OH – VJ. 1. – POPIS SVOJTI ZA SIJANJE – 2021.

Cucurbita pepo L. MIX (ukrasne tikvice)

Cucurbita pepo L. 'Sunburst' (patišon)

Dimorphotheca sinuata DC. (syn. D. aurantiaca hort.)

Dorotheanthus bellidiformis (Burm. f.) N.E. Br. (syn. Cleretum bellidiforme (Burm.f.)

G.D.Rowley)

Ocimum basilicum L. var. genovese (syn. O. basilicum L. 'Genovese')

Ocimum basilicum L. var. purpurascens Benth. (syn. Ocimum basilicum L.

'Purpurascens')

Osteospermum ecklonis (DC.) Norl.

Perilla frutescens (L.) Britton var. crispa (Thunb.) H. Deane

Physalis peruviana L.

Satureja hortensis L.

Solanum lycopersicum (L.) H. Karst. (syn. Lycopersicon esculentum Mill.) 'Volovsko

srce'

Solanum melongena L. MIX

Tagetes patula L. var. nana Rümpler 'Bolero'

Tagetes patula L. var. nana Rümpler 'Orange Flame'

_______________________

Cucumis metuliferus E. Mey. ex Schrad. – kivano

Ipomoea alba L. – bijeli ukrasni slak

Ricinus communis L. 'Carmecita Bright Red' – ricinus

_______________________

Cucurbita pepo L. 'Sunburst' - ljetna tikva, buča, patišon

- Cucurbitaceae

Izvorna biljka potječe iz Meksika, a u Europu je su je unijeli Španjolci.

Jednogodišnja je biljka s puzavom stabljikom. Listovi su urezani, veliki, nazubljenih

rubova. Tvori grmolike strukture. Kultivar 'Sunburst' je zlatnožuta, spljoštena i zaobljena

ljetna tikvica s ljuskastim rubovima.

Sije se u 3. i 4. mjesecu na zatvorenom a u svibnju može i direktno u vrt, u zemlju

bogatu organskim tvarima koja dobro propušta vodu. Zalijevati dobro, pogotovo tijekom

razvoja plodova, koristiti uobičajeno gnojivo. Saditi na sunčanim mjestima. Zemlja treba

biti lagano kisela. Od sjetve do branja treba oko 3 mjeseca. Cvate u lipnju i srpnju.

Dobro se slaže s kulturama graha, kukuruza, špinata i dragoljuba.

Jestivi su cvjetovi i plodovi. Mogu se jesti sirovi, kuhani, prženi plodovi.

(Dora Lolić)

____________________________________________________

Dimorphoteca aurantiaca – narančasta tratinčica,

Asteraceae – glavočike

Izvorno potječe iz južne Afrike, naknadno uzgajana kao ukrasna vrsta i naturalizirana u

Americi, specifično u Kaliforniji i Arizoni. Cvijeta rano u proljeće, doseže visinu do 30

cm. Cvjetovi su žuti ili narančasti sa ljubičastim oznakama. Jednogodišnja je biljka.

Uzgoj:

Raste u zonama 3 do 10, vani se sije u jesen ili zimu. Unutra se sije 7/8 tjedana prije

presađivanja van. Vrijeme klijanja je 10 do 14 dana. Presađivanje van 3-4 tjedna nakon

zadnjeg mraza. Zahtjeva puno sunca i dnevno zalijevanje te dobro drenirano tlo. Cvijeta

tijekom ljeta i jeseni.

Primjena:

Uzgajaju se kao ukrasna vrsta i privlači velik broj polinatora.

Dimorphoteca auranciata – narančasta tratinčica - cvijet

Dimorphoteca auranciata – narančasta tratinčica – listovi

(Mario Zaninović )

________________________________________________

Dorotheanthus bellidiformis (Burm. f.) N.E. Br. (syn. Cleretum

bellidiforme (Burm.f.) G.D.Rowley)

Cleretum bellidiforme (Burm.f.) G.D.Rowley ' Livingstone daisy' -

Livingstonova tratinčica

Aizoaceae – čupavice

Livingstonova tratinčica ili čupavica biljka je podrijetlom iz južne Afrike, preciznije s poluotoka

Cape (u prijevodu s engleskog „Rt“). Ekološki areal ove vrste može se poistovjetiti s

mediteranskim pošto ova vrsta obitava na području „fynbosa“ tj. na području afričke

mediteranske klime. Livingstonova tratinčica je jednogodišnja sukulentna biljka iz porodice

čupavica (Aizoaceae) koja doseže visinu do 25 cm. Ukoliko ovu vrstu uzgajamo u zatvorenom

može biti i višegodišnja biljka. Listovi su duguljasti i cjelovita ruba, sivkasto zelene boje.

