IGRA

Ovladavanje kakvoćom i stupnjem pokreta omogućuje djetetu postati samostalnim, relativno

nezavisno zadovoljavati neke svoje potrebe i slobodno komunicirati s okruženjem.

Upoznavanjem prostora i sadržaja u tom prostoru putem pokreta, nesumnjivo predstavlja

osnovu intelektualnog razvoja. Učenje pokreta odvija se najprirodnije u igri. U tome veliko

značenje imaju oko, uho, percepcija u vremenu i prostoru. Jednako tako važna je vizualno-

motorna koordinacija. U početku dominira imitacija, kasnije samo elementarni pokreti i

pokušaji reprodukcije pokreta uzora. Verbalno objašnjavanje ubrzava proces usvajanja opće

strukture pokreta i motornih navika i osnova je za organizirano tjelesno vježbanje od 3. do 7.

godine. Igru možemo definirati kao slobodno izabranu (usvojenu) psihofizičku djelatnost čiji

sadržaj i forme kretanja omogućuju samoizražavanje djeteta i pružaju mu zadovoljstvo. Ona

ima višestruko pozitivno značenje u životu djeteta.

Igra pridonosi psihičkom i somatskom razvoju djeteta, razvoju psihomotoričkih sposobnosti,

povećanoj otpornosti organizma i učvršćivanju zdravlja. Igra je jedno od vrlo učinkovitih

odgojnih sredstava koja ima znakovit uticaj u formiranju osobina ličnosti i socijalizaciji

djeteta. Prirodni oblici kretanja (trčanje, puzanje, penjanje, skakanje itd.), osnovni su elementi

igara djece predškolske dobi pa su zbog toga psihološki bliski, zanimljivi i stimulativni u

regulaciji energetskog disbalansa, ali i korisno sredstvo za poticanje razvoja

psihohomotoričkih sposobnosti.

Igra u funkciji razvoja psihomotoričkih sposobnosti

Dijete se spontano igra i to sredstvima koja se nalaze u njegovom okruženju, pa kako se

okolina mijenja, dijete nalazi uvijek nova sredstva i sadržaje, a to dovodi i do promjene

karaktera igre. U igri je dijete slobodno. Ono hoda, trči, skače, puže, penje se, valja po travi i

raduje se. Zadovoljstvo koje dijete doživljava u igri u velikoj mjeri korelira s biološkom

potrebom za kretanjem i slobodnim izražavanjem dojmova i doživljaja, ali i s onim

unutarnjim pobudama koje dijete pokreće i čine ga sretnim.

U predškolskom uzrastu dolaze u obzir igre i vježbe koje su prilagođene razini živčano-

motornog zrenja, koje imaju naglašen utjecaj na mišićno – ligamentarni aparat i koje potiču

izgradnju posturalnih refleksa te na taj način stabiliziraju posturu i doprinose pravilnom i

zdravom držanju tijela i stopala. Potom u obzir dolaze pokreti i vježbe ("akrobatske abecede")

koje utječu na spretnost, koordinaciju, ravnotežu i preciznost.

Kada je riječ o igri u djece mlađe uzrasne dobi, onda treba istaknuti da pravila igre ne

sprječavaju kretanje i igru, već samo reguliraju opći tijek igre, a ograničavajuća su samo u

onoj mjeri da ne dođe do povrede. Vježbe i pokreti položaja u prostoru, kao stajanje i

poskakivanje na jednoj nozi, skokovi, hodanje uzduž crte na podu ili povišenoj klupici,

hodanje i trčanje s promjenom pravca kretanja ("figurativno" kretanje), pravolinijsko,

polukružno i kružno kretanje, hodanje i trčanje između i preko prepreka itd., snažno aktiviraju

mehanizme odgovorne za ravnotežu. Spomenuti pokreti i vježbe organizirane kao slobodne

(spontane) ili organizirane igre povezani s ritmom, pjesmom i glazbom potiču razvoj

posturalnih refleksa i ravnoteže ali jednako tako doprinose i estetskom ugođaju.

Posebni zadaci tjelesnog vježbanja u ovom periodu su: razvijanje elementarnih pokreta kao

što su: puzanje, sjedenje, ustajanje (uspravljanje), održavanje ravnoteže u prvim koracima,

stabiliziranje hoda i svjesno ritmičko usmjeravanje i kontrola (hodanje, zaustavljanje,

promjena pravca kretanja u prostoru i vremenu), dizanje i nošenje predmeta, premještanje i

slaganje predmeta, te razvijanje pokreta i navika za održavanje osobne higijene i pokreta za

komunikaciju s okruženjem.

