Click here to load reader

PETRIĆEVA PRISUTNOST U PRIRODNOJ FILOZOFIJI

  • View
    0

  • Download
    0

Embed Size (px)

Text of PETRIĆEVA PRISUTNOST U PRIRODNOJ FILOZOFIJI

Zanier, G., Petrieva prisutno.J/ u prirodnoj filozofiji ... , Prilozi 55-56 (2002), str. 15-27 15
PETRIEVA PRISUTNOST U PRIRODNOJ FILOZOFIJI DANIELA SENNERTA *
GIANCARLO ZANIER
(Dipartimento di Jilosofia, Universita di 1lieste)
UDK 113/119 Petri. Sennert Izvorni znanstveni lanak Primljen: 28. 10. 2002.
Objavljivanjem svojeg djela Physiologia 1654. g, lijenik Walter Charle­ ton, nedugo prije toga preobrativši se s helmontizma na atomizam, gotovo je sukladno galenskoj tradiciji debitirao razlikujui etiri sljedbe istraivaa prirode. enskoj sljedbi (femal, 8'1A.u8pwo'1S) pobornika autoriteta, dijame­ tralno suprotnoj sljedbi slobodnih filozofa (Galilej, Brahe, Kepler, Scheiner, Descartes, Harvey) te sljedbi »renovatora« (Ficino, Kopernik, Gassendi, Mersenne, Magnien) on je pridodao sljedbu pripadnosti kojom se diio, onu »koja bira«, iji pristalice »adore no Authority, pay areverend esteem, but no implicit Adherence to Antiquity, nor erect any Fabrick of Natural Scien­ ce upon Foundation of their own laying«, ve iz svake sljedbe prihvaaju ono što njihovom nepristranom sudu izgleda da više pristaje istini. A kao na najznamenitije primjere takva eklekticizma on je ukazivao upravo na dvije osobe koje su dominirale lijenikom kulturom u XVI. i XVII. st. i pred­ stavljale neizbjean orijentir za one koji bi se okrenuli medicinsko-biološkim temama, kako zbog praktikih tako još i više zbog openitih teorijskih vi­ dova. Rije je oito o Jeanu Fernelu i Danielu Sennertu, autorima za koje je karakterizacija koju je dao Charleton ostala vaea sve do današnjeg dana.' Orijentir, rekosmo; no svakako ne moe iznenaditi da se uz ta imena ne
ill Prilog s meunarodnog simpozija Hrvatskog filozofskog društva »Dani Frane Petria«, odranoga 23-28. rujna 2002. II Cresu.
.... ~.,.
16 Zani." G., Petrieva prisUlllost u prirodrwj filozofiji ... , Prilozi 5$-56 (2002), SJr. 1$-27
pridruuje neko veliko, manje ili takozvano otkrie na polju anatomije ili fiziologije. I to iz dva razloga. Prije svega, sudbina autora lijenika ne oba­ zire se na »otkria« ili inovacije. Thkva otkria, barem u stoljeima o kojima govorimo, nisu imala neposredan (a esto zapravo ni zakašnjeli) utjecaj na terapeutsku praksU. Ono što je bilo vano bio je openit orijentacijski okvir, koji nisu mogla modificirati preciziranja Vesalijeve ili Varolijeve anatomije ili Harveyeva revolucija. Bio je vaan naime teorijski kostur, filozofija pri­ rode koja bi sainjavala temelj koji bi lijenikoj tehnici dao dostojanstvo znanosti. Ti su autori osim toga bili aktivni dok se nova otkria još nisu bila dogodila ili su tek bila na putu usvajanja. Znanstveni temelj, rekosmo; i doista, i Fernel i Sennert su bili lijenici temeljito angairani u filowfskim temama, kojima dapae uglavnom ostaje njihova slava.
