petrićeva prosudba aristotelove metafizike

8/6/2019 petrićeva prosudba aristotelove metafizike

http://slidepdf.com/reader/full/petriceva-prosudba-aristotelove-metafizike 1/18

UDK 113/119 Petrie, F.:AristotelesIzvorni znanstveni clanak

Primljeno 8/96

Petriceva prosudba Aristoteloveprirodne filozofije

Ivica MARTINOVIC

Saietak

C ijelo jed no d esetljece 1571-1581. ili, tocnije, najm anje toliko Frane je Petrie

proveo zadubljen nad cjelinom A ristotelova m isljenja i, istodobno, nad cjelinomanticke p rirod oslo vn e b astin e. U D iscu ssio nes p erip atetica e u tvrd io je n eka trajn apola zista sv oje p riro dn e filo zo fije. Izriiito je b io p ro tiv p ote ncija ln e b eskona cnostiu matematici i fizici. Pojavu nastanka opisao je s pomocu slijeda, a ne, kaoa risto telo vci, s p omocu n ep rekin uto sti. K ao p la to nica r n ije zatva ra o o ei p red p ro -blemom promjene u prirodi, dapace nije dopustio da bi to bila tem a pridriana

sam o A ristotelovim sljedbenicim a. U sprotivio se aristotelovskom stavu da giba-

nju po kruinici pripada povlasteno m jesto m edu svim gibanjim a. Stovise, ironizi-rao je cijeli A ristotelov nauk 0p ostoja nju p riro dn ih m jesta za p rvo tnin e i 0pri-rodnoj teznji prvotnina prem a tim m jestim a. Prigovorio je Aristotelu da je sferi-cnu vatru kao peti, nedodirljivi i nevidljivi elem ent jednostavno izm islio. U D is-

cussiones peripateticae P etrie je ucinio prvi korak prem a vlastitom filozofskomsustavu. Ali je vee pri tom prvom koraku bilo jasno da ee u njegovu filozofskom

su sta vu p riro dnoj Jilo zo Jiji p rip asti o dliko vano m jesto .

Djelujuci kao profesor platonske filozofije na Sveucilistu u Ferrari tije-

kom dugog razdoblja, tj. od 1577. do 1592., Frane je Petrie izgradivao

vlastiti filozofski sustav, a u okviru njega i osebujnu filozofiju prirode. Unjegovu umovanju 0 prirodi valja uociti tri razvojna oblika. Na pocetku

toga puta, suocen s cjelinom Aristotelove filozofije, Petrie je kriticki u

nizu rasprav istrazivao i Aristotelove nauke u prirodnoj filozofiji, zatim je,

s ambicijom da izgradi »novu geometriju«, izlozio kako razumije djeljivost

ineprekinutost matematickog prostora, osobito crte - a to znaci i puta u

mehanici, a konacna prirodnofilozofska stajalista ugradio je u vlastiti filo-

zofski sustav pisuci remek-djelo 0 »novoj filozofiji«, Svaka od tih triju

zamisli okrunjena je podebljom knjigom, ali se razvijala u razdoblju tije-kom kojega je Petrie objavljivao pripremne i naknadne radove. Tako je

nastao niz spisa koji tvore Petricevo prirodnofilozofsko djelo:

1.D iscu ssio num p erip atetica rum tom i p rim i lib ri X III. (Venecija, 1571);

2:Pismo »Franciscus Patricius Bernardino Telesio, philosopho omni-

um eminentissimo, salutem dicit.«, Venecija, 26. lipnja 1572., objavljeno

u: Francesco Fiorentino, Bernardino Telesio ossia studi storici su l'idea

d ella n atura n el R iso rg im ento ita lia no, Volume secondo (Firenze: Succes-

sori le Monnier, 1874), pp. 375-398;

3



I . Mar t inovic ; Pet riceva prosudba Aris t. fiL Obnov. zivot (52) 1 (1997) str. 3-20.

3. D iscussionum peripateticarum tom i IV. (Basel, 1581);

4. Apologia contra calum nias Theodori Angelutii eiusque novae senten-tiae quod M etaphysica eadem sint, quae Physica (Ferrara, 1584);

5. D ella nuova geom etria ... libri xv. (Ferrara, 1586);

6. Philosophiae de rerum natura libri Il.priores. A lter de spacio physico,

a lter d e sp acio math ematico (Ferrara, 1587);

7. N ova de universis philosophia (Ferrara, 1591);

8. M ystica Aegyptiorum et Caldaeorum , a Platone voce tradita. Ab Ari-

stotele excepta, et conscripta philosophia. Ingens D ivinae sapientiae thesau-

rus ili, krace, Mystica philosophia (Ferrara, 1591);

9. P rim ae philosophiae fiber prim us de principiis, rukopis (Rim, 1596).

Zato govoriti 0temama i postignucima Petriceve filozofije prirode zna-

ci govoriti 0 obiljezjima i dometima ovih Petricevih knjiga i rukopisa

upravo u njihovu kronoloskom slijedu nastanka i uzajamnim odnosima. U

ovom re clanku biti rijec 0prirodnofilozofskim stajalistima koja je Petrie

izlozio i obrazlagao u Discussiones peripatet icae/

Cetiri P etriceva pristupa A ristotelovim prirodoslovnim knjigama

U Veneciji 1571. godine, »tocno tri godine nakon povratka s Cipra«,2

Petrie je zamislio velebno djelo u kojem se htio iscrpno i temeljito suceliti

s cjelinom Aristotelove misli. Nakanivsi pisati na latinskom, naslovio ga je

Discuss iones peripa te ticae , razumijevajuci da ce to djelo sadrzavati raspra-

ve 0peripatetickoj filozofiji, dakle 0filozofiji Aristotelovoj i njegovih ra-

nijih i potonjih tumacitelja, a ne rasprave pisane u duhu Aristotelove filo-

zofije. Primjereno je naravi Petriceva djela na hrvatskom ga zvati Raspra-

ve 0 peripatetickoj jilozojiji.3

Svoj je prvotni nacrt susreta s cijelim Aristotelom Petrie ostvario u ceti-

ri sveska. Prvi i uvodni imao je obraditi Aristotelov zivot, djela i utjecaj.

Sastavljajuci ga, pisac je mogao ocitovati svoju filolosko-povijesnu upuce-

nost. U drugom je svesku Cresanin prepoznavao zajednicke stecevine an-

1 Franciscus Patricius, Discu ssionum peripateticanun tomi W (Basileae: Ad Pemeam

Lecythum, 1581), osobito cetvrtt svezak: »Francisci Patritij Discussionum peripatetica-rum tomus quartus. Aristotelis dogmatum censuram continens,«, pp. 361-479. - Unavodima iz ovoga djela sluZimse pokratom DP, a pojedina mjesta oznaeujem onako

kako je to uvea sam Petrie u kazalu djela: prva mamenka omaeuje stranicu, a drugaznamenka, kad je odvojena zarezom, oznaeuje redak na dotimoj stranici.

2 »Ad Zachariam Mocenicum M. Antonii Senatoris Optimi Filium«, u: DP, ff. 4r-5r, na

f.4r.