Za razvoj i stabilizaciju ravnoteže posebno značenje u mlađoj uzrasnoj dobi imaju igre i

vježbe položaja u prostoru. Igre kao glava dolje, noge gore ili nagla promjena položaja tijela

služe djetetu za razbijanje straha i ublažavanje posljedica mogućeg pada, ali jednako tako za

poticanje receptora stopala i vestibularnog i vidnog aparata da pojačano šalju impulse koji

čine osnovu mehanizma za kontrolu i regulaciju odražavanja uspravnog stava i ravnoteže.

Penjanje uz kosinu, klupicu, tobogan i druge naprave, sprave i prepreke, kao i silaženje

zahtijevaju puno vještine, samopouzdanja i balansiranja. Osnove baleta – uz ili bez pritke,

zadržavanje položaja uz spojena stopala i izdržaji na jednoj nozi, poskoci i skokovi, ritmičko

izvođenje pokreta u kretanju s naizmjeničnim trčanjem, zaustavljanjem, trčanjem i skokom,

pune su elemenata za poticanje posturalnih refleksa i ravnoteže.

Tu svakako treba spomenuti ples, ritmičku i sportsku gimnastiku (vježbe na gredi i tlu), a

napose klizanje i ples na ledu. Radi sigurnosti, ovakve igre i vježbe organiziraju se i izvode uz

sigurnosne mjere (pijesak, filc podloga i pomaganje roditelja ili odgajatelja). Vježbama

ravnoteže treba započeti vrlo rano. Postoje brojne igre i vježbe prilagođene i primjerene djeci

predškolskog uzrasta s kojima bi trebalo rano započeti.

Igre oponašanja i načina kretanja pojedinih životinja, vježbe prelaska preko klupe, brvna,

penjanja uz i spuštanja niz kosinu, terenske igre, plesovi i plesne strukture, elementi ritmičke i

sportske gimnastike, balet itd. Postoje iskustva koja ukazuju na postojanje pozitivne

povezanosti između ravnoteže i pojedinih centara u živčanom sustavu koji su odgovorni za

uspjeh u školi.

U načelu treba dati prednost onim kretnjama, vježbama koje ne predstavljaju opasnost za

zdravlje, i koje stimuliraju funkcionalno poboljšanje rada srca, krvotoka i disanja. Vježbe

snage, spretnosti i brzine neće značajnije stimulirati razvoj aerobnog kapaciteta, a vježbe

izdržljivosti bit će djelotvorne. Žive i dinamične elementarne igre, jednostavnije momčadske

igre, poznati i jednostavniji elementi iz plesova također su vrlo pogodni.

Postoji dvadeset načina pokretanja tijela od jedne do druge tačke bez upotrebe vještačkih

sredstava: kliženje, puzanje, geganje, hodanje, hodanje na prstima, marširanje, paradni korak,

skok, skakutanje, poskakivanje, veranje, šetanje, šepanje, žurenje, trčanje, trčkaranje, šprint,

klaćenje, akrobatika, plivanje.

Prirodni oblici aktivnosti su posebno interesantni za učenike kada su ukomponirani u

motoriku, tematiku i organizaciju elementarnih igara. Takve aktivnosti lako se prilagođavaju

spolu, uzrastu, prostorno – materijalnim uslovima nastave, emocionalnom stanju učenika i

njihovim interesima.

Elementarne igre su osnovni oblik tjelesnog i zdravstvenog odgoja djece mlađeg školskog

uzrasta. One zadovoljavaju potrebe djece za kretanjem i aktivnošću, a ta je potreba svojstvena

organizmu u rastu i razvoju.

Djeca su elementarnim igrama okupljena u većim ili manjim skupinama, ovisna su jedno o

drugome, primorana da usklade svoje držanje prema drugima, da se podvrgavaju zakonima

zajednice, što je u savremenom odgoju značajna odgojna komponenta. Hodanje, trčanje,

hvatanje, skakanje, penjanje, puzanje, bacanje, spretnost, snaga i niz drugih osobina, razvijaju

i djeluju na svestranost razvitka djece. Elementarnim igrama kreće se cijeli organizam, nastaje

brza cirkulacija krvi i izmjena tvari, disanje postaje dublje, povećava se apetit i probava

postaje bolja.

