ORGANSKI SUSTAVI

(PROBAVNI, KRVOŽILNI, DIŠNI)

Izv. prof. dr. sc. Reno Hrašćan

PROBAVNI SUSTAV

Probava

� probava – proces cijepanja velikih molekula hrane u manje topljive

molekule koje stanice u organizmu mogu koristiti

� mehanička razgradnja složenih molekula hrane pomoću zubiju i mišića u

stijenci probavnog trakta

� kemijska razgradnja složenih molekula hrane pomoću enzima u molekule

koje se mogu apsorbirati u krvne kapilare koje okružuju tanko crijevo

� apsorpcija – prolaz malih molekula preko stanica tankog crijeva u krvotok i

u limfni sustav

Neprohodno i prohodno probavilo

Sustav organa za probavu u čovjeka

Sustav organa za probavu u čovjeka

organ uloga

usta

ždrijelo

jednjak

želudac

tanko crijevo

gušterača

jetra

žučni mjehur

debelo crijevo

usitnjavanje i omekšavanje hrane; djelomična razgradnja ugljikohidrata

gutanje hrane

peristaltičko kretanje hrane od usta do želuca

skladištenje, miješanje i otpremanje hrane; djelomična razgradnja proteina

potpuna razgradnja hrane i apsorpcija hranjivih tvari

(monosaharidi, aminokiseline, masne kiseline, vitamini, minerali, mononukleotidi)

izlučivanje probavnih enzima i alkalnog soka

izlučivanje žuči; pohrana hranjivih tvari i sinteza njihovih derivata;

razgradnja otpadnih tvari

skladištenje žuči

apsorpcija vode i iona, formiranje fecesa

Probavni sustav čovjeka

� probavni trakt: usta, ždrijelo, jednjak, želudac, tanko crijevo, debelo crijevo, stražnje

crijevo, analni kanal, anus

� pomoćne strukture: usne, zubi, jezik, obrazi

� probavne žlijezde: žlijezde slinovnice, jetra, žučni mjehur, gušterača

� uloga probavnog sustava – neprekidna opskrba organizma vodom, elektrolitima i

hranjivim sastojcima; gibanje hrane kroz probavnu cijev, lučenje probavnih sokova,

apsorpcija sastojaka hrane, vode i elektrolita

� mehanička obrada hrane – žvakanje i gibanje hrane, pokretanje želuca i tankog crijeva u

procesu miješanja hrane s enzimima i probavnim sokovima

� kemijska obrada hrane – cijepanje sastojaka hrane u nizu kataboličkih reakcija

Probavni sustav

� usna šupljina – usitnjavanje, omekšavanje i djelomično kemijsko

mijenjanje hrane

� usne i obrazi – pridržavanje hrane u najpovoljnijem položaju za žvakanje

� zubi – specijalizirani oblici za rezanje, trganje i mljevenje hrane

� jezik – oblikovanje hrane u kuglastu tvorevinu i njeno pomicanje prema

ždrijelu, osjet okusa

� žlijezde slinovnice: parotidne, submandibularne, sublingvalne; lučenje

sline u usnu šupljinu, serozni sekret – amilaza (cijepanje škroba u maltozu

i dekstrin) i lizozim (uništavanje mikroorganizama), mukozni sekret –

mucin (podmazivanje sluznice)

� ždrijelo – uloga u gutanju hrane; prolaz zraka tijekom disanja

� jednjak – kretanje hrane od ždrijela do želuca

� građa stijenke probavne cijevi (od unutarnje prema vanjskoj površini): 1.

sluznica – žlijezdani epitel (izlučuje sluz i enzime); 2. podsluznica –

vezivno tkivo; 3. mišićni sloj – kružni i uzdužni glatki mišići; 4. seroza –

vezivno tkivo

Gutanje hrane

� kad hrana dospije u ždrijelo, poklopac grkljana (epiglotis) se spusti, zatvori otvor

dušnika i hrana klizne u jednjak

� epiglotis je između gutljaja podignut, da bi zrak nesmetano mogao ulaziti u

dušnik

Propulzivne kretnje probavnog trakta (peristaltika)