3 To je prijevodno rje~nje za naslov vaznoga Petrieeva djela prvi uveo Veljko Gortan usvom ogledu »Franjo Petrie / Franciscus Patricius (1529-1597)« u: Veljko Gortan i

Vladimir Vratovic (priredili), Hrvatski la tinis ti / Croatici auc tores qui La tine scr ipseruntI, PSHK 2 (Zagreb: Matica hrvatska i Zora, 1%9.), pp. 709-713, na p. 712.

4



Obnov. zivot (52) 1 (1997) str. 3-20. I.Martinovic: Petriceva p ro su dba A rist. fiL

ticke filozofije, a u trecem je uocavao razlike izmedu Aristotela i njegovih

grckih prethodnika. Cetvrti i posljednji svezak posluzio mu je za konacnu

prosudbu Aristotelova misljenja, a u tu je svrhu odabrao devet prevaznih

terna, pretezito iz filozofije prirode, a tek manjim dijelom iz ontologije."

U Petricevu pristupu antickoj prirodoslovnoj bastini uociti je metodicko

stupnjevanje: suglasje, nesklad, prosudba (lat. concordia, discordia, censu-

ra). Prvi je svezak svojih Rasprava Petrie objavio 1571. godine u Ferrari,

gradu svoga profesorskog djelovanja, a dovrseni spis, ostvaren u cetiri

sveska, izasao je 1581. godine u Baselu.5

Cijelo jedno desetljece, u kojem je osvjedoceni platonicar glavninusvoga napora posvetio proucavanju Aristotelova djela, zrcali se i u Pe-

tricevu portretu koji je otisnut na poledini naslovne stranice Rasprav 0

peripatetickoj jilozojiji (S 1. 1 ).

Pristup koji je odabrao u pojedinom svesku svojih Rasprava Petrie je s

osobitom pomnjom primijenio na prirodnu filozofiju za koju je iskoristio

sedam srodnih imena: prirodoslovlje (lat. physiologia, DP 337,9), fizika

(lat. physica, DP 227,28), fizicka znanost (lat. physica scientia, DP 228,7),

prirodna znanost (lat. scien tia natura lis , DP 235,20), filozofija prirode(lat. philosoph ia naturae, DP 337,10), prirodna filozofija (lat. philosophia

naturalis, DP 235,32 i 364,25) i fizicka filozofija (lat. philosophia phys ica ,

DP 365,16). U skladu stirn nazivljem, Petrie je antickog filozofa, kad i

ukoliko proucava prirodu, zvao fiziologom, fizicarem, prirodoznanstveni-

kom iii prirodnim filozofom. Nagnut nad Aristotelovim prirodnofilozof-

skim spisima i cjelokupnim grckim prirodoslovljem kao nad zrcalom, Pe-

trie nam je omogucio vidjeti cetiri svoje predodzbe 0prirodnoj filozofiji

jer je Aristotelov nauk 0prirodi proucavao pod cetiri razlicita kuta.

4 Usp. opis Petricevih Discuss ionum peripa te ti carum , u: Mihaela Girardi Karsulin, »Pe-

tricevo tumacenje predmeta Aristotelove Meta fizike« , P rilo zi za istraiiva nje h rvatske

filozofske bastine 5 (1979.), na p. 241.

5 Franciscus Patricius, D iscussionum peripateticarum tom i primi libri XIII. (Venetiis:

Apud Dominicum de Franciscis, 1571.); Franciscus Patricius, Discu ss ionum per ipate ti-carum tomi IV. (Basileae: Ad Perneam Lecythum, 1581.). Usp. Sime Juric, Croatiae

sc rip to re s L atin i re ce ntio ris a eta tis (Zagrabiae: Institutum historicum Academiae sci-

entiarum et artium Slavorum meridionalium, 1971), p. 8, gdje su opisani primjerci

koje posjeduje Nacionalna i sveuCilisna knjiZnica u Zagrebu. Juricevim nalazima prido-

dajem i svoj: primjerak baselskog izdanja u KnjiZnici Balda Bogisica u Cavtatu sa si-

gnaturom B VII. 3/1. - Poneki au tori ne razlikuju da je Petrie 1571. godine prvi put

objavio sarno prvi svezak, a 1581. godine drugo izdanje prvoga sveska i prvo izdanje

drugog, treceg i eetvrtog sveska svojih Rasprav. Vidi, primjerice: Franco Volpi, »Exer-

c ita tio ne s p arado xic ae adv ers us A risto te le os , Pierre Gassendi«, u: Franco Volpi und

Julian Nida-Rumelin (hrsg.), L exikon der philosophischen W erke (Stuttgart: Alfred

Kroner Verlag, 1988), p. 270, gdje Volpi tvrdi da bi prva tri sveska bila objavljena u

Veneciji 1571. g od ine , - Naslovnica svakoga sveska u baselskom izdanju bila je opre-

mljena potpunim bibliografskim podacima. Tiskar je OOto racunao i na samostalnu

prodaju pojedinih svezaka.

5



I. Martinovie: P etric ev a prosud ba A rist: fiL Obnov. zivot (52) 1 (1997) str. 3-20.

Stika 1

Stika 1: Frane Petrie u vrijeme dovrsetka knjige 0Aristotelovoj filozofiji. Portret, prema

dataciji na ovalnoj vrpci, nastao »u dobi ad 51 godine, godine Spasenja 1580.«,

objavljen na poledini naslovne stranice. Franciscus Patricius, Discussionum peripa-

teticarum tomi IV. (Cetiri sveska rasprav 0 peripatetickoj filozofiji,Basel, 1581.),

f. lv, Bakrorez.

U devetoj knjizi prvoga sveska, Petrie je sebi postavio tesku zadacu:

utvrditi »istinski i pravi poredak Aristotelovih prirodoslovnih knjiga«

(»verum et germanum Aristotelicorum naturalium librorum ordinem«,

OP 124,46). Aristotelova prirodoslovna ostavstina, kako Petrie sazimlje

prijepor medu aristotelovcima, sadrzana je u ne manje od 52 knjige. Me-

du njima prva mjesta zauzimaju: 1. osam knjiga Fizike; 2. Cetiri knjige 0

nebu; 3. dvije knjige 0 nastanku ipropasti; 4. prve tri knjige Meteorologike(OP 112,28-37). Poredak ostalih knjiga predmet je dugotrajnih raspri

medu proucavateljima Aristotelove ostavstine, kako medu Grcima tako i

medu Arapima. Premda je Petrie ponudio poredak 30 Aristotelovih knji-

ga 0prirodi pocevsi od opcenitijeg prema manje opcenitom predmetu

(OP 127,1-19), ipak je istrazivanje zakljucio tvrdnjom da se pitanja koja

se odnose na poredak Aristotelovih spisa ne mogu lako rijesiti, Tako je,

naime, glasio posljednji rubni podnaslov devete knjige: »Problemata in

ordinem redigi non facile possunt« (OP 127,18-23).