Ciljevi elementarnih igara: razvijaju spretnost, okretnost, brzinu, snalažljivost, djeluju na

razvoj svih psihofizičkih snaga djeteta, djeluju na formiranje karaktera.

Najčešće se primjenjuju pri radu sa djecom uzrasta od 6 – 12 godina (oba spola - muški i

ženski). Kao prostor može poslužiti slobodno zemljište, igralište, dvorana, uz primjenu sitnog

pribora i raznih predmeta. Ove igre se mogu upotrijebiti u uvodnom, glavnom i završnom

dijelu sata.

Igre za prvi razred osnovne škole

Elementarne igre primijenjene kroz prirodne oblike kretanja

Jastreb, kvočka i pilići

Učenike podijelimo u nekoliko kolona od po 6-8 u koloni. Prvi u koloni je “kvočka”, a ostali

su “pilići”. Drže se oko pasa. Jedan je učenik “jastreb” i nastoji uhvatiti posljednje “pile” u

koloni u čemu ga “kvočka” onemogućava, čuvajući “piliće” raširenim rukama. Kad “jastreb”

dotakne “pile”, to “pile” mijenja ulogu sa “jastrebom”.

Vuk i ovce

U omeđenom prostoru “ovce” su na paši. Na livadi se iznenada pojavi “vuk” i “ovce” se

razbježe. “Vuk” nastoji uhvatiti bilo koju “ovcu” i kad je uhvati, uhvaćena “ovca” postaje

“vuk” i prima znak razlikovanja, a “vuk” postaje “ovca”.

“Ovce” se spašavaju tako da u opasnosti bježe u “tor” (nacrtan krug ili na strunjaču). Ostaju li

“ovce” dugo u toru, na “vukov” poziv “ovce iz tora”, sve “ovce” moraju izaći iz “tora”.

Otimanje repića

Učenici su podijeljeni u dvije jednake ekipe. Jedni imaju za pasom crvene “repiće” (vrpce ili

marame), a drugi bijele. Igra se u određenom prostoru, a zadatak je da da igrači jedne ekipe

otmu što više “repića” igračima druge ekipe, ali da u isto vrijeme čuvaju svoje “repiće”. To će

postići spretnim izbjegavanjem protivnika.

Pobjednik je ekipa:

koja u određenom roku otme više protivničkih “repića”

koja otme sve “repiće”.

Ribarova mreža

Jedan je učenik ribar, a ostali koji se slobodno kreću po određenom prostoru, “ribe”. Zadatak

je “ribara” da uhvati sve “ribe”. “Riba” koju “ribar” dotakne smatra se “upecanom”, i ona

nastavlja loviti ostale “ribe”, držeći se se “ribarom” za ruke. Svaka dalje ulovljena “riba”,

uključuje se u “ribarevu mrežu”, koja se tako povećava.

Loviti mogu samo krajnji igrači, a ostali se moraju čvrsto držati za ruke. Ako se “mreža”

prilikom hvatanja prekine, hvatanje ne vrijedi. Igrač koji ostane posljednji, dakle koji je

posljednji uhvaćen, postaje novi ribar.

Slika 1. „Ribarova mreža“

Lov divlje mačke

Učenici se slobodno kreću po igralištu. Jedan se učenik kreće četveronoške i hvata ostale

učenike. Čim nekog uhvati, taj postaje “divlja mačka”, a otadašnja “mačka” postaje slobodna

i nastavlja igru sa ostalim učenicima.

Hvatanje oko strunjače

Na tlo postavimo četiri strunjače spojene tako da čine četverokut. Svi se učenici nalaze s

jedne strane strunjača, a učenik koji hvata s druge strane. Na naš znak učenik koji hvata

nastoji da trčeći oko strunjača uhvati nekoga. Dovoljno je da ga dotakne i taj učenik bude

uhvaćen. Ostali se spašavaju trčeći oko strunjača.

Dakle, niko ne smije prelaziti preko strunjače. Učenik koji bude uhvaćen mijenja ulogu s

onim ko ga je uhvatio.

