Odgoj dječaka u Kutini

Petak 23/10/202010 kn/100 din/1.20 €

Samostalni srpskitjednik

#10884320

HOSovac Damir Markuš, obiteljski prijatelj Danijela Bezuka i šef nogometnog kluba u kojem je igrao, jedan je od najaktivnijih promotora desnog

radikalizma među mladima koji u njegovom društvu salutiraju nacističkim pozdravom i barataju zoljom str. 4–5.

Odgoj dječaka u Kutini

2 NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1088, petak, 23. listopada 2020.

IMPRESSUM

#1088Godina xXI / Zagreb | petak, 23/10/2020

skromnosti i ozbiljnog odricanja. Vjerujemo u ono što smo pročitali – da će se Plenković i Puljić ubuduće sastajati dva puta godišnje, na proljeće i jesen.

PopJedan drugi svećenik Puljić, don Vinko mu je ime, vodi Hrvatsku katoličku misiju Göttin-gen u Donjoj Saskoj. Ali ne još dugo i to zbog pritiska njemačkih katolika. Sluga Božji don Vinko pozivao je na financiranje Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, op-skurne družine posvećene borbi za širenje laži o ustaškom logoru Jasenovcu kao polušaljivom okupljalištu delinkvenata. Za Puljićev odlazak založila se župa Hildesheim koja je zapazila da fašizam nije kompatibilan s evanđeljem.

KandidatiO opoziciji su ispisane gomile rečenica, a odgovor na ključno pitanje – zašto? – nismo dobili. Zašto ljudi koji nisu u hdz-u i njego-vim desnim satelitima, a programski nisu previše udaljeni, kreiraju posve besmislene i unaprijed izgubljene konflikte? Na primjer, platforma Možemo! namjerava kandidirati Tomislava Tomaševića za zagrebačkog gradonačelnika. Čovjek se godinama su-protstavlja bandićizmu, izgradio je ime u politici, pripada socijaldemokratskoj opciji koja raste... Ukratko, nema niti jednog oz-biljnog razloga da ne bude gradonačelnički

kandidat. I da ga ne podrže kolege iz navod-no također socijaldemokratskog sdp-a koji ionako nema suvislog kandidata, ali raspola-že s nekakvom infrastrukturom i još uvijek može mobilizirati dio birača. No umjesto jasne poruke, iz sdp-a stiže mrmljanje o am-bicijama nekih ljudi, ponajprije Gordana Marasa, predsjednika zagrebačkog ogranka. Peđa Grbin, novi lider sdp-a, napravit će veliku stvar za sebe, svoju stranku, a možda i politiku u Hrvata, objasni li Marasu razliku između ambicija i realnosti.

biti liječnici Pavo Kostopeč i Mislav Her-man, koji u političkom svijetu znače malo manje od malo.

PopoviTrideset milijuna, dame i gospodo, Hrvati-ce i Hrvati, katolkinje i katolici... a i ostali. Trideset milijuna kuna Crkva u Hrvata ga-lantno je odbila ove godine, rekla ne hvala, nećemo, voljena hrvatsko državo, ne treba nam... poručuju ovih dana nacionalni me-diji raznježeni velikodušnošću crkvenjaka. Vlast se naime pobrinula proširiti glas da se Crkva odrekla spomenutih 30 od 300 mi-lijuna kuna koliko joj velikodušno dajemo. Odnosno, ‘Katolička crkva u Hrvatskoj odre-kla se deset posto ukupnog prihoda iz držav-

nog proračuna za ovu godinu koji Hrvatska biskupska konferencija od države dobiva prema jednom od četiri Vatikanska ugovora’. Objavljeno je to nakon sastanka premijera Andreja Plenkovića s predsjednikom hbk-a Želimirom Puljićem. Neimenovani crkveni izvori medijima su prišapnuli da ih nitko nije natjerao na odricanje, nego su oni to onako, iz čistog altruizma, znaju da su vre-mena tegobna, imaju osjećaja za duh vreme-na i patnju naroda. Bit će im, vele teško, ali neka, veliko je crkveno srce, veće i jače lupa od crkvenih zvona. Naravno, Vlada je reagi-rala zahvalom, ‘predsjednik Vlade Andrej Plenković osvrnuo se na aktivnosti Vlade u borbi protiv pandemije koronavirusa usmje-rene na očuvanje zdravlja hrvatskih građana te izložio gospodarske i socijalne mjere koje Vlada poduzima za zaštitu radnih mjesta te standarda građana. U tom kontekstu, pred-sjednik Vlade zahvalio je predstavnicima hbk-a na dobrovoljnom smanjenju obveze od deset posto u provedbi ugovora sa Svetom Stolicom o gospodarskim pitanjima u 2020.’, ganuto su javili iz Vlade. Teško da će ikad itko zbrojiti koliko Crkva i njezine udruge zaista dobivaju novca od budžetskih kori-snika. Ne vjerujemo da će potonuti u blato

ŠkoroVjerojatno negdje u nekom priručniku za velike Hrvate, nevidljivom običnim ljudi-ma, stoji ultimativna zabrana pridržavanja važećih propisa. Dala bi se složiti najdeblja knjiga na svijetu s primjerima iz sadašnjo-sti te bliske i dalje nacionalne prošlosti koji potkrepljuju ovu pretpostavku. Vjerojatno ne baš sasvim neutemeljenu jer da je jed-nom, hajde, moglo bi biti slučajno, možda i dvaput, treći put već bismo posumnjali, no dvjestohiljaditi put gotovo smo sigurni u postojanje uzročne veze između velikog hr-vatstva i prezrivog odnosa prema zakonima, podzakonskim aktima i raznim normama koje reguliraju ljudske živote. Nakon ovog uvoda očekivalo bi se nešto više od infor-macije da saborski zastupnik, predsjednik Domovinskog pokreta i Hrvat nadasve Mi-roslav Škoro nije prenio upravljačka prava u svojoj tvrtki Campus d.o.o., kojom vodi estradnu karijeru, na nekog, premda je po zakonu to dužan učiniti. Navodno je ovih dana predao izmijenjenu imovinsku karti-cu i iz nje bi se moglo doznati je li konačno ispunio obavezu. Campus je lani imao nešto više od tri milijuna kuna prihoda, s dobiti

nešto većom od 293 tisuće kuna. Očekiva-lo bi se dakle nakon onakvog uvoda nešto više, jer naviklo se na mnogo, ali, majku mu, zar je jednom hrvatskom zastupniku u Hrvatskom saboru zaista toliki hrvatski problem prebaciti svoju hrvatsku tvrtku na hrvatskog nekog, a u skladu s hrvatskim propisima? Jest, problem je, očito. Vjerojat-no zbog onog priručnika koji nismo vidjeli, ali sve smo sigurniji da postoji. Kako inače objasniti duboki velikohrvatski prezir pre-ma propisima?

HadezenjareHadezenjare se spremaju na izbore – 22. stu-denoga birat će predsjednike i potpredsjed-nike općinskih, gradskih i županijskih orga-nizacija. Za 6. prosinca zakazan je drugi krug izbora, a na njima će članstvo ‘naše najveće stranke’ birati izaslanike za Opći sabor. On bi se pak, nagađaju unutarstranački izvori pouzdane štampe, trebao održati 16. siječnja. Dakako, 2021. godine, čak ni hdz nije u sta-nju lažirati održavanje sabora u siječnju ove godine. Na njemu se očekuje kompletiranje stranačke vrhuške nakon što su u ožujku izabrani predsjednik i potpredsjednici. Spo-minje se neizvjesnost u Zagrebu, gdje bi An-driju Mikulića, dosadašnjeg poglavnika gradskog ogranka, trebao zamijeniti netko bliži Plenkoviću. Navodno će kandidati

RABLJENA SEDMICA

Mogući kandidat za mjesto Andrije Mikulića – Pavo Kostopeč (Foto: Marko Prpić/pixsell)

Zna li razliku između ambicija i realnosti? –

Gordan Maras (Foto: Emica Elveđi/pixsell)

Katolici u Njemačkoj ga neće – don Vinko Puljić u društvu Darija Kordića (Foto: Facebook)

Velikohrvatski prezir prema hrvatskim propisima – Miroslav Škoro (Foto: Marin Tironi/pixsell)

pišeMilorad Krstulović

Samostalni srpski tjednik

IzdavačSrpsko narodno vijećeZa izdavačaMilorad Pupovac Glavni urednikNikola Bajto

Zamjenice glavnog urednika Tamara Opačić i Andrea Radak Izvršni uredniciGoran Borković (Portal Novosti), Petar Glodić (Kronika), Boris Postnikov (Kultura)Redaktorica Darija Mažuran-Bučević

KolumnistiMarinko Čulić, Boris Dežulović, Viktor Ivančić, Sinan Gudžević, Boris RašetaRedakcijaPaulina Arbutina, Mašenjka Bačić, Jerko Bakotin, Dragana Bošnjak, Milan Cimeša, Zoran Daskalović, Ivica Đikić,

Tena Erceg, Milan Gavrović, Dragan Grozdanić, Tomislav Jakić, Mirna Jasić Gašić, Nenad Jovanović, Vladimir Jurišić, Davor Konjikušić, Saša Kosanović, Anja Kožul, Igor Lasić, Bojan Munjin, Srećko Pulig, Hrvoje Šimičević, Alem Ćurin (ilustrator) i Borivoj Dovniković (karikaturist)

Tajnica redakcijeVedrana BibićGrafički urednici Ivica Družak, Darko MatoševićDizajnParabureau / Igor Stanišljević & Damir Bralić, Nikola Đurekfotografija naslovnice Facebook

Štampa Tiskara ‘Zagreb’, ZagrebTiraža 6500

Novosti su financirane sredstvima Savjeta za na cionalne manjine Vlade Republike Hrvatske.

RedakcijaGajeva 7, 10 000 Zagrebt/f 01/4811 198, 4811 [email protected]

3 kolumna NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1088, petak, 23. listopada 2020.

uopće može okajati pucanje u glavu pot-puno nevinoj srpskoj starici.

Eto, zato sam skrojio naslov teksta kako sam ga skrojio. Očito, sluđeni proustaški ku-tinski atentator, koji je pucao po Banskim dvorima, umalo ubivši jednog policajca, a zatim uspješno ubivši samoga sebe, zapravo nije samoubojica. Prava je istina da je on, po raširenom mišljenju, samo ubojica, istina s neizvršenom krajnjom namjerom, koji je je-dinu pogrešku napravio time što je umjesto upucanog policajca morao odabrati drugu, pravu metu. I eto ti prilike za žalosne samo-viktimizacije. Plenković, rekosmo, tu metu vidi u sebi, iako svojim izjavama da ‘Za dom spremni’ ima dvostruku konotaciju prije spada u inspiratore nego u mete kutinskog (samo)ubojice. A gura se tu i Zoran Milanović koji, kao, nije tapšao po ramenima prohade-zeovske ultraradikale, ali je, bogami, baš u društvu tih hrvatskih kopija egipatske Mu-slimanske braće kočijaški olajavao Srbiju i Bosnu i Hercegovinu kao zadnji ološ s kojim ne treba imati posla. Eh da, usto je rekao da svi haški osuđenici nisu nužno ratni zločinci, kao što je i Plenković devalvirao svoje nedav-no iskazivanje poštovanja srpskim žrtvama

‘Oluje’ time da to tobože nije imalo nikakve veze sa službenim planovima hrvatske držav-ne politike. Nego s čime?!

I kada to pridodaš jedno drugome, što do-bivaš? Pa, dobivaš jad do jada. Jad hrvatske desnice je što nikada nije apsolvirala grijeh okupatorskog podložništva 1941–45, pa iako je Tuđman tu bolje lavirao od nekih svojih na-sljednika, činjenica je da je to krenulo baš od njega. Jad hrvatske ljevice je pak to što se, po-krivši se ušima, odrekla vokacije osloboditelja, pa iako i ovdje ima gorih primjera (preletači u hdz), stoji da je slično kao u Tuđmanovom slučaju glavna odgovornost za to na sdp-u. I tako se otvorio prostor radikalnoj desnici, koja se nije formalno umrežila u nešto slično Muslimanskoj braći, ali im jeste mentalno bliska jer je laka na obaraču, što se sada vidjelo na Markovom trgu, a žalibože, ne bi bilo izne-nađenje da se dogodi opet. Na istom mjestu ili nekom drugom, svejedno. ■

Da, atentat na Markovom trgu izvršio je mladi

proustaški samoubojica iz

okolice Kutine. Ali zar nije točnije

reći da je on samo ubojica, istina

u pokušaju, koji je doplivao na

desetljećima gomilanim valovima

mržnje prema Srbima, koji su se

onda zakonomjerno premjestili i među

Hrvate?

Naravno da je to moralo iza-zvati šok. Mladac od 22 godine, naoružan kalašnjikovom, ne-ometano je ušetao na Markov trg, pucao po zgradama koje

utjelovljuju glavne institucije vlasti, pokušao ubiti jednog samo desetak godina starijeg po-licajca, a na kraju je nakon kraćeg bijega ubio samoga sebe. Šok je tim veći, ili manji, kako hoćete, što je riječ o sinu hrvatskog branite-lja, dok mu je stric poginuo u obrani Vuko-vara. Dakle, štono bi se reklo, o Hrvatu s dna kace. Ali na tom dnu događaju se očito stvari o kojima trenutni vlastodršci ne znaju ništa, preciznije ne žele znati ništa. Njih samo za-nima da ubuduće Sinčićevi ‘lubeničari’ ne mogu tek tako doći pred ulazna vrata Banskih dvora ili evo, čak da s kalašnjikovom rešeta-ju vrh državne vlasti, kao što su svojedobno, ali uspješnije, egipatski islamski ekstremisti izrešetali tadašnjeg svjetovnog faraona An-vara el-Sadata. Namjerno povlačim ovu dosta riskantnu usporedbu, jer je Sadatovim ubojstvom počelo definitivno uništavanje nekada slavnog multinacionalnog i multi-konfesionalnog Egipta, u kojem je bilo više od deset posto pravoslavnih kršćana, Kopta. Sve je to postignuto tako da je ‘Egipćanin pu-cao na Egipćanina’ i to je, što je najvažnije, vrlo blisko našem iskustvu.

Pa zar ovih dana na Markovom trgu nije ‘Hrvat pucao na Hrvata’ i, još važnije, to se nije dogodilo prvi put, naprotiv, primjera je puno (sjetimo se samo Josipa Reihl-Kira, Milana Levara, da spomenemo samo neke od njih). To je ono što se misli pod izrekom

‘kada pogodiš cilj, promašiš sve ostalo’. U egi-patskom slučaju taj je cilj ostvaren maksi-malnom islamizacijom zemlje, u hrvatskom stvaranjem etnički čiste države, u kojoj će manjine biti nepoželjne, posebno srpska, a onda će biti nepoželjni i vlastiti sunarodnjaci koji su se protivili njihovom proganjanju. I što dogodilo? Ništa ili, točnije, ništa dobro. Kada su egipatski muslimani ostali sami sa sobom, kao što su to učinili i hrvatski katolici, mogli su jasno vidjeti (osim ako nisu slijepi kod očiju, a takvih uvijek ima) da se pred nji-ma nisu otvorila nikakva vrata zemaljskog raja. Naprotiv, to su postale razorene ili, hajde da upotrijebimo blaži izraz, promašene i ne-uspješne države (čega, doduše, imaš koliko hoćeš i u njima susjednim zemljama), koje su same sebe unazadile u zatvorena društva i to po ovakvom scenariju. Okružile su se be-tonskom zidovima, izbacivši van sve koji im etnički i vjerski ne pripadaju. I što je onda u toj nerazumnoj, zapravo slaboumnoj opciji jedino preostalo? Pa to da počne unutrašnji obračun oko toga tko je u tom betoniranju prednjačio, a tko je pri betonskoj miješalici zabušavao.

I tako je počeo unutrašnji rat između na-cionalista tko je od njih državotvorniji, iako je pravo pitanje tko je od njih više doprinio uništavanju vlastite presvete države. Tu je konkurencija oštra do ivice noža. Svi smo čuli da je napadač na Markovom trgu dobio široku javnu podršku da je on ‘samo’ ubojica koji je pogriješio jedino u tome što je upucao nevi-nog policajca, a ne njegove šefove, prve ljude

izvršne i zakonodavne vlasti. O kako je to ne samo sišlo s ruba pameti, nego se i obrušilo na abecedu logike. Možete li zamisliti da je aten-tator na Markovom trgu bio nekim slučajem Srbin, bi li i njega proglašavali herojem koji je zapucao na vrhove nepravedne i podmit-ljive hrvatske vlasti? Možeš misliti. Osobina nacionalno i religijski užniranih država je da one monopoliziraju sve, a to onda znači i terorizam. I hajde, poneka kaplja istine o tome procurila je i u povodu atentata na Mar-kovom trgu, makar iscijeđena silom prilika, iznuđeno, pa je Andrej Plenković prvi put otvoreno rekao da je oružani napad na Ban-ske dvore proizašao iz domaćeg, hrvatskog ekstremizma, dakle nisu ga donijele nikakve udbaško-kosovske babaroge, nego smo mi to sami sebi učinili. Čak se odvažio da poimence spomene inspiratore pucnjave na Markovom trgu, to su Penava, Škoro, Krišto, Bujanec i njegova ‘Bujica’, a očešao se i o predsjednika države Milanovića. Bravo. Ovakvu petlju nije imao ni Tuđman kada je govorio o crnim, žutim i drugim vragovima, jer nikoga od tih rogatih stvorenja nije spomenuo imenom i prezimenom, a Plenković, vidiš, jeste.

Ipak, u premijerovoj priči zija jedna golema rupa koju nikakvim kon-cem ne možeš zakrpati. Pa, za boga miloga, zar on s Penavom nije sve donedavno bio u pobratimstvu naj-

višeg ranga koje je prekinuto prije voljom amaterski potkapacitiranog vukovarskog gradonačelnika nego njegovom? I zar i sam nije sudjelovao u Bujančevoj ‘Bujici’, jer je ispao amater vjerujući da mu taj karika-turalni, neću reći i beznačajni, barjaktar novog ustaštva može donijeti poene kod radikalno desnih birača? I eto ti zla. Plenko-vić je uzroke oružane akcije na Markovom pronašao u ekstremizmu hrvatske desnice, nabacujući da je možda i on sam bio meta tog napada, ali krivo, brate. Uzrok je dublje, sistemske naravi. Valjda je to najbolje ilu-strirao ministar branitelja Tomo Medved, koji je također oprao po desnim ekstremi-stima koje je nanišanio Plenković. A baš se on sasvim nedavno pokorno poklonio rat-nim zaslugama osuđenog ratnog zločinca Mirka Norca, koji je navodno okajao svoje ratne grijehe, iako čovjek ne zna kako se

ARITMETIKA POLITIKE

Piše Marinko Čulić

Samo ubojica

Tomo Medved i Andrej Plenković na Markovom

trgu nakon pucnjave (Foto: Josip Regović/pixsell)

4 Istražujemo NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1088, petak, 23. listopada 2020.

Fotografija na kojoj veteran hos-a, dogradonačelnik Kuti-ne i član Domovinskog pokreta Damir Markuš pozira između dvojice mladića koji su ispružili

desnice u nacistički pozdrav, snimljena je na malonogometnom turniru u Kutini 2013. godine. Naredne, 2014. godine, Markuš se slika s drugom momčadi čiji igrači pokazuju iste fašističke geste. Treću godinu zaredom vidimo nedavnog predizbornog kandidata Domovinskog pokreta u kadru s malono-gometašima koji iskazuju sklonost fašizmu. Identični pozdravi nalaze se na još najmanje tri fotografije koje su snimljene u različitim izdanjima istoga turnira. Na njima nema Markuša, no svima im je, osim nastanka na istom sportskom događaju, zajednička još jedna stvar. Upravo ih je Markuš odlu-čio podijeliti s javnošću preko Facebooka i YouTubea. On je ujedno osnivač i glavni or-ganizator turnira što ga je nazvao po imenu poginulog suborca Zdravka Bezuka, strica počinitelja nedavnog napada na policajce i zgradu Vlade.

Od 2014. Danijel Bezuk gotovo je re-dovno posjećivao ovu manifestaciju, sve do prošle godine. Fotografije s društvenih mreža pokazuju da je tamo dolazio u svoj-stvu igrača, a ponekad, kao 2019., sudjelovao je u dodjeli pehara najboljim momčadima. Na turniru je igrao i Bezukov brat Kristi-jan koji je 2014. godine imenovan u izvršni odbor mladeži hsp-a Kutina, dok je jednu od rukovodećih pozicija u toj stranačkoj po-družnici imao Damir Markuš. On je pak na turniru snimljen 2015. godine, dok pozira uz hos-ovu zastavu s pripadajućim ustaškim pozdravom ‘Za dom – spremni’, što je stan-dardna Markuševa kulisa cijelog turnira. U izdanju turnira iz 2015. Markuš je fotografi-ran i sa zoljom u rukama, koja potom završa-va u naramku prisutnih mladića. Markuš je drži uz pomoć Vladimira Balgača, ratnog veterana, njegovog nekadašnjeg kolege iz

Damir Markuš jedan je od najaktivnijih braniteljsko-političkih promotora radikalizma u cijeloj Hrvatskoj

piše Hrvoje Šimičević

hsp-a koji je bio i trener nogometnog kluba Dinamo Kutina. Kao što smo već objavili, Danijel Bezuk igrao je u tome klubu čiji je Markuš predsjednik. Prema registru udru-ga, njegov zamjenik u lokalnom Dinamu je Damir Čuljak, koji je s Markušem uoči parlamentarnih izbora iz hsp-a prešao u Domovinski pokret. Na fotografijama Mar-kuševih nogometnih aktivnosti nalazi se i njegov prijatelj Đuro Čehulić, koji je bio rizničar u kutinskoj podružnici hsp-a dok ju je vodio Markuš. Čehulić je nedavno uhićen nakon što je rekao da je Danijel trebao pre-pustiti likvidaciju premijera njemu i svom ocu, i nakon što mu je u kući pronađeno više komada oružja.

Branitelji i pravaši, jučer pripadnici hsp-a, a danas mahom članovi Domovinskog pokreta, bili su dakle dio sportskog života Danijela Bezuka. Te aktivnosti, kao što smo vidjeli, uključivale su i rekreaciju uz vizual-ni nacizam, filoustaštvo i šegu s ilegalnim oružjem, koju je javno, preko Facebooka, po-tom širio Damir Markuš, obiteljski prijatelj Bezukovih.

‘Danijel je bio moj prijatelj i on nije tero-rist’, poručio je Markuš nakon što su Novosti objavile tekst o sadržaju njegova izrazito po-sjećenog Facebook-profila, na kojem ispod njegovih objava dominiraju šovinističke poruke i pozivi na likvidacije niza osoba iz politike i javnog života. Prema neslužbenim informacijama koje je objavio Index, Mar-kuš se nalazi u širokom krugom ljudi za koje se policija zanima u ovom slučaju. No bez obzira na to, priču o Markušu i Bezukovoj ideološkoj okolini vrijedi dodatno osvijetliti zato što se radi o reprezentativnom primje-ru uzgoja mladih ekstremista u Hrvatskoj. Kad se pak u kontekstu Markuša govori o razmnožavanju nacionalizma u cijeloj ze-mlji, onda se doslovno tako i misli. Zadnjih

Damir Markuš okružen mladićima koji nacistički salutiraju (Foto: Facebook)

Odgoj dječaka u KutiniKutinski hos-ovac i dogradonačelnik iz redova Domovinskog pokreta Damir Markuš, u čijem je klubu trenirao i Danijel Bezuk, više je puta pozirao okružen mladićima s desnicama ispruženima u nacistički pozdrav. Na nogometnom turniru koji je organizirao 2015. fotografiran je i sa zoljom u rukama koja potom završava u naramku prisutnih mladića

5 Istražujemo NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1088, petak, 23. listopada 2020.

za Vukovar – kako smo branili grad i Hrvat-sku’, kao dio obrazovnih aktivnosti o Domo-vinskom ratu. Predstava koja je uprizorena više stotina puta sadrži i dijelove u kojima se neprijatelji nazivaju ‘prljavim, smrdljivim i bradatim nakazama’. Kad su Novosti prošle godine objavile kritički tekst o tome, Mar-kuš je odgovorio da je ‘predstava kamilica na-spram onoga što su radili srpski fašisti’, a da smo mi u Novostima ‘protiv Hrvatske, to je svakom jasno’. Pod okriljem hrvatskog obra-zovnog sustava već se godinama dakle odvija Markuševa edukacija u kojoj se izmjenjuju odsječene hrvatske glave, ustaški pozdrav

‘Za dom – spremni’ i užitak ubijanja ‘prljavih, smrdljivih i bradatih nakaza’. O suvremenim neprijateljima Markuš pak svakodnevno oba-vještava putem svoga Facebook-profila.

Paralelno s institucionalnom naobrazbom, Markuš je izrazito aktivan i u mrežnom tu-torstvu mladića u raznim navijačkim skupi-nama. Taj odnos jasno se vidi preko njegovih objava na društvenim mrežama. Navijački ultrasi, grupe mladih muškaraca s izraže-nim nacionalističkim stavovima, zadnjih su godina najaktivniji po pitanju postavljanja ustaške simbolike u javnom prostoru, uz pripadajući grb hos-a. Po objavi svake vijesti koja bi mogla biti problematična za pozdrav

‘Za dom – spremni’ uslijedili su Markuševi apeli o nužnosti pružanja otpora i šovinistič-

nja. Na najmanje jednom edukativnom satu o Domovinskom ratu nosio je vojnu košulju s hos-ovim grbom i ustaškim pozdravom na ramenu.

Prije nekoliko godina objavio je i knjigu ‘58 – hos u obrani Vukovara i Bogdanova-ca’ koja je ušla u sustav izbornih publika-cija u hrvatskom školstvu. To je i jedna od tri knjige koje je Danijel Bezuk lajkao na svom Facebook-profilu. Na zagrebačkom predstavljanju knjige Markuš je govor okončao ‘najljepšim starim hrvatskim po-zdravom’. ‘Za dom!’ viknuo je dok je kraj njega stajalo dijete na pragu punoljetnosti.

‘Spremni!’ odzdravila je publika u kojoj je bio i Tomislav Merčep. U lipnju ove godine na Facebooku je objavio audiosnimku polazni-ka petog razreda jedne hrvatske osnovne škole koji je za lektiru po izboru odabrao njegovu knjigu. ‘Ovčara je najgori oblik zla i mržnje kojeg je manifestirala velikosrpska osvajačka politika, a protiv čega smo se bo-rili. Taj zločin se nikad ne smije zaboraviti, nikad. Za kraj htio bih reći – nadam se da će se ovo djelo naći na popisu obavezne lektire u našim školama. Budimo kao naši branitelji. Za dom – spremni!’ poručilo je 11-godišnje dijete razgaljenom Markušu, koji je objavio cijelu snimku s njegovim identitetom.

Uz knjigu, resorno Ministarstvo obrazova-nja odobrilo je i Markuševu predstavu ‘Bitka

nekoliko godina Markuš naime predstavlja jednog od najaktivnijih braniteljsko-politič-kih promotora radikalizma u cijeloj Hrvat-skoj. Sama srž njegovog aktivizma, kao što ćemo vidjeti, nalazi se u ustaškoj krilatici

‘Za dom – spremni’.Nakon što su Novosti u prosincu 2016.

godine objavile informaciju o postojanju spomen-ploče sa spornim pozdravom u Jasenovcu, Markuš je postao dio hos-ovih veterana koji su ušli u pregovore s Vladom oko ove teme. No ubrzo je izašao iz priče. Od-bio je prihvatiti mogućnost čak i poprilično skandaloznog kompromisa kojim je Andrej Plenković na koncu pristao na ostanak plo-če u javnom prostoru, ali pod uvjetom da se odstrani iz Jasenovca. Ubrzo se Markuš zarekao da će pružiti otpor i učiniti sve za potpunu rehabilitaciju pozdrava ‘Za dom – spremni’. Prvi pokazatelj toga obećanja bio je primjetan u Kutini uoči lokalnih izbora 2017., kada je prkosno i uz negodovanje lokalnog hdz-a podignuo spomen-ploču s ustaškim pozdravom poginulom suborcu Zdravku Bezuku, Danijelovom stricu. Na fotografijama s događaja koje su Novosti pronašle vidi se i Danijel Bezuk koji stoji pored Markuša.

P ostavljanje ploča poginulim su-borcima s ovakvim insignijama samo je dio Markuševog rada u javnom prostoru. Njegov aktivi-zam najzapaženiji je u domeni

prenošenja takvog tipa domoljublja mlađim generacijama, što se ne zaustavlja na sport-skim aktivnostima s početka priče. Preko lokalne braniteljske ispostave hos-a kojom rukovodi, Markuš je uz odobrenje ravnatelja osnovnih škola u Novskoj i Kutini te lokal-nog đačkog doma vodio polaznike osmih razreda u Vukovar. Na jednom od tih izleta tridesetak maloljetnika poziralo je na tenku i uz muzejske primjerke oružja iz zadnjega rata. S njima je u kadru čovjek kojeg Markuš naziva prijateljem i svećenikom, koji drži majicu s natpisom ‘Ne ćirilici u Vukovaru’.

‘Što ti je najviše ostalo u sjećanju?’ pitao je Markuš djevojčicu nakon jednog takvog putovanja i obilaska Ovčare te drugih spo-men-područja u Vukovaru. ‘U sjećanju mi je najviše ostalo kad nam je gvardijan pričao kako su (neprijatelji, op. a.) s ljudskom gla-vom igrali nogomet po crkvi’, odgovorila je osnovnoškolka. Markuš je redovno odlazio i u osnovnoškolske ustanove i držao predava-

ke uvrede na račun neistomišljenika. ‘Baš to što nezakonito zabranjujete će vam biti vraćeno i te kako. Kome je to u interesu? Ne znam, samo znam da ste nas uspjeli ‘mobili-zirati’. Ako spavate mirno, nemojte, nemate razloga’, napisao je povodom jedne vijesti o brisanju murala s ustaškim pozdravom u Dalmaciji.

Nakon takvih poruka, navijači su mu sla-li brojne snimke novih murala i grafita, uz standardno urlanje fašističke krilatice. Na većini videosnimki i fotografija koje je Mar-kuš širio na svom Facebook-profilu nalaze se i jasni ustaški simboli koji nemaju veze s grbom hos-a. Učestali su i njegovi apologet-ski istupi prema nasilničkim ispadima hr-vatskih navijača u kojima su mete Srbi. Kad su prošle godine pretučeni sezonski radnici u Supetru na Braču, napisao je da su ‘dobili što su tražili’ zato što su navodno pjevali da je Vukovar četnički i ‘još neke takve pjesme’. Potonju su tvrdnju proširili navijači Torcide, ali je premlaćeni mještanin koji je branio Srbe nedugo nakon napada rekao da je to laž.

‘Kad se stavim u njihove godine i sve što se događalo, isto bi reagirao’, napisao je Markuš nekoliko dana nakon ovog događaja.

Nakon što su sredinom svibnja ove godine pripadnici Bad Blue Boysa, kojima pripada i Markuš, izmlatili dva vukovarska Srbina,

Markuš na otkrivanju spomen-ploče Zdravku

Bezuku. Iza njega stoji Danijel Bezuk s bratom Krešimirom

Učestali su Markuševi apologetski istupi prema nasilničkim ispadima hrvatskih navijača u kojima su mete Srbi. Kad su prošle godine pretučeni sezonski radnici u Supetru na Braču, napisao je da su ‘dobili što su tražili’

Markuš se slikao i sa zoljom u rukama (Foto: Facebook)

6 Aktualno NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1088, petak, 23. listopada 2020.

O uzrocima sveprisutnog nasilja piše Jerko Bakotin

Kovanje ekstremizmaGlorificiranje rata, kulturna zapuštenost, ekonomska depriviranost, nepovjerenje u politički sustav i zatvorenost u grupe istomišljenika na društvenim mrežama rezultirali su porastom nasilja. ‘Uzimajući sve to u obzir, možemo donekle biti sretni da događaja poput nedavnog napada na Markovom trgu nema i više’, kaže povjesničar Nikola Vukobratović Prizor s koncerta Marka

Perkovića Thompsona, Karlovac 2016. (Foto: Kristina

Štedul Fabac/pixsell)

napisao je da je jedan Vukovarac srpske na-cionalnosti ‘prijetio našim dečkima preko navijačkih srpskih klubova, i da mu je poma-gao i otac, koji radi u policiji a nekad je bio milicajac’. ‘Došlo je do onog što su tražili ili su htjeli nešto pa nisu očekivali da je i ekipa spremna na to bila’, napisao je na Facebooku. Ispod njegove objave netko je stavio prezi-me dečka na kojeg se Markuš referirao, uz naziv ulice u kojoj živi. Drugi su poručili da mu treba polomiti kosti, ‘i ćaći i njemu’, te da treba ‘uvesti javna strijeljanja’. Mje-sec dana poslije, Markuš je nakon sukoba članova navijačkih skupina Grobara i Boysa pozvao sve zainteresirane da se nađu s njim u Vukovaru. Uz maloljetne školarce, ondje se naime nalazio i s raznim navijačkim sku-pinama. Torcidaše je jednom prilikom vodio po Borovu Selu. Jedan brat Danijela Bezuka i nećak Damira Markuša procesuirani su na-kon što su 2016. godine u tom mjestu pjevali

‘Ajmo, ajmo, ajmo ustaše’, uz uzdignutu de-snicu Markuševa nećaka.

Jedina Markuševa eksplicitna osuda na-vijačkog fašizma desila se nakon što je u Za-

grebu skupina Boysa razvila transparent na kojem piše ‘Jebat ćemo srpske žene i djecu’. No odmah sutradan nazvao je Srpsko narod-no vijeće ‘smećem’ zato što je ta organizacija spomenute navijače nazvala ruljom. ‘Nije to rulja, kako piše smeće od snv-a, već ne-koliko pojedinaca koji će snositi posljedice’, napisao je Markuš. Ispod objave jedan je ko-mentator pitao: ‘Hoćemo li se ikada riješiti te četničke rulje? zds.’ Drugi mu je odgo-vorio: ‘Teško prijatelju. Nisu oni problem već ova takozvana naša žgadija.’ ‘U pravu si frende, opet će se gusta magla spustiti’, od-govorio je ustaškom uzrečicom autor prvog komentara, a Damir Markuš je lajkao sve tri navedene objave.

Njegov lajk nalazi se i na jednom komen-taru iz 2017. godine, ispod objave u kojoj je osudio naslovnicu Novosti o spaljivanju srpskih sela nakon ‘Oluje’. ‘Otići i njima jav-no zapaliti leglo njihovo’, poručio je jedan posjetitelj Markuševe stranice na Faceboo-ku. ‘Trebalo bi njih potpaliti’, dodao je drugi.

‘Neka, neka, sve u svoje vrijeme, bez pompa bez nekih najava’, zaključio je treći i zaradio lajk Damira Markuša. Ovaj razgovor se vo-dio deset dana prije nego što je predsjednik stranke A-hsp Dražen Keleminec doista spalio naslovnice Novosti ispred redakcije.

Povodom šovinističkih grafita usmjere-nih prema Miloradu Pupovcu Markuš je pozdravio prijedlog jednog komentatora s Facebooka da se pokuca na vrata ‘ovim sr-bočetnicima iz sdss-a’. ‘Majmuni’, ‘krmače’,

‘stoka’, ‘štakori’, ‘četnici’ – to su standardne uvrede koje Markuš osobno sipa u smjeru javnih osoba. Ispod njegovih objava, gotovo bez iznimke, slijede još gore uvrede i otvo-rene prijetnje smrću o kojima smo već pisali, a koje Markuš nije brisao. ■

‘Ustaško rukovanje’ Markuša s Markom Skejom – palčevi u obliku slova ‘U’ (Foto: Facebook)

7 Aktualno NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1088, petak, 23. listopada 2020.

Nasljeđe rata i masovnog na-silja, zatrovanost mržnjom prema Srbima i drugima i drugačijima uopće, raširen i toleriran govor mržnje, kul-

turna zapuštenost i izručenost nositeljima nacionalističkih, autoritarnih, pa i militari-stičkih vrijednosti, ekonomska depriviranost te kapilarna prožetost društva korupcijom koje rađaju nepovjerenje u politički sustav, gnjev i osjećaj zakinutosti, zatvorenost u grupe istomišljenika na društvenim mreža-ma, lako nabavljivo oružje. Rano je govoriti o definitivnim razlozima koji su Danijela Bezuka, 22-godišnjeg građevinskog radnika iz sela Kletiše nedaleko Kutine, nagnali da 12. listopada kalašnjikovom napadne zgradu hr-vatske Vlade i pritom teško ozlijedi policajca iz osiguranja. Ipak, ne ulazeći u individualnu psihološku konstituciju, nabrojani društveni faktori gotovo su sigurno doprinijeli autode-struktivnom činu, uslijed kojeg ga je jedan tjednik bulevarski proglasio ‘prvim hrvat-skim teroristom’.

Većina definicija terorizma podrazumijeva nasilje, počinjeno iz političkih, ideoloških ili religijskih razloga, s ciljem zastrašivanja jav-nosti i prisiljavanja pojedinaca, organizacija ili vlada da naprave određene poteze. Jedina Bezukova poruka koju se veže za konkretan napad je ona s njegovog Facebook-profila:

‘Dosta je bilo prevara i bezonzirnog gazenja ljuckih vrijednosti bez odgovornosti.’ Teško je iz ovog zaključiti da je imao konkretnu po-litičku motivaciju, pa ipak, jasno je izraženo nezadovoljstvo društvom. Cilj Bezukovog napada, također, nije posve jasan. Premijer Andrej Plenković izjavio je da ‘treba ispi-tati je li on osobno bio meta napada’, dok je potpredsjednik Vlade Tomo Medved dodao da je Bezuk ‘po svemu sudeći’ namjeravao ući u Vladu. Istovremeno, iz objavljene snimke napada vidljivo je da se mladić nevješto kreće i barata oružjem, pa su pojedini stručnjaci za-ključili da zasigurno nije riječ o uvježbanom profesionalcu, nego o odlučnom, ali konfu-znom ‘običnom dečku’. Iako, dakle, prema za sada dostupnim informacijama nije riječ o organiziranom djelu, nego činu usamljenog pojedinca, u kombinaciji s utjecajem koji je na mladića imala ekstremna desnica vjerojat-no je opravdano govoriti makar o elementima terorizma, kako su uradili predsjednik Zo-ran Milanović i premijer Andrej Plenković.

Nezavisno od definicije, zapanjenost Be-zukovim činom je, koliko god razumljiva, ujedno i deplasirana. Sama hrvatska država 1990-ih je masovno koristila ili makar toleri-rala terorizam, s ciljem zastrašivanja, progo-na i protjerivanja vlastitih etnički i politički nepoželjnih građana – od zadarske kristalne noći, preko otmica i ubojstava u Vukovaru i Osijeku ili deložacija i podmetanje bombi: novinar Vladimir Matijanić navodi da su u Splitu tijekom trogodišnje kampanje dr-žavnog terora od 1991. do 1994. ubilježene 552 noćne eksplozije. Tu su, naravno, i tisuće spaljenih objekata, stotine pobijenih i stotine tisuća prognanih civila za vrijeme i nakon

‘Bljeska’ i ‘Oluje’. Za većinu toga nitko nije od-govarao, a njihovi su počinitelji, poput Norca ili Kordića, nerijetko slavljeni kao heroji. Štoviše, našim i osuđenim teroristima poput Mire Barešića ili Zvonka Bušića podignu-ti su spomenici, a desetljećima se sustavno rehabilitirala fašistička ndh u čijoj suštini je bio teror.

