pitanja i odgovori CV - carina.gov.hr€¦ · 1. Op ćenito – što je carinska vrijednost i kakav je njezin zna čaj 1.1. Što je carinska vrijednost? Carinska vrijednost čini

CCAARRIINNSSKKAA VVRRIIJJEEDDNNOOSSTT

CV// 01.13

1. OPĆENITO – ŠTO JE CARINSKA VRIJEDNOST I KAKAV JE NJEZIN ZNAČAJ ............... 6

1.1. Što je carinska vrijednost? ......................................................................................................... 6

1.2. Zašto je važna carinska vrijednost? ........................................................................................... 6

1.3. Što su ad valorem carinske pristojbe i postoje li još neke? ....................................................... 6

1.4. Tko deklarira carinsku vrijednost i koje isprave prilaže? .......................................................... 6

2. PROPISI O UTVRĐIVANJU CARINSKE VRIJEDNOSTI I TEMELJNA NAČELA ............... 6

2.1. Općeprihvaćena međunarodna pravila utvrđivanja carinske vrijednosti ................................... 6

2.2. Temeljna načela Sporazuma o carinskoj vrijednosti WTO-a .................................................... 7

2.3. Koji propisi uređuju pitanja utvrđivanja carinske vrijednosti u RH? ........................................ 7

3. METODE UTVRĐIVANJA CARINSKE VRIJEDNOSTI I PRAVILO HIJERARHIJE ............ 7

3.1. Propisane metode utvrđivanja carinske vrijednosti ................................................................... 7

3.2. Je li neka metoda značajnija od drugih? .................................................................................... 7

3.3. Što znači pravilo hijerarhije u primjeni metoda utvrđivanja carinske vrijednosti? ................... 8

3.4. Može li se mijenjati redoslijed primjene metoda? ..................................................................... 8

4. METODA TRANSAKCIJSKE VRIJEDNOSTI ........................................................................... 8

4.1. Što je transakcijska vrijednost? ................................................................................................. 8

4.2. Što je stvarno plaćena ili plativa cijena? ................................................................................... 8

4.3. Kakvim uvjetima treba udovoljiti da bi se moglo primijeniti metodu transakcijske vrijednosti? 8

4.4. Kako utvrditi carinsku vrijednost robe koju se uvozi ako je izostala prodaja? ......................... 9

4.5. Kako se postupa kad postoji više prodaja prije ulaska robe u carinsko područje zemlje uvoza? 9

4.6. Može li se pri utvrđivanju carinske vrijednosti prihvatiti popuste? .......................................... 9

4.7. Može li se prihvatiti popuste za prethodne isporuke? ............................................................. 10

4.8. Kako se postupa u vezi s ostalim umanjenjima iskazanima u računu? ................................... 10


CV// 01.13

4.9. Kojim se ispravama dokazuje stvarno plaćenu ili plativu cijena za robu? .............................. 10

4.10. Proforma računi, predračuni, konzularni i carinski računi te njihova uloga u utvrđivanju carinske vrijednosti ............................................................................................................................... 11

4.11. Prijevozne isprave ................................................................................................................... 11

4.12. Kako se utvrđuje carinsku vrijednost za zamjensku robu dostavljenu besplatno? .................. 12

4.13. Kako se postupa kad kupac poduzima radnje na vlastiti račun? ............................................. 13

4.14. Kako se postupa s troškovima jamstva za robu? ..................................................................... 13

4.15. Kakav se tečaj primjenjuje kad je roba obračunana u valuti zemlje izvoznice ili neke treće zemlje? 13

4.16. Kako se utvrđuje carinsku vrijednost za software? ................................................................. 13

5. POGREŠNO DOSTAVLJENA, OŠTEĆENA, UNIŠTENA ROBA I SL. ................................. 14

5.1. Kako se postupa kada nije dostavljena ukupno naručenu količinu robe? ............................. 14

5.2. Kako se postupa nakon dostavljanja pogrešne robe? .............................................................. 14

5.3. Kako se postupa kad je dio pošiljke oštećen ili uništen? ......................................................... 14

5.4. Kako se utvrđuje carinsku vrijednost za rabljenu robu? .......................................................... 14

5.5. Kako se postupa s novom ili rabljenom robom što je bila rabljena u trećoj zemlji prije puštanja u slobodan promet? ................................................................................................................ 15

5.6. Kako se utvrđuje carinsku vrijednost kada su pošiljke rastavljene?........................................ 15

5.7. Kako se postupa kad je kupoprodaja dogovorena prema sustavu »paket«-ugovora?.............. 15

5.8. Kako se pri utvrđivanja carinske vrijednosti tretira barter-poslove? ....................................... 16

5.9. Kako se utvrđuje carinsku vrijednost za robu uvezenu u najam ili zakup? ............................. 16

6. TROŠKOVI ŠTO IH SE URAČUNAVA U TRANSAKCIJSKU VRIJEDNOST ..................... 16

6.1. Treba li cijeni stvarno plaćenoj za robu dodati još neke troškove? ......................................... 16

6.2. Koje se troškove uračunava u transakcijsku vrijednost? ......................................................... 16

6.3. Što sve obuhvaća trošak transporta sa stanovišta utvrđivanja carinske vrijednosti robe? ....... 17 6.3.1. Specifičnosti – prijevoz morem .......................................................................................... 18 6.3.2. Specifičnosti - avionski prijevoz ......................................................................................... 18 6.3.3. Specifičnosti – željeznički promet ...................................................................................... 18 6.3.4. Specifičnosti - Pošta ............................................................................................................ 19

6.4. Uključuju li se i troškovi osiguranja u carinsku vrijednost? ................................................... 19


CV// 01.13

6.5. Kako se rapodjeljuju troškovi transporta i osiguranja ako postoji jedinstveni trošak za više stavaka na deklaraciji ? ......................................................................................................................... 19

6.6. Što je paritet isporuke robe? .................................................................................................... 20

6.7. Uračunava li se u carinsku vrijednost robe troškove skladištenja? ......................................... 22

6.8. Što čini troškove ambalaže i pakiranja kad je u pitanju uračunavanje u carinsku vrijednost? 22

6.9. Što su troškovi provizije i koje se uračunava u carinsku vrijednost? ...................................... 22

6.10. Po čemu se razlikuje kupovnog ili prodajnog posrednika? ..................................................... 23

6.11. Što se smatra naknadom za posredovanje?.............................................................................. 23

6.12. Što su pomoćna sredstva i koja se uračunava u carinsku vrijednost? ...................................... 23

6.13. Što su naknade za licencije/tantijeme? .................................................................................... 24

6.14. Kada se troškove licencija i tantijema uračunava u carinsku vrijednost? ............................... 24

6.15. Kada se naknadu za licenciju/tantijemu plaća trećoj osobi (ne prodavatelju), mora li je se uračunati u carinsku vrijednost? ........................................................................................................... 24

6.16. Postoji li vrsta naknade za licencije/tantijeme kakvu se ne uračunava u carinsku vrijednost? 24

6.17. Uračunava li se u carinsku vrijednost licenciju plaćenu za financiranje istraživanja i razvoja? 25

6.18. Kada ukupnu naknadu za licenciju čine plaćanja koja se uključuju, ali i ona koja se ne uključuju u carinsku vrijednost, može li se to razdvojiti? .................................................................... 25

6.19. Kada se dobit od naknadne prodaje, ustupanja ili uporabe uračunava u carinsku vrijednost? 25

6.20. Što učiniti kada se u trenutku uvoza ne može utvrditi točnu svotu troška koji se uključuje u carinsku vrijednost? .............................................................................................................................. 25

7. TROŠKOVI ŠTO NE ULAZE U CARINSKU VRIJEDNOST .................................................. 25

7.1. Ima li troškova u vezi s nabavom robe što ih se ne uračunava u carinsku vrijednost?............ 25

7.2. Kako se postupa s troškovima prijevoza robe nakon ulaska u carinsko područje EU? ........... 26

7.3. Treba li u carinsku vrijednost uračunati i troškove dangubine? .............................................. 26

7.4. Troškovi gradnje, kompletiranja, montaže, održavanja ili tehničke pomoći obavljene nakon uvoza industrijskih postrojenja, strojeva ili opreme ............................................................................. 26

7.5. Kako se tretira kamate proistekle iz financijskih aranžmana?................................................. 26

7.6. Troškovi za dobivanje prava na umnožavanje (reproduciranje) uvezene robe ....................... 27

7.7. U kakvim se okolnostima u carinsku vrijednost ne uračunava kupovnu proviziju? ............... 27


CV// 01.13

8. TRANSAKCIJE POVEZANIH OSOBA .................................................................................... 27

8.1. Tko su tzv. povezane osobe? ................................................................................................... 27

8.2. Uključuje li pojam »osobe« i pravne i fizičke osobe? ............................................................. 28

8.3. Može li se isključive zastupnike, distributere odnosno koncesionare smatrati povezanim osobama? .............................................................................................................................................. 28

8.4. Kada se može smatrati da neka osoba kontrolira drugu osobu? .............................................. 28

8.5. Koga sve možemo smatrati članovima iste obitelji? ............................................................... 28

8.6. Što treba učiniti kad povezanost kupca i prodavatelja utječe na cijenu robe? ......................... 28

8.7. Može li biti prihvaćena transakcija između povezanih osoba? ............................................... 29

8.8. Što su to testne vrijednosti i za što služe? ............................................................................... 29

8.9. Kako se dokazuje da povezanost nije utjecala na cijenu robe? ............................................... 29

8.10. Što su transferne cijene? .......................................................................................................... 29

8.11. Može li se transferne cijene prihvatiti kao carinsku vrijednost? ............................................. 29

8.12. Uračunava li se u carinsku vrijednost naknade za upravljanje (management) i doprinose za istraživanje i razvoj? ............................................................................................................................. 30

9. PRAVA UVOZNIKA .................................................................................................................. 30

9.1. Kojom dokumentacijom deklarant dokazuje deklariranu vrijednost? ..................................... 30

9.2. Mora li uvoznik čuvati dokumentaciju u vezi s utvrđivanjem carinske vrijednosti? .............. 30

9.3. Što ako se uvoznik ne slaže s carinskom vrijednosti koju je utvrdio carinski ured? ............... 30

9.4. Treba li uvoznik platiti uvozna davanja na temelju utvrđene carinske vrijednosti? ................ 30

9.5. Može li uvoznik preuzeti robu ako se carinsku vrijednost ne može konačno utvrditi u trenutku carinjenja? ............................................................................................................................................ 31

9.6. Od uvoznika se, tijekom utvrđivanja carinske vrijednosti, često zahtijeva da carinskim tijelima daje trgovinske informacije. Ima li on bilo kakva prava na diskreciju? .................................. 31

9.7. Kakva prava ima uvoznik kada želi dobiti obavijest o utvrđivanju carinske vrijednosti u vlastitom slučaju? ................................................................................................................................. 31

10. PRAVA I DUŽNOSTI CARINSKE SLUŽBE ....................................................................... 31

10.1. Mora li carinski službenik redovito prihvatiti deklariranu kao carinsku vrijednost? .............. 31

10.2. Kako treba postupiti carinska služba kad posumnja u istinitost deklarirane vrijednosti? ....... 32

10.3. Za što služi Zapisnik o utvrđivanju carinske vrijednosti? ....................................................... 32