Crveni love plave

Učenici su podijeljeni u dvije jednake vrste – “crvenu” i “plavu”. Svaki učenik iz crvene vrste

ima svoj par u plavoj vrsti. Na prvi znak plavi su slobodni i razbježe se po igralištu. Na drugi

znak crveni su također slobodni i hvataju svoje parove iz plave vrste. Učenik se smatra

uhvaćenim kad ga onaj ko hvata dotakne po bilo kojem dijelu tijela.

Kad crveni uhvati svoj plavi par, mora ga odvesti do učitelja. Pobjednik iz crvene vrste je onaj

učenik koji prvi uhvati svoj plavi par, a pobjednik iz plave vrste je onaj tko je posljednji

uhvaćen. Zatim ekipe mijenjaju uloge: plavi hvataju, a crveni su slobodni.

Slika 2.„Crveni love plave“

Štafetne igre

Ko će prije

Učenici su podijeljeni u nekoliko kolona. Na dani znak prvi iz svake kolone trči do određenog

znaka (stalka, čunja), obiđe ga i vraća se trčeći do svoje kolone, rukom udari sljedećeg

učenika po ramenu koji izvodi isti zadatak. Pobjednik je kolona koja prva izvrši zadatak, a da

se nije ogriješila o pravila igre.

Prenošenje lopte

Učenike podijelimo u nekoliko kolona. Nasuprot svakoj koloni nacrtan je krug (udaljenost 10-

15 m), u kojem se nalazi lopta (postavljena u kolutić).

Na učiteljev znak prvi učenici trče do kruga, uzimaju loptu i trčeći natrag predaju je sljedećem

učeniku. Ovaj je nosi i postavlja u krug, trči natrag i udari sljedećeg rukom po ramenu, i tako

redom do kraja.

Ko će prije u krug

Na jednoj strani dvorane ili igrališta nacrtamo npr. šest krugova, a na drugoj strani također

šest. Učenike podijelimo u šest skupina i svaka se skupina nalazi u jednom krugu. Učenici se

u skupini razbroje od prvog do posljednjeg, npr. od 1 do 5. Na učiteljev znak učenici broj 1

trče u suprotni krug i čim u njega stignu, pozovu učenika broj 2, koji potrči. Čim stigne u

krug, pozove učenika broj 3, i tako redom do posljednjega. Pobjednik je skupina koja prva

izvrši zadatak.

Savladavanje zapreka

Učenici su podijeljeni u nekoliko kolona. Na učiteljev znak prvi iz kolone trče do konopca

ispod kojeg se moraju provući (konopac je udaljen 3 m), zatim vijugavo trče između tri stalka.

Kad obiđu posljednji stalak, trče na svoje mjesto, dodirnu sljedećeg rukom po ramenu, i on

sljedeći dalje izvodi zadatak. Tako redom do posljednjega, a pobjednik je kolona koja prva

uspješno izvrši zadatak.

Igre za drugi razred osnovne škole

Elementarne igre primjenjene kroz prirodne oblike kretanja

Lisice mijenjaju jazbine

Učenici su podijeljeni u skupine (2-4) i stoje u obruču ili krugu. Jedan je učenik višak,. dakle

izvan je kruga. Na učiteljev znak, učenici – “lisice“ mijenjaju “jazbine”, a lovac nastoji u toj

promjeni uhvatiti bilo koju. Kad u tom uspije, uhvaćena “lisica” postaje “lovac”, a “lovac”

postaje lisica i odlazi na njeno mjesto u jazbinu i igra se nastavlja.

Hvatanje palicom

Dva učenika hvataju ostale, koji slobodno trče u igralištu držeći u ruci palicu. Čim bilo kojeg

učenika dodirnu slobodnom rukom, on je uhvaćen i mijenja mjesto s onim ko ga je dodirnuo.

Taj postaje slobodan i igra se nastavlja.

Trčanje prozivanjem brojeva

Učenici su podijeljeni u četiri vrste i razbrojeni od prvog do posljednjeg u svakoj vrsti. Kad

učitelj prozove npr. broj tri, svi brojevi tri trče oko svoje vrste, do svoga mjesta. Onaj tko je

prvi donosi svojoj vrsti jedan bod. Za vrijeme trčanja učenici ne smiju hvatati rukama za svoje

suigrače u vrsti. Pobjednik je ona vrsta koja na kraju sakupi najviše bodova.

