PARTNER 37

Doga�aj mjeseca

SADRŽAJINTERVJU: MINISTAR ODBRANE TURSKE MEHMED VECDI GONUL TURSKA I CRNA GORA SU PRIJATELJI Gligor Boji�

KOMENTAR: BLOKADA ZA NOVE INFORMACIJE Ilija Despotovi�

TEMA: BUDVANSKA KONFERENCIJA MINISTARA ODBRANE ZEMALJA �LANICA AMERI�KO-JADRANSKE POVELJE (A5):NATO GARANT REGIONALNE STABILNOSTI I BEZBJEDNOSTIGligor Boji�

VIJESTI

VOJSKA SE UKLJU�ILA U DOBROVOLJNO DAVANJE KRVI

NAGRADA ZA POBJEDNIKE TAKMI�ENJA “PRISTAJEM NA TO“:STUDIJSKA POSJETA VOJSCI CRNE GORE

SPORT U VOJSCI CRNE GORE: DRUGO PRVENSTVO U �AST DANA NEZAVISNOSTI

REKONSTRUISANO SKLADIŠTE MUNICIJE “TARAŠ” U DANI-LOVGRADU: NAREDNI CILJ - BREZOVIK

IZ ISTORIJE NAORUŽAVANJA: RUSKO-BELGIJSKI MOSIN-NAGANTppr T. Goranovi�

IZ HERALDI�KE ISTORIJE CRNE GORE:NJEGOŠEVA MEDALJA ZA HRABROST - PRVO ODLIKOVANJE

UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA U SISTEMU ODBRANE:NOVA POSLOVNA DISCIPLINAV. Marti�

AVGANISTAN: KAKO JE DONACIJA CG URU�ENA ŠKOLI I. Joveti�

VIJESTI

STAV: MODEL EVROPSKE UNIJE KAO RJEŠENJEI. Joveti�

FELJTON: MAŠAN BOŽOVI� - BRIGADIR I KOMANDANT NA KRITU I. Despotovi�

4

7

9

11

12

13

15

17

18

19

20

22

23

24

26

IMPRESSUMPartner - mjese�nik o evroatlantskim integracijama, odbrani i VojsciBROJ: 37 - Maj 2011. godine IZDAVA�: Ministarstvo odbrane Crne GoreZA IZDAVA�A: mr Boro Vu�ini�URE�IVA�KI ODBOR: Draško Jovanovi�, Olivera �ukanovi�, Ilija Despotovi�, i Tamara Popovi�REDAKCIJA: Irena Radoman, Gligor R. Boji� i ppuk Zvonimir Kosti�TEHNI�KI UREDNIK: Miodrag KankarašFOTO: Ivan Petrovi� i arhiva Ministarstva odbraneKONTAKT: Portparol TEL/FAX: +382 20 241 375E-MAIL: [email protected] WEB: www.odbrana.gov.meADRESA: Jovana Tomaševi�a 29 ŠTAMPA: Pobjeda, Podgorica TIRAŽ: 5.000

Povodom Dana nezavisnosti, državna delega-cija koju je predvodio ministar odbrane Boro

Vučinić, a u kojoj su bili i gradonačelnik Bara Žarko Pavićević i načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore viceadmiral Dragan Samardžić, položila je vijenac na obnovljeni obelisk na Tuđemilima.

„Želimo da očuvamo sve vrijednosti crnogorske istorije, a posebno njen sami početak i vrlo je bit-no da i ubuduće tako postupamo. Kao demokratsko društvo, može se razgovarati o svemu, ali oko jed-nog pitanja nema dileme - to je obnova nezavisnosti države, to je istorija koja nas stalno obavezuje da ču-vamo njene vrijednosti koje simbolizuje sklad svih vjera i nacija koji kroz istoriju žive na ovom prosto-ru”, kazao je ministar Vučinić.

Nepoznati počinioci u noći između 22. i 23. fe-bruara oskrnavili su obelisk na Tuđemilima, podi-gnut u znak sjećanja na 7. oktobar, dan kada je 1042. vojska dukljanskog kralja Vojislava nanijela težak poraz vizantijskim trupama. Taj datum se obilježava kao Dan Vojske Crne Gore.

Na deset metara visokom i dvadeset tona teškom obelisku ispisana je posveta: “Pobjednicima sa Tu-đemila 1042. Spomenik je vašeg junaštva Crna Gora i njena sloboda”, a u potpisu je Vlada Crne Gore. Obelisk je rad akademskog vajara Pavla Pejovića koji je radio i rekonstrukciju.

Riječ je o spomeniku koji obilježava jedan od naj-veličanstvenijih datuma crnogorske istorije i sim-bolizuje Vojsku Crne Gore kao temelj crnogorske državnosti.

Obnovljen obelisk na Tu�emilima

maj 2011. PARTNER 3

Intervju

Na nedavno završenom sastanku u Budvi, ministri odbrane zemalja jugoistočne Evrope potvrdili su evro-atlantsku budućnost regije i naglasili značaj stabilno-sti i jačanja demokratskih institucija, kao i saradnje sa međunarodnim partnerima i institucijama. Turska,

kao država koja se jednom nogom nalazi u Evropi, a drugom na Bliskom istoku, ima značajnu ulogu u defi -nisanju bezbjednosne politike u regionu. Za “Partner” govori ministar odbrane te zemlje, gospodin Mehmet Vecdi Gonul.

Svjedoci smo da se globalno stalno pojavljuju nove prijetnje i bezbjednosni rizici prema kojima treba djelovati. Koliko je regionalna saradnja važan instrument unapređenja bezbjednosti u regionu?

Regionalna saradnja je ključni instrument na putu ka NATO i EU integracijama. Takođe, važna je za ubla-žavanje optužbi iz prošlosti i stvaranje plodnog tla za

normalizaciju i poboljšanje odnosa između zemalja. Regionalna saradnja je najbolji, možda i jedini način da se unaprijedi bezbjednosno okruženje regiona. Tur-ska je zemlja u ekspanziji i nezaobilazni faktor stabil-nosti na Balkanu.

Kako ocjenjujete saradnju u obla-sti odbrane između Turske i Crne Gore? Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović je na nedavno završenom sastanku ministara odbrane nagla-sio potrebu veće regionalne sarad-nje u vojnoj industriji. Da li postoji prostor za unapređenje odnosa iz-među dvije zemlje na tom polju?

Sagledavajući sadašnje političko i ekonomsko okruženje, saradnja u oblasti odbrane je postala važna u ukupnoj saradnji između zemalja. Ova inicijativa će bez sumnje poslu-žiti kao osnova. Ona ne samo da čini međunarodnu saradnju u oblasti od-brane neizbježnom za Evropu, nego dodatno jača ukupne regionalne be-zbjednosne napore. U ovom trenut-

ku, Crna Gora je članica NATO programa Partnerstvo za mir i zvanični kandidat za punopravno članstvo u Alijansu. Turska, kao članica NATO saveza i kandidat za EU, je pristalica saradnje u oblasti naoružanja, kako u okviru NATO/EVROPA, tako i u bilateralnoj sarad-nji. Turska preduzima stalne napore da poboljša spo-sobnost lokalne industrije, pojačana sa provjerenim dizajnom i pod-sistemskim rješenjima. Turska je do-stigla određen nivo kompetencija, podržana sa potreb-nim akumuliranim know-how, i sada je spremna da podijeli to iskustvo sa savezničkim zemljama i partne-rima od slučaja do slučaja. U tom pravcu, Podsekre-tarijat za odbrambenu industriju turskog Ministarstva

Mogu�a saradnja u vojnoj industriji

Turska i Crna Gora su prijatelji

Intervju: Ministar odbrane Turske Mehmed Vecdi Gonul

4 PARTNER maj 2011.

Intervju

odbrane teži da razvije domaće projektovanje i izgrad-nju sistema odbrane, konstruisanog tako da zadovo-lji specifi čne potrebe turskih oružanih snaga. I dok to radi, planira da uključi treće strane u okvir saradnje. Dakle, saradnja predviđa širok spektar mogućnosti. U tom smislu, Turska želi da proširi saradnju u oblasti odbrambene industrije sa savezničkim zemljama. Kao rezultat našeg kontinuiranog napora da poboljša spo-sobnosti lokalne industrije, Turska trenutnoizvozi od-brambene sisteme i rješenja u više zemalja. Vjerujem da postoje oblasti u kojima Turska može dati smjernice i pomoć koje mogu biti urgađene u ovo potencijalno partnerstvo. To je razlog potrebe da sarađujemo, dije-limo naša znanja i učinimo da se najbolje iskoristi po-tencijal koji imamo u stvaranju vin-vin situacija.

U ovom trenutku ne postoji saradnja u oblasti vojne industrije između Turske i Crne Gore. Međutim, mi-šljenja sam da postoji obostrana želja da se započne saradnja u ovoj oblasti između dvije zemlje. U okviru napora učinjenih za modernizaciju turskih oružanih snaga, značajan progress je ostvaren u oblasti vojne industrije. Turska je spremna da ispuni zahtjeve Crne Gore za vojnom opremom, u okviru mogućnosti njene vojne industrije. Štaviše, Turska je spremna da sara-đuje na pitanjima kao što su zajednička proizvodnja i transfer tehnologije u oblasti odbrambene industrije, uz učešće zemalja regiona. Potpisivanje “Sporazuma o saradnji u oblasti vojne industrije” stvorilo bi pravni osnov za saradnju između dvije zemlje.

Kao zemlja sa razvijenom odbrambenom industri-jom sa velikim iskustvom u međunarodnim projekti-ma vrijednim milijardama dolara, potrebno je ispitati mogućnost regionalne saradnje u oblasti odbrane. Ovo će bez sumnje dati neprocjenjiv doprinos saradnji u odbrabenoj industriji sa zemljama kao što je Crna Gora. Rekao bih da smo spremni da sarađujemo sa partnerima u okviru obostrano korisnih aranžmana. Razmjena znanja i sposobnosti će biti ključni instru-menti u izgradnji partnerstava potrebnih za uspješno ispunjavanje zahtjeva naših prijatelja i saveznika. Naše vodeće ideje u tom pogledu treba da su regionalna sa-radnja i otvorenost. Moramo nastaviti da pratimo ra-zvoj događaja u regionu.

Tradicionalno dobri odnosi potvrđeni su i otva-ranjem Ambasade Turske. Turska je spremnost da pomogne Crnoj Gori pokazala i ranijim slanjem po-moći za crnogorske porodice pogođene poplavama. Koliko je, iz tog aspekta, značajno pravovremeno i kooperativno djelovanje?

Turksa ima istorijske veze sa Crnom Gorom i sma-tra je za prijateljsku i susjednu zemlju, iako ove dvije zemlje nemaju zajedničkih fi zičkih granica. Doživ-ljavamo da prisustvo crnogorskih građana, koji ima-ju rođake u Turskoj predstavlja kulturni most među zemljama. Svakako da su za razvoj naših bilateralnih političkih odnosa značajne uzvratne posjete na viso-

kom nivou, česti kontakti i sprovođenje konsultacija između relevantnih ministarstava. Uzajamne simpati-je i povjerenje koje ljudi nose u srcima je važnije od svega. Turska i njen narod gaje velike simpatije prema crnogorskom narodu.

Pored dobre političke, odnose dvije zemlje karak-teriše i dobra ekonomska saradnja. U kojim obla-stima vidite prostor da ta saradnja još više proširi i učvrsti?

Pozdravljamo razvoj bilateralnih ekonomskih od-nosa između naših žemalja, posebno u oblasti trgovine

maj 2011. PARTNER 5

Intervju

i investicija. Prvi sastanak “Zajedničke ekonomske ko-misije” održan je prošlog decembra. Ovaj mehanizam će nam obezbjediti neophodna sredstva za poboljšanje odnosa u raznim oblastima. Mi ohrabrujemo naše pri-vrednike da više ulažu u Crnu Goru. Naš predsjednik je bio praćen velikom delegacijom privrednika tokom zvanične posjete Crnoj Gori u decembru 2009. Dra-go nam je da je “Turkish Airlines” počeo sa direktnim letovima između Istanbula i Podgorice u julu prošle godine. Postoji veliki potencijal u pogledu saradnje u oblasti turizma. Turske fi rme su zaista voljne i spremne da posluju u vašoj zemlji.

Pomoć i podrška koju Turska pruža našoj zem-lji, sa ciljem da ona uskoro postane članica NATO i doprinose sistemu kolektivne bezbjednosti je veo-ma važna. Kako vidite dosadašnji put Crne Gore ka NATO i EU integracijama?

