INTERNACIONALNI UNIVERZITET TRAVNIK

PRAVNI FAKULTET

Sadržaj

UVOD……………………………………………………………………………………….3I POJAM TESTAMENTA…………………………………………………………………..4

1. Uslovi za punovažnost testamenta…………………………………………………… .52. Osobine testamenta kao pravnog posla………………………………………………...6

II OBLICI TESTAMENTA………………………………………………………………….71. Redovni testament……………………………………………………………………..82. Vanredni testament…………………………………………………………………...11

III SADRŽAJ TESTAMENTA…………………………………………………………….121. Određivanje nasljednika i nasljednih dijelova………………………………………..132. Određivanje nasljednika uz izvjesna ograničenja…………………………………….133. Izvršilac testamenta………………………………………………………………….14

IV OPOZIVANJE, ČUVANJE I TUMAČENJE TESTAMENTA………………………...151. Opozivanje testamenta……………………………………………………………….152. Čuvanje testamenta…………………………………………………………………..153. Tumačenje testamenta………………………………………………………………..15

V NIŠTAVOST TESTAMENTA…………………………………………………………..16VI ZAKLJUČAK…………………………………………………………………………...17LITERATURA……………………………………………………………………………..18

Oblici testamenta

I POJAM TESTAMENTA

2

Oblici testamenta

U savremenom pravu sloboda testamentarnog raspologanja predstavlja jedno od osnovnih načela nasljednog prava. Ona se javlja kao izraz slobode čovjeka da može slobodno raspolagati svojom imovinom za slučaj smrti. Tako je ostavitelju data mogućnost da naredbom posljednje volje mijenja zakonski nasljedni red, onako kako to odgovara njegovim željama i potrebama. A motivi za mijenjanje zakonskog nasljednog reda mogu biti vrlo različiti. Želja da imovinu ostavimo nekom drugom licu, prema kome osjećamo više poštovanja, ljubavi i naklonosti, ili uvjerenja da će takvim rasporedom njegova imovina biti bolje iskorištena i realnije i pravednije podijeljena. Testamentom ostavilac određuje nasljednike i njihove nasljedne dijelove, ali on može vršiti i druga testamentalna raspolaganja.

Najčešće se koristi da kako kaže Engles: „ Da vlasnik može čak i poslije svoje smrti raspolagati svojom imovinom.“1

Načelo dispozitivnosti građanskog prava omogućava da svaka fizička osoba slobodno svojom voljom očitovanom u obliku testamenta odredi tko će je nakon smrti naslijediti. Testament je jednostavno, izričito i osobno očitovanje ostaviteljeve volje, upravljeno na raspolaganje imovinom za slučaj ostaviteljeve smrti. Testament vrijedi nakon smrti i predstavlja pravni temelj nastajanja nasljednopravnih i drugih građanskopravnih učinaka (npr. priznanje duga u testamentu, oprost duga, priznanje majčinstva ili očinstva i slično). Da bi testament bio pravni temelj za postizanje ovih učinaka potrebno je da postoji u trenutku otvaranja ostaviteljeva nasljedstva, odnosno u trenutku smrti. Pored testamenta trebaju biti ispunjene i ostale pretpostavke.

Sastavni dio slobode testiranja je i sloboda opozivanja, mijenjanja i nadopunjavanja već sastavljenog testamenta.

Sloboda testiranja u načelu je ograničena ustanovom nužnog dijela. Ako ostavitelj nije sam napravio raspored svoje imovine za slučaj smrti, primjenjuje se zakonsko nasljeđivanje.

U nasljednom pravu testament ima više značenja:

- U formalnom smislu to je svaka izjava volje uperena na postizanje nekog nasljednopravnog efekta, data u zakonom utvrđenoj formi za testament. U tom smislu neka osoba može imati više testamenata, od kojih će važeći biti samo onaj posljednji (posljednja volja ostavioca). Međutim dešava se situacija da ostavilac napiše više testamenata, a da u posljednjem ne uredi neko pitanje koje je uredio u prethodnim verzijama. Tada će, u određenoj meri, važiti i prethodni testament.- U materijalnom (subjektivnom) smislu ostavilac može imati samo jedan testament, to je posljednja volja ostavioca. Posljednja volja mora biti jedna i jedinstvena, jer je to ono što će biti sprovedeno u pravnom životu. Testament u materijalnom smislu predstavlja vanvremensku i apstraktnu volju ostavioca, što znači da, ako npr. testament bude uništen, on će i dalje postojati u materijalnom smislu. Ako se nekako sazna njegov sadržaj (ili bude rekonstruisan), sud će postupiti po toj volji.

1 Horvat, M., „Rimsko pravo“, Pravni fakultet Zagreb, Zagreb, 2002, str. 402

3

Oblici testamenta

- U objektivnom smislu, testament predstavlja ispravu koja sadrži ostaviočevu posljednju volju, odnosno objekt na kome je napisan testament (npr. parče papira).

