ONTOLOGIJA

AGNOSTICIZAM – filozofski nazor prema kojem je istina nespoznatljiva tj. niječe

mogućnost spoznaje određenih predmeta npr. Božje opstojnosti, naravi ljudske duše... Srodan

je s pozitivizmom i empirizmom koji smatraju da svekolika ljudska spoznaja mora biti

istorodna i podjednako jasna poput osjetilne.

AKCIDENT – promjenjljivo, slučajno i neupitno svojstvo predmeta. Prigodak je svojstvo

koje nekoj stvari može pripadati i ne mora.

APORIJA – neprilika, teškoća; teškoća koja se javlja u nekom problemu; poteškoća izazvana

između dva rješenja. Za Aristotela je polazište za odlučno razrješenje problema.

APSOLUTNI IDEALIZAM – tumačenje cijele stvarnosti polazeći od jedne apsolutne ideje

koja je ujedno njezin ontički i ontološki temelj. Termin dolazi od Schellinga, koji razvijajući

svoju filozofiju identiteta, polazi od zahtijeva za uspostavom apsolutnog identiteta prirode i

’’ja’’ u kojem se oni potpuno stapaju.

ARISTOTEL – njegovi se spisi dijele u dvije skupine: 1.) EGZOTERIČNI – objavljena djela

namijenjena široj publici; 2.) EZOTERIČNI – ona za školsku upotrebu.

BIT – Aristotel: ono što bijaše biti. Kant: rodni pojam neke stvari (skup zorno danih

obilježja koje razum dovodi u cjelinu stvari koja se spoznaje). Hegel: samoupravljanje duha u

njemu samome.

DANOST – nešto što je dano tj. neko posebno biće koje se pokazuje mišljenu i tako utječe na

njega i koje je ’’predmet’’ daljnje obrade. Pitanje o načinu danosti bića ili zbiljnosti uopće jest

temeljno pitanje novovjekovne filozofije. Prva vrsta danosti bića jest osjetilne naravi i ona je

polazište spoznajnih funkcija. U Kantovoj filozofiji, danost je predodžba nečega na temelju

iskustva (sukladnost zora i pojma). Za Hartmanna je danost aspekt ontologijske realnosti koja

joj stoji u pozadini.

DESCARTES – PRAVILO KONFORMIZMA: ne ograničavati svoju slobodu obećanjima.

PRAVILO ODLUČNOSTI: u svojem djelovanju biti dosljedan i odlučan. PRAVILO

STOIČKOG DRŽANJA: vladati sobom, a ne sudbinom, jer vlastite misli možemo

kontrolirati. Smatra da treba provesti radikalnu sumnju i odbaciti svako mnijenje i vjerovanje.

2 DOKAZA BOŽJE EGZISTENCIJE: 1.) Čovjek sebe spoznaje kao nesavršeno biće, a

Bog je sve ono što čovjek može misliti kao savršeno; 2.) Samo Božja egzistencija jamči

ONTOLOGIJA

valjanost onoga što je evidentno. RES COGITANS:MISLEĆA SUPSTANCIJA.

ČETVRTA MEDITACIJA: Božja egzistencija ne može se odvojiti od njegove biti kao što

se zbroj dvaju pravih kutova ne može odvojiti od trokuta (najbliži ontološkom dokazu – Božja

bit uključuje njegovo postojanje).

FICHTE – njegov spekulativni stav se temelji na identitetu subjekt – objekt. Sloboda je

moguća isključivo na osnovi praktičkog uma. BITAK: samosvijest je forma bitka budući da ja

– postavlja ne – ja, a bitak je proizvod tog postojanja.

IDEJA – misaoni sadržaj nečega, apstraktni predmet, misaoni uvid u bit nekog predmeta.

IDENTITET – istovjetnost ili jednakost samome sebi. Zakon identiteta je logički i

metafizički zakon prema kojem je stvar identična samoj sebi: A=A. U logici se može odnositi

na činjenicu da je svaki sud logička posljedica samog sebe p→p. Leibnizov zakon predstavlja

kriterij identiteta, govori nam pod kojim uvjetima dvije stvari nisu različite nego su jedna te

ista stvar. U češćoj formulaciji riječ je o zakonu istovjetnosti nerazlučivih stvari.

