Upload
others
View
7
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
POJEDINE BOLESTI IZ
GRUPE RESPIRATORNIH
ZARAZNIH BOLESTI
Grip je prvi put opisao Hipokrat, 412 godine pre nove ere. Naziv influenca, prvi put
upotrebljen za vreme epidemije 1743. godine, vodi poreklo od italijanske reči
influenza, jer se tada verovalo da su bolest uzrokovale zvezde.
Prouzrokovač je virus influence koji spada u Ortomixoviruse (RNK viruse).
Na osnovu unutrašnjeg antigena (nukleoproteina) razlikuju se tri tipa: A, B i C virus.
GRIP (INFLUENCA)
18
11
Rezervoari virusa gripa
Tip A: čovek i životinje
• Virus influence tip A jedini može da izazove infekciju u životinja (ptica, konja, svinja i dr.).
Tipovi B i C: isključivo čovek.
Inkubacija: obično 1-3 dana
• Osoba je zarazna 3-5 dana od početka kliničkih simptoma, a deca do 7 dana.
Putevi prenošenja: kapljicama i kontakt (direktni i indirektni)
Epidemije i pandemije gripa • Tip A je najvarijabilniji i najviše antigenski mutira. Za njega su
karakteristične velike (šiftovi) i male (driftovi) antigenske mutacije. Iz tog
razloga tip A izaziva epidemije svake godine i pandemije u većim
vremenskim intervalima.
• Tip B za koga su karakteristične male antigenske varijacije izaziva
epidemije na svake 3-4 godine.
• Tip C antigenski ne mutira i izaziva sporadične slučajeve.
• Virus influence tip A jedini može da izazove infekciju u životinja (ptica,
konja, svinja i dr.).
Smatra se da je pojava novih varijanti rezultat rekombinacije između
humanih i animalnih sojeva.
Epidemije i pandemije gripa • Prva pandemija gripa je opisana 1580. godine, a zatim su pandemije
nastajale u razmacima od 10 do 50 godina. U dvadesetom veku bile su tri
pandemije gripa (španski 1918, azijski 1957 i hongkonški 1968).
• Španski grip: 1918/19. godine, izazvan virusom H1N1, kada je 500
miliona ljudi obolelo, a 40 miliona umrlo.
• Naziv “španski” dobio zbog španskih nezavisnih medija koji su prvi
objavili vest o epidemiji, iako je pandemija otpočela u Americi.
Epidemije i pandemije gripa
• Tokom pandemije gripa 2009/2010.god, u Srbiji je epidemija počela
u julu 2009. (tokom festivala EXIT u Novom Sadu) kada je obolelo
90 osoba.
• Pored toga, na Univerzijadi u Beogradu (1-12. jul 2009.) je bilo 3
importovana slučaja i 4 obolela.
• Tokom epidemije koja je trajala do 20. aprila 2010, registrovana su
84 laboratorijski potvrđena smrtna slučaja od novog gripa (N1H1).
Epidemija gripa u Srbiji, 2009-2010.
Prevencija gripa
Specifične mere prevencije imaju veći značaj.
Vakcina: 1. živa: aplikuje se pernazalno u vidu spreja, ali postoji izvesni problem oko doziranja ove vakcine; primenjuje se u V.Britaniji, Rusiji i u SAD, kod nas se ne koristi;
2. mrtva - inaktivisana:
- celovirusna,
- SPLIT vakcina: virus je tretiran deterdžentom, te je negov lanac isprekidan
- subjedinična sadrži samo spoljašnje antigene
(hemaglutinin i neuraminidazu)
SZO na osnovu praćenja cirkulacije virusa objavljuje koje viruse treba da sadži vakcina u sledećoj godini- uvek 2 A i jedan B tip virusa, ako je trokomponentna vakcina, četvorokomponentna sadrži 2A i 2B tipa virusa).
Npr:
Za sezonu 2018-2019 SZO je preporučila sledeći sastav vakcine protiv gripa:
• A/Michigan/45/2015 (H1N1)pdm09-like virus
• A/Singapore/INFIMH-16-0019/2016 A(H3N2)-like virus
• B/Colorado/06/2017-like (Victoria lineage) virus
• B/Phuket/3073/2013-like (Yamagata lineage) virus
Tuberkuloza je oboljenje za koje se zna više milenijuma. Na kičmenim stubovima
egipatskih mumija (iz 2400. god. pre nove ere) nađene su promene koje se danas
mogu okarakterisati kao tuberkuloza.