Što se srbofobije tiče, Bilten Srpskog narod-nog vijeća je od 2014. do 2019. ubilježio 1776 slučajeva historijskog revizionizma, govora mržnje i nasilja prema Srbima. Unatoč broju tih događaja i očitoj političkoj motiviranosti, ta djela nikad nisu proglašena terorizmom. Na njih je slijepa i Sigurnosno-obavještajna agencija (soa), što je u potpunoj suprotnosti s, recimo, praksom njemačke Službe za za-

štitu ustavnog poretka (BfV), koja sustavno nadzire ekstremno desne, neonacističke ili

‘samo’ nacionalističke partije, organizacije i muzičke grupe. Stranka najodgovornija za takav društveni razvoj Hrvatske od 1990. pa sve do nedavno je, naravno, hdz, pri čemu su najekscesnije devedesete i Karamar-kovo razdoblje, kada se u Vukovaru ćirilica protuustavno čekićala, koalicija sa sdss-om nazivala ponižavajućom, a na zagrebačkim ulicama postavljale plinske boce. Ukratko, sama država je legitimirala upotrebu i ne-kažnjivost nasilja, pa ne čudi da je društvo impregnirano mržnjom prema Srbima, kako je ustvrdio povjesničar Ivo Goldstein.

Time je bitno više bilo obilježeno nepo-sredno Bezukovo okruženje. Kutinski dogra-donačelnik Damir Markuš, direktor nogo-metnog kluba nk Dinamo Kutina u kojem je mladić trenirao, bivši je pripadnik hos-a čiji Facebook-profil, koji je i Bezuk pratio, vrvi od antisrpskih komentara. Postoje i pozivi da se Plenkovića zbog koalicije sa sdss-om ‘objesi na trgu’, a izdajice ‘izroka’ rafalima, upravo kako je Bezuk simbolički i napravio pucajući po zgradi Vlade. Markuš je i autor knjige o ulozi hos-a u obrani Vukovara, na čijim pro-mocijama uredno pozdravlja ustaškim po-zdravom, a s knjigom je obilazio i škole. Nije teško zamisliti u kakvoj atmosferi Markuš trenira i odgaja lokalne dječake.

Stvarni i virtualni prostori socijalizacije ključni su mehanizmi prijenosa ideologije, pri čemu mladi naročito u malim mjestima i nemaju izbora. Društvene aktivnosti tu su gotovo u pravilu vezane uz Crkvu (pjevački zborovi, dramske družine) ili uz sport i navi-jačke skupine. Kutinska situacija nije jedin-stvena, što pokazuje i primjer nk Poljičanin iz Srinjina kod Omiša, čiji su 10-godišnji i 12-go-dišnji igrači snimljeni kako izvikuju ustaški pozdrav. Nedavno smo, također, vidjeli niz primjera zatrovanosti Bad Blue Boysa i Tor-cide sirovom mržnjom. U tom posredovanju nacionalizma značajnu ulogu ne igra samo država – preko programa nastave povijesti i izostanka građanskog odgoja – nego i jedinice lokalne samouprave. Riječ je o raspolaganju materijalnom bazom, odnosno kulturnom infrastrukturom i javnim prostorima koji se neusporedivo češće na korištenje dodjeljuju Crkvi, braniteljskim ili desnim udrugama, negoli akterima s nezavisne, alternativne, pank ili feminističke scene.

Osim ideologije i mehanizama posredo-vanja, važan faktor je ekonomska depri-vacija. Vjerojatno nije slučajno da Bezuk ne potječe iz Zagreba ili s obale, gdje po-stoji kakva-takva ekonomska dinamika:

građevinski radnik iz provincije, neko je vrijeme radio i u Njemačkoj, sortirajući jabuke. Brojne studije u Europi ukazuju na povezanost neoliberalnog kapitalizma, gubljenja povjerenja u demokraciju i us-pona ekstremne desnice. Sociolozi poput Wolfganga Streecka ističu da je izborna izlaznost najniža u regijama s visokom ne-zaposlenošću: niži slojevi od demokracije više ni ne očekuju rješenje vlastitih pro-blema. Istraživanje Koste Bovana, Mili-ce Vučković i Marka Kovačića utvrdilo je raširen osjećaj korozivne apatije i bes-pomoćnosti među mladima u Hrvatskoj. Prema drugoj studiji njih 65 posto nema povjerenja prema političkim institucijama.

— Kriza demokracija je i u velikim zemljama iznjedrila desno-autoritarne pokrete kao od-govor na osjećaj zakinutosti i nemogućnost realizacije naročito slabije obrazovanih druš-tvenih klasa koje je nekada privlačila ljevica, a koje je izgubila okretanjem prema obrazo-vanijim i imućnijim biračima. Siromašnije skupine osjećaju se kao gubitnici i stranci u vlastitoj zemlji. U slučaju da su socijalizirani u desničarskom miljeu militantnog hrvat-stva, oni će vrlo brzo naći krivca, odnosno

‘kradljivce užitka’. U našem slučaju to su Srbi -obrazlaže Nebojša Blanuša sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti.

Dodaje da prema istraživanjima ogorče-nje autoritarno nastrojenih građana izaziva i osjećaj da ‘njihove’ žrtve iz Drugog svjetskog rata nikada nisu priznate na odgovarajući na-čin. Da je riječ o kompliciranim procesima, upozorava povjesničar iz Arhiva Srba Nikola Vukobratović.

— U Hrvatskoj imamo refleks da sve uznemi-rujuće događaje objašnjavamo, što uglavnom znači i opravdavamo, ratom koji je završio prije četvrt stoljeća i koji napadač nije osobno proživio. Naravno, rat je u cijeloj priči faktor. No ako kažemo da je ovaj napad motiviran ratom, tako možemo konstatirati i da su, re-cimo, islamistički napadi u Francuskoj moti-virani francuskim kolonijalnim ratovima. Jer tako su opravdavali i sami napadači. Po svemu što znamo, napadač na Markov trg je, baš kao u slučaju 90 post evropskih terorista ‘vuko-va-samotnjaka’, bio besperspektivni mladić u bezuspješnoj potrazi za životnim smislom. Bilo ga je lako regrutirati za tuđe političke ciljeve – ističe Vukobratović.

Spomenuti Markuš je nakon napada u in-tervjuu za Bujicu istaknuo da terorist nije Bezuk, nego da njih ‘ima u sdss-u’. Bezočnost i politička upotreba tragedije jednog izgublje-nog mladića nemaju granica: u razgovoru se tako potcrtavalo da se mladić, kako bi odaslao poruku, navodno ubio upravo ispred velepo-slanstva Republike Srbije na Jabukovcu. Za takav mentalni sklop ne samo da postojanje

‘hrvatsko-srpske koalicije’ predstavlja izdaju, nego je nepodnošljiva gotovo ikakva prisut-nost Srba. Blanuša napominje da se u desnim krugovima često ističe kako je i Podunavlje, umjesto mirne reintegracije, trebalo biti osvojeno oružjem. Tako bi se uspostavila fan-tazmatska nacionalna homogenost, a država konačno pripala ‘pravim Hrvatima’. Vukobra-

tović, pak, dodaje da je u hrvatskom društvu ekstremno desna ideologija toliko raširena da se oni ‘koji su napadaču tom ideologijom punili glavu uopće ne osjećaju krivima, ni zbog ranjenog policajca, ni zbog mladićevog samoubojstva’.

— Ekstremna desnica je toliko normalizirana da ljudima ni ne pada na pamet da ovog napa-dača smatraju teroristom. On je jednostavno jedan od nas i to je u osnovi i točno. Doista je sličan tisućama drugih mladića. Zato neki

‘naš dečko’ ne može biti terorist, nego je ‘jad-no dijete’, iako je riječ o odrasloj osobi koja puca iz automatskog oružja, dok su istovre-meno maloljetne izbjeglice koje se utapaju teroristi – zaključuje povjesničar.

Četvrti moment su suvremeni mediji, odnosno društvene mreže, koje su sobom donijele fundamentalnu promjenu prirode javnosti. Umjesto povezivanja sa svijetom i demokratske rasprave sukobljenih argume-nata, često djeluju posve suprotno.

— Riječ je o fenomenu echo chambera (eho ko-mora, op.a.). Stvaraju se zajednice u kojima su pojedinci okruženi isključivo vlastitim isto-mišljenicima. Nastaju džepovi društvene i političke zbilje u kojima ti pojedinci dobivaju krivi dojam da mnogo veći broj ljudi podržava njihove stavove no što je slučaj u stvarnosti, što ih ohrabruje – objašnjava Blanuša.

B esperspektivnost i izgublje-nost, otuđenost od društva i su-stava, bili su, dakle, pogonsko gorivo Bezukovog bijesa. Iako rođen 1998., odrastao je u emo-

cionalnom i ideološkom krajoliku koji je nu-dio jedino proustaške sentimente, traumu poraza iz Drugog svjetskog rata i ‘uskraćene pobjede’ u posljednjem ratu (odnosno, pot-punog ušutkavanja Srba) i glorificirao nasi-lje. U takvom se okruženju bijes nije mogao artikulirati u progresivnoj formi. Ovako je, možda, moguće objasniti paradoks koji je cinično izložio jedan komentator: da, ‘nakon onih koji nisu mogli biti Hrvati u Jugoslaviji, stasavaju ovi koji ne mogu biti Hrvati u Hr-vatskoj’, odnosno objasniti mit o ugroženo-sti Hrvata u Hrvatskoj.

Stvarna ili ponovno samo površinska tran-sformacija hdz-a u stranku desnog centra je dobrodošla, no za ozdravljenje društva potrebno je mnogo više, od zabrane ustaš-kog pozdrava do sveobuhvatnih socijalnih programa.

— Kasnimo 30 godina. Nataložili su se bez-brojni slojevi antidemokratskih stavova i mržnje prema drugima, što kao posljedica izravnih trauma, što iz učenja imitacijom. Treba mijenjati pamćenje ne samo u odnosu na ndh, nego i prema Domovinskom ratu. Politička participacija koja vas svodi samo na glasački stroj vodi do produbljivanja krize poretka. Treba se boriti i protiv neoliberalnih politika koje rastakaju društvo – zaključuje Blanuša.

Poznajući hrvatsku politiku teško je oče-kivati odlučne i sustavne korake. To ne znači da nužno slijede novi očajnički potezi poput Bezukovog, ili nešto još i gore. Vukobratović upozorava na to da se teroristički napadi ne izvode spontano i da je na zapadu radikalno pao broj napada nakon što je razbijena tako-zvana Islamska država koja je iskorištavala besperspektivnost mladih. Komentatori, također, ističu i da je Hrvatska po stopi uboj-stava na 100.000 stanovnika među desetak posto najsigurnijih država svijeta te da je po-grešno iz jednog slučaja izvlačiti generalne zaključke. Pa ipak, iz izloženog je jasno da potencijal za tako nešto postoji.

— Uzimajući u obzir kolaps povjerenja u in-stitucije i nade u budućnost te s obzirom na opću depriviranost, možemo donekle biti i sretni da ovakvih događaja nema i više – upo-zorava Nikola Vukobratović. ■

Nikola Vukobratović (Foto: Tomislav Miletić/

pixsell)

Nebojša Blanuša (Foto: Žarko Bašić/pixsell)

Treba mijenjati pamćenje ne samo u odnosu na ndh, nego i prema Domovinskom ratu. Politička participacija koja vas svodi samo na glasački stroj vodi do produbljivanja krize poretka – kaže politolog Nebojša Blanuša

8 Društvo NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1088, petak, 23. listopada 2020.

Porast govora mržnja postao je politička tema tek nakon napada na Markovu trgu

piše Dragan Grozdanić

Bumerang mržnjePredstavnici manjinskih organizacija te lijevo i liberalno orijentirani znanstvenici, intelektualci i političari koji godinama primaju prijeteće poruke podržavaju premijerovu osudu govora mržnje i poziva na nasilje. No ističu da njegove riječi treba promatrati u kontekstu činjenice da je te pojave, koje su dolazile i iz njegove stranke, ranije prešutno odobravao

Grafit mržnje upućen riječkom umjetniku

Nemanji Cvijanoviću (Foto: Goran Kovačić/pixsell)


Lako je za pretpostaviti kako bi se osjećao prosječan građanin koje-mu bi nakon mukle zvonjave u dva sata ujutro glas s druge strane telefonske linije poručio: ‘Za dom

spremni!’ Taj isti građanin je nešto kasnije na radnom mjestu otvorio službeni mail i pristigle omotnice s prijetećim sadržajem:

‘Plivat ćeš Savom’, ‘Iskopat ćemo ti oči’, ‘Doći ćemo u ustaškim uniformama na tvoj grob i tamo ćemo plesati’. To je samo dio prijetećih poruka s kojima posljednjih pet-šest godina intenzivno živi povjesničar Hrvoje Klasić, a koje su, kako kaže, potpisane gotovo uvijek istim šiframa: ‘hrvatski nacionalisti’, ‘ustaše’,

‘hos-ovci’ i tome slično. Prijetnje su pojačane osobito nakon svake njegove kritike hrvat-skog nacionalizma i povijesnog revizionizma, posebno u odnosu prema ustaškom režimu. Dvije prijetnje prijavio je policiji, ali kako on ipak nije premijer Plenković, istrage u nje-govom slučaju, smatra Klasić, završavaju vje-rojatno i prije nego što su pokrenute, netom nakon sačinjenog nužnog zapisnika. Dodatni je problem za njegove mrzitelje, smatra po-vjesničar, činjenica da se zove Hrvoje, što je iz stopostotne hrvatske obitelji i branitelj iz ljeta 1991. Premda on nekako još živi s takvim prijetnjama, njegova ih obitelj i prijatelji do-življavaju šokantnima.

Kako je premijer za razliku od prosječnog sveučilišnog profesora štićena osoba, ne čudi da je promptno lociran 48-godišnjak, koji je nedavno, nakon mahnitog napada Danijela Bezuka na Markovom trgu, pritvoren jer je sa svog profila na društvenoj mreži napisao da mu je drago što Plenković nije likvidiran, ‘jer da će ga on rišit’, nazvavši ga usput i udbaškim okotom. Plenković je prijetnje smrću očito oz-biljno shvatio, pa je prozvao Domovinski po-kret i sve njegove frakcije te dodao su huškač-ke poruke koje oni puštaju u javnost putem emisije Bujica i notornog Hrvatskog tjednika dva eklatantna primjera širenja govora mržnje koja su možda potaknula i napadača. Iako je javnost ostala šokirana oružanim napadom na srce političke moći, profesor Klasić podsjeća da su premijer, ali i cijela njegova stranka mo-rali sve ove godine biti svjesni da je hdz često i sâm bio izvor govora mržnje.

— To je, primjerice, kad imate ministre kojima po zidovima vise slike Ante Pavelića, bivšu predsjednicu iz redova hdz-a koja umanju-je zločinački karakter ndh, bivšeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića koji ustaše naziva šehidima – ističe Klasić.

Premijer je dakle konačno javno izgovo-rio notornu činjenicu – da je u Hrvatskoj na snazi radikalizacija političke scene u režiji ek-stremne desnice, koja putem svojih medija i opskurnih internetskih platformi govorom mržnje, ali nerijetko i neskrivenim pozivima na nasilje, označava svakoga tko dovodi u pi-tanje ustaljene državotvorne nacionalističke narative. Mete su tako lijevo i liberalno orijen-tirani novinari, umjetnici, znanstvenici, inte-lektualci, političari i sindikalisti te aktivisti za ljudska prava. Posljednji u nizu slučajeva je otvoreni poziv na nasilje prema umjetniku Nemanji Cvijanoviću, koji stoji iza postav-ljana petokrake na Riječki neboder. Njemu je netko na jednom gradskom zidu poručio:

‘Nemanja Srbine, presudit ćemo ti.’ Nismo vi-djeli da je itko iz hdz-a eksplicitno osudio taj čin, a kamoli da je najavljena žurna reakcija policije s ciljem otkrivanja počinitelja. Treba reći da su govoru mržnje na društvenim mre-žama i prijetnjama nasiljem vrlo često izlože-ni pripadnici srpske zajednice, što dokazuje i nedavno objavljeno istraživanje Hrvatskog pravnog centra ‘Zločin iz mržnje u Hrvatskoj’ u razdoblju od 2013. – 2018. U svim pravo-moćno okončanim kaznenim i prekršajnim predmetima s elementima mržnje ukupno su bile 192 žrtve, pri čemu je njihova etnička pripadnost zabilježena u 56,8 posto slučajeva,

odnosno za 109 žrtava, od čega čak 51,4 posto otpada na Srbe.

Generalni sekretar Srpskog narodnog vijeća Saša Milošević kaže za Novosti kako je zločin iz mržnje postao politička tema u Hrvatskoj tek kad je zapucano na Vladu. Dok su do jučer, govori on, bili psovani samo Srbi, ‘pederi’ ili

‘Cigani’, sve se odvijalo na periferiji interesa, time su se bavili samo nezavisni mediji, udru-ge i međunarodni promatrači.

— Navedeno istraživanje samo potvrđuje pret-postavke i ranije nalaze snv-a o tome da su Srbi nadzastupljeni kao žrtve. Uz to, sigurno je da ovakvih kaznenih djela ima daleko još više nego što ih je formalno zabilježeno i procesu-irano – kaže Milošević i dodaje da bi početak borbe protiv zločina iz mržnje bio svojevrstan

kartazičan potez, de facto promjena društvene paradigme, pa nam valja tek vidjeti u kojem smjeru će se stvari dalje razvijati.

Nezavisni saborski zastupnik Bojan Gla-vašević objavio je na svom Facebook-profilu dio mrzilačkih poruka kojima se poziva na nasilje protiv njega. Pozvao je i sve one koji su se našli na meti govora mržnje ili prijetnji da ih javno objave i osude. ‘Srbine prokleti stari ti se u grobu okreće’, ‘govno srbsko jebo ti svoju majku srbkinju’, ‘šmajser je rođo predobar za ovakve’, neke su od poruka koje su ispisane na račun Glavaševića.

— Sasvim iskreno i otvoreno kažem da su prijet-nje i govor mržnje prema meni korijen imale u mojoj pobuni protiv zloupotrebljavanja imena mog oca u režiji tzv. Stožera za zaštitu hrvat-skog Vukovara, koji je tad služio kao paravojno krilo hdz-a. Imao sam policijsku zaštitu koja je ukinuta dan nakon što sam razriješen dužnosti pomoćnika ministra branitelja. Istu večer sam fizički napadnut pred zgradom. Vrijeđanja i napadi su se nastavili, potaknuti dodatno la-žima Velimira Bujanca i njegovih gostiju. Čak je u jednom trenutku objavio fotografiju mog automobila s vidljivim tablicama. Koliko znam, nikad nitko nije kažnjen niti gonjen za sve to. Prijavljivao sam takve pojave dok nisam shvatio da je uzaludno, jer sustav naprosto ne reagira – kaže za Novosti Glavašević.

Predsjednica stranke Pametno Marijana Puljak za prijetnje koje su joj upućene preko društvenih mreža saznala je upravo iz proš-lotjednog broja Novosti. Rasprava o njezinoj izjavi da je ustaški pozdrav ‘Za dom spremni’ teško kompromitiran u doba ndh i da se prema toj činjenici treba tako i odnositi, izazvala je ne-kontrolirani izljev mržnje i prijetnji koje su joj upućene posredstvom Facebook-profila kutin-skog dogradonačelnika Damira Markuša. Onu ju je smjestio među zmije, štakore i miševe, dok su njegovi Facebook-prijatelji dodali da je ‘treba živu zapaliti’, ‘dobro iskundačiti’ i da se ‘jednom zauvijek treba obračunati s lažnim liberalima i lažnim prosvjetiteljima’. Navedene će prijetnje, kako nam je kazala, svakako prijaviti policiji.

— Jedan trajan znamen također je uvredljivi grafit na ulici ispred našeg doma. Izazvan je emisijom Bujica u kojoj me Luka Podrug, splitski gradski vijećnik u prošlom manda-tu, lažno optužio da jedina od svih gradskih vijećnika nisam uplatila svoju mjesečnu na-knadu od 2000 kuna za obnovu vodotornja u Vukovaru. Naravno da to nije istina, Podrug se kasnije i ispričao, ali je isprika prošla nezami-jećeno. Ustaljeni obrazac predmnijeva širenje na sve strane laži koje poslije ne možete na jednak način ispraviti – govori Marijana Puljak.

Domeće da osim što treba podržati premi-jerove osude govora mržnje i poziva na nasilje, njegove riječi treba promatrati također u kon-tekstu činjenice da je godinama taj isti govor mržnje ignoriranjem i šutnjom odobravao.

— Premijer se danas čudi stanju u društvu u kojem kao da nikad nije bilo mjesta za verbal-na iživljavanja nad nacionalnim manjinama, pripadnicima istospolnih zajednica, drugih vjeroispovijesti ili drugim manjinskim sku-pinama i utoliko je sve što govori licemjerno. Trebat će nam desetljeća da popravimo ovakvo stanje, pod uvjetom sustavnih promjena, prije svega kvalitetnog obrazovanja i edukacije, od najranije dobi. Za početak treba uvesti građan-ski odgoj u škole – smatra Puljak.

Psihijatrica i predsjednica Nove ljevice Iva-na Kekin također je imala potrebu javno obja-viti nepismene poruke mržnje koje je dobila.

— Vjerujem da takve poruke generira moj po-litički angažman koji odudara od prihvaćenog narativa o tome kako političari u Hrvatskoj smiju razmišljati, a to je isključivo od centra na desno. Ono političko djelovanje koje odstupa od navedenog automatski se identificira kao antihrvatsko i može biti povod govoru mržnje i prijetnjama. U takvim porukama je uvijek prisutan zahtjev da se slobodno odselimo ako

nam se ne sviđaju njihova pravila igre. Kao da oni koji šalju takve poruke polažu veće pravo na ovu zemlju – kaže Ivana Kekin.

Smatra da je ovdje riječ o nezrelim i frustri-ranim pojedincima, koji su se skloni organizi-rati oko ideje vanjskog neprijatelja.

— Naime, kada je pojedinac konstantno izlo-žen takvim porukama, nakon nekog vremena postigne višu razinu tolerancije, što je logičan mehanizam obrane. Ali na taj način nasilje i agresivno komuniciranje, koji su nam done-davno predstavljali otklon od normale, posta-ju normala. Vladajuće elite intuitivno dobro razumiju taj koncept pa takvim skupinama rado i često serviraju platforme na kojima mogu iskaliti svoju agresiju. Gotovo su uvi-jek u pitanju manjine, a kod nas su uvjerljivo najčešće servirani Srbi koje se generalizira, dehumanizira i demonizira – ističe Kekin.

Poseban trn u oku širiteljima mržnje je politički angažman Katarine Peović, sabor-ske zastupnice Radničke fronte, koja je ne-davno zaprimila prijetnju smrću nakon što je u Saboru citirala hašku presudu bosansko-hercegovačkoj šestorci, a po kojoj je Franjo Tuđman sudjelovao u udruženom zločinač-kom pothvatu. Smatra da zadaća ljevice nije da samo ističe porast nasilja i jezika mržnje, već i da beskompromisno tumači njegove uzroke, koji su velikim dijelom povezani s obesprav-ljivanjem društvene većine.

— Mislim da pored onih koji su zavedeni i pogrešno kanaliziraju bijes postoje i oni koji brane svoje privilegije, koje im po prvi puta autentična ljevica u Saboru dovodi u pitanje. Nekidan je primjerice Branko Bačić, član stranke koja relativizira zločine ndh, čija Vlada financira udruge i medije koji otvoreno promiču ndh i potiču mržnju te netrpeljivost predano rade na dizanju tenzija i huškanju, prozvao Nemanju Cvijanovića i mene kao lije-ve radikale. Nije problem komemoriranje onih koji su nas oslobodili od fašista i navođenje istine o Franji Tuđmanu, već je problem opa-sna relativizacija prošlosti i ušutkavanje onih koji se drže činjenica – govori Peović.

Dok neki do naših sugovornika poput zastu-pnice Radničke fronte smatraju da se problem govora mržnje i poziva na nasilje neće riješiti tek porastom nadzora i represije niti dekla-rativnim pozivanjem na ljudska prava, već otklanjanjem uzroka materijalne deprivacije i siromaštva, drugi poput Hrvoja Klasića stava su da u društvu nedostaje konsenzus o tome što je dobro, a što zlo. Ivana Kekin misli da je o govoru mržnje kao vidu nasilje nužno govoriti te da je njegova osuda dobar prvi korak. Iduća važna stvar, smatra pak Bojan Glavašević, de-finiranje je mehanizama za suzbijanje govora mržnje, pri čemu treba apostrofirati odgovor-nost medija i nakladnika za moderiranje sadr-žaja i propisati kazne u slučaju nepoštivanja zakona. U slučaju velikih online platformi, kako kaže, treba zagovarati slična rješenja na razini eu-a. A dok rješenja dakako ima, govor mržnje i dalje prijeti svojim pandemijskim potencijalom. ■

Trebat će nam desetljeća da popravimo postojeće stanje. Za početak treba uvesti građanski odgoj u škole – smatra saborska zastupnica Marijana Puljak

Imao sam policijsku zaštitu koja je ukinuta dan nakon što sam razriješen dužnosti pomoćnika ministra branitelja. Istu večer sam fizički napadnut pred zgradom – svjedoči Bojan Glavašević

Saša Milošević (Foto: Goran Stanzl/pixsell)

Katarina Peović (Foto: Patrik Macek/pixsell)

Bojan Glavašević (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)

Hrvoje Klasić (Foto: Dalibor Urukalović/pixsell)

Ivana Kekin (Foto: Patrik Macek/pixsell)

Marijana Puljak (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)

10 Politika NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1088, petak, 23. listopada 2020.

Njemačka je svjesna da je najveća opasnost za demokraciju desni ekstremizam

piše Tomislav Jakić

čeni bumerang vraća? Trebamo li se zaista čuditi? Ako je predsjedniku Vlade i ujedno predsjedniku hdz-a to ‘otkriće’, onda je on opasno naivan. A ako nije naivan, u što bi bilo teško povjerovati, onda je prijetvoran.

Tko je unio podjele u hrvatsko društvo od samoga početka postojanja neovisne Hrvatske i tko godinama radi na njihovom produbljivanju? Tko je izmislio kategoriju državotvornih Hrvata da bi im suprotsta-vio tzv. jugonostalgičare? Tko se nikada nije umorio od prozivanja, naravno, kao nepri-jatelja, ‘komunjara, udbaša i kosovaca, svih koji mrze Hrvatsku i sve hrvatsko’? Tko go-dinama ‘nije čuo’ skandiranje ‘Ubij, ubij Sr-bina’ na nogometnim stadionima? Tko nije htio vidjeti grafite s ustaškim ‘u’ i križem u sredini ispisane po fasadama? Tko ratom opravdava sustavno uništavanje tisuća spo-menika i spomen-obilježja antifašistima i žrtvama fašizma? Tko je ulicama, trgovima i institucijama davao imena ustaških ratnih zločinaca i uporno ih odbijao promijeniti (barem u nekim gradovima)? Tko je imao nadzor nad izradom školskih udžbenika u kojima se falsificira povijest, odnosno prešućuju neke notorne povijesne istine? Tko godinama financijski pomaže određe-ne medije koji objektivno nisu ništa drugo nego duševna hrana svima koji bi sutra bili spremni kalašnjikovom rješavati stvari u Hr-vatskoj (poput onoga nesretnika s Markova trga)? Tko je organizirao godišnja okupljanja na Blajburškom polju kojima se ne oplakuju bez suda pobijeni, nego poraz nacifašizma i ustaštva u Drugome svjetskom ratu? Tko je zatvarao i oči i uši kada se čak i s propovje-daonica u crkvama vlast socijaldemokrata proglašavala nenarodnom i izdajničkom? Itd. itd. Odgovor na sva ta pitanja uvijek je jedan. I isti – hdz. Dodajmo, ipak, još dva pitanja: Tko je organizirao splitski miting na kojemu se klicalo ‘Ivica i Stipane, pojest će vas crne vrane’ (prizivajući smrt premi-jera Račana i predsjednika Mesića) i tko je utjecajem na cjelokupnu društvenu klimu, osobito na mlade, pripremio atmosferu u kojoj je moglo doći do pucnjeva na sjedište Vlade? Odgovor je i opet isti – hdz!

Ukratko, desni ekstremizam u Hrvatskoj izašao je ispod šinjela hdz-a. Ta ga je stranka iznjedrila, tolerirala, pa i poticala, služeći se njime kao oružjem u brutalnoj borbi za vlast i opstanak na vlasti. Tu činjenicu valja i pri-znati i prihvatiti. Sa svim konzekvencama što iz toga proizlaze. A je li to moguće, je li to realno očekivati? Pitanje je opravdano jer Hrvatska nije Njemačka, hdz nije cdu, a Li-jepa Naša nema političare ranga i integriteta jednoga Frank-Waltera Steinmeiera i jedne Angele Merkel. Mračan zaključak? Jest, ali i jedini mogući. I opet, sa svim konzekvenca-ma što iz toga slijede. ■

na manifestacije antisemitizma. Dok se on ispoljavao ponekim napadom na lokale u vlasništvu njemačkih Židova ili kao verbalni antisemitizam na društvenim mrežama, dr-žava se pravila kao da su to periferne pojave, incidenti što ih valja osuditi (i to je redovno i činila), ali ne i dići na razinu ugrožavanja demokratskog razvoja. No kada je antise-mitizam uzeo u ruke kalašnjikov s jasnom namjerom da ubija, čaša se prelila.

Pa sada saznajemo i to da je u protekle tri godine samo u redovima represivnog aparata, policije i unutarnje obavještajne službe zabilježeno gotovo 400 (da, dobro ste pročitali, četiri stotine!) okupljanja u tzv. chat skupinama pobornika desnih ideja i ideologija, da su se ti istomišljenici među-sobno pozdravljali s ‘Heil Hitler’, da su bili na jasnim i nedvojbeno desnim, neonaci-stičkim i antisemitskim pozicijama. Sada u drugačiji kontekst dolazi i ubojstvo jednog visoko pozicioniranog lokalnog političara, što ga se najprije također pokušalo prikazati kao djelo pojedinca koji je, eto, zastranio. Jer sada je jasno da nisu u pitanju pojedinci, da je desni ekstremizam prodro i u vrlo osjet-ljive institucije i službe i da taj ekstremi-zam želi jednu drugu i drugačiju Njemačku (što, uostalom, u rukavicama propovijeda, zahvaljujući širokogrudnosti demokracije, i u svim pokrajinskim parlamentima kao i u Bundestagu zastupljena Alternativa za Njemačku). I službena Njemačka jasno i bez ikakve zadrške identificira taj desni ekstre-mizam (i samo njega!) kao glavnu opasnost za demokratski razvoj zemlje. Pri čemu se i predsjedniku i kancelarki može zamjeriti

što nisu na vrijeme htjeli uočiti opasnost od desnog ekstremizma, ali im se nikako ne može prigovoriti da su bilo osobno ikada davali dvojbene izjave iz kojih bi se mogla iščitati simpatija za neonacizam, bilo da su neonacističke, odnosno profašističke ispade tolerirali u svojim strankama. Ne, velike nje-mačke stranke tu imaju mirnu savjest, baš kao što je imaju i Frank-Walter Steinmeier i Angela Merkel. I kada ovo dvoje političa-ra osuđuju desni ekstremizam, kada Ste-inmeier kaže da zbog onoga što se dogodilo prije godinu dana u Halleu (’usred Njemačke, i to baš Njemačke’) osjeća ‘sram i bijes’, nji-ma se i može i mora vjerovati.

A sve to navodi na paralelu s Hr-vatskom, paralelu što je bila aktualna i opravdana i prije pucnjeva na Trgu sv. Marka. Ovdje se, međutim, godinama

govorilo isključivo o lijevom ekstremizmu kao o opasnosti za Hrvatsku, dok se svako upozoravanje na desni ekstremizam progla-šavalo u najmanju ruku antihrvatskim. Tek je rafal iz kalašnjikova usmjeren na sjedište Vlade i policajca pred zgradom promijenio i rakurs gledanja i retoriku, pogotovo kada je u pitanju premijer. Sada se odjednom govori o desnom ekstremizmu, o žarištima iz kojih isijava mržnja, o medijima koji prenose ne-prihvatljive sadržaje i poruke. Zar to nismo znali i do sada? Zar smo zaboravili da se ba-

J edna od konstanti njemačke politič-ke scene, kako tzv. Zapadne Njemač-ke tako i današnje ujedinjene Nje-mačke, bilo je prokazivanje lijevog i desnog ekstremizma kao opasnosti

za demokratski razvoj zemlje, s time da je lijevi ekstremizam uvijek, ama baš uvijek, bio naveden na prvome mjestu. Do-duše, Zapadna Njemačka imala je iskustva s terorizmom koji se pozivao na lijeve ideje, mada s ozbiljnom ljevicom nije imao nika-kve veze. To može biti parcijalno objašnjenje inzistiranja na opasnosti od lijevoga ekstre-mizma, mada ne i opravdanje. Isticanje oba ekstremizma u istome dahu, uz davanje primata onome lijevome, bilo je bez ikak-ve dvojbe danak politici, odnosno izraz one politike koju je Njemačka vodila kao vjerna saveznica sad-a i članica Atlantskoga pakta koji je iz svoje originalne uloge branitelja zapadne Evrope od (mogućeg) sovjetskog napada posve neskriveno i bez ikakvih skru-pula uskočio u ulogu svjetskog policajca koji djeluje po zapovijedima iz Washingtona. Pa su dakle najprije Bonn, a potom Berlin godi-nama uporno ponavljali priču o opasnosti od dvaju ekstremizama, pri čemu je lijevi – vri-jedi ponoviti – uvijek bio na prvome mjestu.

Unatrag godinu dana stvari su se, među-tim, korjenito izmijenile. Mada je i prije bilo akata desnog ekstremizma, pa i terorističkih (palež kuća namijenjenih smještaju izbjegli-ca, napadi na doseljenike iz Azije ili Afrike, udruživanje pripadnika Bundeswehra, očito sklonih krajnjoj desnici), sve se to tretiralo kroz formulu o usamljenim incidentima. Dok prije godinu dana u gradu Halleu desni-čar naoružan kalašnjikovom nije pokušao provaliti u tamošnju sinagogu i pobiti Židove okupljene na molitvi. Spriječila su ga samo masivna drvena vrata kroz koja nije uspio provaliti, pa je ubio dvoje prolaznika na ulici. Taj očito antisemitski motiviran teroristički napad promijenio je sve. Od tada ne samo nje-mački mediji nego i najodgovorniji političa-ri (predsjednik Frank-Walter Steinmeier, kancelarka Angela Merkel) opetovano i krajnje jasno prozivaju desni ekstremizam kao najveću opasnost za demokraciju u Nje-mačkoj. Predsjednik Bundestaga Wolfgang Schäuble otvoreno je priznao kako se tu opasnost predugo podcjenjivalo.

Razlog je jasan. Njemačka je opterećena povijesnom hipotekom genocida nad Žido-vima u Hitlerovom Trećem Reichu i na okupiranim područjima, što je rezultiralo ubojstvom šest milijuna ljudi (među kojima i nekoliko desetaka tisuća Židova iz Hrvat-ske, što ubijenih u Jasenovcu, Jadovnom, Đakovu i da ne nabrajamo sve ustaške logo-re, što u Auschwitzu kamo su ih otpremile uslužne ustaške vlasti). Zbog toga Njemač-ka na svim razinama vrlo osjetljivo reagira

Lekcija iz HalleaNjemački predsjednik i kancelarka možda nisu na vrijeme, do napada u Halleu, uočili opasnost od desnog ekstremizma, ali im se ne može prigovoriti da su u svojim strankama tolerirali profašističke ispade. A Hrvatska nije Njemačka, niti je hdz cdu

Predsjednik Frank-Walter Steinmeier na komemoraciji za

žrtve u Halleu (Foto: Fabrizio Bensch/Reuters/pixsell)


kako je ‘atmosfera na utakmici bila veličan-stvena’? Ili samoga šefa partije, današnjega Velikog deradikalizatora, na čiju inicijativu ustaški poklič u ‘iznimnim prilikama’ postaje zakonski dopušten?

Stotine je primjera koji mogu zorno pokazati da je Hrvatska demokrat-ska zajednica prepuštena sasvim specifičnom vidu političke egzi-stencije: proturječju kao sudbini.

Upustivši se u ‘borbu protiv radikalizma’ vladajuća stranka nalik je kolektivnom šizo-freniku koji nas uvjerava u svoju konzisten-tnost, jer ta bitka ne uključuje ni minimum samorefl eksije, a kamoli nešto slično katarzi. Vođa parade, zbog nedostatka afi niteta prema bilo kakvim uvjerenjima, tek je malo drugači-ji i više bi mu pristajala dijagnoza podvojene bezličnosti.

Sada je zauzet prijekom tehničkom potre-bom da svoje bijesne stranačke pse drži na lancu, ne bi li ovi, u nemogućnosti da grizu, prestali i lajati, zbog straha da neće dobiti hra-nu. Eto ‘vrišteće transformacije’.

‘Transformacija’ bi imala biti promjena iz nečega u nešto. Što je to iz čega se hdz mije-nja u ono što želi da u njemu vidimo danas? Ako ti je, naime, jasno što nastojiš postati, a do toga dolaziš transformirajući se, onda bi ti moralo biti jasno i što je to što si bio, a više ne želiš biti. Partija s Plenkovićem na čelu, međutim, ima namjeru promijeniti se, postati drugačijom nego što je bila, i u isto vrijeme svoju prošlost smatrati veličanstve-nom i blistavo čistom, o čemu svjedoče i one zakletve i brojne brončane statue neoplaka-nog Utemeljitelja.

Na taj je način sam postupak preobrazbe temeljito obesmišljen. Planirana promjena identiteta – tim više što se o njoj tako teatral-no vrišti – rađa se dakle iz duha samozaborava, iz nasušne potrebe da se vlastiti mračni hi-storijat prezentira kao slavodobitna državo-tvorna maštarija. Nesporazum, rekosmo, ima sudbinsku težinu i odaje agoniju stranke koja bezuspješno pokušava pobjeći od same sebe.

Gledajući iz vanjske perspektive, budući da Plenković o ‘transformaciji’ govori u kon-tekstu ‘borbe protiv radikalizma’, logično je zaključiti da se hdz želi preobraziti u nera-dikalnu partiju, a to bi opet po logici stvari trebalo značiti da je vladajući pokret dosad bio politički radikalan. Samo, zašto taj doju-čerašnji i sada odbačeni radikalizam hdz ne priznaje? Ako ga Andrej Plenković ima u vidu, zbog čega o njemu javno ne progovara, nego

– obraćajući se građanima kao infantilnoj ljud-skoj smjesi – poručuje da nešto što je bilo ve-ličanstveno valja izokrenuti naglavce kako bi se atmosfera u Hrvatskoj normalizirala?

Zdrav razum upućuje na to da je neki pro-blem moguće riješiti tek ako je on kao pro-blem priznat. Ako nije, problem je nerješiv. Ne postoji budućnost koja bi se temeljila na poreknutoj prošlosti; postoji samo ta ista po-reknuta prošlost koja se neumoljivo ponavlja i – imamo li u vidu da je riječ o hdz-u, politič-koj formaciji s kriminalnim apetitima – na-stupa kao projekt sistematskog i dugoročnog mrcvarenja društva.