� ritmičke kontrakcije glatkog mišićja u probavnom sustavu koje omogućuju

potiskivanje hrane

Građa i uloga želuca

� želudac – vrećasta struktura koju oblaže sloj glatkih mišića (uzdužni, kružni, kosi), a u

unutrašnjosti je naborana sluznica

� dijelovi želuca: kardija, fundus, korpus, antrum, pilorus

� uloga želuca – pohranjuje hranjive sastojke dok se ne otpuste u tanko crijevo;

kontrakcije želučanih mišića (peristaltika) omogućuju miješanje pohranjene hrane sa

želučanim sokovima pri čemu nastaje polutekuća smjesa (himus) koja se izlijeva u tanko

crijevo; luči klorovodičnu kiselinu i enzime koji započinju razgradnju proteina

� sluznica želuca: 1. specifične želučane žlijezde – luče H+ i Cl-, pepsinogen i sluz; 2.

nespecifične (piloričke) želučane žlijezde – luče gastrin

� specifične želučane žlijezde: 1. glavne (peptičke, zimogene) stanice – izlučuju

pepsinogen koji klorovodična kiselina pretvara u pepsin; pepsin razgrađuje proteine u

peptone i polipeptide; 2. obložne (parijetalne) stanice – izlučuju H+ i Cl-; 3. sporedne

(mukozne) stanice – izlučuju sluz; 4. endokrine stanice – izlučuju monoaminske

neurotransmitere

� nespecifične želučane žlijezde: mukoidne (gastrinske) stanice – izlučuju gastrin i sluz

Građa želuca u čovjeka

Sluznica želucaUloga želuca

� faze lučenja želuca: 1. cefalička – prije nego hrana uđe u želudac, lučenje

gastrina i želučanog soka; 2. gastrička – kad hrana stigne u želudac,

lučenje gastrina i želučanog soka; 3. intestinalna – kad himus iz želuca

stigne u duodenum, lučenje gastrina i želučanog soka (ekscitacija i

inhibicija)

Građa želuca u preživača (krava)

� kretanje hrane kroz odjeljke želuca: 1. burag – skladištenje i djelomična probava

progutane hrane; 2. kapura – vraćanje hrane na dožvakavanje; 3. knjižavci i 4.

sirište – probava usitnjene hrane

Građa i uloga tankog crijeva

� dijelovi tankog crijeva: duodenum ili dvanaesnik (prvi ili gornji dio), jejunum (srednji

dio), ileum (zadnji dio)

� uloga tankog crijeva – apsorpcija svih produkata probave ugljikohidrata, proteina i masti

kao i većina probavljenih elektrolita, vitamina i vode

� duodenum – procesi probave hranjivih tvari koje dospiju u tanko crijevo

� duodenum i jejunum – apsorpcija u krvotok i limfni sustav

� ileum – apsorpcija žučnih soli i vitamina B12

� kružni nabori i crijevne resice (vili) – povećavaju apsorpcijsku površinu sluznice tankog

crijeva; crijevne resice su izdanci epitela; određene epitelne stanice imaju sitne izdanke

(mikrovili)

� epitelne stanice sluznice tankog crijeva: 1. cilindrične (apsorpcijske) stanice – apsorpcija

ugljikohidrata, proteina i masti; izlučuju enzime za završnu probavu ugljikohidrata

(disaharidaze) i proteina (peptidaze); 2. vrčaste stanice – izlučuju alkalični sekret

� tubularne crijevne žlijezde (Lieberkühnove kripte) – nabori epitela između donjih dijelova

crijevnih resica; izlučuju crijevni sok i enzime koji pomažu probavu ugljikohidrata,

proteina i masti; Panethove stanice – izlučuju peptidaze (probava proteina) i lizozim

(uništavanje mikroorganizama)

