Razlike u motorikim sposobnostima djeaka i djevojica predškolske dobiHaramina, Anamarija
Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / struni stupanj: University of Zagreb, Faculty of Teacher Education / Sveuilište u Zagrebu, Uiteljski fakultet
Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:147:893015
Rights / Prava: Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International
Download date / Datum preuzimanja: 2021-11-22
Repository / Repozitorij:
MENTOR: doc.dr.sc. Mateja Kunješi Sušilovi
Zagreb, studeni 2019.
2.1. RAZVOJ MOTORIKE .................................................................................. 4
2.2. RAZVOJ SPOZNAJE ................................................................................... 5
2.3. RAZVOJ GOVORA ...................................................................................... 5
2.4. SOCIO-EMOCIONALNI RAZVOJ .............................................................. 6
3. MOTORIKI RAZVOJ ....................................................................................... 7
3.1. VJEBE ZA RAZVOJ MOTORIKE DJECE OD 5 DO 7 GODINA.............. 9
4. MOTORIKA ZNANJA ....................................................................................11
5. MOTORIKE SPOSOBNOSTI ..........................................................................12
ODGOJU ................................................................................................................20
8. CILJ RADA ISTRAIVANJA............................................................................24
10.3.3. SKOK U DALJ IZ MJESTA (MSDM) .................................................28
10.3.4. TAPING RUKOM (MBTR) .................................................................29
10.3.5. PRETKLON TRUPA (MFSR) .............................................................30
11. REZULTATI I RASPRAVA .............................................................................31
Razlike u motorikim sposobnostima djeaka i djevojica predškolske dobi
1
SAETAK
Razlike u motorikim sposobnostima djeaka i djevojica predškolske dobi
Provedeno istraivanje na podruju grada Zagreba imalo je za cilj utvrditi
postoje li razlike u motorikim sposobnostima djeaka i djevojica predškolske dobi.
Ispitanike koji su testirani u istraivanju inilo je ukupno 50-ero djece od ega je 25
djeaka i 25 djevojica predškolske dobi. Testirale su se motorike sposobnosti
ravnotee, repetitivne i eksplozivne snage, fleksibilnosti i brzine. Korištene varijable
za provjeru motorikih sposobnosti bile su stajanje na jednoj nozi unutar
pravokutnika (MRSJNK), trbušnjaci u 30 sekundi (MST30), skok u dalj iz mjesta
(MSDM), pretklon trupa (MFSR) i taping rukom (MBTR).
Rezultati su pokazali vee prosjene vrijednosti kod djeaka za varijable
MST30, MSDM i MBTR. Razina znaajnosti pokazala je da postoje statistiki
znaajne razlike u motorikim sposobnostima eksplozivne snage i brzine. Analizom
varijance nisu utvrene razlike u ravnotei, repetitivnoj snazi i fleksibilnosti izmeu
djeaka i djevojica predškolske dobi.
Kljune rijei: spolne razlike, motorika znanja, igra, tjelesna i zdravstvena kultura,
rast i razvoj
2
SUMMARY
Differences in motor skills of preschool boys and girls
The research conducted in the City of Zagreb aimed to determine whether
there are differences in the motor abilities of pre-school boys and girls. The
respondents tested in the study consisted of a total of 50 children, including 25 boys
and 25 pre-school girls. The motor skills of balance, repetitive and explosive power,
flexibility and speed were tested. The variables used to test motor skills were
standing on one leg inside a rectangle (MRSJNK), tummy tucks for 30 seconds
(MST30), long jump from the seat (MSDM), leaning of the torso (MFSR) and taping
with one hand (MBTR).
The results showed higher mean values for boys for the MST30, MSDM, and
MBTR variables. The significance level showed that there were statistically
significant differences in the motor abilities of explosive power and speed. Analysis
of variance did not identify differences in balance, repetitive power, and flexibility
between pre-school boys and girls.
Keywords: gender differences, motor skills, play, physical and health culture, growth
and development
3
Motorika ukljuuje sve oblike kretanja kojima se ovjek koristi za
svladavanje prostora. Pojmovi motorika i motorni potjeu od latinskih rijei motor i
motorius što u prvom sluaju znai pokretna sila, a u drugom onaj koji pokree, koji
proizvodi kretanje (Rašidagi, 2012).
Djeji je razvoj pod utjecajem nasljednih (bioloških, genetskih) i okolinskih
(odgoj, uenje) imbenika te je u odnosu s razvojem neuroloških struktura (mozak i
ivci). Djeca se razvijaju dinamino, a proces je fleksibilan i zbiva se u socijalnom
kontekstu (udina-Obradovi, Letica, Pleša, Profaca, Starc, 2004).
Poznato je koliko utjecaji iz ranog djetinjstva mogu utjecati na kasniji razvoj
(udina- Obradovi i sur., 2004). Kako bi ta iskustva bila što pozitivnija, predlae se
korištenje igre kao dodatnog nastavnog sadraja u radu s djecom predškolskog
uzrasta budui da je igra jedan od djetetu najbliih i omiljenih naina rada. Igrajui
se, dijete razvija svoje fizike i psihike potencijale, obogauje rijenik i usavršava
govor. Rašidagi (2012) istie i da se igrom razvijaju motorike sposobnosti (snaga,
brzina, izdrljivost, preciznost i agilnost). Kroz proces tjelesnog vjebanja djeca
surauju, razmjenjuju informacije, slušaju upute, trae pomo ukoliko im ona
zatreba, postavljaju pitanja, ekaju na red, trae prijatelje za igru i pomau drugima.
Sve navedeno doprinosi razvoju socijalnih vještina (Brajša-ganec, 2003).
Prema Deranji, Ivekovi i Šalaj (2018) razlike u motorikim sposobnostima
pod utjecajem su biološki formiranih iskustava, društvenih pritisaka te spolnih socio-
kulturnih iskustava. Ovdje ubrajaju nejednake mogunosti meu djecom za bavljenje
odreenom vrstom aktivnosti, te modeliranje i koliinu povratnih informacija.
Cilj ovog rada jest utvrditi postoje li razlike u motorikim sposobnostima
izmeu djeaka i djevojica predškolske dobi. Detaljno je opisan postupak provedbe
svih korištenih testova motorikih sposobnosti. Rezultati dobiveni ovim
istraivanjem usporeeni su s rezultatima prijašnjih istraivanja te su objašnjeni
zakljuci do kojih se došlo saetom analizom.
Razlike u motorikim sposobnostima djeaka i djevojica predškolske dobi
4
Kako bi djeca dobila maksimum odgojno-obrazovnog procesa, potrebno im je
pristupati u skladu s karakteristikama njihova rasta i razvoja. Budui da je u ovom
radu provedeno istraivanje s djecom predškolske dobi, u ovom e poglavlju biti
opisane znaajke rasta i razvoja djece u dobi od 5 do 7 godina.
2.1. RAZVOJ MOTORIKE
Razvojnu dob od 5 do 6 godina nazivamo i dob rasta kad se posebno izduuju
noge. Dijete od 5 godina ima zadovoljavajuu ravnoteu i koordinaciju tjelesnih
pokreta. Napredak se oituje u podruju fleksibilnosti i preciznosti, a individualne
razlike meu djecom su velike. Djeca ove dobi uspješno hodaju po crti bez greške,
tre uz stepenice, tre i udaraju loptu te povezuju tranje i skakanje. Takoer, skau
uvis i u dalj, poskakuju s noge na nogu te uspješno preskau konopac. Penjanje na
prepreke te penjanje i silaenje po dugim ljestvama takoer su motorike radnje koje
uspješno savladavaju. Ravnoteu odravaju desetak sekundi, te se mogu sagnuti i
dotaknuti none prste, pritom ne savijajui koljena. Ukoliko im netko dobaci loptu,
moi e je uhvatiti objema rukama i to iz razliitih visina. U mogunosti su i bacati u
cilj koji je udaljen do 3 metra. Od sloenih motorikih vještina, petogodišnjaci i
šestogodišnjaci mogu napraviti kolut naprijed uz odgovarajuu asistenciju, plešu i
dobro prate ritam te mogu koristiti sanjke i klizaljke (udina-Obradovi i sur, 2004).
Sa navršenih 6 i 7 godina, pod sloene motorike vještine ubrajamo uspješno
samostalno izvoenje koluta naprijed, igre spretnosti kao što su klizanje, plivanje,
plesanje, tranje, skakanje preko konopca, igra gumi-gumi te igre loptom.
Karakteristino je dobro vladanje vlastitim tijelom, ravnotea i koordinacija su vrlo
dobri, naime, na jednoj nozi mogu stajati zatvorenih oiju 8-10 sekundi. Hodaju po
suenoj površini uz dodatne zadatke, povezuju tranje i bacanje, skau uvis više od
40 cm, sunono do 20 cm i u dalj 75 cm. Hvataju iz svih visina dobaaja, a bacaju uz
koordinaciju cijelog tijela i ekstremiteta. Takoer, loptu bacaju jednom rukom te
mogu pogoditi cilj koji je udaljen 1,5 metar. Sposobni su baciti loptu 60 centimetara
u zrak te je uhvatiti. Prema navodima udine-Obradovi i sur. (2004),
šestogodišnjaci i sedmogodišnjaci primjeuju razliku izmeu mišine napetosti i
opuštenosti. esto ih se moe primijetiti u oponašanju emocionalnih izraza lica što
znai da uspješno kontroliraju i mišie lica.
Razlike u motorikim sposobnostima djeaka i djevojica predškolske dobi
5
2.2. RAZVOJ SPOZNAJE
U dobi od 5 do 6 godina djeca e rado istraivati okolinu, funkcije predmeta
te primjeivati slinosti i razlike. U ovom razdoblju moemo oekivati poveanje
trajanja panje koja im se i tee odvraa. Egocentrizam postupno nestaje, naroito u
trenutcima kad dijete stjee iskustvo o zauzimanju tueg razmišljanja, a to je prisutno
u igri s kompetentnijim vršnjakom. Razumiju društvene odnose i poveava se interes
za slova i knjige. Usporeuju veliine dugo-due, kratko-krae i sl., shvaaju razliku
u vremenu (danas i sutra), razlikuju doba dana te usvajaju prostorne relacije lijevo-
desno, no najprije na samome sebi. Poboljšava se pamenje, postavljaju
mnogobrojna pitanja i otkrivaju principe rada sprava (udina-Obradovi i sur.,
2004).
Panja djece od 6 do 7 godina podlona je usmjeravanju verbalnom
instrukcijom. Aktivnosti mogu biti u trajanju do šezdeset minuta i djeca ove dobi
uspješno e ih odraditi. Ipak, vano je osigurati i povremene spontane odmore. U
razvoju mišljenja istiu se imenovanje i razlikovanje kruga, kvadrata i trokuta,
jednako kao i razlikovanje lopte, valjka i kocke. Razvijen je koordinatni sustav, stoga
djeca razumiju upute gore-lijevo, gore-desno i slino. Osim na sebi, odnos lijevo-
desno razlikuju i u prostoru i na drugima oko sebe. Snalaenje u gledanju na sat je
bolje nego u ranijim fazama sazrijevanja, koriste se izrazi za vremenske intervale kao
što su sat i minute, ali to još uvijek nije pouzdano. Mehaniki mogu brojati do 30.
Tonost i koliina informacija koju djeca ove dobi pamte znatno se poveava.
Svjesni su uzrono-posljedinih veza, otkrivaju zakonitosti i principe rada te su bolji
u uoavanju i rješavanju problema (udina-Obradovi i sur., 2004).
2.3. RAZVOJ GOVORA
Petogodišnjaci i šestogodišnjaci imaju artikulacijski i gramatiki ispravan
govor. U priruniku Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi
(2004), autori udina-Obradovi i sur. navode kako djeca bez problema
komuniciraju i odravaju razgovor jednako s lanovima obitelji, kao i s prijateljima i
stranim osobama. esto prepriavaju prie i dramatiziraju ih. Igru planiraju verbalno,
uz dodjeljivanje uloga. Ljutnju e takoer izraziti na verbalan nain, a prisutan je i
otpor prema zahtjevima odraslih. Iako znaju izraze pristojnosti (npr. hvala i molim),
u ovoj se dobi javlja i korištenje pogrdnih imena i psovki.