1.Uslovi za punovažnost testamenta

Kako je testament jedan od važnijih pravnih instituta svakog poretka, država propisuje uslove koji moraju biti spunjeni da bi se poslednja volja uopšte mogla uzeti u razmatranje. Jednostavno rečeno, testament je valjan ako je propisan u obliku propisanom Zakonom o nasljeđivanju i pod uslovima koje zakon određuje. Da bi testament bio punovažan traba da se ispune sljedeći uslovi:

1.1.Sposobnost za pravljenje testamenta

Sposobnost za pravljenje testamenta mora postojati u momentu njegovog pravljenja. „Testament može sačiniti svako lice sposobno za rasuđivanje koje je navršilo 16 godina života.“ /čl.62. ZN BiH/ Zakon je regulisao sposobnost za pravljenje testamenta, nezavisno od opće građanskopravne sposobnosti. To je posebna, testamentalna sposobnost. Osnovni kriteriji na osnovu kojih se procjenjuje testamentalna sposobnost , tiču se uzrasta i mentalne sposobnosti ostavioca.

Sigurno je da se testamentalna sposobnost ne bi mogla steći prije određenog uzrasta. To mora biti uzrast koji garantuje ne samo intelektualnu zrelost, nego i izvjesno životno iskustvo. Istina, 16 godina života nije garanacija za posjedovanja navedenih atributa. No, zakonodavac je ovaj uzrast odredio relativno nisko, zato što je testament strogo lični akt, pri čijem sastavljanju nije moguće zakonsko zastupanje. Da bi se i sasvim mladim licima pružila mogućnost da izvrše raspored imovine za slučaj smrti,starosna granica ostavioca određena je relativno nisko. „Testament može sačiniti svako lice sposobno za rasuđivanje koje je navršilo 16 godina života.“ (čl.62. ZN BiH)

Pored navedenog starosnog uslova Zakon za testamentalnu sposobnost traži i sposobnost za rasuđivanje kao i subjektivni elemenat. Tu sposobnost ostavilac ima ako je svjestan svojih postupaka, i u mogućnosti je da shvati stvarni i pravni značaj radnje koju poduzima. Tako, testamentalnu sposobnost neće imati lice koje je u momentu testiranja usljed duševne bolesti, zaostalog duševnog razvoja, fizičkih nedostataka, utjecaja alkohola, droge, živčanih otrova i drugih razloga biološke prirode, nesposobno za rasuđivanje.

Što se tiče punoljetnih lica kojima je oduzeta poslovna sposobnost, od pravosnažnosti sudske odluke smatraju se nesposobna za rasuđivanje, pa prema tome nemaju ni testamentalnu sposobnost. Ukoliko bi ovo lice sačinilo testament u svijetlim trenucima, u kojim je bilo sposobno za rasuđivanje, postavlja se pitanje njegove punovažnosti. U slučaju spora o punovažnosti testamenta napravljenog u svijetlim trenucima, teret dokazivanja pada na lice koje se na testament poziva, i koje mora obarati zakonsku pretpostavku o nesposobnosti za rasuđivanje lica kojem je oduzeta poslovna sposobnost.2

2 Bago,D., Traljić,N., Petrović,Z.M., Povlakić,M., „Osnovi nasljednog prava“, PP „To je to“, Sarajevo, 1991, str.75

4

Oblici testamenta

„Gubitak sposobnosti za rasuđivanje koji bi nastupio pošto je testament sačinjen ne utiče na njegovu punovažnost.“ (čl.62.st.3.ZN BiH)

1.2. Izjava volje

Izjava posljednje volje ostavioca mora predstavljati njegovu stvarnu volju,

izraženu slobodno i svjesno, a ne da je data u zabludi, pod prijetnjom ili prinudom.

Dakle namjera za sačinjavanje testamenta jeste pravno relevantna volja nekog lica da preduzme određene pravne radnje i njegova svijest o uslovima i posljedicama preduzetih radnji. Ta volja mora biti: ozbiljna (nije punovažan testament koji je napisan "iz zezanja"), stvarna, slobodna i upućena na nešto što je moguće ostvariti.

1.3. Forma testamenta

Testament mora biti sačinjen u zakonom predviđenoj formi.

„Punovažan je onaj testament koji je sačinjen u obliku utvrđenom u zakonu i pod uslovima predviđenom u zakonu.“ (čl.65 ZN BiH)

Testament je formalni akt, pa je za njegovu punovažnost, pored ostalih uslova, potrebna i zakonom predviđena forma. Uslov za punovažnost testamenta sadržan je danas u svim savremenim pravima, iz čitavog niza razloga. Prvenstveno iz razloga pravne sigurnosti, smanjenja mogućnosti zloupotrebe, te radi sprječavanja ostavioca da nepromišljeno raspolaže svojom imovinom. No, osnovni razlog proizlazi iz prirode samog testamenta kao pravnog akta kojim se raspolaže imovinom za slučaj smrti. Stoga je nužno obezbijediti da se izjava posljednje volje da na takav način koji će garantovati da se stvarna volja ostavioca realizuje, a mogućnosti nedoumica i zloupotreba svedu na najmanju moguću mjeru.

Da bi testament bio punovažan svi ovi uslovi moraju biti ispunjeni kumulativno, dakle, moraju svi da postoje u isto vrijeme. Ako neko lice koje je starije od 15 godina napiše testament i ispostavi se da je bilo nesposobno za rasuđivanje, testament će biti poništen. Ako advokat (koji je sposoban ta rasuđivanje i stariji od 15 godina) napiše testament samo da bi svom klijentu pokazao kako se to radi, testament neće biti punovažan, jer nema animus testandi, odnosno namjeru za sačinjavanje testamenta.