Fernel, kojemu se ima pripisati danas proširena upotreba termina »fi­ ziologija«, djelovao je u periodu i u kulturnom ozraju koje pomalo shemat­ ski karakteriziraju: 1) humanistiki pristup znanstvenim tekstovima; 2) bitni imobilizam na anatomsko-fiziološkom polju; 3) povratak platonovske tradi­ cije.
1) Humanistiki je pristup na prvom mjestu znaio spašavanje ruko­ pisne tradicije (ranije esto nepoznate) i restauracija tekstova (dakle filolo­ gija u strogom smislu, .ali i bolji prijevodi); vea panja posveena leksikoj preciznosti i nunost rigorozne uporabe medicinske terminologije (nadasve Brasavola i Guintera d'Andernacha, ali i semitska filologija Andrea Alpaga, koja je bila od pomoi pri shvaanju jezinih slojeva u tradiciji grke zna­ nosti). Iz ovih tendencija proizašao je kritiki pristup tradicionalnim teksto­ vima, filološka akribija koja je prešla u tono prepoznavanje i potkazivanje neutemeljenosti i proturjeja Hipokratova i, još vanije, Galenova korpusa (pomislimo naroito na Argenterija); podupirali su se protugalenski stavovi i raširen medicinski eklekticizam, naroito pod kraj stoljea. 2) Koliko god se poznavanje anatomije smatralo preliminarnim (usp. peroraciju koja zaklju­ uje pogl. I 1. spisa Physi%gia), njezina podreenost fiziologiji blokirala je svako stvarno poštovanje napredovanja na tom polju. Thko ne udi što se u Fernelovom djelu ne nalazi traga preciziranjima Berengarija iz Carpija niti Vesalija, koji su uostalom ponajviše pristajali interpretativnoj slici finalizma iz De usu partium (ne zaboravljajui naravno fundamentalno Vesalijevo nije­ kanje pora u intraventrikularnom septumu). 3) Upravo je središnji poloaj finalizrna bio gotovo poziv da se ponovno zauzme za Galena tipian filozof­ ski stav, koji je programatski kombinirao aristotelovske i platonovske (ali i stoike) elemente. »Slonost« i »suglasja« bili su svakako jedna od tipinih crta epohe, i u takvim je slaganjima, pomalo kao na Rafaelovoj »Atenskoj školi«, vodeu ulogu preuzeo Platon. Velik je bio, i dugo e i biti, utjecaj
Zallier, G., Petri~eva prisutnost u prirodnoj filozofiji ... , Prilozi 55-56 (2002), str. 15-27 17
djela De vita Marsilija Fieina ne samo na filozofsku, ve i na medicinsku mi­ sao, djela koje je zdruilo pristup na tragu neoplatonizma sastrološkom medicinom i, openitije, nudilo temelj magijskim naucima, te još izloilo tra­ dicionalne preventivne metode, no primijenjene na jednu oito osjetljivu kategoriju (intelektualce).