Razlike u motorikim sposobnostima djeaka i djevojica predškolske dobi
6
I u šestoj i u sedmoj godini ivota, korištenje govora je gramatiki dobro, sa
pravilnim izgovorom. Djeca zvukove dobro lociraju i uspješni su u odreivanju
zvuka u kontekstu tiho-glasno, visoko-duboko. Broj reenica koje koriste je sve
vei, reenice su due i ukljuene su sve vrste reenica kao i u govoru odraslih.
Konflikte rješavaju dogovorom, slušajui i sudjelujui u razgovoru. Komunikaciju
rado iniciraju i odravaju te bez poteškoa izlau svoje misli, osjeaje i potrebe ili
pak prepriavaju dogaaj ili priu. U dogovoru s drugima, vrlo su uspješni (udina-
Obradovi i sur., 2004).
2.4. SOCIO-EMOCIONALNI RAZVOJ
Od 5 do 6 godina djeca ue izraavati emocije na društveno prihvatljiv nain.
Vidljivi su znakovi ljubomore i ljutnje koju manifestiraju kroz podsmjehivanje,
psovanje, hvalisanje ili ruganje. Javlja se strah od pada i ozljeda, mraka i nepoznatih
ljudi. Prihvaaju i priznaju svoj neuspjeh pred drugima, osjetljivi su na kritiku, a
kako bi se zaštitili od doivljaja neuspjeha, koriste protektivne lai. Osobito je
izraena inicijativnost u aktivnostima. U odnosu s drugima oko sebe, djeca ove dobi
su velikodušna, poštuju prava drugih i znaju suraivati. Zaštitniki se postavljaju
prema mlaima od sebe te se manje drue sa suprotnim spolom (udina-Obradovi i
sur., 2004).
Nadalje, opisuje se i socio-emocionalni razvoj šestogodišnjaka i
sedmogodišnjaka. Šestogodišnjaci imaju razvijen strah prema posjekotinama, krvi i
zvukovima kao što je primjerice zvuk zvona, dok se kod sedmogodišnjaka strah
oituje nakon prianja strašnih pria ili gledanja filmova, a jednako se tako boje i
mraka, tavana, podruma, duhova i vještica. Sve su bolji u kontroliranju izraavanja
vlastitih emocija te su i eksplozije bijesa sve rjee. I u ovoj dobi agresija je verbalna
te podrazumijeva ruganje, izazivanje, svaanje i vrijeanje. Karakteristino za ovu
dob je pojava suradnje i natjecanja. Samostalni su u zadovoljavanju fizioloških
potreba. Neuspjeh podnose lakše, a osnovni kriterij za usporeivanje i vrednovanje
ine upravo vršnjaci. Skloni su razvoju osjeaja nekompetentnosti uslijed
ponavljajuih kritika usmjerenih od odraslih osoba. esto naglašavaju svoju
pripadnost nekoj od kategorija. „Pravila nametnuta od vanjskih autoriteta shvaa kao
objekitvno postojea, apsolutna i nepromjenjiva“ (udina-Obradovi i sur., 2004).
Razlike u motorikim sposobnostima djeaka i djevojica predškolske dobi
7
Motoriki razvoj obuhvaa što veu razinu djetetove sposobnosti skladnog i
svrhovitog korištenja vlastitog tijela pri kretanju ili pri baratanju predmetima. Razvoj
motorike mogue je pratiti kroz posturalne kontrole (dranje tijela), lokomocije
(kretanja) i manipulacije (baratanje predmetima).
Za prvu godinu ivota karakteristini su refleksivni i stereotipni pokreti.
Refleksi se definiraju kao automatske reakcije na odreene podraaje, a u malih beba
je primjeeno 27 razliitih refleksa kao što su mirkanje, kašljanje, zijevanje i slino.
Stereotipnih pokreta zabiljeeno je oko 47, primjerice ritanje, mahanje i ljuljanje.
Takvi pokreti nemaju vidljivu svrhu te nisu reakcija na vanjski podraaj.
Sazrijevanjem središnjeg ivanog sustava i razvojem osjetila i percepcije, oko
etvrtog mjeseca stereotipne pokrete i reflekse zamijenit e voljni pokreti, poevši od
kontrole pokreta glave i vrata pa sve do kontrole voljnih pokreta ruku i nogu. U
drugoj fazi razvoja voljnih pokreta, dijete e biti u mogunosti upravljati pokretima
ruku iz ramena, nakon ega e uslijediti pokreti iz lakta i na kraju pokreti šake i
prstiju (udina-Obradovi i sur., 2004).
Osnovne voljne aktivnosti poput pokretanja glave i gornjeg dijela trupa,
prevrtanja, sjedanja, puzanja, stajanja i hodanja djeca ostvaruju u prvoj i drugoj
godini ivota. Prema navodima udine-Obradovi i sur. (2004), navedene se
aktivnosti javljaju iskljuivo tim redoslijedom upravo zbog slijeda razvoja ivanog i
mišino-koštanog sustava. Kljuni imbenik za motoriki razvoj u ovoj dobi je
neurološko sazrijevanje, stoga dijete nee moi npr. hodati prije nego je za tu radnju
dovoljno sazrelo.
Osnovne pokrete mogue je podijeliti u tri glavne skupine: kretanje (hodanje,
tranje, skakanje, preskakivanje, poskakivanje i penjanje), odravanje ravnotee
(dranje glave, savijanje, istezanje, okretanje, njihanje, kotrljanje, izmicanje i
hodanje po gredi), baratanje predmetima (bacanje, hvatanje, udaranje i šutiranje).
Navedeno je osnova motorikih sposobnosti, ije se usavršavanje nastavlja dalje u
školskoj dobi.
Fina motorika ukljuuje korištenje šake i prstiju, ije usavršenje dijete postie
oko osme godine. Prva hvatanja sitnih predmeta dijete ostvaruje u dobi od 9 mjeseci,
a pravilno dranje olovke pokazuje u dobi od 5 do 7 godina.
Razlike u motorikim sposobnostima djeaka i djevojica predškolske dobi
8
Iako postoji opi stupanj i tempo motorikog razvoja, meu djecom
predškolske dobi postoje individualne razlike koje su uvjetovane raznim genetskim i
okolinskim imbenicima, stoga svakom djetetu treba pristupati na individualnoj
razini.
Prirunik Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi (2004)
donosi pregled glavnih prekretnica u razvoju motorike. Tako dijete u svojih prvih
šest mjeseci ivota redom ostvaruje sljedee vještine: lei na trbuhu te okree glavu
na stranu uz izvoenje naizmjeninih pokreta nogama, slino puzanju (0 tjedana);
dri glavu uspravno i stabilno kad ga se nosi (6 tjedana), lei na trbuhu te je u
mogunosti podii se na podlaktice, okree se s boka na lea (2 mjeseca), sjedi uz
oslonac (što je priprema za podizanje u sjedei poloaj), posee za predmetom s obje
ruke (3 mjeseca), hvata kocku (3 mjeseca i 3 tjedna), prevre se s lea na bok (4
mjeseca i 2 tjedna), nakratko sjedi samo, okree se s lea na trbuh te posee za
predmetom jednom rukom i premee ga iz ruke u ruku (6 mjeseci). Nakon toga, u
dobi od 7 mjeseci sjedi samostalno i pue, u 8.mjesecu se podie uz pridravanje u
uspravan poloaj, da bi u 11. mjesecu moglo samostalno stajati. Kraj prve godine
obiljeava prikladno dranje olovke te spuštanje iz stojeeg u sjedei poloaj te
hodanje uz pomo. U iduih godinu dana, dijete gradi toranj od 2 kocke i energino
šara, penje se stubama uz pomo i baca loptu u kutiju (16 mjeseci), skae na mjestu
(23 mjeseca i 2 tjedna), hoda natraške, tri te se samostalno penje i silazi niz stube
(24 mjeseca).
U dobi od 2 do 3 godine, uspješno e odravati ravnoteu, poskakivat e i
penjati se, uz naizmjenine pokrete ruku i nogu u hodanju, bacat e i hvatati loptu te
je u mogunosti odraditi jednostavnije oblike oblaenja i obuvanja. Trogodišnjaci i
etverogodišnjaci usavršavaju ravnoteu stajanjem na jednoj nozi, izmjenino se
penju stubama te skau u dalj do 25 cm. U dobi od 4 do 5 godina, hodat e u svim
smjerovima, a u vještine se dodaje i skok u vis i u dubinu, usavršeno je penjanje,
silaenje i provlaenje, no vidljive su teškoe s preskakivanjem prepreka. Pod
sloenije vještine ovdje se ubrajaju igre loptom i tricikl. Hodanje i penjanje poput
odraslog, usavršavanje skakanja preko ueta te usavršeno bacanje (u cilj) i hvatanje,
djeca ostvaruju sa navršenih 5 i 6 godina. Do kraja 7. godine djeca e povezivati
hodanje, tranje i bacanje, brzo e trati 40 metara, a usavršavanje bacanja i hvatanja
odvijat e se jednom rukom, uz koordinaciju cijelog tijela (udina-Obradovi i sur.,
2004).
9
3.1. VJEBE ZA RAZVOJ MOTORIKE DJECE OD 5 DO 7 GODINA
Autorica knjige Kretanje je djetetova radost (2001), eljka Vuini, donosi
pregled vjebi koje je mogue provoditi s djecom predškolske dobi, u svrhu
razvijanja motorike.
Prva vjeba koju navodi je takozvana „vaga“. U ovoj vjebi dijete lei na
trbuhu, te nakon što se uhvati rukama za noge, podie glavu i trup te se lagano ljulja.
Za drugu vjebu potreban je mali stoli na koji se moe staviti jastui kako
bi djetetu bilo udobnije. Zadatak je lei preko stolia te podii istovremeno noge i
trup. Odgojitelj ili druga odrasla osoba pridrava stoli.
Trea vjeba provodi se na otvorenom, tonije na djejem igralištu. Potrebna
je loptica koju dijete potom baca kroz otvore penjalice.
Idua je vjeba mnogoj djeci omiljena, a poznata je i pod nazivom „take“.
Dijete se iz sjedeeg poloaja osloni rukama o pod. Odrasla osoba pridrava
djetetove noge te mu pomae hodati rukama unazad (slika 1., lijevo). Takoer, ovu je
vjebu mogue izvesti i na nain da se dijete kree prema naprijed. U tom sluaju,
dijete najprije lei na trbuhu, podigne se na ispruene ruke i tad ga odrasla osoba
uhvati za noge i pomae mu u kretanju, kao što je prikazano na slici 1., desno.
Petu vjebu dijete izvodi leei na trbuhu raširenih ruku i nogu. Istovremeno
podie ruke i prsa od poda.
U šestoj vjebi dijete se okrene na lea, u leei poloaj. Noge podie
uspravno, spojene te radi poloaj „svijee“. Moe si pomoi tako da rukama
podupire bokove kako bi zadralo poloaj.
Slika 1 Izvoenje etvrte vjebe unazad (lijevo) i izvoenje unazad
(desno) (Vuini, 2001.)
10
Na slici 2. prikazana je vjeba br. 7. Dijete stoji u raznonom stavu, te su mu
ruke spojene iza lea. Vjeba se izvodi na nain da trup savija naprijed, a skupljene
ruke podie prema gore maksimalno koliko moe.
Osma vjeba od djeteta zahtijeva zauzimanje etverononog stava, gdje
naizmjenino podie suprotnu ruku i suprotnu nogu. Vjeba se ponavlja i s lijevom i
desnom rukom, odnosno nogom. Takoer, vjeba se moe izvesti i s podizanjem iste
ruke i iste noge. Zadatak je prikazan na slici broj 3.
U devetoj vjebi potreban je rekvizit vijaa. Autorica ostavlja proizvoljno
nain preskakanja. Kao primjer navodi preskakanje jednom nogom, ili sunono (s
obje noge zajedno). Ova je vjeba odlina i za razvoj spretnosti i koncentracije, a
povoljno utjee i na razvoj nonih mišia.
Deseta vjeba je izvoenje koluta naprijed, dok djeca koja su usavršila ovu
vjebu mogu pokušati i kolut unazad (Vuini, 2001).
Slika 2 Vjeba broj 7 (Vuini, 2001.)
Slika 3 Vjeba broj 8 (Vuini, 2001.)