Također, listovi su posuti stanicama „kristala“ koji biljci služe kao spremište vode, no također

daju i specifičan sjaj. Stabljika je crvenkaste boje, a na sebi razvija pojedinačne cvjetove,

promjera 5 cm , raznih boja (ružičasta, ljubičasta, plava…). Ova vrsta cvate od lipnja do

kolovoza te razvija plod u obliku kapsule u kojima se nalaze sjemenke iz kojih ponovno niču

nove biljčice u proljeće.

Uzgoj:

Ova vrsta osjetljiva je na hladnoću stoga se preporučuje sijanje u proljeće nakon što prođe

opasnost od mraza (travanj) ili sijanje u zatvorenom (u kući, staklenicima, klijalištima). Kod

izbora tla biljka nije pretjerano zahtjevna, no preporučuje se šljunkovita ili pjeskovita tla tj. dobro

drenirana tla. Ova biljka pretjerano ne trpi vodu, stoga kod zalijevanja bitno je da se tlo, između

dvaju zalijevanja, osuši. Također, pošto se radi o mediteranskoj vrsti ova bilja preferira mnogo

svjetlosti i topline. Što se tiče prihrane tla, takvo što nije nužno za ovu vrstu.

Primjena:

Poradi svojih lijepih cvjetova i sjajnih listića ova je biljka našla svoju primjenu u ukrašavanju

vrtova, prostorija i sl.

Slika 1. Cleretum bellidiforme Izvor: www.plantea.com.hr

Slika 2. Cleretum bellidiforme Izvor: www.mullerseeds.com

(Ivan Beno)

_________________________________________

Lycopersicon lycopersicum L. ‘Volovsko srce’,

Solanaceae (pomoćnice)

-povrće (voće) koje potječe iz Južne Amerike, a proširila se na sve kontinente (topliji

dijelovi)

-jednogodišnja biljka

-Uglavnom se uzgaja iz presadnica. sjetva na zatvorenom: od kraja ožujka do kraja

travnja (u toplijim krajevima već od veljače). Dubina sjetve, kao i kod ostalih sorti rajčice

je 0,5 cm. Klijanje traje od 8 do 23 dana.U vrt se presađuje u svibnju. U vrt se sadi tako

da se donjih desetak centimetara stabljike i korijen polažu vodoravno po dnu jamice za

sadnju. Direktno u vrt se može posijati u svibnju. Razmak za sadnju između redova

treba biti 80 cm, a u redu razmak između dvije stabljike razmak je 70 cm.Treba osigurati

I potporu jer ova sorta raste visoko (1,2–1,4 m), a ima krupne i teške plodove (300-

600g). Rajčice ove sorte zahtijevaju često obilno zalijevanje . Potrebno je uklanjati

zaperke svaki tjedan. Berba je na ljeto, ovisno kad je posijana (107-117 dana nakon

sijanja).Zrije iznutra tako da se bere još dijelom zelena. Bere se hladna, ujutro ili

poslijepodne, s peteljkom. Na istu površinu može se saditi opet tek nakon 2-3 godine.

-potrebno puno sunca (8-10 sati svjetlosti na dan), minimalna temperature klijanja 10°C,

optimalna 24°C, maksimalna 35°C

-dobro drenirano i pognojeno tlo s relativno neutralnim do kiselkastijim pH. Rupu u koju

se sadi rajčica dodatno pognojiti humusom. Ne odgovaraju joj glinovita tla jer teško

razvija korijen.

(Dunja Dragun)

_____________________________________________

Ocimum basilicum L. var. genovese (syn. O. basilicum L.

'Genovese') – bosiljak, porodica Lamiaceae – usnače

Pretpostavlja se da je pradomovina bosiljka Indija, gdje je prvi put kultiviran prije 5000

godina i prenesen u Europu. Divlji bosiljak još uvijek raste u Iranu, Indiji i Kini. Poznat je

kao začin te je danas rasprostranjen na širem području Mediterana.