Upravo posljednja toka karakterizira ne najprouavanije, ali svakako najpromišljanije i najutjecajnije Fernelovo djelo, De abditis renlm causis, tiskano 1548, no napisano dosta godina ranije. Rije je o tipinom rene­ sansnom tekstu, u kojem se temama medicine (ili spekulativne medicine) prilazi s prilino apstraktnog gledišta i pristupa. »Skriveni uzroci« su oni koji su odgovorni za pojave koje bi bilo isprazno i preuzetno svoditi na oblike elemenata. Oblike koji bi, ako bi se elementi smatrali jednostavnim tijelima, bili njihove vektorske tenzije (vatra se kree prema periferiji svijeta, zemlja prema središtu); ako bi se smatrale sastojcima mješavina (a to je najvanija perspektiva), bile bi etiri elementarne kvalitete. Pojave kao što su ivane bolesti (npr. padavica) ili one epidemijske (kuga i sifilis) te terapeutska ili farmakološka svojstva prirodnih tvari (i oito umjetnih spojeva) imaju se pripisati neemu višem od elemenata, to jest obliku cjeline, neemu što ele­ mente sebi podinjava i svakako ne proizlazi iz kompozicije njihovih oblika (kao što bi htjeli aristotelovci zagovornici korpuskularnih tumaenja pojava odnosno minima naturalia), ve ih naprotiv podreuje sebi. Te »više« oblike stvorio je Bog, no sad se njihovo protjecanje, nastajanje i propadanje, ukrat­ ko problem postajanja, predstavlja u svim svojim poteškoama. Ako je is­ kljueno neprekidno stvaranje, ako je iskljueno da bi se jedan te isti oblik mogao »seliti« od jednog materijalnog supstrata do drugog (zapalo bi se u traducijanizam), odakle vuku porijeklo novi oblici? Skolastika formula, prema kojoj bi bili »izvedeni« iz moi tvari, odbaena je (ono što je po de­ finiciji bezoblina, bitno bi u sebi sadravalo uvjete za vlastito organiziranje) u korist onoga što moemo zvati rješenjem na tragu astrologije: oblici su sadrani u nebeskom svijetu, istinskom materijalnom svijetu Ideja, izvoru ivue racionalnosti, koji u niu stvarnost vjeno umee vlastiti dar uobliu­ jue energije, energije koja strukturira. Shema na tragu neoplatonizma oita je: nepomian idealni svijet, psihika sfera koja stavlja tako rei u pokret idealne realitete (ovremenjuje ih) te, s njom povezan i neposredno nje~ino orue, svijet više materije što u niu materijalnu stvarnost unosi kOd poretka njezinog razvoja (oblik).
Problem oblika, red ivuih vrsta, filozofsko opravdanje skrivenih kvali­ teta, uloga neoplatonike kozmologije u konstrukciji prirodne filozofije koja bi bila temeljem znanstvene medicine: sve su to teme na koje s razliitim rješenjima nailazimo u Daniela Sennerta, teme u kojima nemalu ulogu ima­ ju središnji koncepti iz Nova de Universis.
18 Zanier, G., Petrieva prisutnost u prirodnoj filozofiji ... , Prilozi 55-56 (2002), str. J5-27
Za razliku od Fernela, u ijoj karijeri pouavanje nije bilo u središtu, Sennert je bio tipian predstavnik onoga što moemo zvati medicinskom skolastikom, naroito one sa sveuilišta u Wittenbergu, na kojem je proveo itav ivot.' U luteranskom bastionu studirao je filozofiju (1593-97), gdje je, nakon lutanja po razliitim njemakim sveuilištima, 1601. doktorirao me­ dicinu. Ve idue godine pozivaju ga da naslijedi Jesseniusa, koji se, sprema­ jui se za preseljenje u Prag, nije propustio zauzeti za primanje svog uenika. Prijelaz je to svjedoka koji ne samo s našeg gledišta ima znaenje koje nadi­ lazi puku akademsku primopredaju. Naime, upravo u godinama u kojima je Sennert uio filozofiju u Wittenbergu Jessenius je ondje bio objavio (1593) Zoroasler, svojevrsnu kompilaciju ulomaka iz Nova de Universis, koja pred­ stavlja prvo svjedoanstvo o Petrievu prodiranju u njemaki svijet (i jedno od malobrojnih Petrievih djela u strogom