METAFIZIKA (ARISTOTELOVA) – skupina od 14 knjiga – ta meta ta physika (stvari iza

prirodnih stvari). Ona proučava ono što jest (proučava apsolutno sve stvari, ali se

usredotočava na to da jesu, za razliku od drugih znanosti koje se usredotočuju na pojedini

vid). Matematički entiteti nisu supstancije, zato što egzistiraju samo kao apstrakcije.

Nepkretni pokretač – da bi bio takav mora zadovoljiti mnoštvo uvjeta, između ostalog mora

omogućavati trajnost cijelog svijeta i mora se uklapati u metafizičku teoriju o supstanciji,

formi...

NIHIL – ništa.

NIHIL EX NIHILO FIT – ništa ne nastaje iz ničega; Aristotel je smatrao da sve što je

pokrenuto mora biti pokrenuto od nečeg drugog.

NIHILIZAM – označava jaz između dvaju svjetova ispražnjenih od svakog smisla i

značenja: IDEALNOG koji je postao neodrživ i REALNOG koji je puko poprište lišeno svake

unutarnje orijentacije.

ODNOS – relacija, odnos među stvarima i pojavama.

ONTIČKO/ONTOLOŠKO – ontičko je ponajprije vezano uz pojedinačno i činjenično dok

je ontološko općenito i načelno.

ONTOLOGIJA

PORFIRIJEVO STABLO – ARBOR PORPHYRIANA; shematski prikaz logički

stupnjevito nadređenih i podređenih rodova i vrsta bića. Taj je Porfirijev sustav poznat i kao

shema podjele 5 kategorija ili PREDIKABILIJA. Shema služi za pojašnjavanje triju

pojmova: rod, razlika i vrsta. Rod je oznaka za nešto opće: živo biće npr. Vrsta je čovjek, a

razlika razumno – nerazumno. Najniži rod je razumno biće, a njegova specifična razlika je

smrtno.

POZITIVIZAM – radiklana verzija klasičnog empirizma, teorije prirode i znanosti.

Znanstvena spoznaja je jedina prava spoznaja koja otkriva istinu među pojavama u prirodi i

društvu.

PRINCIP PROTURJEČJA – naziv za sudove koji su nužno neistiniti odnosno oni za koje

ne postoje okolnosti pod kojima bi mogli biti istiniti.

PROSTOR – ono što je zorno dano ili apriorna forma zornosti (Kant). Prostor se uglavnom

shvaća kao protežna praznina ispunjena pokretnim i nepokretnim tijelima.

RAZLOG – ono što izaziva posljedicu; uzrok je ono što izaziva učinak.

REALIZAM – ontološki ili metafizički realizam je teorija i onome što opstoji u zbilji koja je

neovisna o ljudima. Realizam univerzalija; univerzalije opstoje neovisno o umu (npr. crven,

veći od, konj – opstoje stvarno).

SPINOZA – DEUS SIVE NATURA; Ne mogu biti dvije supstancije ili više njih iste naravi

ili jednakih atributa. Jedna supstancija ne može nastati iz druge.

SUBJEKTIVIZAM – sve je, uključujući i bitak, spoznajni svijet, isključivo subjektivne

naravi. Metafizički subjektivizam odbacuje opstojnost bilo kakve opstojnosti neovisne o

subjektu.

SUPSTANCIJA – Descartes: postoje samo dvije supstancije: misleća i protežna stvar.

Leibniz: monade i ima ih mnogo. Spinoza: jedna jedina, Bog=priroda.

TRANSCEDENTALAN – postojanje stvarnosti koja nadilazi iskustvo.

TRANSCEDENTAN – suprotno mu je imanentno. Ono što se nalazi izvan osjetnog

spoznajnog svijeta.

ONTOLOGIJA

UNIVERZALIJE – opća ili zajednička obilježja pojedinačnih stvari odnosno njihova

svojstva, međusobne relacije i vrtse kojima pripadaju. Problem univerzalije prije svega je

problem njihova ontološkog ststusa i svodi se na pitanje postoje li one u stvarnosti kao od

uma i jezika nezavisni objekti.

VRIJEME – mnogoznačan pojam, nerazdvojiv od činjenice da u ljudskom iskustvu postoji

promjena. Odnosi se na nekoliko načina shvaćanja vremenskog postojanja (prošlost,

sadašnjost i budućnost).