Uzgoj:

Kao i većina začinskog bilja, bosiljak se sije u rano proljeće na zaštićeno mjesto, a kad

biljke malo narastu, presađuje se u svibnju na otvoreno. Voli sunčano mjesto i rahlu,

vlažnu zemlju. Cvate od svibnja do rujna, ružičastim ili bijelim cvjetovima. Plod je dug od

1,5 do 2 mm. Može se uzgajati i na kuhinjskom prozoru, pa je tako stalno pri ruci. Bosiljak

se bere kad listovi ojačaju, a najviše su aromatični prije ili za vrijeme cvatnje. Cijela se

biljka može odrezati, zavezati u svežanj i objesiti na suho, sjenovito i prozračno mjesto.

Primjena:

Bosiljak je jednogodišnja zeljasta biljka, cijela je aromatična, a posebno listovi koji imaju

slatkast, oštar okus. Ubrani se listovi koriste svježi ili suhi i cijenjen su začin u

mediteranskoj kuhinji. Bosiljak je idealan za začinjanje jela s rajčicom, no koristi se i pri

pripremi povrtnih juha, umaka, tjestenine, lakših jela od mesa, kao i u umacima od salate.

Ljekovita je cijela biljka, sa sjemenom, kod grčeva u želuci i za poboljšanje apetita. Od

cijele se biljke u fazi cvata proizvodi eterično ulje. Rašireno je ulje kemotipa metil-kavikol

koje djeluje kao analgetik, a prikladno je i za grčeve glatke muskulature probavnog

sustava. Eterično ulje kemotipa linalol djeluje blago smirujuće na probavu i potiče funkciju

jetre.

Osim 0,3-0,8 % eteričnih ulja, bosiljak sadrži i tanin saponin i gorke tvari.

Za nostalgični, ljetni miris salate, u boci s litrom djevičanskog maslinovog ulja potopi se 10 do 15 listova bosiljka pa se ostavi stajati barem mjesec dana prije upotrebe.

Ocimum basilicum L.

Bosiljak kao začin

(Gordana Ivir)

_______________________________________________

Osteospermum ecklonis (DC.) Norl. 'Torch' – afrička

ivančica; Asteraceae – glavočike

Izvorna vrsta potječe iz južne Afrike, na području Istočnog rta, u okrugu grada Port

Elizabeth. 1800-tih godina introducirana je u Europu, a danas je raširena po Australiji,

Africi i Europi te se mjestimično pojavljuje i u Sjevernoj Americi. Trajnica je grmolikog

habitusa koja naraste do 1 m u visinu i širinu, a u uvjetima kontinentalne klime sadi se

kao jednogodišnja ukrasna biljka, primarno zbog dekorativnih raznobojnih cvjetova.

Uzgoj:

Najčešće se sije u rano proljeće (3. mjesec) te na trajno mjesto presađuje tijekom

5.mjeseca, ili razmnožava reznicama tijekom ljeta. Traži pjeskovita tla i veliku količinu

svjetlosti kako bi se cvjetovi sasvim otvorili. Raste vrlo brzo, a otporna je na blaži mraz i

suše te nema nametnika. Ukoliko se listovi i cvjetovi počnu povijati potrebno ju je obilno

zaliti. U kontinentalnoj klimi svake se godine sadi iznova, ali u prirodnom podneblju ili pri

uzgoju u posudi održava se skraćivanjem u rano proljeće svake godine.

Primjena:

Služi kao ukrasna biljka. Može se koristiti kao pokrov, zaseban grm ili kao cvjetne gredice

(npr. uz puteljak). Najčešće se kombiniraju različite sorte kako bi se postigao šareni

uzorak cvjetova. Cvate najviše tijekom proljeća, ali i tijekom ljeta i rane jeseni u svakom

trenutku ima barem nekoliko otvorenih cvjetova.

Slika 3: Osteospermum ecklonis (DC.) Norl.

Izvor: https://diygarden.co.uk/plants/osteospermum/

Slika 4: grmoliki habitus afričke ivančice

Izvor: https://br.pinterest.com/pin/572027590152716255/

Izvori:

• https://www.gbif.org/species/3093539 (17.3.2021.)

• http://pza.sanbi.org/dimorphotheca-ecklonis (17.3.2021.)

• https://en.wikipedia.org/wiki/Dimorphotheca_ecklonis (17.3.2021.)

• https://www.plantea.com.hr/africka-ivancica/ (17.3.2021.)

(Tin Lukačević)

___________________________________________

Perilla frutescens var. crispa; Lamiaceae – usnače

Izvorna vrsta potječe iz jugoistočne Azije, raste na području Korejskog poluotoka,

Japana, južne Kine i Indije. To je jednogodišnja zeljasta biljka koja može narasti 60 do

90 cm, a uzgaja se kao biljka za jelo.