CV// 01.13

10.4. Kako se postupa kad postoji sumnja da je uvozna roba kupljena po dampinškoj cijeni? ....... 32

11. DEKLARACIJA O CARINSKOJ VRIJEDNOSTI ................................................................ 32

11.1. Što je deklaracija o carinskoj vrijednosti? ............................................................................... 33

11.2. Kada se ne mora podnositi deklaraciju o carinskoj vrijednosti? ............................................. 33

12. OSTALE METODE UTVRĐIVANJA CARINSKE VRIJEDNOSTI ................................... 33

12.1. Ostale metode utvrđivanja carinske vrijednosti ....................................................................... 33

12.2. U kakvim se okolnostima primjenjuje ostale metode utvrđivanja carinske vrijednosti? ........ 33

12.3. Što je metoda transakcijske vrijednosti istovjetne robe? ......................................................... 33

12.4. Kakvu se robu može smatrati istovjetnom? ............................................................................. 34

12.5. Kada se i kako primjenjuje metode transakcijske vrijednosti slične robe? ............................. 34

12.6. Kakve su prilagodbe nužne radi primjene metoda transakcijskih vrijednosti istovjetne ili slične robe? ........................................................................................................................................... 34

12.7. Koju vrijednost treba primijeniti ako postoji više transakcijskih vrijednosti istovjetne ili slične robe? 34

12.8. Kada se primjenjuje metodu dedukcijske vrijednosti i što su njezine najistaknutije značajke? 35

12.9. Kada se može primijeniti metodu izračunane vrijednosti i što su njene najistaknutije značajke? .............................................................................................................................................. 35

12.10. Kada se može primijeniti alternativnu metodu i što su njezine osnovne značajke? ............ 36

12.11. Postoje li ikakva ograničenja u primjeni alternativne metode? ........................................... 36

13. OSTALA PITANJA ................................................................................................................ 36

13.1. Može li uvoznik zahtijevati prethodnu odluku carine o načinu utvrđivanja carinske vrijednosti za robu što je namjerava uvesti, osobito kad je povezan s prodavateljem? .......................................... 36

13.2. Kako se utvrđuje carinsku vrijednost za robu što je putnici nose sa sobom? .......................... 36

13.3. Kako se utvrđuje carinsku vrijednost za robu što je prije puštanja u slobodan promet bila predmet drugih postupaka ili postupanja? ............................................................................................ 37

13.4. Kako se utvrđuje carinsku vrijednost za robu uvezenu u najam, zakup ili leasing?................ 37

13.5. Kako se utvrđuje carinsku vrijednost pri uvozu rabljenih motornih vozila? ........................... 38


CV// 01.13

1. Općenito – što je carinska vrijednost i kakav je njezin značaj

1.1. Što je carinska vrijednost?

Carinska vrijednost čini vrijednost robe kada se određuje ad valorem carinu na uvoznu robu, tj. vrijednost

robe utvrđenu prema carinskim propisima, a služi kao osnova za obračun uvoznih davanja na uvoznu robu.

1.2. Zašto je važna carinska vrijednost?

Carinska vrijednost jedan je od temeljnih i najvažnijih instituta carinskog sustava, a njezin značaj proizlazi

iz činjenice da se mehanizam carinske zaštite temelji na carinskoj vrijednosti i stopama carine kao

najvažnijim elementima utvrđivanja zaštite. Kada se primjenjuje načelo ad valorem carine, tj. carina prema

vrijednosti robe, carinska vrijednost osnovom je za plaćanje carinskih i poreznih davanja, pa će, ako je se ne

utvrdi pravilno, izazvati dvojak utjecaj pa uvoznik plaća manje ili više davanja, a carina ubire manje ili više

prihoda državi, što prouzročuje nezadovoljavajuću carinsku zaštitu.

1.3. Što su ad valorem carinske pristojbe i postoje li još neke?

Ad valorem carinske pristojbe znače da se carinu određuje od vrijednosti robe, tj. da je se obračunava na

uvoznu ili izvoznu robu u fiksnom postotku od carinske vrijednosti i primjenjuje na zakonom propisane

proizvode. Ad valorem carina ujedno je najprimjenjiviji način obračuna carine. Prema načinu obračuna,

osim carina po vrijednosti (ad valorem), postoje i specifične carine što se temelje na osobitima mjerilima −

količina, težina, volumen, područje, kapacitet, itd. − te kombinirane carine što su dijelom ad valorem a

dijelom specifične.

1.4. Tko deklarira carinsku vrijednost i koje isprave prilaže?

Carinsku vrijednost uvozne robe deklarira uvoznik ili ovlašten carinski otpremnik. Carinsku vrijednost

deklarira se na temelju carinske deklaracije, a u propisanim slučajevima i temeljem deklaracije o carinskoj

vrijednosti robe (vidi poglavlje 11) kojoj se prilaže račun ili ugovor o kupoprodaji robe, ili neki drugi

dokument kakav dokazuje stjecanje. Carinski službenici, ako smatraju potrebnim, mogu zahtijevati i

dodatne dokumente i podatke. Dodatnu se dokumentaciju, najčešće, zahtijeva ako se posumnja u istinitost i

ispravnost deklarirane vrijednosti (vidi poglavlje 10).

2. Propisi o utvrđivanju carinske vrijednosti i temeljna načela

2.1. Općeprihvaćena međunarodna pravila utvrđivanja carinske vrijednosti

Carinsku vrijednost uvezene robe utvrđuje se sukladno nacionalnim zakonima zemlje uvoznice, ali se

nacionalni zakoni zemalja članica WTO-a moraju temeljiti na WTO Sporazumu o carinskoj vrijednosti što

je neslužbeni naziv za sljedeće propise:

▪ članak VII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994.


CV// 01.13

▪ Sporazum o primjeni članka VII. GATT-a, 1994.

▪ ministarske odluke (Odluka koja se odnosi na slučajeve kada carinska služba ima razloga

posumnjati u istinitost deklarirane vrijednosti i Odluka o tekstovima koji se odnose na minimalne

vrijednosti i uvoz kad ga obavljaju ovlašteni zastupnici).

2.2. Temeljna načela Sporazuma o carinskoj vrijednosti WTO-a

Temeljna su načela, prema Sporazumu o primjeni članka VII. GATT-a, kako slijedi:

− najveće oslanjanje na transakcijsku vrijednost,

− jedinstvenost u procjeni,

− pravičnost i neutralnost,

− jednostavnost i nepristran kriterij,

− u skladu s komercijalnom praksom.

Cilj je toga Sporazuma, s ministarskim odlukama, stvoriti pošten, neutralan i jednostavan sustav utvrđivanja

carinske vrijednosti, kakav će odražavati trgovačku realnost, umjesto proizvoljna i nerazumnog načina − ta

su načela zapravo temeljne postavke utvrđivanja carinske vrijednosti u Hrvatskoj.

2.3. Koji propisi uređuju pitanja utvrđivanja carinske vrijednosti u RH?

WTO Sporazum o carinskoj vrijednosti (u daljnjem tekstu Sporazum) u Hrvatskoj i Europskoj Uniji je u

direktnoj primjeni kroz Carinski zakonik Zajednice i Uredbu za provedbu Carinskog zakonika Zajednice.

Isti predstavljaju temeljne propise o utvrđivanju carinske vrijednosti.

3. Metode utvrđivanja carinske vrijednosti i pravilo hijerarhije

3.1. Propisane metode utvrđivanja carinske vrijednosti

Sporazum WTO-a propisuje primjenu sljedećih metoda:

1. metoda transakcijske vrijednosti

2. transakcijska vrijednost istovjetne robe

3. transakcijska vrijednost slične robe

4. dedukcijska (izvedena) vrijednost

5. izračunana metoda

6. alternativna metoda.

3.2. Je li neka metoda značajnija od drugih?

Najznačajnija je metoda transakcijske vrijednosti, zapravo je temelj za utvrđivanje carinske vrijednosti.

Jedino kada se carinsku vrijednost ne može utvrditi na temelju nje, primijenit će se ostale, sukladno pravilu

hijerarhije.


CV// 01.13

3.3. Što znači pravilo hijerarhije u primjeni metoda utvrđivanja carinske vrijednosti?

WTO Sporazum o carinskoj vrijednosti propisuje šest metoda utvrđivanja carinske vrijednosti, s tim da je

prva i temeljna metoda transakcijske vrijednosti. U primjeni metoda utvrđivanja carinske vrijednosti nužno

je provoditi načelo hijerarhije − ako se carinsku vrijednost ne može utvrditi na temelju prve metode,

primjenjuje se drugu, potom treću, i tako redom.

3.4. Može li se mijenjati redoslijed primjene metoda?

WTO Sporazum o carinskoj vrijednosti, na zahtjev uvoznika, omogućuje zamjenu redoslijeda primjene

metode dedukcijske vrijednosti i metode izračunane vrijednosti.

4. Metoda transakcijske vrijednosti

4.1. Što je transakcijska vrijednost?

Transakcijska vrijednost stvarno je plaćena ili plativa cijena za robu koju se prodaje radi izvoza u zemlju

uvoza, usklađena za troškove što ih se uračunava i troškove što ih se ne uračunava u carinsku vrijednost

(vidi 6. i 7. skupinu pitanja).

4.2. Što je stvarno plaćena ili plativa cijena?

Cijena stvarno plaćena ili plativa razumijeva ukupno plaćanje za uvezenu robu, što je već obavljeno ili će

ga kupac tek obaviti u korist prodavatelja. Cijena stvarno plaćena ili plativa obuhvaća ukupna plaćanja

kupca prodavatelju ili trećoj osobi, već obavljena ili predviđena kao uvjet prodaje uvezene robe. Treba

napomenuti kako plaćanje ne mora nužno biti u obliku prijenosa novca, nego i u nekomu drugom obliku,

npr. prijenos prava ili vlasništva i sl.

4.3. Kakvim uvjetima treba udovoljiti da bi se moglo primijeniti metodu transakcijske vrijednosti?

Metodu transakcijske vrijednosti može se primijeniti, udovolji li se sljedećim uvjetima utvrđivanja

vrijednosti:

� Postojanje vjerodostojnog dokaza o prodaji robe za izvoz zemlji uvoznici − tu se metodu ne može

primijeniti ako izostane prodaja, zato što tada nema ni stvarno plaćene ili plative cijene,

� Dovoljno dokaza o troškovima uračunanima u transakcijsku vrijednost i onih što ih se ne

uračunava. jer Ukoliko postoje troškovi kakvi mogu utjecati na transakcijsku vrijednost, a nema dovoljno

dokaza o njima, carinsku će se vrijednost utvrđivati uz primjenu drugih propisanih metoda.

� Kupca se ne smije ograničavati u raspolaganju robom ili njezinom uporabom, osim ograničenja što

ih:

o nameću ili zahtijevaju zakoni ili javne vlasti u zemlji uvoznici, npr. dozvola, licencije itd.

o ograničuje zemljopisno područje u kojemu se robu može preprodati, ili kad

o ne utječu znatno na vrijednost robe, npr. ograničenja na prodaju ili izlaganje automobila prije

određenog datuma u godini početka plasmana modela.