Razlike u motorikim sposobnostima djeaka i djevojica predškolske dobi
11
Motoriki programi i motorike informacije sastoje se od formiranih algoritama
naredbi koje se nalaze u odgovarajuim podrujima središnjeg ivanog sustava.
Algoritmima naredbi mogue je postizanje uinkovitih motorikih struktura gibanja
pomou kojih se aktiviraju ili deaktiviraju razliite mišine skupine, uzimajui u
obzir redoslijed, intenzitet i trajanje odreenog rada. Sve to dovodi do izvoenja
motorikih operacija. Formiranje motorikih znanja u suodnosu je s brojem
ponavljanja motorikog gibanja, sloenosti strukture, te osobina i mogunosti djeteta
ukljuenog u proces tjelesnog vjebanja (Mahi, 2015). Pod motorikim znanjima
ubrajaju se sva motorika gibanja za koje Findak (1995) istie da je nuna njihova
provedba kako bi dijete riješilo odreeni motoriki zadatak. Ukoliko dijete usvojena
motorika gibanja (strukture) izvodi lako, brzo, racionalno i uinkovito, moemo rei
da je steklo sposobnost, odnosno motoriku vještinu. Istako tako, ukoliko je
izvoenje usvojenog motorikog gibanja automatizirano, kaemo da je dijete
postiglo motoriku svrhu.
Motorika znanja dijele se u dvije skupine, a to su biotika i socijalna znanja.
Biotika motorika znanja temelj su na kojem se dograuju nekineziološka i
kineziološka motorika znanja. Genetski su uvjetovana, a njihova je uloga dvostruka.
Slue za usavršavanje motorikih znanja potrebnih za svakodnevne motorike
zadatke s kojima se ljudi tijekom ivota susreu, te potiu razvoj antropoloških
osobina i sposobnosti. U savladavanju prostora (hodanjem, tranjem, kotrljanjem,
puzanjem i kolutanjem), prepreka (penjanjem, skakanjem, provlaenjem,
silaenjem), otpora (dizanjem, nošenjem, upiranjem, potiskivanjem) i pri
manipulaciji objektima (bacanje, hvatanje, gaanje i ciljanje) pomau biotika
motorika znanja (Findak i Prskalo, 2004., prema Mahi, 2015). Biotika motorika
znanja opisuju se kao temeljni dio sadraja u procesu tjelesne i zdravstvne kulture
djece predškolske dobi. Naime, ukljuuju motorika gibanja kojima se smanjuje
potkono masno tkivo i potie aktivan rad mišia, te ujedno doprinose razvoju svih
motorikih sposobnosti. Socijalna motorika znanja mogu biti kineziološka (cilj je
postizanje sportskih rezultata) i nekineziološka motorika znanja (postizanje
materijalno-kulturnog proizvoda u egzistencijalne svrhe) (Mahi, 2015).
Razlike u motorikim sposobnostima djeaka i djevojica predškolske dobi
12
struktura, odgovornih za beskonaan broj manifestnih motorikih reakcija, koje se
mogu izmjeriti i opisati (Findak, 1995). Dakle, motorike sposobnosti odgovorne su
za uinkovito kretanje, te pomau u rješavanju razliitih motorikih zadataka.
udina- Obradovi i sur. (2004) govore i o utjecaju motorikih sposobnosti na
pokrete i kretanje djeteta. Tonije, motorike sposobnosti odreuju hoe li i u kojoj
mjeri pokreti biti spretni, brzi i precizni. Prema navodima Breslauer, Hublin i Zegnal
Kureti (2014), motorike sposobnosti mogu biti više ili manje uroene, tj. genetski
usvojene. Ovisno o koeficijentu uroenosti pojedine sposobnosti, na neke moemo
utjecati u veoj mjeri u odnosu na druge. Takoer, motorike sposobnosti ovise i o
spolu i ivotnoj dobi. Tako se primjerice na razvoj brzine i koordinacije najviše moe
utjecati upravo u najranijoj dobi, dok je snagu mogue razvijati tijekom cijelog
ivota. Potrebno je spomenuti i da „odreeni pokreti i prirodni oblici kretanja više
nego neki drugi pridonose razvoju odreenih motorikih sposobnosti“ (udina-
Obradovi i sur., 2004). Primjer je vei utjecaj tranja na razvoj koordinacije i snage
nego na razvoj preciznosti.
Snagu je mogue definirati kao „sposobnost uinkovitog iskorištavanja
mišine sile u svladavanju razliitih otpora“ (Breslauer i sur., 2014). Postoje tri tipa
snage, a to su eksplozivna, repetitivna i statika snaga. Takoer, postoji i topološka
podjela na snagu ruku i ramenog pojasa, snagu trupa te snagu nogu.
5.1.1. EKSPLOZIVNA SNAGA
maksimalnog ubrzanja vlastitog tijela ili nekog predmeta. Ova vrsta snage oituje se
u sposobnosti naglog ubrzanja, snazi odraza i udarca te izbaaja sprava i rekvizita
kao što su kugle, koplja i slino. Borilaki sportovi, skokovi i bacanja te atletski
sprintevi samo su neki od sportova u kojima eksplozivna snaga dolazi do izraaja. S
razvojem ove sposobnosti preporua se zapoeti oko 7. godine. Za procjenu
eksplozivne snage koristi se test: skok u dalj iz mjesta (Breslauer i sur., 2014).
Razlike u motorikim sposobnostima djeaka i djevojica predškolske dobi
13
5.1.2. REPETITIVNA SNAGA
Sportovi u kojima je primarna repetitivna snaga su veslanje, plivanje, aerobik,
biciklizam itd. Na repetitivnu snagu kao sposobnost obavljanja dugotrajnog rada gdje
je potrebno savladati vanjsko optereenje (ne vee od 75% od maksimalnog),
mogue je utjecati kroz cijelo ivotno razdoblje. Kao mjerni instrument koriste se
testovi kojima se broji maksimalan broj ponavljanja sklekova, unjeva i sl.
(Breslauer i sur., 2014).
maksimalne statine (izometrijske) kontrakcije mišia, odnosno, sposobnost
zadravanja eljenoga stava mišinom kontrakcijom.“ I ovdje je mogue utjecati
(raznim fitness programima, spravama s otporom i utezima) tijekom cijelog ivota,
budui da je koeficijent ureenosti neznatan. Hrvanje, dizanje utega i gimnastika
(izdraji koje gimnastiari izvode) primjeri su sportova statike snage. Mjerni
instrument je izdraj u zgibu.
Slika 4 Statika snaga- podizanje utega
(Preuzeto s: https://www.shutterstock.com/home)
14
Brzina predstavlja vještinu brzog reagiranja i izvoenja jednog ili više
pokreta. Takoer, ukljuuje i savladavanje što dueg puta u što kraem vremenu.
Procesom tjelesnog vjebanja nije mogue znatno utjecati na brzinu jer je ona
uroena. Ipak, neka istraivanja ukazuju na mogunost utjecaja u dobi od 10. do 14.
godine, te autori prirunika Osnove kineziologije (2014), Breslauer i sur., navode
sljedee vjebe za razvoj brzine:
1. prirodni oblici kretanja (brzo tranje, tranje uzbrdo itd.)
2. elementarne igre (štafetne igre)
3. vjebe kojima se utjee na pravilno izvoenje tehnike hodanja i tranja
4. vjebe kojima se razvijaju snaga i fleksibilnost
Taping testovi i kratki sprintevi iz leteeg starta slue kao mjerni instrument za ovu
motoriku sposobnost.
5.3. PRECIZNOST
Kako bi izvoenje pokreta bilo što preciznije, neophodno je imati pravilnu
procjenu i kontrolu gibanja na odreenom putu, sposobnost zadravanja
koncentracije, kao i openiti kinestetiki osjeaj cilja. Za razvoj preciznosti
(sposobnost ivanog sustava u kontroli fine intramuskularne koordinacije) potrebno
je ponavljati motoriki zadatak, iz jednostavnih do sloenih uvjeta (primjerice
gaanje gola u nogometu uvjebava se najprije iz mjesta, potom iz kretanja i na kraju
iz same igre). Gaanje horizontalnog cilja rukom ili vertikalnog nogom testovi su
kojima se utvruje razina preciznosti (Breslauer i sur., 2014).
5.4. IZDRLJIVOST
Izdrljivost je motorika sposobnost organizma u odravanju intenziteta
odreenog rada što due vrijeme bez da se efikasnost smanji. Neophodna je za ope
zdravstveno stanje ovjeka te slui kao prevencija sranih oboljenja, odrava radne
sposobnosti te doprinosi emocionalnoj kvaliteti ivota. Koeficijent uroenosti je 0.50
te je na nju mogue utjecati tijekom cijelog ivota redovitim tjelesnim aktivnostima.
Primjer su maratoni, hodanje, tranja na duge staze, plivanje i biciklizam (Breslauer i
sur., 2014).
15
visokim uroenim koeficijentom. Istraivanja pokazuju da najviše utjecaja na
razvijanje koordinacije ima u dobi do šeste godine ivota. Sportovi poput sportske
gimnastike, umjetnikog klizanja i akrobatike sadre kompleksne polistrukturalne
kretnje, koji zahtijevaju sposobnost koordinacije. Stupanj koordinacije odreuje se
poligonskim testovima sa zadacima poput tranja unazad, okretanja, provlaenja,
penjanja, nošenja lopte izmeu nogu i slino (Breslauer i sur., 2014).
5.6. RAVNOTEA
Dva su oblika ravnotee: sposobnost odravanja ravnotenog poloaja i
sposobnost uspostavljanja ravnotenog poloaja. Prvi se oblik odnosi na mogunost
brzog oblikovanja kompenzacijskih gibanja koja osiguravaju stabilan stav u
ravnotenom poloaju. Drugi oblik ukljuuje aktivnost vestibularnog aparata koji se
nalazi u labirintu unutrašnjeg uha, uz sintezu informacija iz ostalih receptora kao što
su vid, sluh i mišina napetost. Breslauer i sur. (2014) kao sportove sa znaajnije
zastupljenom ravnoteom i ovdje navode sportsku gimnastiku i aerobik, uz takoer i
jedrenje na dasci, skateboarding itd. Ravnoteu je mogue procijeniti kroz testove
stajanja na jednoj nozi ili kroz stajanje na dvije noge uzduno na klupici za
ravnoteu, s otvorenim oima.
Agilnost se definira kao sposobnost ubrzavanja, zaustavljanja i promjene
smjera kretanja tijela dok je u ubrzanju. Razvija se vjebama koje ukljuuju voenje
lopte, prelaenje preko prepreka, provlaanjem te brzim promjenama smjera u
frontalnom (naprijed-natrag), lateralnom (lijevo-desno), dijagonalnom (koso desno-
koso lijevo), horizontalnom i vertikalnom (naprijed-natrag-lijevo-desno), te
polukrunom i krunom smjeru (Juki i sur., 2003, prema Milanovi, 2009).
Razlike u motorikim sposobnostima djeaka i djevojica predškolske dobi
16
5.8. FLEKSIBILNOST
Fleksibilnost se u literaturi spominje i pod pojmom gibljivost, a oznaava
spremnost izvoenja maksimalne amplitude pokreta u zglobu ili nizu zglobova
kraljenice. Najvei utjecaj u podruju fleksibilnosti mogue je ostvariti u ranoj dobi,
od 5. godine. Naime, lokomotorni sustav tad je još uvijek u razvoju te je idealno
vrijeme za poetak vjebanja ritmike ili sportske gimnastike, baleta i slinih
sportova gdje se kao primarna motorika dimenzija istie upravo fleksibilnost.
Koeficijent ureenosti iznosi 0.50 što znai da se redovitim tjelesnim aktivnostima
moe uspješno odravati cijeli ivot.
Dvije su metode za razvoj fleksibilnosti, kao što to istiu autori Breslauer i sur. u
priruniku Osnove kineziologije (2014.):
1. statiki oblik istezanja
2. dinamiki oblik istezanja
Statiki se oblik odnosi na izvoenje do praga boli, gdje se u maksimalnoj amplitudi
zadrava poloaj oko 20 sekundi. Poznat je i pod nazivom stretching. Dinamiki,
odnosno balistini ili klasini oblik istezanja podrazumijeva izvoenje pokreta do
maksimalne amplitude.