Sjetimo li se s kolikom je zalihom moralne tuposti i političke neod-govornosti Andrej Plenković svo-jedobno poučavao građane ove ze-mlje kako ustaški pozdrav ‘Za dom

spremni’ ima ‘dvostruku konotaciju’, sada bi ga trebalo pitati u koju od tih konotacija spa-daju meci iz kalašnjikova što ih je 22-godišnji Danijel Bezuk ispucao na Markovu trgu – u prvu ili u drugu? Koja je točno konotacija prouzročila četiri prostrijelne rane na tijelu policajca što je čuvao zgradu Vlade? I kako se te ozljede uklapaju u standardni narativ vlasti da prema nekim profašističkim i šovinistič-kim sentimentima treba imati razumijevanja jer su ‘rane’ iz zadnjeg rata ‘još svježe’?

Od osnutka samostalne hrvatske države do danas, a to je cijela jedna vlažna i smrknuta vječnost, nije bilo veće političke lakrdije od

‘borbe protiv radikalizma’ što je ovih dana zdušno vodi Hrvatska demokratska zajedni-ca. Šef kriznog štaba je, u skladu s prirodom žanra, smislio i dovoljno imbecilnu parolu

– ‘vrišteća transformacija’. Upotrijebio ju je u jednoj od rundi dugometražne makljaže sa Zoranom Milanovićem, rekavši da ‘to što dio lijeve političke scene, pa i predsjed-nik i politički komentatori iz tog spektra, ne žele prepoznati vrišteću transformaciju, to je njihov problem’, dok je on, Plenković, od početka išao u kampanju ‘s porukom da transformira(m) hdz kako bi(h) transformi-rao Hrvatsku’.

Što se tiče same domislice – ‘vrišteće tran-sformacije’ – moglo bi se primijetiti da je An-drej Plenković u pogledu pridjeva djelomično u pravu: osim dreke i buke tu ničega drugog nema. Atribut je utoliko glasniji što je ime-nica u većoj mjeri lišena sadržaja. Praznina je tolika da njena promocija para uši.

Bilo bi suvišno na ovome mjestu po sto i prvi put podsjećati na hdz-ov historijski do-prinos ekstremističkom karakteru političkih i socijalnih prilika u Hrvatskoj. On je, takore-ći, integralan. Bez slavne partijske tradicije ne bismo ni svjedočili pošasti ‘radikalizacije hrvatskog društva’ u sadašnjoj verziji. Mnogo je uputnije vjerodostojnost ‘vrišteće transfor-macije’ sagledati kroz aktivnost aktualnih stranačkih vedeta koje su, gotovo bez izu-zetka, najgrlatiji pobornici beskompromisne

‘borbe protiv radikalizma’ koja se, vidimo, za-huktava svom snagom.

Sjetiti se, recimo, Tome Medveda, sadaš-njeg potpredsjednika hdz-a i ministra u Plen-kovićevoj vladi – koji ovih dana dramatičnim tonom upozorava svekoliku javnost na opa-snost od terorizma, na maligno djelovanje de-snih radikala, ističući da je meta atentata na Markovu trgu bio premijer osobno – kako je prije stanovita vremena, također u svojstvu ministra, prisustvovao u Dragama kod Pako-štana otkrivanju spomenika Miru Barešiću, proustaškom atentatoru na jugoslavenskog ambasadora Vladimira Rolovića, pa tom prilikom naglasio da je Barešić ‘jedan od naj-većih hrvatskih domoljuba čije djelo i žrtvu moramo poštovati’, da je on bio ‘branitelj prije branitelja’ i ‘simbol borbe za slobodu’, a svoj svečani govor završio iskazom auten-tične hrvatske tronutosti: ‘Hvala ti, Miro, za

Upustivši se u ‘borbu protiv radikalizma’

vladajuća stranka nalik je kolektivnom šizofreniku koji nas

uvjerava u svoju ko nzistentnost, jer

ta bitka ne uključuje ni minimum

samorefl eksije, a kamoli nešto

slično katarzi. Šef parade tek je malo

drugačiji i više bi mu pristajala

dijagnoza podvojene bezličnosti

samostalnu, suverenu i slobodnu Hrvatsku!’Ili se sjetiti kako je isti potpredsjednik

hdz-a i ministar u Plenkovićevoj vladi pri-likom otkrivanja spomenika u Ljubovu kraj Gospića s govornice pozdravio Mirka Nor-ca – osuđenog za teške ratne zločine, između ostalog i zato što je staricu srpske nacionalno-sti usmrtio ispalivši joj metak u potiljak – a na svečanom obilježavanju godišnjice akcije u Medačkom džepu upozorio da ‘ne smije-mo zaboraviti Norčev doprinos domovini’. Ili se sjetiti kako je Medved, sadašnji zakleti protivnik radikalizma, ordinirao u zagrebač-koj Savskoj ulici, režirajući crnokošuljaške marševe i hrabreći aktere da elementarnu nepogodu u vidu ‘antihrvatske’ vlasti sdp-a dokrajče uz pomoć plinskih boca.

Ili se, recimo, sjetiti Olega Butkovića, drugog potpredsjednika hdz-a i ministra u Plenkovićevoj vladi, kako je na skupštini riječke fi lijale stranke sav ozaren obnarodo-vao radosnu vijest da ‘Oliver Frljić odlazi’, da leti s mjesta kazališnog intendanta u vražju mater, što je svakako razlog za slavlje, jer

‘Frljić nije koristan za Hrvatsku’ i jer je But-ković prije toga na gradskome trgu huškao uspaljenu rulju da se zaputi u linč glumaca i teatarske uprave, urličući da se ‘nitko neće sprdati s Danom nezavisnosti’ i da ‘nema većih Hrvata od nas iz hdz-a’, dok su kroz to vrijeme nepoznati počinitelji, najvjero-jatnije na platnom spisku odgovarajućih državnih službi, provaljivali u redateljev zagrebački stan.

Ili se sjetiti... čega još iz bogatog asortima-na, a da ne zalazimo dublje u partijsku proš-lost, do atentata na Levara, prisluškivanja novinara, ndh kao ‘povijesne težnje hrvat-skog naroda’ ili šiljatih srpskih glava? Mož-da Kolinde Grabar-Kitarović koja nakon posjeta stadionu što se ori od skandiranja ‘Za dom spremni’ izjavljuje blistajući od sreće

UVREDE & PODMETANJA

Piše Viktor Ivančić

Podvojena bezličnost

Andrej Plenković (Foto: Josip Regović/pixsell)


Hrvatski protuepidemijski i zdravstveni sustav dospjeli su na rub održivosti

piše Ivica Đikić

Elipsa kolapsaAndrej Plenković, njegova vlada i hdz-ov Stožer na čelu s Plenkovićevim ključnim ministrom Davorom Božinovićem ne mogu pobjeći od toga da su najodgovorniji za eskalaciju infekcije, iako daju sve od sebe da pobjegnu, to jest da svale krivnju na raspojasane građane i na one protagoniste političkog i javnog života koji umanjuju ili dovode u pitanje opasnost od korone (Foto: Željko

Lukunić/pixsell)

Stoga je prizor u kojem Andrej Plenković svoje partijsko stado utjeruje u centristički tor – pa se krotko članstvo pokreta, koji je na mržnji prema Srbima godinama gradio svo-ju osnovnu političku vokaciju, a onda tom mržnjom zagadio veći dio socijalnog pejzaža, pretvara u armiju hinjenih srboljubaca – zani-mljiv jedino zbog analize ciničnih mogućno-sti manevriranja same političke organizacije, i to u okolnostima kada je dio ekstremistič-ke desnice prvi put izvan njene uobičajene kontrole. Jer pastir ionako ima ograničeni rok trajanja. Pastiru je rukovođenje stadom tek usputna stanica na putovanju do ostakljenog raja visoke europske birokracije.

‘Vrišteća transformacija’ je, prema tome, prodaja magle. Zamislimo li, zabave radi, ne-kakvu istinsku deradikalizaciju hdz-a, ona bi na simboličkoj razini, na primjer, podra-zumijevala da se svakoga mjeseca po jedna Tuđmanova statua spektakularno digne u zrak. To u slučaju da je proces postupan. U hit-noj varijanti pak, iza radikalne deradikalizaci-je ostalo bi u tren oka impozantno brončano groblje, sasvim slično onome koje je stvoreno masovnim rušenjem antifašističkih spome-nika, izvedenim u režiji hdz-a.

Uostalom, zamišljati uprosječenog olega butkovića iz Hrvatske demokratske zajed-nice, stranke koja duže od tri decenije svoj identitet gradi na uskogrudnom nacionaliz-mu i isključivanju uljeza svih vrsta iz etnički kompaktnoga društvenog i kulturnog tkiva, kako se transformira u tolerantno, inkluziv-no i liberalno biće, u stvorenje koje se grozi šovenskih bjesova i desničarskih harangi, spada u viši rang fantazije. Čak ni Kafka nije imao smjelosti posegnuti za metaforom u kojoj bi se literarni junak preobražavao iz kukca u čovjeka.

U okviru partije, ‘deradikalizacija’ – što je samo terminološka maska za samokroćenje

– ispravno je shvaćena kao čin pukog kon-formizma i zdrave brige za vlastitu poziciju u nomenklaturi. Plenkovićeva unutarstra-načka pedagogija zasniva se na prijetnji ka-rijernom blokadom onima koji nisu spremni držati se trenutno propisane ideološke linije i papagajski ponavljati izlizane fraze koje djelitelj sreće liferuje svakog dana.

Sva je prilika da je inspiraciju za samu metodu velikoga stranačkog preoblačenja glavnokomandujući pronašao i u vlastitoj biografiji, jer je kroz godine svoga političkog probitka oportunistički poslušno prihvaćao službene stavove partijskoga krovišta i zna-lački odšutio sve što je bilo korisno odšutjeti radi uspona u hijerarhiji. Samo, kako iz te šake jada destilirati energiju za stvarnu po-litičku i društvenu promjenu?

Na širem planu pak, budući da su se uz ana-teme počele zazivati istrage i hapšenja, na koncu bi se moglo pokazati kako je zamisao da se novoproglašeni politički centar napući uz pomoć pendreka i čizme sama po sebi ek-stremistička.

Prema nervoznom ponašanju predsjed-nika Vlade, naime, dalo bi se zaključiti da je on za sebe izmaštao ulogu političkog i ideo-loškog supervizora zbivanja na društvenoj sceni. Osjetljivost na radikalizam dokačila ga je tek kada je i sam postao meta frustriranih desničara, a ubrzo je usvojio rutinu da sva-ku kritiku svoje cijenjene ličnosti – dolazila ona slijeva ili zdesna – proglašava pogubnom najezdom radikala. ‘Politički centar’ u tome smislu za Andreja Plenkovića nije ništa dru-go nego pozicija njegove intaktnosti, dakle pozicija temeljnog nesporazuma sa samom suštinom demokratskog društva.

Stoga se i cjelokupni društveni učinak ‘vri-šteće transformacije’ svodi na lakrdijski skeč u istome nijemom filmu hrvatskoga beznađa. Premijer zamišlja sebe u furioznom galopu dok jaše mrtvoga konja. ‘Transformacija’ ne samo da ne vrišti, nego i ne njišti. ■


ekonomsku situaciju i punjenje državnog proračuna, onda se ne mogu praviti nevješti sad kad se svi pokazatelji pogoršavaju i kad prijeti funkcionalno urušavanje zdravstve-nog sistema. U srijedu, u vrijeme zaključi-vanja ovog broja Novosti, u Hrvatskoj je bilo oko 6500 aktivnih slučajeva zaraze, više od dvadeset i četiri tisuće ljudi nalazilo se u sa-moizolaciji, mada to ne znači gotovo ništa jer se više-manje raspao sistem praćenja kontakata, a dosad su preminule 393 osobe. Broj umrlih u posljednja dva tjedna izrazito raste. No još važniji podaci jesu oni što go-vore o povećanju broja zaraženih koronavi-rusom koji su hospitalizirani i onih koji dišu uz pomoć respiratora: u bolnicama leži više od šest stotina oboljelih od Covida−19, što je stopostotno povećanje u vrlo kratkom roku, a na respiratorima je ih blizu četrdeset. Ta-kođer, važni podaci su i oni o ulasku virusa u nekoliko medicinskih ustanova u Hrvatskoj, ponajprije u Zagrebu, te o prelasku mnogih bolnica na reducirani režim rada, a to znači odgađanje brojnih dijagnostičkih postupaka i otežan pristup liječenju za ljude koji boluju od teških oboljenja.

Otpočetka je bilo jasno da je – uz prodor virusa u umirovljeničke domove – najveća opasnost od širenja korone u tome da u jed-

nom momentu može doći do situacije da medicinsku skrb treba veći broj pacijenata nego što ih je zdravstveni sustav sposoban prihvatiti, ali ne samo pacijenata oboljelih od Covida−19, već i drugih kojima je zdravlje ozbiljno ugroženo. Te kapacitete dodatno nagrizaju proboji virusa na bolničke odjele, što na neko vrijeme izbacuje iz stroja odre-đeni broj liječnika i medicinskog osoblja, a njih je ionako malo i prilično su iscrpljeni, kao i posebna organizacija bolničkih prosto-ra u uvjetima epidemije. Kad se tome doda i neizvjesnost u vezi s opskrbom lijekovima zbog duga bolnica veledrogerijama, nema dileme da je hrvatsko zdravstvo na rubu kolapsa. Da bi se izbjegao taj crni scenarij, potrebno je da oni koji upravljaju ne razmi-šljaju o političkoj popularnosti svoje opcije, nego da imaju na umu da stupanj restrikcija i ograničenja mora biti usklađen, prije svega, s kapacitetima bolnica i domova zdravlja i njihovom stručnom popunjenošću, a ne s političkim interesima vlasti i nečijim doj-movima. Utoliko su promašene i paralele s drugim državama. Aktualne hrvatske mjere spadaju među najblaže ili najliberalnije u Europskoj uniji, pri čemu mogućnosti doma-ćeg zdravstva nisu usporedive s resursima Njemačke, Francuske, Španjolske ili Šved-ske. Zar nitko u tome nije uočio nelogičnost?

‘Hrvatska ne može preživjeti novi lockdown’ – to je mantra koju ponavljaju svi koje se u jav-nom prostoru pita o borbi protiv korone. Što to uopće znači? Što uopće podrazumijevamo pod pojmom lockdown i koja je vrsta zatvara-nja bilo ono što je Hrvatska doživjela u trav-nju i svibnju ove godine? Znači li to da je vlast odlučila ići na ruku dijelu gospodarstva i dije-lu građana i po cijenu kraha zdravstvenog su-stava? Hoće li Plenković-Božinovićev stožer mirno promatrati kako aktivni bolnički odjeli pucaju po šavovima i kako tisuće pacijenata ostaju bez zagarantirane medicinske zaštite ili će poduzeti nešto više od apela građanima da budu odgovorni, da nose maske i da peru ruke, da se ne druže u većim grupama i izvan najužeg obiteljskog kruga? Hoće li nastaviti da vjeruju da se zdravlje nacije najefikasnije brani molbama i preporukama kao da se oz-biljno limitiranje sloboda i prava, uključujući i policijski sat, u Francuskoj i Sloveniji događa zato što su tamošnji građani nediscipliniraniji od građana u Hrvatskoj ili kao da su tamošnje vlasti iz obijesti posegnule za tim stupnjem zatvaranja društva i dijela ekonomije?

Vlast u Hrvatskoj naprosto se boji reak-cije javnosti na eventualno zaoštravanje epidemioloških mjera i na uvođenje kazni za kršenje pravila, boji se prosvjeda i pada rejtinga u anketama, no ako se ne dogodi čudo, nema drugog načina da se spase bol-nice mimo znatnog dizanja razine zabrana i

striktnih naredbi. Pritom je razumljiv strah vlasti. Stožer na čelu s Božinovićem, prema recentnom europskom istraživanju, uživa podršku otprilike petine građana, što je treći najslabiji rezultat među zemljama Europske unije. Prosjek eu je 44 posto. Takav hrvat-ski rezultat nije posljedica djelovanja tajnih sila, opozicijskih političara, neodgovornih građana i teoretičara zavjere, nego činjenice da je Stožer sasvim izgubio autoritet zbog političkog vrludanja i manipuliranja, zbog pogodovanja različitim interesima i nedo-sljednosti u svojim odlukama i preporuka-ma. Naravno da s tako niskim povjerenjem građana i političkih aktera izvan hdz-a nije lako posezati za nepopularnim potezima, ali do toga se Plenković, da podsjetimo, sam doveo: između ostalog, time što je borbu korone odlučio utemeljiti na članku 16. a ne članku 17. Ustava, odnosno time što je izbjegao zatražiti i dobiti dvotrećinski man-dat parlamenta za mjere Stožera koje zadi-ru u temeljna prava i slobode. Plenković je kredibilitet Stožera žrtvovao u korist pune kontrole u upravljanju krizom, za elimi-niranje svih koji bi se mogli suprotstaviti hdz-ovom protuepidemijskom monopolu. Politički računi tog koncepta sad počinju stizati na naplatu, doduše, krajnje cifre još ne znamo, a premijer se ponaša kao da bi trebali platiti svi građani. ■

K ao i u svemu ostalom, poseb-no u vrlo aktualnim pitanji-ma desničarskog radikalizma, premijer Andrej Plenković ni u suočenju s koronaviru-

som ne odustaje od strategije istovremene primjene dviju praksi koje se međusobno isključuju. S jedne strane, građane se poziva na odgovorno ponašanje, donose se mjere i preporuke, izražava se duboka zabrinutost zbog rapidnog povećanja broja zaraženih i broja oboljelih, a s druge strane, Nacionalni stožer Civilne zaštite boji se nezadovoljstva građana i poduzetnika te zazire od zamjera-nja širokim slojevima stanovništva sluđe-nog kontradiktornim informacijama i dijelu privrede pogođene neodlučnošću i često ne-logičnim postupcima Stožera. Prakticiranje takve strategije, neodržive na teoretskoj ra-zini, donekle bi bilo razumljivo da je dosad donosilo pozitivne društvene efekte, ali nije. Zašto se onda Plenković slijepo drži tog kursa? Zato što vjeruje da taj kurs rezultira pozitivnim efektima za hdz, mada je hdz-ov izborni uspjeh u srpnju posljedica niza faktora koji su prevagnuli na Plenkovićevu stranu, a ne potrage za srednjim rješenjem u svemu što izaziva društvene konflikte.

Premijer misli da svojim političkim balan-siranjem može proizvesti u društvu točno onoliku razinu desničarskog ekstremizma koja mu odgovara u određenom trenutku, ni milimetar više od toga, i točno onoli-ko – ni za debljinu maske više – građanske opuštenosti prema Covidu−19 koliko ide u prilog njegovim naporima u polju financi-ja i ekonomije, no u stvarnosti se događa kaos u kojem je sve moguće, pa i to da je-dan mladić iz provincije, zadojen militan-tnim hrvatstvom, odnosno antisrpstvom, zapuca iz automatske puške na policajce iz osiguranja Banskih dvora i na sjedište Vla-de Republike Hrvatske. Pa i to da posljed-njih dana Hrvatska bilježi prosječno više od hiljadu zaraženih dnevno, da se uglav-nom raspao sustav epidemiološkog držanja zaraze pod kakvim-takvim nadzorom i da se napregnutost bolnica bliži maksimumu. To su konkretni trenutni rezultati politič-kog upravljanja korona-krizom, pri čemu se jedan krug podobnih stručnjaka koristi da bi se potezi Stožera prikazali smjernim slušanjem tzv. struke i ništa više ni manje od toga. A što ćemo sa strukom koja se ne slaže s načinom i metodama Stožera? A što ćemo s vodećim domaćim epidemiolozima koji su proteklih tjedana javno govorili da je Hrvatska previše liberalizirala odnos prema koroni ili da je, zapravo, digla ruke od ozbilj-nog nošenja s Covid-opasnošću? Što ćemo, na kraju krajeva, s Gordanom Laucom, medijski sveprisutnim ‘nezavisnim’ struč-njakom zaduženim za propagiranje stože-raške genijalnosti i nepogrešivosti, koji je krajem kolovoza izjavljivao da je dobro da se što više ljudi inficira koronom jer se tako razvija kolektivni imunitet, no sredinom listopada, evo, izražava brigu zbog brzine širenja korone? Što je to u ovoj priči ‘struka’, osim alibija za političko odlučivanje koje je hdz u korona-krizi potpuno privatizirao?

Andrej Plenković, njegova vlada i hdz-ov Stožer na čelu s Plenkovićevim ključnim ministrom Davorom Božinovićem ne mogu pobjeći od toga da su najodgovorni-ji za eskalaciju infekcije, iako daju sve od sebe da pobjegnu, to jest da svale krivnju na raspojasane građane, naročito one mlađe dobi, i na one protagoniste političkog i jav-nog života koji umanjuju ili dovode u pita-nje opasnost od korone. Ako se vole hvaliti brzom i uspješnom reakcijom na početku epidemije, ako su pričali da je virus pobije-đen ili da je oslabio, ako ne prestaju govoriti o kontroliranom riziku otvaranja zemlje u turističkoj sezoni, što je donekle olakšalo

Davor Božinović i Andrej Plenković (Foto: Patrik

Macek/pixsell)

Hoće li stožer mirno promatrati kako aktivni bolnički odjeli pucaju po šavovima i kako tisuće pacijenata ostaju bez zagarantirane medicinske zaštite ili će poduzeti nešto više od apela građanima da budu odgovorni, da nose maske i da peru ruke?

Stožer na čelu s Božinovićem, prema recentnom europskom istraživanju, uživa podršku otprilike petine građana, što je treći najslabiji rezultat među zemljama Europske unije. Prosjek eu je 44 posto

Gordan Lauc, medijski sveprisutni ‘nezavisni’ stručnjak (Foto: Tomislav Miletić/pixsell)


INTRIGATOR

Hdz-ova općinska vlast u Pe-rušiću istrajna je u namjeri da iz središta mjesta ukloni spomen-kosturnicu pogi-nulim borcima Narodnoo-

slobodilačke borbe. Ni lokalna inicijativa za zaštitu spomenika koja je uputila pismo javnosti, ni velika medijska pažnja, čak ni značajna međunarodna peticija s više od hiljadu potpisa, nisu pokolebali Općinsko vijeće da nastavi sa zacrtanim projektom izgradnje dječjeg igrališta baš u dijelu gdje se nalazi spomenik.

Prije dvadeset dana, točnije 1. oktobra, općina je poslala negativno očitovanje gra-đanskoj inicijativi za zaštitu antifašističkog spomenika u Perušiću. U priopćenju, koje potpisuje predsjednik Općinskog vijeća Mi-lorad Vidmar, kratko se navodi da je vijeće raspravljalo o zahtjevu kojim je inicijativa tražila da se preispita odluka o preseljenju spomenika iz parka u Perušiću. Podsjećamo da lokalna vlast tvrdi kako je zbog derutno-sti spomenik navodno opasan jer je u blizini dječje igralište.

‘Obavještavamo vas da zahtjevu ne može-mo udovoljiti te će spomenik biti postavljen u Aleji spomenika u Perušiću tako da Op-ćinsko vijeće ostaje pri dosadašnjoj odluci’, poručili su iz općine, ne nudeći dodatnu argumentaciju za takvu odluku.

U ime inicijative, Joso Obućina za No-vosti je izjavio da ne zna kada su točno u općini donijeli ovu odluku jer je sjednica bila 6. oktobra, a u dopisu je naznačen ne-što raniji datum. Dodaje da Aleja spome-nika uopće ne postoji i da je predviđeno da spomenik bude prebačen na napušte-no groblje na periferiji Perušića. Također, Obućina najavljuje da će se u narednih ne-koliko dana Perušićani obratiti potpred-sjedniku Vlade Borisu Miloševiću koji je upoznat s ovim problemom. Ako treba, pisat će i predsjedniku države Zoranu Milanoviću.

Podsjetimo, Općina Perušić je 1954. godi-ne u gradskom parku sagradila spomen-ko-sturnicu za 52 žrtve fašizma i za partizane poginule u oslobodilačkim akcijama, s nat-pisom ‘Dali ste živote za našu radost’. Obi-lježje je prošireno 1980. godine izgradnjom većeg spomenika koji je sadržavao brončani reljef i ploču. Ovaj dodatak postavljen je u čast imena veterana Španjolskog građanskog rata po kojima je Lika bila poznata, većeg

broja partizana i 401 žrtve fašističkog terora na ovom području.

Međunarodnu peticiju protiv premješta-nja spomenika potpisali su, među ostalima, francuski fi lozofi Alain Badiou i Jacques Rancière te američki lingvist i aktivist Noam Chomsky. Najviše potpisa i izraza podrške pristiglo je iz Španjolske, Hrvatske i Portugala.

■ Anja Kožul

Zašto su ratovali partizani?

P arlamentarna stranka Nova ljevica uzvratila je proteklih dana hdz-u zbog nereagiranja vlasti na prijetnje ekstremne desnice Nemanji Cvijanovi-

ću, autoru ‘samoobrambenog spomenika’ u vidu goleme crvene zvijezde petokrake u Rijeci, postavljenog u sklopu projekta Europska prijestolnica kulture 2020. ‘Bez crvene zvijezde bili bi Bacich i Plencovich’, kazano je pritom na račun predsjednika i potpredsjednika vladajuće stranke, i s adre-siranjem je Nova ljevica posve u pravu. Ipak, ne možemo se složiti s tretiranjem dijela navedene argumentacije, pa ćemo biti slo-bodni ovdje sugerirati unekoliko drugačiji strateški pristup političkoj borbi za bolje društvo, a svakako protiv desničara.

Kardinalni grijeh Ante Pavelića i njegovih ustaša, koji se spominje u tom proglasu, nije bila tek prodaja dijela Hrvatske fašističkoj Ita-liji, osim što su se mnogi tamo proveli i bolje negoli bi mogli u ndh. Prvenstvena zasluga partizana također nije bila vraćanje tih krajeva matici zemlji, niti su oni polazili od ekskluziv-no nacionalnih kriterija, premda su ih uzimali u obzir. Nadalje, ni Franjo Tuđman nije baš toliko zaslužan što se ‘nije odrekao važnih po-stignuća ostvarenih ‘pod crvenom zvijezdom’’, kao što se navodi, jer je on njima uglavnom nastojao manipulirati. Jedna od glavnih ma-nipulacija bila je upravo naturanje perfi dnog nacionalističkog rezona za legitimiranje par-tizana i općenito pripitomljavanje ljevice, i to podvođenjem onodobne logike i realnosti političkih odnosa novim postavkama.

No partizani nisu ratovali protiv samo jedne nacionalne struje fašizma i nacizma, nego su ujedinili masu pripadnika svih ju-goslavenskih naroda i narodnosti – računa-jući tu i hrvatske Talijane koji su velikim udjelom prešli na ljevicu – protiv stranih okupatora i marionetskih režima domaćih izdajnika. Borili su se tako protiv uzdizanja etničkog kriterija ponad općedruštvenih, a nacionalizmu se danas nije moguće oprije-ti pristankom na desničarsku ucjenu pra-vovjernošću koja okreće kotač historije u suprotnom smjeru. Stoga će i Nova ljevica biti ljevicom jedino ako ne bude esdepeov-ski benevolentna prema ideji o poražavanju nacionalista njihovim oružjem, jer ovo nije osvojeno u borbi, nego je podmetnuto.

■ Igor Lasić

Protivnici premještanja antifašističkog spomenika u Perušiću tvrde da nova lokacija, Aleja spomenika koju spominje općina, uopće ne postoji

U sklopu umjetničkog projekta ‘Usputno zlo’, koji stvarate s udrugom Vizura aper-ta, provodite istraživanje na temu govora mržnje na zidovima i ulicama gradova u Hrvatskoj. O kakvom je projektu riječ?Riječ je o umjetničkom projektu u kojem istražujem i dokumentiram dokaze izraža-vanja zla u javnom prostoru koji pozivaju na mržnju i ubojstva drugih i drugačijih, koji ve-ličaju zločinačka razdoblja naše prošlosti i koji su postali ilustracija i preslika potpunog druš-tvenog zastranjenja i devalvacije društvenih vrijednosti. Zanima me učestalost pojavnosti takvih natpisa, zakonski okvir, stav institu-cija i građana spram toga i ozbiljnost kojom se takvom društvenom problemu pristupa.

Pozvali ste građane kojima smetaju grafi ti s govorom mržnje da pošalju fotografi je i lokacije mrzilačkih poruka za potrebe umjetničkog istraživanja. Zašto bi građa-ni sudjelovali u ovom projektu?Zanima me primjećujemo li uopće da su uli-ce kojima se svakodnevno krećemo pune nacističkih i ustaških simbola i raznih mr-zilačkih parola. Da bih to saznala, pozvala sam građane da dojave ako nešto takvo pri-mijete. Prema dosadašnjem vlastitom isku-stvu prilikom fotografi ranja, građani ih ili ne primjećuju ili ih ne smatraju nečim pro-blematičnim. Fotografi je se mogu pratiti na Facebook-stranici ‘Usputno zlo’, a tamo se mogu i dojaviti lokacije pronađenih grafi ta. Mi ćemo ih prijaviti nadležnima i zatražiti njihovo uklanjanje. Rezultati umjetničkog istraživanja bit će objavljeni kao ‘studija slučaja’, a nadam se da ću dio istraživanja kasnije uobličiti i u umjetnički rad.

Poslali ste dopis državnim institucijama, ministarstvima i pravosudnim instituci-jama s upitom da se očituju u vezi govora mržnje, pozivanja na nasilje i ikonografi -ju zločinačkih razdoblja u javnom prosto-ru. Ima li odgovora?Tražili smo nedvojbena očitovanja o sim-bolima ‘kukasti križ’, ‘uhato U s križem na vrhu’ i ‘crveno-bijela šahovnica s prvim bijelim boljem’, te natpisima ‘zds/Za dom spremni’, ‘Ubij Srbina’, ‘Ubij pedera’, ‘ndh’,

‘Srbe na vrbe’, koji se najčešće pojavljuju. Od-govori institucija su očekivano poražavajući, općeniti, pa i relativizirajući spram navede-nih simbola i parola, osim odgovora pučke pravobraniteljice koji sadrži jasan stav te institucije i informacije o dosad poduzetom.

■ Mirna Jasić Gašić

Općina Perušić ne mari za inicijativu da se spomenik nob-u ne pr emješta

BORDOLINE

Tanja Dabo, multimedijalna umjetnica

COVIDBALL

I dalje predviđen za škart – spomenik u Perušiću

Fantomska Aleja spomenika

Fotkajte zidove mržnje


P rošlog vikenda u Ogulinu je devastiran spomenik Franji Tuđmanu. Njegova bista je to-kom noći s petka na subotu sru-šena s postolja na zemlju. Sve

organizacije hdz-a, od ogulinske i karlo-vačke pa do krovne organizacije Karlovačke županije, osudile su čin u opširnim i poslo-vično patetičnim priopćenjima. Ova prilika je također iskorištena za politički napad na ogulinskog gradonačelnika Dalibora Do-mitrovića (sdp). On je na izvanrednim i redovnim lokalnim izborima već dvaput do nogu potukao tamošnji hdz pa sada samo-stalno, bez potrebe za koalicijama, obnaša vlast, a podršku mu u Gradskom vijeću pru-ža i sdss. Domitrović je županijskom hdz-u stoga postao trn u oku.

‘Napad na spomenik Franje Tuđmana na-pad je na vrijednosti koje on predstavlja, a re-zultat je učestalog iskrivljavanja suvremene povijesti i neutemeljene retorike pojedinih aktera. Nažalost, već smo imali prilike čuti od ogulinskog gradonačelnika izjednačava-nje Franje Tuđmana s Titom i Pavelićem, a njegovi gradski vijećnici prijetili su baca-njem Tuđmanove slike u rijeku Dobru. Pod vodstvom Franje Tuđmana stvorena je mo-derna hrvatska država, izborena pobjeda u

časnom i pobjedničkom Domovinskom ratu te diplomatska pobjeda u obliku mirne rein-tegracije. Žalosno je da danas u Ogulinu po-stoje skupine kojima smeta lik i djelo Franje Tuđmana i kojima je ovakav primitivizam prihvatljiv. Jednako tako, pozivam sve da ne nasjedaju na ovakve provokacije i ne uvla-če se u spiralu primitivizma i vandalizma’, izjavio je medijima predsjednik go hdz-a Ogulina Tomislav Lipošćak.

‘Osuđujem svaki oblik vandalizma i napad na simbole naših institucija. Nažalost, ovih dana smo svjesni da je to itekako prisutno u našem društvu. Šaljem poruku svim našim građanima da su ovakvi napadi dokaz šire-nja mržnje i mogu biti vrlo opasni. Mogu dovesti u to da se ozljeđuju ljudi, da se gube životi. Molim sve građane da ovakve oblike vandalizma osude i da se sustegnemo od ši-renja od bilo kakvih oblika mržnje’, uključila se Nada Murganić, v.d. predsjednice župa-nijskog hdz-a i bivša ministrica.

Vršiteljica dužnost župana Karlovačke žu-panije Martina Furdek-Hajdin također je osudila ovaj čin. Sve u jednakom stilu. Svi hdz-ovci su uvjereni kako će nadležna tijela pronaći i kazniti počinioce. No što o svemu kaže prozvani ogulinski gradonačelnik?

— Također osuđujem rušenje biste Franje Tuđmana, taj vandalski i barbarski čin. To su divljaci koji su i od početka stvaranja Repu-blike Hrvatske, od devedesetih godina, rušili spomenike, pa su vjerovatno srušili i ovaj. Već narednog dana spomenik je popravljen i bista je vraćena na svoje mjesto. Što se osuda na moj račun tiče, gospodin Lipošćak dvije je godine bio saborski zastupnik, nije se bavio problemima građana Ogulina, već se bavi problemima dr. Franje Tuđmana i stvaranja

Republike Hrvatske. Kada se stvarala rh, on je imao sedam godina, igrao se u pijesku i bio premalen da bi uopće mogao komentirati takve stvari. Mislim da nije relevantan i da je smiješan. Optuživati gradske vijećnike zbog navodne namjere bacanja Tuđmanove slike također je smiješno. Na to se ne želim uopće osvrtati – kazao je za Novosti Dalibor Domitrović.

■ Milan Cimeša

Štrajkbreheri u Zadru

Već desetak dana četrnaest kuha-rica i pomoćnih radnica, servirki na traci, i domar iz studentskog restorana u Zadru, odreda zapo-slenici Agencije za studentski

standard, štrajkaju zbog bitnih manjkavosti u kolektivnom ugovoru (ku). Štrajkaši na čelu s Novim sindikatom traže da se tim radničkim aktom u najvažnijem defi nira i utvrdi vrijed-nost boda, čime bi se odredila i visina plaće, ali i sistematizacija radnih mjesta, kako Upravno vijeće Agencije kojoj je osnivač zadarsko Sve-učilište ne bi kao do sada, i bez dogovora sa sin-dikatom, određivalo plaću radnicama. Tajnika Novog sindikata Tomislava Kiša telefonski smo uoči zaključenja ovog teksta dobili baš na poprištu štrajka.

— Stanje je zasad neriješeno. Agencija je or-ganizirala prehranu studenata bez nas, za-poslili su one koji ne podržavaju štrajk da dijele hranu koju kuha i dovozi catering. To je priučena radna snaga nenavikla na takav ritam rada pa ćemo vidjeti koliko dugo mogu izdržati – kazao nam je Kiš.

Osim već spomenutih razloga za štrajk, sindikat nastoji u kolektivnom ugovoru de-fi nirati i stavku kojom bi bilo propisano da se radnice ne smiju premještati na rad nigdje drugdje osim u okviru tvrtke, jer se navod-no događalo da su neke od njih upućivane na čišćenje privatnih apartmana. Kako je to moguće, pitamo Kiša.

— Da znam, ne bismo štrajkali. Kome treba kolektivni ugovor u kojem visina plaće nije formalnopravno regulirana? – odgovara pro-tupitanjem.

Prosječne su plaće radnica u štrajku nešto niže od 4.000 kuna. Kiš kaže da štrajk na životu drži samo stav rektorice zadarskog Sveučilišta Dijane Vican koja je očito od-lučila da ni radnice ni sindikat nisu vrijedni razgovora i dogovora.

— Stoga su vrlo izvjesni štrajkovi solidarno-sti na razini studentskih centara u Hrvatskoj

– zaključuje naš sugovornik.O rektorici Dijani Vican, bivšoj predsjed-

nici Posebnog stručnog povjerenstva za provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije i njezinim vezama s klerikal-nom desnicom pisalo se u ovo vrijeme lani, kada je u prostorijama Sveučilišta ugostila promociju kontroverzne knjige ‘Pobačaj – drama savjesti’ teologa Tončija Matuli-ća, objavljenu još 1997., čiji sadržaj ide uz političku kampanju fundamentalističkih pokreta protiv prava žena na pobačaj.

■ Dragan Grozdanić

Tko je obezglavio Tuđmana?

Ogorčenje i patetika zavladali medijskim prostorom Ogulina i susjedstva

hdz-ovci čitave Karlovačke županije izdaju beskonačna priopćenja naričući nad oštećenim spomenikom u Ogulinu, zbog čega okrivljuju sdp-ovog gradonačelnika

Popravljen odmah ujutro nakon dekapitacije – spomenik u Ogulinu (Foto: karlovacki.hr)

K lasa; odrednica za veću skupinu ljudi koje povezuje društvena pozicija određena njihovom ulogom i mjestom u proizvodnji i preraspodje-

li realiziranog bogatstva, te iz toga stečeni kapital, prije svega ekonomski, ali prema nekim defi nicijama i socijalni, simbolički te kulturni. To je polazište za stratifi kaciju populacije koju sociologija, ekonomija, an-tropologija, politologija i ostale društveno-humanističke znanosti koje se bave ovim fenomenom uvriježeno defi niraju razlikom između više, srednje i niže klase.

Takva je podjela, kao i sam koncept kla-se, rezultat analiza društveno-ekonomskih procesa u drugoj polovini 19. i dužem pe-riodu 20. stoljeća, ali će klasifi kacije klasa cijelo to vrijeme varirati u ovisnosti od istraživačkih pozicija i fokusa te korištenih metoda. Recentnija istraživanja pokazat će da je klasična podjela na nižu radničku, srednju birokratsko-administrativnu i višu buržoasko-kapitalističku klasu zastarjela i ne može zadovoljavajuće objasniti kom-pleksnost društvenih i ekonomskih uvjeta u svijetu 21. stoljeća.

Tako će znanstvenici s London School of Economics prije nekoliko godina objaviti nalaze istraživanja prema kojemu je sada moguće razlikovati sedam klasa: elitu, eta-bliranu srednju klasu, tehnološku srednju klasu, radnike koji su se tek obogatili, tra-dicionalnu radničku klasu, nove uslužne radnike i prekarijat. Praktički, klasa je go-tovo iščezla kategorija kroz našu tranziciju. Posljedica je to činjenice da je riječ o hege-monijom poraženoj paradigmi koja je tokom socijalističkog razdoblja Jugoslavije – slije-deći marksističku podjelu na kapitalističku buržoasku klasu i klasu radnika-proletera koja je prema Karlu Marxu određena nužnošću klasne borbe i konfl ikta kao dija-lektičkog kotača povijesti (Marxov dodatak Hegelovoj fi lozofi ji) – služila kao temelj za ideološku legitimaciju režima.