CV// 01.13

� Kupoprodaja ili cijena robe ne smije podlijegati uvjetima ili ograničenjima za koja se ne može

utvrditi vrijednost u usporedbi s vrijednošću vrednovane robe − neće se npr. prihvatiti transakcijsku

vrijednost, ako prodavatelj utvrdi cijenu uvezene robe na osnovi kupovanja druge robe u određenim

količinama. Transakcijska vrijednost neće biti prihvatljiva ni ako cijena uvezene robe ovisi o cijeni po kojoj

kupac prodavatelju prodaje drugu robu, kao niti utvrdi li se cijenu u obliku uplate, neovisno o uvezenoj

robi, npr. ako prodavatelj nudi poludovršene proizvode uz uvjet da će primiti određenu količinu dovršenih.

� Nikakvu se naknadu od sljedeće preprodaje, raspolaganja robom ili uporabe robe, izravno ili

neizravno, ne smije dostaviti prodavatelju, osim ako su provedene nužne prilagodbe.

� Kupac i prodavatelj ne smiju biti međusobno povezani ili, ako jesu, povezanost ne smije utjecati na

cijenu robe (vidi poglavlje 7).

4.4. Kako utvrditi carinsku vrijednost robe koju se uvozi ako je izostala prodaja?

»Robom koju se uvozi bez prodaje« smatra se sljedeće:

▪ darove, uzorke i promidžbeni materijal dobiven bez novčane naknade, tj. besplatne pošiljke

▪ robu uvezenu na konsignaciju

▪ robu što ju je uvezao posrednik koji je ne kupuje, a prodaje je poslije uvoza

▪ robu što ju je uvezla podružnica koja nije odvojena pravna osoba

▪ robu uvezenu u najam, zakup ili na posudbu

▪ robu (otpad ili ostaci) uvezenu u zemlju uvoza radi uništenja, kad pošiljatelj uvozniku plaća tu

uslugu.

U nabrojenim slučajevima, carinsku vrijednost ne može se utvrditi uz primjenu metode transakcijske

vrijednosti, zato što nema prodaje, što je osnova transakcijske vrijednosti, pa će se carinsku vrijednost

utvrditi procjenom, uz primjenu sljedeće moguće metode utvrđivanja.

4.5. Kako se postupa kad postoji više prodaja prije ulaska robe u carinsko područje zemlje

uvoza?

Transakcijsku vrijednost čini cijena stvarno plaćena ili plativa za robu što je se prodaje radi izvoza u zemlju

uvoza. Ako se robu koja je predmet prodaje deklarira za puštanje u slobodan promet, smatrat će se da je to

dostatan dokaz kako se radi o prodaji robe za izvoz u zemlju uvoza.

Kad je u pitanju uzastopna preprodaja robe, za utvrđivanje carinske vrijednosti uzet će se posljednju

prodaju što je prethodila unosu robe u carinsko područje Europske Unije ili posljednju u EU prije puštanja

robe u slobodan promet.

No, treba istaknuti kako postoji i mogućnost da se kao prodaju za izvoz uzme prodaju obavljenu prije

posljednje što je prethodila unosu robe u carinsko područje Europske Unije, ako uvoznik dokaže da je to

bila prodaja za izvoz u EU.

4.6. Može li se pri utvrđivanju carinske vrijednosti prihvatiti popuste?

S motrišta utvrđivanja carinske vrijednosti, najčešće razlikujemo dvije skupine popusta, one u vezi s


CV// 01.13

plaćanjem (npr. kasa skonto, popust radi plaćanja unaprijed i sl.) i one u vezi s količinom robe (trgovački

popusti, rabati, umanjenje cijene, jer roba, ovisno o količini, ima različitu cijenu). Stoga su različita i

mjerila kakvima se mora udovoljiti da bi se moglo prihvatiti određen popust.

U pogledu popusta na plaćanje u roku – što je nagrada za pravodobno plaćanje (npr. 5 % popusta za

plaćanje u roku 10 dana nakon izdavanja računa) − mora ih se odobriti za robu koju se carini. Kad nije

ostvaren, ipak će ga se prihvatiti u trenutku carinjenja, ako je uobičajen u pripadajućemu trgovačkom

sektoru. Ako je popust viši od uobičajenih za određenu industrijsku djelatnost, uvoznik na zahtjev mora

dokazati da je roba stvarno prodana po deklariranoj cijeni i da će popust biti ostvaren.

Količinski popust smatra se, u pravilu, umanjenom (sniženom) cijenom u odnosu na cijenu prema cjeniku

za robu i usluge. Takav popust uzet će se u obzir kad je stvarno ostvaren, svima dostupan, unaprijed

dogovoren i kad postoji dokument kakav to potvrđuje (npr. ljestvica popusta ovisi o količini robe).

4.7. Može li se prihvatiti popuste za prethodne isporuke?

Ne dopuštaju se popusti koji se ne odnose na konkretnu pošiljku, nego ih se daje u vezi s prijašnjim

pošiljkama, pa je ukupna cijena robe polazištem pri utvrđivanju carinske vrijednosti.

Opće je pravilo da se cijenu kakvu se u trenutku utvrđivanja carinske vrijednosti mora platiti (ili je plaćena)

uzima kao temelj za carinsku vrijednost. Sniženje cijene odobreno tek nakon utvrđivanja carinske

vrijednosti (npr. na kraju godine), napose kad u početku ne postoji to pravo, neće se uzeti u obzir, tj. neće ga

se moći prihvatiti kao umanjenje carinske vrijednosti. Jednako vrijedi za popuste unatrag ili pak zbog

nepredviđenih okolnosti i sl., jer se popuste kakvi se ne odnose na određenu uvoznu pošiljku ne može

prihvatiti kao takve.

4.8. Kako se postupa u vezi s ostalim umanjenjima iskazanima u računu?

Često se u računima prodavatelja može primijetiti različita smanjenja plaćanja što ih se ne može priznati, s

obzirom da se cijenu stvarno plaćenu za robu ne može umanjiti u okolnostima kad:

○ kupac poduzima određene aktivnosti za ili u ime prodavača, kao dio uplate

○ po kupoprodajnom ugovoru (npr. iz ugovora se vidi da kupac u ime prodavatelja obavlja

marketinšku djelatnost u zemlji uvoza, pa mu prodavatelj zauzvrat umanjuje cijenu robe)

○ kupac osigurava drugu robu ili usluge trećoj strani za ili u ime prodavatelja, kao uvjet za prodaju

uvezenih dobara

○ kad povezanost stranaka utječe na cijenu

○ cijena uvezenih dobara već je bila umanjena na temelju prijašnjih transakcija

○ kupac nikada ne iskorišćuje mogući popust na gotovinsko plaćanje, nego uvijek plaća ugovorno

usuglašenu bruto-cijenu robe.

4.9. Kojim se ispravama dokazuje stvarno plaćenu ili plativu cijena za robu?

Da bi se carinsku vrijednost utvrdilo na temelju metode transakcijske vrijednosti mora postojati prodaja za

izvoz u zemlju uvoza i vjerodostojan dokaz o prodaji. Račun o prodaji robe (trgovački ili komercijalni


CV// 01.13

račun) osnovni je robni dokument što potvrđuje vlasništvo nad robom i služi za utvrđivanje carinske

vrijednosti, tj. stvarno plaćene ili plative vrijednosti. Račun je dokument što ga prodavatelj ispostavlja

kupcu radi namirenja protuvrijednosti isporučene robe ili usluge te mora sadržavati osnovne podatke na

osnovi kojih se može spoznati koju se robu prodaje i kome te tko je prodaje i uz koliku cijenu. Račun može

imati bilo kakav oblik, ne mora biti izvorni primjerak, ne mora biti potpisan, može biti ispostavljen

elektronički, ili poslan telefaksom (naknadno se može zahtijevati prilaganje izvornika, ako nije posve čitak

ili sl., a ne sumnja se u prijevaru). Može se, ako je carinskom djelatniku nužno, zahtijevati prijevod.

Treba reći kako račun mora sadržavati i broj i datum radi unosa u knjigovodstvenu dokumentaciju. Umjesto

računa, poglavito u međusobnoj trgovini fizičkih osoba, može se pojaviti kupoprodajni ugovor ili neki drugi

dokument što dokazuje prijenos vlasništva.

4.10. Proforma računi, predračuni, konzularni i carinski računi te njihova uloga u utvrđivanju

carinske vrijednosti

Proforma račun zapravo je ponuda prodavatelja što sadrži sve bitne podatke kao račun, ali ne znači prodaju

robe ni promjenu vlasništva. Ako kupac u određenom roku (opcija ponude) prihvati ponudu, na temelju

toga se izrađuje konačan račun ili kupoprodajni ugovor, kao obvezujuće dokumente. Prema tome, na

temelju proforma računa ne može se utvrđivati carinsku vrijednost uz primjenu metode transakcijske

vrijednosti, jer nije vjerodostojan dokument o prodaji robe.

Predračun može služiti pri prodaji robe podložne određenim gubicima u prijevozu te se preuzimanje robe

dogovara na odredištu (stranke su se unaprijed dogovorile o svim detaljima). Budući da se predračun

ispostavlja za ukrcanu robu, ne može biti osnovom za plaćanje, nego služi samo kao dokument što pokazuje

o kojoj se robi radi, koliko je robe ukrcano i sl., a tek se na odredištu ispisuje konačan račun što služi kako

za plaćanje robe tako i za konačno carinjenje.

Carinski račun često se pojavljuje pri uvozu robe bez plaćanja protuvrijednosti − npr. reklamni uzorci,

dokumentacija i sl., ali tada se ne upisuje vrijednost robe ili, ako jest, to nije njezina stvarna vrijednost.

Konzularni račun osobit je račun za robu kakav neke zemlje zahtijevaju pri uvozu. Ovjerovljuje ga

konzularni predstavnik zemlje uvoznice u zemlji izvoznici, kako bi se potvrdilo vjerodostojnost podataka u

računu, tj. vjerodostojnost vrijednosti robe i zemlje podrijetla. Takve se račune uobičajeno izdaje na

posebnom obrascu, te se zaračunava naknadu za uslugu. Račun ujedno služi uvozniku za provjeru stvarno

obračunanih izvoznih cijena, odnosno štiti zemlju uvoznicu od umanjenja carinske vrijednosti ili krivog

iskazivanja podrijetla robe i manjeg plaćanja uvoznih davanja.