Turska svesrdno podržava evropske i evroatlant-ske integracije čitavog balkanskog regiona, kojem bez sumnje pripada i Crna Gora. Članstvo svih balkanskih zemalja u ovim važnim institucijama će pomoći da se obezbijedi stabilnost, blagostanje i demokratija u cije-lom regionu. Turska je aktivno podržala Crnu Goru na putu ka NATO/MAP u decembru 2009. Želim da čestitam Crnoj Gori na podnošenju prvog Godišnjeg nacionalnog plana. Takođe, želim da pohvalim Crnu Goru zbog nedavnog dobijanja statusa kandidata za EU. Prilično sam siguran da ćemo u doglednoj bu-dućnosti vidjeti Crnu Goru kao punopravnu članicu NATO i EU.

Vaša zemlje je izuzetno važna za odnose i bezbjed-nost Evrope i Bliskog istoka. Koliko Turska, koriste-ći svoje snažne resurse i respektnu poziciju, može obezbijediti da se granice evropskog mira prošire i učvrste na Bliskom istoku? Mogu li bezbjednosni poremećaji na sjeveru Afrike uticati na stabilnost drugih krajeva svijeta?

Turska je vjerni saveznik NATO, kao i vodeći save-znik u mirovnim operacijama širom svijeta. Bosna i Hercegovina, Kosovo i Avganistan su glavni slučajevi.Turska vodi principijelnu politiku prema masovnim pokretima na Bliskom Istoku i Sjevernoj Africi od samog početka. Stalno naglašavamo da vlade imaju odgovornost da zadovolje legitimne težnje svog na-roda, bez odlaganja. Ovo je zaista jedini način da se postigne održiva bezbjednost i stabilnost. Nemamo skrivenih agendi. Mnogo puta smo ponovili da Turska

osuđuje upotrebu nasilja bilo koje strane. Pored toga, kao što smo vidjeli u događajima na Bliskom Istoku iz perspektive univerzalnih ljudskih vrijednosti, mi se protivimo sukobima i podjelama koje su u suprotnosti sa duhom zajedništva. U tom smislu, dajemo značaj očuvanju jedinstva i teritorijalnog integriteta i sprje-čavanju etičkih, vjerskih i konfesionalnih podjela. Da rezimiram, promjene su neophodne i neizbježne, a di-jalog je ključni činilac koji će obezbijediti da one budu mirne, demokratske i brze.

Turska je duboko posvećena vrijednostima na ko-jima se temelje mir i stabilnost regiona. Očekujete li da će EU pronaći način da vašu zemlju trajno veže za sebe?

U današnjem svijetu koji se brzo mijenja, postoji rastuća potreba za jačom Evropom. Uvjeren sam da Turska ima potencijal i sposobnost da pomogne EU da zauzme svoju ulogu i željenu poziciju u globalnim odnosima i osnaži unutrašnje i međunarodne interese. Pristupanje EU jeste i biće naš strateški cilj. Naši pre-govori o pristupanju se nastavljaju sa ciljem dobijanja članstva na osnovu jednoglasne odluke članica EU. Međutim, dinamika pregovora o pristupanju ne kores-pondira stepenu naših višedimenzionalnih i višesloj-nih odnosa sa EU, zbog političkih prepreka od nekih država članica. Ipak, mi smo snažno posvećeni našem procesu pridruživanja i reformi koje prate nepovratan kurs. Turski proces pregovora trebao bi da bude na-stavljen u vizionarskom i konstruktivnom ambijentu. Spoljna politika Turske ide u pravcu stvaranja mira, stabilnosti i prosperiteta u geografskom području koje dopunjuje EU. U tom smislu, članstvo Turske će stvori-ti priliku i omogućiti EU da postane uticajnija u ovom kraju i šire.

Gligor R. Bojić

6 PARTNER maj 2011.

Komentar

Podrška javnosti u Crnoj Gori za punopravno članstvo države u NATO-u još nije dostigla op-

timalni nivo. Upravo se očekuju rezultati najnovijeg istraživanja javnog mnjenja, ili će biti već objavljeni nakon što ovaj broj Partnera bude zaključen. Poseb-no je važno da se vidi da li su, i kako, neka najnovija kretanja u međunarodnim odnosima uticala na od-nos građana prema Alijansi. Svakako, najzanimljiviji kontekst u tom smislu su događaji u Libiji, odnosno, angažovanje NATO-a u toj zemlji. U uslovima sa-vremenih komunikacija, Libija je, naravno, sasvim blizu Evropi. Stoga je za Evropu vrlo važno šta se dešava u toj zemlji i kakav će ishod imati tamošnji, može se reći, građanski rat.Talas emigranata iz Libije, razumljivo je, usmjerio se upravo prema Evropi, a prva “na udaru” je Ita-lija, nama susjedna zemlja. Ako bi izbjeglištvo iz sjevernoafričkih zemalja, ali ne samo njih, u nekim složenijim okolnostima, poprimilo razmjere i snagu emigrantskog cunamija, nema sumnje, ni istočne jadranske obale ne bi mogle ostati po strani. Realno je da bi i Crna Gora mogla biti “dotaknuta” takvim pohodom izbjeglica. Na kraju krajeva, već imamo zahtjeve grupe Kurda i drugih sa Bliskog Istoka da dobiju azil u Crnoj Gori. Kad se sve to ima u vidu, ni mi ovdje ne možemo reći - šta se nas tiču Libija, Egi-pat, Tunis, Maroko. Htjeli - ne htjeli, u nekom smi-slu, sve su to nama “susjedne” zemlje. Zato i treba imati razumijevanja za “intervenciju“ Evrope, od-nosno, NATO-a, u Libiji. U strateškom smislu, prije svega. Jer, dugotrajna nestabilnost na sredozemnoj obali Afrike ne može ostati bez uticaja na situaci-ju na čitavom Mediteranu. Pogotovu, što krajnji is-hod “arapskih revolucija” još nije ni približno jasan. Poslije izvjesnog smirivanja, opet su izbili nemiri u Tunisu i Egiptu. Konfl ikti u zemlji faraona, štaviše, počinju piprimati karakter međukonfesionalnog su-koba. Muslimani napadaju crkve Kopta-hrišćana.

Nepoznanica je, ipak, i kako će Arapi, musliman-ske zemlje uopšte, doživjeti i samo ubistvo vođe Al Kaide Osame Bin Ladena. Koliko god niko ne može da poriče da je on bio “lider” terorizma u svijetu, nije baš sigurno da se Bin Laden u muslimanskom svijetu ne poima i drugačije - kao neka vrsta iko-ne islama u savremenom strateškom pozicioniranju moćnih zemalja i vjerskih konglomerata na global-nom planu.Dakle, Evropa ima razloga da ne bude nimalo pa-sivna u odnosu na ono što se dešava pred njenim južnim kapijama. Naravno, to ne znači da način angažovanja, recimo, u Libiji, neki postupci evro-atlantskih snaga u toj zemlji, čiji smo svjedoci bili, ne izazivaju i određene nedoumice. Podozrenja kod nas, u tom smislu, pojačana su zbog činjenice da je NATO 1999. godine izvršio vojnu intervenciju i na prostoru bivše Savezne Republike Jugoslavije. I na ovom primjeru je došao do izražaja političko-ide-ološki stereotip, posebno, u odnosu prema poziciji libijskog predsjednika Moamera Gadafi ja. Otuda su se na fesjbuku pojavile poruke - Gadafi , brate, izdr-ži. Ipak, u neku ruku, apsurdno je da se Gadafi ju, makar i malo, daje podrška, a zanemaruje se silina njegove intervencije protiv pobunjenika, “nekontri-lisana upotreba sile”. Ljudi i na “našim” prostorima

Blokada za nove informacije

Komentar

osjetljivi su na dugotrajnu vlast istih snaga i garnitu-ra, a Gadafi ju kao da opraštaju činjenicu da neogra-ničenom vlašću Libijom upravlja već više od četiri decenije.Stavljanje paralele između bivše Jugoslavije i Libije, kad je riječ o intervenciji NATO-a, samo je prividno opravdano. Kontekst u Jugoslaviji bio je sasvim dru-gačiji. Prije svega, intervencija na SRJ je došla kad se dugom i upornom diplomatskom bitkom ništa nije moglo postići da se razriješi konfl iktna situacija, u prvom redu, u vezi sa Kosovom. Objektivno, htjeli - ne htjeli, u Jugoslaviji, odnosno, u Srbiji, u među-sobnom konfl iktu, mada u istoj zemlji, našla su se dva naroda, Srbi i Albanci, odnosno, vlast Srbije (Ju-goslavije) sa čitavim jednim narodom - Albancima. Samim tim, čak i u okolnostima da se to dogodilo u istoj držđavi, taj konfl ikt je imao izvjesne elemente međunarodnog sukoba, i bez intervencije NATO-a. U Libiji, ipak, na djelu je građanski rat, unutrašnji sukob u istoj naciji, mada sa plemenskim konglo-meratima. Stoga, možda bi taj konfl ikt i prije bio za-vršen da je Libijcima “prepušteno” da ga sami riješe.Libija je, dakle, važna za našu relaciju Crna Gora-NATO, utoliko što bi mogla da ohrabri one koji Ali-jansu vide isključivo kao vojnu silu, koji NATO po-istovjećuju sa puškom, tenkovima, bombarderima, tomahavkama. Crnogorska javnost, svakako, senzi-bilnija je prema ulozi NATO-a u vrijeme kad je ov-dje u punom jeku priča o evroatlanstkoj integraciji zemlje. I, svakako, dobro je ako građani sa većom budnošću posmatraju NATO, u tom slučaju i njiho-vo opredjeljivanje za ili protiv članstva biće zrelije.Ipak, NATO treba više posmatrati sa stanovišta važ-nosti za svoju zemlju.U Crnoj Gori, čini se, kad je to u pitanju, i dalje se robuje okamenjenim predstava-ma o međunarodnim odnosima, o državnim intere-sima, o savezništvu. Ovdje se i bezbjednost zemlje i njeni interesi, i njena savezništva, dobrim dijelom, vide kroz prizmu tradicionalističkih stereotipa i pre-vaziđenih političko-ideoloških shvatanja.Vjerovat-no je u tome objašnjenje da je u Crnoj Gori, izuzev Srbije, niža podrška NATO članstvu nego u drugim zemljama regiona. Čak i u Bosni i Hercegovini, sa tri nacionalna entiteta, u prosjeku, podrška NATO članstvu je relativno visoka, uključujući i Republiku Srpsku.Često čujemo i od domaćih zvaničnika i od strana-ca da građanima nedostaju informacije o NATO-u. Oni koji koordiniraju i “operativno” rade na primje-ni Komunikacione strategije o evroatlantskim in-

tegracijama Crne Gore, do sada su dosta učinili da se građani, oni koji su zainteresovani, informišu o karakteru i ulozi NATO-a. U posljednje vrijeme, po-sebno takozvanim NATO karavanima, napravljen je značajn inovativni napredak. Posebno je značajno što ima sve više neposrednih razgovora o NATO članstvu, čak pojedinac sa pojedincem. I, valjda, to bi trebalo da da rezultat - da se osnaži razumijevanje uloge Alijanse i podrška članstvu.Najveća teškoća u tom pogledu, međutim, nije u nedostatku informaciju, već u blokadi dobrog di-jela, inače u Crnoj Gori veoma politizovane jav-nosti, prema bilo kakvim informacijama koje se ne uklapaju u očvrslu predstavu grupa i pojedinaca o ovom ili onom političkom i društvenom putanju. Nije malo onih, zapravo, koji i ne žele da, recimo, o NATO-u čuju bilo šta što ne korespondira sa njiho-vim stavom - da je to “zapadni vojni savez, usmjeren protiv Rusije (i Srbije)”, da je to “osvajačka koalicija” ili nešto tome slično. Taj dio javnosti je zatvoren za nove informacije, za objašnjenja, on ima “dovoljno” informacija, njih se kruto drži i tako održava i sop-stvenu predstavu o Alijansi, a u tom okviru i o član-stvu Crne Gore. Napore pomenute Komunikacione strategije bi, stoga, trebalo usmjeriti u tom pravcu - da se izvrši deblokada takvog ponašanja i stava. Ali, ipak, možda je glavni problem u nedovoljnoj senzibilnosti ovdašnje javnosti za savremene odno-se u svijetu, za “pravila ponašanja”, konkretno, za poziciju Crne Gore u tom kontekstu. Javno mnje-nje u Crnoj Gori, može se sasvim lako reći,bilo je dugi niz, čak, decenija, zapušteno u odnosu prema bitnim pitanjima države, pa i u pogledu njenih be-zbjednosnih interesa. To nije stvar samo ideološko-političkog konteksta iz socijalističko-komunističkih vremena. Takvo stanje traje mnogu duže i ima du-blje krijene. Crnogorci se još nijesu sasvim oslobo-dili starih predstava, iz 19. vijeka, o državi, njenim interesima, njenoj bezbjednosti, njenim savezništvi-ma sa drugim državama. Tu je, vjerovatno, jedan od bitnih problema koji uslovljava sporo šire prihvata-nje realnih potreba da naša zemlja danas postane članica NATO-a, da je, u tom smislu, najvažniji njen strateški bezbjednosni interes. U redu je – i benefi ti za investicije, i za turizam i sve drugo. Ali bezbjed-nost je glavni razlog evroatlanstke integracije Crne Gore. Kada se to shvati na širem planu, neće izostati ni podrška ulasku zemlje u NATO. Ne treba imati iluziju - to nije nimalo lako postići. Tu je ključ još nedovoljne podrške NATO članstvu.