U paketu s klasom, ideološki su proskribi-rani i srodni društveni koncepti rada i radnika koji su, nimalo slučajno, u Hrvatskoj prevede-ni u djelatnike i/li uposlenike. ‘Nadomjestak’ za ideološki nepopularne klase pronađen je u tzv. politikama identiteta, etničkim, vjer-skim i nacionalnim zajednicama, kolektivi-tetima koji su u tranziciji postali novi totemi, ali se u suštini radilo i radi o pukoj markaciji, skretanju pažnje s bazičnih procesa i po-gubnih učinaka tranzicije po ova društva. U suglasju s time isporučen je i kategorijalni aparat ‘novog jezika’, popunjen ispraznim eufemizmima političke korektnosti, koji je istisnuo produktivni diskurs dijalektike i kla-sno-društvenih antagonizama.

S obzirom na temeljno razarajuće socijal-ne učinke tranzicije – osiromašenje sve širih slojeva stanovništva i besramno bogaćenje manjine – razumijevanje klase, povratak klasnoj svijesti i klasnoj percepciji društva važniji su i potrebniji no ikad prije.

■ Hajrudin Hromadžić

Klasa

LEKSIKONTRANZICIJE


Dok nakon klimatskih promjena, glo-balne fi nancijske krize i međunarodnog terorizma svijetom u zoru trećeg milenija nije protutnjao i četvrti Jahač apokalipse, onaj strašni kostur u dronjcima zaštitnog skafandera, nismo zapravo ni bili svjesni svoje mjere: Republika Hrvatska, danas to znamo, država je trgovačkih centara s boga-tom ponudom maski za mobitele i urbanih špelunki s bogatom ponudom Karlovačkog i Ožujskog piva.

Ništa više, ništa bolje, ništa drugo.Što bi rekao Ekrem Jevrić Gospoda:

dućan-kafi ć, kafi ć-dućan. I još eventualno Vladin Ured za koordinaciju sustava procje-ne učinka propisa.

N ičeg u toj slavnoj tisućljetnoj Republici nema – ili barem ničeg drugog vrijednog no-vinskih naslova, javnog uža-sa, dječjih suza, očajničkih

apela i onog metka u cijevi revolvera – osim fensi barova i šmensi dućana. Sva hrvatska ekonomija stala je na koncu u jedan tanki espresso za onog nesretnika što u kocka-stom dresu na terasi trgovačkog centra čita raskupusana 24sata i čeka da mu se pojavi žena s papirnatom vrećom pizdarija na se-zonskom sniženju.

Stane li ta neobična vrsta života, zatvore li zbog pandemije koronavirusa svoja vrata barovi, pubovi, kiosci s podgrijanim pizze-tama, jeftini dućani i konfekcijski butici sve po zarez devedeset devet, stat će po prilici i cijela ona, kako se zove, javna potrošnja. U veličanstvenom oblaku prašine urušit će se potom ukupna hrvatska ekonomija, raspast će se trideset godina star tisućljetni čelični kapitalistički poredak na osovini između državnog budžeta i uslužne industrije, to-liko i toliko milijardi kuna narast će minus u proračunu, toliko i toliko desetaka tisuća ljudi ostat će bez posla, toliko i toliko stotina tisuća njih otići će u ekonomsku emigraciju, toliko i toliko milijuna Hrvata bit će siro-mašno i gladno, a onda – barem koliko sam ja shvatio kompliciranu hrvatsku ekonomiju

– tko će trošiti u kafi ćima i dućanima?Onaj usamljeni Jahač u dronjcima skafan-

dera uzeo nam je tako točnu mjeru: na kraju svoje veličanstvene povijesti – a jasno vam je valjda da je ovo kraj, ne nadate se valjda još uvijek švicarskoj Hrvatskoj? – trideset godina otkako su stavili hrvatsku pušku o hrvatsko rame, pa nabili hrvatsku lisnicu u hrvatski džep, a hrvatsku glavu u hrvat-sko dupe, Hrvati su ispali nacija konobara i prodavačica što služe državne činovnike i u poslijepodnevnoj smjeni piju i kupuju, te alkoholičara i šopingholičarki što u prijepod-nevnoj smjeni konobare i prodaju služeći državne činovnike.

Plus Mate Rimac i ona dvojica što su če-kajući žene u šoping-centru smislili neka-kvu videoigru u kojoj žene kupuju po buti-cima dok su im muževi u kafi ću – Fashion Queen se zove ta igrica, ili tako nekako – pa cijeli biznis onda prodali za hiljadu milijardi švedskih novaca.

A njih trojica, jebiga, ne piju. ■

Cijela jedna razmjerno ozbiljna

država – redovna članica Ujedinjenih

naroda, nato-a i Europske unije, te viceprvak svijeta

u nogometu – našla se pred

sasvim izvjesnim bankrotom zato

što je onemogućen normalan rad

dućana i kafi ća

P andemija koronavirusa bacila je svijet na koljena, cijelu je svjet-sku ekonomiju sažvakala isplju-nuvši joj koščice uz cestu, ne bi ih onako forenzički temeljito

obradio ni Treći svjetski rat, kad bi za njim uopće bilo ikakve potrebe.

Prekaljeni ekonomisti, mešetari, kalku-lanti i sveučilišni profesori unose u računala glavnice i kamate, burzovne indekse, fi skal-ne ulaze, varijable industrijskog rasta, bruto društvene proizvode, recesijske postotke, epidemiološke statistike i stope mortalite-ta, pa – sve čvrsto u desnoj ruci stiskajući dršku revolvera s jednim metkom u cijevi

– kažiprstom lijeve ruke, oprezno kao da je nuklearna bomba, pritišću ‘enter’.

I cijelu vječnost onda čekaju da kompjuter, što odbrojava zlokobnim kapanjem znoja po tastaturi, izbaci grafi ku s ekonomskim projekcijama za sljedeću godinu.

U veličanstvenim oblacima prašine uru-šavaju se tako cijele goleme svjetske eko-nomije, stoljetni čelični kapitalistički pore-dak – postavljen u čvrsti križ na osovinama između bogatog sjevera i siromašnog juga, te razvijenog zapada i nerazvijenog istoka

– cvili, trese se, raspada i preslaže resetiran povijesnom pandemijskom karantenom.

Užasnuti svijet dežura kraj mobitela i strepi od onog ‘lanca nesreće’, generičkog kratkog sms-a kojim će ga poslodavac obavi-jestiti kako zbog Ove Situacije, nažalost, za-tvara svoj pogon u predgrađu, pa zahvaljuje svojim odanim radnicima i želi im svu sreću u ostatku njihova bijednog, malog života: pred očima nam propada tradicionalna dva-desetovjekovna ekonomija, propada klasič-na proizvodnja, propada brodogradnja, pro-pada autoindustrija, propada avioindustrija, propada turizam, sve propada, pa drugačije nije moglo, trebalo ni smjelo biti ni u maloj Republici Hrvatskoj.

Zumira čovjek onda tu malu tamnocrve-nu mrlju na epidemiološkoj karti svijeta da vidi kako se Hrvati nose s pandemijskim ekonomskim armagedonom, i što vidi, što čuje? Vidi i čuje kako za neizbježan kolaps nacionalne ekonomije zbog oštrih protu-pandemijskih mjera Vladu prozivaju i optu-žuju više ili manje samo – trgovci dizajner-ske konfekcije i vlasnici kafi ća.

Onaj strašni sms od poslodavca – kako zbog Ove Situacije, nažalost, mora zatvo-riti vrata, sve zahvaljujući svojim odanim radnicima i želeći im svu sreću u ostatku nji-hova bijednog, malog života – koji u ostatku okuženog svijeta čekaju prestravljeni građe-vinari, brodograditelji, inženjerke, profeso-rice klavira i piloti na transkontinentalnim letovima, u Hrvatskoj, eto, s rukom na dršci revolvera s jednim metkom u cijevi čekaju sezonski konobari i prodavačice na mjeseč-nim ugovorima.

Mjesecima već, sve od početka pandemije – nakratko utišani tek za onih mjesec i pol kakve-takve turističke sezone – u Republici Hrvatskoj traju tako ulične borbe trgova-ca i ugostitelja s jakim Vladinim snagama. Nacija bez daha prati mirovne pregovore resornih ministara s vlasnicima zagrebač-

kih i splitskih kafi ća, zbrajaju se minusi od skraćivanja radnog vremena i zabrane rada nedjeljom, ekonomisti šalju očajničke apele ilustrirane power-point prezentacijama sa simuliranim bruto društvenim proizvodom sa ili bez restorana i butika u trgovačkim centrima, računa se jesu li veći ljudski gubi-ci pod koronavirusom ili materijalni gubici ugostitelja pod lockdownom, i jesu li u ka-ranteni veći dobici online trgovaca ili gubici tradicionalne maloprodaje: pravi pravcati građanski ekonomski rat, ukratko, bjesni Lijepom Našom zbog ograničavanja rada fast-foodova, kvartovskih bu� eta i butika s pretposljednjom vijetnamskom modom.

Već pola godine, sve otkako je koronavi-rus prošao kroz carinsku i pasošku kontrolu

na Plesu, ni o čemu drugom ne čitamo nego o ugostiteljskoj i trgovačkoj apokalipsi u Hr-vatskoj, o mjerama za spas ugostiteljstva, koje s povezanim djelatnostima, kako smo saznali, generira tri stotine pedeset tisuća radnih mjesta, i mjerama za spas trgovine koja s dvjesto hiljada zaposlenih žena, i to smo saznali, generira deset posto hrvatskog bruto društvenog proizvoda.

Ništa drugo tako Hrvate ne zanima nego moraju li s maskom u gostionice i kafi će, do-kad kafi ći uopće smiju raditi, hoće li moći raditi oni bez štekata, koliko će ljudi moći odjedanput u dućan, što će biti s malim pro-davaonicama i hoće li trgovački centri uopće raditi nedjeljom. Gdje će dakle Hrvati piti dok su im žene u šopingu, i gdje će Hrvatice kupovati dok im muževi piju u kafi ću.

Cijela jedna razmjerno ozbiljna država – redovna članica Ujedinjenih naroda, na-to-a i Europske unije, te viceprvak svijeta u nogometu – našla se pred sasvim izvjesnim bankrotom zato što je onemogućen norma-lan rad dućana i kafi ća.

UGOVOR S ĐAVLOM

Piše Boris Dežulović

Dućan-kafi ć, kafi ć-dućan

Sva hrvatska ekonomija stala je na koncu u jedan

tanki espresso (Foto: Srećko Niketić/pixsell)

ovdašnje pravoslavne vjernike: netko je, naime, zapalio plastičnu ogradu oko gra-dilišta. Iz obližnjeg sam parohijskog doma oko ponoći uočio plamen oko objekta, pa

NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1088, petak, 23. listopada 2020.KRONIKA

P etrinjska je parohija prije Drugoga svjetskog rata imala dvadeset što većih a što manjih pravoslavnih hramova, ali danas se oni – bez obzira na ne

baš malu veličinu tog teritorija – mogu nabrojati na prste jedne ruke. Petnaest ih je uništeno do temelja, ponegdje u mjeri da ni kamen nije ostao, a većina drugih su tek nagorjele ruševine ogoljenih i kli-mavih zidova, bez krovova, ikona i drugih uobičajenih relikvija i svetinja.

— U Petrinju sam na službu došao 2013. i ondje, u samom centru grada, zatekao ono što je nakon posljednjeg rata preostalo od Sv. Spiridona: ruševnu crkvu obraslu u šipražje i draču. No čim sam naredne godine okupio parohijane u radnoj akciji čišćenja i raskrčivanja hramske okolice, to je zdanje opet zagospodarilo prostorom, središnjim trgom, dajući mu jednu drugačiju vizuru. Uz ruševni su se objekt skupljali građani svih vjeroispovijesti, pogotovu oni stariji koji su još pamtili kako je taj hram njihova grada nekad izgledao, pa su ubrzo započele pripreme za gradnju nove crkve – objašnjava nam protojerej Saša Umićević, petrinjski paroh.

Taj je agilni čovjek odmah započeo razgovore s tadašnjim petrinjskim gra-donačelnikom Darkom Dumbovićem i zamjenicom mu Svetlanom Lazić, pa se klupko propadanja brzo počelo odmatati u suprotnome smjeru. Grad je prihva-tio vrijednu inicijativu, glavni projekt uskoro je prihvaćen, a potom su odabrani izvođači radova. Valjalo je, doduše, prije ukloniti temelje stare crkve, što je bio popriličan građevinski izazov kojim su znatno povećani predviđeni troškovi, no ove su godine radovi uznapredovali do te mjere da se novi hram nazire već izdaleka. Kako pristiže novac – koji su osigurali Srp-sko narodno vijeće, gradske vlasti, Vlada Srbije te brojni donatori, sadašnji Petrinjci i Petrinjke te mnogi Banijci i Kordunaši

rasuti po svijetu – tako i gradnja Sv. Spiri-dona napreduje.

— Za sada sve teče po planu, ali jedan je ne-davni događaj dobrano uznemirio i rastužio

pozvao policiju koja je zajedno s vatrogasci-ma stigla u rekordnom roku. Požar je brzo ugašen i šteta je zanemariva, no ostala je zabrinjavajuća poruka, pojačana time što je na istom mjestu svega desetak dana kasnije vatra opet podmetnuta. Smatram ipak da se radi samo o zlonamjernim pojedincima, vandalima. U tome me ohrabruje činjenica da su mnogi katolici dali svoj prilog gradnji ovoga hrama, a to mi predstavlja dodatni motiv da ga što prije dovršimo i posvetimo - kaže Saša Umićević.

Dakako, omiljeni petrinjski paroh brine i o drugim crkvama na svom području, bez obzira na njihovo stanje. Stoga i dalje, ne-rijetko u suradnji s Omladinskom mrežom Srba u Hrvatskoj, organizira radne akcije čišćenja i uređivanja okoliša zapuštenih i urušenih hramova, nekadašnjih svetih mjesta vjernika otprije par stoljeća. Takve se akcije često pretvaraju u iznimno posjećena molitvena okupljanja, pa im se mnogi svesrdno odazivaju. U posljednjih su nekoliko godina tako uređeni prostori oko srušene Sv. Petke u Mačkovu Selu, devastiranoga hrama Pokrova presvete Bogorodice u Četvrtkovcu i ruševnog Sv. Georgija u Jošavici. Ponegdje su se pra-voslavne molitve čule po prvi put nakon Drugoga svjetskog rata, što je obradovalo većinu istinskih vjernika i današnjih sta-novnika petrinjskoga kraja.

Inače, prvi hram Svetog Spiridona podignut je u strogom centru Petrinje još davne 1785., nakon čega ga je posvetio epi-skop Jovan Jovanović. To zdanje u svom zločinačkom pohodu ustaše ruše 1941., da

bi tek 1976. pravoslavci opet dobili svoju crkvu, pedesetak metara dalje od prve. Ona će također biti uništena 1991., na samom početku rata. Projekt novog hrama potom će po nalogu spc-a izraditi jedan beogradski projektni biro: uznapredovale radove prekinut će turbulentna 1995., a do tada podignute zidove sravnit će buldožeri u aprilu 1997.

Petrinjani će tako do posvećenja svog središnjeg hrama moći razmišljati o po-učnom životu Svetog Spiridona, pravo-slavnog sveca otprije gotovo dvije hiljade godina. Bio je to čovjek nadaleko poznat po svojoj blagosti i dobroti, uz kojeg se ve-zuju mnoge legende. Tako je jednom zmiju pretvorio u zlato, a sve da neki siromah može vratiti svoj dug; drugom je prilikom lopovima koji su mu bezuspješno pokuša-vali ukrasti ovce sam darovao ovna, tek da im trud ne bude uzaludan. Priča kaže da bi započeo mucati kad bi netko u njegovom prisustvu lagao, no to bi mucanje prestalo čim bi bila izrečena istina.

■ Vladimir Jurišić

Raste novi Sveti SpiridonZahvaljujući zalaganju paroha Saše Umićevića i brojnim donatorima, petrinjski će vjernici svoje duhovne potrebe uskoro upražnjavati u novom zdanju koje se na središnjem gradskom trgu podiže umjesto hrama iz davne 1785. godine

Paroh Saša Umićević ispred budućeg hrama

Spiridon – svetac blagosti i dobrote

da zajedničkim snagama možemo raditi na dobrobiti svih‘, naglasio je Radman. Za komentar značenja ovog događaja zamolili smo predsjednicu Hrvatskog nacionalnog vijeća Jasnu Vojnić.

— Dugo vremena se nisu događali značajniji pomaci, a mi smo zajednica koja primjećuje

i hvali korake naprijed, pa čak i one mini-malne. Ovo su krupniji, za nas značajni po-maci, jedni od onih na koje se čekalo i više od desetljeća. Ostaje da se pomaci dogode i u onim za Hrvate u Srbiji najvažnijim i krucijalnim pitanjima – sudjelovanju u procesu donošenja odluka te uključivanju predstavnika hrvatske zajednice u državne institucije, politički sustav i organe vlasti na državnoj, pokrajinskoj i lokalnoj razini. Ovo su odlični počeci. Vjerujemo da ćemo uskoro na djelu vidjeti i politike koje će poštivati međunarodne obveze, bilateral-ne sporazume i visoke standarde zaštite manjina – izjavila je Vojnić.

Po njenim riječima, spomenuti pomaci predstavljaju elementarne uvjete za funk-cioniranje zajednice. Iznijela je primjer nedavno dobivenog prostora u Beogradu u kojem ranije hrvatska zajednica nije imala ovakvu mogućnost, pa je sustavna komunikacija s predstavnicima vlasti i institucijama bila otežana.

— Na ovaj način pravimo korake da među našim narodom budu prisutne i institucije i mi, i ono što radimo postane vidljivije u javnosti. Pozdravljamo ispunjenje naših zahtjeva i iznimno smo zadovoljni reali-zacijom naše suradnje s predstavnicima države. Iako nam predstoji mnogo posla, uvjerena sam da ćemo zajedno pronaći rješenja i za druga otvorena pitanja – na-stavlja predsjednica hnv-a.

Kako naglašava, pitanje političkoga predstavljanja na svim razinama jeste jedno od najvažnijih kad se govori o unapređenju položaja hrvatske manji-ne. Međutim nije važno samo da Hrvati u Srbiji dobiju političko predstavništvo, već da se ostvare njihovo zapošljavanje u javnome sektoru, jednake mogućnosti za adekvatnu participaciju, ulaganje u pod-ručja naseljena Hrvatima i uključivanje u strateške projekte.

— Nama je važno da na ključnim pozicija-ma koja se tiču ostvarivanja manjinskih prava i unaprjeđenja položaja manjina budu uposleni i naši stručnjaci. Srbija mora redefinirati svoj cjelokupan okvir zaštite prava nacionalnih manjina, jer se dosadašnji pokazao kao neučinkovit i nea-dekvatan, pa i oko odsustva garantiranoga mandata kako je to ustrojeno u Hrvatskoj. Uvjerena sam i u mogućnost rješavanja ovih otvorenih pitanja, dokle god je dijalog iskren i za njim postoji volja – istaknula je naša sugovornica.

Napominje da se kroz konstruktivnu suradnju jača i međusobno institucional-no povjerenje, ali i povjerenje Hrvata da su institucije domicilne države spremne rješavati probleme njih kao ravnopravnih građana i poreznih obveznika.

— Kad su u pitanju sveukupni hrvatsko-srpski odnosi, uvjereni smo da se kroz rješavanje otvorenih pitanja doprinosi una-prjeđenju međusobnih odnosa. Rješavanje manjinskoga pitanja Hrvata u Srbiji jeste i jedno od temeljnih obveza između dvije dr-žave koje dugo nije bilo u fokusu institucija u Srbiji, a sada kada se krenulo u rješavanje, nesumnjivo je i da naša matična domovina gleda pozitivno, kaže. Što se tiče pitanja nestalih, to je za predsjednicu hnv-a jedan od težih problema za obje države.

— Od srbijanske strane očekujemo razumi-jevanje za naše žrtve kroz dostojanstvene komemoracije, ali i procesuiranje svih zlo-čina počinjenih nad Hrvatima u Vojvodini tijekom 90-ih. Praksa koju su započeli pre-mijer Andrej Plenković i Vlada kojoj je on na čelu kad je u pitanju komemoriranje srpskih žrtava rata u Hrvatskoj, nesumnji-vo može biti dobar smjerokaz i za kreatore politika u Srbiji – smatra Vojnić.

■ Nenad Jovanović

Hrvatska zajednica u Srbiji je 16. oktobar, datum rođenja austrijskog vojskovođe i hr-vatskog bana Josipa Jelačića dočekala zadovoljna zbog

svečanog otvorenja njegove rodne kuće u Novom Sadu, za što je zaslužan i državni vrh Srbije. S obzirom da je svečanom činu prisustvovao hrvatski ministar vanjskih i evropskih poslova Goran Grlić Rad-man, teme njegovih razgovora s prisutnim predsjednikom Aleksandrom Vučićem prevazišle su doprinos Srbije boljem životu jedne od manjina. Dotaknuto je pitanje 1.869 nestalih koje potražuju obje strane, a što bi trebala biti tema skorašnjeg sastanka komisija za nestale dviju zemalja. Vlada Srbije je u julu ove godine za 600.000 eura otkupila i obnovila objekt u kojem na 300 četvornih metara Hrvati Novog Sada imaju kulturni i administrativni centar. Svečano otvaranje bilo je prilika da Vučić i Grlić Rad-man iznesu namjeru gradnje boljih odnosa.

‘ Želja Srbije bila je da pošalje jasnu poruku da su pripadnici hrvatske nacije njeni gra-đani, da trebaju uživati sva moguća prava i da je Srbija njihova domovina. Za odnose Srbije i Hrvatske teško može da se kaže da su bili sjajni, ali je sada važniji posao koji ima da se obavi u budućnosti pa je neop-hodno da srpski i hrvatski narod razumeju da su mir, stabilnost i povjerenje ključne

poruke‘, rekao je Vučić. Ministar Grlić Radman izjavio je da događaj može postati simbol želje za još snažnijim kretanjem u rješavanje svih otvorenih pitanja te iz-gradnju boljih odnosa Hrvatske i Srbije uz iskren i otvoren dijalog dviju država.

‘Ovo je veliki događaj za hrvatsku zajedni-cu ovdje, ali veliki dan i za Srbiju. Današnja svečanost je važan trenutak u odnosima Hrvatske i Srbije, budući da jasno pokazuje

Novosadski dogovorSrbija mora redefinirati svoj cjelokupan okvir zaštite prava nacionalnih manjina, jer se dosadašnji pokazao kao neučinkovit i neadekvatan, kaže predsjednica hnv-a Jasna Vojnić

Odjeci svečanog otvorenja rodne kuće bana Josipa Jelačića u Novom Sadu

Radman, Vučić i Vojnić na svečanosti u Novom Sadu

(Foto: hnv)

Pod jednom zastavomPredsjednicu hnv-a pitali smo i za simboliku uređenja Jelačićeve rodne kuće.

— To nas ima daleko veće značenje od kulturnog i administrativnog centra u glavnom gradu ap Vojvodine. To je najprije priznanje da je to dio kulturne baštine Hrvata u Sr-biji, znak podrške očuvanju identiteta, ali i pokazatelj kako je darovatelj veliki, jer se ne boji rasta drugih. Velika je simbolika također i u tome što ovaj projekt predstavlja poveznicu između Srba i Hrvata, ali i svih onih koji u njoj vide jednu zastavu, baš onakvu pod kakvom nas je i ban Jelačić sve skupa vodio. Zastavu koja je simbol za-jedništva, jednako kao i vjerujem, rodne kuće Milutina Milankovića u Dalju i Nikole Tesle u Smiljanu – rekla je Vojnić. U čestitci koju je svečanim povodom hnv-u poslao predsjednik snv-a Milorad Pupovac ističe se da je Jelačić važan i za Srbe u Hrvatskoj čiju je podršku uživao i pod čijom su komandom mnogi od njih služili zajedno s Hrva-tima, uz podsjećanje da se Jelačić kao novi ban zakleo patrijarhu Josifu Rajačiću.

— U činjenici da je rodna kuća bana Jelačića postala centar hrvatske zajednice u Srbiji vidimo važnu činjenicu u ostvarivanju vaših prava i važan simbol u unapređenju hrvat-sko-srpskih odnosa – naglasio je Pupovac.

2 KRONIKANovosti #1088, petak, 23. listopada 2020.

Milan Lapčić, predsjednik karlovačkog pododbora skd-a Prosvjeta

središtu, nema problema s parkiranjem, pa svi do nas mogu s lakoćom doći pješice, biciklom, automobilom. Prosto-rije su uglavnom dobro opremljene, s riješenim grijanjem i klimatizacijom, no još nije uređena dvorana za veće sastanke i skupove, pa u tim prigodama unaj-mljujemo prikladan prostor u Gradskom kazalištu ili zgradi Županije. Ipak, kako u sadašnjoj zgradi postoji stotinjak neisko-rištenih kvadrata potkrovlja, možda bi se taj rostor mogao obnoviti i preurediti u dvoranu kapaciteta za sedamdesetak

osoba, što bi u potpunosti zadovoljilo naše potrebe.

Kakve dojmove nosite s nedavnih likov-nih kolonija u Sisku, Karlovcu i Srpskim Moravicama? Nedavno ste obilježili i godišnjicu smrti prvog predsjednika karlovačkog pododbora, profesora Vla-dimira Funduka?Naš pododbor gaji iznimno uske odnose s onima iz Siska i Srpskih Moravica te odlično surađujemo s njihovim predsjedni-

posto. Nevažećih listića bilo je 35, odno-sno 1,5 posto.

Novoizabrani dožupan Vukmirović u izjavi za Novosti međutim naglašava da odaziv na izbore i nije bio toliko slab, ako se uzme u obzir trenutna epidemiološka situacija u zemlji i činjenica da dobar dio ljudi nije bio informiran o izboru novog manjinskog dožupana. Također ističe strukturu stanovništva koju čini mahom starija populacija, manji broj biračkih mjesta i nedovoljnu medijsku pokrive-nost u smislu najave izvanrednih izbora. Vukmirović stoga smatra da je izlaznost sveukupno bila zadovoljavajuća.

— Želim se zahvaliti svim biračima koji su u ovoj epidemiološkoj situaciji izašli na biralište i dali svoj doprinos rezultatu. Ta pobjeda je više nego zadovoljavajuća, skoro apsolutna, što me obavezuje da

cima Milanom Stojakovićem i Novicom Vučinićem. Tako je na jednodnevnoj sisačkoj koloniji održanoj 19. septembra, bilo 15 slikara: osmero iz Zagreba, četvero iz Karlovca, dvoje iz Siska i slikarica iz Popovače, a stvoreno je 25 djela koja ostaju domaćinima. I kolonija u Karlovcu održana je u jednom danu, tek 26. septembra. Proljetnu nismo uspjeli realizirati što zbog poznatih ograničenja, a što zbog nedostat-ka novca. Sudjelovalo je 14 slikara, mahom naših starih suradnika i prijatelja iz Zagreba, Jastrebarskog, Karlovca i Moravica, čije radove tradicionalno uramljujemo, pa onda darujemo svojim gostima ili onima koji nas ugošćuju. Unatoč lošem vremenu koje je onemogućilo da se radi vani, stvoreno je 25 slika, uglavnom pejzaža ili mrtve prirode u ulju ili akrilu. Posebno mi je drago što nam se pridružio Željko Nemec, akademski slikar koji odnedavno živi u Karlovcu, te što je Miroslav Krnić kreirao novo djelo na temelju poznate ‘Seobe Srbalja’, slike Paje Jovanovića. Kolonija u Moravicama održana je 10. oktobra, a na njoj je 12 slikara dovršilo dvadesetak novih umjetničkih djela. Nažalost, s dolaskom hladnijih dana iz sigurnosno-zdravstvenih razloga otpali su nam planirani posjeti nekim Prosvjeti-nim pododborima, prvo onome u Pakracu. Ali smo zato s tromjesečnim zakašnjenjem a na inicijativu voditelja naše Književno-informativne sekcije Dragana Grubješića održali tribinu u znak sjećanja na Vladu Funduka. Plan nam je održati i komemora-tivna prisjećanja na Đuru Zatezala, Đor-đa Petrovića i Stevu Komadinu, no sve to ovisi o razvoju epidemiološke situacije, baš kao i jedna planirana retrospektivna izložba te reorganizaciju etno-sekcije u koju planiramo uključiti članice veljunskih Kordunašica na čelu s Tatjanom Vujičić Vla-čić te udrugu za njegovanje tradicije koju vodi Božena Muić.

■ Milan Cimeša

budem predstavnik cijele srpske zajednice u Šibensko-kninskoj županiji. Zahvalio bih se članovima biračkog odbora i povje-renstva na dobro odrađenom poslu, kao i medijima na konkretnom izvještavanju. Također, hvala i biračima koji nisu izašli ili koji su glasali protiv, jer pokazuju da postoji drugo mišljenje koje me obavezuje da ih pozovem na suradnju da zajednič-ki djelujemo – poručio je novi dožupan Šibensko-kninske županije.

Vukmirović je pet godina obavljao duž-nost načelnika Općine Biskupija, a zadnje tri godine bio je zamjenik načelnika. Na-javljuje da će u narednih sedam mjeseci do redovnih izbora ukazivati na sve probleme ljudi koje predstavlja.

— Te probleme ću približiti institucijama županije, lokalne samouprave i države. Moja je dužnost da budem posrednik i pomoć običnom malom čovjeku, bez obzira na stranačku pripadnost i opredje-ljenje. S obzirom na dosadašnje iskustvo, smatram da trebam biti spona između općina i gradova s jedne, a županije i države s druge strane. U skladu sa svojim mogućnostima moram biti s ljudima i uz ljude – to je poruka kroz ovih sedam mjeseci. Kad dođu redovni izbori, tko god bude stranački kandidat, ja ili netko drugi, mora opravdati povjerenje onih koji su nam dali podršku – zaključio je novi do-župan Šibensko-kninske županije Ognjen Vukmirović.

■ Anja Kožul

Ponovno ste izabrani za pred-sjednika karlovačkog podod-bora skd-a Prosvjeta: kako ocjenjujete ovu po svemu čud-nu godinu i kako su se brojna

ograničenja vezana uz pandemiju koronavirusa odrazila na rad i planirane aktivnosti pododbora?Kao i mnoge druge organizacije, i mi smo imali problema s cijelom ovom nemilom situacijom, ali smo ipak uspjeli učiniti dosta toga te ostvariti glavne zadatke koje smo sebi zadali. Tako smo organizirali i sudjelovali na nekim likovnim kolonija-ma i skupovima, održano je par tribina te sastanaka s članovima i vodstvom drugih Prosvjetinih podobora. Dakle, aktivnosti nisu zaustavljene u većoj mjeri, ali su se odvijale u drugačijim okolnostima i u drugačijem obimu.

Pored toga, preselili ste se u novi prostor, koji sada na jednom mjestu okuplja dru-ge organizacije i tijela naše zajednice?Nakon toliko godina, napokon smo svi na istom mjestu – u Šebetićevoj ulici, samom centru Karlovca. Novi prostor, iznad Saveza sindikata Hrvatske, kupio je snv i sada su ondje, pored naših, radne prostorije vsnm-a grada i županije, sdss-a te službe za besplatnu pravnu pomoć. Unatoč tome što smo u gradskom

O gnjen Vukmirović, 40-go-dišnji sdss-ovac iz Vrbnika, novi je šibensko-kninski dožupan iz redova srpske nacionalne manjine. Po-

zicija zamjenika župana iz redova srpske nacionalne manjine ostala je upražnjena jer je Anja Šimpraga (sdss) podnijela ostavku, s obzirom da je postala saborska zastupnica. Prema rezultatima koje je objavilo Državno izborno povjerenstvo (dip), Vukmirović je na jučerašnjim prije-vremenim izborima za dožupana osvojio 89,8 posto glasova birača, dok je njegov protukandidat Ilija Krneta iz sdp-a osvo-jio 8,6 posto glasova.

Odaziv na izbore bio je relativno slab jer svoje pravo iskoristilo je manje od če-tvrtine birača. Od ukupno upisanih 9.680 birača glasalo je njih 2.320, odnosno 23,9

Svi pod jednim krovomNapokon smo svi na istom mjestu: Prosvje-ta, vsnm, sdss i besplatna pravna pomoć

S ljudima i uz ljudeNovoizabrani dožupan Šibensko-kninske županije iz redova srpske nacionalne ma-njine najavio je da će ukazivati na proble-me srpske zajednice na tom području

Predsjednik karlovačke Prosvjete Milan Lapčić

Novi dožupan – Ognjen Vukmirović (Foto: Duško Jaramaz/pixsell)

Nakon odlaska Anje Šimprage s lokalne dužnosti provedeni izvanredni izbori3 KRONIKA

Novosti #1088, petak, 23. listopada 2020.

Podaci o službenim pritužbama na onemogućavanje prava učenika pripadnika nacionalnih manjina

škola ili na putu do škole. Međutim, tvrdi da njen ured nema točan podatak koliko je u prošloj godini bilo slučajeva etnički motiviranog vršnjačkog nasilja te da pri-tužbe koje prima nisu pokazatelj razmjera kršenja pojedinih prava djece.

— Takve prijave potvrđuju da su određeni problemi prisutni u društvu, a prateći po-jedine slučajeve, zapravo pratimo učinko-vitost države u zaštiti prava djece, u skladu s Konvencijom o pravima djeteta, što je onda temelj za naše opće preporuke i inici-jative u zaštiti prava djece. O kršenju prava djece pripadnika nacionalnih manjina često nas informiraju udruge, stručnjaci, predstavnici institucija. Za neke doznaje-mo iz medija pa na tragu pojedinih objava tražimo službena izvješća institucija o postupanju u zaštiti djece – kaže Pirnat Dragičević. Dodaje da u takvim situacija poziva školu i lokalnu zajednicu da ulože dodatne napore u odgojni rad s djecom.

— Iskustva u nekim školama u kojima je dolazilo do sukoba između polaznika nastave na srpskom jeziku (po modelu A) i polaznika nastave na hrvatskom, pokazu-ju da je vršnjačke sukobe moguće spriječiti pojačanom aktivnošću škole u organizira-nju različitih izvannastavnih aktivnosti: sportskih aktivnosti, građanskog odgoja i obrazovanja i sličnog, čime su obuhvaćeni učenici različitih nacionalnosti i različitih

U Izvještaju o radu pravobra-niteljice za djecu za 2019. godinu bilježi se povećan broj prijava u odnosu na 2018. – čak 1.741 novi pred-

met. Tokom prošle godine ured pravobra-niteljice Helence Pirnat Dragičević primio je gotovo deset posto više novih prijava, pritužbi i zahtjeva vezanih uz povrede pojedinačnih prava djece.

Pravobraniteljica se posebno bavi pravi-ma djece pripadnika nacionalnih manjina. U ovom području povećan je broj prijava u odnosu na prošlu godinu: takvih je bilo 47 (prethodno 30), od kojih se čak 33 odnosilo na ostvarivanje prava djece pripadnika romske nacionalne manjine. Pravobranite-ljica je također zaprimila prijave zbog krše-nja obrazovnih prava djece srpske, albanske i makedonske nacionalne manjine.

U izjavi za Novosti, Pirnat Dragičević kaže da su među pritužbama, koje se odnose na kršenje prava djece srpske nacionalnosti, najčešće one koje se odnose na obrazovna prava, primjerice dostupnost udžbenika i pedagoške dokumentacije na materinjem jeziku te nemogućnost korištenja ćiriličnog pisma na oglasnim pločama u školama koje pohađaju pripadnici manjine.

Pravobraniteljica je također dobila infor-macije o slučajevima nasilja između djece hrvatske i srpske nacionalnosti u blizini

Netrpeljivost u školamaPravobraniteljica za djecu zaprimila je prijave zbog kršenja obrazovnih prava djece romske, srpske, albanske i makedonske nacionalne manjine

modela školovanja – rekla je pravobrani-teljica.

Komentirajući ovaj izvještaj u Saboru sdss-ova zastupnica Dragana Jeckov dotaknula se neodgovarajućih reakcija pojedinih odgojno-obrazovnih radnika na izazove odgoja i obrazovanja u multikultu-ralnom i pluralističkom društvu, što, kako je rekla, može ostaviti negativne poslje-dice na djecu i na njihov odnos prema drugima.

— Kad to kažem, mislim prije svega na djecu pripadnike srpske nacionalne manjine, koja idu na nastavu po nekom od zakonom pred-viđenih modela, kojih je u 2019. bilo 1.937. Među njima je svakako bilo i onih koja su žrtve vršnjačkog nasilja zbog svoje naci-onalne pripadnosti, posebno na području Vukovarsko-srijemske županije, o čemu go-vore policijski izvještaji iz 2019., a nažalost govorit će i u izvještaji u 2020. – ustvrdila je Jeckov i dodala da upravo zbog toga smatra da je ovaj podatak trebao biti sastavni dio izvještaja u djelu koji govori o diskriminaci-ji pripadnika srpske nacionalne manjine.

U Zajedničkom vijeću općina tvrde da imaju saznanja o nekoliko slučajeva nasilja prema učenicima pripadnici-ma srpske manjine koji nisu

bili medijski popraćeni, pa čak ni prijavljeni policiji i pravobraniteljici, jer pojedini rodi-telji iz straha, ili iz drugih motiva, odbijaju pokretati postupak zaštite djeteta. Kad je riječ o povredi obrazovnih prava, zvo, kao i pravobraniteljica, ističe zabranu korište-nja ćiriličnog pisma na nekim školskim hodnicima u školama u Vukovaru. Dodaju da su plakati na oglasnim pločama u pravilu ratne tematike. Kao posljedicu konstantnog kršenja obrazovnih prava vide asimilaciju i činjenicu da pojedini roditelji djecu ne upi-suju na nastavu na srpskom jeziku i pismu.

Pored toga, registracija srpskih škola stalni je problem u obrazovanju srpske zajednice. Iako po Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina Srbi imaju pravo na svoje škole, županijska skupšti-na godinama na točku dnevnog reda ne stavlja ovu temu. Što se tiče udžbenika, učenici imaju prevedene učenike u os-novnim školama, a u srednjim do danas su prevedena samo tri naslova: matematika, psihologija i politika i gospodarstvo.

■ Anja Kožul

Povećan je broj pritužbi na odnos prema đacima (Foto: Miloš Tešić/ata/pixsell)

Srpska pravoslavna opća gimnazija (Foto: Borna Filić/pixsell)

Uvredljivo pismo profesorici hrvatskog

Poznato je da desničari imaju neodoljiv smisao za humor. Po-sebna kategorija tog rafiniranog proustaškog žanra, vidljiva je na internetu. Naime, kada se na

portalima pojave tekstovi o Srbima, zdrug hejtera koji se javlja ispod takvih tekstova, nerijetko se služi metaforom traktora koji bi preostale Srbe u Hrvatskoj trebali jednog lijepog dana odvesti u Srbiju. Ni kriva ni dužna, ovih je dana profesorica hrvatskog jezika, Mira Bićanić, koja predaje u Srp-skoj pravoslavnoj općoj gimnaziji Kantaku-zina Katarina Branković u Zagrebu, dobila pisamce. U njemu joj jedan od proustaških

šaljivaca šalje par stihova od kojih bi se i Ve-limiru Bujancu od smijeha zavrtjelo pred očima: ‘Tko se tenka laća, traktorom se vraća / Srbin ima 4 traktora, jedan drugom okrenuli leđa/Teško onom tko Srbina vređa, Samo traktor Srbina spašava’.

Kao što znamo, neoustaše tradicionalno imaju problem s gramatikom materinjeg jezika, pa ne čudi da je profesorici Bića-nić pisamce napisano isključivo velikim slovima. Čovjek je očito igrao na sigurno. Uglavnom, pisamce je završio urnebesnom poantom: ‘Miro, imate li predmet iz vožnje traktorom za četnike u vaši gimnaziji?’