Testovi kojima se mjeri razina fleksibilnosti su pretklon u sjedeem
raznonom stavu te duboki pretklon iz uspravnog kuta.
Slika 5 Fleksibilnost
17
6. IGRA
Igru Findak (1995) definira kao jednu od najstarijih vrsta tjelesne i
zdravstvene kulture koju karakteriziraju spontanost te raznolikost kretanja koje dijete
slobodno izabire. Uz to, dijete ostvaruje i snaan osjeaj zadovoljstva i ugode.
Rašidagi (2012) opisuje na koji je nain vidljiv uinak igre na fiziko i kakav je
uinak na psihiko zdravlje. Uz elju za sudjelovanjem u igri, kod djece se poveava
rad mišia i ubrzava se protok krvi kroz organizam što povoljno utjee na rad organa
i organskih sustava. Time se ubrzava fiziki rast i razvoj. Kroz igru djeca se bore,
pobjeuju i gube, a pritom proivljavaju razliita emocionalna stanja. Igra je nain na
koji djeca mogu zadovoljiti svoje elje, potrebe i interese. Na taj nain pospješuju
svoje psihiko zdravlje.
Djeca u dobi od 5 do 6 godina igraju se prema planu, a sama igra i karakter
igre podloni su djetetovu raspoloenju. Jednaku vanost kao i sama igra, imaju i
planiranje i prianje o igri. udina-Obradovi i sur. (2004) igru su podijelili u etiri
osnovne skupine.
Prvu skupinu ine igre pretvaranja u kojima dijete u potpunosti preuzima
ulogu. Kroz ovakav oblik igre, djeca odraavaju odnos prema drugima te projiciraju
odnose iz svoje najblie okoline. Poštuju pravila igre, te vole birati ulogu u kojoj
mogu biti voditelji i inicijatori.
Sljedea skupina su igre s pravilima koje imaju unaprijed postavljena pravila i
ogranienja. Nadalje, konstruktivne igre djeca nastoje dovršiti, zanima ih ono što su
zapoeli, a ukljuuju raznovrsne graevne i konstrukcijske materijale.
Funkcionalne igre su igre koje ukljuuju natjecanja i igre na spravama i
raznim rekvizitima na igralištu, te ih sadre mnoge sportske i društvene igre. Djeca
ove dobi rado sudjeluju u igrama u kojima je potreban vei broj odraslih i djece, no
jednako se mogu igrati i sami i s manjim brojem druge djece.
Šestogodišnjaci i sedmogodišnjaci igraju se i po nekoliko sati, a istu igru
mogu ponavljati i nadograivati danima. Djeca u igri koriste visoku razinu svog
stvaralaštva i mašte. Nastavlja se razvoj suradnike igre i shodno tome razvoj
pripadnosti, ali kao i prethodna skupina djece, tako i ova i dalje ponekad u igri i
aktivnosti sudjeluju samostalno (udina-Obradovi i sur., 2004).
Razlike u motorikim sposobnostima djeaka i djevojica predškolske dobi
18
6.1. MOTORIKE IGRE
Rašidagi (2012) u knjizi Elementarne igre u nastavi sporta i tjelesnog odgoja
donosi kategorizaciju prema motorikim sposobnostima na koje pojedine igre najviše
djeluju.
Primjer igara za razvoj ravnotee:
1. Djeca zauzmu raznoni poetni poloaj, te na znak odgojitelja podiu
primjerice desnu nogu kojom u zraku ispisuju svoje ime.
2. Zadaci koji ukljuuju hodanje, tranje, razne oblike poskoka, unjeve ili
nošenje i baratanje odreenih predmeta na glavi prelazei pritom du grede.
Primjer igara za razvoj snage:
1. Za jaanje gornjih ekstremiteta autor predlae igru pljeskanja rukama iznad
glave te brzo spuštanje ruku natrag u poetni poloaj.
2. Jaanje gornjih ekstremiteta mogue je i kroz imitiranje leta ptice na nain da
djeca mašu rukama.
3. Donje ekstremitete djeca jaaju zamahujui naizmjenino nogom prema gore,
a potom pljesnu rukama ispod podignute noge.
Primjer igara za razvoj fleksibilnosti:
1. Igra imitiranja upanja trave: na znak odgojitelja, djeca se saginju trupom
prema naprijed. Vano je napomenuti da koljena trebaju ostati ravno
ispruena.
2. Imitiranje sove: zadatak je okretati glavu lijevo i desno imitirajui tako
pokrete sovine glave.
3. Igra most: djeca lee na podu ispruenih ruku i nogu. Na znak („pravimo
zajedno most“) trebaju zgriti noge; stopala i dlanovi su poloeni na pod te
guraju kukove prema gore. Glava se zabacuje prema nazad.
Primjer igara za razvoj izdrljivosti:
1. Igranje odbojke u manjim grupama od ukupno etvero djece.
2. Igranje badmintona
3. Vonja na rolama ili biciklu uz korištenje zaštitne opreme
Razlike u motorikim sposobnostima djeaka i djevojica predškolske dobi
19
Primjer igara za razvoj brzine:
1. Igra hvatanja: odredi se jedno dijete kao hvata te je poetni poloaj na
sredini igrališta. Na znak odgojitelja djeca se razbjee i hvata ih treba
dotaknuti. Dijete koje je dotaknuto takoer postaje hvata. Igra se završava
kad su sva djeca postala hvata.
2. Djecu podijelimo u dvije grupe, a zadatak je što prije prebaciti postavljene
predmete s jednog kraja dvorane na drugi. Predmeti mogu biti lopte, obrui,
unjevi i slino.
Primjer igara za razvoj spretnosti i okretnosti:
1. Izmeu dvije vatre je igra u kojoj se djeca podjele u dvije grupe, svaka je u
svom polju te se meusobno gaaju loptom. Grupa iji igra ostane posljednji
nepogoeni u polju je pobjednika grupa.
2. Preskakanje vijae: dvoje djece vijau primi za kraj te ju vrti iznad zemlje.
Tree dijete nastoji preskoiti što više puta naizmjeninim skokovima.
Primjer igara za razvoj preciznosti:
1. Na odreenu udaljenost odgojitelj postavlja unj. Djecu moemo podijeliti u
dvije grupe te se natjeu koja e grupa prije kotrljanjem lopte pogoditi
udaljeni unj.
2. Ukoliko su zimski uvjeti i djeca su na igralištu, odgojitelj moe odrediti cilj
kojeg e djeca potom gaati napravljenim snjenim grudama.
3. Na udaljenosti od 15 metara obiljei se krug. Djeca mire, uz povez na
oima, te hodaju prema krugu. Pobjednik je ono dijete koje iz tri pokušaja
ima najmanje prijestupa.
Primjer igara za razvoj koordinacije:
1. Razliite štafetne igre: primjerice kruenje loptom oko struka te dodavanje
lopte suigrau.
Razlike u motorikim sposobnostima djeaka i djevojica predškolske dobi
20
ODGOJU
Svakom djetetu potrebno je pruiti i tjelesno obrazovanje koje ini sastavni
dio tjelesne i zdravstvene kulture. Kroz proces vjebanja, djeca usvajaju motorika
znanja, vještine i navike, ali i brojna teorijska znanja. Svaku od navedenih vještina,
djeca mogu primijeniti u svom svakodnevnom ivotu i radu (Findak, 1995).
Sadraji tjelesne i zdravstvene kulture planiraju se u skladu s djetetovom
prirodnom potrebom za kretanjem. Programskim se sadrajima nastoji utjecati na
antropološki status djece predškolske dobi. Satove tjelesne i zdravstvene kulture
mogue je odrati na otvorenom i u zatvorenom prostoru; u obliku zimovanja i
ljetovanja.
Findak (1995) donosi pregled dijelova i trajanja sata posebno za svaku dob:
sat tjelesne i zdravstvene kulture za mlau dobnu skupinu treba biti u trajanju od 25
minuta, te podijeljen na uvodni (2-3 minute), pripremni (5-7 minuta), glavni dio sata
(14-16 minuta) i završni dio sata (2-3 minute). Trajanje uvodnog i završnog dijela
jednak je za srednju i za stariju dobnu skupinu te iznosi 2-4 minute. Pripremni dio
sata trebao bi trajati 6-8 minuta, a glavni dio 18-20 minuta za djecu srednje dobne
skupine. Kod starije djece, pripremni dio sata u trajanju je 7-9 minuta, a glavni dio
20-22 minute. Navedena trajanja slue kao okvirna smjernica odgojiteljima, te
ukoliko djeca ponu gubiti panju, aktivnosti treba prekinuti te ponuditi neke druge
sadraje.
Postoji nekoliko metodikih organizacijskih oblika rada (Findak, 1992). Izbor
organizacijskog oblika rada ovisi o cilju i zadaama koje se nastoje ostvariti na
odreenom satu. U obzir treba uzeti i broj prisutne djece, dob djece, mjesto rada, broj
raspoloivih sprava i sadraj metodske jedinice. Jedan od oblika je frontalni oblik
rada u kojem odgojitelj nadzire, a sva djeca odrauju identian zadatak. Prilikom
odravanja ovakvog oblika rada, djeca se mogu stati u kolone, vrste ili u formaciju
kruga. Findak (1995) predlae poetak rada upravo s frontalnim oblikom jer na taj
nain djeca najbolje ue rukovati spravama te se bre snalaze u prostoru. Grupni
oblik rada moe se podijeliti na rad u parovima, trojkama, etvorkama, paralelni
oblik rada i na paralelno odjeljenski oblik rada. U radu u parovima panju je
potrebno usmjeriti na to da su djeca podjednake visine i teine, da imaju slinu
razinu motorikih sposobnosti, te da se poštuju elje djece.
Razlike u motorikim sposobnostima djeaka i djevojica predškolske dobi
21
Paralelan oblik rada je nain u kojem sva djeca izvršavaju isto motoriko
gibanje, ali na razliite naine, uz razliite sprave i na razliitim radnim mjestima.
Paralelno odjeljenjski oblik rada je oblik u kojem se djeca grupiraju u dva ili više
odjeljenja te izvode iste zadatke. Na znak odgojitelja, izvodi se novi zadatak na istom
mjestu. Individualni oblik rada ukljuuje rad odgojitelja s djetetom u vidu pomoi i
nadzora nad djetetom (Findak, 1992).
U radu s djecom predškolske dobi na satu tjelesne i zdravstvene kulture
mogue je primijeniti sljedee metode: metoda imitacije, ilustracije, dramatizacije,
metoda usmenog izlaganja, demonstracije, postavljanja i rješavanja motorikih
zadataka, kombinirane metode vjebanja i sintetika metoda uenja. O tome koju e
metodu odgojitelj odabrati ovisi preteno o situaciji na satu, ali i o djeci koju se
poduava (Findak, 1995).
22
7.1. ULOGA ODGOJITELJA U PROCESU TJELESNOG VJEBANJA
Iskustva koja djeca steknu u najranijoj dobi znatno utjeu na njihovu
percepciju o provoenju tjelesnih aktivnosti i u kasnijoj dobi. Na odgojiteljima je
stoga da proces tjelesnog vjebanja što je mogue bolje priblie djeci i prilagode
njihovoj dobi kako bi njihovo najranije iskustvo bilo što pozitivnije (Cox, 2005).
Budui da je odgojitelj rukovoditelj cjelokupnog odgojno-obrazovnog procesa, pa
tako i procesa u podruju tjelesne i zdravstvene kulture, vano je da u svakom
trenutku zna odgovore na pitanja što, kako, koliko i zašto raditi. Vano je i da
poznaje djecu s kojom radi te da u niti jednom trenutku ne zaboravi da su uz djecu na
satu tjelesne i zdravstvene kulture uvijek prisutni i razum, osjeaji, potrebe i elje.
Za svaki se sat tjelesne i zdravstvene kulture odgojitelj treba pripremati. Kao
što to navodi Findak (1995), postoje dvije vrste pripremanja za sat, a to su posredno i
neposredno pripremanje. Posredno podrazumijeva proces planiranja sata te
predstavlja temelj za daljnju pripremu. Neposredno pripremanje odnosi se na
pripremu konkretnog sata uzimajui u obzir mjesto i ulogu sata u odnosu na
prethodne i budue sate tjelesnog vjebanja. Ono ukljuuje teorijsko pripremanje,
metodiko i organizacijsko pripremanje.