Ilija Despotović

8 PARTNER maj 2011.

NATO garant regionalne stabilnosti i bezbjednosti

zloga što je članstvo danas trend ili pitanje prestiža, već zato što čvrsto vjerujemo u ideje i vrijednosti zajedništva koje predstavljaju evropske i evroatlantske strukture, a koje će doprinijeti dobrobiti svih građana Crne Gore. Uvjeren sam da možemo doprinijeti izgradnji i jačanju

demokratije, u zemljama kojima je takva pomoć potrebna i odlučni smo u namjeri da damo novi doprinos ISAF misiji, kroz učešće u zajedničkoj jedinici instruktora u okviru Američko-jadranske povelje u cilju stvaranja uslova za tranziciju bezbjednosne odgovornosti na avganistansku vojsku i policiju”, rekao je Lukšić. Predsjednik Vlade je poručio da će Crna Gora nastaviti u pravcu punopravnog članstva u Sjeverno-atlantskoj alijansi, kao garantu re-gionalne stabilnosti i bezbjednosti, i u EU, kao osnovi razvoja evropskih naroda, ujedinjenih u različitostima. Crnogorski premijer je kazao da je regionalna saradnja moguća jedino uko-liko svaka zemljapruži svoj iskreni doprinos i podsjetio da su prioriteti naše zemlje razvoj dobrosusjedskih odnosa, unapređenje bilater-alne i regionalne saradnje i članstvo u NATO i Evropskoj uniji.Skupom u Budvi predsjedavao je ministar od-brane Boro Vučinić. On je, na konferenciji za

novinare, podsjetio da je Američko-jadranska povelja ok-vir u kome sarađuju zemlje regiona uz pomoć i podršku Sjedinjenih Američkih Država u procesu pristupanja NA-TO-u.,,Inicijativa osnovana kao A3 vremenom je proširena na A5. Rezultati A5 su očigledni: dvije države (Hrvatska i Albanija) su postale punopravne članice NATO, dok se ostale zemlje nalaze vrlo visoko u procesu pristupanja NATO” , istakao je Vučinić. Ministar odbrane je ocijenio da je zajedničkom izjavom iskazana ohrabrenost novim strateškim konceptom koji promiviše jačanje odnosa između NATO i partnerskih zemalja. „Zajedinički je pozdravljena NATO politika otvorenih vrata iskazana u Lisabonskoj deklaraciji. Podržana je ideja razvoja novih regionalnih kapaciteta koji će dodatno doprinijeti sman-

Tema

Države članice Američko-jadranske povelje (A5) spremne su na punu saradnju sa svim NATO članicama u izgradnji političko-vojnih kapaciteta u oblasti odbrambenih agen-di, saopšteno je nakon sastanka ministara odbrana država članica A5 u Budvi. Saradnja je neophodna kako bi se efi -

kasno odgovorilo na nove izazove i prijetnje sa kojima se suočava svijet 21. vijeka, stoji u zajedničkoj izjavi minis-tara odbrane Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, predstavnika ministarstava odbrane Hrvatske i Make-donije i pomoćnika sekretara odbrane za međunarodne poslove bezbjednosti SAD Džozef Mekmilana, koji su se u Budvi okupili krajem maja.„Crna Gora je svjesna izazova na integracionom putu i nastaviće sa reformama društva, kako na učvršćivanju fi skalne stabilnosti i ekonomskog rasta, tako i u izgradnji sistema odbrane u skladu sa standardima Alijanse“, kazao je, otvarajući ministarski sastanak Američko-jadranske povelje, predsjednik Vlade Igor Lukšić. Lukšić je u poz-dravnom govoru rekao da A5 dobija na značaju danas kada se javljaju novi bezbednosni izazovi. „Ovo ne iz ra-

Budvanska konferencija ministara odbrane zemalja �lanica Ameri�ko-jadranske povelje (A5)

Skupom predsjedavao ministar Boro Vu�ini�

maj 2011. PARTNER 9

Tema

povelje. „Svjesni smo da su pojedinačna iskustava ze-malja na planu evroatlantskih integracija od neprocjen-jive važnosti za sve države aspirante za ulazak u NATO. Stoga, trudićemo se da nastavimo da promovišemo

razmjenu iskustava među članicama A5 i šire”, kaže se u izjavi. Ministri su pozdravili NATO politiku otvorenih vrata. Oni su, kako navode, ohrabreni novim Strateškim konceptom koji promoviše jačanje odnosa između NATO i partnerskih zemalja. „Saradnja sa partnerima može da doprinese jačanju međunarodne bez-bjednosti, kao i promovisanju vrijednosti na kojima se zasniva Alijansa“, navodi se u izjavi ministara.Ministri su čestitali Crnoj Gori na pristu-panju Akcionom planu za članstvo (MAP), kao važnom koraku na putu do punopravnog članstva u NATO. Uvjereni su da će i Bosna i Hercegovina ubrzo biti u situaciji da u punoj mjeri učestvuje u MAP-u. „Radujemo se da će Makedonija dobiti poziv za članstvo u NATO

čim ispuni preostale zahtjeve za članstvo”. „Podržavamo ideju sa prethodnog Sastanka Ministara odbrane A5, u Sarajevu, o uspostavljanju tri regionalna centra koja su od zajedničkog interesa i koristi svim zemljama u regionu”, kaže se u zajedničkloj izjavi. Ocjen-juje se da će uspostavljanje Centra za obuku i podršku mirovnim operacijama u Sarajevu, Centra za medijsku obuku u Skoplju i Centra za nuklearnu, biološku i hemi-jsku odbranu u Kruševcu, doprinijeti jačanju regionalne saradnje.Američko-jadranska povelja predstavlja jedan od mod-ela saradnje zemalja u regionu, s ciljem da se pomogne u procesu ispunjenja njihovih uslova za punopravno članstvo u NATO-u, ali i kao podrška međunarodnoj mirovnoj misiji u Avganistanu. Konferencija u Bud-vi održana je u okviru crnogorskog predsjedavanja Američko-jadranskom poveljom.Gligor R. Bojić

jenu troškova odbrane izbjegavanju dupliranja kapacieta njihovom regionalnom korišćenju i širenju regionalne saradnje”, kazao je Vučinić.Izjavu su potpisali ministri odbrane Albanije Arben

Imami, Bosne i Hercegovine Selmo Cikatić, Crne Gore Boro Vučinić, predstavnici ministarstava odbrane Hrvatske Pjer Šimunović i Makedonije Petar Esmerov i pomoćnik sekretara odbrane za međunarodne poslove-bezbjednosti SAD Džozef Mekmilan. Oni su poručili da će nastaviti da podržavaju ISAF misiju u Avganistanu kako bi iskazali podršku Deklaraciji o trajnom partner-stvu između NATO i Avganistana.„Izražavamo našu namjeru da aktivno učestvujemo u sistemu kolektivne bezbjednosti i pomognemo proces stabilizacije u Avganistanu. U tom cilju, učestvovaćemo u Zajedničkom timu instruktora za obuku avganistan-skih vojno-policijskih snaga bezbjednosti, koji predvode Hrvatske oružane snage”, ističe se u izjavi. Ocijenjeno je da rezultati koje su postigle Albanija i Hrvatska kao NATO članice, kao i rezultati članica A5 - NATO aspi-ranata, predstavljaju direktan doprinos regionalnoj sta-bilnosti i stimulans su za dalji rad Američko-jadranske

10 PARTNER maj 2011.

Vijesti

Ministar odbrane Boro Vučinić sastao se sa zamjenicom pomoćnika sekretara odbrane

Sjedinjenih Američkih Država Seleste Valander. Mi-nistar Vučinić je kazao da su ukupni odnosi sa SAD kao strateškim partnerom izuzetno dobri. “Snažno smo posvećeni obavezama na ispunjavanju strateš-kih ciljeva evroatlantskih integracija, kroz Akcioni plan za članstvo u NATO i Godišnji nacionalni pro-gram, te partnerskim obavezama u mirovnim mi-

sijama. Crna Gora je trenutno predsjedavajuća A5 (Američko-jadranske povelje) i intenzivno radimo na formiranju zajedničke jedinice instruktora koja bi, nadamo se već od jeseni, obučavala avganistan-ske snage bezbjednosti u Kabulu u okviru procesa tranzicije u Avganistanu”, kazao je ministar Vučinić. On je naglasio važnost nastavka saradnje u projektu uništavanja oružja u okviru Tehničkog sporazuma sa Vladom SAD.

Ministar Vučinić je, takođe, istakao značaj kvali-tetnih predloga za izgradnju sistema nadzora mora, koji je dala američka kompanija Rejtion.

Valander pohvalila je napredak koji Crna Gora ostvaruje u procesu evroatlantskih integracija. Ona je ocijenila veoma sadržajnim partnerstvo sa Crnom Gorom i istakla da SAD podržavaju regionalni pri-stup u okviru A5 inicijative. Izrazila je zahvalnost SAD zbog učešća Crnogoraca u mirovnoj misiji u Avganistanu.

U štabu NATO-a u Briselu održan je sastanak Vo-jnog komiteta, kome su prisustvovale i države

partneri koje učestvuju u ISAF Misiji u Avganistanu. Crnu Goru je predstavljao načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore viceadmiral Dragan Samardžić.Predsjedavajući Vojnog komiteta admiral Di Paola, u uvodnoj riječi je naglasio da je glavna tema sas-tanka implementacija Novog strateškog koncepta, usvojenog u Lisabonu, s posebnim osvrtom na od-nose sa partnerskim državama i NATO operacije. U tom kontekstu, podvukao je posebnu važnost i zahtjevnost ISAF Misije u Avganistanu i izrazio zadovoljstvo napretkom u procesu tranzicije. Skupu su se između ostalih obratili i komandant Savezničke strateške komande za operacije admiral Stavridis i komandant ISAF snaga general Petreus.

Petreus se u svom izlaganju zahvalio Crnoj Gori na njenom doprinosu međunarodnim snagama u Avganistanu. Admiral Samardžić informisao je sa-govornike o prijedlogu odluke Savjeta za odbranu i bezbjednost Crne Gore da se naša država uključi u zajednički projekat Američko-jadranske povelje (A5) i Slovenije, kroz angažovanje instruktora u školi za obuku vojne policije u Kabulu. Iznio je očekivanja da će Skupština Crne Gore uskoro doni-jeti odluku o ovom predlogu, te da je realno da se naši instruktori u obuku uključe od septembra.

Susret Vu�ini� - Valander

Viceadmiral Samardži� na sastanku Vojnog

komiteta NATO

maj 2011. PARTNER 11

Povod

Povodom 11. maja - Dana dobrovoljnog davanja krvi u Crnoj Gori, Zavod za transfuziju i Crveni krst Crne

Gore, organizovali su akciju dobrovoljnog davanja krvi, pod sloganom “Dajte krv - spasite život”. Akcija je organizovana u Podgorici, Baru, Pljevljima i Nikšiću. Kao i mnogo puta do sada, akciji se odazvala i Vojska Crne Gore. Krv je dalo 140 pripadnika Vojske. Akcija je trajala dva dana. Od onih koji su dali krv ima ih koji su to uradili po desetak puta i više. Izdvajaju se major Bojan Blagojević iz Vazduhoplovstva 15 puta, major Novak Komatina iz Brigade KoV 14 puta, vojnik po ugovoru Radosav Vidić iz Brigade KoV 11 puta, major Ivan Obradović iz Vazduhoplovstva - 10 puta.

Stariji vodnik Miodrag Andrijašević iz Pješadijskog ba-taljona iz Nikšića, krv je davao šest puta do sada i ovo mu je bilo sedmo dobrovoljno davanje. On je kazao da krv daje zbog osjećaja humano-sti i potrebe da pomogne drugom. Vojnik po ugovoru Neđeljko Jokić iz Brigade KoV je prvi put dao krv, a na pitanje šta ga je podstaklo da se odazove akciji, rekao je: “Rado se odazivam na dobrovoljne akcije. Ovo je, prvi put, ali ću se i dalje odazivati kada to bude po-trebno i nadam se da ću na ovaj način spasiti nečiji život”.