smislu). To je prodiranje ne sluajno vezano za Wittenberg, sveuilište koje je karakterizirala znatna intelektualna sloboda,' koja je svakako pospješivala eklektiki pristup filo­ zofskim i znanstvenim problemima. A eklekticizam je dimenzija koju je u Sennertovom filozofskom djelu kritika zdruila sa svakako prevladavajuom dimenzijom bitnog prianjanja uz aristotelovski prirodno-filozofski kostur. Sennert bi tako bio aristotelovac koji pred pojavljivanjem novih filozofija bira one prijedloge koji bolje pristaju sada neminovnim i široko prihvaenim znanstvenim zahtjevima, kao što je vea podudarnost s eksperimentalnim injenicama,' a nadasve ih je zgodnije zaodjenuti u aristotelovsko ruho, s ko-
2 o Sennertu se moe pogledati natuknica H. Kangroa u Dictionary of Scientific Biography; isti autor o tome govori u svojem Joachim Jungius' Experimente und Gedanken zur Begn;ndung der Chemie als WlSsenschaft, Wiesbaden, Steiner, 1968, naroito str. 130-142. Više biOgrafskih detalja u R. Ramsauer, Die Atomistik des Daniel Sennert als Ansatz zu einer deutschartigschauen­ den Naturforschung und Theorie der Materie im 17. Jahrhundert, Kiel, 1935, istraivanju koje sadrava »einen tiefen volkspolitischen Sinn«, s obzirom na »Gestaltung einer wahrhaft poli­ tischen Wissenschaft«, a upravljeno je na isticanje neprijateljstva germanskog duha spram me­ hanicistikih tumaenja prirode (takva ideološka tendencioznost s druge strane nije sasvim otu­ pila filološke sposobnosti autora). V. i T. Gregory, »Studi sull'atomismo del Seicento, II. David van Goorle e Daniel Sennert«, Giomale critico della filosofia italiana, XLV (1966), str. 44-63, a naroito P. H. Niebyl, »Sennert, Van Helmont, and Medical Ontology«, Bull. of the History of Med., XLV (1973), str. 11.5-137. Zanimljiva su ishodišta u C. Meinel, »Early Seventeenth-Cen­ tury Atomism. Theory, Epistemology, and the Insufficiency of Experiment«, Isis, LXXIX (1988), str. 68-103, a naroito u N. E. Emerton, The Scientific Reinterpretation of Fonn,lthaca­ London, Cornell U. P., 1984,passim.
3 Tonije, akademska: curricula nisu bila kruta, i to je pospješivalo, više nego drugdje, usporedbu s aristotelizmu alternativnim filozofijama, naravno donekle: Jessenius se morao ograditi od bujnog Petrieva neoplatonizma.
" Medu suvremenim djelima navod iz Sidereus nuncius katkada se smatrao primjerom Sennertova otvaranja prema nadolazeoj novoj znanosti (npr. iz T. Gregory, nav., str. 52, biJješ~ ka 2). Istini za volju, djelo je to koje su s oduševljenjem navodili i likovi vrlo udaljeni od novih metodologija i impostacija prirodne filozofije; entuzijazam je ujedinjavao Campanellu s »her­ metiarima« kao i s nekim prosvijeenim isusovcima.
Zanier, G., Petrieva prisutnost u prirodnoj filozofiji ... , Prilozi 55-56 (2002), str. 15-27 19
jim naposljetku ne ulaze u stvarni kontrast. Tako ga se pamti uglavnom kao jednog od autora koji je s ponajveom ustrajnošu, preciznošu i eksperi­ mentalnim (kemijsko-farmakološkim) pojedinostima ponovno postavio teo­ riju o minima naturalia. Prema ovoj teoriji koja see do grkih komentatora (do Aleksandra iz Afrodizije, a moda je još i ranija), dane su ne korpuskule nedjeljive apsolutno, kao uDemokritovu atomizrnu, nego ne dalje rastav­ ljive praktino, svakoj vrsti svojstvene i nadasve »zaodjenute« u etiri ele­ mentarne kvalitete (moglo bi se govoriti o aristoteliziranom Anaksagori). Sennertovo kuiturnopovijesno znaenje bilo bi u tome što je tu teoriju iznio paradigmatski i u tome što je privukao pozornost na teme korpuskularizma, kako god ga se razumjelo.' No to je išitavanje brzopleto i ograniujue te se namee potreba za veim preciziranjima i produbljenjima.