2. Osobine testamenta kao pravnog posla

Da bi bio osnov za nasljeđivanje, testament mora postojati u trenutku smrti ostavioca i imati sve osobine testamenta kao pravnog akta.

Testament je jednostrana izjava volje ostavioca

Izjava o stavioca proizvodi pravno dejstvo, bez prihvatanja date izjave, jer testament nije pravni posao koji nastaje ponudom i njenim prihvatanjem. Testament je strogo lični pravni posao

Može ga sastaviti samo ostavilac, isključena je mogućnost zastupanja. Ostavilac mora lično, svojom sopstvenom i slobodnom voljom, da iskaže sadržaj svog testamenta. Dozvoljeno je prisustvo i učestvovanje drugih lica ali samo u smislu pružanja određenih

5

Oblici testamenta

usluga. Jedini način znači da drugo lice učestvuje u procesu nastanka testamenta je taj da daje savjete koje se tiču forme, a nikako sadržaja, jer će u suprotnom slučaju testament biti poništen. Testament je izričita izjava volje

Testament može nastati samo izričitom izjavom volje ostavioca, u protivnom, smatra se da ne postoji. Testament je opoziva izjava volje

Ostavilac nije vezan jednom izjavljenom voljom, on je može mijenjati, potpuno ili djelimično, i nadopunjavati sve do svoje smrti. Obzirom na to da je testament jednostrani, strogo lični i dobročin posao, proizlazi ovlaštenje ostavioca da u svakom trenutku opozove tu svoju poslednju volju. Jedino ograničenje koje se njemu postavlja je to da on mora testament da opozove u nekoj od zakonom određenih formi za sastavljanje testamenta. On ne mora da testament opoziva baš u onoj formi u kojoj ga je sastavio!

Testament je stroga formalna izjava posljednje volje

Savremena zakonodavstva predviđaju više formi testamenta, pa izjava volje učinjena u jednoj od zakonom predviđenih formi, proizvodi pravne posljedice, naravno ukoliko su ispunjeni i ostali osnovi za njegovu punovažnost.

II OBLICI TESTAMENTA

U savremenom pravu utvrđen je veći ili manji broj oblika testamenta, kojim ostavilac može raspolagati svojom imovinom za slučaj smrti. Pravilo je da on bira oblik koji mu najviše odgovara, no, ova mogućnost nije bez ograničavanja. Tako u određenim životnim situacijama mogu se koristiti samo neki oblici testamenta. U savremenoj pravnoj teoriji i zakonodavstvu prihvaćena je podjela na redovne i vanredne, privatne i javne, usmene i pismene testamente.

Redovni testamenti su oni oblici testamenta kojima se ostavilac, u pravilu, može služiti u redovnim okolnostima u svakoj prilici, koji ispunjavaju sve formalnosti koje zakon traži za punovažnost i čije je trajanje neograničeno.

Vanredni oblici testamenta se koriste u situacijama kada nije moguće sačiniti redovni testament.

Javni testamenti su oni koji nastaju uz sudjelovanje organa javne vlasti / sudije, diplomatsko-konzularnog predstavnika, zapovjednika broda, vojnog starješine, a privatni bez njihovog prisustva.

1.Redovni testament

6

Oblici testamenta

Naše pravo predviđa više oblika redovnog testamenta i to: dva oblika privatnog testamenta: svojeručni i testament pred svjedocima, i tri oblika javnog testamenta: sudski,diplomatsko-konzularni i međunarodni.3

1.1.Svojeručni-olografski testament „Testament je punovažan ako ga je zavještalac napisao svojom rukom i ako ga je potpisao. Za punovažnost svojeručnog testamenta nije nužno da je u njemu naznačen datum kada je sačinjen, ali je korisno da datum bude naznačen.“ (čl.66. ZN BiH)

Testament mora biti svojeručno napisan. Ovaj oblik testamenta mogu koristiti sva pismena lica, pa i slijepa lica i ona sa deformitetima ruku i prsta, ako se služe pomagalima, vjestačkim prstima, protezama.

Svojeručno zavještanje je dakle pismeni, privatni (u njegovom sastavljanju ne učestvuju državni organi) i redovni oblik sastavljanja testamenta. Obzirom na to da je najjednostavniji i najmanje zahtjevan oblik testamenta, pa se zato i koristi najmasovnije. Bitni elementi forme su ti da on mora u cjelosti biti napisan i potpisan svojeručno od strane ostavioca. Preporučuje se da nosi i datum, ali to nije bitan element forme. Međutim korisno je naznačiti datum, posebno u situaciji kada se pojavi više testamenata ili ako se ospori sposobnost ostavioca za njegovo sastavljanje. Logični uslovi koji se traže su ti da ostavilac bude pismen, da piše onom rukom kojom piše uobičajeno, da piše na onom jeziku koji razume i da se potpisuje svojim uobičajenim potpisom. Materijal na kome je testament ispisan nije relevantan.

Prosto rečeno jednostavno se uzme komad papira, prvo se navedu osnovni podaci, potom podaci o imovini kojom se raspolaže te završno kome se za slučaj smrti ta imovina ostavlja. Nakon stavljanja datuma i potpisa potrebno je još samo pohraniti testament na sigurno.