6



Obnov. zivot (52) 1 (1997) str. 3-20. I. Martinovic: P etric eva prosudb a A rist. fiL

Zajednicke stecevine anticke prirodne jilozojije

Pri usporedbi Aristotelove prirodne filozofije s prirodoslovnim gledisti-

rna njegovih grckih prethodnika posao je Petrie od pitanj 0kojima postoji

suglasje (concordia) u grckoj prirodoslovnoj bastini, Zajednicke stecevine

obradio je u drugom svesku svojih Rasprava, i to u petoj i sestoj knjizi,"

Evo recenice koja najbolje ocituje Petricev pristup: »Buduci da je Aristo-

telova fizicka znanost sadrzana u 50 knjiga i u njima se ispituje deset po-

ucaka: 0 pocelima, 0 zajednickim pripadcima, 0 svijetu, 0 nebu, 0 prvo-

tninama,0

djelovanju,0

isparivanju,0

dusi,0

zivotinjama,0

biljkama,nista od ovoga po mnogim svjedocanstvima samoga Aristotela nisu izosta-

viIi ni oni stari fizicari.«7 Aristotelu je, tako Petrie shvaca razvoj prirodo-

slovlja i umovanja 0 prirodi, ostalo ne otkriti, nego usavrsiti nauk 0 priro-

di (»non ad inventionem, sed ad perfectionem«, DP 228,49). Time profe-

sor iz Ferrare umanjuje Aristotelovu ulogu u razvoju grcke prirodoslovne

misli, ali otvara pitanje 0samom sebi kao filozofu prirode i prirodoslovcu:

sto je on stvarno mislio 0 napretku u spoznanju prirode, 0 mogucnosti

novih prirodoslovnih spoznaja?Medu pitanja 0kojima postoji suglasje medu antickim prirodoslovcima

Petrie je ubrojio i dva vazna astronomska pitanja: 0 polozaju Zemlje U'

sredini svijeta i 0 omedenosti svijeta (DP 230,19-21). Je Ii Petrie 1581.

godine, kad zakljucuje svoj rukopis, znao da je Kopernik 1543. godine

objavio djelo De revolutionibus orbium coelestium (Oobrtajima nebeskih

krugova), au njemu i novu, heliocentricku sIiku svijeta? Je Ii mozda tek

pri pregovorima s baselskim izdavacem doznao da je u Baselu 1566. godi-

ne izaslo novo izdanje Kopernikova epohalnog dje1a s tom istom helio-

centrickom slikom svijeta?8 Ipak, taj ee stay Petrie do 1589. godine izmi-

jeniti, a 1591. godine i objaviti u svom remek-djelu Nova de universis

philosophia. Pod naslovom »De astrorum motu«, u pankozmijskom dijelu

svoje filozofske sinteze, Petrie ce opisati tradiciju heliocentricke sIike svi-

6 »Libe r V . conform ia cum antiquis Physiolog iae cap ita com ple cte ns.« i »Libe r VI. qui

Physico rum d ogm a tum co ncord iam contine t.«, u : Patriciu s, D i scu ss ion u m peripatetica-

rum tomus secundus (B asile ae : A d Pe rne am Le cythum , 1581.), pp. 227-235, 235-257.

7 D P 228,6-11: »Cum e nim qu inquag inta libris Aristote lis physica scie ntia contine atu r,

in iisqu e 10. g ene ralia The ore m ata e xam ine ntur, De principiis, De comm unibis acci-

d entibus, De M undo, de coe lo, d e Elem entis , d e Actione , d e Exhalatione , d e Anim a,

d e A nim alibus, d e Plantis , nihil horum A ristote lis ipsius te stim oniis m ultis , Physici iIIi

ve te re s prae te rm ise runt.« U sp. srod an prikaz prirod nofilozofske proble matik e u : DP235,32-38: »om nia naturalis philosophiae The ore mata«; DP 364,27-31: »nove m om -

nino ge ne ralia The ore mata, se u The se s, se u proble mata«.

8 N icolaus Cope rnicus Torinensis , De revolutionibus orbium coelestium libri VI. (Basile-ae : Ex officina H enricpe trina, 1 566.), napose d ese to pog lavlje prve k njig e naslovlje no»D e ord ine coe le stium orbiu rn«, ff. 7v-1O r i slika na f. 9v.

7



I. Martinovic: Petriceva prosudba A rist: fiL Obnov. zivot (52) 1 (1997) str. 3-20.

jeta i kao posljednjega u nizu istaknuti Nikolu Kopernika, »najvecega

zvjezdoznanca nasega doba« koji tvrdi da se Zemlja uistinu kreee.9

Osim u astronomiji, Petrie je za suglasjem u grckoj prirodoslovnoj ba-

stini tragao i u trima podrucjima prirodne filozofije koja ce poslije prera-

sti u posebne discipline: meteorologiju, zoologiju i botaniku (OP 231-

-234).

U slijedu izlaganja Aristotelove filozofije prirode, i to one njezine naj-

stroze jezgre, Petrie je, poput Aristotela i svih njegovih privrzenika, razli-

kovao »pocela« (principe, lat. principia) i »prvotnine« (elemente, lat. ele-menta). »Pocela ne smiju bivati niti jedna od drugih, niti od cega drugoga,

a od njih potjece sve(...) Pocela uistinu uvijek ostaju«,l0 zapisao je Aristo-tel u prvoj knjizi svoje Fizike, da bi istaknuo njihovu samostojnost i vje-

enost. Pocela pritom treba razumjeti kao uzroke: tvarni, oblikovni, tvornii svrsni, Tek tada Aristotel moze definirati prirodu i 0njezinoj svrhovito-

sti izreci znameniti stav: »Bog i priroda nista ne rade uzalud« (»Oeus et

Natura nihil frustra facit«, OP 241,28; 241,51). Time Aristotel nije jos

rekao kako je graden svijet. Da bi to izrekao, progovorit ce i 0prvotnina-

rna fizickoga svijeta. Prvotninu iIi element treba razumjeti kao gradivni

sastojak svijeta, i to od najranijega iskaza te vrste, koji se pripisuje Empe-

doklu: »Cetiri su prvotnine: vatra, voda, zemlja, zrak« (OP 252,24-25)

Razlike izmedu p rirodo slo vca A risto tela

igrcke prirodos lovne sta rine

U trecem svesku svojih Rasprav 0peripa te ticko j J ilozoJ iji Petrie je susta-

vno prikazao razlike izmedu Aristotela i grckih mu prethodnika u po-

drueju prirodoslovlja (lat. physiologia). U grckoj prirodoslovnoj predajiprije Aristotela filozof iz Cresa prepoznao je tri razlicita pristupa i odvo-

jeno ih je opisao u trima knjigama treceg sveska. U drugoj je knjizi prou-

cio Aristotelove stavove 0trojici ranih grckih prirodoslovaca Empedoklu,

Anaksagori i Demokritu, u trecoj je knjizi obradio prigovore koje je Ari-

stotel uputio Pitagorinim sljedbenicima, a u sestoj se knjizi usredotociona razlike izmedu ucitelja Platona i ucenika Aristotela (Sl. 2).11

9 Vidi 0Koperniku, u: Franciscus Patricius, Nova de universis philosophia (Ferrariae:

Apud Benedictum Mammarellum, 1591.), f. 103rb, ito u knjizi pod naslovom »Deastrorum motu«, takoder na f. l04rb.

10 Vidi grcki navod i latinski prijevod u DP 235,46-48: »Oportet enim principia neque exse invicem esse, neque ex aliis,& ex his omnia( ...) Principia vern semper oportet ma-

nere« Usp. Aristotel, Fizika 1,5 (Zagreb: Globus, 1987.), preveo T. Ladan, p. 15.11 »Liber II. Aristotelis cum tribus Physiologis dissensionem«, »Liber III. Aristotelicas

contra Pythagoram obiectiones, earumque solutiones« i »Liber VI. Aristotelica contra

Platonem obiecta in Physiologiam, eorumque dilutiones«, u: Patricius, Discussionumper ipate ticarum tomus tertius (Basileae: Ad Perneam Lecythum, 1581.), pp. 301-306,

306-312,337-349.