TUBERKULOZA (Tuberculosis – TBC)
Članak iz časopisa “The Lancet” iz 1997.
Izgradnja sanatorijuma bila je vrlo značajan korak u borbi protiv tuberkuloze.
Jednom studentu botanike, obolelom od tuberkuloze, savetovano je da promeni
klimu. Otišao je na Himalaje, a odatle se vratio izlečen, završio medicinu, i uskoro
doktorirao sa temom „Tuberkuloza je izlečiva bolest“. Izgradio je prvi sanatorijum
gde su, pored svežеg vazduza u šumi, oboleli imali i dobru ishranu.
Sanatorijumi s početka 20.veka
Calmette i Guerin su uspeli da smanje virulenciju Mycobacterium bovis i
tako naprave tzv. BCG vakcinu koja se i danas koristi.
Alber Kalmet Kamij Geran
1921.
B - Bacille
C - Calmette
G - Guérin
Počelo vakcinisanje
Uveden streptomicin
Koh identifikovao
bacil tuberkuloze
Stopa mortaliteta od tuberkuloze, 1860-1960. u SAD. Izvor: Biro za popis SAD, Istorijska statistika SAD; od kolonijalnih vremena do1970. (Vašington, D.C: Vladina kancelarija za štampanje, 1975), deo 1 st. 58, 63. Napomena: podaci između 1860. i 1900. odnose se samo na Masačusets.
Trend obolevanja od TBC
• Kada su, tokom drugog svetskog rata, pronađeni tuberkulostatici i kada je došlo do poboljšanja socioekonomskih uslova života, smatralo se da će se svet vrlo brzo osloboditi tuberkuloze.
• Međutim, posle višegodišnjeg pada broja obolelih, sredinom osamdesetih godina se takav trend zaustavlja, pa broj obolelih počinje da se povećava čak i u razvijenim zemljama.
• Ponovno povećanje broja obolelih od TBC se može objasniti - povećanjem broja obolelih od HIV-AIDSa kod kojih je TBC češća (u razvijenim zemljama) - padom životnog standarda i - problemima u zdravstvenim službama tokom perioda tranzicije u istočnoevropskim zemljama.
TB trends in Europe Median age in Finland
39,4
31,1
55,7
65,1
0
10
20
30
40
50
60
70
Males Females
1954
1986
Stagnacija u EU zemljama, ali porast u istočnoevropskim
zemljama, sa pikom u 2001. god.
Stope incidencija tuberkuloze u 2011. godini prema regionima sveta
Tuberkuloza
• Uzročnik: kompleks Mycobacterium tuberculosis (M.
tuberculosis, M. africaneum, M. bovis)
Porodica: Mycobacteriaceae
Rod: Mycobacterium
• Rezervoari: čovek, retko primati, bolesna goveda, svinje
• Putevi prenošenja: kapljicama, vazduhom (kapljičnim
jezgrima), kontakt (direktan i i indirektan), retko hranom
(ingestijom nepasterizovanog mleka i mlečnih proizvoda –
bovina tuberkuloza)
• Prevencija: opšte i specifične mere prevencije (vakcina)
DOTS strategija
Directly
Observed
Treatment
Short-course
DOTS kombinuje:
1. pravovremenu dijagnozu TBC sa laboratorijskom potvrdom,
2. registraciju svih otkrivenih obolelih i terapiju
standardizovanom terapijom (sa 4 tuberkulostatika)
3. supervizija (nadgledanje da li pacijent uzima terapiju) i
4. individualno praćenje svakog pacijenta.
U SAD koje su program počele 1995.god, lekovi su nošeni
svakom obolelom (i kući) koji ih je morao popiti u prisustvu
zdravstvenog radnika.
Naša zemlja je počela
ovaj program 2001.
Epidemiološka situacija tuberkuloze u Srbiji
Grafikon 2. Trend tuberkuloze po polu u centralnoj Srbiji, 1956–1996. (Izvor: Gledovic i sar, 2000)
Epidemiološka situacija tuberkuloze u Srbiji
• Nakon 1956.god. postoji stalno opadanje stopa incidencije
TBC do 1995/96, od kada su relativno stalne stope incidencije
(između 30 i 35 na 100.000).
• Ali za razliku od istočnoevropskih zemalja u kojima je došlo
do izuzetnog porasta incidencije tokom perioda tranzicije, to
se nije desilo u Srbiji.