Takođe, prvi put krv je dao i razvodnik Stanko Daković iz pješadijskog bataljona u Nikšiću, koji je tom prilikom kazao: “Od kada sam stupio u VCG uočio sam da dosta mojih kole-ga daje krv, pa sam i ja odlučio da postupim kao i oni, iz ra-zloga što ću tim činom pomoći drugome”. Kao i mnogo puta do sada, pripadnici Mornarice Vojske Crne Gore su, takođe, pokazali humanost na djelu, uključivši se u akciji dobrovolj-nog davanja krvi. Svi dobrovoljni davaoci krvi su i članovi Društva dobrovoljnih davalaca krvi Luke Bar i tokom cijele godine se permanentno odazivaju na pozive udruženja. Po-red ostalih pripadnika Mornarice VCG, u akciji dobrovolj-nog davanja krvi su učestvovali poručnik bojnog broda Ra-dosav Nikolić, zastavnik Miladin Mijić i stariji vodnik prve klase Vesko Pavlović koji su do danas preko 20 puta dali krv. Izdvajaju se i stariji vodnik I klase Miodrag Bujišić iz čete Vojne policije sa 15 davanja, major Zoran Kandić i potpu-kovnik Sava Maslovarić sa 21, odnosno 17 davanja. Drugi po rangu u Vojsci stariji vodnik Milan Obradović iz Centra za obuku sa 29 davanja, rekao je: “Srećan sam saznanjem da

je moja krv nekoga spasila i možda nekom djetetu vratila roditelje. Ja sam na spisku Zavoda za davanje krvi po pozivu za hitne slučajeve”.

Akcija davanja krvi u Pljevljima postala je tradicionalna. Jedan broj pripadnika je više puta učestvovao u dobrovolj-nom davanju krvi, kako kroz organizovane akcije, tako i u slučajevima kada je to bilo potrebno nekom od sugrađana. Pripadnik Planinskog bataljona koji je najviše puta učestvo-vao u ovakvim akcijama je svIk Đorđe Pljevaljčić i do sada je 26 puta dobrovoljno davao krv. Kao razlog za to navodi: „Davanje krvi je nešto što o čemu svaki čovjek mora da raz-mišlja i da je to jedan humani gest dati dio sebe drugima u većini slučajeva nepoznatim osobama”.

U razgovoru sa referentom u Za-vodu za transfuziju Ivankom Nikolić, saznali smo da u svjetskim okvirima samo 5 odsto ljudi danas dobrovolj-no daje krv, a potreba za krvlju je sve veća kako se medicina sve više razvija, a samim tim i medicinski

zahvati. U Crnoj Gori u odnosu na broj stanovnika indeks dobrovoljnih davalaca je oko 3,6 odsto, čime smo u regionu u samom vrhu. U 2010. godini Zavod za transfuziju je or-ganizovao 116 akcija u Crnoj Gori, od čega 52 u Podgorici.

Na kraju akcije, direktorica Zavoda za transfuziju gospo-đa Gordana Rašović, ovim putem uputila je pozdrav svim dobrovoljnim davaocima krvi u Crnoj Gori.

dr Ivana Hajduković i potpukovnik Zvonimir Kostić

Vojska se uklju�ila Vojska se uklju�ila u dobrovoljno davanje krviu dobrovoljno davanje krvi

vssnsr

REKORDER BRANKO �OROVI�Rekorder po broju davanja krvi u vojnim okvirima je zastavnik Branko �orovi� iz Generalštaba sa 35 dobrovoljnih davanja. Me�u pripadnicima Vojske ima i žena koje su dobrovoljni davaoci krvi, od koji se poseb-no isti�e Jelena I�evi� iz Vazduhoplovstva.


PovodPovod

Kao pobjednici takmičenja, organizovanih u okviru projekta ,,Pristajem NA TO“, koji je realizovan od

strane Koordinacionog tima za implementaciju Komuni-kacione strategije o evroatlantskim integracijama Crne Gore i Fakulteta za državne i evropske studije, mi, studen-ti i srednjoškolci iz sva tri regiona Crne Gore, nagrađeni smo dvodnevnom studijskom posjetom Vazduhoplovnoj bazi Vojske Crne Gore, kasarni “Milovan Šaranović“ u Danilovgradu i školskom brodu Mornarice Crne Gore “Jadran“.

Nagradna posjeta, koju je za nas organizovalo Mini-starstvo odbrane i Fakultet za državne i evropske studi-je, počela je dolaskom u Vazduhoplovnu bazu. Tu smo, najprije, imali priliku da se, kroz obraćanje komandanta baze, pukovnika Živka Pejovića, detaljnije informišemo o samoj bazi, kao i o načinu rada Regionalnog centra za obuku pilota. Način života i rada pilota približen nam je i kroz obilazak prostorija za njihovu obuku i smještaj, kroz zajednički ručak sa pilotima u bazi, kao i kroz vožnju vojnim helikopterom “Gazela’’, koja je, po mnogima, bila najuzbudljiviji dio posjete.

Po povratku iz baze, na Fakultetu za državne i evrop-

ske studije upriličen je susret sa ministrom odbrane Bo-rom Vučinićem. Omogućeno nam je da se, kroz razgovor sa ministrom, na najbolji mogući način informišemo o načinu rada Ministarstva odbrane i aktivnostima koje se

trenutno sprovode. Ministar Vučinić bio je spreman da odgovori na sva naša pitanja, od onih vezanih za organi-zaciju Vojske i Mornarice Crne Gore, do pitanja o evroa-tlantskim integracijama naše države i učešću crnogorskih

Studijska posjeta Studijska posjeta Vojsci Crne GoreVojsci Crne Gore

Nagrada za pobjednike takmi�enja „Pristajem NA TO“

Pismo studentkinje Fakulteta za evropske i državne studije


Povod

vojnika u ISAF misiji u Avganistanu. Nakon toga, sa Fakulteta za državne i evropske studije

krenuli smo u Danilovgrad, prema kasarni “Milovan Ša-ranović”. Prijatno iznenađeni gostoprimstvom i komuni-kativnošću vojnika, kao i opremljenošću sportskih terena u sklopu kasarne, podijelili smo se u ekipe za različite sportske aktivnosti. Odmjeravale su se snage u košarci, fudbalu, tenisu i odbojci, sve do sumraka, kada je došlo vrijeme za postrojavanje, a zatim i marširanje do šatora, pod kojima nas je čekala večera, u pravim terenskim uslo-vima. Poslije večere je upriličeno druženje sa vojnicima u prostorijama kasarne, pa smo još ponešto naučili o voj-

ničkom načinu života, o hijerarhiji i odnosu između čino-va u vojsci. Još jedno prijatno iznenađenje smo doživjeli vidjevši udobne, prostrane spavaone, koje smo sasvim drugačije zamišljali.

Drugog dana posjete, već donekle naviknuti na postro-javanje, stali smo u vrstu sa vojnicima i odmarširali na doručak. Zatim, ponovo slijedi postrojavanje, na otvara-nju Otvorenog prvenstva u streljaštvu Vojske Crne Gore. Takođe, pružena nam je prilika da vidimo kojim vrstama oružja i borbenih vozila raspolaže naša vojska.

Iz kasarne u Danilovgradu uputili smo se u sljedeću stanicu na našem putu, Tivat. Nakon ukrcavanja na škol-ski brod “Jadran” počelo je krstarenje Bokokotorskim zalivom. Na samom početku, obratio nam se KBB Rajko Bulatović, sa osnovnim informacijama o Mornarici Crne Gore. Takođe, imali smo priliku i da od komandanta školskog broda “Jadran”, Predraga Supića, čujemo istori-jat broda. Nakon ovih izlaganja, mogli smo da uživamo u lijepom vremenu, kao i lijepom pogledu na ostrva i mje-sta duž obale zaliva, a i ljubazna posada broda je bila na raspolaganju za sva naša pitanja. Posjeta je završena uz izraze zahvalnosti dekana Fakulteta za državne i evropske studije prof. dr Đorđija Blažića, organizatorima posjete, odnosno, Ministarstvu odbrane, kao i Vladinom Koordi-

nacionom timu, uz nadu da će se dobra saradnja nastaviti i u narednom periodu.

Ova posjeta mi je bila korisna i zanimljiva na više nači-na. Prije svega, tu je druženje sa ostalim nagrađenim stu-dentima i srednjoškolcima. Takođe, drago mi je i osjećam se počastvovanom što sam imala priliku da vidim na koji način žive i rade ljudi koji štite našu državu, odnosno, pripadnici Vojske Crne Gore. Mislim da će se i ostali na-građeni učesnici složiti sa mnom ako kažem da se, nakon ove posjete, svi osjećamo sigurnije i bezbjednije.

Bojana Vukčević


Kasarna “Milovan Šaranović” u Danilovgradu je 9. i 10. maja bila domaćin “Sportskog prvenstva Vojske

Crne Gore”. Sportsko prvenstvo je organizovano pod pokro-viteljstvom Generalštaba VCG, a bilo je posvećeno “Danu nezavisnosti Crne Gore”. Pripadanici VCG su se takmničili u streljaštvu, malom fudbalu i šahu.O besprekornoj organi-zaciji Sportskog prvenstva na kojem je pored 200 članova sportskih ekipa bilo angažovano i oko 50 osoba u podršci prvenstvu brinuo je Organizacioni odbor, na čelu sa pukov-nikom Željkom Žegarcem. Takmičarsku komisiju je predvo-dio major Igor Knežević, a sudijsku komisiju potpukovnik Perica Bojičić.

Pored pripadnika Vojske i Ministarstva odbrane u realiza-ciji prvenstva nesebični doprinos su dali i Zoran Peruničić, koordinator domaćih takmičenja u šahu, kao šahovski sudija prvenstva, Dragan Perović i Zoran Vukčević, međunarodne sudije, kao sudije u streljaštvu, kao i Dane Žegarac, Vladimir Kalezić, Vukašin Miljević i Marko Roganović, sudije central-ne regije, kao sudije u malom fudbalu. Članovi Ansambla narodnih igara i pjesama “Đurđevdansko kolo” iz Podgorice, čiji su igrači odjeveni u tradicionalne crnogorske nošnje nosili table sa imenima sportskih ekipa i dodatno uljepšali svečani defi le ekipa kojim je počela ceremonija otvaranja.

Prvenstvo je pozdravnim govorom i pozivom na “fer-play” i sportsku borbu otvorio vršilac dužnosti načelnika

štaba Generalštaba VCG, pukovnik Zoran Lazarević. Prven-stvo je proteklo skladu sa utvrđenom satnicom. Za potpunu obavještenost mnogobrojne publike o rezultatima na sva tri borilišta brinuo se tim informatičke podrške p.por. Dejan Đeković, svIk.Amir Ibišević i svIk. Dragoljub Jokanović. Oni su posredstvom informativnog video zida u realnom vreme-nu prikazivali trenutne rezultate sportista.

Nakon dva dana sportske i fer borbe došlo je vrijeme da se iz mnoštva jednakih izdvoje najbolji i da se njihovi indi-vidualni sportski rezultati nagrade diplomama i medaljama, a ekipni i peharima. Svečanosti proglašenja pobjednika i za-tvaranja prvenstva su pored takmičara i pripadnika jedinica iz kojih su bile sportske ekipe prisustvovali i svi komandanti i komandiri jedinica, brojni gosti, kao i načelnik Generalšta-ba VCG viceadmiral Dragan Samardžić, koji je zatvorio II sportsko prvenstvo Vojske Crne Gore.

REZULTATI U STRELJAŠTVU:

U disciplini puška pojedinačni plasman: 1. mjesto maj. Tahiri Musa, Centar za obuku2. mjesto des.Vuković Marko, Brigada KoV3. mjesto zast. Sekulić Savo, Centar za obuku

U disciplini puška ekipni plasman: 1. mjesto Centar za obuku2. mjesto Brigada KoV3. mjesto Logistička baza

U disciplini pištolj pojedinačni plasman: 1. mjesto cl. Popović Siniša, Centar za obuku2. mjesto zIk.Muratović Mihad, Centar za obuku3. mjesto p.puk.Vitorović Radoljub, MO i VCG

U disciplini pištolj ekipni plasman: 1. mjesto Centar za obuku2. mjesto Brigade KoV3. mjesto Mornarice Vojske

Streljaštvo, ukupni plasman: 1. mjesto Centar za obuku2. mjesto Brigada KoV3. mjesto Mornarica Vojske

REZULTATI U MALOM FUDBALU: 1. mjesto ekipa Brigade KoV2. mjesto ekipa Počasne garde3. mjesto ekipa Vazduhoplovne baze

Povod

POBJEDNIKE PRIMIO MINISTARMinistar odbrane Boro Vu�ini� primio je pobjednike drugog Sportskog prvenstva Vojske Crne Gore i �estitao im na postignutim rezultatima.