Uzgoj:

Sije se u ožujku ili travnju, nakon što malo očvrsne, pikira se i presađuje u svibnju ili

lipnju. Traži dobro osunčana mjesta ili mjesta s prošaranom sjenom. Najbolje ju je staviti

mjesta okrenuta prema jugu ili zapadu. Tlo za uzgoj mora biti vodootporno i labavno. U

jesen treba biti ispunjeno kompostom, a u proljeće složenim mineralnim gnojivom.

Odrasla biljka ne podnosi vrlo niske temperature, a optimalna temperatura je 22 do

28°C. Također, ne tolerira hladan vjetar.

Primjena:

Biljka je vrlo korisna i široko se koristi u medicini, jer pomaže jačanju imunološkog

sustava, održavanju normalnog stanja srčanog mišića, kostiju, kao i organa vida.

Pripravci na bazi Perilla koriste se za liječenje bolesti dišnog sustava, posebno kao što

su prehlade, bronhitis, gripa. Osim toga, biljka pomaže u nedostatku apetita, a također

se učinkovito nosi s mučninom i povraćanjem. Korisno ulje dobiveno iz sjemena,

konzumirano u hrani, kao i korišteno u nekim ritualima u šintoizmu. Također možete

koristiti biljku u kozmetičke svrhe. Ima hidratantni, pomlađujući i protuupalni učinak.

(Sara Stermšek)

__________________________________________

Physalis peruviana L. – Andska/Peruvianska jagoda/Fizalis;

Solanaceae – pomoćnice

Andska, peruvianska jagoda ili fizalis prirodno je rasprostranjena u Južnoj Americi, a u

Europu je dovedena krajem 18. stoljeća. Spada u porodicu Solanaceae u kojoj su i rajčice

i krumpir pa njezin plod neodoljivo podsjeća na rajčicu. Fizalis je jednogodišnja zeljasta

biljka koja može narasti više od dva metra visine. Ako se uzgaja na zatvorenom i toplom

može prezimjeti. Dobro se grana pa ima grmoliki habitus.

Zbog relativno duge vegetacije, sjetva se obavlja u veljači, najkasnije u ožujku. Sadnja

na otvoreno obavlja se u svibnju kada je dovoljno toplo. Plodovi se beru potrkaj

vegetacijske sezone krajem kolovoza, u rujnu i listopadu, sve do prvog mraza.

Andsku jagodu moguće je uzgajati u teglici, iako su joj plodovi mnogo krupniji u vrtu.

Budući da raste grmoliko potrebno joj je osigurati dovoljno prostora pa se susjedna biljka

sadi na udaljenosti od minimalno jednog metra. Voli sunce i redovito zalijevanje te

rastresita i dobro pognojena tla.

Ukoliko se uzgaja u teglici, andska jagoda služi kao dekorativna biljka. Pri uzgoju u vrtu

može proizvesti preko 100 slatko – kiselih, sočnih, narančastih plodova nalik rajčici.

Plodovi rastu unutar lampiona/mjehura koji poprima smeđu boju kada je plod zreli.

Andske jagode rijetko se uzgajaju u našim vrtovima jer se smatraju egzotičnim voćem.

Physalis peruviana L. – andska jagoda; cvijet i plod

Physalis peruviana L. – andska jagoda; mjehuri

(Mateja Horvat)

________________________________________

Čubar (Satureja hortensis L.)

Čubar (Satureja hortensis L.) je jednogodišnja biljka iz porodice usnača

(Lamiaceae). Raste grmoliko, u obliku malog stabalca, drvenaste stabljike, visine do oko

pola metra. Listovi su sitni, zeleni do brončanozeleni. Cvate od lipnja do rujna ružičastim

do svjetlo ljubičastim sitnim cvjetovima. Uglavnom se uzgaja kao začinska biljka, a u

prirodi ga se samoniklo može naći po međama, željezničkim nasipima i grobljima.

Porijeklom je s istočnog Sredozemlja i Bliskog istoka.

Uzgoj

U srednjoj Europi uzgaja se kao začinska biljka, no tu i tamo kao samonikla biljka

raste u blizini polja, na željezničkim nasipima i na grobljima. Za uzgoj su potrebna rahla

tla i bogata hranjivim sastojcima. Biljci je jako potrebna toplina, pa su sunčani položaji i

prikladni za uzgoj. Čubar je vrlo osjetljiv na mraz.