� Brunnerove žlijezde u duodenumu – izlučuju alkalični sekret

Građa tankog crijevaUloga tankog crijeva

� probavni enzimi u tankom crijevu: 1. probava ugljikohidrata – amilaza, maltaza, saharaza,

laktaza; 2. probava proteina – tripsin, kimotripsin, karboksipolipeptidaza,

aminopolipeptidaze, dipeptidaze; 3. probava masti – soli žuči, lipaza; 4. probava

nukleinskih kiselina – DNaza, RNaza, nukleaze

� gušterača izlučuje tripsinogen, kimotripsinogen i prokarboksipolipeptidazu koji se

aktiviraju kad dospiju u lumen tankog crijeva (duodenum); enterokinaza koja je vezana

za membranu tankog crijeva katalizira pretvorbu tripsinogena u tripsin, a on zatim

aktivira kimotripsinogen i prokarboksipolipeptidazu

� apsorpcija monosaharida – mikrovili cilindričnih stanica, kapilare unutar crijevnih resica;

glukoza i galaktoza apsorbiraju se aktivnim transportom, fruktoza olakšanom difuzijom

� apsorpcija aminokiselina aktivnim transportom – mikrovili cilindričnih stanica, kapilare

unutar crijevnih resica

� apsorpcija masnih kiselina, glicerola i glicerida pasivnim transportom – mikrovili

cilindričnih stanica, kapilare unutar crijevnih resica; transport u krvotok kao lipoproteini

Uloga tankog crijeva

� apsorpcija vode – gotovo čitav sadržaj apsorbira se u tankom crijevu

(uglavnom iz duodenuma), ostatak iz debelog crijeva

� apsorpcija vitamina – vitamini topljivi u vodi apsorbiraju se difuzijom ili

transportom preko nosača, vitamin B12 apsorbira se preko unutrašnjeg

fakora; vitamini topljivi u mastima apsorbiraju se pasivnim transportom

� apsorpcija minerala – pasivni i aktivni transport

Gušterača, jetra i žučni mjehur

Građa i uloga gušterače

� gušterača – egzokrina i endokrina žlijezda; sastavljena od mnogo režnjića

(lobuli); kanalom povezana s duodenumom

� egzokrini dio gušterače – složena žlijezda slinovnica; stanice su udružene

u skupine koje čine pojedine acinuse; više acinusa formira režnjiće;

izlučuje alkalični gušteračin sok koji sadrži probavne enzime (amilaza,

tripsinogen, kimotripsinogen, prokarboksipolipeptidaza, lipaza, DNaza,

RNaza) u duodenum

� endokrini dio gušterače – Langerhansovi otoci

Građa gušterače

Probavni enzimi

naziv enzima mjesto izlučivanja

mjesto djelovanja

enzimska reakcijasupstrat/produkt

amilazaamilazamaltaza

saharazalaktazapepsintripsin

kimotripsinkarboksipolipeptidaza

aminopolipeptidazedipeptidaze

lipaza

DNazaRNaza

nukleaze

žlijezde slinovnice

gušterača

tanko crijevo

tanko crijevo

tanko crijevo

želudac

gušterača

gušterača

gušterača

tanko crijevo

tanko crijevo

gušterača

gušterača

gušterača

tanko crijevo

usta

tanko crijevo

tanko crijevo

tanko crijevo

tanko crijevo

želudac

tanko crijevo

tanko crijevo

tanko crijevo

tanko crijevo

tanko crijevo

tanko crijevo

tanko crijevo

tanko crijevo

tanko crijevo

škrob/maltoza

škrob, glikogen/maltoza

maltoza/glukoza

saharoza/glukoza, fruktoza

laktoza/glukoza, galaktoza

protein/peptoni, polipeptidi

peptoni, polipeptidi/polipeptidi

peptoni, polipeptidi/polipeptidi

peptoni, polipeptidi/aminokiseline

polipeptidi/aminokiseline

polipeptidi/aminokiseline

trigliceridi/glicerol, masne kiseline,

gliceridi

DNA/nukleotidi

RNA/nukleotidi

DNA, RNA/slobodne baze,

monosaharidi

Probavni sustav

� žučni mjehur – skupljanje žuči koju izlučuje jetra, koncentriranje i

otpuštanje žuči u duodenum

� debelo crijevo – apsorpcija vode, iona, vitamina i formiranje fecesa

(neprobavljene tvari) te njegovo uklanjanje; sluznica debelog crijeva –

žlijezde izlučuju sluz koja olakšava kretanje zgusnutog crijevnog sadržaja;

crijevni mikroorganizmi – raspadni procesi ostatka hrane, raspadni

produkti su i neki vitamini (vitamin K, tiamin, riboflavin, cijanokobalamin,

folna kiselina)