Na našu preveliku žalost, autor ovog humorističkog uratka, kao i brojni njegovi predšasnici ostao je anoniman, tako da će nagrada ‘Mile Budak’ za poeziju ostati neuručena. Šteta, jer se čovjek potrudio pa je na drugom papiru napravio i vlasti-tu ‘novu srpsku zastavu u znak sjećanja na 1995.’ , na kojoj je srpska trobojnica s grbom u kojem su četiri traktora.

Nepotpisani autor ostavio nas je uskra-ćenima za još jednu informaciju. Bilo bi ga lijepo upoznati da vidimo koliki točno beskrupulozan moraš biti da srednjoškolce koji su u Zagreb došli učiti iz cijele Hrvatske, nazivaš četnicima. Kao da nije dovoljno što ih njihove kolege iz srednje škole preko puta ponekad vrijeđaju u autobusima javnog prijevoza. To se događa godinama i nitko ne poduzima ništa. Polako. Premijer Plenković je ovih dana otkrio da u Hrvat-skoj žive ljudi poput autora ovakvih pisama. Do sada mu ih nitko nije prinio pozornosti. Sada, kada je desničarski cirkus posjetio i njegov kazneni prostor, možda se konačno pronađe pokoji autor desetaka ovakvih pi-sama i tisuća internetskih prijetnji srpskim institucijama, redakciji Novosti i svima koji shvaćaju ozbiljno Ustav Republike Hrvatske u kojem fino piše da su svi građani pred zakonom jednaki.

■ Saša Kosanović

INFO


snv i Općina Dvor pomažu familiji iz Matijevića

boravak, morao odreći bosanskog državljan-stva kako bi uzeo hrvatsko. Kako Milan radi u Novom, on to ne može, a i njihove žene imaju stalni ili privremeni boravak. Mora-mo plaćati zdravstveno osiguranje koje ne koristimo, osim za ‘ne daj Bože’ prilike. Jed-na od snaha nema državljanstvo i problem je to što bi svoju svjedodžbu laborantice morala nostrificirati, a čak i s tim bi bilo teško naći posao, tako da su one kod kuće s djecom. Dakle tolika davanja državi za ništa, a koliko smo novaca dali za sređivanje papi-ra i obaveze, mogla sam sagraditi iz temelja još jednu takvu kuću – zaključuje Mira. Tatjana Dragičević iz snv-a naglašava da onih kojima treba pomoć ima jako puno.

— Rezultati istraživanja u području siro-maštva pokazuju da obitelji s troje i više djece, zajedno sa samačkim kućanstvima i jednoroditeljskim obiteljima, trpe natpro-sječan rizik od siromaštva. Nažalost, iznos socijalnih naknada, uključujući i dječji doplatak nije dovoljan za podmirenje svih osnovnih životnih potreba. Svakako da bi bez socijalnih transfera bilo još teže i da oni doprinose smanjenju društvene nejedna-kosti, ali socijalni transferi nisu dovoljno izdašni niti su jedini model koji može pomoći u izlasku iz siromaštva. Siromaštvo je veliki socijalni problem koje dovodi do višestrukih negativnih posljedica i zato za-htjeva cjeloviti pristup – suradnju različitih institucija te više volje i inovativnosti od donositelja političkih odluka – zaključuje Tatjana Dragičević.

■ Nenad Jovanović

Dolazak jeseni i zime u povratničkim krajevima svake godine ukazuje na loš socijalni položaj mnogih na tim područjima. To se često

odražava na uslovima života jer mnogi sta-nuju u neadekvatnim kućama, pošto nisu uspjeli ishodovati obećanu obnovu. Odjel za socijalna i humanitarna pitanja Srpskog narodnog vijeća (snv) koji u skladu sa svo-jim mogućnostima na razne načine pomaže brojnim domaćinstvima, iz ovih razloga je donirao građevinski materijal višečlanoj po-rodici Dragana Jovanića iz Matijevića kod Dvora. Materijal će iskoristiti kako bi uredili kuću, prije svega krov, koji je u lošem stanju i prokišnjava.

— Mi smo kao nekadašnje porodične zadru-ge jer u troetažnoj kući tlocrta osam sa devet metara žive tri generacije, Dragan i ja, naši sinovi Milan i Rade, svaki sa po ženom i dvoje djece. Jedan ima sina u prvom razredu i petogodišnjaka, a drugi djevojčicu od pet i dječaka od dvije godine

– priča za Novosti Draganova žena Mira.— Dragan sada ima 70 godina. On i ja živi-mo u najdonjoj etaži koja je kvadraturom manja od gornje dvije jer je kuća građena na strmini. Tu su soba i kuhinja – za mene i muža dovoljno. Jedan sin živi s porodi-com na prvom katu, a drugi u potkrovlju. Kuća je u relativno dobrom stanju osim krova koji valja zamijeniti, staviti novi crijep i presložiti krovnu konstrukciju jer su grede u lošem stanju – priča Mira. U kuću u kojoj su živjeli prije rata i iz koje ih

je istjerala Oluja, Jovanići su se vratili još 2000. godine.

— Devastiranu kuću doveli smo u red, ali je ostao problem krova. Javili smo se za obno-vu i na nju čekamo preko deset godina; svi kažu da ćemo ju dobiti, samo da čekamo, ali dokle. Svake godine smo sve niže na listi, a obnovu dobivaju i oni kojih je po dvoje u kući. Dok mi čekamo, krov sve više prokišnjava. Kod sina ina u potkrovlju imamo oštećenja od vlage na plafonu, a tu žive mala djeca predškolskog i osnovnoš-kolskog uzrasta koja imaju zdravstvene teškoće – kaže Mira.

— Mi bismo i ranije krenuli u obnovu, ali je problem što živimo od muževe penzije od 1.400 kuna. Ja ne dobivam ništa jer sam za penziju premlada, ali sinovi nešto zarađu-ju. Stariji Milan radi kao sportski trener u Bosanskom Novom, a Rade je električar i radi po Hrvatskoj – a ako može odlazi i u Nje-mačku. Svaki mjesec moramo platiti 1.500 kuna režija i drugih davanja, tako da pored svega što zarađujemo, ne možemo dići kre-dit. Zbog toga možemo samo zahvaliti snv-u koji nam je donirao 300 crijepova te općini Dvor koja nam je dodijelila 2.000 kuna, za što smo također kupili crijepove. S obzirom da je površina krova 133 kvadrata, sada ima-mo polovinu crijepova. Zbog toga moramo čekati proljeće kako bi u međuvremenu nabavili još materijala – kaže Mira. No krov nije jedini problem koji muči Jovanoviće.

— Iako tu živimo preko 40 godina, svi smo po statusu stranci osim Rade, koji se nakon što je ispunio uslove za privremeni i stalni

Tri porodice, jedan krovJovanići složno žive u troetažnoj kući, ali im krov prokišnjava. Zbog toga im je snv dodijelio građevinski materijal

Dragan i Mira Jovanić

Slava krnjačkog vsnm-a

S večanom sjednicom, Vijeće srpske nacionalne manjine Krnjaka, 14. oktobra obilježilo je dan Vijeća i krsnu slavu Pokrov Presvete Bogorodice. O životu

u općini Krnjak, govorio je predsjednik Vijeća Perica Matijević.

— Prateći demografsko stanje u zadnje tri godine, evidentirano je da se u 2018. godi-ni rodilo 8 beba, a umrlo je 31 ljudi samo iz povratničke populacije. U 2019. se rodilo 5 beba, a umrla su 32 povratnika, dok je ove godine do sada rođeno 9 beba dok nas je opet, samo iz redova povratničke popula-cije zauvijek napustilo 13 osoba – kazao je Matijević.

— Posebnu pažnju treba posvetiti re-dovnom Popisu stanovništva u proljeće 2021. godine, kada će biti važno da budu popisani svi članovi naše Zajednice i da se na ispravan način ispune traženi podaci po

pitanju vjeroispovijesti, materinjeg jezika i nacionalne pripadnosti, te da se uspiju popisati naši sunarodnici koju su privre-meno odjavljeni i nalaze se na privreme-nom radu u inostranstvu – zaključio je Matijević.

■ M. C.

Kulturni rad vsnm-a Križevaca

Vijeće srpske nacionalne manjine Grada Križeva-ca osnovalo je Odbor za kulturu, nauku i prosvjetu, a u njega su ušla tri člana

Vijeća. Ukazala se potreba za osnivanjem Odbora u sklopu Vijeća koji bi bio se isključivo bavio djelatnostima kulture, nauke i prosvjete. Treba naglasiti da Srbi na križevačkom prostoru imaju bogatu kulturnu i povijesnu baštinu koju itekako treba zaštititi.

— Odbor bi trebao raditi na iniciranju raznih kulturnih projekata, programa i drugih događanja – pojasnio je Jovo Goj-ković, jedan od vijećnika koji je izabran za člana novog Odbora. Na sjednici je još bilo riječi o razvoju turističke infrastrukture u Vojakovačkom Osijeku gdje je nedavno postavljena info-edukativna tabla koja govori o povijesti i kulturi te drugim znamenitostima potkalničkih Srba. U navedenom krajiškom mjestu uskoro se od Turističke zajednice Križevaca očekuje i postavljanje smeđih putokaznih tabli. Sličnu infrastrukturu trebali bi dobiti i susjedni Vojakovac te Čabraji u kojima se pojedinci bave seoskim turizmom.

■ Z. V.

INFO


Политичка академија Српског народног вијећа

У току је школовање девете генерације Политичке ака-демије снв-а чији су полаз-ници од 16. до 18. октобра у Термама Језерчица код

Стубичких топлица, као тему имали медије, укључивши ту Новости, чији су новинари говорили о хисторијату, темама и околностима у којима дјелује наш тједник.

Након што је Саша Косановић с полазницима одрадио практични дио, завршног дана, замјеница главног уредника Тамара Опачић говорила је најприје о извјештавању о Србима у рх у великим и мањинским медијима, Опачић је нагласила да медији могу дје-ловати на ширењу толеранције с једне, али и ширењу национализма с друге стране. Подсјетила је на међународне акте у којима стоји да су медији кључни за остваривање мањинских права, али и на недоречености у хрватским законима кад се ради о говору мржње. Такођер је говорила о судским тужбама против новинара, укључујући и оне из Новости. Слиједило је представљање 20 година рада Новости, а Опачић је полазнике упознала и с растом случаје-ва говора мржње, вербалног и физич-ког насиља над Србима, скупљенима у Билтенима снв-а.

Академци и медијиЗамјеница главног уредника Тамара Опачић одржала је излагање о говору мржње у јавности, стању данашњих медија и Новостима

— У медијима ће увијек бити више ло-ших вијести него добрих јер оне доносе већи профит, гаси се истраживачко новинарство, као и репортажа, а због обиља информација новинари немају иницијативу – рекла је Опачић.

Своје задовољство овим модулом, али и радом ове генерације, у изјави за Но-вости нагласила је Јелена Несторовић из Савјета политичке академије која низ година учествује у организацији.

— Девета генерација требала је поче-ти с радом у марту, али с обзиром на епидемију морали смо све да одгоди-мо до септембра. Задњих година увели смо праксу да полазници имају по седам модула, али ова ће, ако све буде у реду, до краја године имати само пет, тако да су они на неки начин оштеће-ни. Ипак, чини ми се да они брже од осталих све то надокнађују у смислу дружења и упознавања; јако су брзо постали компактни као група – рекла је Несторовић.

— Ове године имамо јаку екипу из двију источних жупанија, више него што их просјечно зна бити. Ту су млади из Крњака и Крижеваца, а први пут имамо полазницу из Дубровника. Ове године нема Далматинаца на које смо навикли, као ни полазника из Истре, док су остали крајеви заступље-ни. Неки од полазника завршили су разне факултете, неки студирају, а

неки раде: већи дио их има искуства рада у српској заједници. Неки раде у српским институцијама, неки су чла-нови фолклорних друштава, неки су у сдсс-у а неки су мањински вијећни-ци – рекла је Јелена и додала да се и од ове генерације очекује јаче укључење у заједницу.

— Од 60 до 70 посто полазника остало је везано уз локалне средине, неки су им и на челу, док су други преузели функције на националној разини. Људи у Језерчици добивају додатно самопоуздање да се наставе бавити оним што су започели у својој среди-ни. Кад им затреба помоћ схваћају да имају кога назвати у снв-у или другим организацијама – нагласила је Несто-ровић. За утиске смо питали и неке од учесника.

— Идејни зачетници и организатори од мене могу добити само похвале за овај пројект. На академији се може-мо упознати с проблемима Срба из других дијелова Хрватске, чути нека њихова размишљања, нешто научити и од предавача те упознати нове људе. Лани сам имао сам прилике упознати људе с истока Хрватске из ранијих генерација. Сви они имају позитивне коментаре, тако да је академија добра пракса с којом треба наставити – рекао је рекао је Душан Коларић из Не-гославаца који је предсједник тамо-шњег мањинског вијећа.

Теодор Ркман из Вуковара који је члан неколико локалних удружења, наглашава да академија има сјајан концепт јер је замишљена за стјецање знања из тема релевантних за мла-де Србе које се могу примијенити у даљњем раду. Академија је добра прак-са која се треба наставити.

— Сваки пут учимо нешто ново, а мени се свиђала радионица у којој смо били у улогама саборских заступника, што је била добра вјежбе за све нас који би желели да се баве политиком – рекла је Милица Шарчевић из Негославаца. Александра Живковић из Крњака такођер сматра да се на академији учи много нових ствари.

— Упознала сам различите људе из других дијелова земље. За сада нисам толико активна, али ће ми информа-ције бити од користи, али и повод да се укључим у већој мјери, казала је Живковић.

■ Н. Јовановић

Академци су пажљиво слушали

Нови кров Друштвеног дома

Захваљујући заједничкој ини-цијативи чланова Добровољ-ног ватрогасног друштва Воја-ковац (двд) и Мјесног одбора Војаковац (мо), успјешно је

проведена радна акција обнове кро-вишта на мјесном друштвеном дому. Повели су је ватрогасци те одборници који су на кровиште поставили нови цријеп. Постављени цријеп и други грађевински материјал добивени су од Града Крижеваца. Уз кровиште, уређен је околиш око дома. У плану је обнова преосталог дијела зграде дома, из-грађеног у 19. вијеку за вријеме Војне крајине. Служио је најприје у војне па након тога у цивилне сврхе. Дом је за вријеме Југославије кориштен за разне друштвене активности, а тако би, како истичу учесници акције, требало бити и послије завршетка цјелокупне рекон-струкције.

— Како и сам назив каже ‘добровољно’ понекад је само то и потребно – добра воља. Тако смо уз добру вољу и сложне људе, успјели прекрити цријепом кровиште. Позивамо све који виде наш труд да нас подрже, али и да нам се придруже. Велико хвала свима који то већ чине. Идемо даље – рекла је Александра Мијић, предсједница Мјесног одбора Војаковац. Додала да без подршке мјештана нема добровољ-ног рада.

■ З. В.

Радионица у Војаковачком Осијеку

У организацији гимназије ‘Фран Галовић’ из Коприв-нице, одржана је Ланд арт радионица у Војаковачком Осијеку. Група од десетак

гимназијалаца и гимназијалки, корис-тећи материјале из природе, израдило је свеукупно шест скулптура које имају еколошку симболику. Осим ученич-ке активности на отвореноме, циљ радионице је био повезивање човјека с природом и подизање свијести о значају заштите околиша. Ова радионица је јед-на у низу којима се припрема извођење међународног образовног пројекта Ерасмус кроз који би идуће године у Војаковачки Осијек требало доћи око 100 ученика и ученица из више еуроп-ских земаља. Сви они би се требали упознати с природним, културним и повијесним знаменитостима споме-нутог поткалничког мјеста и сусједног Калника.

— Поанта скулптура је да се користе природни материјали уз минималну интервенцију у простору. Ученици су изразили своју креативност и мате-ријале су морали тражити у самој природи – истакнула је Ива Болфек, професорица ликовне умјетности ко-привничке гимназије ‘Фран Галовић’.

■ З. В.

ИНФО


Пријатељ из далеке државе посјетио Војнић

А мбасадор Казахстана у Хр-ватској Толежан Барлибајев посјетио је прошлог тједна Војнић. С амбасадором је био и Андрија Карафили-

повић, главни тајник Координације хрватских друштава пријатељства. Примили су их дожупан Карловачке

Генерални конзул Републике Србије из ријечког конзулата Горан Петровић и конзул Вла-димир Марјановић посјетили су прошле сриједе Карловачку

жупанију. Нису дошли ‘празних руку’ већ су пододборима Српског културног друштва Просвјета из Крњака, Војнића и Карловца те читаоници из Војнића поклонили четири сета који садрже по 50 књига. У Карловцу примили су их

представници карловачког пододбора Просвјете на челу с предсједником Миланом Лапчићем и предсједницом вснм-а Карловца Даницом Кљајић.

— Књиге су намијењене библиотекама пододбора Просвјете и читаоници у Војнићу. Ради се о донацији Службе-ног гласника Србије на чему смо били ангажирани у претходном периоду. Лани смо обишли готово све општине у Карловачкој жупанији у којима живе

Срби, разговарали смо са њима и упозна-ли се са неким њиховим потребама, пре свега у домену културе. Људи су углав-ном изразили жељу за књигама српских писаца, онима из српске историје и литературом за децу – казао је генерални конзул Петровић. Поред Карловачке жу-паније конзули су посјетили и Удбину, Доњи Лапац и Кореницу те тамошњим заједницама такођер донирали књиге.

Даница Кљајић, предсједница вснм Карловца је истакнула да Срби у Кар-ловцу имају много правних проблема те је стамбено збрињавање повратника највећи проблем, а ту је и откуп ста-нова по тржишним цијенама. Многа насеља у саставу Града Карловца још имају проблем са струјом, а о запошља-вању у државним тијелима се уопће не може говорити. Градоначелник Дамир Мандић (хдз) је одбио захтјев српског градског мањинског Вијећа да се доста-вљају материјали за сједнице Градског вијећа и да представник српске зајед-нице присуствује сједницама с правом расправе али без права одлучивања што је у складу с Уставним законом и што је бивши градоначелник и бивши жупан Дамир Јелић поштивао. Мандић је одлу-ку образложио чињеницом да су у Град-ском вијећу двојица Срба, Боро Мркаљ и Зоран Вучинић, обојица изабра с листе хдз-а па за тим захтјевом нема потребе.

■М. Ц.

Двојица српских дипломата у Хрватској посјетили Карловачку жупанију

жупаније из редова српске националне мањине Мирко Мартиновић, пред-ставници Хрватско-руског друштва пријатељства за Карловачку жупанију из Војнића те домаћин, начелник опћи-не Војнић Небојша Андрић.

— Тема састанка је била успостављање бољих пријатељских, економских и културних односа и сарадње. Амбаса-дор Барлибајев говорио је о географ-ској слици подручја те о природним богатствима, нафти, жељезној рудачи, пољопривреди, сточарству, рибарству и другима – казао је Новостима дожу-пан Мартиновић. Начелник Андрић је упознао госте с господарствено-пољопривредним потенцијалима опћине Војнић, док је Мартиновић дао кратак пресјек стања господарства, пољопривреде, туризма те природних потенцијала.

Закључено је да постоје интерес обје стране и могућност сарадње између привредника Казахстана и Карловачке жупаније. Начелник Андрић је напоме-нуо да је већ преко Хрватске заједнице опћина рх покренута иницијатива да се посјети Република Казахстан, док је Мартиновић предложио да се обавезно у евентуалне будуће разговоре о са-радњи укључи и Хрватска господарска комора, Жупанијска комора Карло-вац. Представници Хрватско-руског друштва пријатељства за Карловачку жупанију из Војнића су истакли потре-бу и могућности културне сарадње те упознавање са обичајима народа обје државе.

Делегације казахстанске амбаса-де, опћине Војнић и Хрватско-руског друштва пријатељства за Карловачку жупанију из Војнића су положиле вијенце и цвијеће на споменик на-родним херојима Душану Вергашу и Милисаву Дакићу у централном парку. Амбасадор и начелник Андрић су послије састанка посадили дрво пријатељства. Учесници су посјети-ли производни погон дв Реузабл у оближњем насељу Купљенско, који запошљава 70-так становника опћине Војнић, а бави се производњом амбала-же од пластике.

■М. Ц.

Сађење стабла пријатељства у Војнићу

Конзули и представни-ци карловачке заједнице

Амбасадор на КордунуАмбасадор Републике Казахстан Толежан Барлибајев разговарао је у Војнићу о сурадњи

Конзули до-нијели књиге

Драга – најомраженија српска краљица

У просторијама осјечког пододбора скд-а ‘Просвјета’, одржан је 12. овогодишњи програм, посвећен преда-вању на тему ‘Краљица Драга

Обреновић’, које је одржао професор хисторије из Трпиње Зоран Јакшић. Кроз видеопрезентацију, на осебујан начин, слушаоцима је приближено хисторијско раздобље у коме на срп-ском пријестољу долази до пада динас-тије Обреновић те поновног доласка на власт династије Карађорђевић. Драга Обреновић, дјевојачко Луњевица, била је краљица Србије и супруга краља Александра Обреновића, посљедњег краља из династије Обреновића. Прије него што је постала краљица, Драга је била удовица инжењера Светозара Ма-шина и дворска дама на двору краљице Наталије Обреновић.

Убијена је заједно с краљем током Мајског преврата 30. маја 1903. године. Кроз хисторију остала је запамћена као ‘најомраженија српска краљица’, а њен живот пратили су бројни скандали. Међутим, јавности је мање познато да је она заправо била образована особа, да је знала више страних језика, као и то да је вољела читати и писати приповијетке и романе. Била је чланица новинарског друштва и уредница једног часописа.

■ Јован Недић

Љути Паприкафест

Врло занимљива манифеста-ција, под називом ‘Паприка-фест’, одржана је по једанае-сти пут у мјесту Луг, које се на мађарском зове Лашко,

па и манифестација има и мађарско име: ‘Паприкафестивал’. На бројним штандовима у Лугу су се представили разноврсни произвођачи домаћих производа, а гастрономска и понуда вина и воћних ракија била је више него добра. Посебно су били успјешни ловци из домаћег Ловачког друштва ‘Фазан’ који су припремали одличне ловачке специјалитете. Такмичарски дио програ-

ма, а у том селу већи дио становништва бави се производњом мљевене зачинске паприке, био је такођер врло занимљив, а након оцјењивања представљени су и резултати у категоријама љуте и слат-ке паприке. Послије подјеле награда најбољим паприкарима, програм је настављен фолклорним концертом, на коме је учествовало 11 куд-ова из Барање и Славоније. Након тога одржано је пр-вог дана полуфинале (а другог и финале) фишијаде за Куп Барање, док је улична забава трајала до касно у ноћ.

■ Јован Недић

ИНФО


Stogodnjak (552)23. 10. – 30. 10. 1920: u posjetu Zagrebu nalazi se poznati srpski političar i ministar unutrašnjih poslova Milorad Drašković. Novine koje izlaze u hrvatskoj metropoli posebno ističu njegove govorničke sposobnosti, pa tako citiraju mnoš-tvo njegovih izjava, izrečenih na zagrebačkom skupu Demokratske stranke, a u povodu predstojećih izbora za ustavotvornu skupštinu. Uz ostalo i ove: ‘Tko neće brata za brata, hoće tuđina za gospodara’. Ili:

‘Mislim da smo po političkoj svesti jedan od prvih naroda u Evropi, a međutim poslednji završavamo jedan posao koji su pre nas završili i bolji i gori…’ Pa: ‘Jugoslavija nije dana na raspolaganje ni Paveliću, ni Pribićeviću, ni Laginji, ni Davido-viću, ni Pašiću… Svi su oni pozvani da njoj služe, a ne da raspolažu njome…’ Zatim: ‘S protivnicima ove države ne treba praviti nikakvu koncesiju. Ima u Beogradu onih koji u novinama progone latinicu, vidjevši u njoj antisrpsku opasnost. A to su isti oni koji su štampali no-vine latinicom za vrijeme okupacije Srbije…’ Onda: ‘Ona Velika Srbija koju oni hoće to je Mala Srbija. Najveća je ona Velika Srbija koja je danas u Jugoslaviji…’ I ovo: ‘Rđavi su oni Srbi koji hoće prevlast nad svojom braćom, ali su rđavi i oni Hrvati koji trpe tu prevlast…’ I na kraju: ‘Pitanja o prevlasti i hege-moniji Srba ističu oni koji plaču za ćirilicom i lažno plaču nad starom srbijanskom zastavom i grbom, oni koji su tražili spas srpstva u okviru habsburške monarhije…

* službene ‘Narodne Novine’ objavljuju upute ‘kako se imadu provesti izbori za konstituantu’. Navodi se da se ‘prvi puta u našoj povijesti ne glasuje za pojedinoga kandidata, već za listinu koja sadrži više kandidata. Glasovanje je i prvi puta tajno, a pravo izbora je opće i jednako, tj. pravo biranja ima svaka muška osoba s navršenom 21 godinom, ako je u vrijeme sastava izbornih listina bila državljanin kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Ne mogu glasovati oficiri aktivni i u nedjelatnom odnosu, te vojnici pod zastavom, kao ni osuđenici (skitnice, kradljivci, prevaranti i drugi…) i osobe koje su bez odobrenja vlade stupile službu strane države… Isto tako izbori će se vršiti po proporcionalnom (srazmjernom) sistemu, tj. tako da neće samo kandidati one listine za koju je pala natpolovična većina glasova, biti izabrani, nego se i od onih kandidatskih listina koje su dobile manji broj glasova, uzima izabranima onoliki broj kandidata, koji odgovara razmjeru predanih glasova… Zakon najstrože zabra-njuje svaku prisilu i svako nasilno djelovanje na glasača, kojim bi ga se htjelo prinuditi da glasuje za ma koju stranku…’ kaže se uz ostalo u uputama.

■ Đorđe Ličina

Општина из Србије помаже спортистима са истока Хрватске

Општина Стара Пазова донирала је 500 кома-да пластичних столица намењених трибинама за четири фудбалска клуба

на вуковарском подручју. Донација је вредна око 10.000 евра, а реализована је захваљујући сарадњи Заједничког већа општина са овом општином у Републи-ци Србији.

— На основу Споразума о сарадњи који је потписан прошле године те исказа-них потреба наша четири фудбалска клуба, Општина Стара Пазова је финан-сирала набавку 500 столица од којих

ће 200 добити Фудбалски клуб ‘Вутекс-Слога’ из Вуковара, а по 100 столица фк

‘Негославци’ из Негославаца, фк ‘Слога’ из Пачетина и фк ‘Слога’ из Борова. Ово је вредна донација која ће допринети да услови одигравања утакмица, поготово за гледаоце који их прате, буду бољи

– рекао је председник зво-а Срђан Јере-мић у изјави медијима захваливши на помоћи председнику Општине Стара Пазова Ђорђу Радиновићу. Столице су допремљене у Борово одакле ће бити дистрибуисане до остала три клуба.

На донацији се у име Фудбалског клуба ‘Слога’ из Борова захвалио члан

управе Бранко Перишић. Подсетио је да је при крају изградња вишена-менске зграде у Борову у којој ће бити смештене и просторије управе овог жупанијског друголигаша те наткри-вене трибине, тако да је ова донација добродошла. У право време је стигла и пачетинској ‘Слоги’ која се такмичи у Трећој жупанијској фудбалској лиги Вуковарско-сремској.

— Ми смо ове године успели да по-кријемо трибине које су направљене пре двадесетак година. Полако ства-рамо услове који су нам потребни за функционисање с обзиром да имамо амбиције за улазак у другу жупанијску лигу. Имамо могућност да постави-мо приближно стотињак столица и пружимо ужитак нашим навијачима, али и играчима који постижу добре резултате – каже председник клуба Срђан Секулић. Ово није једина помоћ Општине Стара Пазова српској заједници на истоку Хрватске. Прошле године је ова општина са 140.000 динара финансирала одлазак деце из вуковарских основних школа ‘Никола Андрић’ и ‘Драгутин Тадијановић’ на теренску наставу у Београд.

■ Драгана Бошњак

У Вуковару је одржан 2. сакнам – Сајам књига и издаваштва националних мањина у организацији Савеза Русина рх и Већа ру-

синске националне мањине Вуковарско – сремске жупаније.— Хтели смо показати широј јавности шта радимо, какве књиге штампамо и шта у њима пишемо јер неки људи имају негативну перцепцију о томе како трошимо новац из државног буџета. У тим књигама пишемо о нашим људима, говоримо о њиховим

Код комшија Русина

Удобније трибинеОпштина Стара Пазова донирала је столице за трибине четири фудбалска клуба са вуковарског подручја

животима, о проблемима које имамо и разним активностима којима желимо да задржимо и очувамо традицију, веру, језик, говор и целокупан идентитет – појашњава председница Савеза Русина рх Дубравка Рашљанин. Од осам поз-ваних мањинских заједница које имају своја већа или представнике у жупа-нији, Сајму су се поред организатора одазвали Словаци, Срби и Украјинци.

— Савез Словака и Матица словачка су од 1993. године објавили више од 80 књига, монографија и речника. Задњи је сликовни чешко-словачко-хрват-

ско-немачко-енглески речник – каже Андрија Куриц, председник Матице словачке Осијек и саветник за словачки језик и културу. Издавачку делатност Срба представио је новинар и књи-жевник Славко Бубало.

— Наша највећа издавачка кућа је ‘Просвјета’, а издаваштвом се баве и српске институције као што су зво, снв, Српски културни центар Вуковар, спд ‘Привредник’ те кнц ‘Милутин Миланковић’ из Даља. Бројни аутори књиге издају и сами – каже Бубало који је представио своју књигу ‘Боро-во – сумрак једног свитања’ која говори о животу радника и настанку насеља око фабрике. Бубало је, иначе, уредник часописа ‘Извор’ зво-а који излази од 2006. године.

— Извор излази на српском језику и ћи-рилици и то је нормална ствар кад су у питању националне мањине. Можда се то у Хрватској још увек доживљава као некаква провокација, међутим, сваки народ жели да очува своје основне ка-рактеристике, а то су језик и писмо. То нам је, уз информисање припадника српске заједнице, основна намера – ис-тиче Бубало. Други сакнам је одржан у склопу Месеца хрватске књиге и уз финансијску подршку Савета за нацио-налне мањине рх.

■ Д. Бошњак

У Вуковару је одржан 2. сакнам – Сајам књига и издаваштва националних мањина

Нова седишта за трибине

Издања националних мањина


17 Regija NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1088, petak, 23. listopada 2020.

Skraćivanje mandata srpskog parlamenta i formiranje koncentracijske vlade

piše Zoran Daskalović

mafije biti žestoka. Ono što se zbiva u po-slednjih 20 dana pokazuje da se zmiji mora stati za vrat i to ćemo da uradimo. Svima koji misle da su jači od države pokazaćemo da je država najjača’, kazao je.

B orbi s troglavom aždajom (koronavirus, Kosovo, mafi-ja), koja ako počne rigati vatru doista može gurnuti Srbiju u izvanredno stanje, Vučić je kao

ključne vladine zadaće pridodao i očuvanje samostalnosti u međunarodnim političkim odnosima (članstvo u eu-u, ali i dobri odnosi sa sad-om, Rusijom i Kinom, pa i Turskom), ubrzane reforme koje su uvjet za nastavak pristupnih pregovora o članstvu u eu-u (pri-je svega u području vladavine prava, zbog čega će vlada dobiti novo ministarstvo za ljudska prava i društveni dijalog) te vođe-nje ekonomske i fiskalne politike koja će u sljedećoj godini osigurati rast bdp-a od šest posto. Osim informacije da Ivica Dačić više neće biti član vlade i da će biti predsjednik parlamenta, Vučić je otkrio i da Nebojša Stefanović više neće biti ministar unu-tarnjih poslova već će ‘raditi važan posao u sektoru bezbednosti’. S obzirom na to da je pohvalno govorio o njegovom radu na funkciji ministra policije, Vučić zapra-vo nije pojasnio zašto Stefanović odlazi iz vlade, pa će barem još neko vrijeme živjeti medijske spekulacije da je razlog sukob koji među njima navodno traje već neko vrijeme ili pak afere koje se vuku za Stefanovićem zbog umiješanosti njegovog pokojnog oca u netransparentnu i koruptivnu trgovinu oružjem.

Objavljujući šest zapovijedi novoj vladi Ane Brnabić, Vučić je ponovno najavio da će njezina dosadašnja vlada pretrpjeti kru-pne i brojne kadrovske promjene i među sns-ovim ministrima, slične onima koje su se dogodile u općinama i gradovima u kojima je nakon lokalnih izbora na čelne funkcije izabrano 52 posto novih i mlađih naprednjačkih kadrova. Mediji tvrde da će uz dosadašnju premijerku Brnabić svoje funkcije sigurno zadržati samo ministar financija Siniša Mali i ministar poljopri-vrede Branislav Nedimović, a da su svi drugi stavljeni u bubanj do izvlačenja koje će se sljedećeg vikenda dogoditi na sjednici sns-ova predsjedništva. I to veliko miješanje kadrovskih karata u sns-u vjerojatno je do-prinijelo skraćivanju mandata parlamentu i vladi jer njihovi gubitnici i dobitnici nemaju vremena da u unutarstranačkim odnosima traže ‘pravdu za sebe’, već se moraju odmah početi spremati za sljedeću kadrovsku vr-tešku koja će se zavrtjeti i prije kraja skra-ćenog mandata koncentracijske vlade Ane Brnabić. ■

daha. Eventualnim guranjem Dačićevih socijalista i Šapićevih spasovaca u opoziciju, sns bi skoro sasvim istopio svoje koalicij-ske potencijale, pa nije iznenađujuće to što je odlučio da zajedno s njima formira kon-centracijsku vladu iako ima dvotrećinsku parlamentarnu većinu. Vučićevoj stranci su sps i spas potrebni kao partneri na sljede-ćim predsjedničkim i beogradskim gradskim izborima, koji će se održati za godinu i pol dana, i to je itekako utjecalo da naprednjaci odluče s njima zadržati i graditi partnerske odnose i držati ih dalje od opozicije. Zbog toga je sps za svoga lidera Ivicu Dačića umje-sto dosadašnje funkcije ministra vanjskih poslova dobio politički prestižnu funkciju predsjednika parlamenta i barem još dva mi-nistarska mjesta, a spas-ov lider Aleksandar Šapić zadržao je čelnu funkciju novobeo-gradske općine, a njegova stranka-pokret usto je dobila i jednu ministarsku funkciju.

Istovremeno, zbog bojkota izbora dijela opozicije okupljene u Savezu za Srbiju i iz-bornog neuspjeha svih ostalih opozicijskih stranaka koje su na izbore izašle, Skupština Srbije praktički je ostala bez opozicije, odno-sno bez predstavnika oko trećine ukupnog broja birača, kojima zbog toga jedino preo-staje da s ulice i izvan parlamenta, ponajprije izazivajući konflikte, pokušaju utjecati na funkcioniranje vlasti. Ostaviti trećinu bi-račkog tijela da pune četiri godine na ulici traži svoje pravo da sudjeluje u upravljanju državnim poslovima politički je više nego

rizično jer ne može proći bez primjene gole državne sile i sukoba koji se više neće moći rješavati samo na izborima. Skraćivanjem mandata i oni će vrlo brzo imati priliku da na izborima pokušaju smijeniti ili ograničiti vlast naprednjaka i njihovih partnera.

S druge strane, vlade sastavljene od svih parlamentarnih stranaka uglavnom se formiraju samo u ratnim ili sličnim izvan-rednim uvjetima i situacijama u kojima je ugrožen opstanak države. Srbiji danas takve opasnosti ne prijete. No Aleksandar Vučić i njegova Srpska napredna stranka izgleda da ne misle tako. Premda domaću i širu javnost uvjeravaju da Srbija u svakom pogledu da-nas dobro stoji i sve više napreduje, odluku da skrate mandat parlamentu i formiraju koncentracijsku vladu ipak su ponajprije obrazložili opasnostima koje su se nad Sr-bijom nadvile i s kojima se u sljedećih go-dinu i kusur dana moraju obračunati. Vučić ih je, doduše, definirao kao ključne ciljeve koje mora realizirati nova vlada Ane Brna-bić. Na prvo mjesto stavio je borbu protiv epidemije koronavirusa. Uz bok hrvanju s korona-krizom i njezinim posljedicama upisani su pregovori o normalizaciji odno-sa s Prištinom i ‘borba za interese naroda na Kosovu i Metohiji’. Netom prije objave odluke o skraćivanju mandata i formiranju koncentracijske vlade, u vrh njezinih prio-ritetnih ciljeva srpski predsjednik je ubacio borbu protiv mafije. ‘Neki su pomislili da su jači od države, pa će tačka 3 – borba protiv

G rađani Srbije ni ovoga tjed-na nisu saznali tko će biti članovi nove vlade iako su od parlamentarnih izbora prošla skoro četiri mjeseca, ali zato

već sada znaju da će najkasnije do 3. trav-nja 2022. opet birati nove parlamentarne zastupnike. Narodna skupština Srbije, koja će tek ovoga tjedna izabrati predsjednika i druge čelnike te ponešto parlamentarnih odbora i drugih radnih tijela, imat će bitno skraćeni rok trajanja, kao da se radi o lako kvarljivoj robi. Parlamenti kraće mandate obično imaju kad nakon izbora jedva skr-paju parlamentarnu većinu i to od stranaka koje se inače jedva međusobno podnose. U srpskom parlamentu, međutim, Vučićeva Srpska napredna stranka ima dvotrećinsku većinu, a i jedine dvije preostale parlamen-tarne stranke, sps i spas, bliske su im da im bliskije ne mogu biti. U sadašnjem odnosu snaga u sustavu političkih stranaka u Srbiji zapravo su i jedine koje Vučićevim napred-njacima mogu biti relevantni koalicijski partneri jer zasad samo one imaju dovoljno birača da na izborima osvoje parlamentarni status.

Unatoč takvom odnosu snaga u srpskom parlamentu, više je razloga zbog kojih je njegov mandat prepolovljen i zbog kojih će Srbija imati koncentracijsku vladu kratkoga

Vlada kratkog dahaIako u parlamentu imaju dvotrećinsku većinu, Vučićevi naprednjaci odlučili su s Dačićevim socijalistima i Šapićevim spasovcima formirati koncentracijsku vladu, koja će imati skraćeni mandat jer se najkasnije do 3. travnja 2022. biraju novi zastupnici

Dobio je funkciju predsjednika parlamenta – Ivica Dačić (Foto: Ivo Čagalj/pixsell)

18 Svijet NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1088, petak, 23. listopada 2020.

Na pomolu sukob zbog vode između Meksika i sad-a

piše Tena Erceg

Prema jednoj studiji američkog Sveučilišta Columbia koja se bavi-la utjecajem klimatskih promjena na građanske nemire, smanjenje količine kiše koja na nekom teri-

toriju padne u direktnoj je korelaciji s ‘pove-ćanjem rizika od eskaliranja sukoba niskog intenziteta u punokrvni građanski rat’. Prije nekoliko godina, kada je prvi put u povijesti zabilježeno da većina ljudi na Zemlji živi u gradovima, predviđeno je da bi do 2050. na svijetu moglo biti 700 milijuna klimatskih izbjeglica, a obavještajne službe i instituti koji se bave sigurnošću počeli su klimatske pro-mjene nazivati ‘multiplikatorom prijetnje’.