8



Obnov. zivot (52) 1 (1997) str. 3-20. I.Martinovic; Petnceva prosudba Aris t: fiL

T o ML I

I T EB R 0 R

Elenchus.

R T I Iv M

L IB . I. Habet difcordiam Arifto te lis cum quatu osvere r ibus Theo log is .

Ll B. I I. A riftote lis cum tribu s P hyfio!og is d iffe n~f ionem.

L l B . I II. A riftote licas contra P jthag oram obie ctio-nes , earumquefolutiones .

L IB .IV . P lato nice .D iale cticcs cum Arifto te lica co l-Iationcm ac difcordiam.

LIB. V. Excuflionern e o rum ,qua : A rifto te le s c on traIdeas Platonisditpurauir ,

L IB .VI. Ariftore l ic a con rr a P la tonem obieda inPhy-f ioJog i:un, eo rumque dilutiones,

LIB. VIl.Solutionem eorum qua: Arif to te l e s in ACti-ua ph ilo fophia P la toni obi e cir, slika 2

Slika 2: Kazalo treceg sveska, posvecenog istrazivanju razlika izmedu »Aristotela i starih

filozofa«. Petrie, Cetiri sveska rasprav 0peripate ticko j j iiozo ji ji (Basel, 1581), p.

288.

Medu ranim grckim filozofima prirode odlucio je Petrie prouciti trojicu

»koje je Aristotel napadao ostrije nego druge« (DP 301,13-14): Empedo-

kla, Anaksagoru i Demokrita. Izabrao ih je upravo zato sto ih je Aristotel

najvise napadao, a tim je sporovima prilagodio i metodu istrazivanja grckeprirodoslovne starine. Najprije bi izlozio Aristotelov prigovor, zatim bi

ponudio razloge protiv Aristotelova napadaja, ostajuci uvijek zadubljennad Aristotelovim spisima i svjedocanstvima drugih pisaca i komentatora.Aristotel je, primjerice, ustvrdio: »Empedoklo kaze da ni jedan od eleme-nata ne nastaje jedan iz drugog« (DP 301,24-25). Petrie se pak pozvao nastihove u kojima da je Empedoklo naucavao prijelaz jednog elementa u

drugi.12 IIi,Aristotel je Anaksagori prigovorio da je element vatrunazvao

eterom, a Petrie je zamijetio protuslovlje: »8to Aristotel u trecem pogla-

vlju prve knjige 0 nebu kudi, u trecem poglavlju prve knjige Meteorologi-ke hvali« (DP 303,50-53). IIi,Aristotel je osporio Demokritovo prirodno-

filozofsko polaziste: »Pocel za prirodnine ima beskonacno« (DP 305,10-

-11), a Petrie je bas u tom pitanju htio biti Demokritovim braniteljem.

U odnosu Aristotela prema pitagorovcima Petrie je uocio dva daleko-sezna prigovora koja pripadaju podrueju filozofije prirode.

12 DP 301,29-40. Usp. f r o 17 iz prve knjige Empedoklova spjeva0prirodi, u: HermannDiels, Predsokra tovc i: Fragmenti I (Zagreb: Naprijed, 1983.), pp. 286-287.

9



I.Martinovic: Peu ic eva p ro sudba Aris t. f iL Obnov. zivot (52) 1 (1997) str. 3-20.

Prvi se odnosio na harmoniju koju su pitagorovci pridijelili nebeskim

tijelima, a svi su tumaci uvidali da to izricito govori protiv pitagorejskeslike svijeta (RP 307,16). Drugi je Aristotelov prigovor bio upucen ulozi

koju su pitagorovci namijenili brojevima: »Priroda se sastoji od brojeva«

(RP 307,37-38). Petrie je r:ak obrazlagao da su se pritom izrazili »simbo-licki, misticki, alegorijski«. 3 .

U ocjeni nesklada izmedu Plato nove i Aristotelove prirodne fiIozofije

Petrie je posao od primjedbe da se Aristotel svom ucitelju Platonu vise

podrugivao u filozofiji prirode nego u fiIozofiji Boga.l" Petrie je, zbog

svoga platonistickog osvjedocenja, ustao protiv Aristotelovih »izvrtanja«

Platonovih izricaja i protiv Aristotelovih »otvorenih lazi«,15tako da je re-

dom proucio sva ona mjesta gdje je Aristotel uputio prigovore dijalogu

Timej, onorn dakle dijalogu u kojern je Platon oblikovao vlastitu prirodnu

filozofiju. Prirnjerice, Petrie je opovrgnuo Aristotelovu tvrdnju da Platon

nigdje nijelisao 0promjeni (Iat. alteratio), prevaznoj terni svake prirodne

filozofije.'

Profesor platonske filozofije nastojao je obraniti Platona i u podrucju

optike, premda je znao za opci, a ne sarno Aristotelov prigovor da Platon

nije dobro rastumacio kako nastaje vid kad se pozvao na nacelo »slicno seslicnim spoznaje« (»simile sirnili cognoscitur«, RP 346,5-6). Sto je predo-

dzba iIi slika - to za Petrica ostaje zagonetkorn 1581. godine. »Nastaje Ii

predodzba isijavanjern zrak iz ociju iIi ulaskorn vrst u oci, veliko je pita-

nje«,17otvoreno unatoc velikim naporirna aristotelovaca i platonicara, za-

biljezio je Petrie devet godina prije nego je mladi Rabljanin Marko Antun

de Dominis u padovanskoj gimnaziji zapoceo obavljati opticke pokuse sa

staklenim kuglama koje je napunio vodorn.18

13 DP 307,33-35. Usp. Girardi Karsulin, F ilozofska m isao F rane Petrica, pp. 88-89.14 DP 337,11-12: »Pluresin naturae philosophia quam in divina Aristoteles contra prae-

ceptorem cavilloseffinxit...«15 Vidi osobito DP 338-342, gdje je Petrie Aristotelov pristup Platonovoj filozofiji uee-

stalo opisivao nazivcima: calumn ia , r ep rehens io , o btr ec ta tio , mendacium .16 DP 343,48-49: »Nec minus mendacii convincitur, cum ait /Aristoteles/, illum /= Plato-

nern/ de alteratione non scripsisse...«. Vidi i kazalo »Rerum et verborum maxime me-morabilium elenchus«, u: Franciscus Patricius, D iscussionum peripateticarum tom i IV

(Basileae: Ad Perneam Lecythum, 1581), f. Slv: »alterationis doctrinam non intermisitPlato«.

17 DP 346,43-44: »An vtsio per radiorum emissionem ex oculis, aut per specierum intro-

missionem in oculos fiat, magna quaestio est.,«

18 Usp. August Ziggelaar, »Das Gymnasium der Jesuiten in Padua urn 1590 in Verbin-dung mit dem Buche von Marcantonio de Dominis 'De radiis visus et lucis', 1611«,

Archivum H istoricum Societatis Iesu 49 (1980.), pp. 255-264; Ivica Martinovic, »Filo-zofska i prirodoznanstvena istrazivanja hrvatskih isusovaca od Marka Antuna de Do-

minisa do Josipa Franje Domina«, u: Isusovacka baitina u H rvata (Zagreb: MGC,1992.), pp. 77-97, na pp. 77-78.