Nema sumnji da Sennertova akademska praksa uvjetuje modalitete izla­ ganja njegovih djela i dosljedno tomu utjee i na njihovo tumaenje. Erudit­ ski aparat je glomazan, a sva sila spomenutih teorija i autora ne olakšava stvar onome tko bi htio shvatiti koja od njih predstavlja misao autora a koja pak tipino akademsko razmetanje erudicijom, što je moda u renesansi naslijede tako prisutne, u razliitim oblicima doduše, srednjovjekovne kves­ tionarske strukture. Valjat e stoga upamtiti pokoji podatak o djelima na koje emo se ovdje pozivati.
Ako izostavimo teorijske postulate koji se nalaze u uvodnim dijelovima medicinskih traktata, prilozi Sennerta koje moemo zvati filozofskim pohra­ njeni su u trima djelima, napisanima u jasno odijeljenim periodima: Epitome naturalis scientiae (1618) i De consensu (1619) s jedne, te Hypomnemata (1636) s druge strane. Epitome slijedi tradicionalnu srednjovjekovnu struk!u­ raciju karakteristinu za libri naturales, s dodatkom opsenog odsjeka o raslinju i, još znakovitije, o mineralima i kemiji. Upravo je to djelo ponajviše pridonijelo otešanju eruditskog aparata (takoder i zbog u njemakom svi­ jetu znatnog utjecaja Gocleniusovog Conciliatora ). Kad se pomnije pogleda, De consensu je polemika upraVljena nada sve protiv onih koji su u medicini uporno poricali valjanost upotrebe alkemijskih lijekova. Ti su podmuklo asocirali tu metodologiju s Parace1zusovim imenom te je dakle bilo lako pro- . kazati njezin apsolutni nedostatak znanstvenog temelja, budui da je Pa­ raceizusova prirodna filozofija "udovišna«. Th je Sennert odgovarao da je Paracelzus udnovat i da se razmetao nepotrebnim inovacijama, od kojih su mnoge medutim bile takve samo po obliku, dok su "res« pripadale tradiciji, kako u metafizici tako u medicini; ideje poput tria prima (sumpor, iva i sol) mogle su k tome pripomoi kako bi se u polemici sa Schegkom i Cesalpinom ponudilo rješenje problema pojava koje se nisu mogle svesti na odnos eti-
5 Kao što dobro istie N. Emerton.
20 Zoni •• G., PeITiUvd prim""'" u prirodnoj fiImofiii ... , prilozi 55-56 (.:/002). ... 15-27
riju elemenata i njihovih kvaliteta (to je klasina tema skrivenih kvaliteta, koja je središnja u Sennerta, kao ve i u Fernela). Ukratko, u laboratorijske operacije najupueniji gajenovci j kemjci koji SII hm fanatini paracelzijanci u najmanjoj mjeri i koji su bili blii tradicionalnoj impostaciji i formaciji mo­ gli su i te kako pronai toku oko koje e se sloiti u uspostavi kemije koja bi bila temeljem farmakološke djelatnosti. U ovom sluaju eruditski aparat ovisi o koliini navedenih auktoriteta i o minucioznom pretresanju alterna­ tiva. Hypomnemata ine sedam traktata koji pristupaju temeljima prirodne filozofije (poela; krajnji, korpuskularan ustroj tvari) i najzamršenijim vo­ rovima teorijske biologije, koji predvidljivo zauzimaju najvei dio djela. Ovdje se još više udaljujemo od razmetanja time kako je ovladan status quaestionis, što su ga gotovo nametnuli zahtjevi izlagake potpunosti u djelu Epitome, a pozicija spram veoma brojnih spomenutih teza uvijek je vrlo jasna.