Teorijsko se odnosi na upoznavanje s novim znanstvenim teorijama koje
potom treba primijeniti i u satu tjelesne i zdravstvene kulture.
Metodika priprema podrazumijeva osvrt i analizu prethodno odranog sata
kako bi se utvrdilo je li planirani cilj ostvaren i jesu li potrebni ispravci. Korak koji
slijedi je definiranje cilja i zadaa narednog sata, izbor sadraja koje e ponuditi
djeci, odabir metodikih organizacijskih oblika rada te metoda rada, sredstva i
pomagala koja e koristiti, odreivanje razine optereenja i na kraju odreivanje
trajanja pojedinog dijela sata.
Govorei o organizacijskom obliku pripremanja, radi sigurnosti djece, vano
je da odgojitelj prije svake provedbe sata provjeri ispravnost sprava i pomagala.
Takoer, sat treba poeti i završiti na vrijeme, a odgojitelj je zaduen i za
organizaciju mjesta rada, tonije prostora, prostorije ili terena na kojem e se sat
odrati (Findak, 1995). Odgojiteljeva odjea i obua za sat tjelesne i zdravstvene
kulture treba biti primjerena, budui da u radu s djecom predškolske dobi ima visoki
koeficijent vrijednosti, te ujedno slui kao primjer djeci.
Razlike u motorikim sposobnostima djeaka i djevojica predškolske dobi
23
Kako bi maksimalno zadrao djeju panju, odgojitelj treba koristiti slikovit
govor, s pravilnom intonacijom i dikcijom. Savjetuje se da su komunikacijske poruke
kratke, asocijativne, pamtljive i originalne.
Ukoliko kod djece eli usaditi ljubav prema tjelesnoj aktivnosti, i on sam
treba istinski voljeti tjelesno vjebanje i sav rad koji tjelesne aktivnosti uz sebe nose.
Odgovoran je za svoje ponašanje, a kako bi djeca usvojila ono najbolje, vano je da
je to ponašanje paljivo, srdano i susretljivo uz razinu strpljivosti. Odgojitelj je taj
koji djeci treba pruiti podršku ukoliko dou do teškoa, te ih motivirati i svojim
optimizmom, vjerom u uspjeh i energijom im pomoi u svladavanju teškoa.
Kako bi se cjelokupni utjecaj odgojno-obrazovnog rada i ukupna tjelesna
aktivnost predškolske djece drali u granicama uinkovitosti, Findak (1995) istie
nunost odgojiteljevog praenja i vrednovanja rada i napretka svakog djeteta
ponaosob.
Odgojitelji se esto mogu nai u nepredvienim situacijama, stoga moraju biti
spremni i sposobni suoavati se s izazovima te rješavati novonastale probleme i to:
„kako one koji proistjeu iz procesa tjelesnog vjebanja, tako i one koji se odnose na
cjelokupan odgojno-obrazovni rad s djecom predškolske dobi“ (Findak, 1995).
Razlike u motorikim sposobnostima djeaka i djevojica predškolske dobi
24
8. CILJ RADA ISTRAIVANJA
Cilj istraivanja ovog rada jest utvrditi i analizirati postoji li statistiki
znaajna razlika u motorikim sposobnostima ravnotee, snage (eksplozivna i
repetitivna snaga), fleksibilnosti i brzine izmeu djeaka i djevojica predškolske
dobi.
ravnotee izmeu djeaka i djevojica predškolske dobi.
Hipoteza 2: Postoji statistiki znaajna razlika u motorikoj sposobnosti
repetitivne snage izmeu djeaka i djevojica predškolske dobi.
Hipoteza 3: Postoji statistiki znaajna razlika u motorikoj sposobnosti
eksplozivne snage izmeu djeaka i djevojica predškolske dobi.
Hipoteza 4: Postoji statistiki znaajna razlika u motorikoj sposobnosti
fleksibilnosti izmeu djeaka i djevojica predškolske dobi.
Hipoteza 5: Postoji statistiki znaajna razlika u motorikoj sposobnosti
brzine izmeu djeaka i djevojica predškolske dobi.
Razlike u motorikim sposobnostima djeaka i djevojica predškolske dobi
25
10. METODOLOGIJA ISTRAIVANJA
10.1. UZORAK ISPITANIKA
Istraivanje je provedeno na ukupno 50 djece iz tri razliite skupine u djejem
vrtiu u Zagrebu. Od 50 djece u ovom je istraivanju sudjelovalo 25 djeaka i 25
djevojica u dobi od 5 do 7 godina starosti. Za svako je dijete od strane roditelja
pismeno odobren postupak provoenja istraivanja prema „Etikom kodeksu
istraivanja sa djecom“ (Ajdukovi i Kolesari, 2003). Djeci su zadaci bili objašnjeni
metodom demonstracije te je svima bilo jasno što se od njih zahtijeva. Istraivanje je
provedeno u svibnju i lipnju 2019. godine iskljuivo za potrebe ovoga rada.
10.2. UZORAK VARIJABLI
Istraivake varijable predstavljalo je pet testova za procjenu motorikih
sposobnosti. Prvi je test bio stajanje na jednoj nozi unutar pravokutnika (MRSJNK),
drugi je bio izvoenje trbušnjaka u 30 sekundi (MST30), zatim trei test skok u dalj
iz mjesta (MSDM), etvrti je bio taping rukom (MBTR) i peti test pretklon trupa
(MFSR). Rekviziti potrebni za provedbu testova bili su strunjae, ploa za taping te
metarska vrpca.
Test Kratica Motorika
Skok u dalj iz
Razlike u motorikim sposobnostima djeaka i djevojica predškolske dobi
26
Za potrebe ovog istraivanja korišteni su testovi za provjeru motorikih
sposobnosti dobiveni od strane Uiteljskog fakulteta u Zagrebu, u sklopu kolegija
Metodologija programiranja u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi (akademska godina
2018./2019).
10.3.1. STAJANJE NA JEDNOJ NOZI (MRSJNK)
Na podu se ljepljivom trakom oznai pravokutnik dimenzija 20 cm x 15 cm.
U poetnom poloaju ispitanik boljom nogom stoji unutar oznaenog pravokutnika,
te drugom nogom dodiruje podlogu. Ruke su mu slobodne.
Test se izvodi na znak ispitivaa, te ispitanik podie nogu od podloge. Nastoji
što due zadrati ravnoteni poloaj. Ispitiva se nalazi ispred ispitanika kako bi
pravovremeno regirao na ispitanikovo doticanje podloge, ali i dovoljno udaljeno
kako ispitanika ne bi ometao u izvoenju zadatka.
Vrijeme se mjeri do trenutka kad ispitanik dodirne podlogu ili nakon proteka
od 30 sekundi. Test se ponavlja 3 puta te se upisuju rezultati svih mjerenja.
Motorika sposobnost koja se utvruje ovim testom je ravnotea.
Slika 6 Djevojica u ravnotenom poloaju
(Preuzeto s: https://www.pinterest.com/pin/382243087094320431/?lp=true)
27
10.3.2. TRBUŠNJACI U 30 SEKUNDI (MST30)
Ispitanik lei na leima, a dlanovi ruku nalaze mu se na trbuhu. Noge su mu
savijene pod kutem od 90° te se pomoni ispitiva nalazi ispred njega s bone strane,
u kleeem poloaju pritišui mu stopala dlanovima, ime mu ih zapravo
uvršujue. Takoer, kontrolira koliko je ispravno ispitanik podignuo trup, te broji
uspješne pokušaje.
Test se izvodi podizanjem iz poetnog poloaja u sjedei sve dok ispitanik
ramenima ne dodirne koljena, pritom ne koristei ruke. Nakon što se uspješno
podigne, vraa se u poetni poloaj tako da lopaticama dodirne podlogu.
Zadatak je gotov kad ispitanik izvede najvei broj podizanja tijekom trideset
sekundi. Ukoliko vrijeme istekne, a ispitanik nije ramenima dotaknuo koljena u
zadnjem podizanju, taj se pokušaj ne broji.
Test se vrednuje na nain da se biljei broj uspješnih podizanja tijekom
trideset sekundi. Izvoenje se ponavlja samo jednom. Test slui za mjerenje
repetitivne snage.
28
10.3.3. SKOK U DALJ IZ MJESTA (MSDM)
Ispitanik stoji paralelno postavljenih stopala iza oznake te je to njegov poetni
poloaj. Ruke dri takoer paralelno uz tijelo.
Test MSDM izvodi na nain da bez meuposkoka sunonim odrazom skoi
što je više mogue u dalj. Zadatak završava doskokom na strunjau.
Ispitiva se nalazi pored linije odraza te provjerava radi li ispitanik prijestup.
Nakon što ispitanik odskoi, ispitiva biljei postignuti rezultat u centimetrima, od
mjesta odraza pa sve do zadnjeg otiska stopala na strunjai.
Test se ponavlja tri puta, uz dovoljne odmore za oporavak prije idueg
izvoenja testa. Ovim se testom mjeri eksplozivna snaga.
Slika 8 Poetni poloaj i odraz
(Preuzeto s: http://archive.sarahrichardsondesign.com/get-
29
Poetni poloaj ispitianika ukljuuje sjedenje za stolom. Boljom
rukom dodiruje krunicu, a slabijom se rukom pridrava za dasku. Ruke su
isprepletene krino, na nain da je bolja ruka iznad slabije.
Kad ispitiva da znak, ispitanik naizmjence dodiruje jednu pa drugu krunicu
sve dok ne protekne 15 sekundi.
Ispitiva se nalazi ispred ispitanika te je dovoljno odmaknut kako ne bi
ometao ispitanika. Provjerava je li ispitanik dotaknuo krunicu svaki put, te unosi
rezultate.
Vrednuje se broj dodira krunice u 15 sekundi. Pokušaji koji se broje su samo
oni kada ispitanik dotakne drugu krunicu i vrati se u poetni poloaj. Navedeni
pokušaj broji se kao jedan.
Test se mjeri tri puta, a slui za utvrivanje brzine kao motorike sposobnosti.
Slika 9 Taping rukom
30
Za mjerenje fleksibilnosti koristi se test MFSR. Poetni poloaj ispitanika
ini sjedei poloaj, s opruenim nogama i petama na osnovnoj liniji. Noge su
razmaknute toliko da ispitanik medijalnim otklonom oba stopala moe dodirnuti
palcima. Ruke su opruene, desni dlan na nadlanici lijeve ruke, na nain da se srednji
prsti prekrivaju.
Test se izvodi tako da se ispitanik spušta u pretklon povlaei rukama uz
mjernu liniju do trenutka kad više nee moi. Mjerna linija okomito je poloena na
osnovnu liniju, te se na njoj nalazi mjesto dodira. Noge moraju biti opruene tijekom
cijelog izvoenja. Zadatak je gotov kad ispitanik dosegne maksimalan pretklon te se
zadri na najudaljenijoj toki na mjernoj liniji.
Ispitiva kontrolira izvodi li ispitanik pravilno zadatak te se nalazi bono
pokraj ispitanikovih stopala.
Test se ponavlja tri puta, a vrednuje se udaljenost od mjesta gdje je ispitanik
završio pretklon do nulte vrijednosti mjerne linije koja se nalazi u ravnini s petama.
Rezultat se biljei kao negativan ukoliko ispitanik prijee rukama preko osnovne
linije, te pozitivan ukoliko ne prijee osnovnu liniju. Što je ispitanik postigao manji
rezultat, to je ostvario bolji rezultat.
Slika 10 Djevojica u pretklonu trupa
(Preuzeto s: https://www.flickr.com/photos/pokretzaokret/9248878873)
31
prema varijablama prikazanim u Tablici 2. Deskriptivnom statistikom dobivene su
minimalne i maksimalne vrijednosti, aritmetika sredina te standardna devijacija.
Prema Bili, Matijevi i Opi (2016.), aritmetika sredina je središnja vrijednost
pomou koje je mogue procijeniti koliko dobro reprezentira dobivene rezultate.
Naime, što je odstupanje rezultata od dobivene aritmetike sredine manje, to nam
predstavlja bolji reprezentant stvarnih rezultata. Dobiveni rezultati prikazani su za
oba spola zajedno, kao i posebno za djeake i posebno za djevojice.