4.11. Prijevozne isprave

Prijevoznu ispravu izdaje se pri zaključenju ugovora o prijevozu. Tovarni list uobičajeno sadrži informacije

o vozarini za robu, a može obuhvatiti i ostale troškove isporuke robe − cijenu punjenja kontejnera i lučke

troškove − a ujedno sadrži druge podatke, npr. ime pošiljatelja i kupca, luku utovara, oznake i brojeve za

prepoznavanje pošiljke, s količinom, težinom, kratkim opisom robe, itd. Te su isprave tipske naravi, ovisno

o vrsti prijevoza, pa se najčešće govori o sljedećima:


CV// 01.13

U pomorskom prometu – teretnica ili konosman (Bill of Lading)

Teretnica je potvrda za robu primljenu radi isporuke uz pisanu obvezu prijevoznika (uobičajeno

prijevoznička kompanija) pošiljatelju da će primljenu robu dostaviti primatelju u stanju u kakvomu je i

primljena. Kao dokument prava vlasništva u pogledu tereta, posjedovanje teretnog lista je »na prvi pogled«

(prima facie) dokaz vlasništva robe i prenosiv je. Budući da je teretnica dokument o vlasništvu, uobičajeno

sadrži »komplete« po tri primjerka. Teretnica može glasiti na ime, po naredbi ili na donositelja. Teretnicu

na ime prenosi se ustupanjem, teretnicu po naredbi indosamentom, a teretnicu na donositelja predajom.

Čista je teretnica ona što ne sadrži primjedbe na stanje robe i ambalaže, te se samo nju može uporabiti kao

dokumentarni akreditiv, dok nečista teretnica ima primjedbe na stanje robe pri ukrcaju na brod.

Prijevozna isprava u željezničkom prijevozu

U željezničkom prometu govorimo o teretnom listu, tj. željezničkom tovarnom listu što je isprava u kojoj

željeznica potvrđuje da je primila robu na prijevoz. Ta isprava dokazuje postojanje ugovora o prijevozu

robe željeznicom, a ispunjava je pošiljatelj robe (otpremnik) koji i odgovara za ispravnost i točnost navoda.

U međunarodnomu željezničkom prometu sadržaj i oblik isprave propisuje Međunarodna konvencija o

ugovorima o željezničkom prometu -Konvencija CIM.

Prijevozna isprava u cestovnom prometu

Kamionski tovarni list CMR –Međunarodna konvencija o ugovorima o cestovnom prometu isprava je o

pošiljci što potvrđuje da je prijevoznik primio robu te da su prodavatelj i prijevoznik ugovorili prijevoz.

CMR nije dokument o vlasništvu, nasuprot teretnici u brodskom prometu, i ne daje nositelju i/ili

prijevozniku pravo vlasništva ili posjedovanja robe. Prijevoznik je odgovoran za bilo kakav gubitak, štetu

ili odlaganje pošiljke do trenutka isporuke, a prodavatelj odgovara za bilo kakav gubitak ili štetu što je

može pretrpjeti prijevoznik radi nepravilnosti podataka unesenih u CMR.

Prijevozna isprava u zračnom prometu Tovarni list u zračnom prometu dokument je što pokriva prijevoz robe zrakom i potvrda zrakoplovne

kompanije pošiljatelju da je primila robu radi otpreme zračnim putem do imenovanog primatelja. Isti je

reguliran Međunarodnom konvencijom o ugovorima u zračnom prometu - konvencija IATA

4.12. Kako se utvrđuje carinsku vrijednost za zamjensku robu dostavljenu besplatno?

U pogledu određenih vrsta robe postoji trgovačka praksa da pošiljka obuhvati i određenu količinu proizvoda

»bez plaćanja«, kao zamjenu za proizvode za koje je iskustvo pokazalo da će vjerojatno biti neispravni ili

oštećeni u prijevozu. Slično se može poslati veću količinu naručenog materijala, npr. zato što je poznato da

su rubovi podložni oštećenju u prijevozu. Tada se smatra da prodajna cijena pokriva ukupno isporučenu

količinu, pa ne treba pokušavati vrednovati odvojeno »besplatnu zamjenu« ili uzimati u obzir dodatnu

količinu robe.

Ako pak pošiljatelj šalje određenu »zamjensku« robu u posebnoj pošiljci bez naknade, treba je smatrati

robom uvezenom radi izvorne transakcije, odnosno robom za koju treba utvrditi carinsku vrijednosti to na

temelju metode transakcijske vrijednosti istovjetne robe uz primjenu cijena izvorne transakcije.


CV// 01.13

4.13. Kako se postupa kad kupac poduzima radnje na vlastiti račun?

Kad kupac poduzima radnje o vlastitom trošku, nakon nabave robe, a prije uvoza, i različite su od troškova

što ih se uračunava u transakcijsku vrijednost, to se ne smatra posrednim plaćanjem prodavatelju, iako se

takve radnje može poduzeti u korist ili u dogovoru s prodavateljem, pa se pri određivanju carinske

vrijednosti trošak ne dodaje stvarno plaćenoj ili plativoj cijeni.

To obuhvaća sljedeće radnje:

▪ tržišne (marketinške) studije i istraživanja

▪ oglašavanje trgovačke marke pod kojom će se robu prodavati

▪ pripremanje izložbenih salona

▪ sudjelovanje na izložbama

▪ testiranje i dr.

Te radnje ne smiju biti uvjet prodaje robe. Treba upozoriti na pojam u vlastitom trošku što razumijeva da je

kupac samostalno odlučio provesti npr. ispitivanje kvalitete kupljenih proizvoda, pa šalje vlastita dva

stručnjaka u tvornicu proizvođača. No, kad prodavatelj uvjetuje da proizvodnji moraju nazočiti dva

stručnjaka koji će obavljati kontrolu, a kupac snosi taj trošak kako bi dobio robu, to se uračunava u cijenu

stvarno plaćenu ili plativu za robu, jer je to plaćanje uvjet za prodaju robe.

4.14. Kako se postupa s troškovima jamstva za robu?

Jamstvo je osiguranje da roba neće imati nedostataka te ga se povezuje s robom i njezin je sastavni dio, pa

ukupna plaćanja u vezi s jamstvom za robu čine dio stvarno plaćene ili plative cijene i ulaze u carinsku

vrijednost robe.

4.15. Kakav se tečaj primjenjuje kad je roba obračunana u valuti zemlje izvoznice ili neke treće

zemlje?

Sukladno Sporazumu, kad je radi utvrđivanja carinske vrijednosti nužna konverzija valute, treba primijeniti

devizni tečaj kojeg su propisno objavila nadležna tijela zemlje uvoza.

4.16. Kako se utvrđuje carinsku vrijednost za software?

Ako software dolazi na mediju (CD, DVD, disketa ili sl.), carinsku vrijednost medija čini ukupna stvarno

plaćena ili plativa vrijednost za software, skupa s propisanim troškovima što ih se uračunava u carinsku

vrijednost.

Kada se software šalje internetom, uvozna roba sa carinskog motrišta fizički ne postoji, pa ne podliježe

carinskom postupanju. Pri uvozu računalnih programa na određenu mediju, npr. disketa, magnetni disk i sl.,

medij podliježe obvezi carinjenja. Radijske i telefonske prijenose i software poslan telefonski ili

posredstvom satelita, na temelju preporuke Svjetske carinske organizacije (WCO), ne može se klasificirati

prema HS-u, pa ne podliježu postupku carinjenja.


CV// 01.13

5. Pogrešno dostavljena, oštećena, uništena roba i sl.

5.1. Kako se postupa kada nije dostavljena ukupno naručenu količinu robe?

Kupac i prodavatelj ugovorili su isporuku određene količine robe po određenoj cijeni i uz ugovorene ostale

parametre isporuke. Ako se pri carinjenju utvrdi da je dio pošiljke izgubljen u prijevozu ili ga pošiljatelj nije

isporučio, carinsku vrijednost utvrđuje se tako da se nedostajući dio ugovorene robe ne uzme u obzir pri

utvrđivanju carinske vrijednosti i na nj se ne obračunava carinska davanja. Carinsku vrijednost utvrđuje se

temeljem ugovorenih parametara, ali uzevši u obzir stvarnu količinu robe u određenoj pošiljci.

5.2. Kako se postupa nakon dostavljanja pogrešne robe?

Kada se isporuči pogrešnu robu a kupac je ipak odluči zadržati, nužno je utvrditi carinsku vrijednost za

konkretnu robu, a ne za onu što su je ugovorili kupac i prodavatelj. Za pogrešno dostavljenu robu ne može

se primijeniti metodu transakcijske vrijednosti, nego se carinsku vrijednost utvrđuje uz primjenu ostalih

metoda.

I kad uvoznik s prodavateljem dogovori da mu pogrešno dostavljenu robu prodavatelj ostavi po cijeni

ugovorenoj za prvotno naručenu (npr. radi zakašnjela izlaska na tržište i sl.), pa uvoznik stvarno plati samo

toliku svotu, dogovorena vrijednost ne udovoljava uvjetima za primjenu metode transakcijske vrijednosti te

je se ne može uzeti kao osnovu za utvrđivanje carinske vrijednosti robe. Carinsku vrijednost mora se

utvrditi temeljem ostalih propisanih metoda utvrđivanja, poštujući pravilo hijerarhije.

5.3. Kako se postupa kad je dio pošiljke oštećen ili uništen?

Ako se roba, prije puštanja u slobodan promet djelomično izgubi ili ošteti, pri utvrđivanju carinske

vrijednosti robe treba razmjerno raspodijeliti stvarno plaćenu ili plativu cijenu.

Odredbe o utvrđivanju carinske vrijednosti dopuštaju prilagodbu cijene stvarno plaćene ili plative i nakon

što je roba bila puštena u slobodan promet, ako se to predviđalo ugovorom o prodaji (ili odvojenim

ugovorom o jamstvu), isključivo radi uvažanja neispravnosti robe u jamstvenom roku. Kupoprodajni

ugovor tada mora sadržavati odredbu kakva omogućuje usklađivanje cijene. Robu s greškom mora se

obuhvatiti konkretnima i jasnim odredbama o jamstvu, o čemu govori i odredba o mogućem usklađivanju

cijene. Pojedinosti u vezi s jamstvom može se urediti i u odvojenu dokumentu, uz uvjet da je povezan s

kupoprodajnim ugovorom i da oba dokumenata čine dio trgovačke transakcije kupca i prodavatelja.

Prodavatelj i kupac, uz to, moraju uskladiti prvotne cijene za određenu robu.

5.4. Kako se utvrđuje carinsku vrijednost za rabljenu robu?

Ako je roba kupljena kao rabljena i nije rabljena nakon prodaje, a prije uvoza, za utvrđivanje carinske

vrijednosti rabljene robe nema osobitih postupaka − njome se postupa kao sa svakom drugom robom, tj.

primjenjuje se propisane metode utvrđivanja.


CV// 01.13

5.5. Kako se postupa s novom ili rabljenom robom što je bila rabljena u trećoj zemlji prije

puštanja u slobodan promet?

Ako je roba nakon prodaje, a prije puštanja u slobodan promet, bila rabljena, to svakako umanjuje njezinu

vrijednost, pa se ne mora primijeniti metodu transakcijske vrijednosti. Ako se ne može primijeniti nijednu

od ostalih raspoloživih metoda (2, 3, 4. i 5. metoda), carinsku vrijednost može se utvrditi uz primjenu

alternativne metode − na temelju cijene po kojoj je roba bila prodana uz umanjenje za trošnost radi uporabe.

