ODNOS KAMATNE I NETO PROFITNE STOPE - staro.rifin.com · 4 Porezni sustav odreðen je prema politici, na kratki rok, kao data struktura poreznih instrumenata koji se mijenjaju (porezna

Guste Santini1

UDK 334.755

Izvorni znanstveni rad

ODNOS KAMATNE I NETO PROFITNE

STOPE2

«There are no taxes which have not a tendency to lessen the

power to accumulate. All taxes must either fall on capital or

revenue.»

David Ricardo, Principles of

Political Economy and Taxation

SA�ETAK

Proces je reprodukcije nedjeljiv. Porezi se, bez obzira na to u kojoj su

toèci procesa reprodukcije nametnuti, «uklinjuju» i putem slo�ene

meðuovisnosti determiniraju cjelokupni proces reprodukcije. U

uvjetima globalizacije porezni sustav i porezna politika temeljni su

203

1 Dr., sc. Guste Santini , Visoka škola za poslovanje i upravljane “Baltazar Adam Krèeliæ”2 Rad se temelji na tri prethodno objavljena rada (Andrijaševiæ; Santini 2002, Santini 1990,

Santini 1989). Rad ne definira koja je to kamatna stopa kao ni profitna koje bi valjalokomparirati, pa shodno tome i neto profitnu stopu. Obrada ove teme u sljedeæem korakuzahtijeva da se definira konkurentni porezni kapacitet hrvatske privrede. Pri tome posebnomislim na definiranje ukupnoga poreznog optereæenja. Naime, kvalitativna analiza koja seobraðuje u ovom radu, u iduæem koraku zahtijeva i preciziranje svekolikih poreza kojiizravno i neizravno umanjuju profitnu stopu.

dio privrednog sustava i ekonomske politike, posebno kada se radi o

maloj i nerazvijenoj zemlji tipa Hrvatske. Svekolika slo�enost

procesa reprodukcije imperativno zahtjeva stalno preispitivanje

sustava i politike te troškove njihove implementacije. U maloj i

nerazvijenoj zemlji, u uvjetima globalizacije, broj stupnjeva slobode

malen je - s tendencijom daljnjeg smanjivanja - i to je jedno od

trajnih/temeljnih ogranièenja.

Kljuène rijeèi: kamatna stopa, (neto) porezna stopa, (neto) dobit,

poslovni ciklus, vrijednosna struktura proizvoda, zaštitna kamata,

amortizacija, (marginalni) kapitalni koeficijent.

I

Promjena vlasti u Hrvatskoj redovito se, pored ostalog, odra�ava i napromjene poreznog sustava (Jelèiæ; Jelèiæ 1999). Opæenito timakcijama ne prethode potrebne analize koje bi pokazale, bar u prvojaproksimaciji, (ne)opravdanost takvih èinidbi. Nije sporno da suporezi bitan dio arsenala ekonomske politike3. Ovo tim više ako seima u vidu prisutna monetarna i teèajna politika u uvjetimaglobalizacije, opæenito, i u hrvatskoj praksi, posebno. Uzgrednapominjem da su u Hrvatskoj rezultati nekoordiniranih mjeraekonomskih politika èesto neprimjereni i štetni. Niska razinaprivredne aktivnosti (ispod ostvarene razine iz 1989. godine mjerenodruštvenim proizvodom ukupno i per capita), visoka i rastuæanezaposlenost, eksplozivan rast inozemnog i domaæeg duga,stagnirajuæi izvoz gotovo cijelo desetljeæe - samo su sumarni izraz te itakve politike (Dru�iæ 2001). Dosadašnja kretanja privredneaktivnosti kao i uèinci ekonomske politike neodr�ivi su na srednji rok(Santini 1995).

204G. SANTINI : Odnos kamatne i neto profitne stope

EKONOMIJA / ECONOMICS, 10 (1) str. 203 - 217 (2003) www.rifin.com

3 Definiranje poreza kao najznaèajnijeg instrumenta ekonomske politike iznosi Jurkoviæ(2002) analizirajuæi meðunarodne aspekte oporezivanja.

Imajuæi u vidu da je moguæe, i potrebno, poreznim sustavom iprimjerenom poreznom politikom4 voditi aktivnu ekonomskupolitiku, cilj je ovoga rada da, putem analize temeljene na opæojravnote�i5, uka�e na nu�nost višekriterijalnog promišljanja prilikomizmjena poreznog sustava i voðenja ekonomske politike (Santini1998). Pri tome �elim istaæi nu�nost da se pri posezanju zapromjenama u sustavu i politici vodi raèuna o cost – benefit uèincima.Cilj je rada, prema tome, da jasno definira meðuovisnosti sustava ipolitike te sposobnost društva da amortizira troškovne uèinke tih itakvih mjera.



4 Porezni sustav odreðen je prema politici, na kratki rok, kao data struktura poreznihinstrumenata koji se mijenjaju (porezna politika) sukladno kratkoroènoj, dakle,stabilizacijskoj politici. U dugom roku, porezni sustav i porezna politika konvergiraju jer jei porezni sustav na dugi rok varijabilan. Tijekom vremena porezni sustav i porezna politikauzajamno se pro�imaju.