Obrise te budućnosti posljednjih šest mjeseci moguće je proučavati na primjeru meksičke države Chihuahue, gdje su lokalni poljoprivrednici naoružani palicama, kame-nicama i drugim improviziranim oružjem preuzeli kontrolu nad branom La Boquilla na rijeci Conchos, kako bi spriječili da se voda koja se skuplja u tamošnjim akumula-cijskim jezerima preusmjeri prema sad-u. Prvi sukob lokalnog stanovništva i nacio-nalne garde dogodio se još u veljači, kada su aktivisti i seljaci demolirali upravne zgrade, palili vozila državnog tijela za upravljanje vodnim resursima i tjednima blokirali cestu kojom se prevozi industrijska roba između Meksika i sad-a. Krajem srpnja predstavnici poljoprivrednika i lokalne zajednice uspo-stavili su de facto autonomnu samoupravu, a sredinom rujna zatvorili su ventile na cije-vima i s lica mjesta istjerali nekoliko stotina pripadnika nacionalne garde, uključujući i jednog generala, no ne prije nego što je 35-godišnja aktivistkinja ubijena s nekoliko metaka u leđa dok je sjedila u svom kamio-netu. Računica lokalnih farmera prilično je jednostavna: ukoliko dozvole da voda ode, neće im ostati ništa za zalijevanje i navod-njavanje usjeva, zbog čega će i njima biti ugrožen opstanak.

Bitka za Veliku rijekuMeksiko je trenutno sad-u dužan oko 400 milijuna kubičnih metara vode jer je vodonosnu državu Chihuahuu pogodila najgora suša u posljednjih 30 godina. Tamošnji poljoprivrednici preuzeli su kontrolu nad branom La Boquilla, a situacija polako prerasta iz lokalnog problema u građanski rat niskog intenziteta i međunarodni diplomatski sukob Stanovnici Chihuahue sredinom

rujna zatvorili su ventile na cijevima i istjerali nacionalnu gardu (Foto:

Jose Luis Gonzalez/Reuters/pixsell)

19 Svijet NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1088, petak, 23. listopada 2020.

Razlog zbog kojega meksička vlada vodu iz rijeke Conchos želi poslati u Teksas sadr-žan je pak u međudržavnom ugovoru koji su Meksiko i sad potpisali još 1944., a pre-ma kojemu se obje države obavezuju da će međusobno dijeliti vodu iz rijeke koja se u Meksiku zove Río Bravo a u sad-u Rio Gran-de. Više od 3000 kilometara dugačka rijeka koja izvire u Coloradu, a utječe u Meksički zaljev ujedno čini i prirodnu granicu izme-đu dviju država, a njezina najveća pritoka upravo je rijeka Conchos, iz koje se vodom napaja Chihuahua.

Prema ugovoru iz 1944., svaka država obavezala se da će ovoj drugoj slati vodu, pri čemu je sad Meksiku dužan slati tri puta više vode – 1,2 milijuna kubičnih metara godišnje, a Meksiko sad-u 432 milijuna ku-bičnih metara. Za provođenje ugovora zadu-žena je Međunarodna komisija za granicu i vodu sastavljena od dužnosnika iz oba Mini-starstva vanjskih poslova, a ugovor ne sadrži nikakve odredbe o penalizaciji kako bi se izbjegao međunarodni konflikt. No budući da više od polovice vode koju Meksiko treba ustupiti sad-u osigurava Chihuahua, kroz koju protječe rijeka Conchos, taj je ugovor, kako je rekao lokalni član vladajuće stranke Morena Victor Quintana, ‘dobar za Mek-siko, ali loš za Chihuahuu’. Prema ugovoru, Meksiko je svoj dio vode dužan isporučiti u bilo kojem trenutku unutar roka od pet godina, no kako je Chihuahuu pogodila naj-gora suša u posljednjih 30 godina, Meksiko je trenutno dužan oko 400 milijuna kubič-nih metara vode, za čiju isporuku rok istječe 24. listopada.

Situacija koja polako, ali sigurno prerasta iz lokalnog problema u građanski rat niskog intenziteta i međunarodni diplomatski su-kob zahuktala se do mjere da je Blanca Ji-menez, predsjednica meksičke Nacionalne komisije za vodu Conagua, od vlade zatražila masovnije prisustvo državnih represivnih snaga, rekavši pritom da ‘poljoprivreda, kao i svaka druga privredna grana, ima svoje rizike’. Nakon što su tamošnji dužnosnici procijenili da meksički seljaci neće popu-stiti ukoliko ne bude značajnih oborina koje će povećati zalihe vode, teksaški guverner Greg Abbott prošli mjesec je apelirao na američkog državnog tajnika Mikea Pom-pea da intervenira kod meksičke vlade jer neisporuka vode ugrožava teksašku poljo-privredu.

Meksički predsjednik, socijaldemokrat Andrés Manuel López Obrador, sad-u je pak obećao da će voda biti isporučena u zakazanom roku, a jedini način da se to učini mogao bi problem s vodom učiniti još gorim. On naime predviđa ustupanje sad-u vode iz rezervoara iz kojih se napajaju meksički gradovi, a oni su također u permanentnoj krizi s vodom, naročito prijestolnica Ciudad de México.

Osim s pobunjenim seljacima i moćnim sjevernim susjedom, Obrador se sada mora nositi i s konzervativnom opozicijom, prije svega Strankom nacionalne akcije (pan), čiji su se članovi pridružili organizaciji pod ime-nom Frena odnosno Nacionalnom frontu protiv amlo-a (Andrésa Manuela Lópeza Obradora). Frena, koja Obradora optužuje za uspostavu ‘komunističke diktature’ po uzoru na bivše predsjednike Bolivije i Ve-nezuele Eva Moralesa i Huga Cháveza, od travnja ove godine vodi kampanju kojoj je cilj uklanjanje Obradora s vlasti putem de-monstracija i sudskih tužbi, a seljaci iz Chi-huahue s njima su, kako kažu, ‘uspostavili taktički savez’ kako bi se izborili za vodu, ali to ne znači da su ‘jedni drugima u džepu’. U jednoj reportaži u New York Timesu lokalni su farmeri novinarima rekli da oni ‘nemaju naklonost Obradorove vlade jer ne pripadaju siromašnoj radničkoj klasi u gradovima’ iz

koje se regrutira njegova izborna baza, dok su ruralna područja sjevera uglavnom upo-rišta konzervativne opozicije. I sam Obrador za sukobe u Chihuahui optužio je desnicu i ‘velike poljoprivrednike’ te najavio da će nacionalno poduzeće za vodu Conaguau

‘očistiti od pan-ovih ljudi’.Meksički problemi s vodom uvelike, me-

đutim, nadilaze dnevnopolitička prepucava-nja vlasti i opozicije, a navodni ‘komunistič-ki diktator’ Obrador teško da će se, s obzirom na neutralnu vanjsku politiku koja je tamo na snazi već desetljećima, odvažiti uhvatiti ukoštac s dubinskim problemima koji su do-veli do ove krize, od klimatskih promjena pa do Sjevernoameričkog ugovora o slobodnoj trgovini (nafta), koji se također smatra jed-nim od uzroka problema u Chihuahui.

Kako navodi Victor Quintana, sociolog i član Obradorove stranke Morena, upravo je nafta jedan od vodećih političko-ekonom-skih uzročnika vodne krize zbog toga što je

trgovinski ugovor potpisan prije 25 godina rezultirao masovnom seobom ljudi u sušna pogranična područja zbog bavljenja poljo-privredom za američko tržište. Kako bi se mogli nositi s konkurencijom sa sjevera, po-ljoprivrednici pretjerano eksploatiraju vod-ne resurse, a ilegalno crpljenje vode postalo je lukrativan biznis odnosno organizirani kriminal, koji je ujedno i ‘najveći detonator nasilja’ u Chihuahui, kaže lokalni istraži-vački novinar Ignacio Alvarado. Ukoliko vlada pribjegne jedinom zasad dostupnom rješenju, ustupanju rezervi kojima se napa-jaju gradovi, uz krizu vode u sjevernim ru-ralnim područjima eskalirat će i ona koja već godinama pogađa urbane centre Meksika.

Prema podacima portala Climate Change News, gotovo milijun stanovnika prijestol-nice nema nikakav pristup tekućoj vodi, naročito otkad je 2017. grad pogodio potres magnitude 7,1 stupanj. Brojna kućanstva vodu imaju samo jednom tjedno ili rjeđe, što je naročito problematično u kontekstu epidemije koronavirusa jer ljudi ne mogu obavljati elementarnu higijenu nužnu za smanjenje rizika od zaraze. Loša infrastruk-tura odgovorna je za činjenicu da Ciudad de México zbog curenja cijevi izgubi i do 40 posto ukupno potrošene vode, dok s druge strane u sezoni kiše ne iskorištava milijarde litara potencijalno upotrebljive vode. Što-više, lokalni dužnosnici i sami priznaju da šteta od poplava ulica, podzemne željeznice i drugih prostora grad svake godine košta oko 230 milijuna dolara, čemu dodatno kumuje činjenica da je grad izgrađen na vulkanskom tlu i glini, zbog čega doslovno tone u tlo. Primjerice, trg i ulice oko jednog od najpoznatijih prijestolničkih spomenika, Anđela neovisnosti izgrađenog 1910., u me-đuvremenu su toliko potonuli da je uz bazu spomenika trebalo izgraditi još 14 visokih stepenica.

Ciudad de México izgrađen je na mreži kanala koje je nekada činilo više od 1300 je-zera, na mjestu gdje su Azteci podigli grad za 300 tisuća ljudi. Danas šire područje grada nastanjuje više od 20 milijuna ljudi, a povr-šinom se grad povećao stotinjak puta. Zbog suša uzrokovanih klimatskim promjenama ionako rahlo tlo izloženo je sve dubljem bu-šenju u potrazi za vodom, pa tlo postaje još poroznije, a grad tone sve dublje. Faktor koji praktički garantira da bi i meksički gradovi u budućnosti mogli iskusiti građanske nemire odnosi se pak na činjenicu da je pristup vodi oštro definiran klasnim statusom stanov-nika, do mjere da ljudi koji žive u favelama uopće nemaju tekuću vodu, već je moraju sami tegliti strmim ulicama iz cisterni koje se neredovito pojavljuju. Taj posao, kako je

primijećeno u jednoj reportaži Al Jazeere, u pravilu obavljaju žene, koje su prisiljene po cijele dane kod kuće čekati vodu jer se isporuka obavlja u roku od ‘tri do trideset dana’. Ukoliko nikoga ne nađu kod kuće, cisterne odlaze pa stanovnice siromašnih kvartova zbog toga praktički ne mogu raditi izvan kuće. Uza sve to, ljudi u favelama vodu plaćaju deset puta skuplje nego oni koji žive u bogatim kvartovima.

Najmasovniji projekti gentrifikacije pro-vedeni su upravo na lokacijama koje su u prošlosti obilovale izvorima vode, a stam-bene jedinice u takvim kvartovima opre-mljene su vlastitim cisternama s tisućama galona vode kojom njihovi vlasnici peru konje i automobile te zalijevaju vrtove.

Samo dvije godine nakon što je Opća skupština Ujedinjenih naroda pristup pitkoj vodi priznala kao ljudsko pravo, Meksiko je pristup vodi uzdignuo na razinu ustavom zajamčenog ljudskog prava. U taj doku-ment unesen je amandman prema kojemu svaka osoba ‘ima pravo na dovoljnu koli-činu pristupačne, dostupne vode sigurne za upotrebu’. U tom trenutku 13 milijuna Meksikanaca nije imalo pitku vodu, a osam godina kasnije još je jasnije da je u srazu s klimatskim promjenama to pravo praktički neprovedivo. ■

Ljudi koji žive u favelama većinom nemaju tekuću

vodu (Foto: Jacky Muniello/dpa/pixsell)

Meksički predsjednik Andrés Manuel López Obrador (Foto: Edgard Garrido/pixsell)

Prema međudržavnom ugovoru Meksika i sad-a iz 1944., obje se države obavezuju da će međusobno dijeliti vodu iz rijeke koja se u Meksiku zove Río Bravo a u sad-u Rio Grande. Njezina najveća pritoka je rijeka Conchos, iz koje se vodom napaja Chihuahua

Gotovo milijun stanovnika glavnog grada nema nikakav pristup tekućoj vodi. Brojna kućanstva vodu imaju samo jednom tjedno ili rjeđe, što je naročito problematično u kontekstu epidemije. Usto, ljudi u favelama vodu plaćaju deset puta skuplje nego oni u bogatim kvartovima


N a predsjedničkim izborima u Turskoj Republici Sjeverni Cipar pravi pobjednik zove se Recep Tayyip Erdogan. U nedjelju, 18. listopada je,

naime, tvrdolinijaš Ersin Tatar s 51,74 naspram 48,26 posto glasova pobijedio do-sadašnjeg predsjednika Mustafu Akincija. Dok se Akinci zalaže za pregovore oko ujedi-njenja s južnim dijelom otoka, odnosno s Re-publikom Cipar, međunarodno priznatom članicom Europske unije, Tatar je pobornik nezavisne države ciparskih Turaka. U kam-panji mu je punu podršku pružao upravo Erdogan. Njih dvojica su zajedno otvorili nekada slavnu, desetljećima napuštenu tu-rističku plažu Varosha u Famagusti, a kako je sudbina Varoshe trebala biti riješena mirov-nim pregovorima, taj su potez oštro osudili eu i Ujedinjeni narodi. Ljevičarski veteran Akinci je putem televizije optužio Ankaru za miješanje u izbore, čak ustvrdivši da je dobio ‘savjet’ da za svoje i za dobro vlastite obitelji povuče kandidaturu.

Cipar je podijeljen od turske invazije 1974., odnosno ‘Operacije Atila’ izazvane državnim udarom u Nikoziji. Iredentistički ofi ciri svrgli su predsjednika Makariosa u želji da postignu ujedinjenje s Grčkom, protivno svim međunarodnim dogovorima koji su podrazumijevali da će ciparski Grci i Turci zajedno upravljati otokom. Tijekom jednomjesečnog rata ubijene su tisuće ljudi, stotine tisuća Ciprana napustile su domove, umjesto etnički izmiješanog otoka formi-rane su dvije homogene zone. Na sjevernoj trećini Cipra 1983. unilateralno je proglaše-na turska republika, koju priznaje isključivo Ankara. Mirovni pregovori sve do danas nisu uspjeli. Premda su 2004. ciparski Turci na referendumu prihvatili Annanov plan o uje-

Neizvjesna sudbina podijeljenog otoka

dinjenju otoka, grčka zajednica ga je odbila. Glavni razlozi bili su što je sporazum poli-tička prava turske zajednice de facto izjed-načavao s onima grčke, iako su Turci 1974. činili svega 18 posto stanovništva. Također, predviđalo se trajno stacioniranje turske vojske na otok. Kao posljedica odbijanja sporazuma, 2004. u eu je ušao samo južni dio otoka. Inače, i grčka i turska vojska na Cipru su prisutne do danas, pri čemu turski kontingent iznosi čak 30.000 vojnika.

Kritički raspoloženi ciparski Turci ističu da će sjever otoka od sada u praksi funkcio-nirati kao provincija Turske. Erdoganu je to dobrodošao vanjskopolitički uspjeh. Zemlja se nalazi u krajnje ozbiljnoj ekonomskoj si-tuaciji. Lira je već godinama u slobodnom padu – od svibnja 2018. do rujna 2020. izgu-bila je čak 87 posto svoje vrijednosti. U prvih nekoliko mjeseci 2020. uslijed krize uzro-kovane koronavirusom je bez posla ostalo 2,58 milijuna ljudi. Službeno, nezaposlenost iznosi približno 13 posto, no prema nekim procjenama bi mogla biti i dvostruko veća. Jedna studija turskih ekonomista, piše Re-uters, predviđa da bi broj Turaka koji žive u siromaštvu do kraja 2020. mogao dosegnuti gotovo dvadeset milijuna. Ukratko, strmo-glavo se urušavaju ekonomska postignuća Erdoganovog akp-a, što je jedan od razloga zbog čega su sultan i njegova stranka pretr-pjeli težak poraz na lokalnim izborima 2019. izgubivši Ankaru i Istanbul.

Unutrašnja situacija, uz prijašnje neo-osmanske geopolitičke ambicije, vjerojatno je jedan od razloga sve veće militarizacije turske vanjske politike, kojom se građani-ma može barem pružiti slika o Turskoj kao moćnoj sili. Uz Siriju, Turska je aktivno umi-ješana u libijski građanski rat i sukob Arme-nije i Azerbajdžana. Osim u tri spomenute zemlje i na Cipru, zadnjih je godina izgradila vojne baze u Somaliji i Kataru, a već otprije ima niz uporišta u sjevernom Iraku. Ankara često precjenjuje vlastitu vojnu i stratešku moć. Međutim, činjenica je da se Turska, pi-sao je još prije dvije godine sociolog i novi-

nar Günter Seufert, ‘od zemlje podložne europskoj politici ekonomske stabilizacije i političke transformacije preobrazila u geo-političkog igrača gotovo jednakog snažnog kao eu i njene najmoćnije članice’. Istovre-meno, u bliskoj će budućnosti antizapadna retorika ‘biti trajno obilježje turske politike’. Aktualan žestoki sukob Turske s Ciprom i eu oko istraživanja iznimno bogatih nalazišta plina u istočnom Mediteranu tek je posljed-nji iskaz spomenutih ambicija.

■ Jerko Bakotin

Muke po agenciji

Š irenje koronavirusa upravo je ona vrsta krize zbog koje je Europ-ska unija 2005. osnovala Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti (ecdc). No ta se agenci-

ja našla na meti kritika jer još uvijek nije ponudila odgovor na aktualnu pandemiju. Nacionalne ekonomije teško su pogođene, virusom se zarazilo više od 3,8 milijuna gra-đana Unije, od Covida−19 je umrlo njih više od 190.000, a europske zemlje ne uspijeva-ju domisliti zajednički odgovor na nastalu situaciju. eu parlament je u početku želio stvoriti moćnu agenciju, ali Europska komi-sija je željela da ona funkcionira isključivo kao znanstvena institucija pod kontrolom Bruxellesa. Osim toga, zemlje poput Velike Britanije i Njemačke nisu željele da odluke ecdc-a imaju veću snagu od onih nacional-nih. Na kraju je stvorena agencija po uzoru na američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti, ali s daleko manjim proračunom i ograničenim ovlastima.

Kritičari tvrde da ecdc nudi samo znan-stvene analize bez primjenjivih uputa. Nema vidljivost, njegovi stručnjaci se ne obraćaju građanima i nisu se nametnuli kao autoriteti čije upute treba slijediti, piše por-tal Politico. Zamjeraju mu i što nije na vri-jeme napravio popis zemalja čiji su građani mogli doći u eu za vrijeme ljetnog popušta-nja epidemioloških mjera. Andrea Ammon, direktorica ecdc-a, tvrdi da je ključni pro-blem agencije taj što ne dobiva na vrijeme potrebne podatke od zemalja eu-a i što su oni često metodološki neusklađeni. Sve to, ističe Ammon, otežava stvaranje procjene utjecaja virusa na europsko stanovništvo.

Uslijed rasta broja zaraženih koronavi-rusom, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen traži osnaživanje ecdc-a, a francuski predsjednik Emmanu-el Macron i njemačka kancelarka Angela Merkel smatraju da bi ta agencija trebala imati veću ulogu u koordinaciji zemalja eu-a. No to iziskuje prilagodbe pravne i poli-tičke prirode te veći budžet. Von der Leyen stoga najavljuje osnivanje nove agencije po uzoru na američku Biomedicinsku upravu za napredna istraživanja i razvoj, koja bi u izvanrednim situacijama fi nancirala istraži-vanja i osiguravala nabavu lijekova. Još nije poznato kako će ona funkcionirati, no jasno je da će za nju trebati još europskog novca.

■ M. Bačić

U zagrljaju Turske

Kritički raspoloženi ciparski Turci ističu da će nakon izbora, na kojima je pobijedio Erdoganov miljenik, sjever tog otoka od sada funkcionirati kao provincija Turske

U društvu sultana – Tatar i Erdogan (Foto: Reuters/pixsell)

INTERNACIONALA

Organizacije okupljene u Koaliciju za zaštitu rijeka BiH zatražile su od Vlade Federacije da provede odluku o zabrani izgradnje malih hidroelektrana. Koliko ima takvih postrojenja u BiH?U BiH se zadnjih godina dešava ekspanzija gradnje malih hidroelektrana (mhe). Mje-štani i aktivisti sela gdje je gradnja završena svjedoče uništenju vodnih tokova od kojih ovise njihovi životi. Trenutno je u pogonu 109 mhe, od toga 65 u fbiH i 44 u rs-u. Plani-rano ih je ili je u izgradnji još 338, no pojedini strateški dokumenti spominju i brojku od 400 do 600. Vlasnici su bogati pojedinci, koji imaju podršku političara. U junu je izražena volja zakonodavnog tijela u fbiH da se grad-nja zaustavi, no daleko smo od cilja. Svjesni smo da je riječ o predizbornoj godini i da je političarima u interesu da ovu bunu smire. Za sada su puno obećali, ali nisu poduzeli ni-jedan konkretan korak.

Zbog čega vlasti inzistiraju na minihidro-elektranama?U BiH je napravljen zakonodavni okvir za ek-spanziju gradnje mhe pod izgovorom da se time ispunjavaju obaveze u pogledu tranzici-je na čiste izvore energije. One su proglašene čistom energijom koja je predmetom poti-caja u našoj zemlji. Privatni vlasnici imaju privilegovanu cijenu otkupa – daleko veću od one koja se plaća našim velikim, javnim hidroelektranama, uz zagarantovan otkup od 12 ili 15 godina. Vlasti tako favorizuju pri-vatnike nauštrb svih nas. Pritom se naknada za obnovljive izvore energije ubire od doma-ćinstava preko računa za električnu energiju. Radi se o eksploataciji prirodnih resursa, ali i ljudi kroz namete od kojih se bogati još više bogate. Smatramo da su ovi projekti izvrstan poligon za ubiranje profi ta s jedne strane, a s druge za ozbiljne koruptivne radnje. Poka-zalo se da su energetski neefi kasni, svih 109 mhe godišnje proizvede oko tri posto ukupne količine električne energije.

Koju alternativu predlažete?Izlaz je u drugim obnovljivim izvorima i to kroz javna ulaganja kako bi proizvodnja ener-gije donosila korist svima, a ne samo privat-nim vlasnicima postrojenja. To su vjetroelek-trane i solarni parkovi. Troškovi gradnje ovih vidova obnovljive energije nisu više daleko skuplji, a mnogo su pogodniji za okoliš.

■Mašenjka Bačić

Lejla Kusturica, direktorica Fondacije Atelje za društvene promjene

Vlasti favorizuju privatnike

KRATKO I JASNO


Projekt izgradnje stambeno-po-slovnog kompleksa na obali Duna-va u Novom Sadu, čiju je izgradnju tamošnja gradska vlast najavila za ovu godinu, mnoge je podsetio na

kontroverzni ‘Beograd na vodi’. Zbog toga su nevladine organizacije Novi optimizam, Centar za interkulturalnu komunikaciju, Vojvođanski kulturni klub ‘Vasa Stajić’, Ze-lena mreža Vojvodine, Most solidarnosti, Centar za održive zajednice, kao i političke partije Narodna stranka, Stranka slobode i pravde, Demokratska stranka i Pokret za preokret pokrenule kampanju ‘Novi Sad na vodi? Vidi, gari, ne može!’.

‘Projekat koji se kolokvijalno naziva ‘Novi Sad na vodi’ podrazumeva izgradnju ogro-mnog, predimenzioniranog stambeno-po-slovnog kompleksa na potezu Šodroš-Bro-dogradilište-Ribarsko ostrvo-Kamenička ada.

Projekat prate brojne neregularnosti. Ukoliko dozvolimo da taj kompleks bude izgrađen, to će biti velika pobeda političara, tajkuna, građevinara i investitora, a strašan poraz No-vog Sada i Novosađana. Gradska vlast i firma Galens prihodovaće stotine miliona evra, a naš grad i njegovi stanovnici biće višestruko oštećeni’, navodi se u tekstu peticije kojom se građane i građanke tog vojvođanskog grada poziva da se usprotive izgradnji projekta čiji je službeni naziv ‘Podunavlje’.

Galens je naime kupio brodogradilište, pa su samim tim postali i vlasnici zemljišta. On je u javnosti na glasu kao firma koja je blisko povezana sa vladajućom Srpskom napred-nom strankom, a često joj tepaju da je omilje-na građevinska firma novosadskog ogranka sns-a. Kad je početkom godine najavljivao

projekat, gradonačelnik Novog Sada Miloš Vučević kazao je da taj grad mora da iskoristi potencijale zapuštenih lokaliteta. ‘Treba da, poput Londona, Roterdama i drugih gradova, taj prostor iskoristimo za poslovno-stambe-ni kompleks, a verujem da ćemo započeti realizaciju te investicije, vredne preko 400 miliona evra. Dakle, na ovom potezu može-mo očekivati luksuzno naselje, parkove, po-slovnu zonu, ali će završnu reč o tome kako najbolje urbanistički urediti ceo taj kompleks dati struka. U svakom slučaju, dobro je što neko hoće da investira pola milijarde evra u Novi Sad’, rekao je Vučević.

Struka baš i ne gleda sa blagonaklonošću na tu ideju. Gradske vlasti su pokušale da izdej-stvuju promenu Generalnog urbanističkog plana (gup) koji bi išao na ruku investitoru i to tako što bi se pomerao nasip u Dunav i povećao prostor za gradnju. Takvom planu usprotivile su se Vode Vojvodine koje nisu dale saglasnost za promenu. Detaljnije je o svemu pričao bivši gradonačelnik Bora No-vaković, koji je informacije navodno dobijao od zviždača. ‘Pomeranje nasipa 500 metara u korito Dunava je bezbednosna greška, jer se time sužava protočna moć reke i stvara se mo-gućnost da svaki veći plavni talas ugrozi Novi Sad. Dakle, reč je o kriminalu Andreja Vuči-ća (brata predsednika Srbije Aleksandra Vu-čića, op. a.) i Miloša Vučevića, koji pogoduju kompaniji Galens. Zarada je enormna i ‘Novi Sad na vodi’ je trenutno najunosniji posao organizovanog kriminala’, tvrdi Novaković.

Zbog nedavanja saglasnosti gradonačelnik Vučević optužuje Vode Vojvodine da koče čitav projekat i uopšte razvoj Novog Sada. I tu se kao rešenje pominje isto ono koje je donošeno i u slučaju Beograda – lex specialis. Iskustva Beograda govore da im je otvoren put i da su problemi pri izgradnji ‘Novog Sada na vodi’ samo formalnost, odnosno kratko-trajna prepreka koju se lako može zaobići. Su-ženjem plovnog toka Dunava, ističu mnogi, neće u slučaju jačih padavina biti ugrožen samo Novi Sad već i obližnja mesta kroz koja prolazi ta reka. ■ Dejan Kožul

Povratak socijalista

Nešto manje od godinu dana nakon što je bivši predsjednik Bolivije Evo Morales podnio ostavku zbog optužbi za izbor-nu prijevaru, na izborima koji

su održani prošle nedjelje ponovno je, s 52,4 posto glasova, pobijedila njegova stranka Pokret prema socijalizmu (mas). Izabrani predsjednik postao je Luis Arce, Moralesov ministar ekonomije i javnih financija za čijeg je mandata provedena nacionalizacija ključ-nih industrija te su zabilježeni značajan rast bdp-a i smanjenje stope siromaštva.

Vodeći opozicijski kandidat Carlos Mesa, koji je predsjedničku funkciju već obnašao prije nego što je Morales došao na vlast, do-bio je značajno manjih 31,5 posto glasova. Izlaznost na izbore na kojima su birani i čla-novi parlamenta i predsjednik države bila je

Struka i građani Novog Sada usprotivili su se izgradnji megalomanskog stambeno-poslovnog kompleksa na obali Dunava

Kontroverzni projekt mnogi dovede u vezu s vladajućim sns-om

PERSONA NON CROATA

Veran Matić, specijalni izaslanik srpskog predsjednika za rješavanje pitanja nestalih, izjavio je kako očekuje da će Aleksandar Vučić posjetiti neka od mjesta u Srbiji gdje su tokom 1990-ih stradali Hrvati. ‘Verujem da je važno da se o tome postigne dogovor s predstavnicima hrvatske zajednice. Mislim da se premalo zna o ovome u Srbiji i mora se naći načina da ta mesta budu obeležena’, rekao je Matić u intervjuu za Hrvatsku riječ.

■ T. O.

Foto: Medija centar Beograd

Tribina nezadovoljnih građana (Foto: N1)

Protiv Novog Sada na vodi

88 posto, što je rekord čak i za Bolivijce koji su poznati kao izrazito mobiliziran narod sklon organiziranim masovnim protestima, ekonomskim blokadama i okršajima s repre-sivnim snagama. Bili su to prvi izbori nakon prošlogodišnjeg državnog udara izvršenog neposredno nakon što je Morales osvojio četvrti mandat. Promatrači regionalne aso-cijacije Organizacija američkih država (oas), u kojoj dominiraju predstavnici desničarskih proameričkih vlada, tom su prilikom, zajed-no s delegacijom Evropske unije i nekoliko zapadnih zemalja, bez konkretnog obrazlo-ženja izbore proglasili neregularnima. I ta-dašnji Moralesov protukandidat Carlos Mesa unaprijed je bio najavio da će opozicija ospo-ravati rezultate izbora, da bi nakon progla-šenja Moralesa pobjednikom izbili masovni protesti u kojima su vojska i policija vrlo brzo stale na stranu opozicije, a zabilježen je i niz masovnih kršenja ljudskih prava Moraleso-vih pristaša. Ovako militarizirana opozicija Moralesu je potom izdala ultimatum da od-stupi s dužnosti, što je on i učinio bojeći se eskalacije krvoprolića te otišao u Argentinu gdje je dobio politički azil.

Tijekom 13 godina na čelu države Morale-sov mas poduzeo je niz dubinskih reformi u cilju smanjenja ekonomskih nejednakosti i obespravljenosti starosjedilačkog stanov-ništva, pa se stopa siromaštva u tom periodu smanjila za čak 60 posto. No tim je reforma-ma razjario bjelačku ekonomsko-političku oligarhiju koja je svoju premoć nakon puča iskazala i formiranjem vlade bez ijednog predstavnika autohtonih naroda. Ovog puta uz promatrače oas-a izbore su pratili i pred-stavnici nekoliko neovisnih organizacija koji su, zajedno s nekolicinom novinara, bili za-strašivani od strane nekih ministara i desnih paravojnih snaga, a rezultati izbora kasnili su nekoliko sati, bez ikakvih informacija o izlaznim anketama.

Uz sudski proces na kojemu bi se trebale rasvijetliti okolnosti lanjskog državnog udara i represije nad mas-ovim pristašama, izabrani predsjednik Luis Arce najavio je da će njegova vlada primijeniti protekcionistički ekonom-ski pristup kada je u pitanju eksploatacija li-tija. Taj je metal izrazito važan za globalnu tehnološku industriju, a Bolivija raspolaže najvećim rezervama na svijetu. Za razliku od desne opozicije, koja je eksploataciju litija bila nakanila liberalizirati i prepustiti među-narodnim multinacionalnim kompanijama, Arce je rekao da ona uz jak državni nadzor može postati najveći generator ekonomskog rasta i zaposlenosti.

■ Tena Erceg

Novi bolivijski predsjednik – Luis Arce (Foto: Ueslei

Marcelino/Reuters/pixsell)

22 intervju NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1088, petak, 23. listopada 2020.

Multimedijalni umjetnik i kulturolog u povodu vandalizacije izložbe grupe Momci

razgovarao Srećko Pulig foto Rena Rädle

zoda smo razgovarali o klasi i zdravlju. Pošli smo od toga da je klasa definisana mestom u društvenoj strukturi i u klasnoj borbi, da klasa nije nešto nepromenljivo. Što se tiče zdravlja, svi smo postali itekako svesni da je učešce tela u reproduktivnom procesu od velike važnosti kada su vlasti širom sveta pre-duzele direktne biopolitičke represivne mere i pokazale da su kadre upravljati telima svo-jih građana. Tako sam prvo nacrtao zdravlje kao proces srecnog učešca tela u zajedničkoj atmosferi komunikacije, korelacije, potroš-nje, direktne akcije ili svakodnevne radosne dinamike. Na kraju epizode pokazalo se da se pitanje klase rešilo kao čin jedne bolne intervencije koja narušava srecno učešce tela.

Neofašističke grupe

it sektor zarađuje na sadašnjoj krizi izazvanoj pandemijom. Stavivši svoje videouratke slikanja i govora i vi ste se uključili u mrežu svjetskih korporacija koje vladaju internetom. O tome imate kritički stav?Može se reci da što više proizvodimo digital-nog sadržaja za socijalne medije, to više radi-mo besplatno za vlasnike tih platformi. Stvari s vlasništvom su nekako više nego jasne, ali ih retko ko danas dovodi u pitanje. Kontro-lori tih platformi ili, ako hocete, njihovi al-goritmi jesu zapravo rentijeri prostora koji od korisnika dobijaju informacije s kojima trguju. TikTok i YouTube su platforme koje trenutno najviše konzumiraju mladi ljudi. Ceo prostor liči na proliferaciju Adornove i Horkheimerove nocne more o kulturnim industrijama. U današnjem obliku sve je hi-perindividualizovano i na prvi pogled svako u toj areni algoritama ima mogucost za samore-alizaciju sopstvene individue. Takva hiperin-dividualizirana ništavnost je zapravo svesna toga da se nalazi u akvarijumu korporativnog standardizovanog prostora. Postavlja se pita-nje da li umetnici trebaju ignorisati korpora-tivne akvarijume ili je zaista moguce na kri-tički način raditi sa njima i u njima. Uprkos tome, ni kritika, ni autonomija savremene umetnosti ovde previše ne pomažu. Nalog dominantne ideologije je jasan, potrebno je prezupčiti, transfromisati se i onda igrati po standardizovanim i postmarketinškim pravi-lima heteronomnih online praksi. Naše video uradke vidimo za sada kao jednu vrstu in-tervencije u ‘How to?’ žanr YouTubea. Pored glavne stvari koju predstavljaju intervencije u sam standard forme na YouTubeu, potreb-no je stvoriti prostor za sadržaj koji ima dru-gačiji kolaborativni i borbeni aspekt nasuprot dominirajucim medijskim sadržajima poput spinova i mimova desnice u svim oblicima. Za tako nešto nije moguce samo promeniti pojavnost u estetskom smislu, nego je po-trebno promeniti i same upravljačke procese.

Ne odustajte ni od nastupa u galerijama i na ulici. Zašto je važno da se oni održe?Stvaralaštvo ne može u potpunosti migrirati u prostor, na kraju krajeva to sve deluje zatvo-renički i opskurno. Izuzetno je važno uživo graditi zajedničku praksu sa ljudima kojima je do našeg rada stalo i kojima se tim radom obracamo. Vecina naših radova je dijaloškog karaktera i želi da podstakne izvesnu tran-sformaciju i da ima jasnu upotrebnu vrednost. Posebno su nam važne umetničke interven-cije u javnom prostoru kakve smo izveli za vreme Manifeste u Palermu ispred prodav-nice cipela Geox, gde smo govorili o užasnim uslovima rada radnica u fabrici cipela u Srbiji, ili u Grazu na glavnoj stanici, gde su naši rado-vi poslužili za protest protiv kriminalizacije

te nisu u stanju obuhvatiti celinu, niti su te specijalizacije kadre da promisle objekt istra-živanja u odnosima pojedinačnog i opšteg i izvan svoga polja delovanja. Radom koji je nastao početkom vladavine korona virusa moja partnerica Rena Rädle i ja pokušali smo da tematizujemo ove fundamentalne proble-me na jedan gotovo humorni način. Pokušali smo podvuci nekakvu crtu, jer je jedna epoha, čini nam se, bila završena. Decenije fetišiz-ma pozitivizma, svođenje društvenih odno-sa na kalkulus, haotična digitalizacija svega i svačega uzeli su svoj danak. Mislim da se ova kriza još dugo nece razrešiti zbog duboke socijalne fragmentacije i zbog toga što se na prvo mesto stavlja rast profitnih stopa, a ne zdravlje ljudi. Što se više bolest širi, to se više mogu naplatiti usluge lečenja, a restriktivne mere se mogu koristiti za osvežavanje repre-sivnih državnih aparata. U tom kontekstu,

zatvaranje kulturnih institucija i otkazivanje izložbi, koncerata i pozorišnih predstava u prolece ove godine doveli su do toga da se radnici u sektoru kulture zapitaju da li je umetnost onakva kakva jeste ikome potreb-na. U video seriji performativnih crteža koju smo Rena Rädle i ja pokrenuli kao svojevrsni odgovor na trenutnu krizu i njene posledice po umetnost i društvo uopšte, razmišljamo o preinačavanju osnovnih pojmova umetnosti i teorije. Reč je o militantno optimističnim epizodama crtanja i slikanja koje objavlju-jemo online. Predstavljamo vam sam proces prevođenja nekih opštih pojmova i njihovih odnosa u umetnički postupak, gotovo spon-tano, bez neke posebne pripreme. Koncepte o kojima pričamo prožimaju kontradikcije, mešaju se apstraktni i konkretni nivoi, dosta toga ostaje nejasno, nešto potiče iz iskustva, a nešto iz epistemologije. U jednoj od epi-

S Vladanom Jeremićem, multi-medijalnim umjetnikom i kul-turologom, razgovarali smo o njegovoj umjetničkoj aktivnosti, često u suradnji s Renom Rädle,

o projektima na kojima radi, o odnosu um-jetnosti, angažmana i politike, kako u Srbiji tako i šire na našem prostoru.

U doba vladavine koronavirusa bavili ste se nečim što ste nazvali performativnim crtanjem. O čemu je riječ?Da se razumemo odmah na početku, najo-pasniji virus je virus kapitalizma. Korona kriza je proizašla iz krize kapitalizma i iz vi-ševekovne devastacije okoliša i života. Ona je zaoštrila i ogolila vec postojece društvene nejednakosti. Nauka i medicina su tokom ne-oliberalizma regresirali u multispecijalizacije

Vladan Jeremić Zamislite da Matakoviću pocepaju celu izložbuVeliku ulogu u kreiranju nasilja u Galeriji Stara kapetanija u Zemunu, u koju je uletelo 15 maskiranih osoba koristeći suzavac i pocepalo celu izložbu grupe Momci zbog jednog satiričnog crtežića underground stripa iz devedesetih – odigrala su huškanja, spinovi i mimovi desnice koji su prethodili u svim oblicima na socijalnim mrežama


solidarnosti sa migrantima koju su sprovodile evropske vlasti. Prošle godine su naši radovi u Tirani završili kao ambalaža za najosnovnije potrepštine za vreme zemljotresa. Radove smo ostavili na korišcenje ljudima koji su pro-testovali zbog rušenja starog pozorišta, koje je na prolece ove godine albanski premijer Edi Rama konačno i uništio. Naši radovi postaju oruđa za određenu društvenu borbu i funk-cionišu kao dijaloška osnova za dalja istra-živanja i nadogradnju. Konjunktura u koju intervenišemo je izuzetno važna i pre nego što se neki rad izvede, potrebno je analizirati društveno-politički kontekst.