10



Obnov. zivot (52) 1 (1997) str. 3-20. I. Martinovic; Petric ev a p ro su dba A ris t. fil:

Sustavno is traiivanje Aris to te love prirodne jilozojije

U cetvrtom svesku Rasprav 0peripatetickoj f i/ozoji ji , »koji sadrzi pr5>-sudbu Aristotelovih ucenja« (Sl. 3), Petrie se pretezito posvetio istraziva-

nju prirodnofilozofskih pitanja, sto bjelodano dokazuje i kazalo toga sve-

ska (Sl. 4):

I. 0 pocelima (principima) prirodnin.

II. 0 lisidbi i obliku.

III. 0 prvoj tvari.

N. 0 vjecnosti svijeta i vremena.

V. 0 vjecnosti gibanja.

VI. 0 vjecnosti i biti neba.

VII. Prva knjiga 0prvotninama (elementima).

VIII. Druga knjiga 0prvotninama (elementima).

IX 0 nastanku i propasti.

X 0 sest nebeskih smjerova.19

FRANCISCI

Pacritij

DISCVSSIONVMPenparericarum

TOM V SQgarcus.

ARISTOTELIS DOGMATVM

C cn fu ll m c or ui nc ns .

BASILEAE

AD t'El\NEhM LEC\'THVM

~I n x x cr.

Slika 3

S lik a 3: N aslo vnica ce tvrtog sve sk a Pe trie evih rasprava, po sve ce nog pre te zito A ristote lo voj

filo zo fiji p riro de . P etrie , Cetv rti s ve zak rasp rav 0 peripaletitkoj jilozojij i (Basel ,

1581.), p . 361.

19 »Tom i quarti librorum e lenchus,«, DP 362.

11



I . Mar tinovic ; P etricev a prosudb a A rist: fiL Obnov. zivot (52)1 (1997) str. 3-20.

TOM IQVART I LIB

R O -

R V MEL ENe H V S.

Lib. I.Lib. II.Lib. III.L ib. I Ill.Lib. V.Lib. VI.Lib. VII.Lib. VIII.Lib. IX .Lib. X .

De P rincip ijs re rum Natu ralium .De Priuatione &Forma.D e Mate ria prim a.D e Mundi Tem porifque ~ te rnitatc.D e Motu s e tcrnirare .De Cceli xternitate eflentiaque,De E lem e ntis p rirnu s.De Elementis fecundus.De Gencratione &Corruptionc.De Se x C ce li Diftantijs. Stika 4

Slika 4: Prirodnofilozofske teme u C etvnom svesku rasprav 0peripatet ickoj f ilowfi ji Frane

Petrica (Basel, 1581.). Kazalo cetvrtoga sveska, p. 362.

Zasto se Petrie odlucio upravo na prosudbu Aristotelove prirodne filo-

zofije? Smatrao ju je jednim od cetirfju glavnih dijelova Aristotelove filo-

zofije (snaturalis, divina, civilis, logica«, DP 364,15-16), dapace smatrao

ju je najboljim dijelom Aristotelova misljenja, ustvrdivsi0Aristotelu i nje-

govoj filozofiji: »Njezin pak dio 0 prirodi ucinio ga je nadaleko slav-

nim.«20 Pri vrednovanju Aristotelove filozofije prirode, a to znaci i pri

izricanju svoje prosudbe 0 prirodi, Petrie je Aristotelove spise 0 prirodi

dozivljavao sukladno opcoj predodzbi koja se ustalila od Averoesova do-ba: »Sva je ta prirodna filozofija sadrzana u 52 cijele knjige sto su ostale

od mnogih koje je Aristotel bio napisao, a razdijeljene su u nekih 618

pogiavija. U tako brojnim i knjigama i pogiavijima, smatraJu, nije izreceno

vise od devet posve opcih poucaka iIi tvrdnja iIipitanja.« 1

Sustavno istrazivanje Aristotelova nauka 0prirodi profesor platonske

fiIozofije u Ferrari uoblicio je u deset knjiga. U prvim trima bila je rijec 0

pocelima prirodnin. Tu je Petrie moran rascistiti vazno metodolosko pita-

nje: komu vise pristoji iziagati »0pocelima fizicke filozofije« (de principiis

20 DP 364,20-21: »Naturalis autem /philosophiae/ pars eum /=Aristotelern/ longe incly-tum fecit« Usp. Girardi Karsulin, Filowfska misao Frane Petrica, osobito poglavlje

»Petriceva ocjena Aristotelave (aristotelovskej-filozofije prirode«, pp. 172-199, na p.

172;Anto Misic,Metajisica della luce in »N ova de univ er sis philo soph ia« d i F ranc is cu s

Patricius (Roma: Pontifieia Universitas Gregoriana, 1995.), p.36.21 DP 364,25-29: »Ea naturalis philosophia omnis comprehensa est LII. totis libris, qui

de multis quos conscripserat, supersunt. Iisunt a quibusdam DCXVIII capitibus di-stincti. His tam numerosis et capitibus et libris, non plura quam navem omnino gene-

ralia Theoremata, seu Theses, seu problemata mavis nuneupare, pertraetantur.«

12





I. Martinovic; Peuiceva prosudba Aris t. fiL Obnov. zivot (52) 1 (1997) str. 3-20.

prirodninama.ef 5tovise, izricito je osporio beskonacnost u samoj mate-

matiei: »Mi pak nijecemot ...) da matematicki broj moze rasti u beskona-cnost. Nijecemo i to da se matematicka velicina moze beskonacno bilo

umanjivati bilo dijeliti.«29

Kako rastumaciti Petricev pristup beskonacnim velicinama? Prema

Aristotelu, beskonacnost se ocituje na dva nacina: kod brojeva dodava-

njem, kod geometrijske velicine diobom. Rijec je 0vrsti beskonacnosti

koja se ostvaruje u postupku koji se uvijek iznova moie ponoviti, dakle 0

potencijalnoj beskonacnosti, Znacenje Petricevih prigovora valja otkriti u

zucljivu zauzimanju protiv potencijalne beskonacnosti, Platonicar nije

mogao ne prigovoriti istinskom dostignucu Aristotelove Fizike. Aristotel

je, uvodeci pojam potencijalne beskonacnosti, pomisljao na mislene ipo-

mislive postupke, platonicar je zahtijevao da oni budu dogadajni i ostvari-

vi ako se odnose na same prirodnine (DP 404,6). U naravi rnatematickih

objekata, kako ih tumaei Platon, treba traziti razlog Petricevim zakljucci-

rna 0beskonacnosti u matematiei.

Iste primjedbe, prosuduje Petrie, valja izreci i 0vremenu, »koje je Ari-

stotelu bilo treca beskonacnost« (»tempus ipsurn, quod tertium infinitum

AristoteIi erat«, DP 404,26). Je Ii vrijeme uistinu beskonacnost? Aristotelje ponudio sest razloga u prilog potvrdnom odgovoru, Petrie ih je sve

osporio. A osporivsi beskonacnost vremena, mogao je Petrie lako osporiti

i beskonacnost gibanja: »Sto je receno 0vremenu, isto treba reci i 0gi-

banju.«30 Je li shvacao da time ipak pristaje uz Aristotelovu tvrdnju 0

istovrsnu ustroju vremena i gibanja?