“Važno je za državu Crnu Goru i sistem odbrane da u nje-mu postoje ljudi koji se uspješno bave sportom. Vojska i sport su neodvojivi, i od po�etka je prisutna moja želja da se za to stvore uslovi. I u narednom periodu ima�ete snažnu podršku Vlade i Ministarstva odbrane za u�eš�e na takmi�enjima na doma�em i me�unarodnom planu, da najbolji pokažu svoj kvalitet i van granica Crne Gore. Želja nam je da Sportsko prvenstvo VCG postane otvoreno regi-onalno, uz u�eš�e naših susjeda i država partnera”, kazao je ministar Vu�ini�. Prijemu su prisustvovali na�elnik Ge-neralštaba VCG viceadmiral Dragan Samardži� i na�elnik Štaba VCG puk. Zoran Lazarevi�.

Drugo prvenstvo u �ast Dana nezavisnosti

Sport u Vojsci Crne Gore


Povod

Osim rangiranja ekipa, u malom fudbalu su odlukom stručne komisije proglašeni i najbolji igrač, najbolji stri-jelac i najbolji golman. Za najboljeg strijelca i ujedno naj-boljeg igrača turnira je proglašen stv. Đoković Zdravko, dok je za najboljeg golmana proglašen des. Drobnjak Željko. Đoković je postigao 14 golova u toku 6 utakmica, a Drobnjak primio samo 1 gol u isto toliko utakmica.

REZULTATI U ŠAHU - ekipno: 1. mjesto ekipa Mornarice Vojske2. mjesto ekipa Ministarstva odbrane i Generalštaba

VCG3. mjesto ekipa Logističke baze

Rezultati u šahu pojedinačno: 1. mjesto potpukovnik Kovačević Zoran iz ekipe

Mornarice Vojske2. mjesto kapetan Savić Vladimir iz ekipe Ministar-

stva odbrane i Generalštaba VCG3. mjesto st.vod. I klase Jovanović Nenad iz ekipe

Logističke baze

Sveukupni plasman nije iznenadio dobre poznavao-ce sportskih prilika u VCG.

1. mjesto ekipa Brigade KoV2. mjesto ekipa Mornarice Vojske3. mjesto ekipa Vazduhoplovne baze

Ostale ekipe su rangirane sljedećim redosledom: Lo-gistička baza, Centar za obuku, Četa Vojne policije, Po-časna garda, Ministarstvo odbrane i Generaalštab VCG, Četa Elektronskog izviđanja, Centar za komunikacije i KIS. Pobjednicima predstoji slavlje, a ostalima da nakon analize započnu pripreme za naredno sportsko prvenstvo. Sportu u Vojsci Crne Gore se posvećuje velika pažnja. Vojska Crne Gore sa tri takmičara učestvovala je na me-đunarodnom brdskom atletskom krosu u Dimitrovgradu od 13. do 16. maja, a najavljeno je i učešće delegacije VCG na Svjetskom prvenstvu CISM u Brazilu.

major Igor Knežević

VOJSKA NAJBOLJA U BIZNIS LIGI U MALOM FUDBALU

Ekipa Vojske Crne Gore u malom fudbalu plasirala se u � nale Biznis lige, utakmicom sa ekipom Rokšpeda. Prošle godine VCG je prvi put u;estvovala na toj vrsti takmi�enja. Pored ekipe VCG u�estvovale su i ekipe Ambasade SAD, Direk-cije prihoda, Montenegro banke, Crnogorske komercijalne banke, Hipotekarne banke, preduze�a “Goranovi�”, Albone, Beri-proma, Volija, DMD Delta, Stadiona. Ekipu VCG sa�i-njavali su: Predrag Maraš, Milan Mitrovi�, Željko Aleksijevi�, Vojin Ramovi�, Zdravko �okovi�, Goran Matanovi�, Radislav Da�evi�, Dejan Jankovi�, Igor Pejovi�, Velimir Zogovi�, Man Mila�i� i Željko Drobnjak, koji je proglašen za najboljeg gol-mana lige u sezoni 2009/2010 godina.Pored u�eš�a u Biznis Ligi, ekipa VCG je u predhodnoj se-zoni u�estvovala na još dva taki�enja. U konkurenciji sedam ekipa na takmi�enju u Brend Ligi, osvojeno je prvo mjesto. Na Turniru u malom fudbalu koji je organizovao Klub evropskih integracija, tako�e, osvojen je pobjedni�ki pehar i zauzeto prvo mjesto. Vrijedno pomena je i u�eš�e ekipe na regional-nom takmi�enju bivših jugoslovenskih republika - Futsal Fifa kupu 2010. u Vinkovcima, u Hrvatskoj, gdje je nakon velikog zalaganja i dobre igre, naša ekipa u izuzetno jakoj konkuren-ciji osvojila tre�e mjesto.U ovogodišnjoj sezoni, naša ekipa je ponovo u�estvovala u Brend ligi i u veoma jakoj konkurenciji preduze�a sa teritorije Crne Gore, zauzela je drugo mjesto.Finalni me� VCG - Rokšped igran je 4. maja, u sportskoj sali “REX” u Kokotima. Ekipa Vojske Crne Gore osvojila je prvo mjesto u Biznis ligi u malom fudbalu. Za Vojsku su igrali pukovnik Predrag Maraš, poru�nik Milan Mitrovi�, kapetan Željko Aleksijevi�, kapetan Zoran Vasiljevi�, stariji vodnik Zdravko �okovi�, stariji vodnik Radislav Da�evi�, desetar po ugovoru Goran Matanovi�, civilno lice Goran �okovi� I dese-tar po ugovoru Željko Drobnjak.Za najboljeg igra�a Biznis lige proglašen je Zdravko �oko-vi� iz ekipe VCG. Titula najboljeg strijelca pripala je Milošu Tomovi�u iz ekipe DMD Delta, a najbolji golman je �aslav Vuk�evi�, �uvar mreže iz ekipe Rokšped Distributivni centar.poru�nik Milan Mitrovi�


Ministar odbrane Boro Vučinić, šef Misije OEBS u Crnoj Gori ambasador Šarunas Adomavičius i stalni koordinator UN i stalni predstavnik UNDP u Crnoj Gori Aleksandar Avanesov otvorili su 20. maja rekonstruisano skladište municije “Taraš” u Danilovgradu. U svom obraćanju, ministar Vučinić se posebno zahvalio part-nerima u MONDEM programu – UNDP i OEBS-u, uz čiju je pomoć Ministarstvo odbrane uspjelo da završi ovaj izuzetno važan projekat. “Odmah po formiranju Ministarstva odbrane, prepoznali smo značaj opasnosti ogromnih količina municije zatečene u skladištima na teritoriji Crne Gore. U tom trenutku, 2006. godine, u njima se nalazilo 12.136 tona municije velike razorne moći. U Vladi Crne Gore procijenili smo da je to najveći unutrašnji bezbjednosni rizik, i uz svesrdnu pomoć naših part-nera veoma snažno i odgovorno pris-tupili rješavanju ovog problema”, kazao je ministar Vučinić i podsjetio da su kroz MONDEM program i Tehnički sporazum sa Sjedinjenim Američkim Državama uništene značajne količine. “Danas se u skladištima nalazi 4.498 tona viškova municije. Ali, imajući u vidu njenu starost, rizik se nažalost nije mnogo smanjio. Svjesni te opasnosti, nastavićemo veoma odgovorno i posvećeno da u što kraćem roku uništavamo preostale količine stare municije, i na najmanju moguću mjeru smanjimo opasnost neželjenih po-sljedica i povećamo bezbjednost naših građana. Siguran sam da ćemo, kao i do sada, u tome imati svesrdnu pomoć naših partnera - UNDP, OEBS-a, SAD i brojnih donato-ra”, istakao je ministar Vučinić i dodao da se, pored uništavanja starog naoružanja, preduzimaju i druge mjere poboljšanja bez-bjednosti skladišta. “Kroz MONDEM program planirali smo rekonstrukciju i uređenje po standardima Ujedinjenih nacija i NATO-a, naših skladišta Taraš i Brezovik. Kapitalni projekat, rekonstrukciju skladišta Taraš, ukupne vrijednosti 1,23 mil € su fi nansirali Vlada Holandije (700.000€), Vlada Crne Gore (200.000€), Evropska unija (200.000€) i OEBS (130.000€). Ra-dovi su završeni za manje od godinu. Dobili smo skladište ka-paciteta 1.250 tona, za smještaj municije po najsavremenijim standardima. Realizacijom ovog projekta dobili smo značajan objekat za Vojsku Crne Gore, ali svakako ono što je najvažnije je da je značajno pojačana bezbjednost skladišta i okolnog stanovništva. Siguran sam da ćemo uz nesebičnu pomoć naših partnera i donatora obezbijediti potrebna sredstva i za započetu rekonstrukciju našeg najvećeg skladišta Brezovik u Nikšiću”,

rekao je ministar Vučinić i istakao da ga posebno raduje mišljenje partnera da su se Vlada Crne Gore i Ministarstvo odbrane veoma odgovorno odnijeli prema ovom problemu, te da Crna Gora po ovom pitanju predstavlja svijetao primjer u regionu. “Ceremonija završetka obnove spomenika u Tuđemilima i završetak rekonstrukcije skladišta municije Taraš, imaju snažnu simboliku, jer se upravo dešavaju u susret danu kada Crna Gora slavi pet godina obnove svoje nezavisnosti. U prvom slučaju – jasno pokazujemo odlučnost da branimo i štitimo našu de-

mokratski stečenu nezavisnost i temelje državnosti Crne Gore. I drugo – da usvajanjem najboljih standarda razvijenih zemalja euroatlantskih integracija brinemo o bezbjednosti i budućnosti naših građana“, poručio je ministar Vučinić.Šef Misije OEBS u Crnoj Gori Šarunas Adomavičius smatra da rekonstrukcija Taraša predstavlja značajno dostignuće u imple-mentaciji crnogorskog programa demilitarizacije. “Rekonstruk-cija Taraša označava važan korak u nastojanju Crne Gore da bude bezbjednije mjesto za sve njene građane”, kazao je Adomavičius i dodao da naredni cilj, u okviru MONDEM-a, treba da bude potpuna rekonstrukcija skladišta Brezovik. “Neadekvatni bezb-jednosno uslovi koji tamo postoje zahtijevaju hitnu zajedničku akciju”, istakao je Adomavičius.Stalni predstavnik UNDP u Crnoj Gori Aleksandar Avanesov ukazao je na važnost dalje realizacije MONDEM programa, čiji je cilj smanjenje potencijalnih rizika od viškova naoružanja. “Taj program obezbjeđuje i da vojno naoružanje nikako ne dopre do ruku kriminalaca i terorista, odnosno promoviše Crnu Goru kao bezbjednu turističku destinaciju”, ocijenio je Avane-sov i dodao da se MONDEM pokazao i kao dobar model sarad-nje Vlade Crne Gore i međunarodne zajednice. “Taj model će se koristiti ne samo da bi se riješilo pitanje rekonstrukcije skladišta municije Brezovik i uništavanja preostale stare munucije, već bi trebalo da posluži i kao plan za buduća partnerstva u ovom dijelu svijeta”, kazao je Avanesov.Tamara Popović

Povod

Rekonstruisano skladište municije “Taraš” u DanilovgraduRekonstruisano skladište municije “Taraš” u Danilovgradu

Rekonstrukcija skladišta “Taraš” ozna�ava važan korak u nastojanju Crne Gore da bude Rekonstrukcija skladišta “Taraš” ozna�ava važan korak u nastojanju Crne Gore da bude bezbjednije mjesto za sve njene gra�ane. Naredni cilj, u okviru MONDEM-a, potpuna bezbjednije mjesto za sve njene gra�ane. Naredni cilj, u okviru MONDEM-a, potpuna rekonstrukcija skladišta Brezovik u Nikši�urekonstrukcija skladišta Brezovik u Nikši�u

Naredni cilj - BrezovikNaredni cilj - Brezovik


Vojna tehnika

Rusko-belgijski Mosin-Nagant

Crnogorska vojska je do Prvog svjetskog rata koristila rusko-belgijsku pušku Mosin-Nagant, prvu maloka-

libarsku pušku, čije je zrno postizalo veliku početnu brzinu. Malokalibarska iz razloga što su do njene pojave Rusi kori-stili jednometnu pušku modela Berdan koja je bila kalibra 10+mm (.42 po imperijalnom sistemu mjerenja). Prvi mo-deli pojavili su se 1891. godine, samo godinu dana nakon testiranja, u kojima su Rusi pokušali da ostvare kombinaci-ju najboljih karakteristika više modela koje su konstruisa-li Belgijanci Emil i Leon Nagant i ruski kapetan Mosin iz carske artiljerije. Oružje koje je nastalo iz ovih kombinacija

i varijacija postalo je poznato pod nazivom “puška trilinej-ka modela 1891”. Ruska riječ linejka je označavala kalibar 2,54mm, što pomnoženo sa tri daje 7,62mm, a to je bio kali-bar novonastale puške. Nakon Oktobarske revolucije Sovjeti su preuzeli evropski mjerni sistem, pa je oznaka ove puške izmijenjena u 7,62mm Model 1891.