Hormoni koje luče organi za probavu

organ hormon ciljno tkivo djelovanje

želudac

tanko crijevo (duodenum)

tanko crijevo

(duodenum, jejunum)

gastrin

sekretin

kolecistokinin

želudac

gušterača

gušterača,

žučni mjehur

potiče izlučivanje želučanog soka

potiče izlučivanje gušteračinog soka

potiče izlučivanje enzima gušterače,

potiče otpuštanje žuči

Građa jetre

� jetra je endokrina i egzokrina žlijezda; osnovna morfološka jedinica je režnjić (u jetri

nekoliko režnjića); svaki je režnjić smješten oko centralne jetrene vene; unutar režnjića

su jetrene stanice (hepatociti) poredane jedna do druge u radijalno postavljene ploče

koje se protežu od centralne vene prema rubovima režnjića; između hepatocita su žučni

kapilare koje se ulijevaju u žučne kanaliće; jetrena arterija dovodi oksigeniranu krv

direktno iz aorte, a jetrena portalna vena dovodi venoznu krv bogatu razgradnim

produktima hrane apsorbiranih iz tankog crijeva; krvne žile iz jetrene portalne vene i

jetrene arterije udružuju se i tvore venule koje dovode krv u hepatocite; ovakav raspored

venula i hepatocita predstavlja funkcionalnu jedinicu jetre (acinus); između redova

hepatocita nalaze se krvni kanali (sinusi) koji prenose krv iz venula u centralnu venu koja

pak odvodi krv iz režnjića; susjedni sinusi odvojeni su jednim slojem hepatocita što

omogućuje izmjenu tvari između krvi i hepatocita prilikom protjecanja krvi duž sinusa;

sinusi su obloženi s endotelnim stanicama uz koje su vezane retikuloendotelne stanice

koje nazivamo Kupfferove stanice (tkivni makrofagi)

Jetreni portalni sustav Uloga jetre

� uloga jetre – pohrana hranjivih tvari i sinteza njihovih derivata; razgradnja

tvari koje nisu potrebne organizmu

� metabolička uloga: 1. uklanjanje aminokiselina iz organskih spojeva; 2.

stvaranje uree iz proteina istrošenih stanica i pretvorba viška

aminokiselina u ureu; 3. održavanje homeostaze krvi; 4. sinteza

neesencijalnih aminokiselina; 5. regulacija razine glukoze u krvi; 6.

oksidacija masnih kiselina; 7. sinteza sastojaka stanične membrane; 8.

pretvorba ugljikohidrata i proteina u masti; 9. neutralizacija otpadnih

produkata i otrova; 10. održavanje stabilne tjelesne temperature

� skladišna uloga – skladištenje glikogena; vitamina; minerala;

aminokiselina i masnih kiselina koje se pretvaraju u glukozu

� sekrecijska uloga – izlučivanje žuči; soli žuči djeluju kao molekule

detergenta pomažući razbijanje masnih kapljica u tankom crijevu

KRVOŽILNI SUSTAV

Sustav organa za krvotok

� osigurava opskrbu svake stanice u tijelu kisikom, hranjivim tvarima,

hormonima i drugim regulatornim tvarima

� omogućuje uklanjanje metabolita i otpadnih tvari iz stanica

Organizmi bez krvožilnog sustava

� prijenos plinova i hranjivih tvari preko površine tijela

Otvoren i zatvoren krvožilni sustav

� otvoren krvožilni sustav – iz arterija krv odlazi u krvne zatone (mekušci, člankonošci), odnosno

u tjelesnu šupljinu ili hemocel (kukci); hemocel je ispunjen hemolimfom (krv pomiješana s