Porezni sustav relevantan je podsustav cjelokupnog procesa društvene reprodukcije. Poredfiskalne, gospodarska i socijalna funkcija poreza u voðenju politike opæenito dobiva sveviše na znaèenju. Pojednostavnjeno reèeno: trokutu - dr�ava, gospodarstvo i stanovništvo -valja pridodati fiskalnu, gospodarsku i socijalnu funkciju poreza, respektivno. U kojem æese smislu koristiti porezi ovisit æe o tome pretpostavlja li se razvoj, dakle stvaranjedruštvenog bogatstva, ili se prednost daje raspodjeli stvorenog bogatstva. Drugim rijeèima,jednom je rijeè o preferiranju efikasnosti, drugi put o preferiranju pravednosti. Iako se oni, unaèelu, iskljuèuju valja istaknuti nu�nost koegzistencije i jednog i drugog naèela. Nadalje,mo�e se reæi da izneseno djeluje u alokativnom, odnosno redistributivnom pogledu.Polazeæi od procesa reprodukcije mislim da bi podjela poreza na: poreze na sadašnjost,poreze na prošlost i poreze na buduænost, odgovarala potrebama ekonomske analize.

Porezi na sadašnjost jesu porezi koji izravno ili neizravno terete dohodak bez obzira na togdje (u kojoj toèci procesa reprodukcije) bili nametnuti. Porezi na prošlost porezi su naimovinu ali ne i na dohodak od imovine (dohodak od imovine zapravo je dohodak odkapitala). I konaèno, porez na buduænost zapravo je javni dug.

Jednom kada se komponira porezni sustav sukladno ciljevima gospodarskog sustavatemeljenog na društvenim naèelima, dobivamo porezni sustav u statièkom pogledu.

Ono što je prijeko potrebno da bi sustav funkcionirao jest sposobnost njegova kretanja. Tasposobnost odreðena je stupnjem organiziranosti svakog, pa i poreznog, sustava. Znaèajnoje u kojoj se mjeri poveæava entropija odnosnoga poreznog sustava kada on djelujeautomatski (porezni je sustav stabilan i djelovanje je rezultat njegove reakcije na egzogenepromjene), odnosno kakvo je kretanje entropije kada se provode diskrecijske mjere poreznepolitike.

5 Smatram da korištenje modela opæe ravnote�e poma�e pri ocjeni, zbog slo�enemeðuovisnosti procesa reprodukcije, tekuæe porezne politike, te ukazuje (vektorski) namoguæe posljedice (dobre i loše) eventualne promjene porezne politike. Ovim istièem dadokazi koji slijede iz opæe ravnote�e ne znaèe i dokaz veæ samo moguæu tendenciju.Operacionalizacija mora imati u vidu svekolike deterministièke i stohastièke odnose kao iodnose kaosa koji u vremenu mijenjaju svoj meðusobni odnos kreæuæi i isprepliæuæi se.

II

Kao što je poznato dobit, konzekventno tome i èista dobit, rezidualnaje stavka. To je razumljivo ako se promatra vrijednosna struktura bilokojeg proizvoda. Naime, polazeæi od èinjenice da poduzetnik uvijekmaksimalizira svoj dohodak, bez obzira na to kakav mu je polo�aj natr�ištu, i da se dohodak pojavljuje tek kad se od ukupnog prihodaodbiju svi troškovi.

Prema tome, profit predstavlja razliku ukupnog prihoda i ukupnihtroškova. Ukupni prihod predstavlja redovne i izvanredne prihode izposlovne aktivnosti. Ukupni troškovi predstavljaju sve troškove iizdatke poduzetnika iz poslovne aktivnosti, a sastoje se od:materijalnih troškova, amortizacije i osobnih dohodaka uveæanih zafiskalna i parafiskalna davanja.

Neto profit predstavlja bruto profit umanjen za poreze.

Kamatna je stopa, za potrebe ovog rada, definirana kao naknada kojudobiva vlasnik štednje za odgoðenu potrošnju. Drugim rijeèima,tr�išna kamatna stopa svojim kretanjem uravnote�uje štednju iinvesticije, odnosno sklonost štednji/investicijama. Prema tome,štednja i investicije prilagoðavaju se promjenama kamatnih stopa6.

Dosljedno definiciji kamatne stope, u razmatranju æe se polaziti odslobodne konkurencije i neæe se uzimati u obzir tr�išne nesavršenosti.To smatramo opravdanim iz dvaju razloga: (1) cilj je rada da upozorina slo�ene odnose meðuovisnosti (neto) dobiti i kamatne stope, što æeovaj pojednostavljeni modelski pristup, nadam se, pokazati i (2) malazemlja kao Hrvatska koja je otvorena utjecaju iz okru�ja (slobodanuvoz roba, usluga i faktora proizvodnje iz inozemstva), s jedne strane,i koja je «osuðena» na izvoznu orijentaciju, s druge strane, mo�e, uprvoj aproksimaciji, zanemariti tzv. prirodne monopole (nontradable

sektor) odnosno ogranièenu konkurenciju. Drugim rijeèima, ovajpristup u radu opravdavamo namjerom da poka�emo svekolikukompleksnost problema koji se moraju imati u vidu prilikompreciziranja ovog vrlo va�nog poreznog oblika u ekonomskompogledu (alokativna funkcija).



6 To vrijedi u srednjem i dugom roku. Naime, kao što je poznato kratkoroèno kamatna stopane “uravnote�uje” štednju i investicije. Razmjena se ne vrši bez ostatka i upravo dr�avasvojim instrumentarijem “uravnote�uje” štednju i investicije.