Puška Mosin-Nagant ličila je na konvencionalnu pušku s obrtnim zatvaračem i magacinom koji se punio otvaranjem i stavljanjem šaržera sa 5 metaka. Postojala je zamjerka da tijelo zatvarača ove puške podsjeća na francuski model koji je bio nepotrebno komplikovan, ali uprkos tome puška je bila zadovoljavajuća. Magacin je imao kontrolnu rezu koja

je osiguravala i ostale donje metke u magacinu sprečavajući njihovo potiskivanje na podnožje zatvarača prilikom po-novnog punjenja. Kad je metak jednom bio napunjen, reza se otpuštala i omogućaval da sljedeći metak bude potisnut nagore i pokupljen prilikom narednog hoda koji je vršio po-novno punjenje. Na osnovnom modelu puške koja je bila u opštoj upotrebi u ruskoj vojsci, kundak je prekrivao cijev sve do usta cijevi, gdje se mogao priključiti bajonet. U mnogim armijama bajonet je smatran zastarjelim, ali kod Rusa je ovaj model uživao povjerenje pa je bio trajno pričvršćen. Čak je zbog toga vršeno i novo označavanje nišana zbog uticaja

bajoneta na vibraciju cijevi. Postojao je lisnati nišan, označen do 2.700 aršina (zastarjela mjera za dužinu; jedan aršin je iznosio oko 711mm). Poslije 1907. go-dine nišani su ponovo označeni da bi se prilagodili upotrebi nove i lakše municije, a posle 1917. godine oni su prilagođeni novim mjernim jedinicama.

Osim osnovnog modela bitno je pomenuti i gar-dijsku i kozačku trilinejku, kao i trilinejski karabin M1910. Gardijska trilinejka M1891 je bila prvobitno proizvedena za potrebe carskih “zmajeva” (konjička elitna jedinica) i bila je identična osnovnom modelu puške ali je imala kraću cijev. Model je služio umje-sto kratkog karabina, pošto se tada vjerovalo da nova, bezdimna municija, neće razviti potrebnu snagu u oružju kratke cijevi. Osim ove postojala je i kozačka puška, ali za razliku od gardijske nije imala bajonet.

Što se tiče trilinejskog karabina M1910, on je na-stao kao potreba proistekla iz nedostataka koje su imali gardijski i kozački modeli. Naime, raniji modeli su bili puške umanjene veličine i neprilagođene konji-ci, pa se sa uočavanjem balističkih problema pojavila potreba za kreiranjem novog, adekvatnijeg karabina. Tako se došlo do ove verzije koja je imala mehanizam

isti kao i osnovni model puške, ali je cijev bila nešto kraća sa potpuno osavremenjenim nišanskim sistemom.

Sve u svemu, ovi modeli pušaka su obilježili kraj 19. i po-četak 20. vijeka, a u prilog ovoj tvrdnji ide i činjenica da je ova puška bila dio naoružanja crnogorske vojske kroz bal-kanske i Prvi svjetski rat. Kako je Crna Gora upravo poslije balkanskih ratova imala najveću teritorijalnu ekspanziju i obuhvatala približno 14,5 hiljada km kvadratnih, to umno-gome može da oslika značaj ovog, u to vrijeme savremenog, naoružanja za crnogorsku vojsku.

ppor Todor Goranović

Iz istorije naoružavanja Crnogoraca

Mosin Nagant Model 1891Mosin Nagant Model 1891 “Dragoon”

Mosin Nagant Model 1907 Karabin

Mosin Nagant Model 1891/30

Mosin Nagant Model 1891/30 with 3.5x PU scope





Istorija medalja i odlikovanja u državi Crnoj Gori ne seže daleko. Naime, prvu medalju za crnogorske po-

trebe iskovao je Petar II Petrović Njegoš 1841. godine. To je bila medalja za hrabrost, a do tog perioda na ceremoni-jama dodjeljivanja korišćene su medalje drugih država. Od tada u Crnoj Gori, u zavisno-sti od vladara se prave različite medalje. Pored odlikovanja u Crnoj Gori su postojala po-sebna heraldička obilježja koja su nošena na kapama vojni-ka i starješina. U osnovi ovih obilježja koristio se glavni heraldički amblem Crne Gore (dvoglavi orao), pa se od sa-mog početka ustalio naziv za ove oznake „grbovi”. Ovaj ter-min se održao do kraja posto-janja samostalne crnogorske države. Pojava ovih oznaka vezuje se za knjaza Danila. U arhivskoj građi ovi grbovi se prvi put pominju u prepisci knjaza Danila sa austrijskim vlastima.

Postoje i izvjesne nedore-čenosti sa grbovima koji su nošeni u doba knjaza Danila, jer ih je jako malo sačuvano, naročito kada se radi o ka-badahijskom i perjaničkom grbu. U sklopu reformi knjaz Danilo je uveo originalan i vrlo uočljiv sistem označava-nja svojih političkih i vojnih funkcionera. Od 1854. godine senatori, plemenski kapetani i perjanici, a nešto kasnije i ka-badahije nosili su na kapama metalne oznake koje su po-

kazivale njihov rang i pripadnost određenoj političkoj ili vojnoj instituciji.

U teritorijalnom smislu Crna Gora je bila izdijeljena na kapetanije. Kapetanija je bila administrativno - teritorijal-na jedinica koja se uglavnom uklapala u okvire plemenskih granica. Na čelu kapetanija su bili plemenski kapetani koji

su bili nosioci upravne sudske i vojne vlasti. Svi ovi nosi-oci vlasti unutar kapetanija imali su svoje grbove. Knjaz Danilo je 1855. godine uveo novi organ na čijem čelu su bile kabadahije. Smatralo se da su kabadahije bile knjaževi tjelohranitelji ili samo kao oblik perjaničke službe. Takođe, u sklopu vojnih reformi Knjaz Danilo je donio odluku da svi za oružje sposobni muškarci moraju na kapama nositi vojnički znak, mali metalni krst.

Nakon ovoga ustalile su se oznake za sve vojne činove: Stotinaški grb je bio krst sa inicijalima „D I“ postavljen iznad dvije ukrštene sablje. Barjaktarski grb - krst iznad sa-blje u čiji balčak je usađeno koplje sa zastavom. Desečarski grb - zvijezda sa malim krstom iznad.

Svi grbovi su bili urađeni od srebrne legure. GARDA je imala poseban sistem označavanja. Za razliku od ostalih vojnika i obični pripadnici garde su nosili na kapama gr-bove. To je bio dvoglavi orao jako raširenih krila sa vladar-skim inicijalima na grudima i ispod lav. Ovi grbovi su bili pozlaćeni.

Iz ovog osnovnog gardijskog obilježja izvedeni su svi starješinski grbovi u gardi: Desečar je imao ispod orlovih krila dvije šestokrake zvijezde, Stotinaš je imao dvije ukr-štene sablje, Barjaktar je imao sablju sa zastavom usađenom u njen balčak.

Za vrijeme vladavine knjaza Danila, ali i vladavine knja-za Nikole postojalo je nekoliko razlicitih rangiranih bar-jaktarskih grbova: stotinaški barjaktar, barjaktar garde, alaj barjaktar, brigadni barjaktar, četni barjaktar, bataljonski barjaktar, barjaktar muhamedanac. Ovi grbovi su izvedeni iz osnovnog znaka vojne strukture. Primijetne razlike su se ogledale u tome da li se radi o običnoj vojsci ili gardistima, od vremena u kome su nastajali i u zavisnosti o kojem se vladaru radi. To su bile oznake „D I” i „N I”.

U osnovi barjaktari su imali krst ili dvoglavog orla sa jako raširenim krilima, bili su zlatne ili srebrne boje, ili pak kom-binacija jedne i druge boje. Takođe, izvjesne male izmjene koje su ovi grbovi pretrpjeli nastale su uglavnom kao poslje-dica vojnih reformi koje su uvodili i Knjaz Danilo i Knjaz Nikola sve do postojanja crnogorske države. Na ovaj način je uspostavljena politička i vojna hijerarhija za samo nekoli-ko godina, a grbovima je postala i formalno istaknuta.

Starješinske oznake iz doba knjaza Danila su vrlo rijetke. Od ukupno trinaest rangiranih oznaka sačuvano ih je samo nekoliko. Razlog ovome je i to što su prilikom smjene vlasti svi prethodni grbovi povučeni i podijeljeni novi sa inicijali-ma aktuelnog vladara.

stariji vodnik I klase Miodrag Jokanović

Tema

Njegoševa medalja za hrabrost - prvo odlikovanje

Iz heraldi�ke istorije Crne Gore

Grb knjaza Danila

Komandirski grb

Barjaktarski grb


Povod

Nova poslovna disciplina

Danas se termin troškovi, više nego bilo koji drugi računovodstveni termin, upotrebljava u

svakodnevnom životu ljudi, u poslovanju i uprav-ljanju, kako profi tnim, tako i neprofi tnim organiza-cijama i nacionalnim ekonomijama. Njihov značaj za uspješno poslovanje toliko je implicitan da se on gotovo uopšte više i ne naglašava.

Štaviše, značaj upravljanja troškovima posebno je evidentan u organima državne uprave, imajući u vidu da u uslovima limitiranih prihoda (sredstva odobrena godišnjim budžetom) jedini učinak i mje-ru uspješnog upravljanja predstavlja efi kasno uprav-ljanje troškovima. Kontrola troškova podrazumjeva mogućnost uticaja na trošenje sredstava, prvenstve-no kroz sistematske radnje i postupke, s ciljem da se kretanje troškova postavi u zadate planirane okvire, kako bi se spriječio njihov neželjeni porast, a perma-nentno stimulisalo njihovo sniženje.

Upravljanje troškovima predstavlja ozbiljan, kon-stantan i dugotrajan process jednog pozitivnog od-nosa prema troškovima, kao i stalnog procjenjivanja odnosa troškova prema korisnicima tih troškova, odnosno korisnicima sredstava. Optimalno uprav-ljanje troškovima pretpostavlja permanentno na-dograđivanje postojećih, odnosno razvijanje novih znanja iz te oblasti, a rezultati tog procesa sami će po sebi biti vidljivi u značajnoj mjeri.

Detaljna analiza strukture i dinamike troškova je ne-minovan proces, čiji rezultati treba da omoguće me-nadžmentu lakše i efi kasnije upravljanje troškovima i odlučivanje o angažovanju raspoloživih sredstava.

Proces upravljanja troškovima, kao dio kompleksne fi nansijske funkcije sistema odbrane, treba da obe-

zbjedi uspješno i efi kasno ostvarenje nadzora nad troškovima sistema odbrane. Nadalje, neophodno je da troškovi budu podložni konsenzusu među svim nosiocima izvršenja plana, odnosno, koordi-natorima programa i potprograma u okviru sistema planiranja, programiranja i budžetiranja. Upravlja-nje troškovima je kontinuiran proces koji je ujedno fokusiran na troškove i performanse za ostvarivanje efi kasnosti i poboljšanja operacija kroz informisanje nadležnih za odlučivanje. Dakle, pored lične pronic-ljivosti, iskustva i intuicije, neophodne su i relevan-tne informacije o troškovima. U tom smislu jasno je da je menadžment u obavljanju svojih aktivnosti informaciono zavisan od računovodstvenog infor-macionog sistema (u daljem tekstu: RIS). Sa druge pak strane, RIS treba da na adekvatan način odgo-vori informaciono upravljačkim zahtjevima menad-žmenta.