Tablica 2 Deskriptivna statistika za oba spola zajedno
Varijable Uzorak Srednja
MRSJNK 50 16,87 2,00 30,00 8,09
MST30 50 13,90 5,00 20,00 3,81
MSDM 50 88,68 61,67 125,33 17,64
MFSR 50 -8,41 1,00 -15,33 4,37
MBTR 50 14,51 10,00 19,67 2,47
(MRSJNK- stajanje na jednoj nozi unutar pravokutnika; MST30- trbušnjaci u 30
sekundi; MSDM- skok u dalj iz mjesta; MFSR- pretklon trupa; MBTR- taping rukom;
Uzorak- broj ispitanika; Srednja vrijednost- aritmetika sredina; Minimum-
najmanji rezultat; Maksimum- najvei rezultat; Std.Dev.- standardna devijacija)
Za potrebe ovog istraivanja izmjereno je ukupno 50-ero djece, od ega je 25
djeaka i 25 djevojica. Svaka se varijabla mjerila tri puta, osim MST30 koja se
mjerila jednom.
Varijabla MRSJNK (stajanje na jednoj nozi unutar pravokutnika) mjerila se
tri puta te je najvei mogui rezultat bio 30 sekundi. Ukoliko je dijete doseglo
navedeni rezultat, bilo je prekinuto u izvoenju. Iz tog se razloga rezultati kreu od 2
do 30 sekundi. Prosjek je 16, 87, a standardna devijacija 8,09.
Razlike u motorikim sposobnostima djeaka i djevojica predškolske dobi
32
U varijabli trbušnjaci u 30 sekundi (MST30) najvei postignuti rezultat je 20,
a najmanji 5. Iz tog proizlazi aritmetika sredina od 13,90 sa standardnom
devijacijom 3,81.
Sljedea mjerena varijabla je MSDM, odnosno skok u dalj iz mjesta u kojem
se kao najmanji pokazao rezultat od 61,67 cm, a najvei 125,33 cm. Standardna
devijacija iznosi 17,64, dok je aritmetika sredina 88,68 cm.
Nadalje, minus u rezultatima za pretklon (MFSR) oznaava djetetov uspjeh u
prelaenju nule, dok rezultati u plusu oznaavaju da dijete nije uspjelo dosegnuti
nulu, ime je ostvarilo lošiji rezultat. Tako su djeca u ovom istraivanju prosjeno
dosegnula -8,41 cm, sa standardnim odstupanjem od 4,37. Najmanji je rezultat bio
1,00 cm, a najvei -15,33 cm.
Varijabla MBTR mjerila je broj udaraca kod tapinga rukom, te u prosjeku
iznosi 14,51 udarac. U zadanih 15 sekundi, najmanji rezultat je 10, a najvei 19,67
udaraca. Standardna devijacija u ovom je sluaju 2,47.
Razlike u motorikim sposobnostima djeaka i djevojica predškolske dobi
33
Varijable Uzorak Srednja
MRSJNK 25 15,99 2,00 30,00 8,78
MST30 25 14,08 6,00 20,00 3,78
MSDM 25 98,49 69,67 125,33 17,05
MFSR 25 -7,53 -2,00 -15,33 3,69
MBTR 25 15,75 11,67 19,67 2,22
(MRSJNK- stajanje na jednoj nozi unutar pravokutnika; MST30- trbušnjaci u 30
sekundi; MSDM- skok u dalj iz mjesta; MFSR- pretklon trupa; MBTR- taping rukom;
Uzorak- broj ispitanika; Srednja vrijednost- aritmetika sredina; Minimum-
najmanji rezultat; Maksimum- najvei rezultat; Std.Dev.- standardna devijacija)
Tablica 4 Deskriptivna statistika za djevojice
Varijable Uzorak Srednja
MRSJNK 25 17,75 7,33 30,00 7,41
MST30 25 13,72 5,00 19,00 3,91
MSDM 25 78,87 61,67 101,00 12,01
MFSR 25 -9,29 1,00 -15,33 4,87
MBTR 25 13,28 10,00 17,00 2,08
U Tablici 3. prikazani su deskriptivni rezultati istraivanja za djeake, dok
Tablica 4. prikazuje rezultate koje su ostvarile djevojice. Takoer, tablino su
prikazani rezultati ANOVA-e koja je korištena kako bi vidjeli postoje li razlike po
spolu u mjerenim motorikim sposobnostima. Razina statistike znaajnosti
postavljena je na p<0,05.
Razlike u motorikim sposobnostima djeaka i djevojica predškolske dobi
34
(1- djeaci, 2- djevojice)
U varijabli stajanje na jednoj nozi unutar pravokutnika (MRSJNK) djeaci su
ostvarili prosjean rezultat od 15, 99 sekundi sa standardnim odstupanjem od 8,78.
Maksimalni rezultat od 30 sekundi bio je ostvaren, a najmanje je bilo 2 sekunde.
Djevojice su takoer ostvarile maksimalnih 30 sekundi, no kod njih je minimum bio
7,33 sekunde. Prosjeno zadravanje u ravnotenom obliku iznosi 17,25 sekundi, a
standardna devijacija je 7,41. Odnos aritmetikih sredina prikazan je u grafu 1.
Prema tablici 5. vidljivo je da je p>0,05 (0,45), što znai da nema statistiki znaajne
razlike u motorikoj sposobnosti ravnotee izmeu djeaka i djevojica predškolske
dobi.
Error 3170,39 48 66,05
Razlike u motorikim sposobnostima djeaka i djevojica predškolske dobi
35
Deranja i sur. (2018.) proveli su test stajanja na jednoj nozi s otvorenim
oima te rezultati pokazuju statistiki znaajnu razliku izmeu djeaka i djevojica u
dobi od 5 do 6 godina. Razina znaajnosti iznosila je 0,013. Prosjek djeaka bio je
7,80 (SD=3,05), a djevojica 8,97 (SD=2,39). Djevojice u dobi od 6 do 7 godina
ostvarile su bolji prosjek od djeaka (9,33 sa standardnim odstupanjem 1,92
djevojice i 8,74 sa odstupanjem 2,81 djeaci), no ne postoji statistiki znaajna
razlika (p=0,315).
Istraivanja autora Venetsanou i Kambas (2001., prema Deranja i sur., 2018.)
pokazuju da djevojice u dobi od 4,5 do 6 godina ostvaruju statistiki znaajnije
rezultate od djeaka iste dobi u testovima ravnotee.
Prema Horvatu (2010), autori Kosinac i Kati (1999) svojim longitudinalnim
istraivanjem utvrdili su da djevojice pokazuju bolje rezultate u testovima ravnotee
od djeaka.
Ahmadizadeh i Akabar Pahlevanian (2014) provedbom razliitih varijabli
dolaze do rezultata da djevojice ostvaruju bolje rezultate u podruju ravnotee nego
što to ostvaruju djeaci. Prosjena vrijednost djevojica koju navode iznosi 6,9
(SD=2,1), dok je kod djeaka 5 (SD=1,6).
Boschi, Caput Jogunica, Gulan i Privitellio (2007) istrauju utjecaj sportskog
programa na motorike sposobnosti. Iz njihovog istraivanja takoer moemo
primjetiti razliku izmeu djeaka i djevojica. Tako su djeaci prije trenanog
procesa u podruju ravnotee prosjeno ostvarili 5,81 (SD=3,24), dok je poslije
rezultat iznosio 8,20 (SD=1,91). Djevojice su bile bolje sa rezultatom od 6,42
(SD=3,23) prije i sa 8,96 (SD=161) poslije trenanog procesa.
Razlike u motorikim sposobnostima djeaka i djevojica predškolske dobi
36
Effect SS Degr.of MS F p
Intercept 9660,500 1 9660,500 652,2957 0,000000
Spol 1,620 1 1,620 0,1094 0,742284
Error 710,880 48 14,810
Graf 2 Aritmetike sredine za MST30
U varijabli MST30 rezultati pokazuju da su djeaci u prosjeku napravili 14,08
trbušnjaka, a djevojice 13,72, kao što je vidljivo i na grafu 2. Standardna odstupanja
ovdje su iznosila 3,78 kod djeaka i 3,91 kod djevojica. Pet trbušnjaka minimalan je
rezultat koji su ostvarile djevojice, dok je kod djeaka to šest trbušnjaka. Takoer,
ne razlikuju se previše niti u ostvarenom maksimalnom rezultatu: 19 trbušnjaka kod
djevojica i 20 kod djeaka. Tablica 6. pokazuje da je p>0,05 (0,74), stoga ne postoje
statistiki znaajne razlike u motorikoj sposobnosti repetitivne snage izmeu
djeaka i djevojica predškolske dobi.
12
12.5
13
13.5
14
14.5
15
15.5
16
Razlike u motorikim sposobnostima djeaka i djevojica predškolske dobi
37
Deranja i sur. (2018), kao i Špeli i sur. (2002, prema Horvat 2010) takoer
nisu utvrdili statistiki znaajnu razliku u podruju repetitivne snage. Istraivanje
Deranje i sur. pokazalo je da su djeaci (5-6 godina) ostvarili prosjean rezultat 6,60,
SD=4,32, dok su djevojice u ovom sluaju bile bolje sa prosjekom 7,48, SD=3,68;
p=0,203. U dobi od 6 do 7 godina rezultati idu u korist djeaka: prosjek iznosi 9,90,
SD=4,88, dok kod djevojica iznosi 9,84 sa standardnim odstupanjem 4,68. Razina
znaajnosti bila je 0,963.
Takoer, Bala (2003) ne nalazi statistiki znaajne razlike izmeu djeaka i
djevojica u podruju repetitivne snage.
Sljedee istraivanje (Horvat, 2010) postiglo je sljedee rezultate: djeaci su
ostvarili prosjek od 7,31 sa standardnim odstupanjem 2,07. Minimalan rezultat bio je
2, a maksimalni 14,67. Djevojice su ostvarile prosjek od 6,99, sa standardnim
odstupanjem 2,15. Minimalan rezultat bio je 0, a najvei 14. Treba napomenuti da su
se u ovom istraivanju trbušnjaci testirali u 15 sekundi. Razina znaajnosti iznosi
0,26.
Lepeš i Saboli podizanje trupa testirali su u vremenskom trajanju od 30
sekundi gdje su djeaci prosjeno ostvarili 27,48 (SD=7,26), a djevojice 25,94
(SD=6,30). Razina znaajnosti je 0,21, što znai da nisu utvrene statistiki znaajne
razlike.
Cvetkovi, Jakši i Popovi (2007) ispitanike su grupirali prema dobi.
Podizanje trupa testirano je u vremenskom trajanju od 60 sekundi. Tako moemo
vidjeti da su djeaci u dobi od 5 do 5,5 godina prosjeno postigli 17,48 (SD=9,22), a
djevojice 18,95 (SD=8,60). Razina znaajnosti iznosila je 0,28. Djeca uzrasta 5,5 do
6 godina ostvaruju prosjenih 19,76, sa standardnom devijacijom 9,11 (djeaci),
odnosno 20,38, sa standardnom devijacijom 9,50 (djevojice). Razina znaajnosti i
ovdje je vea od 0.05 (0,62). Od 6 do 6,5 godina, djeaci prosjeno postiu 22,46
(SD=8,43), a djevojice 23,76 (9,83). U dobi od 6,5 do 7 godina rezultati su redom
24,40 (SD=8,89) i 25,11 (SD=8,70). Razina znaajnosti u oba je sluaja vea od 0,05
(0,28 i 0,50) stoga nisu utvrene statistiki znaajne razlike.
Razlike u motorikim sposobnostima djeaka i djevojica predškolske dobi
38
Effect SS Degr.of MS F p
Intercept 393207,1 1 393207,1 1807,767 0,000000
Spol 4815,1 1 4815,1 22,137 0,000022
Error 10440,5 48 217,5
Graf 3 Aritmetike sredine za MSDM
Govorei o skoku u dalj iz mjesta, djeaci su ostvarili znatno bolji rezultat.
Prosjeno iznosi 98,49 cm što je 19,62 cm više od prosjeka djevojica (78,87 cm),
graf 3. Standardno odstupanje iznosi 17,05 kod djeaka i 12,01 kod djevojica.