STREPTOKOKOZE
Rasprostranjenost Širom sveta Respiratorna oboljenja češća u umereno klimatskim i
subtropskim područjima Kožne infekcije češće u tropskim područjima i tamo gde su
loši higijenski uslovi Učestalost: 20% respiratornih infekcija uzrokovano BHS Kod nas: - respiratorne infekcije oko 100/100000 - šarlah 20-40/100000 - erizipel redak
STREPTOKOKOZE 1. Uporediti stope incidencije streptokokne angine i šarlaha. Objasniti…
Godina
Streptokokna angina
(Streptokokni tonzilitis i
faringitis)
Šarlah
Broj obolelih Stopa
incidencije
(na 100 000)
Broj obolelih Stopa
incidencije
(na 100 000) 1996 8 826 90,3 2168 22,2 1997 8 655 88,5 3228 33,0 1998 9 451 96,6 3745 38,3 1999 6 641 67,3 2116 21,6 2000 7 542 77,1 2020 25,8 2001 7 635 101,8 3129 41,7 2002 6 789 90,5 3027 40,4 2003 9 344 124,6 2913 38,9 2004 8 645 115,3 2940 39,2 2005 9 152 122,1 2559 34,1
2006* 88 153 1184,7 3214 43,2 2007 155 252 2094,8 3912 52,8 2008 178 581 2419,2 2630 35,6 2009 226 671 3083,8 2422 33,0 2010 225 583 3081,4 2004 27,4 2011 262 250 3596,7 3004 41,2 2012 158 366 2203,5 4328 60,2
* Počela
zbirna
prijava
Stope incidencije šarlaha su mnogo niže od stopa angina,
jer on nastaje samo ako određeni tip streptococcusa luči piogeni egzotoksin.
Ospa kod obolelog od šarlaha
Izuzetni porast stope incidencije streptokokne angine i faringitisa
se može delimično objasniti uvođenjem zbirne prijave za ova
oboljenja.
STREPTOKOKNE INFEKCIJE
Uzročnik – Streptococcus ß haemolyticus
Ima više od 20 seroloških grupa
(polisaharid)
Najvažnije grupe A, B,C,D i G
Grupa A ima preko 130 seroloških tipova (M protein)
Luče eritrogeni toksin A, B i C
Relativno otporni u spoljnoj sredini, ali brzo gube M antigen koji je nosilac virulencije
Podela streptokokoza
1. Primarne streptokokne infekcije:
- respiratorne: tonzilitis, faringitis, laringitis, bronhitis, bronhopneumonija
- kožne: impetigo, erizipel, piodermija, šarlah, furunkul
2. Septičke komplikacije:
otitis media, artritis, osteomijelitis, meningitis, puerperalna sepsa
3. Sterilne sekvele:
reumatska groznica, poststreptokokni glomerulonefritis
Lokalizacija oboljenja izazvanih Streptococcusom
Meningitis
Otitis Sinuzitis
Tonzilitis i faringitis
Adenitis Pneumonija
Endokarditis
Impetigo
Erizipel
Puerperalna sepsa
Miozitis
Fascitis
Sterilne sekvele
Reumatska groznica
Glomerulonefritis
OBOLJENJA UZROKOVANA
BHS GRUPE A • Angina
• Šarlah
• Impetigo
• Erizipel
• Celulitis
• Nekrotizirajući
fasciitis
• Peritonzilitis
• Otitis
• Mastoiditis
• Pneumonija
• Puerperalna sepsa
• Toksični šok sindrom
• Reumatska groznica
• Akutni
glomerulonefritis
Streptokokna angina (βHSgr.A)
1. Od blage kataralne
– teško razlikovati od virusne
2. preko teže katralne ili eksudativne
– uobičajena srednje teška slika
3. do flegmonozne (peritonzilitis)
i apscendirajuće (peritonzilarni apsces)
Srednje teška streptokokna angina
• nagli početak
• jaka gušobolja,
ali i bol u trbuhu
• angularni limfadenitis >1 cm, jako bolan
• žarko crveno ždrelo, kataralično
• beli do žuti eksudat na tonzilama
• početak u lakunama
• može pokriti celu površinu tonzile
Komplikacije streptokokne angine
• Septične (širenje infekcije):
1. Peritonzilarni apsces 2. Limfadenitis, otitis med., sinusitis
3. Pneumonija, sepsa, meningitis
• Imunološke: • Reumatska groznica (RG )
• Postreptokokni glomerulonefritis (PSGN)