međustaničnom tekućinom; ostiole – otvori kroz koje u srce ulazi krv

Organizacija krvožilnog sustava u čovjeka

sastavnica uloga

krv

krvne žile

arterije

kapilare

vene

srce

pretklijetke

klijetke

zalisci

prenosi razne tvari

protjecanje krvi

protok krvi od srca do kapilara

izmjena tvari između krvi i stanica

protok krvi od kapilara do srca

pumpa krv

prima krv iz vena i istiskuje krv u klijetke

prima krv iz pretklijetki i istiskuje krv u arterije

protok krvi u jednom smjeru

Krv

� uloga krvi: 1. prenosi plinove disanja (O2 i CO2); 2. pomaže regulaciju kiselo-bazične

ravnoteže; 3. pomaže prijenos hranjivih tvari, hormona i enzima; 4. pomaže prijenos

otpadnih tvari; 5. pomaže regulaciju tjelesne temperature (vazodilatacija i

vazokonstrikcija krvnih žila); 6. pomaže zaustavljanje krvarenja; 7. pomaže regulaciju

tjelesnih tekućina (volumen krvi); 8. brani organizam od mikroorganizama i otrovnih tvari

� svojstva krvi – viskozna tekućina, crvena boja, slabo alkalična

� sastavni dijelovi krvi: 1. plazma – voda, proteini plazme (albumini, globulini, fibrinogen),

hormoni, enzimi, vitamini; 2. stanični ili formirani elementi – crvene krvne stanice

(eritrociti), bijele krvne stanice (leukociti), krvne pločice (trombociti)

� eritrociti – kisik vezan na hemoglobin

� leukociti: 1. granulirani leukociti ili granulociti – segmentirana jezgra, brojna granula u

citoplazmi; 2. negranulirani leukociti ili agranulociti – cjelovita jezgra, nekoliko granula u

citoplazmi

� granulociti: 1. neutrofili – uništavanje mikroorganizama; 2. eozinofili – uništavanje

stranih čestica; 3. bazofili – alergijske reakcije

� agranulociti: 1. monociti – preteče makrofaga koji su dio imunosnog sustava; 2. limfociti

– sudjeluju u imunosnom odgovoru

� trombociti – stanični fragmenti

Sastav krviKrv

� obrambena uloga krvi: 1. zgrušavanje krvi – stvaranje krvnog ugruška; 2.

fagocitoza (neutrofili, makrofagi) – probavljanje mikroorganizama i stranih

čestica; 3. imunosna reakcija na infekciju (upala) – fizičko oštećenje tkiva

ili infekcija uzrokovana mikroorganizmima izaziva upalnu reakciju;

upalnim procesom uništavaju se ili inaktiviraju strane čestice i stanice te

popravlja oštećeno tkivo

Građa srca u kralježnjakaGrađa i uloga srca u čovjeka

� srce je mišićni organ obavijen opnom (osrčje ili perikard)

� stijenka srca građena je od: 1. vanjskog sloja ili epikarda – mezotel; 2. srednjeg sloja ili

miokarda – srčani mišići, kontrakcije srca; 3. unutarnjeg sloja ili endokarda – endotel

� srčano mišićno tkivo – poprečnoprugasta mišićna vlakna, prijelazne ploče

� srce je uzdužno podijeljeno pregradom (septum) u dvije odvojene pumpe: 1. desno srce

– pumpa krv kroz pluća; 2. lijevo srce – pumpa krv kroz periferne organe

� svaki dio srca sastoji se od: 1. pretklijetke ili atrija – tanko mišićje; 2. klijetke ili

ventrikula – debelo mišićje

� krv iz lijeve pretklijetke ulazi u lijevu klijetku kroz atrioventrikularni (mitralni ili

bikuspidalni) zalistak ili valvulu, a iz desne pretklijetke u desnu klijetku kroz

atrioventrikularni (trikuspidalni) zalistak; dva polumjesečasta (semilunarna) zaliska

omogućuju protok krvi iz desne klijetke u plućnu arteriju, odnosno iz lijeve klijetke u

aortu

� krvne žile u srcu su: 1. gornja šuplja vena; 2. donja šuplja vena; 3. plućna arterija; 4.