5.6. Kako se utvrđuje carinsku vrijednost kada su pošiljke rastavljene?

Postoje okolnosti kad je jedna transakcija između kupca i prodavatelja bude uvezena u nekoliko pošiljaka

kao npr:

○ robu čini ukupno industrijsko postrojenje, a pošiljke su rastavljene radi praktičnijeg prijevoza,

sukladno programu montaže

○ ukupan uvoz ima velik opseg, pa je roba otpremljena u nekoliko pošiljaka, sukladno zahtjevu

tijekom određenog razdoblja

○ pošiljke su rastavljene, jer uvoznik želi robu dostaviti kroz različite luke.

Ako je pošiljka rastavljena, vrijednosti se nužno utvrđuje odvojeno, jednako kao pri promjeni valute, budući

da je tečajna stopa primjenljiva na dan knjiženja važna za svaku podijeljenu pošiljku. Stoga se ukupan

projekt mora procjenjivati na privremenoj osnovi, uz opravdanu dodjelu ukupne vrijednosti svakoj pošiljci,

podložno konačnoj prilagodbi i procjeni po završetku uvoza.

U drugom slučaju, budući da se podijeljene pošiljke sastoje od istovjetnih jedinica ili skupina robe određene

količine, vrijednost svake pošiljke može se utvrditi jednostavno raspodjelom vrijednosti transakcije.

I u trećem se slučaju može primijeniti metodu transakcijske vrijednosti, uz odgovarajuće prilagodbe, s

obzirom na razlike u cijeni prijevoza.

5.7. Kako se postupa kad je kupoprodaja dogovorena prema sustavu »paket«-ugovora?

»Paket«-ugovori razumijevaju ugovore temeljem kojih kupac plaća ukupnu svotu za povezanu skupinu

proizvoda, ili proizvoda prodanih zajedno, a cijena je za prodanu robu jedina obveza.

Kada se govori o tzv. paket-ugovoru, pri utvrđivanju carinske vrijednosti mogu se pojaviti npr. sljedeće

teškoće:

● različita roba prodana je i obračunana po jedinstvenoj ukupnoj cijeni

● roba različite kvalitete prodana je i obračunana po jedinstvenoj ukupnoj cijeni, a samo djelomično

deklarirana radi konačnog uvoza u zemlju uvoza

● različita roba obuhvaćena istom transakcijom obračunana je po pojedinačnim cijenama

utvrđenima zbog tarifnih ili drugih razloga.

Kad je za cijelu pošiljku određena ukupna cijena, ona čini cijenu stvarno plaćenu ili plativu za robu iz te

pošiljke. Ako takva cijena udovoljava uvjetima za primjenu metode transakcijske vrijednosti, nije dobro

odbaciti je samo zbog zaključena »paket«-ugovora.


CV// 01.13

Činjenica da postoji jedinstvena ukupna cijena za različitu robu nije preprekom za utvrđivanje transakcijske

vrijednosti. S obzirom da se robu razvrstava u različite tarifne brojeve te podliježe plaćanju različitih stopa

carine, naravno da je od bitne važnosti pravilno rasporediti vrijednosti na pojedinačne proizvode robu u

pošiljci, kako bi se pravilno obračunalo uvozna davanja. Tada je nužan dogovor uvoznika i carinskog ureda

pri raspodjeli ukupne cijene na pojedinačne proizvode u pošiljci. Jasno je uz to, kako postoje praktični

teškoće u razgraničenju ukupne cijene na pojedinačne proizvode zbog razvrstavanja u različite tarifne

brojeve. Postoji više raspoloživih metoda, uključivši npr. primjenu cijena ili vrijednosti istovjetne ili slične

robe iz prijašnjih uvoza, ako bi to omogućilo primjerene usporedbe cijena različite robe obuhvaćene

»paket«-aranžmanom. Uvoznik može imati i uobičajen cjenik za robu ili neki drugi dokument kakvim bi se

moglo dokazati koliki se dio cijene odnosi na određenu robu.

Ako uvoznik nema podataka, ili carinski ured priložene podatke ne smatra dostatnima, ili pak sumnja u

vjerodostojnost podnesenih dokaza, transakcijsku se vrijednost neće prihvatiti te će se carinsku vrijednost

utvrditi na temelju drugih metoda.

5.8. Kako se pri utvrđivanja carinske vrijednosti tretira barter-poslove?

Barter-poslovi sastoje se od razmjene dobara ili usluga otprilike jednake vrijednosti. Barter može ili ne

mora biti u monetarnom obliku. Pri tome nema cijene stvarno plaćene ni bilo kakvih objektivnih ili

mjerljivih podataka za utvrđivanje vrijednosti, pa valja primijeniti druge metode, a ne metodu transakcijske

vrijednosti. Kad je barter-transakcija izražena u monetarnom obliku, podložna je odredbama o

transakcijskoj vrijednosti, iako je i tada dobro primijeniti ostale metode utvrđivanja carinske vrijednosti.

5.9. Kako se utvrđuje carinsku vrijednost za robu uvezenu u najam ili zakup?

Transakcije najma ili zakupa ne smatra se prodajom, pa i kad ugovor omogućuje kupnju robe. U takvim se

okolnostima ne može primijeniti metodu transakcijske vrijednosti nego neku drugu metodu utvrđivanja

vrijednosti.

6. Troškovi što ih se uračunava u transakcijsku vrijednost

6.1. Treba li cijeni stvarno plaćenoj za robu dodati još neke troškove?

Pri utvrđivanju carinske vrijednosti na temelju metode transakcijske vrijednost stvarno plaćenoj ili plativoj

cijeni za robu treba dodati troškove i davanja što ih se uračunava u transakcijsku vrijednost i čine carinsku

vrijednost uvozne robe. Postoje i troškovi što ih se ne uračunava u carinsku vrijednost, uz uvjet da ih se

razdvoji od stvarno plaćene ili plative cijene.

6.2. Koje se troškove uračunava u transakcijsku vrijednost?

○ troškove prijevoza, osiguranja robe do mjesta unosa robe u carinsko područje EU

○ troškove utovara, istovara i rukovanja robom povezane s prijevozom uvezene robe

○ provizije i naknade posredovanja, bez kupovne provizije


CV// 01.13

○ troškove ambalaže

○ troškove pakiranja

○ pomoćna sredstva

○ licencije i tantijeme

○ dobit od naknadne prodaje, ustupanja ili uporabe robe.

6.3. Što sve obuhvaća trošak transporta sa stanovišta utvrđivanja carinske vrijednosti robe?

Trošak transporta uobičajeno sadrži prijevoz i osiguranje robe te utovar, istovar i rukovanje robom u vezi s

prijevozom. Treba istaknuti kako izraz »utovar, istovar i rukovanje robom povezano s prijevozom«

razumijeva i skladištenje robe i ostale troškove tijekom prijevoza, pa se i te troškove uračunava u carinsku

vrijednost uvozne robe.

U carinsku vrijednost uračunava se trošak prijevoza i osiguranja do mjesta unosa robe u carinsko područje

EU1.

U carinsku vrijednost ulaze samo troškovi prijevoza, osiguranja i utovara, istovara i troškovi rukovanja

povezani s prijevozom uvezene robe do mjesta ulaska robe u carinsko područje EU.

Ukoliko se roba uvozi u EU po cijeni koja uključuje troškove dopreme unutar carinskog područja EU, nije

potrebno da račun ili neki drugi komercijalni dokument sadrži razdvojene troškove na i unutar carinskog

područja EU nego: (a) ako se roba prevozi istim prijevoznim sredstvom do mjesta nakon mjesta unosa u carinsko

područje EU, troškovi prijevoza odredit će se proporcionalno udaljenosti prijeđenoj unutar i izvan

carinskog područja Unije, osim ako se dostave dokazi koji iskazuju stvarno nastale troškove do

mjesta ulaska u carinsko područje Unije.

(b) ako se roba obračunava po jediničnoj cijeni franco odredište koja odgovara cijeni na mjestu

unosa, troškovi prijevoza unutar EU se ne odbijaju od te cijene. Međutim, takav odbitak se uzima

u obzir u slučaju ako se carinskim tijelima dokaže da je cijena franco mjesto unosa u carinsko

područje niža od cijene franco odredište;

(c) ako je prijevoz besplatan ili obavljen s vlastitim vozilom kupca, u carinsku se vrijednost ubrajaju

troškovi do mjesta unosa u carinsko područje određeni na osnovi uobičajene tarife za jednaki

način prijevoza.

1 Mjestom unosa u carinsko područje EU smatra se: (a) za robu koja se prevozi morem, luka istovara, ili luka pretovara, ako su pretovar potvrdila carinska tijela navedene luke; (b) za robu koja se prevozi morem i potom, bez pretovara, unutrašnjim plovnim putovima, prva luka u kojoj se može obaviti istovar ili na ušću rijeke ili kanala ili dublje u unutrašnjost, ako se carinskom uredu pruži dokaz da je vozarina do luke istovara veća od vozarine do prve luke; (c) za robu koja se prevozi željeznicom, unutarnjim plovnim putovima ili cestom, mjesto na kojem se nalazi prvi carinski ured;

(d) za robu koja se prevozi na drugi način, mjesto gdje roba prijeđe kopnenu granicu carinskog područja EU.


CV// 01.13

6.3.1. Specifičnosti – prijevoz morem

Ukoliko se roba prevozi morskim putem, mjestom ulaska u carinsko područje EU smatrat će se luka

iskrcaja ili luka prekrcaja.

Ukoliko se roba prevozi morem, a onda bez prekrcaja dalje unutarnjim vodenim putovima, mjestom ulaska

u carinsko područje EU smatrat će se prva luka gdje se može obaviti iskrcaj bilo na ušću rijeke ili kanala ili

dublje u unutrašnjosti ako se carinskim tijelima može dokazati da je vozarina do luke iskrcaja viša nego do

prve luke.

6.3.2. Specifičnosti - avionski prijevoz

U svrhu određivanja troškova transporta, manipulacije i osiguranja koji se uključuju u carinsku vrijednost,

ulaskom u Republike Hrvatske u Europsku Uniju mjestom ulaska za robu koja se prevozi zračnim putem

smatrat će se mjesto gdje se prelazi kopnena granica carinskog područja Unije.

- Avionski prijevoz koji se uključuje u carinsku vrijednost robe utvrđuje se primjenom pravila i postotaka

prikazanih u Prilogu 25. Uredbe za provedbu carinskog zakonika Zajednice2. U troškove koji se računaju u

postotku uključuju se samo trošak avionskog prijevoza, a ne ostali dodatni troškovi.

- Međutim, u carinsku vrijednost uključuju se i svi dodatni troškovi koji su jasno povezani uz

prijevoz robe. Tako će se u carinsku vrijednost kao trošak povezan uz prijevoz uključivat i:

• troškovi ukrcaja

• troškovi ukrcajnog terminala

• pristojba za zračni prijevoz aerodroma polaska.

Ukoliko se roba šalje iz zemalja ili aerodroma koji nisu uključeni u tablicu u Prilogu 25, koristi se postotak

za najbliži aerodrom koji je naveden u tablici.

U slučaju da roba putuje avionom u dva uzastopna leta, a putovanje je prekinuto nakon prvog leta i

zrakoplovna kompanija u oba leta je različita pri čemu su izdana dva zračna tovarna lista (Komentar 9

Customs Code Committee, Customs Valuation Section), raspodjela troškova se ne može primijeniti za oba

leta nego samo na jedan. Raspodjela se tada vrši po samo zračnom tovarnom listu onog leta kojim se ulazi u

carinsko područje Unije. Neovisno o raspodjeli, u carinsku vrijednost robe uključuje se i trošak prijevoza

prvim avionom i to u punom iznosu.