III

Oporezivanje dobiti znaèajno je za voðenje makroekonomskepolitike. Njegova je uloga posebno znaèajna s aspekta razvojne istabilizacijske politike7. Izravni uèinci8 oporezivanja dobiti, kaoinstrumenta ekonomske politike, odreðeni su poreznom osnovicom istopom, u prvom redu, te poreznim olakšicama i osloboðenjima.

Ako vrijednosnu strukturu proizvoda (Pertot 1980) podijelimo na:materijalne troškove ukljuèivši amortizaciju, porezno optereæenje,osobne dohotke i rekapitalizaciju, prve tri od navedenih kategorijapokazuju znaèajnu inertnost u kratkom roku, pa i u poslovnomciklusu. Nasuprot njima rekapitalizacija, koja je u ovom raduizjednaèena s dobiti, pokazuje velike oscilacije posebno u poslovnomciklusu i, mo�emo reæi, prva je podlo�na promjenama. Osim toga ovakategorija trpi najveæe promjene i po intenzitetu te joj je stoga«strano» linerano kretanje.

Uvoðenje poreza na dobit9, za razliku od nametnutih poreza na inputeili outpute, ne mijenja toèku pokriæa privrednog subjekta. To je irazumljivo ako se ima u vidu da se tek nakon ostvarivanja pozitivnerazlike prihoda i rashoda (kako smo ih odredili na poèetku rada),dakle toèke pokriæa, pojavljuje dobit koja je i predmet (osnovica)oporezivanja. Iako oporezivanje dobiti u poèetku ne odbacujegraniène proizvoðaèe, kao kod poreza na inpute i outpute, jer nemaprilagoðavanja (temeljem elastiènosti) po kolièini odnosno cijeni, u



7 U alokativnom pogledu uvoðenje oporezivanja dobiti prestaje biti neutralno iako valjaistaknuti znaèajniju ulogu naèina oporezivanja inputa odnosno outputa. Oporezivanjeinputa utjecat æe na “kompoziciju” rada i kapitala, dakle tehnološku krivulju (izokvantu),dakle, ponudu, dok æe oporezivanje outputa “redefinirati” preferencije potrošaèa, daklepotra�nju. Opæenito alokativna funkcija u praksi je tek puka fikcija. Definicija tr�išta kakoga prepoznaje model opæe ravnote�e ne postoji. Nije nikada ni postojalo. Na strani ponudeimamo u najboljem sluèaju ogranièenu konkurenciju, dok je na potra�noj strani marketingkoji je moguæe definirati kao: “upravljaèki proces raspoznavanja, anticipiranja i rentabilnogzadovoljavanja potreba potrošaèa” (Collins; Devanna 2002). Ovom svakako valjapridodati i prisutnu asimetriju informacija na relaciji kupac – prodavaè. Ono što je umodelima relevantno nije dokaz da egzistira, veæ da je moguæe putem pojednostavljenjasagledati moguæe reakcije na izazvane promjene.

8 Neizravni su uèinci nesuporedivo znaèajniji. Naime, izravni uèinci multiplikativno djelujuna proces reprodukcije u cjelini. Prema tome, izravni uèinci nam pokazuju koji i kakakv jeinicijalni “udar”, a nikako svekolike posljedice koje rezultiraju poèetnim “udarom”.

9 Vidi širu elaboraciju mikroekonomske analize oporezivanja poduzeæa u Santini (2000: 77-89.)

svom sljedeæem djelovanju u ekonomskom je smislu jednakoporezima na inpute i outpute.

Svaki proizvoðaè, naime, oèekuje da od svoje aktivnosti ostvarinajmanje prosjeènu profitnu stopu. Veæa profitna stopa signal jenovim prizvoðaèima da ulaze u tu granu. I obratno. Grana se napuštau sluèaju manje profitne stope. Donja granica koja æe još ipak bitiprihvatljiva, i pored ispodprosjeène profitne stope, jest gubitak koji bivlasnici imali na kapitalu koji su ulo�ili u sluèaju izlaska iz grane, akoji svakako moraju uraèunati. Naime, lako je dokazati da iispodprosjeèni profit mo�e biti veæi od profita koji bi njegovi vlasniciostvarili na kapital njegovom transformacijom u novèani oblik, kaouvjet ulaza u drugu granu. Radi se naprosto o oportunitetnomkapitalnom dobitku/gubitku. Meðutim, nove investicije ipoduzetnièka funkcija na osnovi novog kapitala bit æe usmjerene ugrane u kojima postoje realni izgledi ostvarivnaja nadprosjeèneprofitne stope. Odnos profitne i kamate stope odluèujuæi je. Profitnastopa po definiciji (zbog poslovnih i inih rizika), mora biti veæa ili unajgorem sluèaju (u kratkom roku) jednaka kamatnoj stopi. Iz togaslijedi da æe proizvoðaè usporeðivati kamatnu stopu s ostvarenimneto profitom. Zapravo, neto profit, tj. profit po odbitku poreza,predstavlja pravi interes proizvoðaèa.