plućne vene; 5. aorta; 6. koronarne arterije i vene

Vanjska građa srca čovjeka

Unutarnja građa srca čovjeka

Srčani ciklus

� srčani ciklus je razdoblje od završetka jedne do završetka druge kontrakcije srčanog

mišića (kucanje srca); sačinjavaju ga dva razdoblja: sistola ili kontrakcija (krv se

istiskuje u sustav arterija) i dijastola ili relaksacija (ponovni priljev krvi u pretklijetke iz

vena, tj. period kucanja srca kad se pretklijetke i klijetke pune krvlju kao rezultat

relaksacije srčanog mišića)

� funkcionalni sincicij – kontrakcija svih srčanih mišićnih stanica istovremeno

� akcijski potencijal koji započinje kontrakciju srčanog mišića i kontrolira njihov ritam

potječe iz centra smještenog u blizini ulaza gornje šuplje vene, taj centar naziva se

sinus-atrijski (SA) čvor; SA-čvor se spontano polarizira i depolarizira u pravilnim

razmacima (70-80 puta u minuti); u njemu se ritmički pojavljuju spontani impulsi koji se

brzo prošire kroz desnu, a zatim i lijevu pretklijetku; akcijski potencijal zahvaća atrij-

ventrikularni (AV) čvor koji je smješten na bazi desne pretklijetke; slijedećih nekoliko

desetinki sekunde srčani impuls je zaustavljen u AV-čvoru prije nego se proširi u klijetke,

zastoj omogućava kontrakciju pretklijetki prije klijetki i istiskivanje krvi u klijetke;

akcijski potencijal širi se potom kroz atrij-ventrikularni (AV) snop ili Hisov snop

Purkinjeovim vlaknima u klijetke; ta vlakna gotovo trenutačno prenesu srčani impuls

kroz klijetke omogućujući njihovu snažnu kontrakciju i istiskivanje krvi u sustav arterija

Srčani ciklus

Srčani ciklus

duljina trajanja pretklijetke (atriji) klijetke (ventrikuli)

0,15 sekundi

0,30 sekundi

0,40 sekundi

sistola

dijastola

dijastola

dijastola

sistola

dijastola

Prolaz krvi kroz srce

� krv ulazi u pretklijetke pod nižim tlakom; deoksigenirana krv iz tijela

(gornja i donja šuplja vena) ulazi u desnu pretklijetku, a oksigenirana krv iz

pluća (dvije lijeve i dvije desne plućne vene) ulazi u lijevu pretklijetku

� kontrakcijom pretklijetki krv ulazi u relaksirane klijetke; kontrakcija klijetki

stvara tlak koji zatvara atrioventrikularne zaliske, a otvaraju se

polumjesečasti zalisci; napunjene klijetke na trenutak miruju

� kontrakcija klijetki i odašiljanje krvi pod visokim tlakom u tijelo i pluća;

desna klijetka istiskuje deoksigeniranu krv (lijeva i desna plućna arterija) u

pluća, a lijeva klijetka istiskuje oksigeniranu krv (aorta) u sve dijelove

tijela; lijeva i desna klijetka pumpaju krv simultano tako da ista količina

krvi ulazi i izlazi iz srca

Prolaz krvi kroz srceKontrola rada srca

� srčano mišićno tkivo inerviraju živci autonomnog (vegetativnog) živčanog

sustava

� autonomni živčani sustav kontrolira rad srca (ubrzava ili usporava rad)

� glavni kontrolni centar smješten je u produženoj moždini koja prima

informacije o tjelesnoj temperaturi, osjećajima, stresu iz hipotalamusa i

velikog mozga

� endokrina kontrola rada srca – hormon adrenalin (ubrzava rad)

Krvožilni sustav kralježnjaka Opticajni sustav u čovjeka

� optok krvi: 1. plućna cirkuacija – krv se odvodi iz desne klijetke preko pluća u lijevu

pretklijetku; 2. sistemska cirkulacija – krv se odvodi iz lijeve klijetke preko svih tkiva u

tijelu, osim pluća, u desnu pretklijetku

� plućna cirkulacija (mali optok): započinje glavnom plućnom arterijom (plućno stablo),

koja izlazi iz desne klijetke i grana se u lijevu i desnu plućnu arteriju, od kojih svaka

dovodi krv u jedno plućno krilo; arterije se u plućima, preko arteriola, granaju do kapilara

u plućnim alveolama gdje se vrši izmjena plinova (iz krvi se otpušta CO2, a obogaćuje se