U slučaju da je prijevoz prekinut zbog logističkih razloga i postoji samo jedan zračni tovarni list,

primjenjivat će se postotak za prijevoz od polazišta do odredišta.

6.3.3. Specifičnosti – željeznički promet

Ukoliko se roba prevozi željeznicom, unutarnjim vodama ili cestom - mjestom ulaska u EU smatrat će se

mjesto gdje se nalazi prvi carinski ured.

Kod željezničkog prometa specifično je to da se raspodjela može vršiti i na „tariff connecting point“

koje odgovara mjestu gdje željeznica prelazi kopnenu granicu Unije. To mjesto ne mora nužno biti

2 Uredba Komisije (EC) br. 24540/93, o odredbama za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o uspostavi Carinskog zakonika Zajednice


CV// 01.13

istovjetno mjestu gdje se nalazi prvi carinski ured. Ali upravo zbog jednostavnosti i u skladu s trgovačkom

praksom, takva raspodjela troškova može se prihvatiti za utvrđivanje carinske vrijednosti.

6.3.4. Specifičnosti - Pošta

U poštanskom prometu mjesto ulaska u carinsko područje EU smatra se adresa dostave npr. kućna adresa,

adresa ureda i sl.

Svi poštanski troškovi koji se naplaćuju do mjesta isporuke, a odnose se na robu poslanu poštom uključit će

se u carinsku vrijednost te robe. U carinsku vrijednost neće se uključiti eventualni dodatni poštanski

troškovi3 koji se naplaćuju u zemlji uvoza.

Ipak, nikakve prilagodbe deklarirane vrijednosti se neće raditi prilikom utvrđivanja carinske vrijednosti

robe nekomercijalne naravi4.

6.4. Uključuju li se i troškovi osiguranja u carinsku vrijednost?

Da, troškovi osiguranja uključuju se u carinsku vrijednost i to do mjesta unosa robe u carinsko područje EU.

Troškovi osiguranja (osim onih vezanih uz avionski prijevoz) mogu se podijeliti samo u slučaju da postoji

zadovoljavajući dokaz da su ti troškovi razdvojeni na one do unosa u carinsko područje EU i unutar

carinskog područja EU. U slučaju da se ne može dati zadovoljavajući dokaz, cijeli iznos troška osiguranja

za prijevoz robe uključit će se u carinsku vrijednost.

6.5. Kako se rapodjeljuju troškovi transporta i osiguranja ako postoji jedinstveni trošak za više

stavaka na deklaraciji ?

Ukoliko je u carinsku vrijednost robe potrebno uključiti određene dodatne troškove (prijevoz, osiguranje,

licenca i sl.) koji se odnose na cijelu pošiljku (više različitih roba), raspodjela troškova za pojedinu stavku

računat će se na slijedeći način:

• Vrijednost troškova prijevoza potrebno je dodati iznosu ili oduzeti od iznosa stavke temeljem

računa, a prema neto težini robe5. Međutim, ukoliko iznos troškova prijevoza ovisi o vrijednosti

robe koja se prevozi, troškovi prijevoza trebaju se izračunati za svaku pojedinu stavku posebno,

proporcionalno vrijednosti stavke;

• Vrijednost troškova osiguranja pošiljke treba izračunati za svaku pojedinu stavku prema

njenoj vrijednosti;

3 Ti dodatni troškovi su uobičajeno troškovi poštanskog posredovanja, manipulacija s robom, troškovi otpremnika za ispostavljanje carinske deklaracije (ako je propisano) i drugi troškovi koje naplaćuje pošta, kompanije brze dostave te otpremnici, odnosno druge pravne osobe koje vrše dopreme robe iz inozemstva i/ili ispostavljanje deklaracije 4 Članak 1(6) Uredbe za provedbu Carinskog zakonika Zajednice objašnjava da roba nekomercijalne naravi znači robu za koju se određeni carinski postupak zahtijeva povremeno i čija vrsta i količina ukazuju na to da je namijenjena za pojedinačnu, osobnu uporabu, za uporabu u kućanstvu primatelja ili osoba koje je unose ili je jasno da se radi o poklonima 5 Do ulaska Republike Hrvatske u Europsku Uniju troškovi prijevoza uvijek su se raspodjeljivali po postotku udjela u vrijednosti.


CV// 01.13

• U slučaju kada se troškovi osiguranja i troškovi prijevoza navode skupa, tu vrijednost treba

izračunati prema pravilima usvojenim za troškove prijevoza.

6.6. Što je paritet isporuke robe?

Paritet isporuke robe ili transportna klauzula u ugovoru ili računu određuje koje sve troškove i rizike u vezi

s dopremom robe snosi prodavatelj, a koje kupac, tj. kada rizik u vezi s robom prelazi s prodavatelja na

kupca. Ujedno paritet isporuke naznačen u računu ili ugovoru o kupoprodaji govori jesu li troškovi

prijevoza, osiguranja, rukovanje robom i sl. uračunani u plaćenu ili plativu cijenu robe ili ih tek treba dodati

cijeni plaćenoj ili plativoj pri utvrđivanju carinske vrijednosti.

Međunarodna trgovačka komora objavila je u Parizu 1936. zbirku međunarodnih pravila Incoterms

(International Comercial Terms – Međunarodni trgovački izrazi), radi tumačenja trgovačkih pojmova. Cilj

je tih pravila bio ujednačiti postupanja u vezi s isporukom robe, kako bi se izbjeglo nesporazume i sporove

kupaca i prodavatelja. Pojmovi su postali prijeko potrebni u nesmetanome odvijanju međunarodne trgovine,

a njihovu autentičnost priznaju svi svjetski sudovi i druga upravna tijela, pa njihova uporaba u ugovorima o

prodaji znatno smanjuje nesporazume kakvi bi mogli izazvati pravne komplikacije.

Incoterms 2000 propisuje ukupno 13 pojmova i svakoga definira kratica od tri slova. Svaki paritet pripada

određenoj kategoriji (postoji četiri kategorije – E, F, C, D), a svaka skupina označuje različit stupanj

odgovornosti prodavatelja za isporuku, kako slijedi:

● kategorija E − prodavatelj stavlja robu na raspolaganje kupcu u vlastitim prostorima i ima najniži

stupanj odgovornosti za robu

● kategorija F – prodavatelj dostavlja robu do mjesta što ga određuje kupac (FCA, FAS, FOB)

● kategorija C – prodavatelj ugovara prijevoz robe, ali ne preuzima rizik od propasti ili slučajnog

oštećenja, nakon što je isporučena i poslana (CFR, CIF, CPT, CIP)

● kategorija D – ako je ugovoren paritet isporuke iz kategorije D, prodavatelj ima najviši stupanj

odgovornosti te snosi sve troškove i rizike isporuke robe kupcu u krajnjem odredištu.

INCOTEMS 2000 propisuje sljedeće paritete isporuke:

KRATICA ZNAČENJE

VRSTA PRIJEVOZA Cestovni – C, zračni -Z željeznički - Ž, brodski - B

grupa E - maksimalno opterećenje kupca

EXW - franko tvornica … za imenovano mjesto SVI

grupa F FCA franko prijevoznik… (imenovano mjesto) C, Z, Ž FAS franko uz bok broda B FOB franko brod B grupa C


CV// 01.13

CFR Cijena sa vozarinom … (imenovana luka istovara) B CIF Cijena sa osiguranjem i vozarinom ( luka istovara) B

CPT Vozarina plaćena do… (imenovano mjesto odredišta) SVI

CIP Vozarina i osiguranje plaćeni do … (imenovano mjesto odredišta)

SVI

grupa D - maksimalno opterećenje prodavača

DAF Isporučeno na granici … (imenovano mjesto) C

DES Isporučeno franko brod … (imenovana luka istovara) B

DEQ Isporučeno franko obala ocarinjeno… (luka istovara) B

DDU Isporučeno neocarinjeno … (imenovano mjesto) SVI DDP Isporučeno ocarinjeno … (imenovano mjesto) SVI

INCOTERMS®2010 pravila u primjeni su od 1.1.2011. godine. Kao i prijašnje verzije ovo izdanje izradila

je Međunarodna trgovačka komora u Parizu (ICC), te su u obzir uzete značajne promjene u međunarodnom

trgovanju od 2000. godine do danas, širenje zona slobodne trgovine, uporaba elektroničke komunikacije,

promjene u prijevozničkoj praksi, sigurnosni elementi, proširenje primjene INCOTERMS-a i u tuzemnom

prometu i dr.

Kako INCOTERMS-i predstavljaju preporučena pravila i služe olakšanju samih odnosa između kupca i

prodavatelja, ali iz istih ne proizlazi obveza korištenja u međunarodnom prometu, te ukoliko kupac i

prodavatelj ne ugovore kupoprodaju robe i isporuku iste koristeći najnovija INCOTERMS 2010, već

koristeći neki od „starih“ INCOTERMS ili pak uopće ne koriste ova pravila već se opisno dogovore, u

postupku utvrđivanja carinske vrijednosti nužno je isto uzeti u obzir.

INCOTERMS 2010 propisuje sljedeće paritete isporuke:

BILO KOJI OBLIK TRANSPORTA EXW franko tvornica … ( imenovano mjesto) FCA franko prijevoznik… (imenovano mjesto)

CPT Vozarina plaćena do… (imenovano mjesto odredišta)

CIP Vozarina i osiguranje plaćeni do … (imenovano mjesto odredišta)

DAT

isporučeno terminal …(terminal u luci ili mjesto odredišta)

DAP isporučeno na mjestu .. (imenovano mjesto odredišta)

DDP Isporučeno ocarinjeno … (imenovano mjesto odredišta)

MORSKI I UNUTARNJA PLOVIDBA

FAS franko uz bok broda (…imenovano mjesto otpreme)


CV// 01.13

FOB franko brod (…imenovano mjesto otpreme) CFR Cijena sa vozarinom … (imenovana luka odredišta)

CIF Cijena sa osiguranjem i vozarinom ( ..imenovana luka odredišta)

6.7. Uračunava li se u carinsku vrijednost robe troškove skladištenja?

Izraz »utovar, istovar i rukovanje robom povezano s prijevozom« razumijeva i skladištenje robe i ostale

troškove nastale pri prijevozu, pa i te troškove treba uračunati u carinsku vrijednost uvozne robe.

No, ako troškovi skladištenja robe nisu povezani s prijevozom, nastaju nakon prodaje na trošak kupca robe i

nisu, izravno ili neizravno, plaćeni u korist prodavatelja nego neovisnoj tvrtki, ne smatra ih se dijelom

cijene stvarno plaćene ili plative za robu, nego radnjom što je kupac poduzima na vlastiti račun, pa ih se ne

uračunava u carinsku vrijednost uvozne robe.

6.8. Što čini troškove ambalaže i pakiranja kad je u pitanju uračunavanje u carinsku vrijednost?