1.2.Pismeni testament pred svjedocima-alografski testament„Zavještalac koji zna da čita i piše može sačiniti testament na taj način što će ispravu

koju mu je neko drugi sastavi svojeručno potpisati u prisustvu dva svjedoka, izjavljujući pred njima da je to njegov testament.“ (čl.67. ZN BiH)

Pismeno zavještanje pred svjedocima je pismeni, privatni i redovni oblik zavještanja, koje se sačinjava na taj način što će ostavilac unaprijed sačinjenu ispravu svojeručno potpisati u prisustvu dva svjedoka, izjavljujući da je sačinjeno pismeno pročitao i da je to njegova

posljednja volja. Logični uslovi koji se nameću su, da je ostavilac pismen i da ima očuvano čulo vida, mora ga potpisati svojeručno i uobičajenim potpisom, svjedoci moraju da vide potpisivanje (znači da moraju da imaju očuvano čulo vida) i da čuju izjavu ostavioca (očuvano čulo sluha). Ne moraju da budu upoznati sa sadržajom testamenta, a moraju biti pismeni samo u onoj meri u kojoj im je potrebno da se potpišu. Ako se testament sastoji od više strana dovoljno je da se ostavilac potpiše samo na posljednjoj strani.

3 Bago,D., Traljić,N., Petrović,Z.M., Povlakić,M., „Osnovi nasljednog prava“, PP „To je to“, Sarajevo, 1991, str. 76

7

Oblici testamenta

1.3.Sudski testament„Testament može zavještaocu sačiniti po njegovom kazivanju sudije nadležnog suda

koji će prethodno utvrditi identitet zavještaoca. Pošto zavještalac ovakav testament pročita i potpiše, sudija će potvrditi na samom testamentu da ga je zavještalac u njegovom prisustvu pročitao i potpisao.“(čl.68. ZN BiH)

Ovaj testament je redovni i javni oblik testamenta, ali bez obzira što pruža dovoljno garancije da se obezbijedi autentičnost posljednje volje ostavioca, u praksi je najmanje prihvaćen od privatnih oblika testamenta. Možda je razlog što koristeći ovaj oblik testamenta ostavilac ne može sačuvati tajnost.4

Sudski testament je međutim najčešće korištena forma javnog testamenta, to je model čija pravila važe i kod ostalih oblika javnih testamenata. Razlog za veliku popularnost ovog testamenta je i to što je za nepismene ili slijepe osobe najsigurniji oblik, obzirom na to da u njegovom sastavljanju učestvuje sud. Sudski testament sastavlja sudija opštinskog suda, prema usmenom i neposrednom kazivanju samog ostavioca. Ostavilac ne može donijeti već pripremljeni tekst testamenta. Prije bilo kakvog postupka sudija mora da utvrdi identitet svjedoka i da utvrdi da li ostavilac ima testamentarnu sposobnost. Identitet se utvrđuje na tri načina - da sudija lično i po imenu poznaje ostavioca; uvidom u javnu

ispravu sa fotografijom i uz saslušanje jednog svjedoka identiteta; ili saslušanjem dva svjedoka identiteta (čiji identitet utvrđuje uvidom u javnu ispravu sa fotografijom).

Kada sasluša kazivanje ostavioca, sudija mora njegovu izjavu u zapisniku uobličiti kao testament. Dužan je ostavioca upozoriti na eventualne nejasnoće, nepreciznosti, kontradikcije ili raspolaganja koja su protivna zakonu. Ako ostavilac i pored upozorenja sudije insistira na sastavljanju testamenta sa iznesenim sadržajem, sudija je dužan da to učini jer kod ovog testamenta on samo formuliše i zapisuje volju testatora. U zapisnik se unose sve okolnosti koje bi mogle biti od utjecaja na punovažnost testamenta.

Nakon sastavljanja testamenta pristupa se njegovom čitanju i potpisivanju. Ako se radi o slijepom ili nepismenom licu, ili licu koje izjavi da nije u stanju pročitati testament, ili ne može da se potpiše, testament se sastavlja uz prisustvo dva testamentarna svjedoka. Sastavljeni testament se čita pred svjedocima i ostaviocem, pa će ga onda ostavilac potpisati ili staviti rukoznak (otisak palca). Ukoliko on ne može ni da stavi rukoznak, sudija će to konstatovati na samom testamentu, poslije čega će se potpisati svijedoci, zakleti sudski tumač (koji služi kao posrednik ako ostavilac ne zna jezik suda ili je gluhonijem) i sudija, koji će i ovjeriti testament. Tako sastavljeni testament se predaje ostaviocu ili se, na njegov zahtjev, deponuje u sudu, a sud mu o tome izdaje potvrdu.

1.4.Diplomatsko-konzularni testament Diplomatsko-konzularni testament predstavlja redovni, javni i pismeni oblik

testamenta za koji mogu koristiti samo državljani BiH, što nije slučaj kod sudskog testamenta. Razlika je i u tome što se može sastaviti samo u zgradi diplomatsko-konzularnog predstavništva izvan BiH. Sudski testament se može sačiniti i izvan sudske zgrade.

