POPULACIJSKA POLITIKA

Pojam i značenje populacijske politike

• Populacijska politika u osnovi znači nadziranje demografskih procesa- prirodnog kretanja i migracije.

• Za bolje razumjevanje populacijske politike treba dati nekoliko uvodnih napomena:

1. demografska kretanja u svijetu su divergentna, 2. savremeni pristupi problematici razvoja

stanovništva, pa tako i populacijskoj politici sve više idu u smjeru uklapanja mjera populacijske politike u širok raspon mjera socijalne politike.

• Populacijska politika ili politika stanovništva podrazumjeva sistem mjera i djelovanja koji je putem prirodnog kretanja i migracije usmjeren prema željenom demografskom razvitku.

• Populacijsku politiku po pravilu provodi država(vlada), a vezana je za vrijednosti i norme u dotičnoj društvenoj vrijednosti.

• Populacijska politika definira se uže i šire.• Uži pojam odnosi se na skup mjera koje utiču na

jednu ili više varijabli.• U širem smislu populacijska politika dobija

društveno-gospodarsku i političku podlogu.

• Savremena populacijska politika u demokratskim državama, bilo u razvijenim ili zemljama u razvoju, temelji se na načelu poštovanja osnovnih ljudskih prava, posebno na načelu slobodnog i odgovornog roditeljstva, što podrazumjeva pravo na odlučivanje o broju djece i na načelu dobrovoljnosti, čime se isključuje svaka prisila u provođenju populacijske politike.

Tipovi populacijske politike

• Prihvata se podjela na četiri glavna tipa populacijske politike:

• 1. poticajna ili ekspanzivna • 2. restriktivna• 3. redistributivna • 4. eugenička

• Poticajna, restriktivna i redistributivna populacijska politika svrstavaju se u kvantitativnu skupinu populacijskih politika, a eugenička je kvalitativna.

• U prostornom pogledu populacijska politika može biti:

• Opća• Regionalna• Posebna

Poticajna (ekspanzivna) populacijska politika

• Poticajna populacijska politika usmjerena je na povećanje stope brojčanog porasta stanovništva ili na njezino održanje na istoj razini, ako su se prethodno pojavili znaci i njezina usporavanja.

• Dvije su varijante te politike:1.Pronatalitetna2.Imigracijska.

• Primjeri provođenja pronatalitetne populacijske politike.

• Rimsko zakonodavstvo.• Njemačka• Italija• Švedska, Velika Britanija, Austrija i Francuska.

• Savremena pronatalitetna varijanta poticajne populacijske politike uglavnom koriste dvije glavne strategije:

• 1. ograničavanje dostupnosti metoda kontracepcije• 2. poticanje rodnosti putem novčanih dodataka i niza mjera

usmjerenih na skrb o djeci, uz stvaranje “moralne klime” koja prihvata obitelj s velikim brojem djece. U tome su uobičajne ove skupine poticanjih mjera:

1. Dječiji i obiteljski dohodak2. Produženje porodiljskog dopusta, veće ulaganje u jaslice,

dječije vrtiće.3. Različito oporezivanje, neženja/neudanih u odnosu prema

obiteljima s djecom.4. Smanjenje poreznih stopa za proizvode i usluge

namjenjene djeci5. Profinjeno medijsko promicanje postavljenih ciljeva

6. Reguliranje pobačaja na najmanju moguću mjeru.

• Druga varijanta (imigracijska): politika useljavanja stanovništva, na povećanje ukupnog broja stanovnika.

• Javljaju se tri tipa imigranata:• a) oni koji dolaze putem programa spajanja

obitelji, • b) oni koji imaju osiguran posao, • c) izbjeglice ili tražitelji azila.

• Npr. SAD.(1990.).