IV

Napuštanje zaštitne kamate na kapital10 otvara mnoga pitanja zbogva�nih negativnih ekonomskih uèinaka pri èemu su fiskalni uèincigotovo zanemarivi. Opæenito oporezivanje dobiti u fiskalnom



10 1.1.2001. godine napuštena je tzv. zaštitna kamata. Zaštitna se kamata sastojala od dvajudijelova. Prvi, dio koji je odreðen rastom cijena pri proizvoðaèima i drugi, 5% iznadpoveæanja cijena pri proizvoðaèima. Fiskalni uèinci napuštanja zaštitne kamate pokazujuda promjene nisu imale opravdanja. Ekonomski su uèinci nepovoljni. Naime, nije spornoda se moglo i trebalo raspraviti (pored izravnih uèinaka valjalo je razmotriti i neizravneuèinke) treba li zadr�ati zaštitnu kamatu na kapital iznad rasta cijena pri proizvoðaèima.Ono što se nije smjelo dogoditi jest napuštanje zaštite kapitala od inflacije. Nadalje,napuštanje zaštitne kamate na kapital izla�e poduzetnike/investitore gubicima koji nastajutemeljem prisutne inflacije. Iz nedavne je povijesti poznato kako je moguæe manipulacijomrevalorizacijskih koeficijenata “uštimati” uèinkovitost privredne aktivnosti. U tom smisludovoljno je podsjetiti na 1993. godinu kada je revalorizacijski koeficijent odreðen na nivouod deset, iako je nacionalna valuta u odnosu na njemaèku marku “otklizala” za svega šestputa. Kupci društvenih/dr�avnih tvrtki tako su “potezom pera” ostvarili dodatni bonus.

pogledu nije va�no u zemljama Europske unije. U Hrvatskoj, gdje supotrošni porezi fiskalno najznaèajniji; oporezivanje je dobitirelativno neva�no. Izneseno sugerira pridavanje posebne pozornostiekonomskim uèincima.

S tim u vezi tra�i se preispitivanje odgovora na pitanje o eventualnojopravdanosti postojeæeg naèina oporezivanja dobiti u vrijeme kada seu Hrvatskoj istièe nu�nost dinamiziranja privredne aktivnosti istrukturnih promjena. Izmjene oporezivanja dohotka11 u tom smislutakoðer tra�i odgovore.

Naime, kao što je poznato, privreda se ponaša ciklièki. Otuda zahtjevza tzv. ugraðenim stabilizatorima kao instrumentima ubla�avanja(peglanja) privrednih neravnote�a12. Logika je u osnovi sljedeæa. Ufazi uspona �iva je privredna aktivnost, pa su i profiti rastuæi, dok nasilaznom dijelu ciklusa profiti padaju, pa se i porezno optereæenjesmanjuje. Da bi se moglo prihvatiti va�eæe oporezivanje profita,kamata bi takoðer morala rasti u fazi prosperiteta, te progresinopadati u silaznom dijelu ciklusa ne remeteæi odnose. To se zbograzlièitih elastiènosti ne dogaða. Mo�e se zakljuèiti da oporezivanjeprofita mora zadovoljiti uvjet da je neto profit veæi ili bar jednakkamatnoj stopi tokom ciklusa. Prema tome, oporezivanje profita ineoporezivanje kamata znaèi diskirminaciju privredne aktivnosti.



11 Naèelo vertikalne nejednakosti i horizontalne jednakosti se�e od Adama Smitha. Naèelo dajednaki dohoci moraju biti jednako oporezovani a razlièiti razlièito u principu jeprihvatljivo. Ipak ova naèela oporezivanja iz vremena welfare statea više ne vrijede. Dapodsjetim. Socijalna se politika, meðu ostalim, provodila i znaèajnijim oporezivanjem(barem nominalno) dohotka od kapitala u odnosu na dohodak od rada. Neoliberalizamnameæe promjenu naèela jednakosti jer neolibaralizam sugerira da æe naèelo uzajamnostibiti to prisutnije ukoliko se izjednaèi porezni tretman rada i kapitala. To se obrazla�epotrebom promatranja naèela uzajamnosti u �ivotnom ciklusu. Sljedeæi je korak, zbogdiktature neoliberalizma, preferiranje kaptala kako bi nacionalna ekonomija ”privukla” štoviše stranog kapitala.

Meðutim, da li razlièito tretirati razlièite dohotke i koliko je to razlièito - pitanje je na kojenije moguæe jednostavno odgovoriti. tako npr. veæi dohodak pretpostavlja i veæuproduktivnost koja je rezultat investiranja u obrazovanje. Upravo kapitalna ulaganja uoplemenjivanje rada (obrazovanje) morala bi imati i primjereniji porezni tretman u smisluporeznih olakšica, odnosno izuzeæa. Ovo tim više ako se ima u vidu da u Hrvatskoj postojitzv. strukturna nezaposlenost i da je nu�no kontinuirano obrazovanje kao pretpostavkadinamiziranja razvoja, odnosno smanjenja stope nezaposlenosti. U tom smislu smatram daje prijašnji model oporezivanja dohotka preko oporezivanja ukupnog prihoda graðana imaodaleko veæe upravljaèke moguænosti od današnjeg modela oporezivanja dohotka.

12 Usporedi James; Nobes (1992) posebno šesto poglavlje: Taxation and Stabilisation.Suprotno mišljenje zastupa Milton Friedman (1992).

Odustajanje od kauzalnog odnosa kamatne i profitne stope trebaodrediti kao svjesnu mjeru dr�ave s «uraèunatim» (poznatim;predvidivim) posljedicama te i takve politike.