ŠARLAH (scarlatina)
• BHS A
• Sojevi koji luče streptokokni pirogeni egzotoksin
(eritrogeni toksin, šarlahni, Dick-ov toksin)
• Osip
• Obično upala ždrela
• Može uz infekciju kože/potkožnog tkiva
angina + osip
ŠARLAH (scarlatina)
• Deca predškolskog uzrasta
• Hladno doba godine
• Kapljični prenos
• Imunitet
– Dugotrajan
– Tip-specifičan
ŠARLAH (scarlatina)
• Inkubacija 3-5 dana
Inicijalni stadijum
• Nagli početak
• Febrilnost, opšti simptomi (često bolovi u
trbuhu, povraćanje, glavobolja)
ŠARLAH (scarlatina)
Osipni stadijum
• Osip
–Od drugog dana bolesti
–Sitnotačkast konfluirajući
–Aksile, donji deo trbuha, ingvinalno
–Filatovljev znak
ŠARLAH (scarlatina)
• Lakunarna angina
• Enantem na mekom nepcu
• Malinast jezik
• Otok limfnih čvorova
ŠARLAH (scarlatina)
Prazni period
– “Ćureća” koža
–Pastijin znak
Stadijum perutanja
–Ljuštenje kože (u 2. nedelji bolesti)
ŠARLAH - nalazi
• KKS
– Leukocitoza
– Kasnije eozinofilija
• Bris ždrela/kože
ŠARLAH - komplikacije
• Toksične
– Hiperpireksija, šok, poremećaj svesti, miokarditis
• Invazivne
– Peritonzilarni apsces
• Imunološke
– Reumatska groznica, glomerulonefritis
Potkožna mast
Fascia
Celulitis
ERIZIPEL
Nekrotizirajući fasciitis
Kožne infekcije
STREPTOKOKNI TOKSIČNI ŠOK SINDROM
(STŠS)
• Multisistemska bolest
• Sojevi Str. pyogenes koji luče SSA (Streptokokni Super Antigen)
– U 50% bakterijemija
– Smrtnost oko 30%
Reumatska groznica
Danas problem u nekim zemljama u razvoju
U razvijenim zemljama se javlja retko, u pojedinim grupacijama. Pad incidencije počeo sa poboljšanjem socijalno-ekonomskih uslova pre otkrića penicilina
Kod nas poslednje dve decenije samo pojedinačni slučajevi
U SAD, 1985. godine došlo do manjih epidemija RG (tipovi 1, 3, 18). Povećan broj oboloelih se i dalje registruje u više oblasti
Reumatska groznica
RG nastaje samo posle respiratornih infekcija
Reumatogeni potencijal imaju samo neki
tipovi, po Bisnou ne više od 20. Najčešće
povezivana sa tipovima 1, 3, 4, 12 i 25
Reumatogenost sojeva povezuju sa:
- odsustvom faktora opalescencije
- prisustvom M udruženog proteina
- izraženo, širokom hijaluronskom kapsulom
Akutni glomerulonefritis
• Nastaje posle infekcija kože
• Najčešće uzrokovan tipovima 2, 49, 55, 57, 58,
59 i 60.
• Može i da nastane posle infekcije ždrela.
Rezervoar – čovek (bolesnik i kliconoša)
• Bolesnik
Nelečen, nekomplikovan slučaj – zaraznost 10 –
21dan
Nelečen sa purulentnom sekrecijom – zarazan
nekoliko nedelja do nekoliko meseci
Adekvatno lečen penicilinom zarazan 24 sata
Rezervoar – čovek (bolesnik i kliconoša)
Kliconoša – akutan, retko hroničan i zdrav
Kliconoštvo ždrelno, nosno, analno, vaginalno
Na koži prisutni 1 – 2 nedelje pre pojave kožnog
oboljenja
Dugotrajne kliconoše slabo zarazne – streptokoke
gube M protein. Teško se leči – zbog gubitka
ćelijskog zida uzročnici slabo reaguju na antibiotike
Putevi prenošenja
Kapljice
Direktan kontakt
Indirektan kontakt ne zbog gubitka M
proteina
Hrana – mleko i proizvodi od mleka, jela od
jaja
Čovek može da inficira kravu streptokokama
grupe A i C pa se one mogu naći u mleku
Infekcija hranom najčešće preko mladog sira
Osetljivost i otpornost
• Osetljivost – opšta (dosta inaparentnih infekcija)
• Infekcije retke kod mlađih od 2-3 godine (prirodni pasivni imunitet i manja izloženost)
• Infekcije najčešće u uzrastu 6-8 godina.