To je dakle oblik testamenta koji našem državljaninu u inostranstvu, po odredbama koje važe za sudski testament, sastavlja konzularni predstavnik ili diplomatski predstavnik

4 Bago,D., Traljić,N., Petrović,Z.M., Povlakić,M., „Osnovi nasljednog prava“, PP „To je to“, Sarajevo, 1991, str. 78

8

Oblici testamenta

koji vrši konzularne poslove. Nepoznavanje našeg jezika nije smetnja za njegovo pravljenje, ukoliko je diplomatsko-konzularno predstavništvo u stanju da obezbijedi tumače.5

1.5.Međunarodni testamentMeđunarodni testament je u naše pravo uveden Zakonom o ratifikaciji Konvencije o

jednoobraznom zakonu o obliku međunarodnog testamenta, sa Prilogom od 03. juna 1977. godine6. Prema ovoj Konvenciji testament će biti punovažan u pogledu oblika, bez obzira na mjesto gdje je napravljen, gdje se nalaze dobra, državljanstvo, prebivalište ili boravište ostavioca.

Međunarodni testament je pismeni, redovni i javni oblik zavještanja. Ovlaštena lica za sastavljanje ovog testamenta su sudija opštinskog suda i konzularni predstavnik neke zemlje u inostranstvu, kao i lica koja su ovlaštena za sastavljanje vanrednih oblika testamenata.

Međunarodni testament je punovažan u pogledu oblika, bez obzira na mjesto gdje je napravljen, gdje se nalaze dobra, državljanstvo, prebivalište ili boravište ostavioca, ako je napravljen u obliku testamenta, a saglasan odredbama zakona. Međutim, ništavost međunarodnog testamenta ne utiče na njegovu eventualnu punovažnost u pogledu oblika testamenta druge vrste. Tako na primjer će biti ništav, ali može vrijediti kao svojeručni testament , ako ispunjava zakonske uslove za punovažnost ovog oblika testamenta. Međunarodni testament biće punovažan ako su ispunjeni sljedeći uslovi:15

- „Testament mora biti napravljen u pismenom obliku. Zavještalac ne mora svojeručno napisati testament. Testament može biti napisan na bilo kom jeziku, rukom ili na neki drugi način.“ (čl.203. ZN BiH)

- „U prisustvu dva svjedoka i lica ovlaštenog za testament, zavještalac izjavljuje da je pismeno njegov testament i da je upoznat sa njegovom sadržinom. Zavještalac nije dužan da sa sadržinom testamenta upozna svjedoka niti ovlašteno lice.“ (čl.204. ZN BiH)

- „U prisustvu svjedoka i ovlaštenog lica, ostavilac potpisuje testament ili, ako ga je prethodno potpisao, priznaje i potvrđuje potpis za svoj. Ako ostavilac nije u stanju da se potpiše, saopštiće razlog ovlaštenom licu koje će to zabilježiti na testamentu. Svjedoci i ovlašteno lice u prisustvu zavještaoca, stavljaju istovremeno svoje potpise na testament.“ (čl.205. ZN BiH)

- „ Potpisi se moraju staviti na kraju testamenta. Ako se testament sastoji od više listova, svaki list mora da potpiše zavještalac ili ako on nije u stanju da potpiše, drugo lice u njegovo ime, ili, ako ga nema, ovlašteno lice. Svaki list mora biti obilježen brojem.“ (čl.206. ZN BiH)

Ovo su bitni elementi međunarodnog testamenta. Neispunjenje samo jednog od ovih elemenata, povlači za sobom ništavost testamenta.

Ostavilac potom odlučuje o načinu čuvanja testamenta, što službeno lice bilježi na testamentu. Službeno lice treba da uz testament priloži i posebnu izjavu kojom potvrđuje

5 Ibid, str. 806 „Službeni list SFRJ“ br 3/77

9

Oblici testamenta

da su ispunjeni svi zakonski uslovi za punovažnost testamenta, ali testament će postojati i bez nje.

2.Vanredni testament

2.1.Vojni testament

„Za vrijeme mobilizacije ili rata može, po odredbama koje važe za sačinjavanje sudskog testamenta, sačiniti testament licu na vojnoj dužnosti komandir čete ili drugi starješina njegovog ili višeg ranga, ili koje drugo lice u prisustvu kojeg od ovih starješina, kao i svaki starješina odvojenog odreda. Ovako sačinjen testament prestaje važiti po isteku 60 dana po završteku rata, a ako je zavještalac ranije ili kasnije demobilisan po isteku 30 dana od demobilisanja.“ (čl.75. ZN BiH)

Vojni testament je znači pismeni, vanredni i javni oblik testamenta jer je njegovo sačinjavanje vezano samo za vrijeme mobilizacije i rata, pa je stoga ograničeno i njegovo trajanje.

2.2.Brodski testament

Testament na brodu predstavlja javni i pismeni testament koji se od redovnog sudskog testamenta razlikuje po tome što se može sačiniti samo na brodu, što ga sastavlja zapovjednik broda i što mu je trajanje ograničeno na 30 dana od povratka zavještaoca u državu. Ovim oblikom oporuke se mogu koristiti sva lica koja se nalaze na brodu.