Hvatanje na tri strunjače

Sve učenike podijelimo na tri jednake skupine i svaka se skupina nalazi na jednoj strunjači.

Jedan je učenik izvan strunjače. Na učiteljev znak sve skupine moraju promijeniti svoja

mjesta, a učenik koji je bio slobodan nastoji prilikom te promjene nekoga uhvatiti. Čim ga

uhvati, mijenja mjesto i ulogu s učenikom kojega je uhvatio.

Prenošenje punjenih loptica

Učenike podijelimo na dvije jednake skupine udaljene jedna od druge 10-15 m. ispred svake

skupine je krug i u njemu loptice kojih mora biti više nego učenika u skupini. Na učiteljev

znak učenici npr.ekipe A trče prema krugu ekipe B i nastoje iz njihova kruga odnijeti u svoj

krug što više loptica ili čak sve. To čine i učenici ekipe B. Prenošenje loptica traje jednu

minutu. Pobjednik je ekipa koja je u svoj krug prenijela više loptica.

Labirint

Učenici su podijeljeni u četiri vrste stojeći u vrsti jedan do drugog, a razmak između vrsta je

dužina predručenja. Jedan učenik hvata drugog tako da se kreću samo između vrsta, dakle

kroz “labirint”. Na učiteljevu zapovijed npr. nadesno, svi učenici okreću se što brže mogu

udesno, tj. mijenja se i “labirint” tj. prostor za hvatanje, a time i smjer kretanja učenika koji se

hvataju.

Učitelj zadaje zapovijedi češće, osobito ako pravodobno kretanje učenika može pomoći

učeniku kojeg hvataju. Lovac koji uhvati slobodnog učenika, postaje slobodan i stane u jednu

vrstu, a dalje hvata ulovljeni učenik, i to onaj na čije je mjesto stao dotadašnji lovac.

Dan i noć

Učenike podijelimo na dvije jednake ekipe koje u omeđenom prostoru (košarkaškog,

rukometnog igrališta) stoje jedna nasuprot drugoj na udaljenosti 20 m.

Na učiteljevo “dan” učenici ekipe Dana bježe, a učenici ekipe Noći nastoje ih što prije

uhvatiti i dovesti do učitelja.

Učenik se smatra uhvaćenim kad ga onaj tko ga hvata dodirne po bilo kojem dijelu tijela.

Zadatak je da učenici ekipe Noći što brže uhvate učenike uhvate ekipe Dana. Vrijeme

potrebno za hvatanje učitelj mjeri štopericom. Kad ekipa Noći uhvati sve učenike ekipe Dana,

učenici se vrate se na svoja mjesta i igra se ponavlja.

Učenici ne znaju koju će ekipu učitelj “prozvati”, jer on može opet kazati “dan”, no mora

nastojati da obje ekipe podjednako hvataju. Pobjednik je ona ekipa koja je za kraće vremena

uspjela uhvatiti protivničku ekipu, dakle koja je utrošila manje vremena za hvatanje.

Štafetne igre s pomagalima

Kotrljanje lopte rukom

Učenici su podijeljeni u nekoliko kolona koje se nalaze iza crte. Svi u koloni imaju loptu koju

na učiteljev znak kotrljaju rukom, ali tako da ruka gotovo neprestano dodiruje loptu. Kad

stignu do određenog znaka (stalka), uzmu loptu u ruke, trčeći je nose natrag i predaju

sljedećem učeniku. Tako do kraja. Kolona koja prva stigne osvaja najviše bodova.

Kotrljanje lopte palicom

Jednako kao u prvom zadatku, samo što loptu kotrljaju učenici udarajući je palicom, pri čemu

treba paziti da palica gotovo neprekidno dodiruje loptu.

Kotrljanje lopte između nogu

Učenici su podijeljeni u nekoliko kolona stojeći u raskoračnom stavu jedan iza drugoga na

udaljenosti predručenja. Na učiteljev znak prvi učenici iz kolona kotrljajući loptu između

nogu dodaju je drugome, ovaj trećem i tako redom sve do posljednjega. Kad posljednji primi

loptu, trči s njom na čelo kolone, dodaje je i dalje natrag, i tako redom sve dok na čelo kolone

ne dođe učenik koji je bio prvi. Ekipa koja prva izvrši zadatak dobiva najviše bodova.