Uz to što ste umjetnik, vi ste i kulturo-log, a obavljate i funkciju projektnog menadžera u Zakladi Rosa Luxemburg za jugoistočnu Evropu, sa središtem u Beogradu. Što je vaš posao ondje?Odbranio sam početkom ove godine dok-torsku disertaciju na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu, a tema mi je bila ‘Funkcije umetničkih praksi u uslovi-ma tranzicije u Srbiji 1991–2008’. Trenutno radim na knjizi koju priređujem iz nastalog višegodišnjeg istraživanja. U Zakladi radim na raznim regionalnim projektima političkog obrazovanja, od njenog samog otvaranja 2010. godine. Pomenuo bih da sam u okviru Zaklade s kustosicom Ivanom Vasevom, u novembru prošle godine organizovao u Skoplju izuzetno zanimljiv međunarodni simpozijum o prekar-nosti u umetničkom radu. Izdvojio bih zatim ovogodišnju publikaciju ‘The Dark Sides of Europeanisation. Serbia, Bosnia and Herzego-vina and the european Border Regime’, koju sam uredio sa koleginicom Wenke Christo-ph. Studija se bavi teškom situacijom ljudi u

pokretu na tzv. balkanskoj ruti. Autori ove značajne studije su Nidžara Ahmetašević, Marta Stojić Mitrović, Barbara Beznec i Andrej Kurnik.

Na aktualnoj izložbi stripa grupe Momci došlo je do vandalskog čina uništavanja radova. O čemu se radilo i možemo li se tome čuditi?Nekima može delovati potpuno nestvarno da je 15 maskiranih osoba uletelo u Galeriju Stara kapetanija u Zemunu koristeci suzavac i pocepalo celu izložbu zbog jednog satirič-nog crtežica underground stripa iz devedese-tih godina. Meni to nije bilo posebno čudno jer sam na sopstvenoj koži osetio cenzuru kada sam pre tri godine priveden zbog umet-ničkog performansa sa maskama sa likom predsednika na otvaranju Muzeja savreme-ne umetnosti u Beogradu. Veliku ulogu u kreiranju nasilja u Staroj kapetaniji su odi-grala huškanja, spinovi i mimovi desnice koji su prethodili u svim oblicima na socijalnim mrežama. Druga ili, ako hocete, prva stvar je u tome da mnogi bliski vlasti žele kulturne prostore pretvoriti u ugostiteljske objekte. Stara kapetanija ima perfektnu lokaciju na Zemunskom keju i možda je zapala za oko tako nekome. Ja sam bio prisutan na prvoj izložbi Momaka u Staroj kapetaniji pre 24 godine, ovoga puta nisam otišao. Zamislite

da Dubravku Matakoviću u Hrvatskoj po-cepaju celu izložbu. Zapravo, Momci imaju dopadljiviji i sladunjaviji stil od Matakovi-ca, ali im srpsko društvo nije dozvolilo da ga posle više od dve decenije dostojanstveno pokažu. Novi nivo potpuno izmeštene, tu-nelske realnosti koja se nalazi oko nas oličen je u ekstremnim grupama poput Levijatana i drugim neofašističkim tvorevinama koje na neki način odgovaraju srpskom režimu pošto naprosto bujaju u svim oblicima.

Stop desničarskom nasiljuZanimljivo je i kako je Ministarstvo kul-ture Srbije reagiralo priopćenjem?Ministarstvo je izdalo saopštenje u kome je osudilo napad, ali i strip autore zbog nepri-kladnog sadržaja. Ovo izjednačavanje nasil-nika sa umetnicima dovelo je do protestnih reakcija kulturne scene. Ministar Vladan Vukosavljević očigledno želi da provocira i dovede u pitanje sve ono što se ne nalazi unutar njegovog konzervativnog i klerikal-nog svetonazora. On je bio potreban ovoj vlasti kako bi simulirao da je Srbija barem u kulturnoj sferi bliska Rusiji, dok zapravo u ekonomiji i politici vlast vodi sasvim drugu politiku, što se dalo videti u Vašingtonu sa potpisivanjem sporazuma. U Beogradu se uskoro podiže spomenik Stefanu Nemanji visok 23 metra koga je izradio ruski vajar i koji je u delovima prenet iz Rusije. Ceo projekat previše liči na čuveno Skoplje 2014. Sva ona druga kultura koja nastaje u Srbiji za tog je ministra samo jedan balast i verovatno ne bi trebala ni da postoji. U Hrvatskoj se slično Vu-kosavljevicu ponašao Hasanbegović, ali mi se čini da je naišao na jači otpor kulturnjaka.

Razvila se diskusija o cijelom kontekstu, na društvenim mrežama i u medijima. Tko je organizirao protestno okupljanje umjetnika? Jesu li i stručne organizacije umjetnika reagirale?Jako je važno da su se povodom ovoga slučaja strukovna udruženja ujedinila sa takozvanim

nezavisnim sektorom. To nije mala stvar, jer takve ujedinjenje pozicije nasuprot državnoj politici nije do sada bilo, pošto država kroz pravne i finansijske mehanizme donekle kon-troliše strukovna udruženja. S druge strane, nezavisna udruženja imaju mogucnosti slo-bodnijeg delovanja kroz eu programe. Ipak, došlo je do zajedničkog otpora jer je cenzura očita, a očajan rečnik ministarstva liči na pre-pucavanje polupismenih ljudi na društvenim mrežama, i na tako nešto se nije moglo odcu-tati. Udruženje likovnih umetnika Srbije, čiji sam i sam član, istovremeno je organizovalo izložbu o uslovima umetničkog rada na kojoj trenutno učestvujemo sa mnogim umetnici-ma, tu su na primer Saša Stojanović, Raša Todosijević i Goran Đorđević. U sklopu tog programa je sazvan skup solidarnosti koji se desio 18. oktobra i za koji smo sazvali lju-de. Ispred Paviljona Cvijeta Zuzoric je poslata jasna poruka umetnika i radnika u kulturi sa parolama poput: ‘Stop desničarskom na-silju u kulturi’, ‘Kapetanija za kafanu, Cvije-ta za mehanu’, ‘Stop Art Censorship’, ‘Dole kokainski investitori’, ‘No pasaran’, ‘Slatka konceptualna umetnica nudi rešenje – udri umetnost na veselje’, ‘Dole mafija i batinaši’,

‘Dole Ministarstvo nekulture’.

Kako vidite dalji opstanak i razvoj umjet-ničke scene s obzirom na političku situa-ciju u Srbiji, ali i šire, na našim prostorima koji su poput spojenih posuda?Nažalost, naše buducnosti bez ozbiljne bor-be nema. U celom regionu izgleda da je tako, ali ipak mislim da je najgore stanje što se tiče sloboda umetničkog izražavanja u Srbiji i u Hrvatskoj. Videli smo šta se ove godine de-silo Nemanji Cvijanoviću kada je izložio svoju zvezdu u Rijeci. Prošle godine je to isto napravio u Prizrenu, na Autostrada bijenalu, gde je dobio potpuno drugačije reakcije. One su bile jako pozitivne. Kosovska umetnič-ka scena je posebna priča, oni su zaista jako istrajni u tome da realizuju dobar program i da rade sa zajednicom. Nije ni čudo da ce se Manifesta održati onde 2022. godine. Na koncu stvari, nema buducnosti za umetnost ako je nema za društvo, socijalizam je ovde nužna alternativa. ■

Protest umetnika i radnika u kulturi zbog upada na izložbu grupe Momci (Foto: Vladan Jeremić)

Ministarstvo kulture je izdalo sa-opštenje u kome je osudilo napad, ali i strip autore zbog ne-prikladnog sadržaja. U Hrvatskoj se slično ministru Vladanu Vukosavljević pona-šao Hasanbegović, ali mi se čini da je naišao na jači otpor kulturnjaka


NEPRIJATELJSKA PROPAGANDAzato, dok se jednom rukom obračunava s radikalnim desničarima, drugom crta metu na leđima lijevih umjetnika. Dok jednom izjavom napada desničarske ekstremiste, drugom opravdava njihove logične ‘reakci-je’. I dok jednim okom strijelja desno nasilje, drugim namiguje na lijeve ‘provokacije’. A ukoliko nekoga pritom zanima što i kako točno s provokatorima, poruka je jasna: či-tajte između repova.

Samo, pročita li danas-sutra neki rastro-jeni ustašoid ono što tamo doista piše – da svi ti lijevi kulturnjaci sami traže nevolju i da baš zato zaslužuju nešto malo ‘žešce’ od pukih prijetnji smrcu – hoce li Branko Bačic i Nina Obuljen Koržinek preuzeti odgovor-nost za svoje riječi? Ili ce i dalje ponavlja-ti kako su svi ekstremisti ustvari isti? Jer tome im, napokon, služi teorija potkovice, kojom ovih dana vitlaju po javnom prostoru. Baš zato, vrijedi malo bolje promotriti tu potkovu: ne podsjeca li vas svojim oblikom neobično na slovo U?

Patologija i devijacijaAli ako hdz-ovi stručnjaci za kulturu, pred-vođeni ministricom Ninom Obuljen Kor-žinek i novopečenim likovnim kritičarem Brankom Bačicem, baš insistiraju na politič-kim paralelama, možemo ih tražiti i zajedno. U Srbiji je, recimo, nedavno bila otvorena izložba ranijih radova alternativnog strip-kolektiva Momci, osnovanog još početkom devedesetih. Oko pankerske underground poetike kojom su četvorica crtača komen-tirali brutalnu stvarnost Miloševićeve države nabujala je, dvadeset godina kasnije, ozbiljna moralna panika: po tabloidima i društvenim mrežama bilo je govora o ‘bo-lesnoj’ i ‘antisrpskoj’ umjetnosti, autorima se prijetilo smrcu. Pa je zato izložbu posjetila grupica nacionalno osviještenih huligana pod fantomkama, bacila u zemunsku Galeri-ju Stara kapetanija suzavac i rasturila radove. Evo što je o incidentnu potom imalo za reci Ministarstvo kulture i informisanja Srbi-je: ‘Ministarstvo osuđuje svaki vid nasilja nad umetničkim slobodama i ugrožavanje fizičkog integriteta autora i posetilaca na kulturnim događajima’, poručili su, ‘ali isto tako smatra da prikazivanje i afirmisanje skarednih i nemoralnih sadržaja, zaogrnuto plaštom navodne stvaralačke kreativnosti, s punim pravom izaziva negativne reakcije najveceg dela javnosti.’ I tako dalje, i tako dalje, sve dalje od zdravog razuma: maski-rani razbijači su se doduše malo zaigrali, ali crteži Momaka ionako ‘predstavljaju pato-logiju i devijaciju svesti’; napad ‘nije smeo da se desi’, ali desiti nije smjela ni ‘izložba sa onako užasavajucim pojedinim radovi-ma’; vandali možda ‘pripadaju huliganskom podzemlju’, ali i uništeni crteži ‘pripadaju

‘podzemlju’ ljudskog duha’… U zaključku, Ministarstvo stoga oštro osuđuje ‘oba mo-dela ponašanja’. Ukoliko vam ova retorika odnekud zvuči poznato, niste jedini: neko-liko srpskih kulturnih udruženja podsjetilo je kako još od Münchena 1937. nijednom evropskom ministru kulture nije palo na pa-met da bulazni o ‘degenerisanoj umetnosti’ kao što to danas radi srpski ministar Vla-dan Vukosavljević, na što ih je ovaj brzo optužio za ‘autošovinizam’, parapolitičko djelovanje i ‘patološko jednoumlje.’

Ne kažemo da između srpske i hrvatske kulturne politike nema razlika. Glavna je razlika ipak samo ta da – riječima Branka Bačica – ova naša za sada nije dovoljno

‘žestoka’. Čini se, drugim riječima, da ona nesretna teorija potkove ipak funkcionira. Samo što nisu isti lijevi i desni ekstremisti: ista je srpska i hrvatska službena politika opravdavanja desničarskih prijetnji i nasilja.

Peng!Nije neka utjeha, ali s izjednačavanjem ra-dikalne desnice i krajnje ljevice problema imaju čak i na uzornom, razvijenom Za-padu. U njemačkom Chemnitzu, rodnom gradu Karla Marxa, postavljena je izložba

‘Gegenwarten/Presencies’ na koju su kusto-si pozvali i kolektiv Peng!, široku skupinu lijevih artivista. Ovi su se odazvali radom

‘Antifa: mit i istina’, izloživši nekoliko pred-meta poput šoping-kolica i velike letve koji-ma su antifa-prosvjednici, prema naknadno demantiranim lažnim medijskim vijestima, kidisali na policiju i desne političare. U po-

pratnom tekstu eksplicitno su se obrušili na ‘teoriju potkove’ koju u Njemačkoj najčešce promovira ekstremno desničarska parlamen-tarna stranka Alternative für Deutschland. Za gradski muzej to je bilo previše: uprava je od Penga! prvo zatražila hitnu promjenu koncepta, a kada su ih umjetnici odbili, rad je uklonjen. Vratit ce ga, ipak, nakon nekoliko dana gadne debate, ali uz natpis kojim se vod-stvo muzeja jasno distancira od političkog sadržaja izloška. U čitavom slučaju, na srecu, najbolje su prošle njemačke antifa-organiza-cije: deset hiljada eura, odvojenih iz javnih sredstava za produkciju izložbe, Pengovci su proslijedili ravno na njihove račune.

piŠe Boris Postnikov

bi zadovoljila visoke Bačiceve kriterije? Što je točno ‘žešce’ od izravne prijetnje smrcu? Prelazak s riječi na tijela?

FormulaNije da pripreme za takvo nešto nisu odav-no obavljene: druga istaknuta Plenkoviceva uzdanica, ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, još je prije mjesec dana jasno re-kla da na Riječkom neboderu ne vidi toliko umjetničku instalaciju koliko otvorenu pro-vokaciju. Ili, konkretnije: ‘Primarno politič-ku akciju koja za cilj ima poticati ideološke sukobe u društvu.’ A kako ministrica gleda na političke provokacije znamo još od početka njenog mandata, kada je splitske ustašoidne prosvjede protiv predstave Olivera Frljića

‘Naše i vaše nasilje’ ispratila riječima: ‘Bojim se da ovakvim provokacijama Frljic zapravo i traži takvu reakciju.’ I eto nam opet lijevo-desne ekvivalencije: s jedne strane ničim izazvana provokacija, s druge logična desni-čarska reakcija. A ta reakcija – kao što smo naučili od Bačica – ni onda kada prijeti smr-cu nije dovoljno ‘žestoka’. Ovakva podjela ekstremističkih uloga potrebna je, naravno, samo zato da bi se premijer Plenkovic zatim mogao udobno razbaškariti u ideološkom centru, dovoljno udaljen od obje krajnosti. Kompletnu dinamiku hrvatskog političkog spektra sažima tako krajnje jednostavna for-mula: ljevica, pesnica, centralno.

Između repovaTu dinamiku diktira, naravno, vladajuci hdz, stranka koja naprosto ne može kre-nuti u projekt ‘normalizacije Hrvatske’ a da za sobom ne povuče repove iz prošlosti. Pa

Teorija potkoveProbuđen iz državničkog drijemeža rafalima kalašnjikova, premijer Andrej Plenković krenuo je ovih dana u frontalni obračun s hr-vatskom radikalnom desnicom. Svaka borba, jasno, traži svoje žrtve: u aktualnom okršaju političkog centra i desničarskih ekstremista

– ako smo dobro shvatili – žrtvovana ce biti radikalna ljevica. Zvuči neobično, ali je logič-no. Veliki manevar ‘normalizacije Hrvatske’ koji Plenkovic najavljuje, naime, nosi rizik gubitka desne glasačke podrške: zato premi-jeru treba privid lijeve prijetnje s kojom ce se paralelno boriti. Treba mu, ukratko, nešto između širenja područja borbe i širenja područ-ja oporbe.

Zahtjevni zadatak delegiran je hdz-ovom zastupniku Branku Bačiću koji stvari sta-loženo premješta u širu perspektivu. ‘Kada radikalizaciju hrvatske političke scene svodi-te samo na krajnje desni dio političkog spek-tra, za ovakvu situaciju kakva se događa u Hrvatskoj možemo i trebamo promatrati što radi krajnja ljevica’, tumači iskusni stranački kadar pa dodaje: ‘Ja nisam vidio da je ovako žestoko osuđeno, primjerice, postavljanje zvijezde petokrake u Rijeci…’ Stara je to, na-ravno, taktika izjednačavanja ‘krajnje desnice’ i ‘krajnje ljevice’, u politici odavno poznata pod imenom ‘teorija potkovice’. Jer ako po-litički spektar zamislimo u obliku konjske potkove – naučio nas je francuski filozof Je-an-Pierre Faye – vidjet cemo da su njezin lijevi i desni krak zapravo simetrični, a na svo-jim se krajnjim točkama jedan drugome još i opasno primiču. Teorija potkovice po nečemu je također specifična: čim se pretoči u praksu, naime, postaje tragikomična.

Njen komediografski potencijal ovog puta ispunjava Bačiceva paralela između terori-stičkog napada kalašnjikovom i umjetničke instalacije Nemanje Cvijanovića ‘Spome-nik crvenoj Rijeci’, podignute na Riječkom neboderu u sklopu projekta Evropska prije-stolnica kulture. Tako nekako, dakle, izgleda lijevo-desna ekstremistička jednadžba: s jed-ne strane rafalni hici, s druge strane umjet-nici. Nimalo čudno, utoliko, što smo tek na korak od tragičnog raspleta: Cvijanoviceva petokraka vec je bila dočekana desničarskim prosvjedima na kojima se urlalo ‘Nemanja, Srbine, čakija ti ne gine!’ i uličnim grafitom sličnog sadržaja. Ako Branko Bačic pritom ne vidi i ne čuje da je postavljanje umjetnič-ke instalacije bilo ‘ovako žestoko osuđeno’, onda preostaje jedino suvislo pitanje: koli-ko bi točno ‘žestoka’ trebala biti osuda da

Nemanja Cvijanović, ‘Spomenik crvenoj

Rijeci – samoobrambeni spomenik’

Na što vas podsjeća ova potkova?

Kolektiv Peng! s čekom od 10 hiljada eura za antifa-organizacije

Crtež Momaka koji je posebno razbjesnio domoljubnu Srbiju


se na broj zaraženih virusom. I njegovo ‘od-lučili smo’ je, po svemu dostupnom, lažna množina, jer pouzdani novinari javljaju da je on to odlučio sam. To jest, nije baš odlu-čio, ali jes ‘presjekao’. A presjekao je, kažu dobro obaviješteni izvori, ne zato što bi htio da spriječi možebitnu zarazu nezaraženih od zaraženih, niti da spriječi preljubnice u mo-žebitnoj nakani da za vrijeme derbija varaju svoje muževe, vec zato što Partizanovi navi-jači za vrijeme utakmica viču ‘Vučicu pede-ru!’ Za vrijeme toga vikanja sudija utakmice obavezno prekida igru, stadionski spiker se uključuje i najprije kao moli da se prestane, a potom kao prijeti da ce se utakmica posve prekinuti e zbog skandiranja.

Ono Vučicevo ‘da ne puštamo sad’, pre-ma tumačenju dobro obaviještenih izvora,

ima naglasak na sad, i poruka je navijačima Zvezde pred utakmice u Ligi Evrope. Dobro obaviješteni izvori kažu da su tzv. paketi ula-znica spremni za prodaju i da ce on dozvoliti zvezdašima da triput gledaju Zvezdu. ‘Bro-jevi’ tada nece biti uzimani u obzir, jer pred-sjednik države Srbije je zvezdaš, a Zvezda i zvezdaši su najvažniji rudnik glasova za njega. Jedan strani igrač u Srbiji rekao je ne-davno da se prvak Srbije bira na četiri godine.

P artizan ove jeseni nece igrati ni u jednom evropskom tak mi-čenju. Ispao je u pretkolu, od belgijske ekipe Charleroi, iz grada Charleroi, što znači Kralj

Šarl. Novinari tv stanice Arenasport kažu kako je Partizan ispao od Šarlroe. Kralj Šarl je bio špansko-habsburškog porijekla, zvao se Carlos ili Karl, zakraljio se u petoj godini života, a umro u 39. Partizan je, u tri utakmi-ce kvalifi kacija, pokazao da je ove jeseni u Evropi ne samo slabiji nego i gluplji klub od Zvezde. U sve tri evropske utakmice nastu-pio je u dresovima na kojima su imena igrača napisana cirilicom! Zvezda je igrajuci svoje kvalifi kacione utakmice imala na dresovima imena igrača napisana latinicom. Zvezda je cirilizaciju dresova uvela četiri godine prije Partizana. U derbiju je barem četiri godine igrala i latinica protiv cirilice. Latinicu je sa leđa Partizanovih igrača maknula današnja uprava s predsjednikom kluba koji nije ni išao na Partizanove utakmice u vrijeme kad

Ove jeseni mnogo mislim na Duška Radovića. Viđao sam ga nedjeljom na Partizanovim utakmicama, na daljini od tri četiri reda, ali na stadionu ni-

kad nisam s njime progovorio nijednu riječ. Kasnije sam ga upoznao, dva-tri puta smo se rukovali, sve u svemu najviše dvadesetak rečenica. U Knez Mihailovoj se sila svijeta okretala za njim. On to nije primjecivao. To je bilo drukčije nego kad bi tuda prolazio Šeku-larac. Svi su željeli da se rukuju sa Šekijem, za Duškom Radovicem su okretanja bila tiha, kao da se pazilo da mu se ne smeta. Bio je jed-no od najvoljenijih lica u Beogradu, a njegov glas Beograde, dobro jutro barem na jedan dan je preobražavao ljude u bolje ljude. Bio je ča-robnjak riječi, nije popovao ni podučavao, a svojom melanholijom je liječio ljude od me-lanholije. Govorio je prirodno, više sporo no brzo, a govor mu je išao lako. On je ispunjavao onaj strogi zahtjev da ono što se kaže ne smije pokazivati tragove napora kojim se smišljalo. On je u rano jutro dolazio u radio stanicu na vrhu zgrade Beograđanke, i odande kazivao svoje poruke, koje su književni baštovani zvali aforizmima. Na primjer, ovaj: Komarci su malo zlo, a na njih smo pokrenuli i avione. A na mnogo veća zla ne smemo podići ni ruku. Ili ovaj: Neki profesori univerziteta već godinama na časovima čitaju svoja skripta i još ih nisu naučili. Kad bi polagali predmet koji predaju, ne verujemo da bi ga položili.

Duško Radovic je bio rijedak javni govor-nik koji je Partizanu izjavljivao ljubav preko radija, u rano jutro. Kad bi on u oblačno jese-nje jutro nazvao Beogradu dobro jutro i onda kazao Molimo igrače Partizana da danas pobede. Ako ne mogu danas, neka pobede kad mognu – sa nebeske klupe za rezerve bi u kočijama na svod ušlo rezervno Sunce i odmah zablista-lo kao Sunce prvotimac. Onda bi prošla koja sedmica pa bi se sa radija iza leđa neke radnice u pekari, dok sječe burek, javio ovako: Ko je partizanovac, ne treba mu još mnogo da bi bio srećan. Svakom ko je čekao na đevrek ili burek oteo bi se smiješak, a svako bi vidio i smiješak na licu pekarke. A jednom je, na dan derbija, ekumenski nekako ovako poručio: Danas se igra večiti derbi. Na stadionu će biti i 50 000 muškaraca. To znači da će 50 000 žena imati priliku da ih prevari. Ali neće imati s kim, jer će svi pravi muškarci biti na stadionu. Karte za utakmicu su vec bile planule, i svako ko je ostao sa svojom ženom ili djevojkom osjecao se šonjom i ostao pokunjen sve do televizij-skog Sportskog žurnala.

Ove nedjelje ni takve nelagode niti takve strepnje nisu mogli imati muškarci Beogra-da. Jer je predsjednik Vučić, lično i osobno, objavio da ce derbi biti igran bez publike. Ovako je taj sportski i govornički lumen ka-zao: ‘Razmišljalo se da li da se pusti sedam, osam, deset hiljada ljudi na derbi. Odlučili smo da ne puštamo sad, jer brojevi rastu. Lakše je pustiti navijače na utakmicu koja je napolju nego u hali, ali smo odlučili da ne dozvolimo prisustvo navijača. Čak i pored toga što se igra napolju.’ Ovo impersonalno

‘razmišljalo se’, prema pouzdanim izvorima, njegovo je lično, a nemušta imenica ‘brojevi’, koja pokazuje kakav je to govornik, odnosi

je Duško Radovic rekao: Zvezda je još jednom pobedila Partizan. Mi mislimo da nije važno ko je pobedio. Važnije je – ko je bolji. A to je stvar ukusa. To se ne dokazuje rezultatima.

Pravilnik uefa o igračkoj opremi, u čla-nu 11, kaže kako igrači mogu imati imena ili prezimena na leđima svojih igračkih košulja. Ako se pak igrački dresovi priređuju sa ime-nima, onda ova moraju stajati iznad broja na leđima. A ako ta imena tu stoje, onda ona moraju biti napisana latinicom. Tako su i napisana, i kod Rusa i kod Bugara, i kod Grka, ali na leđima igrača fudbalskog kluba Partizan, dijela Jugoslovenskog sportskog društva, nisu, no su cirilična. Za to vrijeme košarkaši i u domacem i u evropskim uta-kmicama imaju latinična imena i arapske brojeve na leđima.

Partizanovo rukovodstvo, u kojem se razulareno šepuri jedan docent prava, igra kvarnu igru. Uporište za nju mu je u odred-bi uefa da igrači u utakmicama pretkola ne moraju imati imena na dresovima. Ali se odgovornik napravio lud, jer iz odredbe slijedi da ako napišeš ime, ono mora biti na-pisano latinicom. Poslati igrače u Belgiju sa ciriličnim imenima nije samo bahato, nego je glupo. Utakmica je igrana bez gledalaca, a prenošena je na televiziji, te je zamislivo čuđenje belgijskih gledalaca nad imenima igrača kluba koji je u glavnom gradu Belgije, šezdesetak kilometara od Charleroi, prije 54 godine igrao najvecu utakmicu u svom postojanju. U grbu fk Partizan ime kluba je napisano i cirilicom i latinicom. Na stadio-nu preko bočne tribine stoji latinični natpis partizan. To je načinila prethodna upra-va, vjerovatno ce ova sadašnja to izbrisati. Može joj se, dok joj se mogne. Njoj je očito preče da iz Belgije cirilicom šalje koznaka-kvu poruku u Srbiju, dok u samoj ligi u Srbiji pola klubova ima na leđima dresova igračka imena na latinici.

Sve je to buckuriš i nered. Ćirilica je lijepo pismo i ne bi se smjela koristiti za podlosti i za ulagivanje alfabetskim nacionalistima. Ni za povredu principa na kojima je Partizan osnovan niti za uvredu onoga gospodstva koje je Duško Radovic izrazio: Vi ste, druže, kao Partizan. Više pružate u gostima. To je ne-red koji vrijeđa ono što se ne da izbrisati: Za druge se navija, Partizan se voli. ■

MAKSIMIR I MIROGOJ

Ćirilica je lijepo pismo i ne bi se smjela koristiti

za podlosti i za ulagivanje

alfabetskim nacionalistima.

Ni za povredu principa na

kojima j e Partizan osnovan niti za

uvredu onoga gospodstva koje

je Duško Radović izrazio: ‘Vi

ste, druže, kao Partizan.

Više pružate u gostima’

piše Sinan Gudžević

Partizanovi igrači, Japanac Asano i

Kamerunac Bagnack, sa trenerom Stanojevićem nakon utakmice protiv

Charleroi, 24. 9. 2020.

Ćirilični Partizan


Umjetnik u povodu grupne izložbe ‘Hvatači snova’ u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti

razgovarala Nada Beroš Foto Ivan Zupanc

tektonski spomenik. Ne vidim istraživački karakter i komunikativnost ni u jednoj insti-tuciji koja se bavi savremenom umetnošcu. Verujem da ni o ovoj izložbi nece biti vesti i reakcija srpske kulture i medija, ukoliko je suditi na osnovu reakcija na našu veliku izložbu marginalizovanih umetnika u mu-zeju Halle Saint Pierre u Parizu 2017/18.

Nadrealistička praksaŠto vas, kao akademski obrazovanog umjetnika, trajno privlači umjetnosti autsajdera, marginalaca, autodidakta? Je li to njihovo poistovjećivanje vlastitog života i umjetnosti, određeni oblik auto-destruktivnosti, to što vas je u mladosti privlačilo umjetnicima romantizma, oso-bito Goetheu, ili nešto posve treće?Sve to što navodite, a posebno Goethe. On mi je u turbulentnoj mladosti postao te-melj duhovnog stremljenja i usmerenosti ka doživotnoj gradnji čvrste, a fleksibilne konstrukcije duševnih ambivalencija kroz stvaralaštvo. Naravno, sve započne u detinj-stvu nekako. Moj otac je profesor matema-tike i rano je počeo sa mnom da razgovara o matematičkim fenomenima i tajnama pri-rode, pa mi je tako odmalena predstavljen neki savršen svet iza scene svakodnevice. Kasnije me upoznao s prijateljem, neurop-sihijatrom, inače jungovcem, koji me uveo u dubinsku psihologiju, tumačeci moje crteže. To su bila jako uzbudljiva saznanja i od tada, od 1997. godine, nisam prestao da se time bavim. Nekako u isto vreme, moj brat Bojan je upisao glumu i ja sam, i posle njegovog diplomiranja, pratio sve njegove ispite i pred-stave i tako naučio mnogo o dramatizaciji i predstavljanju ljudskih osecanja i odnosa, scenskog pokreta, facijalne ekspresije i sl. Za sve to vreme sam ekspresivno crtao, ne razmišljajuci o finalnom izrazu vec o psiho-fizičkom odnosu poteza ruke, crtačkog pri-bora i podloge sa doživljajima i osecanjima koji su se stvarali prilikom procesa crtanja u okolnostima u kojima sam trenutno bio. Formalno, to je nadrealistička praksa, a ono što je mene zanimalo je integracija trenutne svesti kroz nesvesne ekspresije i otceplje-nje od istorijskog toka umetničke kulture ka procesu individualne duhovnosti. U tom zanosnom cilju, prirodno je što sam došao u kontakt sa stvaralaštvom i stvaraocima koji su svojom voljom, ili svojom prirodom, ili protiv nje, posveceni samom korenu nagona za smislom. To je art brut i marginalizovana umetnost. Namerno podvlačim marginali-zovana, a ne marginalna.

U toj ‘turbulentnoj mladosti’ borili ste se i s alkoholizmom. Koliko je iskustvo borbe s ovisnošću utjecalo na to da i sami pokušate pomoći drugima da ‘vide svoje nevidljivosti’ kroz umjetnost?Moja ‘mlada ličnost u razvoju’ bila je nedo-voljno sposobna da amortizuje konstantnu predratnu društveno-političku atmosferu na Kosovu, ekonomski kolaps, astronom-sku inflaciju i konačno, krvavi raspad Ju-goslavije. U takvoj atmosferi sve više sam se odavao alkoholu, heavy metal muzici i uličnim tučama. Nikada nisam verovao da zaista pripadam takvom svetu, vec da sam u nekoj kapsuli suštinske realnosti društva iz koje moram da izvučem srž i utkam je u svoju buducu umetnost. Naravno, nije po-stojala nikakva garancija da cu se izvuci iz toga. Sve više sam uviđao da sam se ja u stvari prikačio na neku opštu psihičku frekvenciju koju je Jung definisao pojmom individuacije, kome je od neopisivog značaja upravo bilo

Serbia – retrospektiva’ u okviru festivala Novo doba. Iskreno se oduševila radovima, a naročito našom samoorganizovanošcu. Predložila je da napravimo izložbu savre-menih srpskih i hrvatskih marginalizovanih umetnika, a da živu komunikaciju i nefor-malno istraživanje pokrenemo mojim gosto-vanjem u zagrebačkom msu-u, radionicom dubinskog crteža, pa da zatim organizujemo veliku grupnu izložbu. Tako je i bilo. U okvi-ru Dana muzeja 2019. godine održao sam trodnevnu radionicu s tridesetak građana, među kojima je bilo i hrvatskih umetnika koji ce izlagati na izložbi ‘Hvatači snova’. Stvorila su se jaka prijateljstva. Eto, posle dve godine rada, ljudi u Hrvatskoj ce imati priliku da se upoznaju s veoma raznolikim i bogatim likovnim stvaralaštvom. Što se tiče beogradskog msu-a, za mene je to arhi-

se otvara 30. listopada. Na njoj ce prvi put na-kon devedesetih biti predstavljeno dvadeset hrvatskih i srpskih umjetnika, predstavnika tzv. marginalne, autsajderske, alternativne scene, na kojoj je Stojčetovic, inače osnivač udruženja Art Brut Serbia, jedan od najvaž-nijih aktera u regiji.

Kako je došlo do suradnje sa zagrebačkim Muzejom suvremene umjetnosti? Mar-ginalna umjetnost često je na margini ra-zvikanih institucija. Možete li zamisliti sličnu grupnu izložbu u beogradskom Muzeju savremene umetnosti?Tačno pre dve godine pozvala me kustoski-nja msu-a, Daniela Bilopavlović Bede-nik, da joj budem vodič kroz beogradsku izložbu ‘5 godina od osnivanja Art Brut

Ovde se za 200 evra kupi čo-vek na mesec dana, dok se ne razboli pa se zameni novim... bice onako kako odgovara velikom poslodavcu – zapi-

sao je na svom nedavnom digitalnom radu, posvecenom korona-krizi, suvremeni srp-ski umjetnik Goran Stojčetović (Skoplje, 1975.), koji je ‘turbulentnu mladost’ proveo na Kosovu devedesetih, da bi 1999. diplomi-rao na Fakultetu umetnosti u Prištini. Tre-balo mu je, kaže, dvadeset godina da se kroz bavljenje umjetnošcu otrgne od romantizi-ranog pristupa stvarnosti, od poetiziranog samouništenja. Razgovor, baš kao što i priliči korona-vremenu, vodimo na distanci, zahva-ljujuci otpornim tehnologijama, na rate, uoči velike grupne izložbe ‘Hvatači snova’ u Mu-zeju suvremene umjetnosti u Zagrebu koja

Goran Stojčetović Hemijska je najistrajniji pribor za prikazivanje stanja transa i euforijeMislim da bez hemijske olovke ne bih uspeo u svemu ovome što sam postigao u umetnosti. Sama ta modro plava boja, koja je spektralno prva do crnog mraka, pruža osećaj ši renja dubinskih osećanja. Ima dovoljnu količinu svetlosti, a ujedno je blizu misterije tame


neprekidno crtanje i prikazivanje stanja tran-sa i euforije. Sama ta modro plava boja, koja je spektralno prva do crnog mraka, pruža ose-caj širenja dubinskih osecanja. Ima dovoljnu količinu svetlosti, a ujedno je blizu misterije tame. Na izložbi cu izložiti i manje crteže rađene hemijskom olovkom, ali ne samo pla-vom bojom jer želim da posmatraču pružim širi uvid u poetiku stvaralaštva jeftinim i pri-stupačnim priborom i podlogama za crtanje.

Promene na KosovuAko svojeglavost znači ‘imati svijest o sebi’, kako se ‘svojeglavost’ nosi s tuđim slobodama i svojeglavostima? Koliko vam performans pomaže da odgovorite na neka od pitanja o slobodi?Nalazim se u periodu samoizolacije pa se bo-jim da moj odgovor ne bude nalik srednjove-kovnom mistiku. Govorim o svojeglavostima

koje su produkt konstantnih demontažnih procesa unutrašnjih scenografija. Kada čovek otkriva svoj nesvesni život, on pored oslo-bađanja i zadovoljstva istovremeno otkriva i sisteme obmane, manipulacije, posesivnosti i sl. Tako postaje svesniji i obazriviji i prema sadržajima koji dolaze iz spoljnog sveta, pruža otpor destruktivnom i radi na pronalaženju konstruktivnih oblika društvenog života. Moji performansi se upravo time bave, pro-cesualnom direktnom i spontanom demon-tažom psihovizuelnih predstava koje nose određene univerzalnosti, pa publika ima pri-liku da sa blage distance oseti i prizove u svest neka pitanja koja su joj se sakrila.

Kao i mnogi suvremeni umjetnici, živite nomadskim i prekarnim životom, izme-đu Prištine/Gračanice i Beograda. Kako je bilo studirati u Prištini krajem devede-setih, u odnosu na situaciju danas, kada radite u Pozorištu u Gračanici?Previše je promena i vremena su potpuno drugačija. Tada je bilo Srba u Prištini, a da-nas nema nijednog, kao i u svim gradovima Kosova i Metohije. Moj grad Uroševac je bio jedan od najmultinacionalnijih gradova, po-znat i po zajedničkom dvorištu pravoslavne crkve i džamije, ovih dveju skoro sto godina starih verskih građevina. Međutim, nakon nato bombardovanja 1999. Uroševac je preimenovan u Ferizaj i od tada je naseljen isključivo albanskim stanovništvom. Na-rodno pozorište Priština, sa privremenim sedištem u Gračanici, je pozorište u kome radim kao scenograf, a osnovano je pre 72 godine. To je jedina srpska kulturna insti-tucija koja je uspela da ostvari kontinuitet u živom radu i pruži srpskom stanovništvu u enklavama umetnički program i osecaj gradskog života. Ponosan sam na činjenicu da je baš u ovom pozorištu izvedena srpska praizvedba Brechtovog komada ‘Strah i

beda Treceg Rajha’ u režiji Bobana Sker-lića. Takođe, predstava ‘Hotel Kosovo’, koju je napisao i režirao bivši direktor ovog pozoršta, prištinski reditelj Nenad Todo-rović, bila je predstava kolektivne katar-ze jer je inspirisana realnim događajima i oštrom kritikom nacionalizma i korupcije svih učesnika vlasti na Kosovu. O našem radu se dosta pisalo i u zemlji i inostranstvu kao o kulturno-umetničkom fenomenu i modelu opstanka umetnosti u posleratnim okolnostima. Mi smo na primer 2008. izveli nadrealističku predstavu ‘Kokoška 2’, koju je napisao i režirao moj brat Bojan Stojčeto-vic u spaljenom Domu kulture u Sredskoj kod Prizrena. Desetak Srba gledalo je ovu

‘čudnu’ predstavu sedeci na spaljenim greda-ma u sali bez krova, u koju niko nije ušao od 1999. i gde na zidu stoji ispisan crveni grafit na nemačkom jeziku ‘Opasnost od mina’. Tu smo se nakon predstave družili s publikom. I tako svuda po Kosovu i Metohiji, radimo predstave čak i za samo jednu staricu u nje-nom dvorištu. ■

njegovo likovno izražavanje nesvesnog. Tako sam 2006. godine započeo rad na sistematiza-ciji iskustava kroz pojam koji sam definisao kao ‘dubinski crtež’. Kroz brojne razgovore o odnosima vizuelne percepcije i ekspresije sa različitim ljudima uvek su se dešavale neke male katarzičnosti koje sam kasnije analizi-rao i tražio im zajedničku nit. Ti radosni znaci nesvesnog sporazumevanja učinili su da sve više verujem da sam na putu koji bi mogao da i drugima pomogne u buđenju samosvesti, pa sam igrom slučaja, 2015. godine, osnovao Art Brut Studio vma u Dnevnoj bolnici Klinike za psihijatriju Vojnomedicinske akademije.