Glede gibanja Petrie je, dakako, lucie gibanje pokretljivog tijela od gi-

banja pokretaca (motus mobilis i motus motoris, DP 416,12-13). K tomu,

razlikovao je prvog i drugotne pokretace (primus motor i secundarii mo-.tores, DP 416,20-26). Zustro je i iscrpno protuslovio Aristotelovu nauku

o odlikovanu polozaju kruznoga gibanja medu svim ostalim gibanjima,

postavivsi pitanje: »U cemu je, dakle, laznost te aristotelovske tvrdnje da

nijedno gibanje niti jest niti moie biti neprekinuto i jedno osim kruino-ga ?«31

U sedmoj i osmoj knjizi cervrtoga sveska Petrie je raspravio prastaro

pitanje 0 sastavu svijeta: koliko je elemenata svijeta i koji su to? Prvi je

Empedoklo ucio da elemenata ima eetiri: vatra, zrak, voda i zemlja. Ari-

28 DP 404,15: »Coneludamus ergo primo loco hane numeri mathematici & magnitudinis

mathematicae infinitatem alienam esse a naturalibus rebus«, Usp. opSirniju rasclambu

o Petrieevu razumijevanju odnosa izmedu matematike i fizike u: Girardi Karsulin, Pi-

lozo fska misao Frane Petrica , p. 190.29 DP 402,34-37: »Negamus tamen nos, ut in genere eadem persistamus, verum esse,

mathematieum numerum in infinitum posse exerescere. Negamus etiam, mathemat i-cam magnitudinem infinite vel minui vel dividiposse.«

30 DP 408,45: »Quod de tempore dieimus, idem dicendum de motu,«31 DP 420,55-56: »Quae igitur falsitas Theseos istius Aristotelicae, nullum m otum esse

vel e sseposse con tinuum e t unum praete r c ir cu la rem?«

14



Obnov. zivot (52)1 (1997) str. 3-20. I . Mar tinov ic ; Petnceva prosudba Ari st: fiL

ricnu vatru« (lat. e lementalis ignis sphaera, DP 437,30-31 iIi ignis sphaera-

lis, DP 441,5 i 441,38) u nebeskom podrueju koju, kriticki primjecuje Pe-trie, »nitko nikad nije dotaknuo, nitko od ljudi nikad je nije vidio«.32 Da

bi, pozivajuci se i na Aristotelove iskaze 0ulozi osjeta u spoznajnom pro-

cesu, poentirao: »osjeta se nije odreci« (DP 440,29-30). Upozorivsi na

mjesto gdje Aristotel tvrdi da zvijezde ophode ispod »njegova« vatrenog

kruga, Petrie je zakljucio 0 Aristotelovu petom, nedodirljivu i nevidljivu

elementu: »Zvijezde koje nastaju nize dostatni su znak da nikakvu sfe-

ricnu vatru ne treba izmisljati.«33

Uz to, Petrie je raspravio i Aristotelov nauk 0 teznji elemenata prema

svom »prirodnom« mjestu. Osporio je taj nauk jednostavnim protuprim-

jerom, podrugujuci se Aristotelu: »Plamen se penje, dakle sfera vatre je

gore. Plamen se spusta, dakle sfera vatre je dolje.

Plamen se zanosi ustranu, dakle sfera vatre smjestena je ukoso« (DP

445,47-49). Dapace, prigovor upucen Aristotelu, Petrie je jos zaostrio

\ kad je postavio pitanje koje pogada u sri mehanike: »Kako kruzno giba-

nje neba moze uzrokovati gibanje po pravcu?«34

Petrie, dakako, nije propustio upozoriti na posljedice Aristotelova nau-

ka da elementi imaju svoja prirodna mjesta i da oni, ako se na tom mjestu

ne nalaze, njemu teze, Ako je tijelo, sto se najeesce dogada, sastavljeno

od vise elemenata, a svaki se element nastoji gibati prema svom priro-

dnom mjestu, sto treba zakljuciti 0gibanju takva tijela? (DP 450-451).

Na temelju proucavanja Aristotelovih odgovora na to pitanje, Petrie je

izrekao svoju prosudbu: »Filozofija, predana nam od Aristotela, 0jedno-

stavnim i slozenim gibanjima isprazna je, nestalna, nepostojana, lazna.«35

Devetu Petricevu knjigu, posvecenu nastanku i propasti, otvara onto-

loski iskaz iz druge knjige Aristotelova djela De genera tione et corruptio -

ne: »Bolje je biti nego ne biti« (»melius autem, ipsum esse, quam ipsum

non esse«), a Petrie ga preoblikuje u iskaz vlastitog nadahnuca: »Priroda

zudi biti, dakle izbjegava i protivi se ne biti.«36 Platonicar na ferrarskoj

sveucilisnoj katedri u zariste raspre postavlja Aristotelovo tumacenje na-

stanka koje razumijeva neprekinuti, a ne uzastopni postupak. Oprecno

32 DP 439,49-52: »Non ambigo nunc, de igne hoc nostrate culinario, aut subterraneo,

sed iIIo qui in quadam sphaera supra aerem, sublunae orbe, est ab Oeello, deindeetiam ab Aristotele collocatus, quem nemo unquam tetigit, nullus hominum unquam

vidit.«33 DP 442,28-29: »Concludam ego contra suos discurrentes, stellas quae inferius fiunt,

signum sufficiens esse, nullum Sphaeralem ignem neeesse esse fingere.«34 DP 447,42-43: »At rogabo ego ut primo modum commonstrent, quo motus circularis

coeli rectum possit causare motum?«35 DP 451,17-18: »Vana ergo est philosophia ab Aristotele nobis tradita, de motibus

simplicibus et mistis, inconstans, infirma, falsa.«36 DP 455,45: »Natura, esse cupit, non esse ergo refugit et abhorret,«

15



I . Mar t inovic : P etrice va pro su dba A rist. fiL Obnov. zivot (52) 1 (1997) str, 3-20.

Aristotelu, Petrie je uvjeren da uzastopni slijed bolje od neprekidnine

opisuje dogadaj nastanka (OP 469,38-41).U zakljucnoj, desetoj knjizi svoje ocjene Aristotelova misljenja 0priro-

di, Petrie je raspravljao 0smjerovima u svemiru. Najprije je opisao stajali-

ste Pitagorinih sljedbenika koji su na nebu razlikovali sest smjerova: gore,

dolje, naprijed, natrag, desno, lijevo, pri cemu su »lijevo« i »desno« sma-

trali principima (OP 470, 44-45), uocavajuci dakle vrijednost simetrije.

Aristotel je u predgovoru svojim knjigama 0 nebu (De coelo) dokazivao

da sva tijela imaju tri udaljenosti: duzinu, sirinu i dubinu, a u rijetkim je

okolnostima znao »gore« okarakterizirati kao kraj svemira, oprecno Pla- /

tonu koji je nijekao da u svemiru postoji gore i dolje (OP 479,32). Sam

pak Petrie zastupao je platonisticki stay: »Nista na nebu nije po naravi

desno i lijevo, nista po naravi nije gore i dolje, nista po naravi nije napri-

jed i natrag« (OP 479,18-19).