Restriktivna populacijska politika• Restriktivna populacijska politika ima također dvije

varijante:• 1. antinatalitetnu• 2. emigracijsku• U prvoj varijanti primjenjuju se mjere koje u kraćem

roku djeluju na smanjenje razine rodnosti( liberalizacija pobačaja, sterilizacija, poticanje kontracepcije, zabrana sklapanja brakova prije određene dobi...) i one mjere koje će isti učinak postići u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju ( podizanje obrazovne razine stanovništva, promjene u strukturi gospodarstva, zapošljavanje žena, medijska potpora politici “jednog djeteta”...)

• Druga varijanta te politike je emigracijska. Čini je sistem mjera i djelovanja za poticanje iseljavanja radi smanjivanja stope porasta stanovništva.

• Emigracijska varijanta rijetko se pojavljuje samostalno, obično prati antinatalitetnu, a često je povezana sa redistribucijom stanovništva i radne snage.

• U zemljama u razvoju prihvata se, a dijelom i provodi, uglavnom tzv. Program planiranja obitelji, čime se podrazumjeva skup ( vladinih mjera) i djelovanja kojima je svrha da stanovništvo u fertilnoj dobi stekne potrebno obrazovanje i da se upozna sa metodama kontrole rađanja .

• Svrha je ograničavanja stope porasta stanovništva, smanjenje disproporcije između stope porasta stanovništva i stope gospodarskog razvoja, poboljšanje zdravlja stanovništva, posebno majke i djeteta, povećanje životnog standarda, širenje obrazovanja, poboljšanje položaja žena...

• Na Bliskom Istoku onemogućena je bilo kakva antinatalitetna politika.

• U Latinskoj Americi glavnina zemalja podupire aktivnost na planiranju obitelji, ali uglavnom djelujući na humanitarnom i zdravstvenom području, pokušavajući spriječiti širenje ilegalnih pobačaja i napuštanja djece.

• Hronologija zbivanja povezanih s planiranjem obitelji.

• Rani nagovaratelji• Razvoj poslije Drugog svjetskog rata • Brzo širenje programa planiranja obitelji• Novi pristupi i tehnologije.

Redistributivna populacijska politika

• Redistributivna populacijska politika potiče povoljniju prostornu preraspodjelu stanovništva i naseljenosti radi postizanja novih odnosa stopa rodnosti i prirodne promjene među pojedinim krajevima unutar jedne zemlje.

• Redistributivna populacijska politika postala je integralni dio nacionalne razvojne strategije u mnogim razvijenim zemljama. Zajedničke su karakteristike te politike u razvijenim europskim zemljama;

Ona je dio programa regionalnog gospodarskog razvoja i prostornog planiranja;

Programi preraspodjele provode se uglavnom unutrašnjom migracijom radne snage; glavni cilj je izjednačiti gustoću stanovništva među pojedinim regijama;

Svrha politike redistribucije stanovnštva svodi se na smanjenje koncentracije stanovništva u velikim gradovima i na poticanje gospodarskog razvoja u slabije razvijenim krajevima;

Programi preraspodjele stanovništva, putem migracije radne snage , usmjereni su na buduće promjene u prirodnom kretanju stanovništva pojedinih regija, što treba dovesti do drugačijeg regionalnog razmještaja stanovništva.

• U zemljama u razvoju provodila su se tri tipa redistributivne populacijske politike i to sa različitim stepenom uspješnosti:

1. Unutarregionalna redistribucija seoskog stanovništva ;

2. Reorganizacija lokalne naseljske mreže;3. Usporavanje porasta stanovništva glavnih

gradova.

Eugenička populacijska politika

• Eugenička populacijska politika djeluje na poboljšanje kvaliteta prirodnih (bioloških), a u širem smislu i društvenih obilježja stanovništva.

• Katkad se iza nekih mjera te politike kriju ciljevi “oplemenjivanja”stanovništva, te sprečavanja rođena djeteta zbog zdravstvenih razloga , kod mentalno zaostalih osoba...

• Konferencija Ujedinjenih naroda o stanovništvu i razvoju (Kairo 1994.).