• Posle prvog ataka RG – povećan rizik od recidiva
• Posle erizipela – povećana sklonost ka recidivima
• Imunitet:
Antibakterijski, tip specifični, traje više godina
Antitoksični, tip specifičan, trajan
Mere prevencije
• Za streptokokne infekcije:
- opšte mere za prevenciju respiratornih infekcija (malo efikasne)
-pasterizovanje ili kuvanje mleka
- priprema jela neposredno pre upotrebe i čuvanje u frižideru
- osobe sa infekcijom respiratornog trakta i kožnim infekcijama ne treba da rade sa hranom
Mere prevencije
• Za reumatsku groznicu:
- brza dijagnoza streptokokne infekcije
- adekvatno lečenje infekcije BHS grupe A
- sekundarna prevencija recidiva RG:
benzatin penicilin jednom mesečno u toku
najmanje 5 godina
Mere prevencije
• Za akutni glomerulonefritis:
- adekvatna terapija streptokoknih infekcija
smanjuje rizik pojave ove sterilne
komplikacije
- nije dokazano da lečenje streptokokne
piodermije prevenira akutni glomerulonefritis
Mere suzbijanja
Dijagnoza:
- Klinička slika
- Laboratorijska potvrda
Za brzu identifikaciju nalaz antigena grupe A steptokoka u faringealnom sekretu;
Izolacija uzročnika na krvnom agaru;
Bacitracinski test (bacitracin inhibira rast više od 95% BHS grupe A, a ne utiče na 80%-90% sojeva drugih grupa BHS)
Porast titra antitela u serumu(antistreptolizin O, antihijalurinidaza, anti DNA-aza B)
Mere suzbijanja
Prijava
Izolacija – kućna
Dezinfekcija - u toku bolesti
- završno čišćenje
Terapija – penicilin, 1 doza depo penicilina ili prokain penicilin u toku 10 dana.
- U slučaju preosetljivosti na peniclin daje se eritromicin ili klindamicin
- ne koristiti sulfonamide i tetracikline
Mere suzbijanja kod pojave
streptkokonih oboljenja u kolektivu
• Pojava streptokokne angine i šarlaha –
uzeti bris svim članovima kolektiva i one
sa nalazom BHS izolovati kod kuće i
lečiti
• Pojava reumatske groznice – terapiju
dati celom kolektivu
MORBILI, RUBELA I VARIČELA Male boginje (morbili) i dalje predstavljaju vodeći uzrok smrti male dece,
uprkos postojanju bezbedne, efektne i jeftine vakcine već četrdesetak
godina.
U 2006. godini, zbog morbila je umrlo oko 242.000 dece u svetu. Više od
95% umrlih je u siromašnim zemljama sa nerazvijenom zdravstvenom
zaštitom.
U 2017. god. obolelo je u celom svetu 109.239 osoba.
U Srbiji tekuće godine obolelo 465 osoba (2m-60. god. starosti).
Lab. potvrđeno 132 slučaja.
Notifikacione stope malih boginja (na 1.000.000) u zemljama
Evropske unije, mart 2018 - februar 2019.god.
Obuhvat imunizacije prvom dozom vakcine protiv morbila u zemljama
Evropske unije u 2017. god.
Karakteristike morbila, rubele i varičele
Karakteristike
Inkubacija
Morbili
Oko 10 dana
Rubela
Prosečna 14-17 dana
(maksimum 21 dan)
Varičela
2-3 nedelje
Karakeristike morbila, rubele i varičele
Karakteristike
Egzantem (ospa)
Morbili
Ospa se najpre javlja
na licu, zatim je
generalizovana, traje
4-7 dana
Rubela
Difuzna ospa, koja
može ličiti na ospu
kod morbila ili
šarlaha
Varičela
Makulo-papulozna,
javlja se u više
navrata, tako da su
tokom bolesti prisutni
različiti stadijumi
ospe na telu
Karakeristike morbila, rubele i varičele
Karakteristike
Izvor i dužina
zaraznosti
Morbili
Oboleo čovek,
zaraznost 1 dan pre
početka prodromalnog
stadijuma
(4 dana pre ospe) do 4
dana nakon izbijanja
ospe
Rubela
Oboleo čovek,
zaraznost 1 nedelja pre
i 4 dana nakon
izbijanja ospe
Varičela
Čovek oboleo od
varičele ili herpes
zostera.