2.3.Usmeni testament

Usmeni testament je izuzetni i privatni oblik testamenta. Ostavilac može svoju posljednju volju izjaviti usmeno pred 2 svjedoka, samo ako usljed izuzetnih prilika nije u mogućnosti da sačini pismeni testament. Svjedoci moraju da, bez odlaganja, najbliži sud upoznaju sa sadržajem testamenta. Njihove izjave se diktiraju u zapisnik koji se potpisuje i ovjerava, i takav služi kao testament. Zakon ne navodi šta se podrazumijeva pod izuzetnim prilikama i to će biti stvar ocjene suda.

Izuzetne prilike moraju međutim biti takve prirode da pogađaju veću ili manju grupu ljudi usljed neotklonjivog i opštepoznatog događaja koji ih je zadesio i bitno pogoršao njihov životni položaj (npr. rat, zemljotres, veliki požar, poplava...). Obzirom da je ovaj oblik testamenta izuzetno pogodan za krivotvorenje njegova upotreba je dosta ograničena restriktivnim tumačenjem "izuzetnih prilika" od strane sudova. . Usmeni testament prestaje važiti u roku od 30 dana od prestanka izuzetnih prilika.

III SADRŽAJ TESTAMENTA

10

Oblici testamenta

Testament može sadržati odredbe koje su po svojoj prirodi veoma raznovrsne : one koje se odnose na imovinska raspolaganja, one koje se tiču sprovođenja posljednje volje i razne druge odredbe neimovinskog karaktera. S obzirom na to, u teoriji je izvršena podjela sadržaja testamenta na materijalni, formalni i na onaj dio koja obuhvata tzv. ostale odredbe. U materijalni sadržaj takođe spada i veliki broj raznovrsnih odredbi, ali je karakteristično to što se uvijek, neposredno ili posredno, odnosi na imovinsko raspolaganje ostavioca.

U materijalni sadržaj spada sve ono što se odnosi na imovinsko raspolaganje ostavioca: određivanje nasljednika i nasljednih dijelova, isključivanje zakonskog nasljednika iz nasljedstva, lišenje prava nasljednika na nužni dio i drugo.

Formalni sadržaj zavještanja odnosi se na slučaj postavljanja izvršioca testamenta. Konačno, sadržaj zavještanja može biti i neimovinske prirode-tzv. ostale odredbe. Ostale odredbe su vrlo heterogena kategorija i mogu se definisati kao sve one odredbe koje ne spadaju u prethodne dvije grupe. One mogu biti neimovinske: priznavanje vanbračnog očinstva, određivanje mjesta i načina sahrane, davanje preporuke organu starateljstva povodom nekog lica..., kao i imovinske prirode: oproštaj duga, priznanje duga, itd.

Kao što je poznato u rimskom pravu, postavljanje nasljednika je bio glavni i suštinski element sadržaja zavještanja, element bez koga testament ne proizvodi pravno dejstvo. U savremenim pravima, odredba o postavljanju univerzalnog nasjednika nije neophodna za punovažnost zavještanja. Ipak, on ima veliki praktični značaj - nasjlednik stupa u sva prava čiji je titular bio ostavilac, na njemu je obaveza da namiri osataviočeve dugove, da ispuni određene naloge...

Nasljednik se najčesće postavlja neposredno: imenom i prezimenom, a često se uz ime i prezime stavlja i dodatak koji označava odnos između zavještaoca i nasljednika.

Određivanje nasljednika može biti i posredno, i to na dva načina. Prvi način posrednog određivanja nasljednika sastoji se u tome da ostavilac u testamentu navede podatke na osnovu kojih se može utvrditi identitet nasljednika. Npr., ostavilac odredi da će njegov nasljednik biti ono od njegove djece koje ostane na selu i bavi se zemljoradnjom, ili navede da ce 1/10 zaostavštine dobiti šahovski klub koji pobijedi na turniru te godine, i drugo. To znači da nasljednik može postati i lice koje u trenutku sačinjavanja zavještanja nije moglo da se individualizuje.

Drugi način posrednog određivanja nasljednika se odnosi na njegovu individualizaciju, i tu se javlja situacija da ostavilac ostavlja jednom licu određena prava i koristi iz zaostavštine. Dakle, nasljednik može da bude određen na razne načine, neposredno ili posredno, ali je bitno da to bude učinjeno tako da se tumačenjem može utvrditi ko je to lice i kakva je vrsta sukcesije u pitanju. Nasljednik može naslijediti cjelokupnu zaostavštinu, ili samo jedan njen dio, sto se najčesće određuje razlomkom. Razumije se, univerzalni sukcesor (nasljednik) ne mora biti samo jedno lice, već naprotiv, u testamentu ostavilac ih može postaviti vise, i to na različite načine. Trenutkom smrti ostavioca, postavljeni nasljednik stiče zaostavštinu. Od smrti ostavioca, pa sve do smrti

11

Oblici testamenta

nasljednika, sva naslijeđena prava i obaveze će se nalaziti u njegovoj imovini. Međutim, i od tog pravila postoje izuzeci. Naime, moguće je zamijeniti nasljednika, postaviti uslove, rokove, kao i naloge.