Ni ukupni prihodi ni ukupni troškovi ne ponašaju se linearno. I onošto obièno zbog jednostavnosti prikazujemo linerano zapravo neodgovoara stvarnosti. Konaèno, privredna aktinost nije glatkadefinirana krivulja, veæ ona simbolizira (aproksimira) realnakretanja. Na strani troškova djeluju zakoni rastuæeg i zakoniopadajuæeg prinosa, a i sama krivulja ukupnog prihoda u osnovi nijenepromjenjiva. Prema tome, ne ponaša se linearno veæ krivolinijski,što znaèi da u podruèju rasta dobiti, pored toga što je sama po sebiproporcionalna, slijedi i ponašanje svoje osnovice, u ovom sluèajudobiti. Ukoliko, prema tome, imamo postojeæi sustav oporezivanjadobiti, u uvjetima progresivnog rasta dobiti došlo bi do progresivnogpoveæanja poreznog prihoda. Postavlja se pitanje ne bi li se na tajnaèin nepotrebno prijevremeno dostigao vrh ciklusa. Nezavisnoreguliranje kamatne stope od reguliranja dobiti remeti odnos štednje iinvesticija i na toj osnovi odreðuje smjer privredne aktivnosti. Ovo sene odnosi samo na vrh i dno ciklusa veæ na ciklus u cjelini.

Ne treba gubiti iz vida da male i otvorene zemlje uzimaju kretanjeposlovnog ciklusa iz svog okru�enja kao kriterijalnu funkciju i dasame nisu u stanju utjecati na poslovni ciklus. Zato je potrebnomjerama porezne politike stimulirati maksimalno «iskorištavanje»poslovnog ciklusa kako bi se dinamizirao razvoj. U uvjetimadepresije mora se voditi politika «amortizacije» udara koji nu�no onaizaziva. Naprosto nije moguæe voditi ekonomsku politiku u maloj iotvorenoj zemlji kao u velikoj (velièina nacionalnog tr�išta) zemljikoja je, zbog toga, manje izlo�ena vanjskim utjecajima. Zala�em se,dakle, za politiku proporcionalnog oporezivanja, koja jeopæeprihvaæena kao i za ponovno preispitivanje zaštitne kamate nakapital.

V

Sna�no je djelovanje kamatne stope na odnos štednje i potrošnje. Uuvjetima veæih kamatnih stopa pojedinac æe preferirati štednju iodgaðati potrošnju. On oèekuje u osnovi dva uèinka. Jedan je prinosna dio dohotka koji štedi u obliku kamate ili dividende. Drugi seuèinak sastoji u oèekivanju dugoroènog pada cijena robe i usluga èiju



je potrošnju odgodio. Ovo je jasno ako se ima na umu da je ponuda udugom roku opadajuæa krivulja, zbog promjena kombinacije faktoraproizvodnje, i konzekventno tome, ima tendenciju smanjenja cijenepo jedinici. I obratno. Ukoliko je kamatna stopa ni�a i pojedinac neoèekuje ostvarenja pozitivnih uèinaka od odgoðene potrošnje, on æepoveæati potrošnju i smanjiti štednju. Razumljivo, radi se o pozitivnojkamatnoj stopi u uvjetima niske stope inflacije. U uvjetima deflacijestopa smanjenja cijena izravno stimulira odgaðanje potrošnje.Naime, kad je inflacija visoke razine, tada kamatna stopa u osnoviima ogranièeno djelovanje, jer preferencija likvidnosti inepostojanost relativnih cijena mo�e u potpunosti eliminiratioèekivane pozitivne uèinke koji proizlaze iz odgoðene potrošnje.Prema tome, i u uvjetima inflacije i u uvjetima deflacije valjapromatrati realnu kamatnu stopu.

Uvoðenjem poreza na dohotke od faktora proizvodnje, nadnicu iprofit, moguæe je voditi vrlo aktivnu razvojnu politiku. Naime, uuvjetima kada postoji obilje radne snage koja je nezaposlena i kada jemanjak štednje (sluèaj Hrvatske) nu�no je voditi takvu poreznupolitiku koja æe maksimalno zaposliti sve faktore kako bi se privredamaksimalno pribli�ila svojim proizvodnim moguænostima.Nezaposleni i neinvestirana štednja gubitak su po definiciji i nikakvaih iduæa aktivnost ne mo�e nadoknaditi. Stvari su još nepovoljnijeako se ima u vidu da je reprodukcija nezaposlenih društveni trošak,ukoliko ga isti nisu u stanju sami snositi. Stoga, nije nikakva mudrostzalagati se za minimalno porezno optereæenje faktora rad zbognjegova obilja i faktora kapital zbog njegove oskudnosti13.

Polazeæi od iznesenog, uvoðenje poreza na potrošnju, kao i pozitivnakamatna stopa djelovat æe u pravcu odgaðanja potrošnje u koristpoveæanja štednje. Kretanja æe biti drugaèija ukoliko se oèekujupoveæanje poreza na potrošnju i sni�avanje kamatnih stopa. Razlièitekombinacije izmeðu navedenih krajnosti dat æe odreðenu razinupotrošnje i štednje.



13 Valja naglasiti da je nacionalna štednja putem “domaæih” banaka internacionalizirana i,shodno tome, ne postoji utjecaj nosioca ekonomske politike na upotrebu štednje. Domaæaštednja u “domaæim” bankama ima karakter inozemnih ulaganja (Santini 2002).