Dodavanje lopte kotrljanjem

Učenici su podijeljeni u četiri jednake kolone, a svaka kolona na dvije polukolone, koje se

nalaze jedna nasuprot drugoj na udaljenosti od 10 m.

Na jednoj strani prvi učenici u kolonama na učiteljev znak otkotrljaju loptu učenicima na

suprotnoj strani i nakon toga odlaze na začelje svojih kolona.

Pošto su učenici primili loptu, otkotrljaju je sljedećim učenicima na suprotnoj strani, nakon

čega i oni odlaze na začelje svojih kolona. Tako redom dok lopta ne dođe u posjed onih

učenika koji su je prvi počeli kotrljati. Kolona koja prva izvrši zadatak dobiva najviše bodova.

Štafeta bacanjem lopte o zid

Učenici su podijeljeni u nekoliko kolona koje se nalaze iza crte, udaljene od zida 3 m. Na

učiteljev znak prvi učenici bacaju loptu o zid, hvataju je, predaju sljedećem učeniku u koloni,

koji čini isto, a oni odlazr na začelje kolona. Tako redom dok lopta opet ne dođe u ruke prvom

učeniku, koji je podiže u vis. Kolona koja pobijedi dobiva najviše bodova.

Štafeta bacanjem lopte u krug

Jednako kao u petom zadatku, samo što se na zidu nacrta krug (promjera 1 m) koji učenici

moraju pogoditi. Ako učenik prilikom bacanja ne pogodi krug, mora ponoviti bacanje, pa tek

onda predati loptu sljedećem učeniku.

Štafeta bacanjem lopte drugu

Učenici su podijeljeni u kolone. Na učiteljev znak prvi iz kolone trče s loptom do stalka

(udaljenost 3 m), odakle odakle bacaju loptu sljedećem učeniku u koloni, a oni odlaze na

začelje kolone. Učenik koji je primio loptu čini to isto, i tako do posljednjega. Posljednji baca

loptu učeniku koji je počeo igru. Kolona koja prva izvrši zadatak dobiva najviše bodova.

Igre za treći razred osnovne škole

Elementarne igre s trčanjem, skakanjem, bacanjem, hvatanjem i gađanjem

Trčanje oko strunjače – za mnom

Učenici su podijeljeni u četiri kolone. Nasuprot svakoj koloni na udaljenosti od 10 m stavi se

jedna strunjača.

Na učiteljev znak i poziv prvog učenika u koloni “za mnom”, svi učenici trče do strunjače,

obiđu je i trčeći se vraćaju na svoje mjesto. Pobjednik je kolona koja prva stigne i postroji se

iza startne crte.

Slika 3. „Trčanje oko strunjače – za mnom“

Glava lovi rep

Učenike podijelimo u nekoliko kolona od 8-10 učenika. Učenici se drže rukama oko pasa tako

da prvi učenik, “glava”, ima slobodne ruke. Zadatak je da “glava” što prije uhvati posljednjeg

učenika u koloni, “rep”, koji zajedno sa “trupom”, dakle sa ostalim učenicima u koloni,

izmiče “glavi”. Kad “glava” uhvati “rep”, “glava” postaje sljedeći učenik u koloni, a

dotadašnja “glava” postaje “rep”, i igra se nastavlja.

Startna lopta

Jedan igrač je lovac koji stoji na osnovnoj liniji igrališta. Ostali igrači su trkači, i nalaze se na

suprotnoj strani igrališta. U sredini igrališta postavljeno je pet lopti.

Na znak voditelja igre “start”, ekipa trkača pretrčava na drugu stranu terena, a za to vrijeme

lovac trči do sredine igrališta i pokušava pokušava pogoditi što više trkača. Za svaki pogodak

trkača dobije se poen. Pobjednik je lovac koji je imao najviše poena.

Štafetne igre sa pomagalima

Štafeta prenošenjem medicinke

Učenici su podjeljeni u četiri kolone. Na nastavnikov znak prvi učenik iz kolone dodaje

medicinku učeniku iza sebe, ovaj sljedećem, i tako redom do posljednjeg koji je prihvaća, trči

na čelo kolone i nastavlja dodavati medicinku.

Igra traje sve dok se učenik koji je počeo igru ne nađe na čelu kolone sa medicinkom u

rukama. Ekipa koja prva izvrši zadatak dobija najviše bodova.