Povezanost RIS-a sa menadžmentom je specifi č-na, značajno različita u odnosu na ostale funkcije upravljanja. Upravo menadžment daje inicijalni im-puls za produkovanjem računovodstvenih izvještaja sa odgovarajućim informacionim sadržajima: njiho-vim korišćenjem menadžment, otklanjajući slabosti ponovnim zahtjevima, vrši povratni uticaj na svr-sishodnija oblikovanja novih izvještaja sa novim ili poboljšanim informacionim sadržajima. Svakako, ne treba zaboraviti da obračun troškova čini kvan-titativnu osnovu i najvažniji dio RIS-a. Međutim, osim unapređenja informacionih sadr-žaja RIS-a i regulative i procedura koje sprovode organi fi nansijske funkcije, osnovne pretpostavke efi kasnog upravljanja troškovima jesu kontinuirano osposobljavanje zaposlenih, shvatanje značaja na-

Upravljanje troškovima u sistemu odbrane

Mjese�nik „Partner” je u prošlom broju otvorio temu o finansijskoj funkciji u sistemu odbrane. Objavljujemo drugi prilog o tome.


Povod

stanka troškova, kao i ohrabrivanje kontrole i redu-kovanja troškova kroz nagrađivanje i stimulisanje. Integracija upravljanja troškovima sa navedenim pretpostavkama doprinosi povećanju nivoa odlu-čivanja uopšte. Time se nastoje izdejstvovati tzv. kvalitativne promjene unutar samog RIS-a. Valjano upravljanje troškovima sistema odbrane, kao dok-trina nastoji da pomogne u razumjevanju “istini-tosti” troškova, poboljšanja operacija i povezivanja radi izvršenja strategije sistema odbrane.

Upravljanje troškovima jeste proces potpune po-drške i neprekidnog poboljšanja radi postizanja u najvećem djelu uspješne organizacije. Sprovođenje procesa upravljanja troškovima, kontrole troškova i poboljšanja efi kasnosti kroz fokusiranje na rezultate

omogućava sistemu odbrane da što spremnije doče-ka buduće zahtjeve za obezbeđenje resursa. Uspješ-na implementacija upravljanja troškovima, kombi-novana sa snažnom podrškom komandne strukture, ostvaruje se kroz proces angažovanja i ispitivanja, osposobljavanja zaposlenih, kao i motivacione me-hanizme sistema odbrane, uz snažnu podršku struč-nih službi. Proces upravljanja troškovima sprovodi se kroz defi nisanje i planiranje ciljeva - rezultata i podsticanje svijesti kod pojedinaca sa ciljem pobolj-šanja performansi sistema. Upravljanje troškovima mora biti podržano procedurama i alatima za mje-renje vjerovatnih troškova (na primjer, obračun za-

snovan na aktivnostima) koji su fokusirani na plan-skim troškovima i zadovoljenju unutrašnjih potreba komandne strukture i nosilaca odlučivanja.

Proces angažovanja i ispitivanja ključan je za ru-kovodioce u uspješnoj primjeni upravljanja troš-kovima. Komandanti moraju da obezbjede podrš-ku najvišeg rukovodstva i potrebne informacije za upravljanje troškovima. Proces predviđanja troško-va stvara jednu pozitivnu atmosferu svjesti o troš-kovima na svim nivoima komandovanja. Proces predviđanja troškova, i nakon toga postupak veri-fi kovanja, obezbjeđuju učestalost povratne veze i karike odgovornosti, gdje ti napori i neprekidne kontrolne aktivnosti obezbjeđuju permanentno po-boljšanje i omogućavaju, najvećem djelu sistema,

uspješno korišćenje resursa. Upravlja-nje troškovima, kao nova poslovna dis-ciplina, jeste obaveza u nastojanjima da se neprekidno poboljšava upravljanje cjelokupnim sistemom.

Komandna struktura realizuje svoje upravljačke aktivnosti, u zavisnosti od ovlašćenja i odgovornosti, na različi-tim nivoima - strateškom, taktičkom i operativnom - prvenstveno uz ade-kvatnu informacionu podršku prije svega upravljačkog računovodstva. Strategijska komponenta upravljanja troškovima treba da bude fokusirana prvenstveno na planiranje i korigova-nje ciljeva. Kroz dobijanje očekivanog nivoa troškova za postizanje željenih izlaznih rezultata, sistem postiže re-

zultate - ciljeve pomoću procesa upravljanja troško-vima. Komandanti jedinica pri tom treba da budu fokusirani na taktičku komponentu upravljanja troškovima, što se postiže kroz upravljanje troško-vima i pomoću procesa angažovanja i ispitivanja, a radi postizanja neprekidnog poboljšanja svih per-formansi sistema.Efi kasnost komandne garniture ostvarljiva je kroz upravljanje aktivnostima, procesima i troškovima. Boljim razumevanjem troškova i performansi nasto-ji da se ostvari bolja organizacija, radi ostvarivanja strategijskih ciljeva rukovodstva sistema odbrane.kapetan mr Vladan Martić


Avganistan

Kako je donacija CG uru�ena školimoći. Izabrano je 90 najsiromašnije dijece u školi da primi školske torbe. Ostaloj dijeci će biti podijeljeni školski pribor. Uz osmijehe i riječi hvale malene diječice na avganistanskom jeziku, počelo se sa podjelom poklona. Neizmjerna je sreća bila izražena na licima mališana. Naša srca su bila puna, vi-djevši njihove iskrene osmijehe. Jedno dijete od godinu dana me je posebno zaintresovalo. Priča nešto, vidi se da je tek počelo da hoda. Posebno ga je zaintresovala fudbalska lopta koju sam darivao. Od težine mu je pala iz ruku, ali je ipak potrčalo za njom. Podsjetilo me na mog sina.

Donacija je opšte prihvaćena od strane djece. Prilaze nam da se slikaju, da dobiju mozda još nešto iz naših ruku. Osmi-

jesi, izmamljeni ovom vrstom pomoći ulivaju nadu u naša srca da možda ipak ima po-moći narodu i dijeci Avgani-stana. Školsko zvono signalizi-ra dijeci da je nastava završena i da je vrijeme da se ide kući. Uz osmijehe, podignute ruči-ce, mašući u znak zahvalnosti i riječima na avganistanskom jeziku rijeka dijece polako ide prema kapiji.

Dobili smo poziv od stra-ne direktorice škole da u znak zahvalnosti popijemo tradici-onalni avganistanski čaj i po-

častimo se njihovim poslasticama. Još jednom su riječi hvale izrečene od strane direktorice škole, kao i riječi zahvalnosti od strane crnogorske delegacije na ukazanom gostoprim-stvu. Uz riječi zahvalnosti i iskrenim osmijehom na licima predstavnika škole, nastavili smo svoj put prema bazi, svra-ćajući na još dva mijesta planirana planom patrole.

Čekajuci da mađarski vojnici završe svoj sastanak sa pred-stavnicima gradskih vlasti, stojimo i gledamo oko sebe. Ljudi šetaju, dječak na ulici prodaje sladoled, jedan starac gladeći bradu gleda put nas. Pogledi lica stanovnika se susreću sa na-šima. Poneko dijete mahne, podigne palac u znak pozdrava - pozdrav naučen od stranaca, osmijehujući se vojnicima. Opet utisak o surovom životu na ovim prostorima. Jedan prosjak prolazi pored nas, pozdravljajući nas i moleći za pomoć. Na licu mu se vide bore, a nema ni preko 20 godina. Dosta teška slika, ali slika koja ujedno hrabri i uvjerava da ipak ima pomo-ći. Naš osjećaj zadovoljstva zbog donacije utoliko je jači. Veli-ka je pomoć barem dati gutljaj čiste vode žednome ili zalogaj zdrave hrane gladnome. Ipak, smo mi svi Božija djeca.

major Zoran Vukadinović

Sunčano jutro. Osjećanja su izmiješana. Prvo učešće pripadnika VCG u patroli u ISAF misiji. Povod je do-

nacija predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića i naroda države Crne Gore narodu i državi Avganistanu. Ustajanje ranije. Spremanje za patrolu je sat vremena prije polaska. U stroju sa Mađarima. Čita se zapovjest za marš. Govori se o cilju i zadacima patrole, opasnostima na putu. Jedan od za-dataka patrole je i naša donacija.

Naš predsjednik je Avganistanu uručio donaciju, školski pribor osnovnoj školi u Poli Komriju. U kolonu od tri vozi-la pripadnici trećeg crnogorskog kontingenta major Zoran Vukadinović, komandant kontingenta i poručnik Vladimir Mitrić, štabni ofi cir u koman-di PRT 10 su krenuli u zajed-ničku patrolu, u cilju realiza-cije zadatka.

Prvi dodir sa stvarnim ži-votom van baze. Osjećaj koji je do sada nepoznat. Pri izla-sku dobijamo istrukcije da svoju pažnju skoncentrišemo na desnu stranu od vozila-naš rejon osmatranja. Već u samom startu pogledi na naš zadatak, na našu misiju se mijenjaju. Ipak je život dru-gaciji van baze. U vozilu je priča smanjena na minimum. Samo poneki put predstavnik CIMIC-a prekine tišinu, upo-znavanjem sa pojedinim dijelovima grada. Prolazimo pored zgrade zvaničnih agencija u gradu, zgrade provincijskog gu-vernera. Prvi utisak je da je sredina veoma siromašna. Na svakom koraku se može osjetiti da je neophodna pomoć.

Polako, provlačeći se kroz uzane ulice Poli Khomrija, izlazimo na glavni magistralni put koji vodi od Kabula do Mazare Sharifa i Kunduza. Sa strana ulica se primjećuju brojne radnje, prodavnice. Poslije par kilometara skrećemo na naše odredište - osnovnu školu Ghavvar Shad Beigium u Poli Khomriju. Škola u koju idemo ima 1.820 učenika, od kojih je samo 80 muške djece. Sa osmjesima na licima i mahanjem rukama naša patrola je pozdravljana od strane dijece do glavne kapije škole. Dočekuje nas novi direktor škole g-đica Shakiba. Uz tradicionalni pozdrav Avganistana zahvalili smo na toploj dobrodošlici. U tom trenutku dolazi i kamiončić sa školskim priborom.

Pogledi dijece su usmjereni prema nama. O čemu se radi, ko je taj što je došao - kao da djeca pitaju samim pogledom. Uz dogovor sa predstavnicima škole pristupilo se podjeli po-

Naši u Avganistanu

Crnogorci prvi put u patroli van baze

Foto: Arhiva Ministarstva odbrane


Vijesti

U Budvi je od 17. do 19. aprila, u organi-zaciji Ministarstva odbrane Crne Gore,

NATO-a, RACVIAC-a i RCC-a, održan je prvi regionalni sastanak direktora za vojne nabavke. Učesnici sastanka bili su, pored predstavnika Mi-nistarstva odbrane Crne Gore i direktori za na-bavke u ministartsvima odbrane Albanije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Makedonije.

Na sastanku su učestvovali i direktor za plani-ranje snaga u Odjeljenju za odbrambenu politi-ku i planiranje NATO-a Frank Boland, zatim, šef Odjeljenja za bezbjednosnu saradnju u Regional-nom savjetu za saradnju (RCC) Efrem Radev i predstavnici Centra za bezbjedniosnu saradnju RACVIAC, na čelu sa ambasadorom Nikolom Todorčpeveskim.

Predstavljena su iskustva u nabavkama za od-branu, zemalja učesnica, a razmotrene su i mo-gućnosti regionalnog pristupa u nabavkama za odbranu.

Svi učesnici su izrazili spremnost za regionalnu saradnju u oblasti kratkoročnih, srednjeročnih i dugoročnih planova nabavki, kao i u vezi sa regi-onalnim pristupom u rješavanju viška naoružanja i održavanju sredstava i vojne tehnike.

Naredni sastanak direktora za nabavke će biti održan u Puli, početkom juna ove godine, kada će eksperti iz država članica RACVIAC-a pred-ložiti konkretne modele i načine saradnje u ovoj oblasti.

D. Grgur

Američka kompanija „Rejtion”, koju predvodi viceadmi-ral Timothy Josiah, održala je u Ministarstvu odbrane

prezentaciju zaključaka dvodnevne radionice za modelovanje i simulaciju nadzora akvatorije i vazdušnog prostora i predložila moguća rješenja ministrima odbrane i unutrašnjih poslova Boru Vučiniću i Ivanu Brajoviću.