Sjeme se sije u proljeće direktno u tlo, u dobro dreniranu zemlju, direktno na mjesto

rasta. Kako je sjeme vrlo sitno, treba prozračnu i laganu zemlju kako bi biljka mogla

nadjačati pokrov zemlje i uzdići se. Sjeme vrlo sporo klija. Čubar je poznat kao vrlo dobar

prirodni izbor u borbi protiv lisnih ušiju. Može se rasijati po vrtu ili uzgajati na gredicama,

ali svakako je dobro da se u vrtu nalazi na više mjesta, pogotovo u blizini mahunarki. Voli

toplinu i obilno zalijevanje tijekom sušnijih perioda.

Ako se namjerava posaditi kao zaštita od ušiju uz bob, zbog sporog klijanja i

početnog rasta, potrebno ga je posijati krajem zime u zatvorenom prostoru, odnjegovati

presadnice i već formirane mlade biljke presaditi na gredicu čim prestane opasnost od

mraza.

Primjena

Može se koristiti cijela biljka iako se najčešće koriste vršni dijelovi. Koristi se svježa

i suha, sirova ili kuhana. Sabire se ili prije ili za vrijeme cvatnje. Najbolja za začin i u

ljekovite svrhe je biljka sabrana neposredno pred početak cvatnje, dok se druga berba

može izvršiti u punoj cvatnji. Za sušenje, najjednostavnije je biljku odrezati tik iznad tla,

povezati u snop i objesiti na suho, sjenovito i prozračno mjesto. Jednom osušena, sitno

se isjecka i spremi u staklene posude, nepropusne za zrak i svjetlost.

Posjeduje antiseptičko djelovanje. Okusom podsjeća na papar, a miris mu je

aromatičan i vrlo sličan mažuranu i timijanu. Koristi se u varivima i kao čaj koji dobrotvorno

djeluje na probavni sustav i protiv nadutosti. Djeluje protiv crijevnih grčeva ali i pomaže

pri smirivanju podražaja na povraćanje. Zanimljivo je da čubar igra ulogu i kod šećerne

bolesti, jer se uzimanjem čaja znatno smanjuje jaki osjećaj žeđi, koji je tipičan za tu bolest.

(Đina Nola)

___________________

Solanum melongena L. MIX – patlidžan;

Solanaceae – pomoćnice

Početni areal patlidžana uključivao je Indiju i Šri Lanku. Ranom je domestikacijom prvo

proširen na istočnu Aziju, Mediteran i Europu, a kasnije i na američke kontinente.

Patlidžan je termofilna zeljasta trajnica, a kod nas se uzgaja kao jednogodišnja biljka.

Stabljika je uspravna, razgranata u gornjem dijelu, može narasti do 70 cm visine.

Uzgoj i njega:

Sije se početkom proljeća na zaštićeno mjesto, kada prođe opasnost od mraza

presađuje se u vrt. Pikiranje se provodi kada se pojave prvi pravi listovi. Potrebno im je

vlažna zemlja i puno sunca (minimalno 6 sati sunčeve svjetlosti dnevno).

Preporučuje se uzgajati ga u pjeskovitom, ilovastom ili glinenom supstratu, ali može uspjeti u skoro svakoj vrsti tla. Primjer sadržaja supstrata je humus (20%), konjski treset (60%), piljevina ili pijesak (5%), vermikompost (5%) i travnjakova zemlja (10%).

Sadnice patlidžana zahtijevaju puno vode. Prvo zalijevanje sadnica provodi se nekoliko

dana nakon sadnje sjemena, zatim svakih 5 dana.

Zalijevanje je veoma važno, pogotovo kad je patlidžan mlad i tek je u procesu grananja korijenja. Previše vode koja se duži period zadrži u tlu može uzrokovati truljenje korijena, dok truljenje plodova uzrokuje premalo vode. Najbolje vrijeme za zalijevanje je rano jutro ili večer, kada su temperature malo niže.

Primjena:

Koriste se samo plodovi kao povrće u prehrani. Može se pripremati u mnogobrojnim

jelima kao što su razne musake, namazi, ajvari, salate te kao pohani ili punjeni

patlidžan. Česti je sastojak mediteranskih i drugih kuhinja, a kako bi se izgubila gorčina

patlidžan je prije pripreme bitno dobro posoliti. U nekim kulturama se koristi i u

medicinske svrhe.