Slika 4. Štafeta prenošenjem medicinke

Štafeta prenošenjem okvira sanduka

Učnici su podjeljeni u dvije kolone, a u svakoj su koloni sastavljene skupine od po četiri

učenika, koje se nalaze jedna iza druge. Na učiteljev znak prva skupina uzima okvir sanduka,

trkom ga nosi do stalka (udaljenost 10 m), postavi ga na tlo po širini , svi se učenici provuku

kroz otvor sanduka i nose ga natrag do polazišta. Okvir predaju sljedećoj skupini koja izvodi

isti zadatak, i tako redom dok se ne izredaju sve skupine. Pobjednik je kolona koja prva izvrši

zadatak.

Ko će bolje

Učenici su podjeljeni u nekoliko kolona. Na dani znak prvi iz svake kolone trči do stalka,

obiđe ga, uzima vijaču i jednom je preskače, zatim se trčeći vraća do svoje kolone, rukom

udari sljedećeg učenika po ramenu, koji izvodi isti zadatak.

Slika 5. „Ko će bolje“

Igre za četvrti razred osnovne škole

Elementarne igre

Veselo hvatanje

Učenici se slobodno kreću po igralištu. Jedan učenik ima loptu i hvata ostale učenike gađajući

ih loptom. Zadatak je da u određenom vremenu, npr. za pola minute pogodi loptom što više

učenika.

Ako učenik koji gađa promaši ili ako netko od učenika uhvati loptu, igra se prekida. Za pola

minute ponovno nastavlja gađati loptom igrač koji je uhvatio loptu, odnosno igrač koji je

došao do promašene lopte. Pobjednik je onaj koji je u zadanom vremenu pogodio najviše

učenika.

Slika 6. „Veselo hvatanje“

Ko će prije

Učenici su podijeljeni u dvije jednake skupine. Jedni čine krug, u kojem je jedan učenik

udaljen od drugog npr. 1 m, a drugi stoje u vrsti, udaljenoj od kruga 1 m. Na učiteljev znak

učenici u krugu dodaju loptu (s lijeva udesno, jedan drugome), koja mora proći oko kruga

toliko puta koliko je igrača u vrsti.

Igrači iz vrste na dani znak moraju jedan po jedan optrčati krug, tj. sljedeći može trčati tek

kad ga učenik koji je trčao udari po ramenu.

Pobjednik je ona skupina koja prva izvrši zadatak. Skupine nakon toga mijenjaju uloge, pa će

na kraju ukupni pobjednik biti skupina koja osvoji najviše pobjeda.

Štafetne igre

Štafeta vođenjem lopte rukom

Učenici se nalaze iza crte raspoređeni u nekoliko kolona. Na dani znak, prvi iz kolona trče do

postavljenog stalka (udaljenog 10 m) vodeći loptu rukom, obiđu ga i vode loptu natrag do

svoje kolone.

Loptu predaju sljedećem učeniku koji nastavlja zadatak, a oni stanu na začelje svoje kolone.

Pobjednik je kolona koja prva uspješno izvrši zadatak.

Varijanta: štafeta vođenjem lopte nogom – isto kao u prvom zadatku, samo što učenici vode

loptu nogom (i učenice i učenici).

Štafeta kombiniranim vođenjem lopte

Učenici su podjeljeni u nekoliko jednakih kolona. Na učiteljev znak prvi iz kolona vode loptu

od stalka (udaljenog 10 m), obiđu ga i natrag vode loptu rukom. Loptu predaje sljedećem

učeniku koji izvodi isti zadatak, a oni stanu na začelje svoje kolone.

Štafeta poligon

Učenike podjelimo u nekoliko jednakih kolona. Na učiteljev znak prvi iz kolona trče do

obruča (koji se nalazi na stalku, udaljenom 3 m) kroz koji se provlače, nastavljaju trčati do

konopca (udaljenom 3 m, a visok 50 cm), preskaču ga, nastavljaju trčati do lopte (udaljene 3

m) koju moraju baciti tri puta od zid i uhvatiti je (ako nema zida, bacaju tri puta u vis

hvatajući je). Nakon toga trče do svoje kolone, udare sljedećeg po ramenu i taj nastavlja

zadatak, a oni odlaze na začelje svojih kolona. Pobjednik je kolona koja prva uspješno izvrši

zadatak.