Tome valja pridodati i rekonstrukciju (prilagodbu iznesenimstavovima) poreza na dohodak kako bi se mogla voditi �eljenapolitika faktorskih dohodaka14.

Napuštanje zaštitne kamate na kapital predstavlja, stoga, znaèajnopoveæanje rizika (osjetljivosti) i neizvjesnosti u ostvarivanju dobitizbog poslovnog ciklusa. Naime, neoporezivi dio dohotka i zaštitnakamata omoguæuje izjednaèenje rada i kapitala što, potom,omoguæuje takvo voðenje porezne politike koja æe primjerenijekoristiti raspolo�ive resurse. Drugim rjeèima, zaštitna je kamata uekonomskom pogledu bila sna�an instrument smanjenjaneizvjesnosti i poveæanja porezne konkurentnosti hrvatske privrede.Osim toga, vlastiti je kapital neusporedivo skuplji15 od pozajmljenog,pa je prijeko potrebno da nosioci ekonomske politike imaju tuèinjenicu u vidu.

VI

Kod razvijenih se zemalja za amortizaciju izdavaju znatna sredstvaputem kojih se financiraju investicijski pothvati, što automatskipredstavlja razvojni impuls zamjenom postojeæih tehnologijanovim16. Otuda je ponuda financijskog kapitala veæa i nu�no djelujena smanjenje kamatne stope pored objektivno veæe štednje (uzklauzulu ceteris paribus), sukladno visokom dohotku per capita.

Istovremeno male i nerazvijene zemlje, kao što je to sluèaj sHrvatskom, raspola�u malim iznosima amortizacije i imajunesuporedivo ni�u razinu štednje apsolutno i relativno. Sve to



14 Rješenje bi trebalo tra�iti poglavito u dijelu dohotka koji se ne bi oporezivao. U tom smislunam se èini prikladnim da bi neoporezivi dio dohotka valjalo odrediti na razini �ivotnihtroškova èetveroèlane obitelji.

15 Vlastiti je kapital skuplji jer je investiran - transformiran u faktore (predmet rada, sredstvaza rad i sam rad) koji su nu�ni za odvijanje privredne aktivnosti. Za razliku od vlastitogkapitala posuðena sredstva, recimo, putem kreditnog odnosa predstavlja kupovinulikvidnosti koju je du�nik du�an vratiti sukladno ugovoru. U prvom sluèaju radi se ovlasnièkom, a u drugom o kreditnom papiru.

16 Amortizacija sadr�i pored zamjene i dio koji predstavlja razliku izmeðu novih i netoinvesticija. Nadalje, kada se iznosi amortizacije dinamiziraju u vremenu, pojavljuju seznaèajni iznosi na strani ponude slobodnih sredstava za poslovne pothvate (Vojniæ 1977)

zajedno podi�e kamatnu stopu, a time i minimalni prag rentabilnostièak i kad ne bi bilo institucionalnog rizika.

S druge strane, potreba za kapitalom upravo je suprotna. Razvijenezemlje trebaju relativno manje kapitala, ukoliko se ne radi oznaèajnim tehnološkim inovacijama, nego što je to sluèaj kodnerazvijenih zemalja. Uz to je poznato da su kapitalni koeficijetni uvisokorazvijenim zemljama ni�i u odnosu na kapitalne koeficijentenerazvijenih zemalja, posebno kada se radi o ubrzanju razvoja(Vojniæ 1977, Dru�iæ, I.; Sirotkoviæ 2002). Dinamiziranje razvojarezultira poveæanjem marginalnih kapitalnih koeficijenata jer zemljekoje dinamiziraju razvoj znaèajni dio investicija nu�no usmjeravaju upretpostavke razvoja kao što je to, recimo, infrastruktura.

Djelovanje kamatne stope na proizvodnju kao oportuniteni dohodak,prisutno je tokom cijelog ciklusa i u svim fazama. Kao što smo veæistakli, konaèno djelovanje kamatne stope i neto dobiti odreðuje da liæe proizvoðaèi u srednjem roku napustiti odnosnu granu.

Izneseno pokazuje da je u nerazvijenim zemljama oporezivanjedobiti, ali i faktora proizvodnje, ogranièeno zbog potrebne visokerazine profitne mar�e i visokih stopa nezaposlenosti. Naime, rizici ineizvjesnosti u nerazvijenim su zemljama veæi i stoga je nu�no daprofitne stope budu veæe bar za iznos pretpostavljenog rizika ineizvjesnosti. Stoga je jasno da postoji ogranièeni domet green field

investicja za razvoj nerazvijenih jer je uèinkovitost investicijaopadajuæa funkcija. Prema tome, razvoj koji se temelji na inozemnojštednji ima tek ogranièene moguænosti.

Kod razvijenih zemalja uèinkovitost je opæenito veæa a rizici ineizvjesnost nesuporedivo manji, pa su otud i moguænosti uvoðenjaporeza na privrednu aktivnost veæe, pored iznesenog, i zbog ni�ekamatne stope.

Ovo nas ponovno vraæa na neopravdanost ukinuæa zaštitne kamate nakapital. Naime, zaštitna kamata, posebno manipulacija njezinevelièine iznad stope poveæanja cijena, izravno smanjuje rizike ipoveæava uèinkovitost investicija. Ne treba zaboraviti da zaštitnakamata aktualizira institut gubitka kao dio poslovne strategijeprivrednog subjekta. Drugim rijeèima, zaštitna kamata na kapitalumanjuje tr�išne i ine deformacije karkateristiène za zemlju utranziciji kao što je to Hrvatska.