Sennertova se misao, premda znaajno evoluira, vrti oko nekoliko te­ meljnih zasada: "nunost ideje stvaranja za znanost« (»creationis mundi no­ titiam Physico necessariam esse«); nemogunost da forma bude »izvedena iz moi tvari«; uputnost da se pribjegne hijerarhizaciji formalnih funkcija, mo­ gunost naime da formalno neakcidentalno ureenje bude gotovo tvar na kojoj se vrši strukturirajue djelovanje nekog višeg oblika; ekstremni vitali­ zam (organskom i anorganskom svijetu pripadaju razliiti istraivaki kri­ teriji, razliiti heuristiki instrumenti, razliiti epistemološki okviri).'
Problemu stvaranja ni iz ega pristupa se na prvi pogled na otrcan na­ in: Sveto pismo je lijek našim spoznajnim manjkavostima (discursus ne do­ staje). Kulturni je kontekst zapravo sloen: polemika je upuena protiv phy­ sici Christiani ili philosophi Mosayci, »qui textui Moisis mentem alienam in­ serunt, et non Mosem ex Mose, sed ex Gentilium scriptis interpretari conan­ tur, ausu infeolici et non tolendo«.' Radilo se o hermetiarima zanesenja-
6 Istini za volju, II prirodnofilozo{skoj impostaciji temeljenoj na pretpostavci minima natu· ralia, o emu e se govoriti kasnije, dva se svijeta na neki nain ujedinjuju: svakoj prirodnoj vrsti, ne samo onim ivima, pripadaju osobite najmanje korpuskule. neba primijetiti da si Sen­ nert postavlja problem dragog kamenja, kOjem pripisuje izvanredne moi (meutim vjerojatno ne i kakav oblik ivota, uzimajui II obzir ivi zazor koji pokazuje spram Cardana, tipinog teo· retiara kamene duše), i anorganskih oblika koje karakterizira geometrijska pravilnost, kao što su kristali ili snjene pahulje (o ovom problemu vidjeti J. G. Burke, »SnowfIakes and the Con· stitution of Crystalline Matter«, u C. S. Smith, J. G. Burke,Atoms, Blacksmiths and Crystals, Los Angeles, 1967, str. 30-58). Jedan specifia!1 oblik odgovoran je za ta svojstva, zbog ega se me· todika dvostrukost suava na istraivanja o onome što moemo zvati anorganskim masama (zapravo je to period prvih pokušaja sustavne geomorfoJogije, iji je najvei predstavnik Car­ penter ne sluajno atomist.
7 Physica Hypomnemata, u Danielis Sennerti Vratislaviensis Epitome Naturalis Scientiae, u Opera omnia, 3 sv., Venetiis 1641, sv. I, Hyp., I, pogl. I, str. 2b (autonomna numeracija).
r z<mi; G., Petrieva PriSUtnOM u prirodnoj filozoJii; ... , Prilozi 55-56 (2002), sh: 15-27 21
cima kao što su F1udd, Paracelzus, Dom, ali vjerojatno i Casmann i moda Lambert Daneau, kojima je trebalo suprotstaviti ravnoteu katolika Vallesa (zapravo, esto e se ograivati i od njega). Sveto pismo, objašnjava Sennert, ima »fiziko« znaenje samo u granicama tematike temelja fizikog istrai­ vanja, odnosno doktrine o poelima. Bog kao poelo poeHi svakako ne bi bio originalna ideja, ali to da je On stvoritelj samih poela omoguuje Sen­ nertu da se izvue na, kako on kae, zadovoljavajui nain iz tradicionalnih poteškoa metafizike prirode. A meu ovima su dvije kod kojih on u raspo­ nu svoje karijere intelektualca ne pokazuje kolebanja ili oklijevanja: pori­ jeklo novih oblika (»apsolutno« nastajanje, naime, novih bia) i problem moi (virtutes) ili skrivenih kvaliteta. Rješenje koje je htjelo da novi oblici proizlaze (budu izvedeni) iz moi tvari inila mu se udovišnim: ono što je po definiciji bezoblino trebalo bi imati u sebi uvjete, makar u