O2); zatim se kapilare udružuju u venule, zatim vene te se krv vraća u lijevu pretklijetku

preko četiri plućne vene (dvije lijeve i dvije desne); mali optok traje 4-8 sekundi

� sistemska cirkulacija (veliki optok krvi ili periferna cirkulacija): arterijski dio započinje u

lijevoj klijetki, odakle aortom izlazi iz srca, prolazi arterijama i arteriolama sve do kapilara

gdje se odvija izmjena plinova između stanica i krvi (O2 iz krvi difundira u stanice, a CO2

iz stanica difundira u krv); zatim se krv, venskim dijelom, putem venula i vena ulijeva u

gornju i donju šuplju venu te ulazi u desnu pretklijetku; veliki optok traje 25-30 sekundi

� portalni sustavi: 1. hipofizni portalni sustav – odvodi krv direktno iz hipotalamusa u

hipofizu; 2. jetreni portalni sustav – dovodi krv iz tankog crijeva i slezene u jetru (jetrena

portalna vena, jetrena vena, donja šuplja vena)

Plućna i sistemska cirkulacija čovjeka

Krvne žile

� arterije – odvode pod visokim tlakom krv od srca do kapilara u pojedinim organima (brzo

protjecanje krvi); najveća arterija je aorta; arterije se mogu širiti (vazodilatacija) i

sužavati (vazokonstrikcija) uslijed prisutnosti glatkog mišićja u njihovim stijenkama;

stijenka arterije (deblja): 1. unutarnji sloj – endotel; 2. srednji sloj – glatki mišići,

elastična i kolagena vlakna; 3. vanjski sloj – vezivno tkivo

� arteriole – završne grane arterija

� kapilare – najmanje krvne žile, jedan sloj endotelnih stanica (izmjena tvari)

� venule – početne grane vena

� vene – odvode pod nižim tlakom krv od kapilara do srca (sporije protjecanje krvi

potpomognuto kontrakcijama okolnog skeletnog mišićja); najveće vene su donja i gornja

šuplja vena; stijenka vene (tanja): građena kao i stijenka arterije, srednji sloj je mnogo

tanji, manje elastičnih i kolagenih vlakana te glatkog mišićja; vene su rastezljive i

opuštene, imaju zaliske koji omogućuju tok krvi u samo jednom smjeru

Građa arterija i vena

Izmjena tvari između krvi i međustanične tekućine

DIŠNI SUSTAV

Disanje

� opskrba organizma kisikom

� uklanjanje ugljičnog dioksida iz organizma

� strujanje zraka između atmosfere i alveola

� difuzija kisika i ugljičnog dioksida između alveola i krvi

� transport kisika i ugljičnog dioksida između alveola krvlju i tjelesnim

tekućinama do stanica i od njih

Izmjena plinova u hidri i puzavici

� izmjena plinova preko površine tijela

Sustav organa za disanje u riba

� škrge

Sustav organa za disanje u vodozemaca i gmazova

� pluća

Sustav organa za disanje u ptica

� udisaj – zrak ulazi u zračne vrećice

� izdisaj – zrak prolazi kroz pluća

Sustav organa za disanje u čovjeka

Sustav organa za disanje u čovjeka

� organizacija dišnog sustava: 1. nosna šupljina; 2. ždrijelo; 3. grkljan sa

glasnicama; 4. dušnik; 5. dvije dušnice; 6. dva plućna krila, lijevo iz dva

režnja, desno iz tri režnja; 7. unutar plućnih krila dušnice se granaju u sve

tanje cjevčice-bronhiole od kojih svaka završava grozdom plućnih

mjehurića-alveola

� dijelovi dišnog sustava: 1. gornji dišni putovi – nos, ždrijelo, grkljan; 2.