Što ste proteklih godina naučili u tim ra-dionicama s psihijatrijskim bolesnicima? Možete li to usporediti s radom sa zatvo-renicima s kojima ste također radili?U tih pet godina sam razgovarao i vodio proces crtanja sa verovatno 500 ljudi sa različitim psihičkim problemima, obolje-njima i bolestima. Sa svim tim ljudima sam razgovarao, s nekima manje, a nekima više, o doživljajima koji su im se javljali u toku crtanja. Kompleksnije crteže bih posebno sagledavao sa psihologom. To je krajnje ozbiljan sadržaj iskustva i saznanja koji još uvek ne mogu do kraja da osvestim da bih ga pojednostavljeno opisao. Uglavnom, potvrđeno je da je dubinski crtež mnogim pacijentima pomogao u oslobađanju i zain-teresovanosti za dalji proces lečenja, a to je veoma bitno. Kod zatvorenika je drugačija osnova i tu nemam dovoljno iskustva, ali sam u njihovom stvaralaštvu viđao simbo-lične predstave pojmova slobode i ropstva, koji se pak izvan zatvora često pojavljuju u motivima slobodnih građana sa kojima sam radio, pa sam se često puta pitao da li su samo zatvorske celije zatvori.

Prije dvadesetak godina razgovarala sam s flamanskim umjetnikom Janom Fabreom, najpoznatijim po kazališnim izvedbama i instalacijama. Međutim, pričao mi je s velikom euforijom o crtanju običnom pla-vom bic penkalom i njezinim bezbrojnim mogućnostima. I vi godinama crtate ke-mijskom olovkom, tim ‘neumjetničkim’,

‘birokratskim’ sredstvom. Što vam znače ti crteži i hoćete li nešto od toga pokazati u Zagrebu?Hvala vam na spominjanju Fabrea. Tokom njegovog boravka ove godine u Beogradu rts je napravio prilog o hemijskoj olovci u umetnosti u kome smo nas dvojica ‘zajed-no’ govorila o tom fenomenu. Mislim da bez hemijske olovke ne bih uspeo u svemu ovo-me što sam postigao u umetnosti. Hemijska olovka je najistrajniji pribor za višečasovno

Moja ‘mlada ličnost u razvoju’ bila je ne-dovoljno sposobna da amortizuje kon-stantnu predratnu društveno-političku atmosferu na Koso-vu, ekonomski kolaps, astronomsku inflaci-ju i konačno, krvavi raspad Jugoslavije

Narodno pozorište Priština, sa privre-menim sedištem u Gračanici, pozorište u kome radim kao scenograf, jedina je srpska kulturna institucija na Koso-vu koja je uspela da ostvari kontinuitet u živom radu

Goran Stojčetović: ‘Autopsija Stjepana Filipovića’, kombinirana tehnika, 2015.


Demokracija se na Filozofskom odvija ispred zgrade (Foto: Tomislav Miletić/pixsell)

N a pročelju zgrade Filozof-skog fakulteta u Zagrebu odnedavno se koči velika plava lenta, podsjetnik na 350. obljetnicu zagrebačkog

sveučilišta. No ta je poluokrugla cifra – a i nju smo dovodili činjenično u pitanje – slav-ljena lani, dok je protekli tjedan pak na redu bilo obilježavanje Dana ff-a. Ipak, vršitelj ga je dužnosti dekana Miljenko Šimpra-ga otkazao, a nekoliko dana ranije otkazao je i dugo iščekivanu sjednicu fakultetskog Vijeća. Onu prije godišnjih odmora, počet-kom ljeta, ako još pamtite, naprasno je bio prekinuo, jer mu se nije dopalo oponentsko raspoloženje glavnine vijećnika.

Otkazivanjima tu nije kraj; praktično je na najvećem hrvatskom fakultetu otkazana i na-stava. Odnosno, isti adlatus rektora Damira Borasa i prorektora Ante Čovića propisao je nastavu uživo samo za brucoše. Za ostale – sve po želji odsjeka i nastavnika, iako su preporu-ke govorile o zreloj mogućnosti da ff organi-zira epidemiološki propisnu nastavu uživo za sve studente. No privremeni dekan je riješen obustaviti sumnjive aktivnosti, maltene sva-ku općenito, jer bunt protiv njegova stila i sadržaja upravljanja ovom ustanovom poten-cijalno izvire odsvukud. Stoga je Studentski zbor bez njega, te njemu usprkos, obilježio Dan ff-a na svoj način, prigodnom tribinom zbog koje će Šimpraga naknadno predsjedni-ku zbora zaprijetiti tužbom. Održana je na otvorenom, na parkingu ispred fakulteta, pod onom razmjerno besmislenom svečarskom lentom. Toj mašni kojom društvo iz rekto-

rata umotava sebi ff za poklon, još ćemo se vratiti, ali pogledajmo u međuvremenu ima li tamo što aktualnije od prošlogodišnje godišnjice. Dosta važnim, recimo, čini se daljnje određivanje sastava nove fakultet-ske uprave. Proces je u toku, naravno, ba-rem formalno, a još tamo negdje u proljeće je bio zaustavljen – predloženici Vijeća nisu bili Borasu po volji. Otpala su tako dvojica, i nametnut je fakultetu treći, vanjski, profe-sor veterine, baš kao da se rektor odlučio na jednu banalnu, ali toksičnu gestu.

Šimpragina se privremenost može raste-gnuti još godinu dana, pa dotad ipak slijedi nova runda igre predlaganja i odbijanja. Cini-zam kojim uprava sveučilišta tretira ff izgle-da kao da je nepotrošiv, i teško je s te strane očekivati išta doli nastavak sličnog iživljava-nja. Šimpragu očekujemo i dalje na čelu fa-kulteta; nema veze što je troje pretendenata na funkciju dekana prije nekoliko dana pre-dalo svoje kandidature. Tomislav Galović, sadašnji prodekan, slabo može računati na podršku Vijeća ff-a bez koje nema prolaza k rektoratu koji ima zadnju riječ. Neven Jova-nović i Renata Geld imaju puno bolje izgle-de na Vijeću, ali ne i kod sveučilišne uprave. Ili je to makar za Jovanovića sigurno, zna li se da je on jedan od dvojice, uz Dragana Bagi-ća, odbijenih u prošlom navratu.

Vijeće ff-a bi moralo o kandidatima gla-sati 28. listopada, ali samo ako tamo život opet poteče dalje. Miljenko Šimpraga je uspio pojedinim intervencijama za kratko vrijeme prouzročiti impresivne kontrover-ze, mada bi obustava vitalnih fakultetskih

aktivnosti mogla nadmašiti sve dosad viđe-no. Uz nastupno mu ometanje rada uprav-nih tijela, optužbe vijećnika da cenzurira internu komunikaciju i prijeti otkazima kolegama, naime, pisali smo i o propustu neraspisivanja jesenskog upisnog roka na preddiplomskim studijima. Tamo je ostalo više od stotinu mjesta, iliti preko 10 postota-ka ukupne kvote, na 13 studijskih programa. Fakultet je time ujedno oštećen za prihod od više stotina tisuća kuna.

Ako pretpostavimo da se Šim-praga neće lako mrdnuti odatle gdje se uvalio, ostaje pitanje kako će ff djelovati u predsto-jećem razdoblju. Nipošto samo

zbog pandemije, nego u prvom redu zbog upravljačkih manira klike iz rektorata, a otkud potječe i rečeni vršitelj dužnosti dekana, također prorektor. Najuputnije bi u tom smislu bilo prisjetiti se sudbine Hr-vatskih studija, institucije koju su egzem-plarno pregazili. U jednom trenu se tamo emancipiralo nekoliko mlađih filozofa koji su stali na žulj Čoviću, i osveta je bila upra-vo strašna.

Hrvatski studiji pretvoreni su u depandan-su rektorata za zbrinjavanje zaslužnog kadra, uz dragocjene saveznike iz klerikalnih voda. Sve je provedeno naočigled zgranutih stude-nata i države koja jednom rukom opominje vinovnike krize da su pretjerali, a drugom im drži svijeću. Ne treba posebno sumnjati da bi Čović i Boras laka srca tako podjarmili i ff, osim što bi proces izgledao – zbog veličine i

samosvijesti ustanove – daleko traumatičnije. Naravno, imao bi i šire posljedice, jer su kapa-citeti ff-a i hs-a gotovo nesumjerljivi. Uosta-lom, da ne zaboravimo, te dvije adrese vezuje baš etičko-sudbeni postupak nad Antom Čo-vićem i njegovom sumnjivom profesurom koji su hs-ovi filozofi inicirali, a ff proveo u djelo. No pitanje je koliko će se osovina Bo-ras-Čović taktički odvažiti na tjeranje svojih bjesova do krajnosti. Višegodišnja njihova vladavina izazvala je već poveliki revolt i na ostatku Sveučilišta u Zagrebu.

Učestale negativne reakcije niza većih zagrebačkih fakulteta na poteze i držanje rektorata dovele su do preliminarnih naja-va moguće dezintegracije sveučilišta. Ta je klima dodatno naglasila poznatu činjenicu suštinske odrođenosti Senata Sveučilišta u Zagrebu u odnosu na izvorne ustanove senatora, tj. sveučilišne sastavnice. Sveu-čilištem, pa i njegovim senatom upravljaju silnice klijentelizma i nepotizma o kojima smo pisali više puta. Procesi dezintegracije zato su dijelom već jači od onih koji ukupnu instituciju još drže u komadu.

To je bio razlog i da Studentski zbor svoju tribinu na ff-u nazove ‘Sveučilište u ruše-vinama’. Na tribini je od nastavnika s ff-a nastupila Elenmari Pletikos Olof, pro-čelnica Odsjeka za fonetiku i članica fakul-tetskog Vijeća. Spomenula je među ostalim i potkupljivost članova Senata Sveučilišta, te dala podršku studentskom zahtjevu za odla-skom uprave ff-a. A onda se začulo ponešto o konkretnim pojedinačnim svinjarijama aka-demskih silnika, onima koje čine svakodne-vicu tog miljea. Jednoj asistentici s Odsjeka za psihologiju uručen je otkaz, iako je imala sve uvjete. Višestruko je nagrađivana za znan-stvenu izvrsnost, dobila je za zapošljavanje i suglasnost Ministarstva znanosti, a odsjeku je svakako potrebna. Svejedno, njezin je jedini krimen, rekla je Pletikos Olof, bio taj što je bila asistentica proljetos suspendiranoj deka-nici ff-a Vesni Vlahović Štetić. Istoj onoj koja je potpisala otvaranje etičkog postupka nad Antom Čovićem – da se opet malo vrati-mo na motive privatnog i osobnog interesa. Govorio je zanimljivo i Nils Paar, gost tribine s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta. On je posvjedočio o stanju u Senatu Sveučilišta koji je napustio zbog suspenzije dekanice ff-a. Ispričao je da članovi tog tijela u pravilu šute i o lošem i o dobrom, često ne znajući o čemu točno odlučuju. Dobar primjer bilo je njiho-vo krotko glasanje za povećanje sredstava za potrebe rektorata, mada o razlozima većih potreba nisu imali nikakve informacije. Na-ravno, takva odluka išla je ujedno direktno na štetu fakultetima koje predstavljaju i koji su ih poslali u mlin zapetljanih partikularnih koristi. Ne čude onda ni elektroničke sjednice kakve održavaju zbog korone i koje podrazu-mijevaju dizanje ruku bez pitanja i rasprave. Paar je tako ukazao na dodatnu suspenziju demokracije pod epidemijskim okolnosti-ma. Doktrina šoka se u istom kontekstu pri-mjenjuje na studente, ne samo nastavnike i fakultetske vijećnike, jer se niti moguća npr. blokada fakulteta ne može održati bez redovne nastave. Da bi zadržao kontrolu nad svim fakultetskim aktivnostima, rektorat očito neće prezati ni da sve te aktivnosti jed-nostavno ukine.

Obznanjeno je na tribini i da zbog toga u obzir dolazi skori štrajk nastavnika ff-a, ako se ništa bitno ne promijeni. I, dabome, ako se ubrzo iscrpe sve raspoložive institucional-ne mogućnosti. E na to se moglo čuti i upit o točnom broju tih valjda bezmalo neiscrpnih institucionalnih mogućnosti. A onda je do nas dotreperio još i glas o kupnji one lente, koju je Šimpraga navodno naručio od Sveučilišta u Zagrebu i platio fakultetskim novcem. No to-talna enigma ostaje već i pitanje koliko uopće može realno vrijediti jedan lanjski stijeg. ■

Lanjski stijegDok na pročelju Filozofskog fakulteta još uvijek vijori lenta posvećena navodnoj prošlogodišnjoj 350. obljetnici Sveučilišta, u ovoj visokoškolskoj ustanovi obustavlje-na je još jedna sumnjiva aktivnost – nastava

Redaju se apsurdne odluke oktroiranog dekana Filozofskog fakulteta

piše Igor Lasić


u pravu, ali bit ove priče nije ni pravna, ni kriminalistička, ni forenzička. Kad je 1934. stanoviti, ako se dobro sjecamo, Nikolajev u Lenjingradu pucao u sekretara partije Ki-rova, ubivši ga, nakon hapšenja saslušavao ga je osobno Staljin. Upitao ga je: ‘Zašto si, građanine, pucao u ovog dobrog čovjeka?’ Atentator mu je rekao: ‘Nisam pucao u Kiro-va. Pucao sam u Partiju.’ Mladi samoubojica pucao je u policajca, ali je gađao Vladu. Zadnji put kad su projektili pogodili Banske dvore, ciljali su Tuđmana. Što je gađano ovaj put? U razgovoru s dvojicom stručnjaka Branko Nađvinski u istom Dnevniku nije otišao dalje od analize devijantnog pojedinca. ‘Obi-telj, obitelj, obitelj’, rekao je jedan sugovornik Nađvinskog. ok, slažemo se, ali ne bi li trebalo

reci i Društvo, Društvo, Društvo? Ili Država, Država, Država?

N1 News, 16. listopada, 13:50Epidemija u liberalnoj demokraciji poprima formu kakofonije! Predsjednik Republike tvr-di da je Covid−19 kao karijes; premijer misli da je Covid smrtonosan, ali nedjeljom manje pa Crkvi omogucuje pune mise jer su eksteri-torijalne u odnosu na virus; desničari vjeruju da je Covid izmišljotina (neki sumnjiče Billa Gatesa, drugi Kineze), ali oni koji su ga isku-sili (Zekanović) više se ne šale s teorijama urote. ok, dok Vidovic Krišto relativizira vi-rus, sve je unutar našeg koordinatnog sustava jasno, ali kad Miroslav Radman usred novog stampeda korone kaže kako ce sve to proci jer ce virus mutirati i izumrijeti, onda je posve jasno da građani više nemaju kome vjerovati. Odzvonilo je mitu o ‘stručnjacima’ – Radman je stručnjak isto kao i Đikic, pa tko je u pravu? Ako Radman i jest, njegova je izjava djelovala kao dobacivanje šibica masi piromana koji stoje pred suhom livadom. ‘U Hrvatskoj svake godine umre 51.000, 52.000 ljudi zbog ra-znih uzroka, 330 je umrlo od Covida. Samo po sebi, kada ništa ne bismo znali, nitko se ne bi strašno uplašio što na 51.000, 52.000 mrtvih godišnje zasad ima 330, možda 350 koji se pripisuju virusu’, kazao je Radman, dodajuci ipak jedan disclaimer o potrebi za

Dnevnik, hrt, 13. listopada, 12:00Podnevni Dnevnik izvještava nas o požaru crkvenih zgrada u Mariji Bistrici, a vijest za-vršava optimistički: plastični kip Gospe, u sre-dištu požara, nije izgorio. Mocan žurnalistič-ki ‘Te Deum’! Plastika u srcu vatre odolijeva temperaturama koje prže mramor, kamen i željezo, napokon ružičasta vijest u ovo ne-doba, koje kao da je iscurilo iz Bregovićeva stiha o ‘vremenu otkazanih letova’. Očekuje-mo u središnjem Dnevniku javne televizije i vijesti o svjetlucanju Gospe s eBaya i poruke vidjelica iz Međugorja.

hrt brižno njeguje smisao za onostrano, ne samo u ‘Na rubu znanosti’, vec i u sredi-štu Informativnog programa. Večer prije, na dan kad je mladic iz Kutine automatskom puškom pucao po Vladi, ozlijedivši usput po-licajca, gledamo ‘Otvoreno’ na temu – korone. Dnevnik je, naravno, u studio pozvao mini-stra unutarnjih poslova kako bismo čuli služ-benu verziju, a na ovim prostorima čovjek je vec genetski predisponiran gajiti nepovjere-nje prema službenim istinama. Gledatelj koji želi informacije, objašnjenja i tumačenja ovo-stranog prebacit ce, dakako, na rtl Direkt, koji živi od gledanosti pa urednicima ne pada na pamet preskakati teme dana.

Dnevnik u 18, N1, 14. listopada, 18:00Mladi napadač, sada vec pokojnik, nije osta-vio iza sebe nikakav zapis o motivima svoga čina, premda se iz njegova Facebook-profi la može dosta toga zaključiti: bio je obožavatelj Thompsona, hos-ovaca, sanjao je da puca na Srbe i sl. Nije dakle lijevi ekstremist ili neki manjinac, bogu hvala, a u Dnevniku N1 vidimo tko iskazuje razumijevanje za nje-ga – Penava, Škoro, Krišto. To nadopunjuje forenziku motiva. Momak je gađao ono što desničarski mediji, bez ikakve osnove, ali radi huškanja ljudi, nazivaju hrvatsko-srpskom koalicijom. Hrvatska se nalazi na političkoj spirali propasti, orijentacija na hrvatsko-srp-ske, jugoslavensko-antijugoslavenske i slične arheološke teme muti pogled u sadašnjost, u stadu slijepih jednooki je kralj, ali fucka se ras-pirivačima desnila za to, oni su se smjestili na lukrativne pozicije i žive od eksploatacije mržnje. Mladi napadač pretvara se u heroja de-snice. Međutim, Ante Tomić pita se, lucidno, što bi bilo da se napadač zvao Dušan, Milo-rad, Jovan ili Svetozar – mi dodajemo da se zvao Mehmed, Alija ili Musa – dok kolega Ivan Pandžić postavlja pitanje kako to da se pokojnik bunio zbog gaženja ‘ljuckih vrijed-nosti’, a po Fejsu je sanjario o pucanju na Srbe.

Dnevnik, hrt, 14. listopada, 19:00Voditelj Dnevnika Đurica Drobac govori o

‘pokušaju ubojstva policajca’ na Markovu trgu dva dana ranije i u kaznenopravnom, krimi-nalističkom i forenzičkom smislu sasvim je

oprezom. ‘Zamislite da znanstveno vijece ili ja osobno kažem ‘samo se relaksirajte, pravite se kao da se ništa ne događa’ i onda da bude 10.000 mrtvih. Ne može se govoriti protiv tog principa opreza, svaki je život dragocjen. Ali s druge stane, otprilike jedan posto populacije umire svake godine ako nema rata ili neke grozne epidemije. Jedan posto se rađa i to vam je život. Umire se i rađa se, a na ljudima koji su odgovorni za javno zdravlje je da s potru-de da što manje ljudi umire i oni jako dobro obavljaju svoj posao›, rekao je Radman pa zaključio da kao genetičar predviđa da ce ‘vi-rus izumrijeti akumulacijom mutacija, svojih vlastitih grešaka u kopiranju, jer ti virusi koji imaju rna, ne dna kao genom mutiraju oko 100.000 puta više. Virus ce možda izumri-jeti od genetske smrti ako akumulira toliko mutacija grešaka. I to predviđam jer nemamo podataka za buducnost koja je po defi niciji nepoznata’. A ako virus ne akumulira sve te pogreške?

rtl Danas, 17. listopada, 18:30Informativna emisija rtl-a nadnevka 17. li-stopada bila je krcata dobrim i zanimljivim prilozima, pravim vatrometom dobrih i zani-mljivih reportaža. Najprije smo vidjeli grozne snimke mladog tragača za izgubljenim ‘ljuc-kim vrijednostima’ u jurišu na Banske dvo-re, potom smo čuli nevjerojatnu kanonadu uvreda ispucanih na relaciji premijer – pred-sjednik. ‘Počeo se pokazivati kao Kennedy ili Gandhi, čak i da jesi meta, o tome šutiš’, rekao je Milanović Plenkiju, pa nastavio:

‘Ako nisi u stanju živjeti s pritiskom, idi mami’ (lekarki, mogao je dodati, to ne spada u ‘ljucke vrijednosti’); ‘Riga vatru kao plameni jazavac.’ Plenkovic se zapitao: ‘Što se on toliko usprpo-šio oko tog Janafa, što nije bio tako prpošan kad je bio slučaj Rimac?’ Situacija podsjeca na Kinu u vrijeme Maoa i Čang Kaj-šeka: ze-mlja je postala ‘pretijesna za obojicu’, ali ovdje ce se morati naučiti na miran suživot. Osu-đeni su na to, da se poslužimo popularnim terminom iz početnice regionalnih odnosa.

U istoj emisiji saznali smo, između osta-log, za postojanje ‘digitalne demografije’

– znanstvenici na temelju pretraživanja in-ternetskih tražilica predviđaju migracijske trendove iz ove baruštine. Dr. Tado Jurić, koji je znanstveno dokazao da mladi ljudi iz Hrvatske ne bježe zbog neimaštine nego zbog nepravde, objašnjava kako naši ljudi u traži-licu sve češce upisuju pojam Bewerbung, tj. gledaju na koji se način mogu zaposliti na nje-mačkom govornom području i koja su zani-manja tražena. ‘Ovdje imamo indiciju za novi val iseljavanja, najvjerojatnije prema Austriji i Njemačkoj’, kaže dr. Juric. Na kraju je došla i sjajna, šarena priča o izložbi posvecenoj jed-nom od najšarmantnijih zagrebačkih i hrvat-skih brendova, uz Teslu najvecem umu ovih krajeva, profesoru Baltazaru, liku iz crtica koji spada u najdojmljivije proizvode hrvat-ske audiovizualne industrije zadnjih stotinu godina. Riječka izložba bila je praznik vedrine, optimizma i vjere u razum, tako neophodan i tako defi citaran u ovim krajevima. ■

TV RAŠETANJE Umire se i rađa se

Predsjednik tvrdi da je Covid−19 kao

karijes, premijer misli da je smrtono-

san, ali nedjeljom manje, desničari

ga relativiziraju... Sve je to unutar

našeg koordinat-nog sustava, ali

kad Radman usred novog stampeda

korone kaže kako će to proći jer će virus mutirati i izumrije-ti, onda je jasno da građani više nema-

ju kome vjerovati

Piše Boris Rašeta

Kao da je dobacio šibice masi piromana – Miroslav Radman (Foto: Boris Ščitar/pixsell)

30 kritike NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1088, petak, 23. listopada 2020.

Film je u Veneciji nagrađen Srebrnim lavom

piše Damir Radić

Duboko u devetom desetljecu života, Roman Polanski i dalje snima, usprkos ne samo visokoj dobi nego i stalnim protestima zbog nekažnje-

nog seksualnog prijestupa koji je počinio spram 13-godišnje djevojke prije više od 40 godina. Upravo zbog tog čina njegov zadnji film ‘Časnik i špijun’ doživljen je od mnogih kao neukusna provokacija, jer da evokacijom slučaja lažno za špijunažu optuženog francu-skog časnika židovskog porijekla, Alfreda Dreyfusa, Polanski, koji također ima židov-ske korijene, zapravo brani sebe od, kako se tvrdi, nimalo lažnih optužbi za seksualno zlostavljanje maloljetnice. Iz samog filma to se ne može zaključiti jer aluzije na slič-nost Dreyfusova i Polanskijeva slučaja nisu raspoznatljive, a nešto širi kontekst ionako svatko može tumačiti kako hoce. U svakom slučaju, Polanski se zloglasne afere Dreyfus nije prihvatio iznebuha, nego nakon objave romana ‘Časnik i špijun’ Roberta Harrisa (prethodno je Harrisov raniji roman adaptirao u najbolji film kasne faze svoje karijere, ‘Pi-sac iz sjene’), gdje u središtu radnje nije sam Dreyfus nego šef obavještajne službe, potpu-kovnik Picquart, koji je razotkrio lažnost op-tužbi protiv jedinog židovskog člana glavnog stožera francuske vojske potkraj 19. stoljeca, istovremeno detektirajuci pravog špijuna ko-jeg je vojni vrh odlučio zaštititi.

Dakle, glavno svjetlo u romanu, a tako i filmu, nije bačeno na žrtvu nego na pravedni-ka koji je spoznao istinu i odlučio je izreci po svaku cijenu; drugim riječima, Polanski, da je želio povuci paralelu između sebe i Dreyfusa, vjerojatno bi potonjeg stavio u središte i pri-kazao ga simpatičnijim nego što jest u filmu, iako se, ako se baš hoce, njegov film, dakako, može shvatiti kao žal za tim što on, Polanski, nije imao nekog svog pravednika da ga hrabro obrani. No takve bi spekulacije trebalo staviti na stranu jer, ponavljam, sam film ne daje

povoda da ga se tumači kao autobiografski rad (za razliku od Polanskijeve prilagodbe Dickensova ‘Olivera Twista’ iz 2005., gdje se kontroverzni autor sakrio u lik Fagina, su-gerirajuci da taj arhenegativac i nije toliko negativan kao što bi se na prvi pogled reklo).

Polanski je klasičnu temu obradio na kla-sičan način, što ce reci bez bitnih iskoraka izvan stila kojim se takve teme, osobito ako se zbivaju u ‘povijesnoj’ prošlosti, inače obrađuju. Vizualni stil je, kako se to obično kaže, kultiviran, u prvoj sekvenci Dreyfu-sove javne degradacije, doduše, i neočekiva-no artificijelan (scenografija, zahvaljujuci naglašeno pastelnom koloru, djeluje ‘kao naslikana’, osobito u prvom kadru snimlje-nom u pomalo neobičnom totalu), no to je, uz gradirajucu montažu u tri kadra od bližeg plana prema totalu Đavoljeg otoka na kojem je zatočen Dreyfus, jedina ekscesnija stiliza-cija u filmu. Ostalo se odvija po standardnim redateljsko-dizajnerskim rješenjima, gdje su glavni elementi povijesno autentična sceno-grafija, dojmljiv kolorit, siguran montažni ritam i uvjerljivi glumački nastupi (osobito glavnog glumca, oscarovca Jeana Dujardina koji umješno spaja suzdržanost i ekspresiv-nost). Narativno, ima iskoraka iz linearnog toka u vidu flešbekova, koji su međutim to-liko glatko i skladno izvedeni da ni najmanje ne remete klasicističku dominantu.

Nesumnjivo, Polanski se pokazuje kao re-dateljski majstor klasičnog stila (kao što je ne-kad davno bio majstor nekonvencionalnijeg filmskog izraza) koji daje zanimljiv estetski kontekst za krik protiv nepravde, za istinu i poštenje, krik koji autor angažirano ispo-ručuje, ali istodobno čineci to stilski mirno, staloženo, te bez trunke sentimentalnosti i patetike. Koliko god ga neki kritičari oma-lovažili kao mediokritetsko djelo, ‘Časnik i špijun’ kompetentan je rad koji Polanskom nije bezrazložno donio Srebrnog lava u Ve-neciji i pregršt drugih priznanja.■

Krik protiv nepravdePolanski je aferu Dreyfus obradio stilski mirno, bez trunke sentimentalnosti i patetike

Časnik i špijun (r: Roman Polanski)(2019.)

Gabriela Babnik: Intimno(prevela sa slovenačkog Jelena Budimirović, Clio, Beograd 2019.)

Roman u čijem su fokusu veze koje definiše mesto

razlike

piše Saša Ćirić

R oman ‘Intimno’ Gabriele Babnik je njen četvrti, pretpo-slednji roman, izvorno objav-ljen 2016. godine. Otvoreno je pitanje da li bi se bez podrške

Tradukija našao u srpskom prevodu ne samo tri godine kasnije, vec uopšte, jer izdavači, s pravom na strah od rizika, zaziru od opsež-nih romana, neafirmisanih imena i ‘teške’ proze koja nije za plažu. Mada, zavisi ko ide na plažu.

Nažalost, retki su u regionalnom kontek-stu ovakvi romani ‘širokopojasno’ aktuelni, pripovedno inovirani i voajerski indiskretni u dubokoj introspekciji likova. Široki pojas je geografski i on se proteže od Čada i Maro-ka, kao zemalja porekla migranata i jednog od puteva afričke migracije ka Evropi, do Pariza i Njujorka, koji nisu samo cilj za ko-jim emigranti žude, vec i mesta evropske migracije u koja se odlazi zarad obrazovanja, zabave ili stalnog boravišta. Mesto prese-ka je savremena Ljubljana kao mizanscen nevidljivih mikrodrama bračnih i erotskih veza osuđenih na krah.

Roman ‘Intimno’ Gabriele Babnik zami-šljen je kao triptih, dakle kao struktura sa-stavljena od tri ovlaš povezane autonomne celine. U fokusu svake od njih, mada treca primarno služi da poveže i poentira pret-hodne zaplete, jesu veze koje definiše me-sto razlike. U prvoj celini to su rasne razlike (između Ljubljančanke Janine i Fadula iz Čada isprečila se boja njegove kože i afrič-ko poreklo), u drugoj generacijske i etničke (Tibor Završnik je 30 godina stariji od Amine Morovic, ‘obeležene’ time što je rođena u Sarajevu, iako od trece godine živi u Ljublja-ni). Afroamerički bekgraund fotografkinje Dijane Loson (Deana Lawson), akterke tre-ce celine i realne, biografske ličnosti, njeni nagi aktovi u sobi-ateljeu i njen brak sa ta-kođe umetnikom i belcem Aronom, tek se delimično uklapaju u turbulentnu matricu prethodnih veza.

Slovenija Gabriele Babnik postaje ‘ogled-no dobro’ evropskog rasizma prema tamno-putima i roman ‘Intimno’ zatiče čitaoca iza-zivajuci skepsu koliko je taj rasizam široko

rasprostranjen i duboko ukorenjen. Status ‘čefura’ i odnos vecine prema njima usput je dotaknut, ali ‘Intimno’ nije angažovani roman koji razotkriva mehanizme društve-ne represije prema različitima i manjinama, iako ga neko i tako može čitati, vec su so-cijalne okolnosti, koje su deo duha našeg vremena, bitna, ali ne i presudna kompo-nenta koja okončava dualnost veza. Može se debatovati zašto ne uspevaju ove veze, čijoj stabilnosti ne doprinosi dobijanje deteta. Ja bih tu potencirao ‘žanrovsku’ komponentu naracije koja privileguje jedan naturalistički ili pesimistički šmek.

Međutim, ono što roman ‘Intimno’ čini atipičnim jeste što uspeva da skicira ono nevidljivo u intimi, koja je uvek erotska, a koje je sastavljeno od nepredvidljivih neugodnosti i čulno-osecajnih sitnica koje neprimetnim nagomilavanjem postaju ne-premostive prepreke. Čak ima smisla go-voriti o ‘ženskosti’ naracije s obzirom na psihologiju intime likova, iako je i muška introspekcija intime slojevita i realistična, a obe, kod pojedinih likova, obogacene iskustvom biseksualnosti.

Gabriela Babnik uspešno meandrira mul-tiperspektivnošcu čiji je efekat barem dvo-struk: da nam intimu likova dostavi ‘kao na dlanu’ i da je predoči iz tačke gledišta samih likova. Istina, naracija tu ponekad uleti u klopku da poneki lik gotovo telepatski zna šta druga osoba misli ili šta poručuje neverbalnim gestovima, što ipak možemo razumeti kao njenu slutnju a ne sveznanje. Takođe, Babnik poseže za pisanjem u kurzi-vu koje predstavlja preuzete citate iz knjiga brojnih autorki i autora, što je neočekivana postmoderna crta koja tekst čini refleksiv-nijim a ipak ne proizvodi stilsku kakofoniju.

Priznajem da nisam skoro pročitao jedan tako autorski samosvestan, razotkrivajuci, opravdano gorak, mada ne i bezizgledan roman, koji deluje kao majušna lampa spu-štena u jednu od špilja naše nepregledne i opskurne nutrine. ■

Kad nagon stane

31 kultura NovostiTjednik za racionalnu manjinu#1088, petak, 23. listopada 2020.

Marko Tadić: Imagine a Pattern (Pučko otvoreno učilište, Zagreb)

Pobjednik javnog poziva ‘Radničko’ za pri-vremenu umjetničku intervenciju u Puč-kom otvorenom učilištu Zagreb, Marko Tadić, otvorio je 14. listopada svoju izložbu

‘Imagine a Pattern’. U današnjem Pučkom otvorenom učilištu, nekadašnjem Radnič-kom narodnom sveučilištu Moša Pijade, jedan od najvažnijih umjetnika srednje generacije izlaže svoje radove zasnovane na direktnim intervencijama u arhivske fo-tografi je. Predstavljene su različite tehnike, od photograttagea, crteža i kolaža do kolori-stičkih dodataka napravljenih bojom ili tra-kom. Fotografi je su nakon toga skenirane, tiskane u različitim formatima i aplicirane na postamente izložene po kutovima te ar-hitektonske ljepotice u kojoj su se educirali deseci tisuca radnika. Tražeci Tadiceve ra-dove po hodnicima uronili smo u prošlost ovog objekta, što je i bit ovog rada, jer je i

sam autor u izjavi naglasio da ga zanima razlika u gledanju na buducnost nekada i sada. Izložba, postavljena na nekoliko ra-zličitih lokacija unutar zgrade, otvorena je do 6. studenoga.

Grupa autora: Umjetnost djeluje! / Art Works! (Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb)

Umjetnici Anderwald + Grond (Austri-ja), oko (Hrvatska), Katja Pratschke (Njemačka) i Alessandra Ferrini (Veli-ka Britanija / Italija) zajedno s mladim po-laznicima realizirali su umjetnička djela na temu antifašističkog otpora i njegovog nasljeđa danas. Važna tema za mlade koji u srednjoškolskom programu zasigurno ne uče o antifašizmu obrađena je putem umjetničkih istraživanja, nakon čega su zajedno s umjetnicom Marinom Mesar, alias oko, realizirali svoja umjetnička djela koja se najviše odnose na pitanje uloge žena u jugoslavenskom partizanskom pokretu. Osim činjenice da su žene bile brojne u par-tizanskim jedinicama, mlade su zanimale emancipacijske politike koje su započete

Dramom ‘Gdje se kupuju nježnosti’ pobi-jedili ste na natječaju za suvremeni dram-ski tekst zagrebačkog hnk-a. S kojim mo-tivima ste se, nakon uspješnog bavljenja poezijom, uputili u izazov pisanja drame?Razlozi su nimalo romantični. Otkako je nastupio lockdown u ožujku, otkazane su mi sve stvari vezane uz pisanje i dugo vre-mena je zadnji honorar koji sam vidjela bio u veljači, izuzev sitnog honorara za pisanje

‘Dnevnika iz karantene’. Tolika nesigurnost uključi u čovjeku razmatranje mnogih, bilo kakvih opcija zapravo. Kao studentica nisam se mogla prijaviti ni za potpore ministarstva umjetnicima ili honorarcima tijekom pan-demije. Drugo, kako smo tada bili na selu, morala sam neke stvari koje sam gurala pod tepih rješavati da ne skliznem opet iz ank-sioznosti u depresiju. U to vrijeme bilo je otvoreno svega nekoliko natječaja i ja sam napravila jedino što sam mogla – pisala. Ne-što je, eto, i upalilo.

O čemu progovarate u ovoj drami?O tome kako se trauma prenosi transgenera-cijski. O našim pokušajima da se borimo za nježnosti na koje nismo naučeni. Ona govo-ri i o poziciji žena, nasilju, bilo da je riječ o obiteljskom nasilju ili nasilju prema ženama i propituje odnose unutar takvih nasilnih začaranih krugova.

Prema ravnatelju Drame hnk-a i članu povjerenstva nagrade Ivici Buljanu, riječ je o tekstu koji se nastavlja na nasljeđe poetske drame, ali i ‘poemi koja se preta-če natrag u dramu i onda prelijeva natrag u poeziju’. Istaknuto je da je vaš jezik – sela i provincije – nov i svjež te da se ra-zlikuje trenutno od svega u hrvatskom dramskom pismu. Čini se da ste specifi č-nu atmosferu iz svoje poezije samo preba-cili u dramski izraz. No je li to baš toliko jednostavno?Čini se da postoje teme koje nas uvijek na-novo opsjedaju i one se vracaju, svako malo,

barem u mom slučaju. Naprosto, prestala sam se opirati i, vrlo predvidljivo, pisala o onome što mi je blisko, na način koji mi je blizak. Ipak, ovdje sam mogla dati vlastitoj ludosti mnoge druge dimenzije koje se u poeziji još ne usuđujem. Na vlastito izne-nađenje, mogla sam biti daleko hrabrija i odrješitija.

Svugdje u objavama se navodi kako ste napisali prvu dramu i pobijedili. Je li to doista vaš prvi dramski tekst?Na moju srecu ili na moju žalost, jest. Možda je, doduše, poštenije reci da je to prva drama koju sam završila. Ovih dana završila sam i drugu.

Dio monologa iz vaše pobjedničke dra-me čitale su prvakinje hnk-a i poznate glumice poput Ksenije Marinković, Nine Violić, Jadranke Đokić. Kakav je bio osje-ćaj slušati ih?Bila mi je velika trema što ce se dogoditi ako tekst ne profunkcionira nakon čitanja, on se uvijek može i ‘ne upaliti’ izvan papira. No ono što se dogodilo bilo je suprotno, one su divno čitale, bilo mi je jako emotivno slušati ih i ja sam osjetila da je ono što sam napisala otišlo od mene. Postalo je slobodno.

■ Antonela Marušic

Monika Herceg U drami sam mogla biti daleko odrješitija nego u poeziji

KVADRAT‘Dnevnik Diane Budisavljević’ redateljice Dane Budisavljević dobio je glavnu nagradu na Fes - tivalu povijesnog fi lma u belgijskom Waterloou. Nekoli-ko dana ranije, izvjesni Vinko Sabljo navodno je kazneno prijavio redateljicu zbog širenja dezinforma-cija fi lmom, pobrinuvši se tako za najbizarniju kulturnu vijest prošlog tjedna.■ B. P.

u vrijeme Drugog svjetskog rata upravo u partizanima. Izložba u Otvorenoj galeriji zagrebačkog msu-a traje do 8. studenoga, nakon čega se seli u austrijski Muzej Erlauf Erinnert, a potom u Berlin.

Tomislav Medak & Marcell Mars: Borbe s papirom (Galerija Nova, Zagreb)

Nakon što smo dvojac Medak i Mars pred-stavili u prošlom broju Novosti, posjetili smo i njihovu izložbu ‘Borbe s papirom’ otvorenu u zagrebačkoj Galeriji Nova. Riječ je o još jednoj u nizu izložbi koja je nastavak nji-hovog projekta ‘Javna knjižnica’ započetog 2012. godine. Tim projektom autori, kako tvrde, promoviraju opce pravo na pristup kulturi i znanju, ali ne ostaju samo u okvi-rima teorijskih polemika, nego i praktično omogucavaju razvoj baza i digitalnih alatki.

Na zagrebačkoj izložbi predstavljeno je ne-koliko projekata koji ce vas uvesti u svijet piratskog kopiranja i distri buiranja, ali i po-kazati kontekst znanja u svijetu danas, kao i načine korištenja digitalnih mreža kada govorimo o znanju, jer slobodno društvo ne može postojati bez slobodnog širenja znanja. Obavezno posjetite Monoskop i Memory Of The World.

■ Davor Konjikušic

PREPORUKE: IZLOŽBE

Foto: Davorin Višnjić/pixsell

Pobjednica natječaja zagreba čkog hnk-a za suvremeni dramski tekst

Foto: Marko Lukunić/pixsell

Documents

Odgoj dječaka u Kutini