zametku, vlas­ tite organizacije, a ono što organizira i upravlja trebalo bi biti ontološki pod­ reeno organiziranom biu, jedinom koje dakle ima supstancijalnu gustou.' Oblike je meutim, upozorava on, inom stvaranja stvorio neposredno Bog i obdario ih je sposobnošu umnoavanja (kOd za samoumnoavanje ); sva­ kako, ne mogu postojati novi prirodni oblici.' O potencijalnosti se ne moe ni govoriti u sluaju postojanosti elemenata, i dakle njihovih kvaliteta ili oblika, u mješavini (anorganskom ili organskom spoju), kao što je htjela aristotelovska tradicija; sastojci i dalje ostaju, ali su podreeni onome što je u stanju dati (i odrati) sloeniju organizaciju, kao što je duša u odnosu na ukupnost organa, ili organ u odnosu na tkiva; kada izostane viša stvarnost koja organizira, oni vrše opet samo svoju funkciju koju nikad nisu bili napus­ tili (to je pojam »oblika oblika«)." Ova impostacija o aporijama mješavina je u temelju Sennertovog rješenja problema skrivenih moi. Tu je njegova polemika meta bilo sad ve popularno Fernelovo rješenje koje je vraalo porijeklo tih oblika u svojevrsni neiscrpni reservacuium, nebo. Ne manje apsurdni bili su oni koji su pretendirali na to da ih svedu na odnos izmeu elementarnih kvaliteta. Oitije je priznati da je svakoj supstanciji dan njezin
8 Epilome, str. 13a-b (analogne kritike II Hyp., I).
9 Hypomnemata, It pogl. III, str. 4a. Ovdje se porie, antiatomistiki, svaka evolucija vrsta.
10 Tko s Aristotelom porie da je dan dalji viši oblik i za ono što se ve javlja kao struk- turirano, za reprezentativni model ima smrt: ivota ima ili nema, i apsurdno je govoriti o obliku II leša. Obratno, pobijalo se, odmah nakon smrti udovi ostaju strukturirani, pa i po raspadanju elementarne sastavnice zadravaju neku upravo elementarnu strukturiranost (oblik tkiva, na­ roito onog koštanog, i elemenata koji se raspršuju okolišem). Podsjeamo da Sennert pokazuje ivo zanimanje za stanovite vidove Paracelzusovog uenja, u kojem je središnja ideja da odmah nakon smrti još ostaje djelotvorna ivotna tekuina ijom se ekstrakcijom i manipulacijom omoM
guuje spravljanje mumije, glasovitog Paracelzusova ljekovitog preparata tako vanog u ChirurM
gie.
22 Zanier, G., Petri&va prisutnost u prirodnoj filozofiji "', Prilozi 55-56 (2002), sir. 15-27
specifini oblik, ne samo onaj koji primjerice biljci daje ivot, nego i oni njemu podreeni, koji mogu nastaviti odravati svoja svojstva i poslije smrti biljke (ili ivotinje) i mogu ih u neku ruku i prepustiti, ostaviti manipulaciji, izolaciji, u laboratorijskim operacijama (pri destilaciji, u farmaciji tako vanom pripremanju "kvintesencija«, što je Sennerta ponajviše zanimalo ).11 Tako ova metafizika razmatranja ne vrijede za totalitet prirodnoga svijeta (i ovdje se selimo u to teorijsko podruje, korpuskularnu teoriju, gdje je uglavnom po­ hranjen Sennertov dobar ili loš glas): ona vrijede samo za organski svijet. Samo kod ivog se naime moe govoriti o obliku u smislu sloene organiza­ cije, to jest, Sennertovim jezikom reeno, o podreenosti oblika, struktura koje se rasporeuju u hijerarhijski niz redova. Velik dio prirodnog svijeta ne predstavlja taj vid organizacije i ostaje na razini pukog gomilanja estica (ukratko, na razini odsutnosti finalizirane strukture). To vrijedi za zrane i vodene mase, za zemlju i stijenje, za oblake i…