U carinsku vrijednost uvezene robe, kako je već rečeno, uračunava se i troškove ambalaže, unutarnje ili

vanjske, kako bi se omogućilo isporuku robe u dobrom stanju, a ima obilježja uobičajene (standardne npr.

vreće, sanduci, kutije i sl.) ambalaže. Treba također istaknuti kako se troškove specijalne (neuobičajene)

ambalaže ne uračunava u carinsku vrijednost uvezene robe, nego je se carini odvojeno kao drugu uvoznu

robu (npr. kutije od plemenitih metala, kožne torbe i sl.).

Za ambalažu što nije prodana s robom, nego je se vraća u inozemstvo (privremen uvoz), u carinsku

vrijednost robe uračunava se razmjeran dio vrijednosti troškova ambalaže (npr. naknada za zakup u vezi s

određenim uvozom robe) prenesen na uvoznu robu.

Treba, uz to, napomenuti da se ambalažu, kad je predmet posebnog uvoza, ne može dodavati u carinsku

vrijednost uvozne robe, jer bi se tada davanja na ambalažu plaćalo dva puta. Ovdje se ne govori o

standardnoj ambalaži robe za koju je trošak već uračunan u cijenu robe, nego npr. o posebnom trošku

pakiranja za izvoz namijenjen zaštiti robe od oštećenja pri dugome putovanju ili sl. Takav se trošak

naplaćuje kupcu posebno i on ga plaća, te ga se stoga uračunava u carinsku vrijednost.

6.9. Što su troškovi provizije i koje se uračunava u carinsku vrijednost?

U transakcijsku vrijednost uračunava se ukupne provizije i naknade posrednicima, što ih kupac plaća u vezi

s nabavom robe, osim kupovne provizije. Provizije se ne uračunava ako su sadržane u cijeni robe.

Ako postoji prodajna provizija, tj. osoba koja za prodavača traži kupce ili pak neovisan agent koji povezuje

kupca i prodavatelja, a prodavatelj taj trošak prenosi na kupca, naravno kako ta svota čini dio stvarno

plaćene ili plative vrijednosti za robu te je dio carinske vrijednosti uvozne robe.

Pri utvrđivanju carinske vrijednosti nužno je prepoznati ulogu tog posrednika, jer naknada za njegov posao

jednom jest carinska vrijednost, a drugi put nije. Stoga je važno razlikovati koga zastupa, jer se tako


CV// 01.13

posrednika prepoznaje kao kupovnog ili prodajnog posrednika, te uključuje ili ne u carinsku vrijednost

robe.

6.10. Po čemu se razlikuje kupovnog ili prodajnog posrednika?

Pojam kupovne provizije razumijeva naknade što ih uvoznik plaća agentu za obavljanje usluge zastupanja

uvoznika u inozemstvu pri kupovini robe. Kupovni je posrednik osoba koja radi za račun kupca, dajući mu

uslugu nalaženja prodavatelja, izvješćuje prodavatelja o željama kupca, prikuplja ponude, pregledava robu,

a ponekad organizira i osiguranje, prijevoz, skladištenje te dopremu robe.

Kupovnu proviziju uvoznik može plaćati odvojeno od plaćanja robe, kada se kupčevu kupovnu proviziju ne

dodaje stvarno plaćenoj ili plativoj cijeni. Treba usmjeriti pažnju na okolnosti kad posrednik djeluje za

vlastiti interes ili ima vlasnički interes u robi, jer ga se tada ne može tretirati kao kupovnog posrednika.

Prodajni posrednik osoba je koja radi za račun prodavatelja, ona traži kupce i prikuplja narudžbe, te

katkada skladišti i otprema robu. Robu kupljenu uz posredovanje prodajnog agenta u načelu se ne može

naručiti bez plaćanja provizije prodajnom posredniku.

Plaćanje prodajne provizije uobičajeno je na dva načina:

− Ako strani prodavatelj koji isporučuje naručenu robu posredstvom prodajnog agenta osobno plaća

proviziju i to plaćanje uračunava u cijenu robe što je plaća kupac, proviziju ne treba dodavati stvarno

plaćenoj ili plativoj cijeni, jer je već uračunana u cijenu.

− Ako uvjeti prodaje zahtijevaju da kupac plati proviziju, najčešće izravno posredniku, cijeni robe u

računu, pri utvrđivanju transakcijske vrijednosti robe, treba dodati svotu provizije prodajnog agenta.

6.11. Što se smatra naknadom za posredovanje?

Pojam naknada posredovanja upućuje na osobu koja radi i za kupca i za prodavatelja. On nema nikakvu

drugu ulogu nego spojiti dvije strane. Ovi posrednici su uobičajeno specijalizirani za neku vrstu robe, npr.

ulje, šećer, kava i sl., poznaju tržište takve robe, najčešće imaju dugogodišnje iskustvo i brojne poslovne

veze. Provizija je posrednika uobičajeno postotak od zaključenog posla − rezultat njegove aktivnosti, a

visina postotka ovisi o stupnju prethodne odgovornosti.

Ako posrednika plaća prodavatelj robe, ukupnu će se proviziju, pri utvrđivanja transakcijske vrijednosti,

uračunati u stvarno plaćenu ili plativu cijenu. Događa se, međutim, da posrednika plaća kupac, ili u

određenu razmjeru, i kupac i prodavatelj, kada se u carinsku vrijednost uračunava samo dio kojeg je

prouzročio kupac, ako to već nije uračunano u cijenu robe i ako ne čini kupovnu proviziju.

6.12. Što su pomoćna sredstva i koja se uračunava u carinsku vrijednost?

Pomoćna sredstva pojam je što ga se rabi za opis bilo kojeg elementa robe ili usluge:

� materijal, sastavni dijelovi i slične stvari ugrađene u uvezenu robu

� alat, matrice, kalupi, odljevi i slično, uporabljeno u proizvodnji uvezene robe

� materijal utrošen u proizvodnji uvezene robe


CV// 01.13

� usluge projektiranja, razvoja, umjetničkog rada, oblikovnog rada i planova i skica nastalih

izvan zemlje uvoza, a nužnih u proizvodnji uvezene robe što ih je kupac isporučio, izravno

ili neizravno, bez naplate ili po sniženoj cijeni, radi uporabe u vezi s proizvodnjom i

prodajom uvezene robe radi izvoza, i to do stupnja do kojeg ta vrijednost nije bila

uračunana u plaćenu ili plativu cijenu.

Primjereno raspodijeljenu vrijednost takvih pomoćnih sredstava mora se dodati stvarno plaćenoj ili plativoj

cijeni, svejedno je li je kupac izravno dostavio ili nije.

6.13. Što su naknade za licencije/tantijeme?

Naknade za licencije ili tantijeme plaćanja su za dobivanje prava na uporabu, proizvodnju ili prodaju

određenog proizvoda ili dijela proizvoda što u sebi sadrži neki oblik intelektualnog vlasništva (to obuhvaća

i plaćanja za patente, modele, inozemne trgovačke ili tvorničke marke, zaštićene znakove, autorska prava i

dr.).

6.14. Kada se troškove licencija i tantijema uračunava u carinsku vrijednost?

Pri utvrđivanju carinske vrijednosti na temelju transakcijske vrijednosti, cijeni stvarno plaćenoj ili plativoj

za uvoznu robu treba dodati i tantijeme i licenčne troškove u vezi s robom što je se vrednuje, a kupac ih,

posredno ili neposredno, mora platiti kao uvjet za prodaju robe, ako takve tantijeme ili pristojbe nisu

uračunane u stvarno plaćenu ili plativu cijenu.

Kako bi se te troškove uračunalo u carinsku vrijednost:

� moraju se odnositi na robu što je se procjenjuje

� kupac mora, izravno ili neizravno, plaćati tantijeme i licencije, kao uvjet prodaje

� uračunat će ih se, ako već nisu bili uračunani u stvarno plaćenu ili plativu cijenu.

Tantijemska i licenčna plaćanja moraju se odnositi izravno na uvoznu robu što sadrži trgovačku marku ili

autorsko pravo (copyright), ili određen patentirani proces, ili neko drugo zaštićeno pravo. Kupovina robe

mora obuhvatiti i plaćanja za tantijeme ili licencije. Kupcu se mora uvjetovati nabavu robe obveznim

plaćanjem tantijema ili licencije za robu, svejedno kome je plaća (može i trećoj strani − vlasniku licencije),

važno je samo da je plaćanje za tantijemu ili licenciju uvjet prodaje robe.

6.15. Kada se naknadu za licenciju/tantijemu plaća trećoj osobi (ne prodavatelju), mora li je se

uračunati u carinsku vrijednost?

Da bi se te troškove uključilo u carinsku vrijednost, nije bitno kome se plaća već za što se plaća. Ako je

udovoljeno spomenutim uvjetima, plaćanje se mora uračunati u carinsku vrijednost. Kad prodavatelj i

davatelj licencije nisu povezane osobe, naknadu će se uračunavati samo ako je uvjet prodaje robe.

6.16. Postoji li vrsta naknade za licencije/tantijeme kakvu se ne uračunava u carinsku vrijednost?

Da. Nužno je utvrditi sve okolnosti transakcije te utvrditi zašto se plaća naknadu za licenciju. Ako se to

odnosi na usluge npr. u vezi s nadzorom nakon uvoza ili nekima drugim troškovima što ih se, sukladno


CV// 01.13

carinskim propisima, ne uračunava u carinsku vrijednost, naknadu za licenciju (što pokriva to plaćanje)

neće se uračunati. Kada se licencija odnosi na know-how, npr. tehničke podatke što nisu u vezi s uvoznom

robom, nego npr. s radnjama što će ih se obaviti na njoj, takvo se plaćanje ne uračunava u carinsku

vrijednost uvozne robe.

6.17. Uračunava li se u carinsku vrijednost licenciju plaćenu za financiranje istraživanja i

razvoja?

Ako se istraživanje i razvoj odnosi na robu koja se uvozi, i takvu naknadu treba uračunati u carinsku

vrijednost.

6.18. Kada ukupnu naknadu za licenciju čine plaćanja koja se uključuju, ali i ona koja se ne

uključuju u carinsku vrijednost, može li se to razdvojiti?

Ako je iz ugovora ili druge dokumentacije razvidno koliki se dio odnosi na troškove koji se uključuju, a

koliki na ostale, može ih se razdvojiti te u carinsku vrijednost uračunati samo dio što, sukladno propisima,

čini dio carinske vrijednosti.

6.19. Kada se dobit od naknadne prodaje, ustupanja ili uporabe uračunava u carinsku vrijednost?

Pri utvrđivanju transakcijske vrijednosti u cijenu stvarno plaćenu ili plativu treba dodati i naknade od

preprodaje, ustupanja ili uporabe robe što će ih kupac, izravno ili neizravno, proslijediti prodavatelju.

6.20. Što učiniti kada se u trenutku uvoza ne može utvrditi točnu svotu troška koji se uključuje u

carinsku vrijednost?