Zaraznost varičela:1-2
dana (max. 5) pre
izbijanja ospe do 5
dana nakon
poslednjeg izbijanja
ospe (dok one ne
pređu u stadijum
kruste).
Zaraznost zoster: 1
nedelja nakon pojave
vezikula
Karakeristike morbila, rubele i varičele
Karakteristike
Put prenošenja
Morbili
Kapljicama,
direktnim kontaktom,
indirektnim
kontaktom samo sa
sveže
kontaminiranim
predmetima
Rubela
Kapljicama,
direktnim kontaktom,
indirektnim
kontaktom sa sveže
kontaminiranim
predmetima
Varičela
Kapljicama sa
respiratornog trakta
ili sa vezikula,
direktnim kontaktom,
indirektnim
kontaktom
Karakeristike morbila, rubele i varičele !!!!!!!!!!!
Karakteristike
Prevencija
Morbili
MMR vakcina;
Kod nevakcinisanih
Ig dat u okviru 6 dana
nakon ekspozicije
može sprečiti
nastanak bolesti (u
okviru 3 dana nakon
ekspozicije) ili
ublažiti (sledeća 3
dana) kliničku sliku
Rubela
MMR vakcina.
Ig dat u trudnoći
nakon ekspozicije
neće prevenirati
viremiju, tako da kl.
slika može biti
ublažena, ali će virus
teratogeno delovati
na plod.
Varičela
U Srbiji se vakcina
primenjuje za lica u
posebnom riziku, za
lica zaposlena u
zdravstvenim
ustanovama,
preporučena
imunizacija za lica
određenog uzrasta
Navesti karakeristike morbila, rubele i varičele
Karakteristike
Imunitet
Morbili
Posle preležane
bolesti doživotan.
Deca rođena od
imunih majki imaju
transplacentarno
stečen imunitet 6-9
m, pa i duže. Ako je
majka stekla imunitet
vakcinacijom,
transplacentarni kod
deteta kraće traje.
Rubela
Posle preležane
bolesti dugotrajan,
verovatno doživotan.
Deca rođena od
imunih majki imaju
transplacentarno
stečen imunitet 6-9 m
Varičela
Dugotrajan, retko se
ponovo javlja
varičela, samo kod
osoba sa smanjenim
imunitetom.
Virus ostaje latentan
u senzitivnim
ganglionima i izaziva
herpes zoster kod
15% odraslih.
Eradikacija i eliminacija RZB
Eradikacija je situacija kada nema ni oboljenja ni prouzrokovača u
prirodi.
Uslov za eradikaciju je odsustvo ekstrahumanih rezervoara
infekcije, hroničnog kliconoštva, postojanje dobre vakcine i
antigenska stabilnost uzročnika.
SZO je proglasila globalnu eradikaciju variole maja 1980. godine.
Difterija je eliminisana, a ne eradikovana.
•Poslednji registrovan slučaj difterije u Srbiji je bio 1980. godine
(Kosovo i Metohija)
Eliminacija je situacija u kojoj se ne registruje oboljenje, ali
uzročnik cirkuliše u populacijii.
Razlog što difterija nije eradikovana je u vakcini koja je
anatoksična, odnosno sprečava oboljenje, ali ne deluje na
uzročnika.
RESPIRATORNE ZARAZNE BOLESTI - IMUNIZACIJA
Prema Pravilniku o imunizaciji („Sl.glasnik RS”,
104/2018. godine), kod nas se primenjuju:
- Obavezna aktivna imunizacija lica određenog uzrasta (tuberkuloza,
difterija, veliki kašalj, male boginje, rubela, zauške, oboljenja izazvana
Hemofilusom influence tipa b, oboljenja izazvana Streprokokom
pneumonije)
-Za lica u posebnom riziku (grip, meningokokna bolest, oboljenja
izazvana Hemofilusom influence tipa b, oboljenja izazvana Streprokokom
pneumonije, varičela, infekcije izazvane respiratornim sincicijalnim
virusom)
- Za lica zaposlena u zdravstvenim ustanovama (grip, male boginje,
zauške, difrterija, veliki kašalj, meningokokna bolest, varičela)
- Preporučena imunizacija – za lica određenog uzrasta (varičela, grip,
oboljenja izazvana Streprokokom pneumonije, zoster, meningokokna
bolest, difterija, veliki kašalj, rubela)