Solanum melongena L. - patlidžan

(Leonarda Lazarin)

__________________________________

Tagetes patula L. var. nana Rümpler 'Bolero' – kadifica;

Asteraceae - glavočike

Tagetes patula L. var. nana Rümpler 'Orange Flame' –

kadifica; Asteraceae – glavočike

Kadifice su porijeklom iz jugozapadnog dijela SAD-a, Meksika i juga južne Amerike. U

rod Tagetes spadaju jednogodišnje i višegodišnje biljke, tj. drvenaste trajnice. U

prirodnom području mogu narasti od 5 cm do 2 m u visinu. Kod nas se uzgajaju kao

jednogodišnje cvijeće, niske grmolike vrste koje narastu 20-50 cm u visinu, a grmići su

jako razgranati i puni cvjetova.

Uzgoj:

U uvjetima kontinentalne klime sije se u 3. mjesecu u posude u zatvorenom, a na

otvorenom, direktno u vrt, u 4. i 5. mjesecu. Preferira sunčani položaj, no zadovoljit će

se i gredicom u polusjeni. Nezahtjevna je biljka. Prihvaća razne vrste tla (alkalno,

neutralno i kiselo) te preferira bogato, dobro drenirano tlo. Podnosi jako ljetno sunce i

sušu, no dobro ju je povremeno zaliti da bi stabljike bile razgranatije, a listovi veći i

kvalitetniji. Brzo raste i brzo počinje cvjetati te cvjeta od 5. do 9. mjeseca, sve do prvih

mrazova. Preporučljivo je kidati ocvale cvjetove za bujniju cvatnju. Na kraju sezone

može se ostaviti nekoliko cvjetova da se osuše i sakupiti sjeme, ali uspješno će se

zasijati i sama.

Primjena:

Kadifica je idealno cvijeće za gredice radi njene neprekidne cvatnje cijele godine i

izuzetne otpornosti. Kultivar 'Bolero' daje narančasto-crvene cvatove s zlatnožutim

tonovima u svakoj latici. Kultivar 'Orange Flame' ima unikatne cvatove u dva tona, s

crvenim duguljastim laticama koje okružuju veliki žuti središnji cvat.

Uzgaja se kao ukrasna biljka u cvjetnjacima i parkovima, te kao korisna biljka u

vrtovima. Cvjetove salijeću pčele sakupljajući dosta nektara i peluda. Preporučljivo je

saditi je u povrtnjaku uz biljke iz porodice pomoćnica (rajčica, paprika, patlidžan,

krumpir) jer svojim mošusnim mirisom tjera neke nametnike i nematode iz tla. Također,

potiče rast i zdravlje drugih biljaka, izlučivanjem određenih fitonicida.

Uz to, kadifica ima široku primjenu kao ljekovita biljka u narodnoj medicini. Čaj od

kadifice ublažava dijareju i grčeve u želudcu, povećava otpornost organizma na

prehladu, gripu i razne mikrobe i jača imunitet. Međutim, treba biti oprezan sa količinom

upotrebe ovog čaja jer su cvjetovi i lišće kadifice bogati esencijalnim uljima i nisu

pogodni za sve.

Kadifica se također koristi za prevenciju i ublažavanje ginekoloških bolesti, kod curenja

nosa, uboda insekata (koristi se svježi sok), za liječenje opekotina i rana, pomlađivanje

kože, pomoć kod dijabetesa, poboljšanje metabolizma i čišćenje jetre. Kupke koje

sadrže cvjetove kadifice umiruju živčani sustav, pomažu u stresnim situacijma,

ublažavaju anksioznost, nervozu, depresiju i nesigurnost.

Npr. Liječenje ginekoloških problema

3 cvijeta sa stabljikom preliti sa 400 ml vruće vode, kuhati 5 min, ohladiti na

sobnu temperaturu i procijediti. Uzimati 3 puta dnevno prije obroka. Liječenje

traje 2-3 mjeseca prema šemi 21 dan tretmana, 7 dana odmora.

Kod curenja nosa - inhalacija

Napuniti veliku posudu s 0,5 l prokuhane vode, u nju staviti 5 izmrvljenih

cvjetova. Prekriti se ručnikom i inhalirati.

Opekotine i rane

Pripremiti ulje miješanjem biljnog ulja i cvjetova kadifice u omjeru 1:1. Sve staviti

u staklenu teglu i poklopiti. Ostaviti preko noći da odstoji, a ujutro teglu stavite u

vrelu vodu na 30 min (60-70 ˚C). Procjediti i koristiti po potrebi.

Tagetes patula L. Tagetes patula L.

var. nana Rümpler 'Bolero' var. nana Rümpler 'Orange Flame'

Ulje kadifice, ljekovito za opekline i rane

(Hana Cepić)

_________________________________________