Ako je u trenutku carinjenja ugovoreno naknadno, izravno ili neizravno, plaćanje prodavatelju, ali je svota

nepoznata, jer će je se prema ugovoru određivati naknadno, npr. nakon prodaje robe na domaćem tržištu,

carinsku vrijednost utvrdit će se na temelju nepotpunih podataka, tj. na temelju podataka kakvima deklarant

raspolaže u trenutku carinjenja. Deklarant, ujedno, mora položiti osiguranje u visini razlike svote

obračunane na temelju privremenih podataka te najveće moguće svote davanja što bi ih trebalo obračunati

za robu. Nakon plaćanja obveze prodavatelju, deklarant to mora prijaviti carinskom uredu.

Treba istaknuti kako je pri naknadnom plaćanju obveze prodavatelju ili trećoj osobi, što ga se mora

uračunati u carinsku vrijednost, moguće i pojednostavnjenje u obračunu troškova, kada carinski ured na

zahtjev deklaranta može odobriti primjenu prikladnih procijenjenih vrijednosti te će se carinsku deklaraciju

kakva sadrži te elemente, smatrati potpunom.

7. Troškovi što ne ulaze u carinsku vrijednost

7.1. Ima li troškova u vezi s nabavom robe što ih se ne uračunava u carinsku vrijednost?

Ima. To su troškovi za:

� prijevoz robe nakon ulaska u carinsko područje Europske Unije

� gradnju, kompletiranje, montažu, održavanje ili tehničku pomoć danu nakon uvoza industrijskih


CV// 01.13

postrojenja, strojeva ili opreme

� kamate proistekle iz financijskih aranžmana

� dobivanje prava na umnožavanje (reproduciranje) uvezene robe

� kupovne provizije

� uvozna i druga davanja što ih se u Hrvatskoj plaća pri uvozu ili prodaji robe, uz dokaz da će do

povrata doći ili je došlo,

ako su razdvojeni od cijene stvarno plaćene ili plative te ih se ne uračunava u carinsku vrijednost.

7.2. Kako se postupa s troškovima prijevoza robe nakon ulaska u carinsko područje EU?

Troškove prijevoza od carinske granice EU do odredišta u unutrašnjosti neće se uračunavati u carinsku

vrijednost uvozne robe ali treba uzeti u obzir napomene iz točke 6.3. „Što sve obuhvaća trošak transporta

sa stanovišta utvrđivanja carinske vrijednosti robe“.

7.3. Treba li u carinsku vrijednost uračunati i troškove dangubine?

Ako je trošak dangubine u vezi s kašnjenjem robe u carinskom području EU, neće ga se uračunavati u

carinsku vrijednost robe, ali kada se dangubinu plaća radi kašnjenja robe prije ulaska u carinsko područje

EU, trošak će se uračunati u carinsku vrijednost robe.

7.4. Troškovi gradnje, kompletiranja, montaže, održavanja ili tehničke pomoći obavljene nakon

uvoza industrijskih postrojenja, strojeva ili opreme

Ovi troškovi, u načelu, nastaju nakon unosa robe carinsko područje EU, pa ih se ne uračunava u carinsku

vrijednost robe, ali će ih se isključiti iz carinske vrijednosti jedino ako se sve izdatke može provjeriti u

vjerodostojnoj dokumentaciji.

7.5. Kako se tretira kamate proistekle iz financijskih aranžmana?

Naknade za kamatu prema kupčevima financijskim dogovorima, kada se odnose na kupovinu uvezene robe,

neće se smatrati dijelom carinske vrijednosti, ako je:

○ kamata odvojena od stvarno plaćene ili plative cijene za robu

○ sastavljen pisani financijski dogovor

○ kad kupac, na zahtjev, može dokazati da je:

− takva roba stvarno prodana po deklariranoj cijeni kao stvarno plaćenoj ili plativoj cijeni te da

− utvrđena kamatna stopa nije viša od uobičajene stope za takve transakcije u zemlji u kojoj je i u

vrijeme kada je takav financijski dogovor omogućen.

Ovu će se odluku primjenjivati neovisno o tome je li financiranje omogućio prodavatelj, banka ili neko

druga pravna ili fizička osoba. Nju će se također primjenjivati, kad je pogodno, ako se vrijednost robe

utvrđuje na temelju neke druge metode različite od transakcijske vrijednosti.


CV// 01.13

7.6. Troškovi za dobivanje prava na umnožavanje (reproduciranje) uvezene robe

Troškove za dobivanje prava reprodukcije (umnožavanje) uvezene robe u zemlji uvoza ne uračunava se u

carinsku vrijednost. No, ako stvarno plaćena ili plativa cijena robe obuhvaća spomenute troškove, nema

ovlasti za isključenje iz carinske vrijednosti. Iako, naime, postoji odredba da se te troškove ne uračunava,

nema odredbe kakva bi ih isključila iz stvarno plaćene ili plative cijene za uvoznu robu, ako su u nju bili

uračunani.

Ovdje treba napomenuti kako se pravo na reprodukciju robe odnosi na izum ili izvorni rad ili ideju

ugrađenu u uvezenu robu. Pravo reprodukcije te inovacije, rada ili ideje, uz uporabu uvezene robe

ograničeno je. Ne smatra se npr. kupovinom dijela robe s trgovačkim znakom i dopuštenje kupcu da ponovi

taj trgovački znak reprodukcijom kupljene robe.

7.7. U kakvim se okolnostima u carinsku vrijednost ne uračunava kupovnu proviziju?

Kupovni posrednik zastupa kupca pri kupovini, nalazi prodavatelja, prikuplja uzorke, ispituje robu, te

ponekad dogovara prijevoz, osiguranje, pohranjivanje i dostavu robe. Svotu plaćenu za uslugu posredniku

pri kupovini naziva se kupovnom provizijom što je uvoznik plaća povrh plaćanja za robu. Ponekad

posrednici pri kupovini djeluju kao komitenti zato što vlastitim novcem plaćaju robu te, nakon stjecanja

vlasništva, preprodaju robu krajnjem kupcu u zemlji uvoza, podižući račun na vlastito ime. tzv. posrednik

tada pri kupovini postaje stvarni prodavatelj robe, a prodajna cijena obuhvaća posrednikovu proviziju i

profit. Ako prodajna cijena robe već sadrži kupovnu proviziju, više je se ne može isključiti iz nje.

Posrednika se pri kupovini kadšto može zadužiti za plaćanje prijevoza i osiguravajućih pristojba, tako da

uračuna i vlastitu kupovnu proviziju. Takve pristojbe uračunava se u carinsku vrijednost kao trošak

prijevoza i osiguranja. Treba istaknuti kako se mora pomno pregledati ugovor kupca i posrednika, njihove

odnose, stvarno obavljene poslove, izvorne račune prodavatelja i ostalu dokumentaciju, zato što se prodajnu

proviziju (ili proviziju posrednika) često može prikazati kao kupovnu proviziju, radi izbjegavanja

uračunavanja u carinsku vrijednost uvozne robe.

8. Transakcije povezanih osoba

8.1. Tko su tzv. povezane osobe?

Dvije osobe smatra se, sukladno o ovome poglavlju, međusobno povezanima samo ako:

○ je jedna voditelj ili direktor tvrtke u vlasništvu druge osobe i obratno

○ su pravno priznati partneri u poslu

○ su u odnosu poslodavac i posloprimac

○ je jedna od njih izravan ili neizravan vlasnik te nadzire ili posjeduje 5% ili više posto dionica s

pravom glasa u svakoj tvrtki

○ jedna izravno ili neizravno nadzire drugu

○ su izravno ili neizravno pod nadzorom treće osobe

○ zajedno, izravno ili neizravno, nadziru treću osobu, ili


CV// 01.13

○ ako su članovi iste obitelji.

8.2. Uključuje li pojam »osobe« i pravne i fizičke osobe?

Da. Pojam povezanih osoba odnosi se i na pravne i na fizičke osobe.

8.3. Može li se isključive zastupnike, distributere odnosno koncesionare smatrati povezanim

osobama?

Osobe poslovno povezane tako da je jedna isključivi zastupnik, isključivi raspačavač ili isključivi

koncesionar drugoga, svejedno kako je odnos opisan, smatrat će se povezanima samo ako su povezana

sukladno prije navedenima mjerilima.

8.4. Kada se može smatrati da neka osoba kontrolira drugu osobu?

Smatra se da osoba kontrolira drugu osobu kad je prva u pravnom ili operativnom položaju kakav joj

omogućuje da nameće ograničenja ili da rukovodi nad drugom osobom.

8.5. Koga sve možemo smatrati članovima iste obitelji?

Članovima iste obitelji smatra se:

○ supruga i suprugu

○ roditelje i djecu

○ braću i sestre (i polubraću i polusestre)

○ djeda, baku i unuke

○ ujaka, ujnu, tetka i tetku te strica i strinu

○ roditelje supružnika, snahe i zetove

○ šurjaka i šurjakinju.

8.6. Što treba učiniti kad povezanost kupca i prodavatelja utječe na cijenu robe?

Ako postoji povezanost kupca i prodavatelja i to utječe na cijenu robe, tj. kad kupac zbog povezanosti

stekne određen povlašteni tretman i ostvari cijenu robe kakvu ne mogu dobiti drugi kupci, carinsku

vrijednost ne može se utvrđivati na temelju transakcijske vrijednosti robe. Iako cijena po kojoj je kupac

dobio robu odražava stvarno plaćenu cijenu, prema definiciji transakcijske vrijednosti, povezanost kupca i

prodavatelja kakva utječe na cijenu robe jedno je od ograničenja kada se ne može primijeniti jednaku

metodu utvrđivanja carinske vrijednosti.

Carinsku vrijednost u takvoj okolnosti treba utvrditi na osnovi druge raspoložive metode utvrđivanja, uz

primjenu pravila hijerarhije. Kada se carinsku vrijednost ne utvrđuje temeljem transakcijske vrijednosti,

nužna je suradnja i komunikacija uvoznika i carinske službe, kako bi se utvrdilo carinsku vrijednost

temeljem druge metode.


CV// 01.13

8.7. Može li biti prihvaćena transakcija između povezanih osoba?

Unatoč činjenici da su kupac i prodavač povezane osobe, postoje situacije kakve dopuštaju da se carinsku

vrijednost utvrdi na temelju metode transakcijske vrijednosti:

○ transakcijsku vrijednost smatrat će se prihvatljivom ako vrijednost robe odgovara jednoj od »test-

vrijednosti«,

○ uvoznik dokaže da povezanost nije utjecala na cijenu.

8.8. Što su to testne vrijednosti i za što služe?

»Testna« vrijednost može biti ili transakcijska vrijednost istovjetne ili slične robe pri prodaji nepovezanim

kupcima u zemlji uvoznici ili dedukcijska vrijednost ili izračunana vrijednost za istovjetnu ili sličnu robu.

»Testne« vrijednosti primjenjuje se na prijedlog uvoznika i ne smije ih se rabiti kao zamjenske vrijednosti, a

temelje se na jednakome načelu, tj. transakcijsku vrijednost uvozne robe uspoređuje se s test-vrijednošću i

prihvaća, ako se približava test-vr

Documents

pitanja i odgovori CV - carina.gov.hr€¦ · 1. Op ćenito – što je carinska vrijednost i kakav je njezin zna čaj 1.1. Što je carinska vrijednost? Carinska vrijednost čini