VII

Izneseno pokazuje da porezni sustav mora biti u funkciji procesareprodukcije. Posebno je potrebno naglasiti da je porezni sustav, kaojedini preostali znaèajniji «nacionalni» instrument ekonomskepolitike (monetarna politika odnosno teèajna politka, u uvjetimaneoliberalizma, uglavnom su napuštene u gotovo svim tranzicijskim inerazvijenim zemljama), temeljni instrument kojim je moguæe (èitaj:potrebno) «komponirati» konkurentnu i aktivnu ekonomsku politikusukladno koncepciji i strategiji razvoja. Stoga, reforma poreznogsustava zahtijeva znatno smanjenje ukupnih poreznih optereæenjakoja izravno smanjuju profit (Ricardo 1996). Ne ulazeæi u posljedicekoje æe proizaæi iz te èinjenice, to je moguæe ostvariti na više naèina.Ono što je bitno istaknuti jest èinjenica da dr�ava mora dijelitisudbinu svih sudionika u procesu društvene reprodukcije17. Kako æebiti konstruiran porezni sustav, sukladno koncepciji i strategijirazvoja odnosno potrebama taktike i operativne ekonomske politike,zavisi od «ekonomske filozofije» koja se smatra najprikladnijom zaostvarenje zadanih ciljeva i minimiziranje troškova kojima seostvaruju ti ciljevi. Drugim rijeèima, od definiranja procesadruštvene, pa time i privredne, reprodukcije kao odnosa sustava ipodsustava, te njihovim meðuovisnostima, ali i o njemu samom.

U koncipiranju poreznog sustava i u prijelaznom razdoblju (razdobljutranzicije) moraju se neprekidno imati u vidu troškovi/prilagodljivost(tax burden) privredne strukture poreznom sustavu. Zato je potrebnosagledavati uvjetovanosti i meðuovisnosti pojedinih podsustavaprivrednog sustava. Neadvekatan pristup konstrukciji privrednogsustava znaèit æe «rasipanje» sredstava koja su u Hrvatskoj ionakooskudna i koja se dnevno smanjuju. Problem je što tekuæa ekonomskapolitika uporno poveæava entropiju sustava i sve ju je te�e«amortizirati»18 bez socijalnih potresa. Ovo se ne odnosi na srednji ilidugi rok, veæ se ovo odnosi na kratki rok.



17 U Hrvatskoj, kao što je poznato, dr�ava definira poreznu obvezu temeljem fakturirane a nenaplaæene realizacije, èime istiskuje znaèajan dio likvidnosti u uvjetima kada je privredaniskoakumulativna, izmeðu ostalog, zbog neprimjerene ekonomske politike. Naprosto jenedopustivo da porezna obveza nastaje u uvjetima kada porezni obveznik nije realiziraooporezovani dogaðaj.

18 O problemima sustava i politike pisalo je više autora. Posebno je upeèatljiva analiza koju jedao Ivo Perišin (Perišin 1999).

Polazeæi od èinjenice da smo mala i nerazvijena zemlja koja moravoditi ne-neutralnu (u alokativnom pogledu) i konkurentnuekonomsku politiku (supllay side economics), potrebno je koncipiratiadekvatan sustav tako postavljenim ciljevima. Ovaj pristup zahtijevauva�avanje slo�ene meðuovisnosti podsustava i privrednog sustava,ali i nu�nost njegova koncipiranja tako da omoguæi brzu izmjenuprivredne strukure (poveæanje stope uèinkovitosti) èime se izvozudaje presudna uloga.

Ostvarivanje tako postavljenih ciljeva vrlo je slo�en zadatak jer suogranièenja izra�ena (definirana) upravo u principima, a to je – kaošto smo naglasili – ne-neutralnost i konkurentnost ekonomskepolitike.

Prvi korak u reformi poreznog sustava, pa samim time i oporezivanjedobiti, jest definiranje poreznog kapaciteta procesa reprodukcije.Nadalje, potrebno je jasno identificiranje ukupnih društvenihtroškova jer dr�ava ne dijeli sudbinu cjelokupnog procesareprodukcije. Neelastiènost rashoda èinjenica je koju ne ignoriram niu ovom radu. Ono što �elim naglasiti jest èinjenica da se rashodnastrana financira iz: pretjerane porezne presije, prodaje obiteljskogsrebra te zadu�ivanja u inozemstvu i tuzemstvu. Porezna presija,rasprodaja i zadu�ivanje ima svoje granice. Kada se spomenutemoguænosti iskoriste opet nas èekaju ista pitanja, a odgovori æe bitinesuporedivo drastièniji jer je materijalna moguænost društva da seprovedu nu�ne promjene svakim danom sve manja19.



19 Pokušajmo s nekoliko najznaèajnijih brojaka identificirati što je uèinjeno u prošloj, 2002.godini. Rast privredne aktivnosti od 4,8% (5,2% prema podacima DZS-a) najbolji jerezultat koji je Koalicija ostvarila od dolaska na vlast. Rast od 4,8% nikako se ne mo�eocijeniti kao nezadovoljavajuæi ako imamo u vidu da je zadnji put visoka stopa rastadruštvenog bruto proizvoda ostvarena daleke 1997. godine (6.8%). Usput reèeno, znaèajnipad stope rasta iduæih godina (1999. godina imala je pad privredne aktivnosti) obrazla�emodramatiènim izmjenama u poreznom sistemu. U tome središnje mjesto pripada uvoðenjuPDV-a od 22%.