Sadržaj testamenta može da se odnosi na: - Određivanje nasljednika i nasljednih dijelova- Isključenje zakonskog nasljednika iz nasljedstva- Lišenje prava nasljednika na nužni dio - Oproštaj nedostojnosti - Postavljanje legata - Postavljanje izršioca testamenta i - Testamentalne odredbe neimovinskog karaktera

1.Određivanje nasljednika i nasljednih dijelova

Za nasljednika može biti određeno svako fizičko ili pravno lice, osim lica nedostojnih za nasljeđivanje, dakle sva lica koja posjeduju testamenti factio passiva. Fizička lica mogu nasljeđivati na osnovu zakona i testamenta, a pravna samo na osnovu testamenta.

Nasljednik može biti samo lice koje je živo u trenutku otvaranja nasljeđa. Sposobnost za nasljeđivanje ima i dijete začeto u trenutku otvaranja nasljeđa (nasciturus). Nasljednik može biti naveden po imenu i prezimenu (nominatio heredis),a može biti postavljeno i lice koje treba da nastane (nasciturus). Ostavilac može i posrednim putem odrediti nasljednika na način što će u testamentu ostaviti podatke na osnovu kojih se može utvrditi tko su nasljednici. Nasljednici mogu biti postavljeni na cijeloj zaostavštini, ili na njenom dijelu. U tom smislu se govori o univerzalnoj i singularnoj sukcesiji. Univerzalna sukcesija (successio per universitatem) podrazumijeva prijelaz svih prava i obaveza ostavioca na nasljednika, a singularna (successio singularis) znači prelazak na nasljednika samo nekih ostaviočevih prava. Nasljedni dijelovi se mogu odrediti razlomkom ili procentualno.

2. Određivanje nasljednika uz izvjesna ograničenja

Ostavilac može nasljednika odrediti sa ili bez ograničenja. Ograničenja pri određivanju nasljednika mogu biti određivanje supstitucije, određivanje uslova, roka ili naloga (nameta), te određivanje legata.

2.1. Određivanje supstitucije (Institutione cum supstitutione) Ostavilac može testamentom odrediti lice kome će nasljedstvo pripasti u slučaju da

određeni nasljednik umre prije ostavioca, ako se odrekne nasljeđa ili ako bude nedostojan da naslijedi. Isto važi i za legate. Ovakva odredba u testamentu naziva se prostom ili vulgarnom supstitucijom (supstitutio vulgaris) koja je bila poznata još u rimskom pravu7. Naš zakonodavac dozvoljava vulgarnu supstituciju ali ne i fideikomisarnu. Fideikomisarna supstitucija postoji onda kada ostavilac u testamentu odredi nasljednika svom nasljedniku.

7 Horvat, M., „Rimsko pravo“, sedmo izdanje, Zagreb, 1973, str. 326

12

Oblici testamenta

U pravnoj teoriji se spominje još i pupilarna supstitucija. Kod pupilarne supstitucije ostavilac određuje nasljednika svom maloljetnom djetetu (pupillus) u slučaju ako bi ono umrlo prije nego postane sposobno za testiranje. I ova supstitucija je zabranjena u našem pravu.

2.2.Određivanje uslova, roka ili nalogaOstavilac može u pojedinim odredbama testamenta postaviti uslove ili rokove.

Zakon o nasljeđivanju ne sadrži odredbe o uslovima ili rokovima kod testamenta, pa se tu primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o obligacionim odnosima (ZOO). Uslov (conditio) znači takvo ograničenje kojim se određivanje nasljednika čini zavisnim od nastupanja, odnosno nenastupanja neke neizvjesne činjenice. Uslov može biti suspenzivni ili rezolutivni, kauzalni, potestativni, mikstni, afirmativni ili negativni. Naravno, uslov ne smije biti protivan moralu i zakonskim propisima. Ne može se npr. usloviti svog nasljednika da će dobiti nasljedstvo samo ako nekog ubije, tjelesno i duševno povrijedi i slično.

Ukoliko je ostavilac pojedinim odredbama testamenta postavio rokove primjenjuju se pravila ZOO-a.

Kada je u pitanju nalog bitno je istaći da: njime može biti opterećen ne samo nasljednik, već i legatar i svako drugo lice koje nešto dobiva iz zaostavštine; nemogući, nedozvoljeni, nemoralni, nerazumljivi i protivrječni nameti se smatraju kao da ne postoje -lice koje nalogom dobija može svoje pravo realizovati kao povjerilac po pravilima obligacionog prava.

2.3.Odeđivanje legata (legatum)

Legat je određena korist koju ostavilac ostavlja testamentom nekom licu iz svoje zaostavštine, ali time ovo lice ne postavlja za svog nasljednika. Korist koja se ostavlja može biti stvar ili pravo. Lice kome je nešto namijenjeno naziva se legatar.

3.Izvršilac testamenta

Izvršilac testamenta je lice koje je ostavilac odredio testamentom da se stara o izvršenju testamenta u cjelini ili jednom dijelu. Izvršilac testamenta može biti jedno ili više lica. Izvršilac testamenta može biti svako poslovno sposobno lice. Lice koje je određeno za izvršioca testamenta ne mora se prihvatiti te dužnosti. Dužnost izvršioca određuje sam ostavilac, a ako to nije uradio te dužnosti mogu biti:

-da se stara o čuvanju zaostavštine,

-da upravlja zaostavštinom, -da se stara o isplati dugova i legata,

-da se stara da testament bude izvršen kako je ostavilac htio.