Najslabiji rezultat kod djevojica je bio 61,67, a najbolji 101,00 cm. Kod djeaka se
suma kree od 69,67 do 125,33 cm. U tablici 7. vidimo da je p<0,05 (0,000022),
stoga je prihvaena hipoteza da postoje statistiki znaajne razlike u motorikoj
sposobnosti eksplozivne snage izmeu djeaka i djevojica predškolske dobi.
U istraivanju Deranje i sur. (2018) u varijabli skok u dalj iz mjesta nije
utvrena statistiki znaajna razlika izmeu djeaka i djevojica (p=0,15 za dob od 5
do 6 godina i p=0,69 za dob od 6 do 7 godina). Aritmetika sredina za djeake
(86,29, SD= 25,93 i 96,68, SD=25,27) bila je vea od aritmetike sredine djevojica
(80,25, SD= 22,97 i 94,51, SD= 20,63) i u dobi od 5 do 6, kao i od 6 do 7 godina.
65
70
75
80
85
90
95
100
105
110
Razlike u motorikim sposobnostima djeaka i djevojica predškolske dobi
39
Kosinac i Kati (1999) te Bala (2003, prema Horvat 2010) svojim istraivanjem
zakljuuju kako su djeaci superiorniji u motorikoj sposobnosti eksplozivne snage u
odnosu na djevojice, dok Špeli i sur. (2002) nisu ustanovili statistiki znaajne
razlike.
Rezultati istraivanja provedenog 2010. godine pokazuju statistiki znaajnu
razliku izmeu djeaka i djevojica (razina znaajnosti iznosi 0,00). Djeaci su
prosjeno ostvarili 107,67 cm, gdje je najvei rezultat bio 145,67 cm, a najmanji
61,67 cm. Standardna devijacija iznosila je 17,47 kod djeaka i 16,20 kod djevojica.
Djevojice su postigle prosjenih 97,06 cm, najvei rezultat bio je 149 cm, a
najmanji 59,67 cm (Horvat, 2010).
Car Moha, Matrljan i Zeki (2016) proveli su istraivanje koje je pokazalo
kako su djeaci postigli bolji rezultat (prosjek 99,575, SD=20,72) u odnosu na
djevojice (prosjek 77,500, SD=18,94). P vrijednost u ovom je sluaju iznosila
0,0086 što pokazuje statistiki znaajnu razliku.
Dolazimo do još jednog istraivanja koje pokazuje statistiki znaajnu razliku
(p=0,00) u korist djeaka. Prosjeno su ostvarili 137,94 cm (SD=15,84), što je 13,32
cm više u odnosu na djevojice. Standardno odstupanje kod djevojica iznosi 17,85
za prosjek od 124,62 cm. Kao mogui razlog navedenih razlika, autori Lepeš i
Saboli (2012) navode bogatiji motoriki ivot (ostvaren kroz tranje za loptom,
penjanjem po drveu i veom eljom za pobjedom) djeaka u odnosu na djevojice
koje imaju drugaije interese. Takoer, viša razina motorike sposobnosti snage kod
djeaka moe biti posljedica breg protoka impulsa od kore velikog mozga, pa sve
do efektora u mišiima.
Planinsec (2002) kao prosjean rezultat djeaka navodi 95,0 cm (SD=17,9),
dok je kod djevojica 90,0 cm sa standardnim odstupanjem od 15,5. Dakle, i u ovom
istraivanju djeaci su se pokazali kao boljima na podruju eksplozivne snage.
Obradovi, Polimac i Vukadinovi (2013) u testu skoka u dalj ne pronalaze
statistiki znaajne razlike (p=0,49). Djeaci u dobi od 5 godina prosjeno su skoili
114,62 cm (SD=12,27), a djevojice 104,80 cm (SD=9,56). U dobi od šest godina,
bolje su bile djevojice sa prosjeno skoenih 125,70 (SD=19,26), dok su djeaci u
prosjeku postigli 122,15 cm (SD=12,23).
Razlike u motorikim sposobnostima djeaka i djevojica predškolske dobi
40
Rezultati istraivanja Ahmadizadeh i Akbar Pahlevanian (2014) prate
prethodno navedene rezultate koji u podruju eksplozivne snage kao bolje navode
djeake. U ovom su istraivanju kroz razliite varijable djeaci ostvarili prosjek 9,0
(SD=2,3), a djevojice 6,1 (SD=3,5).
Boschi i sur. (2007). prikazuju rezultate od prosjenih 96,12 cm (SD=18,47)
kod djeaka i 94,69 cm (SD=18,53) kod djevojica, prije trenanog procesa.
Testiranje nakon provedenog procesa vjebanja dovelo je do boljih rezultata kod
djeaka (107,73 cm, SD=17,93) nego kod djevojica (105,75, SD=18,53).
Rezultati provedenog istraivanja od strane Babi, Horvat i Jenko Miholi
(2013) pokazuju statistiki znaajnu razliku (p=0.00) u skoku u dalj izmeu djeaka i
djevojica. Djeaci su postigli prosjean rezultat 107,67 cm, a djevojice 97,06 cm.
Standardna odstupanja redom su iznosila 17,47 i 16,20.
Cvetkovi i sur. (2007) ustanovili su statistiki znaajnu razliku za varijablu
skok u dalj. Djeaci su u odnosu na djevojice bolji i u dobi od 5 do 5,5 godina
(prosjeno 100,68 cm, SD= 19,49 naspram djevojica 92,43 cm, SD=15,24;
p=0.002) te u dobi od 5,5 do 6 godina (djeaci: 110,80 cm, SD=17,09 i djevojice:
101,03 cm, SD=18,85; p=0,00). Sline su rezultate postigle i idue dobne skupine (6-
6,5 i 6,5-7 godina). Redom su djeaci postigli prosjeno 116,16 cm (SD=18,775) i
122,80 cm (SD=18,755), a djevojice 107,98 cm (SD=16,094) i 114,93 cm
(SD=19,071). Prosjena su odstupanja bila manja od 0,05: 0,000 i 0,001.
Razlike u motorikim sposobnostima djeaka i djevojica predškolske dobi
41
Effect SS Degr.of MS F p
Intercept 3539,209 1 3539,209 189,5854 0,000000
Spol 38,720 1 38,720 2,0741 0,156307
Error 896,071 48 18,668
Graf 4 Aritmetike sredine za MFSR
U pretklonu trupa (MFSR) i djeaci i djevojice su kao najbolji rezultat
postigli -15,33 cm. Najmanji rezultat kod djeaka je bio -2,00 cm, a kod djevojica
1,00 cm. Prosjeno su djevojice ostvarile -9,29 cm (Std.Dev. 4,87), a djeaci -7,53
cm (Std.Dev. 3,69). Navedene vrijednosti grafiki su prikazane u grafu 4. Tablica 8.
pokazuje da je p>0,05 (0,16), stoga ne postoji statistiki znaajna razlika u
motorikoj sposobnosti fleksibilnosti izmeu djeaka i djevojica predškolske dobi.
Kosinac i Kati istraivanjem su došli do zakljuka da u podruju
fleksibilnosti bolje rezultate ostvaruju djevojice u dobi od pet do sedam godina,
nego djeaci iste dobi (Kosinac i Kati 1999, prema Horvat 2010), a do istog
rezultata dolaze i Špeli i sur. (2002).
Takoer, Bala (2003) provodi test pretklona, u kojem djevojice starosti od 4
do 6 godina pokazuju bolje rezultate nego djeaci.
-12
-11
-10
-9
-8
-7
-6
-5
Razlike u motorikim sposobnostima djeaka i djevojica predškolske dobi
42
Horvat (2010) zakljuuje da postoje statistiki znaajne razlike (p=0,00) u
korist djevojica. Prosjeno su djevojice ostvarile -3,41 cm (SD=9,47), najvei
rezultat bio je -27,67 cm, a najmanji 17,67 cm. Kod djeaka najvei rezultat je bio
-28,67 cm, a najmanji 17,67 cm što dovodi do prosjeka od 1,49 cm, sa standardnim
odstupanjem 9,41.
Car Moha i sur. (2016). uoavaju bolje rezultate kod djevojica (41,700, sa
standradnim odstupanjem 5,638), nego kod djeaka (38,200, sa standardnim
odstupanjem 7,764), no budui da je p>0,05 (p=0,22), ne postoje statistiki znaajne
razlike.
Statistiki znaajna razlika vidljiva je u istraivanju Obradovia i sur. (2013)
gdje razina znaajnosti iznosi 0,05. Djevojice postiu sljedee rezultate: u dobi od 5
godina prosjeno 37,80 cm (SD=6,76) i u dobi od 6 godina 41,00 (SD=5,96). Kod
djeaka je prosjek 35,08 cm (6,71) sa navršenih pet godina i 35,50 (SD=6,06) sa
navršenih šest godina.
Istraivanje Lepeša i Sabolia (2012) ukazuje na statistiki znaajnu razliku
izmeu djeaka i djevojica u dobi od sedam godina. Razina znaajnosti iznosi 0,00.
Prosjek djevojica iznosio je 41,49 cm (SD=7,15), a djeaka 35,84 cm (SD=6,72).
Kao mogui razlog bolje fleksibilnosti kod djevojica, navodi se poveana gipkost
djevojica u periodu rasta i razvoja u odnosu na djeake iste dobi, kao i bolji biološki
poloaj zdjelice djevojica i manjem kutu spajanja bedrene kosti u zglobnu površinu
zdjelice.
Cvetkovi i sur. (2007) istiu statistiki znaajnu razliku za sve etiri dobne
skupine, a bolje rezultate ostvarile su djevojice. U dobi od 5 do 5,5 godina
djevojice su postigle 38,28 (SD=5,87), a djeaci 33,73 (SD=6,58). Šest mjeseci
starije djevojice postigle su 41,10 (SD=7,79), a djeaci 35,94 (SD=6,32). Djevojice
svoj rezultat poveavaju i u dobi od 6 do 6,5 godina (41,98, SD=7,69), jednako kao i
djeaci (36,67, SD=6,98). Djevojice posljednje dobne skupine (6,5-7 godina)
postigle su rezultat od 43,38, a djeaci 37,88. Standardna devijacija bila je 7,20 kod
djevojica i 7,33 kod djeaka. U sva etiri sluaja, razina znaajnosti bila je 0,00.
Razlike u motorikim sposobnostima djeaka i djevojica predškolske dobi
43
Effect SS Degr.of MS F p
Intercept 10531,84 1 10531,84 2270,428 0,000000
Spol 76,06 1 76,06 16,396 0,000187
Error 222,66 48 4,64
Posljednja mjerena varijabla bila je MBTR, tj. taping rukom. Deskriptivna
statistika pokazuje prosjean rezultat od 15,75 udaraca za djeake. Minimum je bio
11,67 udaraca, a maksimum 19,67 udaraca. Standardna devijacija za navedenu
varijablu iznosi 2,22. Kod djevojica standardno odstupanje je 2,08 za prosjeni
rezultat od 13,28 udaraca. Minimum iznosi 10, dok je maksimalno postignut rezultat
od 17 udaraca rukom. Iz tablice 9. vidimo da je p<0,05 (0,000187), stoga je
prihvaena hipoteza da postoje statistiki znaajne razlike u motorikoj sposobnosti
brzine izmeu djeaka i djevojica predškolske dobi.
Prema Horvatu (2010), Špeli i sur. (2002), kao i Bala (2003) nisu ustanovili
statistiki znaajne razlike izmeu djevojica i djeaka predškolske dobi u varijabli
taping rukom.
Razlike u motorikim sposobnostima djeaka i djevojica predškolske dobi
44
Lepeš i Saboli (2012) donose pregled rezultata ostvarenih kod djece u dobi
od 7 godina. Djeaci su prosjeno postigli 22,63, a djevojice 22,03 sa standardnom
devijacijom 3,85 kod djeaka i 3,39 kod djevojica. Statistiki znaajna razlika nije
utvrena, budui da je p>0,05 i iznosi 0,36.
Planinsec (2002) zakljuuje da su djevojice u dobi od 5 do 6 godina postigle
bolje rezultate u odnosu na djeake vršnjake. Djeaci su sa standardnim odstupanjem
od 2,2 ostvarili prosean rezultat 11,00. Djevojice su prosjeno ostvarile 12,00, sa
standardnom devijacijom 2,3. Taping rukom mjerio se u 20 sekundi.