donji dišni putovi – dušnik, dušnice, pluća

� podjela dišnog sustava: 1. provodni dio – provođenje zraka (nosna

šupljina, ždrijelo, grkljan, dušnik, dušnice, bronhiole koje nemaju alveole);

2. respiratorni dio – izmjena plinova između zraka u alveolarnim

mjehurićima i krvi u kapilarama, O2 ulazi u krv difuzijom kroz stijenku

alveole i stijenku kapilare (bronhiole koje imaju alveole)

Sustav organa za disanje

� dušnik je cijev koja je, za razliku od jednjaka, neprestano otvorena tako da

zrak može nesmetano ulaziti i izlaziti iz pluća; račva se u dvije dušnice od

kojih svaka ulazi u jedno plućno krilo; u plućima se svaka dušnica grana u

tanje cijevčice-bronhiole

� pluća su parenhimski organ, dobro prokrvljena, a direktno se nastavljaju

na dušnik; sastoje se iz dva plućna krila, lijevog od dva režnja i desnog od

tri režnja; obavijena su dvostrukom ovojnicom (pleura) koja se sastoji iz

dvije opne između kojih je tekućina, opna koja priliježe uz pluća je

poplućnica, a ona uz rebra porebrica; tkivo pluća čine bronhiole, alveolarni

hodnici i alveole

� svaka alveola obavijena je gustom mrežom krvnih kapilara; alveole imaju

tanku alveolarnu stijenku koja je s vanjske strane obložena jednim slojem

pločastih epitelnih stanica (alveolarni epitel); odmah do stijenke alveole je

stijenka kapilare i debljina čitavog sloja kroz koji difundiraju plinovi ne

iznosi više od 4-5 µm

Disanje

� ventilacija – pasivno širenje i stiskanje pluća da bi atmosferski zrak mogao cirkulirati u

plućima; uključuje udisaj (inspiracija) i izdisaj (ekspiracija)

� izmjena plinova – izmjena O2 i CO2 između krvi i zraka u alveolama s jedne strane, te krvi

i stanica u tkivima s druge strane

� stanično disanje – metabolički procesi unutar stanice

� proces disanja: 1. pokreti disanja omogućuju da u plućima uvijek ima sviježeg zraka, u

alveolama je dovoljno visok parcijalni tlak O2 kako bi O2 iz zraka ušao u krv; 2.

istovremeno dok O2 iz alveola ulazi u plućne kapilare, iz krvi se oslobađa u alveole CO2;

3. O2 putem krvi dospije do svake stanice u tijelu, a iz svake stanice uklanja se u tkivne

kapilare nakupljeni CO2; kada krv kapilarama odlazi u pluća, gdje je parcijalni tlak O2

visok, molekula hemoglobina zasićuje se O2 (kisik se veže na atom željeza u hemu), pa

nastaje oksigenirani hemoglobin ili oksihemoglobin (vrlo mali postotak O2 otapa se u

krvnoj plazmi); kada krv kapilarama odlazi u tkiva, gdje je parcijalni tlak O2 nizak, veza

između hemoglobina i O2 postaje nestabilna te dolazi do otpuštanja O2; CO2 se prenosi

krvlju u obliku HCO3- (manji postotak CO2 veže se na globinski dio hemoglobina, pa

nastaje karbaminohemoglobin)

VentilacijaIzmjena plinova

Krivulja disocijacije hemoglobinaSastav udahnutog i izdahnutog zraka

zrak O2 (%) CO2 (%) N2 (%) H2O (%)

udahnuti

izdahnuti

20,71

14,60

0,04

4,00

78,00

75,50

1,25

5,90

Kontrola disanja

� produžena moždina – kontrolni centar za disanje

Predavanje je priređeno prema:

1. Mader Sylvia S. Biology. 8th ed. McGraw-Hill, Boston, USA, 2004.

2. Bernstein Ruth, Bernstein Stephen. Biology. Wm. C. Brown Publishers, Dubuque, USA, 1996.

3. Raven Peter H, Johnson George B. Biology. 2nd ed. Mosby College Publishing, St. Louis, USA, 1989.