Prvi obr is Petr ice ve filo zoJije p rirode

Cijelo jedno desetljece, tocnije najmanje toliko, proveo je Petrie zadu-bljen nad cjelinom Aristotelova misljenja i, istodobno, nad cjelinom an-

ticke prirodoslovne bastine. Sto je postigao proucavanjem Aristotelovih

prirodnofilozofskih spisa?

Najprije, utvrdio je neka trajna polazista svoga umovanja 0prirodi, sto

se od osvjedocena platonicara i moglo ocekivati, Primjerice, izrijekom je

bio protiv potencijalne beskonacnosti u matematici i fizici. Pojavu nastan-

ka opisao je s pomocu slijeda, a ne, kao aristotelovci, s pomocu nepreki-

nutosti. Tragajuci za zajednickim u prirodnim filozofijama grcke starine

od Talesa do Aristotela, Petrie je ustanovio temeljni ustroj svake prirodne

filozofije, pa tako i svoje vlastite.

Kao platonicar nije zatvarao oei pred problemom promjene u prirodi,

dapace nije dopustio da bi to bila tema pridrzana sarno Aristotelovim

sljedbenicima. Usprotivio se aristotelovskom stavu da gibanju po kruinici

pripada povlasteno mjesto medu svim gibanjima. Stovise, ironizirao je ci-

jeli Aristotelov nauk 0postojanju prirodnih mjesta za prvotnine i 0pri-

rodnoj teznji prvotnin prema tim mjestima. Zakone mehanike trebalo je,

dakle, potraziti izvan aristotelovske »slike svijeta«.Neke je probleme nazvao velikima. Vee 1581. godine takvim je dozi-

vljavao pitanje: kako vidimo ono sto vidimo, ali ga to pitanje nije upravilo

prema gnoseoloskim istrazivanjima, Raspravljajuci de visu ide visione kao

da se pripravljao za temu svjetla u svojoj »novoj filozof~i«, temu koja cega kao renesansnoga filozofa prirode najvise proslaviti.'

37 Frederick Copleston, A history of philosophy III: L ate m edieval and Renaissance Phi-losophy (1953; Doubleday: Image Books, 1993), p. 254.

16



Obnov. zivot (52) 1 (1997) str. 3-20. I . Martinovic r Petric eva p ro su db a A rist: fil

Prigovorio je Aristotelu da je sfericnu vatru kao peti, nedodirljivi i ne-

vidljivi element jednostavno izmislio. Taj Petricev stav mozda najbolje

ocituje sto je mislio 0 opazaju, osjetu i pokusu.

U Raspravama °peripatetiCkoj ji lozoj iji Frane je Petrie ucinio prvi ko-

rak prema vlastitom filozofskom sustavu. Ali je vee pri tom prvom koraku

bilo jasno da ce u njegovu filozofskom sustavu prirodnoj filozofiji jos jed-

nom pripasti »najbolji dio«. Kao sto joj je, po Petricevu misljenju, vee

pripao u Aristotelovu filozofskom sustavu.

Literatura

1. Antonaci, Antonio. 1984. R icerche suI neoplatonism o del Rinascim ento: F rancesco P a-

trizi da C herso, Volume I: La redazione delle opere filosofiche - Analisi del primo

tomo delle Discussiones, Pubblicazioni dell'lstituto di Filosofia e Storia della filosofia 2

(Galatina (Leece): Editrice Salentina).

2. Aristotel. 1987. Fizika (Zagreb: Globus), preveo Tomislav Ladan.

3. Artese, Luciano. 1986. »Una lettera di Antonio Persio al Pinelli: Notizie intorno all'e-

dizione del primo tomo delle 'Discussiones' del Patrizi«, Rinascimento 26, pp. 339-

-348.

4. Copenhaver, Brian P. and Charles B. Schmitt. 1992.Rena is sance Ph ilo sophy. A History

of Western Philosophy 3 (Oxford: Oxford UP). Poglavlje »Pious, perennial, and Plato-

nic philosophies: Francesco Patrizi«, pp. 184-195.

5. Copernicus, Nicolaus. 1566. D e revolutionibus orbium coelestium libri V I. (Basileae: Ex

officina Henricpetrina).6. Copleston, Frederick. 1953/1993. A h is to ry o f ph il osophy III: L ate m edieval and R enais-

sance Ph ilosophy (Doubleday: Image Books), p. 254.

7. Diels, Hermann. 1983. Predsokra tovc i: Fragmen ti I (Zagreb: Naprijed).

8. Fiorentino, Francesco. 1872. B ernardino Telesio ossia studi storici su l'idea della natura

n el R iso rg im en to ita lia no , Volume primo (Firenze: Suecessori Ie Monnier).

9. Fiorentino, Francesco. 1874. B ernardino Telesio ossia studi storiei su l'idea della natura

nel R isorgimento ita lia no , Volume secondo (Firenze: Suecessori Ie Monnier).

10. Girardi Karsulin, Mihaela. 1979. »Petricevo tumacenje predmeta Aristotelove Metajizi-

ke«, Prilozi za i st raZivanje hrvatske j ilozo fske bastine 5, pp. 237-255.

11. Girardi Karsulin, Mihaela. 1987. »Petricevo tumacenje Aristotelova odredenja predme-

ta teorijske znanosti (matematika, metafizika)«, Prilozi za istraiivanje hrvatske j ilozo f-

s ke baitin e 13 (1987), pp. 31-69.

12. Girardi Karsulin, Mihaela. 1988. Filozofska misao Frane Petrica (Zagreb: Institut za

povijesne znanosti Sveucilista u Zagrebu, 1988), osobito na pp. 57-202.

13. Girardi Karsulin, Mihaela. 1989. »Petriceva kritika Aristotelova pojma vremena«, Pri-

lozi za is tr aZ iv an je h rvats ke jilo zo fs ke baS tin e 15 (1989), pp. 99-126.

14. Girardi Karsulin, Mihaela. 1990. »Begriff der Zeit in Petries 'neuer Philosophie'«, Syn-

thesi s Philosophiea 5 (1990), pp. 245-267.

17



I. Martinovic; P etriceva prosudba A rist: fiL Obnov. zivot (52) 1 (1997) str. 3-20.

15. Girardi Karsulin, Mihaela. 1991. »Frane Petrie. Od »antropoloskog« problema do no-

voplatonickog sustava«, P rilo zi za istra iiv an je h rva tsk e filo zo fsk e b aitin e 17 (1991), pp.

139-158.

16. Girardi Karsulin, Mihaela. 1993. »Petric's interpretation of Aristotle's Metaphyslcs«,

S tu dia h isto ria e p hilo so ph ia e C ro atic ae 2 (1993), pp. 119-136.

17. Girardi Karsulin, Mihaela. 1995. »Discuss iones peripatet icae izmedu doksografije i po-vijesti filozofije kao filozofske discipline«, Filo zo fska is trai ivan ja 15 (1995), pp. 149-

-156.

18. Gliubich, Simeone. 1856. »Patrizi, Francesco«, natukniea u: Simeone Gliubich, Dizio-

n ario b io gra Jico d eg li u om in i illu stri d ella Dalmazia (Vienna: Rod. Lechner Iibrajo dell'

I. R.Universita; Zara: Battara e Abelich libraj.), pp. 241-246.

19. Gortan, Veljko. 1%9. »Franjo Petrie / Franciscus Patricius (1529-1597)« u: VeljkoGortan i Vladimir Vratovic (priredili), H rvatski latinisti / C roatici auctores qui L atine

scripserunt I, PSHK 2 (Zagreb: Matiea hrvatska i Zora, 1%9), pp. 709-713.