Svojim istraivanjem, Cvetkovi i sur. (2007) nisu u niti jednoj dobnoj
skupini ustanovili statistiki znaajne razlike izmeu djeaka i djevojica. Razina
znaajnosti u sve etiri dobne skupine bila je vea od 0,05:0,56 i 0,47, 0,75 i 0,30.
Djeaci i djevojice postigli su gotovo iste rezultate. U dobi 5-5,5 kod djeaka je
zabiljeeno prosjeniih 14,19 (SD=3,29), a kod djevojica 13,92 (SD=2,72). Zatim u
dobi 5,5-6 godina vidimo sljedee rezultate: djeaci 15,18 (SD=3,20) i djevojice
15,50 (SD=3,52). Nadalje, od 6-6,5 godina djeaci su postigli prosjeno 16,58
(SD=3,42), a djevojice 15,85 (SD=2,81). Posljednju su skupinu inila djeca uzrasta
6,5 do 7 godina gdje su djeaci bili bolji sa prosjenih 17,58 (SD=3,52), nego
djevojice s rezultatom 17,18 (SD=3,13).
Razlike u motorikim sposobnostima djeaka i djevojica predškolske dobi
45
motorikih sposobnosti kod djece predškolske dobi, ali ujedno i osvijestiti vanost
provedbe tjelesnih aktivnosti. Kao što je u razradi ve spomenuto, rana isksutva
uvelike utjeu na percepciju vjebanja u kasnijoj dobi. U odravanju zdravog naina
ivota odgovorni su odgojitelji, zajedno sa primarnim skrbnicima djeteta. Kako bi
krajnji uinak za djecu bio što pozitivniji, nuna je meusobna suradnja odgojitelja i
roditelja. Odgojitelji su strunjaci koji mogu pomoi roditeljima i usmjeravati ih
kako pomoi djeci u usvajanju zdravih navika te kako utjecati na razvoj motorike, ali
i ostalih podruja djetetova razvoja. Zadatak odgojitelja prema djeci je osiguravanje
metodiki bogatog programa tjelesnog vjebanja, osmišljenog kroz igru, u kojem e
djeca moi uivati te na taj nain stvoriti afinitete prema kretanju. Tako e kroz igru
koja je njima najblii i najdrai oblik rada razvijati i usavršavati motorika znanja i
sposobnosti.
Cilj rada bio je utvrditi razlike u motorikim sposobnostima ravnotee, snage,
fleksibilnosti i brzine izmeu djeaka i djevojica predškolske dobi. Istraivanje je
provedeno na uzorku od 50-ero djece, od kojih je 25 djeaka i 25 djevojica
predškolske dobi. Korišteno je pet testova: test stajanja na jednoj nozi unutar
pravokutnika, trbušnjaci u 30 sekundi, skok u dalj iz mjesta, pretklon trupa i taping
rukom. Provedeno istraivanje opisano u ovom radu pokazalo je kako su djeaci
bolji u dvije od pet testiranih motorikih sposobnosti, a to su eksplozivna snaga i
brzina. Za ostale tri varijable nisu utvrene statistiki znaajne razlike (hipoteze 1, 2 i
4). Istraivanja Deranje i sur. (2018) pokazuje da su rezultati motorikih sposobnosti
u svakoj dobnoj skupini sve bolji što upuuje na tendenciju progresivnog razvoja.
Istraivanje je provedeno na manjem broju ispitanika, stoga je teško odrediti
opi zakljuak. Shodno tome, ukazuje se potreba za ponavljanjem istraivanja sa
veim brojem ispitanika na širem geografskom podruju te uporabom veeg broja
varijabli motorikih sposobnosti.
Savska cesta 77, 10 000 Zagreb
Kontakt:
Poštovani roditelju,
u svrhu pisanja diplomskog rada zamolila bih Vas za pristanak na provoenje
mjerenja na Vašem djetetu.
Tijekom sata Tjelesne i zdravstvene kulture djeca e izvoditi testove za
provjeru motorikih sposobnosti. Testirat e se snaga (test: skok udalj iz mjesta,
trbušnjaci u 30 sekundi), brzina (test: taping rukom gdje dijete sjedi za stolom i
naizmjenino dodiruje dvije krunice), fleksibilnost (test: pretklon u sjedu), i
ravnotea (test: stajanje na jednoj nozi). Ovim istraivanjem elim vidjeti koliko su
motorike sposobnosti razvijene kod djeaka, a koliko kod djevojica te postoji li
meusobna razlika.
U diplomskom radu se nigdje nee spominjati ime Vašeg djeteta ve e se
gledati ukupni podaci.
Za sva dodatna pitanja i nejasnoe, stojim Vam na raspolaganju:
S poštovanjem,
Anamarija Haramina
Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja
Potpis roditelja: _______________________________________________
Rani i predškolski odgoj i obrazovanje
Uiteljski fakultet Sveuilišta u Zagrebu
Vrti: ___________________________
za provoenje istraivanja u Vašem vrtiu u svrhu prikupljanja podataka
za izradu diplomskog rada. U tu svrhu potrebno je tijekom jednog sata
Tjelesne i zdravstvene kulture izmjeriti motorike sposobnosti kroz
testove (trbušnjaci u 30 sekundi, pretklon u sjedu, taping rukom, stajanje
na jednoj nozi i skok u dalj iz mjesta). Podatci e biti prezentirani
skupno i potpuno anonimno bez navoenja imena vrtia ili djece.
U nadi povoljnog rješenja ove zamolbe iskreno zahvaljujem !
S poštovanjem,
Anamarija Haramina
S U G L A S N O S T
Suglasan/sna sam da Anamarija Haramina provede istraivanje u svrhu
prikupljanja podataka za izradu diplomskog rada. U tu svrhu potrebno je
tijekom jednog sata Tjelesne i zdravstvene kulture izmjeriti motorike
sposobnosti kroz testove (trbušnjaci u 30 sekundi, pretklon u sjedu,
taping rukom, stajanje na jednoj nozi i skok u dalj iz mjesta). Suglasnost
se odobrava na temelju zamolbe od
___________________________________________ .
REPUBLIKA HRVATSKA
Zagreb, svibanj 2019.
za istraivanje
Smjer studija: diplomski sveuilišni studij Rani i predškolski odgoj i
obrazovanje
studenta/studenticu na provedbu istraivanja na prigodnom uzorku djece
za potrebe diplomskog rada. Student e pod mentorstvom
_________________________ provesti istraivanje za potrebe za
završnog rada naslovljenog:
pridravati se kunoga reda djejeg vrtia i ostvariti dogovorene zadae.
Molimo da ravnatelj odredi kod kojeg e odgajatelja student/ica provesti
dane istraivanja.
Student se obvezuje da e istraivanje provesti u skladu s Etikim
kodeksom istraivanja s djecom.
suradnicima na suradnji i pomoi u ostvarivanju studentskog
istraivanja.
50
Ime djeteta: ________________________________________
Gender and Motor Skills in Preschoolers. Preuzeto s:
https://www.researchgate.net/publication/283236103_Relationship_Between
_Gender_and_Motor_Skills_in_Preschoolers
2. Ajdukovi, M., Kolesari, V. (2003). Etiki kodeks istraivanja s djecom.
Zagreb: Dravni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladei: Vijee za
djecu Vlade Republike Hrvatske
3. Babi, V., Horvat, V., Jenko Miholi, S. (2013). Gender Differences in Some
Motor Abilities of Preschool Children. Faculty of Teacher Education,
University of Zagreb, Faculty of Kinesiology, University of Zagreb. Preuzeto
s:
https://www.researchgate.net/publication/281206370_Gender_Differences_in
_Some_Motor_Abilities_of_Preschool_Children
4. Bili, V., Matijevi, M., Opi, S. (2016). Pedagogija za uitelje i nastavnike.
Zagreb: Školska knjiga
5. Boschi, V., Caput-Jogunica, R., Gulan, G., Privitellio, S. (2007). Utjecaj
sportskog programa na promjene motorikih sposobnosti predškolaca.
Preuzeto s:
https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=36909
6. Brajša-ganec, A. (2003). Dijete i obitelj: emocionalni i socijalni razvoj.
Jastrebarsko: Naklada Slap
7. Breslauer, N., Hublin, T., Zegnal Kureti, M. (2014). Osnove kineziologije.
akovec: Meimursko veleuilište u akovcu
8. Car Moha, D., Matrljan, A., Zeki, R. (2016). Razlike u morfološkim
karakteristikama i motorikim sposobnostima djece predškolske dobi
polaznika male sportske škole. Ljetna škola kineziologa Republike Hrvatske,
str. 406-413. Preuzeto s: https://www.hrks.hr/skole/25_ljetna_skola/406-
Zekic.pdf
in preschool children according to gender. New technologies in sports,
University of Novi Sad. Preuzeto s:
https://www.researchgate.net/publication/204935063_Differences_of_motor_
abilities_in_preschool_children_according_to_gender
11. udina-Obradovi, M, Letica, M., Pleša, A., Profaca, B., Starc, B. (2004).
Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi. Zagreb: Golden
marketing
12. Deranja, M., Ivekovi, I., Šalaj, S. (2018). Razlika u motorikim
sposobnostima i znanjima djeaka i djevojica u dobi od 1. do 7. godine. 27.
Ljetna škola kineziologa Republike Hrvatske, Pore str. 408. do 413.
Preuzeto s https://bib.irb.hr/datoteka/951500.Ljetna_skola_2018-408-413.pdf
13. Findak, V. (1992). Metodiki organizacijski oblici rada u edukaciji, sportu i
sportskoj rekreaciji. Bjelovar: NIŠP „Prosvjeta“
14. Findak, V. (1995). Metodika tjelesne i zdravstvene kulture u predškolskom
odgoju. Zagreb: Školska knjiga
15. Horvat, V. (2010). Relacije izmeu morfoloških i motorikih dimenzija te
spremnosti za školu djece predškolske dobi. Doktorska disertacija.
Kineziološki fakultet Sveuilišta u Zagrebu
16. Lepeš, J., Saboli, H. (2012). Razlike u motorikim sposobnostima i telesnoj
kompoziciji izmeu deaka i devojica od 7 godina. Novi Sad, Uiteljski
fakultet na maarskom nastavnom jeziku u Subotici, Univerzitet u Novom
Sadu, Srbija. Preuzeto s:
http://doisrpska.nub.rs/index.php/sportskenaukeizdravlje/article/view/258/207
17. Mahi, M. (2015). Usvajanje motorikih znanja kod djece predškolske dobi.
Završni rad. Pula: Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti Sveuilišta Jurja
Dobrile
18. Milanovi, D. (2009). Teorija i metodika treninga. Zagreb: Odjel za
izobrazbu trenera Društvenog veleuilišta u Zagrebu, Kineziološki fakultet
Sveuilišta u Zagrebu.
19. Obradovi, J., Polimac, M., Vukadinovi, M. (2013). Differences in motor
abilities of children in relation to gender and age. Faculty of sport and
physical education, University of Novi Sad. Preuzeto s:
http://www.eqoljournal.com/wp-content/uploads/2017/06/EQOL_5_2_d.pdf
20. Planinsec, J. (2002). Relations between the motor and cognitive dimensions
of preschool girls and boys. Faculty of Education, University of Maribor
21. Rašidagi, F., (2012.) Elementarne igre u nastavi sporta i tjelesnog odgoja
Preuzeto s:
https://www.researchgate.net/profile/Faris_Rasidagic/publication/262196690
_Elementarne_igre_u_nastavi_sporta_i_tjelesnog_odgoja_Elementary_games
_in_teaching_sports_and_physical_education/links/556709a308aec22683009
e23/Elementarne-igre-u-nastavi-sporta-i-tjelesnog-odgoja-Elementary-games-
in-teaching-sports-and-physical-education.pdf
22. Vuini, . (2001). Kretanje je djetetova radost. Prirunik za poticanje
djejeg razvoja. Zagreb: Foto Marketing
Ja, Anamarija Haramina, pod punom moralnom, materijalnom i kaznenom
odgovornošu, izjavljujem da sam iskljuivi autor diplomskog rada pod
naslovom Razlike u motorikim sposobnostima djeaka i djevojica predškolske
dobi te da u navedenom radu nisu na nedozvoljen nain (bez pravilnog citiranja)
korišteni dijelovi tuih radova.