Stopa inflacije bila je svega 2,3%, što je najmanja stopa od 1994. godine. Pri tome valja reæida je inflacija smanjena i u odnosu na prethodnu, 2001. godinu.

Robni uvoz je u 2002. godini iznosio dramatiènih 10,7 milijardi $, dok je izvoz bio višenego upola manji i iznosio je svega 4, 9 milijardi $. Prema tome, više smo uvezli negoizvezli 5,8 milijardi $. To je više od èetvrtine društvenog bruto proizvoda. Drugim rijeèima,potrošili smo robe za èetvrtinu više nego što smo proizveli. Inozemni je dug sa 11,3milijarde $ «skoèio» na fantastiènih 15,2 milijarde $, što je poveæanje od gotovo 35%. Stavili se u odnos izvoz i uvoz dobivamo zabrinjavajuæi podatak da pokrivenost iznosi svega46%, što je neusporedivo manje nego u vrijeme tzv. samoupravnog sistema kada se

46%, što je neusporedivo manje nego u vrijeme tzv. samoupravnog sistema kada sepokrivenost kretala na razini od 75%.

Kreditna ekspanzija bila je takoðer dramatièna (nije bilo poveæanja cijena – sic!). Krediti suse poveæali za više od 31%, pri èemu je stanovništvo dobilo fantastiènih 43% više kredita, aprivreda oko 23%. Ovo jasno treba povezati s deficitom robne razmjene jer su kredititrošeni na uvezenu robu, u prvom redu automobile.

Stopa rasta plaæena je vrlo visokom cijenom bez obzira na to je li se društveni proizvod.poveæao za 4,8% ili 5,2%. Naime, kreditna aktivnost poslovnih banaka i ostvarena stoparasta pokazuju znaèajan stupanj privredne inertnosti. Pored toga, cijeli raèun nije još došaona naplatu. Investicije u infrastrukturu æe se kao dospjele obveze u iduæim godinamapokazati kao znaèajno ogranièenje (Bilten 2003).



Literatura:

Andrijaševiæ, S.; Santini, G. (2002), Oporezivanje poduzeæa,Ekonomija/Economics, (IX) 2, RIFIN, Zagreb.

Collins, E. G. C.; Devannna, M. A. (2002), Izazovi menad�menta u XXI.stoljeæu, Mate, Zagreb.

Dru�iæ, G. (2001), Kriza hrvatskog gospodarstva i ekonomska politika, GM,Zagreb.

Dru�iæ, I.; Sirotkoviæ, J. (2002), Uvod u hrvatsko gospodarstvo, EF iPolitièka kultura, Zagreb.

Friedman, M. (1992), Kapitalizam i sloboda, Globus i ŠK, Zagreb.

James, S.; Nobes C. (1992), The economics of Taxation, 4th ed., PrenticeHall, London.

Jelèiæ, Barbara.; Jelèiæ, Bo�idar (1999), Ocjena hrvatskog sustavaoporezivanja, Ekonomija/Economics, (VI) 1, RIFIN, Zagreb.

Jurkoviæ, P. (2002), Javne financije, Masmedija, Zagreb.

Paraæ, B.; Santini, G. (2003), Zaštitna kamata – zašto smo pogriješili?,Zbornik radova, Promjene u sustavu javnih prihoda, HAZU, Zagreb.

Pertot, V. (1980), Teorija dispariteta, troškova, cijena i valuta, Školskaknjiga, Zagreb.

Perišin, I. (1999), O neredu u našem financijskom sustavu i sveopæoj potraziza šaèicom magiène prašine, Ekonomija/Economics, (V) 4, RIFIN,Zagreb.

Ricardo, D. (1996), Principles of Political Economy and Taxation,Prometheus books, New York, 1996.

Santini, G. (1989), Odnos izravnih i neizravnih poreza u reformi sistemadruštvenog financiranja, u: Problemi reforme privrednog sistema SFRJ,Globus, Zagreb.

Santini, G. (1990), Oporezivanje dobiti i kamatna stopa, Zbornik radova,Oporezivanje dobiti poduzeæa, IJF, Zagreb.

Santini, G. (1995), Ekonomska politika za 1995. godinu, RIFIN, Zagreb.

Santini, G. (1998), Porezni sustav i porezna politika, Zbornik radova,Današnja financijalna znanost, HAZU, Zagreb.

Santini, G. (2000), Mikroekonomski uèinci poreza, Zbornik radova,Tendencije u razvoju financijske aktivnosti dr�ave, HAZU, Zagreb.

Santini, G. (2002), Razlozi za osnivanje nacionalne poslovne banke,Ekonomska politika, Ekonomija/Economics, (IX) 4, RIFIN, Zagreb.

Vojniæ, D. (1977), Investicije i društvena reprodukcija, Informator, Zagreb.

Bilten (VIII) 80, 2003, Hrvatska narodna banka, Zagreb.



218

Documents

ODNOS KAMATNE I NETO PROFITNE STOPE - staro.rifin.com · 4 Porezni sustav odreðen je prema politici, na kratki rok, kao data struktura poreznih instrumenata koji se mijenjaju (porezna