20. Juric, Sime. 1971. Cro atia e s cr ip to re s L a tin i re ce ntio ris a eta tis (Zagrabiae: Institutum

historicum Aeademiae scientiarum et artium Siavorum meridionalium), p. 8.

21. Kristeller, Paul Oskar. 1%4. E ight P hilosophers of the Italian R enaissance (Stanford:

Stanford UP, 1964), osobito poglavlje »Patrizi«, pp. 110-126, 0 Petricevoj prirodnoj

filozofijina pp. 115-116.

22. Martinovic, Iviea. 1992. »Filozofska i prirodoznanstvena istrazivanja hrvatskih isusovaea

ad Marka Antuna de Dominisa do Josipa Franje Domina«, u: Isusovacka bastina uHrvata (Zagreb: MGC), pp. 77-97.

23. Martinovic, Iviea. 1995. »Frane Petrie i svijet fizike (1)«. Svijet fizike 3/5 (1995/1996),

pp.4-13.

24. Martinovic, Iviea. 19%. »Frane Petrie i svijet fizike (2)«, Svijet f iz ike 4/7 (19%/1997),

pp.4-12.

25. Misic,Anto. 1995.Metofisica della luce in » Nova d e u niversis ph ilo so phia « di F ra nciscu s

Patricius (Roma: Pontificia Universitas Gregoriana, 1995), p. 36.

26. Muccillo, Maria. 1975. »La storia della filosofia presocratiea nelle Dis cu ss ione s p er ipa-

teticae di Francesco Patrizi da Cherso«, L a cultura 13, pp. 48-105.

27. Muccillo, Maria. 1979. »Aristotelov zivot i djela prema Discus siones peripa te ti cae od

Frane Petrica iz Cresa«, P rilo zi za istra iiva nje h rva tske filo zo fske b astin e 5, pp. 193-

-235.

28. Muccillo, Maria. 1981. »La vita e Ie opere di Aristotele nelle Discuss iones peripatet icae

di Francesco Patrizi da Cherso«, Rinascimento 21 (1981), pp.53-119.

29. O noranze a Francesco Patrizi da Cherso: Catalogo della m ostra bibliografica (6-19

maggio 1957). 1957. Con introduzione e note di Paola Maria Areari (Trieste: Lega

Nazionale di Trieste).

30. Patricius, Franciscus. 1571. D iscussio num perip atetica rum tomi p rim i lib ri X III. (Vene-tiis: Apud Dominicum de Franciscis).

31. Patricius, Franciscus. 1581. D iscu ssio num p eripa tetica rum tomi W. (Basileae: Ad Per-neam Lecythum).

32. Patricius, Franciscus. 1584.Apologia contra calum nias Theodori Angelutii eiusque no-

vae sententiae quod M etaphysica eadem sint, quae Physica. Eversio (Ferrariae: Apud

Dominicum Mamarellum).

33. Patrici, Francesco. 1586. D ella nuova geom etria... libri xv. (In Ferrara: Per VittorioBaldini Stampator Ducale).

18



Obnov. zivot (52) 1 (1997) str. 3-20. I . Mart inovic : Peuicevaprosudba Aris t: fiL

34. Patricius, Franciscus. 1587.Philosophiae de rerum natura libri II. priores. A lter de spacio

p hysico , a lter d e sp acio m ath em atic o (Ferrariae: Excudebat Victor Baldinus Typogra-

phus Ducalis).35. Patricius, Franciscus. 1591. Nova d e un iversis p hilo so ph ia (Ferrariae: Apud Benedic-

tum Mammarellum).

36. Patricius, Franciscus. 1591.M ystica Aegyptiorum et Caldeorum , a Platone voce tradita.

Ab Aristotele excepta; et conscripta philosophia. Ingens D ivinae sapientiae thesaurus

(Ferrariae: Ex Typographia Benedicti Mammarelli), lib. I-XIV., ff. 1-51, sa samostal-

nom folijacijom uvrsteno medu »adiecta« u izdanje: Franciscus Patritius, Nova de uni-

versis philosophia (Ferrariae: Apud Benedictum Mammarellum, 1591).

37. Patricius, Franciscus. 1596.P rim ae p hilo sop hia e lib er p rim us d e prin cip iis (Anno salutis

MDXCVI, aetatis vera suae LXVI), ed it io pr inceps u: Francesco Patrizi da Cherso,

Nova d e u niversis ph ilo so ph ia : M ateria li p er u n 'ed izio ne em en da ta , a cura di Anna Lau-

ra Puliafito Bleuel (Firenze: Olschki, 1993), pp. 7-33.

38. Vasoli, Cesare. 1981. »Aristotele e filosofi 'antiquiores' nelle Discussiones peripatet icae

di Francesco Patrizi«, Atti e M emorie della Reale Accademia Petrarca di L ettere, Arti e

Scienze 44 (Arezzo, 1981), pp. 205-233.

39. Volpi, Franco. 1988. »Exe rc ita tione s paradox icae adver su s A ris to te leos , Pierre Gassen-

di«, u: Franco Volpi und Julian Nida-Rumelin (hrsg.), L ex ik on d er philo so ph isc he n

Werke (Stuttgart: Alfred Kroner Verlag), p. 270. Netocno 0Petricevu djelu Discussio-

nes peripatet icae .

40. Ziggelaar, August. 1980. »Das Gymnasium der Jesuiten in Padua urn 1590 in Verbin-dung mit dern Buche von Marcantonio de Dominis 'De radiis visus et lucis', 1611«,

A rchivum H istoricum Societatis Iesu 49, pp. 255-264.

19



I. Martinovic Peuiceva prosudba Ari st: fiL Obnov. zivot (52) 1 (1997) str. 3-20.

PETRIe'S OPINION ON ARISTOTLE'S NATURAL PHILOSOPHY

Ivica MARTINO VIC

Summary

France Petrie (Franciscus Patricius, 1529-1597) spent at least one full

decade from 1571 to 1581 absorbed with the entirety of Aristotle's thoughts

as well as with the whole Greek heritage in natural philosophy.

In Discussiones peripateticae he established some permanent starting

points for his natural philosophy. He was emphatically against the potentialinfinite in mathematics and physics. The phenomena of generation he de-

picted with the help of a sequence, unlike the Aristotelians who utilized the

help of continuity. As a Platonist he did not close his eyes to the problem of

change in nature and as such did not allow it to be a topic reserved only for

the followers of Aristotle.

Petrie resisted the Aristotelian viewpoint that the movements around a

circleappertain aprivilegedplace among all motions. Furthermore, he trea-ted with irony all of Aristotle's teachings of the existence of natural placesfor the elements and of the natural aspiration of these elements towards

these places. He rebuked Aristotle that he had quite simply invented the

spherical fire, as the fifth inviolable and invisible element.

In Discussiones peripateticae, France Petrie made his first steps in crea-

ting his own unique philosophical system. It was clear though, already, du-

ring these first steps that his natural philosophical system would attain an

honoured position.

20

Documents

petrićeva prosudba aristotelove metafizike