Izvršilac je dužan položiti sudu račune o svom radu. Ima pravo na naknadu troškova i nagradu za svoj trud, koja će mu se isplatiti na teret raspoloživog dijela zaostavštine, a prema odluci suda. Sud može, po prijedlogu ili službenoj dužnosti, opozvati izvršioca testamenta

13

Oblici testamenta

ako njegov rad nije u skladu sa voljom ostavioca ili sa zakonom8.

IV OPOZIVANJE, ČUVANJE I TUMAČENJE TESTAMENTA

1.Opozivanje testamenta

Opozivanje testamenta je radnja kojom ostavilac povlači svoju izjavu posljednje volje u cjelini ili djelimično. Ovo povlačenje se čini izjavom datom u bilo kom obliku u kome se po zakonu može sačiniti testament. Pisani testament se može opozvati i uništenjem.

Opoziv može biti izričit i prećutan.

Opoziv je izričit u slučajevima kada se opozivanje izvrši na način da se novim testamentom opoziva raniji.

Prećutan opoziv je u slučaju kada ostavilac kasnije drugačije raspolaže određenom stvari koju je nekom zavještao.

2.Čuvanje testamenta

Zakon o nasljeđivanju ne reguliše načine čuvanja testamenta, pošto je to prvenstveno stvar ostavioca. Ipak, može se reći da postoje četiri načina čuvanja: od strane samog ostavioca, od strane nekog drugog lica, kod depozitnih ustanova (banka,pošta i sl), te od strane suda. Zakon o nasljedivanju reguliše pitanje samo čuvanja testamenta u sudu.

3.Tumačenje testamenta

Tumačenje testamenta je iznalaženje prave volje i namjere ostavioca. Namjera je volja ostavioca koja je manifestovana u testamentu na tačno određeni način i koja objašnjava šta je i zašto ostavilac htjeo postići svojim testamentom.

Ukoliko je ostavilac u testamentu jasno i konkretno izrazio svoju volju na način koji ne ostavlja mjesta sumnji, onda će se ostaviočeva volja tako i ostvariti shodno odredbi ZOO po kojoj se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase.

U slučaju da nije moguće pronaći pravu volju ostavioca, vrijedi pravilo da se treba držati onoga što je najpovoljnije za zakonskog nasljednika ili lice kome je u testamentu naložena neka obaveza.

8 Bago,D., Traljić,N., Petrović,Z.M., Povlakić,M., „Osnovi nasljednog prava“, PP „To je to“, Sarajevo, 1991, str. 88

14

Oblici testamenta

V NIŠTAVOST TESTAMENTA

„Punovažan onaj testament koji je napravljen u obliku utvrđenom zakonom i pod uslovima predviđenim zakonom.“ (čl. 65. ZN BiH)

Pravno dejstvo može proizvoditi samo punovažan testament. Dakle, onaj testament koji je sačinjen protivno zakonu i moralu, kod koga nije poštovana forma, kada ostavilac nije imao testamentarnu sposobnost, ili gdje postoje mane u volji, biće pogođen sankcijom ništavosti. Ništavost može biti apsolutna i relativna. Ukoliko je zavještanje sačinjeno protivno zakonu, moralu ili običajima, radi se o apsolutnoj ništavosti. Takođe, ništavno je i zavještanje koje je sačinilo lice bez testamentarne sposobnosti, kao i falsifikovano zavještanje.

Za razliku apsolutne, relativna ništavost, odnosno rušljivost pogađa pojedinačne interese, odnosno na rušljivost se može pozvati samo pravno zainteresovano lice i to u roku od godinu dana od saznanja za razlog rušljivosti, a najkasnije u roku od 10 godina od dana proglašenja zavještanja.

Relativna ništavost tiče se prije svega mana volje. Prinuda, prevara i zabluda tradicionalno zauzimaju prvo mjesto među razlozima rušljivosti. U slučaju postojanja fizičke prinude, testament nije ni nastao. Treba voditi računa o tome da će zavještanje biti ništavno i kada mane potiču od trećih lica, kao i u slučaju postojanja zablude o motivu. Testament je strogo formalni pravni posao, tako da povreda forme predstavlja razlog rušljivosti. Konačno, razlog rušljivosti postoji i u slučaju nepostojanja aktivne testamentarne sposobnosti.

U slučaju poništenja testamenta, primjenjivaće se odredbe nekog ranijeg testamenta. Ako on ne postoji, primijeniće se zakonsko nasljeđivanje. U odnosu na cijelu zaostavštinu. Isti princip primjenjuje se i u slučaju djelimičnog poništenja testamenta.

15

Oblici testamenta

LITERATURA

1. Bago, D., Traljić, N., Petrović, Z. M., Povlakić, M., „Osnovi nasljednog prava“, PP „To je to“, Sarajevo, 1991

2. Horvat, M., “Rimsko pravo”, sedmo izdanje, Zagreb, 1973.

3. Horvat, M., “Rimsko pravo”, Pravni fakultet Zagreb, Zagreb, 2002.

4. http://www.advokat-prnjavorac.com/zakoni/Zakon_o_nasljedivanju_BiH.pdf

16

Oblici testamenta

17