Sastanku su prisustvovali i savjetnik za bezbjednost predsjednika Crne Gore Vladimir Vučinić i savjetnik predsjednika Vlade Crne Gore za bezbjednosne integracije Ivan Mašulović, predstavnici Vo-jske Crne Gore, načelnik štaba Generalštaba puk Zoran Lazarević, komandant Mornarice VCG kbb Rajko Bulatović i koordinator kk Igor Vujačić, predstavnici Uprave policije - pomoćnik Vesko Vukadinović, Zoran Begović iz Sektora za vanredne situacije, direktorica Uprave pomorske sigurnosti Jasmina Isić, direktor Lučke uprave Crne Gore Mladen Lučić, koordinator za pomorski saobraćaj u Ministarstvu saobraćaja Snežana Đurković, savjetnik u Ministarstvu održivog razvoja i turizma Andrej Lakić, savjetnik u Upravi Carina Milan Pajić i komandant plovne jedinice Uprave policije Crne Gore Zoran Lasica.Predstavnici “Rejtiona” prezentovali su trenutnu situaciju nad-zora i kontrole mora, kao i procjene prijetnji i rizika na nacio-nalnom nivou u svjetlu regionalnih, evropskih i evroatlantskih integracija, sa fokusom na potencijalno sprečavanje i moguće posljedice novih prijetnji. Posebno je bilo riječi o optimalnoj ra-darskoj pokrivenosti u skladu sa modelovanim prijetnjama, kao i pitanjima komandno-informacionog sistema koji bi omogućio razmjenu podataka na nacionalnom i regionalnom nivou sa EU i NATO sa ciljem efi kasnog upravljanja resursima i prijetnjama, sa osvrtom na potencijalne modele fi nansiranja projekta.Ministar Vučinić se u ime prisutnih zahvalio predstavnicima kompanije Rejtion i izrazio uvjerenje da zajedničkim naporima sa strateškim partnerima Crna Gora može doći do najdjelot-vornijeg sistema nadzora. Radionica je organizovana u skladu sa Memorandumom o saradnji između SAD i Crne Gore, kao i na osnovu zaključaka posjete kompanije “Rejtion” iz januara ove godine.

Regionalni sasta-nak direktora za vojne nabavke

‘’Rejtion’’ predstavio mogu�nosti nadzora

mora i neba


Persijsko carstvo koje se počelo stvarati u VI vi-jeku prije nove ere (pne) predstavljalo je vrh pi-

ramide moći Bliskog istoka u prva tri milenijuma pne. Nakon veličanstvenog carstva Kira II, na red je došao sedmi vladar ahemenidske dinastije Darije I ili Darije Veliki. Istina, on nije bio u nasljednom redu dinasti-je, ali je ipak ovladao persijskim carstvom 522. godine pne. Dolazak na vlast bio je posljedica određene vr-ste prevrata. Ipak, rezultat je bio vrhunac moći ovog carstva. Ahemenidsko carstvo je bilo he-terogeno i obuhvatalo je nekada moćna plemena i saveze. O njegovoj veličini u periodu V vijeka pne govori i podatak da je u njemu živjelo gotovo 50 miliona ljudi ili 44% ukupne svjetske populacije (podatak američkog Zavoda za statisti-ku: Istorijske procjene svjetske populaci-je). Upravo to čini Ahemenidsko carstvo najvećim carstvom u istoriji civilizacija. Shodno tome, brojne pobune poput onih Vavilona, Elama i Asirije su bile očekiva-ne, naročito u periodima smjene vlasti. Pored njih, Darije Veliki se morao baviti i upadima skitskih plemena, što je bilo posljedica nemira u njegovom carstvu. Darije Veliki je u svom carstvu realizo-vao i koncept jedinstvenog monetarnog sistema (zlatne i srebrne kovanice). Pre-ma podacima, ovo je bio značajan podsticaj trgovini u okvirima velikog carstva. Pored toga, uspostavio je i poreski sistem koji je bio dizajniran prema svakoj po-jedinačnoj administrativnoj jedinici i njenog mogućoj produktivnosti. Bio je i patron uvođenja jedinstvenog zakonodavnog okvira i kodifi kacije podataka.

Darije Veliki je bio i značajan graditelj. Za vrijeme njegove vladavine započeta je gradnja Persepolisa 518 godine pne. Grad je bio zamišljen kao sjedište uprave i ključno mjesto za svetkovine. Građevinske poduhvate Darije nastavlja i sa drugim gradovima, ističući moć

svoje imperije. Pored toga, Darije je razvijao i infra-strukturu.

Prvu carsku mornaricu (iako ne prvu mornaricu) u istoriji stvorio je upravo Darije Veliki. To je bila po-sljedica širenja imperije i dostizanja njenih granica i interesa do Grčke. Upravo je Darije Veliki bio vladar koji je svoje interese usmjeravao ka današnjoj Evropi. Osvajanja dijelova evropskog kontinenta biće ključno obilježje njegove vladavine. Oko 510 godine pne Darije

je vladao i Skitijom, Trakijom, gradovima Sjevernog Egeja, Anadolijom, Makedonijom, maloazijskim dje-lovima Grčke i grčkim ostrvima.

Negdje oko 500 godine pne jonski grčki gradovi-države su se pobunili protiv vladavine Darija Velikog. Pobuna je poznatija kao Jonski revolt. Pobunjeni gra-dovi su relativno neznačajnu pomoć dobili od Atine i Eretreje. Darije je pobunjenike porazio u bici kod Lade 494. godine pne. Rezultat ove pobune bila je i Darijeva odluke da krene u kazneni pohod na Atinu i Eretre-

Model Evropske unije kao rješenje

Stav

Evropa i Bliski Istok - me�usobna osvajanja

Darije III


ju i nastavi evropska osvajanja. Tako je otpočeta prva persijska invazija Grčke. Nakon pada Eretreje, Atinjani su krenuli u susret Persijancima koji su se usidrili na obalama Maratona. Zauzimanjem uske doline Vrana, Atinjani su stekli prednost pred bitku. Upravo se pora-zom Persijanaca u bici kod Maratona 490. godine pne, od strane manje atinske vojske, završila druga kampa-nja prve invazije na Grčku. Prva invazija je ostvarila sve geostrateške ciljeve izu-zev kažnjavanja Atine.

Darijev sin Kserks I će u drugoj invaziji pokuša-ti i da taj persijski cilj ostvari. Interno sta-nje Ahemenidskog carstva uslovilo je da Kserks I tek 480. godine pne krene u drugu invaziju Grč-ke. Većina do tada neosvojenih grčkih država se gotovo bez borbe predala, a ključ-na bitka je bila kod Ter-mopila protiv značajno brojčano manje spartanske vojske. Nakon pobjede nad Le-onidinom vojskom, slabo branjena Atina je bila lak zadatak za Kserskovu vojsku.

U istoj godini pobjede kod Termopila i pobjede na moru kod Artemizija, Persijanci su izgubili morsku bitku kod Salamine. Bitka kod Salamine označila je

Stav

gubitak persijske premoći na moru. Iako je većina po-morskih snaga povučena sa ovog prostora, Persijanci su, ipak, ostavili fl otu od oko 25.000 ljudi kod Plateje. Avgusta 479. godine pne u okolini Plateje savez grč-kih gradova-država (Sparta, Atina, Korint i Megara) je porazio persijsku vojsku. Istog mjeseca, neposredno nakon bitke kod Plateje, uslijedila je bitka kod Mikale

u kojoj su Persijanci ponovo poraženi. Upravo ove dvije bitke su označi-

le kraj druge persijske invazije na Grčku i uticale na pre-

stanak persijske prijetnje na Evropu. Ključna

razlika između per-sijske i grčke vojske bila je u konceptu uređenja vojske. Grci su bili efi ka-sniji kao pješadija dok su Persijanci imali nadmoć na

otvorenim pro-storima, gdje je do-

minirala konjica. U tome je možda i objaš-

njenje persijskog poraza na Maratonu dok je brojčano

stanje ključ pobjede kod Termo-pila. Takođe, to objašnjava i grčke po-

bjede kod Plateje i Mikale.Ivan Jovetić(UDG - Fakultet za međunarodnu ekonomiju, fi -

nansije i biznis; Institut za strateške studije i projekcije)

Napad persijskih bornih kola sa srpovima Termopilska bitka

rčku. Prva invazija je ške ciljeve izu-

I će uuša-lj

r-ajno tanskee nad Le-abo branjena

k K k

u kojoj su PersijanUpravo ove d

le kraj druna Grč

stanna

r

mtom

njenjena Mara

stanje ključ pila Takođe to ob


Feljton

Mašan Božovi�- brigadir i komandant na Kritu

Prema Božovićevom izvještaju, stranci se ne prihvataju mirovnih zadataka na Kritu, “no misle da đe je Crnogorac, osim Boga, ne može im ništa niko učiniti”. Crnogorci su se Krita vratili 1. marta 1899. godine. Dočekao ih je knjaz Nikola. Bio je više nego zadovoljan učešćem Crnogoraca u mirovnoj misiji na Kritu.

Po povratku sa Krita, Mašan Božović je dobio čin ko-mandira, a postao je i upravitelj Cetinja. Kao “gradonačelnik” prijestonice, Božović je bio na čelu crnogorske delegacije koja je učestvovala na proslavi 200. godišnjice osnivanja Petrograda. Božović je ostavku na funkci-ju predsjednika Cetinja podnio 1904. godine. Otišao je, zatim, u Rusiju, a potom u rusko poslan-stvo u Carigradu. Ipak, vratio se 1907. godine u Crnu Goru i na-stavio je ofi cirsku karijeru 1910. godine.

U Prvom balkanskom ratu Božović je komandovao Tarskim odredom, a u Prvom svjetskom ratu Drugom divizijom. Pošto je napustio ministarsku funkciju, u decembru 1915. godine, Božović je imenovan za komandanta Sta-rosrbijanskog odreda u Skadru.

Tada je postao serdar Crne Gore, a titulu mu je dodijelio kralj Nikola.

Uloga Mašana Božovića u aktivnostima koje se tiču po-litičke kampanje za prisajedinjenje Crne Gore Srbiji, nije poznata. Ipak, samim tim što je 1918. godine, nakon stvara-nja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, preveden u čin pu-kovnika vojske nove države, može se pretpostaviti da se nije usprotivio “ujedinjenju” Crne Gore i Srbije. Sa činom pu-kovnika postavljen je za komandanta podgoričkog vojnog okruga. Božović, kao ni drugi Crnogorci koji su se stavili u službu novoj državi, nije dugo ostao na ofi cirskoj dužnosti.

Mašan Božović je umro 25. septembra 1920. godine u Podgorici. Sahranjen je na groblju kod Crkve Svetog Đor-đa, pod Goricom.

Ilija Despotović

Poslije Marka Đukanovića, funkciju ministra vojnog ponovo su obavljali Janko Vukotić, Mitar Martino-

vić, pa opet Janko Vukotić, a 3. jula 1915. godine ga je “na-slijedio” Mašan Božović. Ostao je ministar relativno krat-ko-svega nekoliko mjeseci, do 20. decembra iste godine.

Božović se rodio u Piperima 4. marta 1858. godine. Sin je Baša Božovića. Osnovnu školu je završio u Ćeliji Piper-skoj. Sa nepunih 18 godina uče-stvovao je u Veljem ratu, 1876. godine. I ne samo to, nego je u tom ratu odlikovan medaljom za hrabrost. Sa 23 godine zavr-šio je ofi cirski kurs u Podgorici. I opet je bio odlikovan. Godine 1882. poslat je u Italiju, na ško-lovanje. Pošto se vratio, proi-zveden je u čin poručnika.

Božović je 1894. godine bio komandant druge pješadijske škole u Podgorici. Najvažniji Božovićev anganžman bio je na Kritu. Tamo je Božović bio komandant Crnogorskog odre-da, od 1897. do 1899. godine, koji je čuvao primirje između Grka i Turaka. Pod komandom kapetana Mašana Božovića, u Sredozemlje je 12. januara 1897. godine sa Cetinja krenu-lo 70 vojnika i osam podofi cira. Knjaz Nikola ih je ispratio riječima: “Junaci, počašćen sam od velikih evropskih sila da pošaljem četu Crnogoraca u međunarodnu vojsku, jer su uvjereni u vaše poštenje i hrabrost”.

Na ispraćaju na Obilića poljani, knjaz se posebno obra-tio Mašanu Božoviću. “A tebi, gospodine kapetane Mašane Božoviću, dajem bjanko kartu da sve što učiniš u moje ime. Neću ti tražiti objašnjenja. Hoću da ostane ime Crnogoraca na onoj visini na kojoj je vazda bilo, pa vas sve koštalo živo-ta” , rekao je knjaz Nikola.

Kapetan Božović je izvještavao o misiji na Kritu. U pi-smu Janku Vukotiću, 8. februara 1897. godine, na početku misije, Božović piše: “Crnogorci su se svakom dopali, tako da ni komisije, ni konzuli, ni paša nikad ne zaborave da ih pohvale, a osobito su strani ofi ciri oduševljeni našim voj-nicima”.


Documents

PARTNER 37