Poslanica omladini ummeta-01

Dr. Ragib es-Serdžan

Poslanica omladini Ummeta!

Impresum............

Dr. Ragib es-Serdžani

3

Riječ izdavača

Ova je Poslanica brojem svojih stranica mala, ali velika sadržinom poruka upućenih muslimanskoj omladini, mladićima i djevojkama. Možda će se se neko zapitati, zašto Poslanicu ne usmjeravamo mu-škarcima i ženama, muslimanima i muslimankama u godinama. Na ovo pitanje možemo odgovoriti kroz dva razloga:

Prvi: Poslanik, s.a.v.s., se svim silama trudio da karakterno form ira omladinu, da ih pripremi za nošenje odgovornosti. To se da pri mijetiti u brojnim situacijama i na brojnim poljima. Na primjer:

- na polju odanosti i pokornosti Uzvišenom Allahu, Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Sedmoricu će Allah staviti u svoj hlad, kada drugog hlada osim njegovog neće imati“, među sedmoricu je uvrstio mladića koji odraste u pokornosti Allahu.

- Pozivajući omladinu da koriste prilike, da ih ne propuštaju, kako bi se tjelesno i duhovno uzdizali i napredovali, Allahov Miljenik, s.a.v.s., kaže: „Iskoristi pet stvari prije drugih pet“, pa je u tih pet stvari pobrojao mladost prije starosti.

- Na polju samokontrole i svođenja obračuna sa sobom, te na polju odgovornosti na Sudnjem danu pred Gospodarom svih svjetova, Muhammed, s.a.v.s., pominje da čovjek neće pomjeriti svoje stopalo na Sudnjem danu dok ne bude pitan o četiri stvari. Među te četiri stvari je ubrojao i pitanje mladost; u šta ju je potrošio?

- U pogledu čuvanja čistote i svijetle neporočnosti duša omladine, Poslanik, s.a.v.s., se obraća omladini: „O skupino mladića! Ženite se! Ko od vas može da izdržava porodicu neka se ženi, a ko to nije u stanju neka posti”.


4

Ovo su neke od najbitnijih značajki na koje se koncentrisao Po-slanik, s.a.v.s., u misiji izgradnje ličnosti omladine, kako bi bili spremni da ponesu povjerenu odgovornost; kako ne bi bili oni koji posustaju, predaju se i odustaju, demoralisani i shrvani razočarenjem.

Drugi razlog: Omladina svake zajednice, na svakom mjestu i u svim istorijskim etapama je tajna moći zajednice, izvorište nje nog ponosa i civilizacijskog napretka. Ako se želimo upoznati s bu du ć nošću neke zajednice, upoznajmo se s njenom omladinom, s cilje vima, kapacitetima i moralom te omladine. Budućnost zajednice se ne mjeri posjedovanjem imetka i riznica, već kapacitetom njene omladine. Ako se omladina uspije pripremiti imanski, moralno, kara kterno i intelektualno, budućnost zajednice će biti svijetla i veliča nstvena.

Pogledajmo ashabe Allahova Poslanika, s.a.v.s., koji su promijenili lice istorije, većina njih su pripadali omladini. Ebu Bekr je imao 37 godina, Omer 27, zatim Abdullah ibn Omer, Mus’ab bin Umejr, kao i najmlađi među njima Alija, r.a., i brojni drugi. Svi su bili mladi, i promijenili su svijet islamom, potvrđuje krilaticu koja je često karak terisala njihov put: od čuvara stada do lidera zajednica. Imajući to u vidu, nudimo ovo djelo muslimanskoj omladini u Crnoj Gori. Molimo Allaha Svevišnjeg da njime pokloni korist muslimanskoj omladini i islamu, i molimo Njega Uzvišenog da nas obdari iskrenošću u namjeri, riječi i djelu!

Horizonti - Centar za međukulturno razumijevanje

Omer Kajoshaj


5

Riječ prevodioca

Neka je svevremena hvala Allahu Uzvišenom, brojem svega što je stvorio, uzdahom svakog bića u koje je dušu udahnuo, brojem svega čovjeku znanog i neznanog. Salavat i selam pripadaju Poslaniku milosti, svjetiljci čovječanstva, Muhammedu, s.a.v.s.

Odlučiti se da pisanom riječju ostavimo trag omladini prioritet je vremena u kome živimo. U vječitoj trci za napretkom, sve zajednice, narodi, vjerske skupine....analiziraju svoje najpouzdanije resurse.

Muslimani danas, bez oslanjanja na vlastitu omladinu, bez posvećene pažnje ovom neiscrpnom resursu, imaju tijesne horizonte uspjeha. Zato se i dr Ragib es-Sirdžani ovom kratkom Poslanicom, okrenuo omladini. Poenta poklanjanja pažnje omladini nije samo okupiti mladost i držati joj predavanja. Najtraženiji vid pažnje prema omladini danas je dati joj riječ, poslušati šta omladina ima reći. Tako i autor otpočinje ovu Poslanicu: dajući riječ omladini da sama govori o svojim problemima.

Sigurno je da niko razuman neće graditi kuću od starog i trošnog materijala, već će se truditi da svoju građevinu ojača novim i čvrstim materijalima. Takva je situacija i u pogledu islamskog ummeta. Ne-ćemo napredak graditi na starima i nemoćnima, uz svo neizmjerno poštovanje koje dugujemo njihovom trudu, mudrosti i iskustvu kojima mlađi naraštaji treba da se hrane. Ipak, svi će se složiti da prioritetnu pažnju treba posvetiti omladini.

Ljudi kažu da na omladini svijet ostaje. Mi kao muslimani, kao Islamska


6

zajednica, smijemo reći da je emanet opstanka ove plemenite vjere na omladini. Ako omladina ne bude svjesna ovog emaneta, vjera će izgubiti na snazi i početi nestajati, najprije iz života a zatim i iz prsa ljudi.

Primjećujemo da je vjere kod muslimana prilično nestalo iz svakodnevnog života, nećemo reći da ju je nestalo i iz srca ljudi.

Jer, srce je riznica koju poznaju samo dvojica: Onaj ko ju je stvorio, i onaj kome ju je dao. Nećemo suditi o tuđim srcima, ali se trudimo da omladinu podučimo da to što nosi u srcima prenese u život, na svjetlo stvarnosti i prakse.

S pozicije rukovodioca Vjerskoprosvjetne službe Mešihata IZ-e u Crnoj Gori, prepoznao sam bitnost ispravnog vjerskog edukovanja omladine, daleko od svih vrsta zastranjivanja. U Vjerskoprosvjetnoj službi smo odlučili da analiziramo kakav je sastav džematske građe u džamijama u Crnoj Gori. Utvrdili smo da u Crnoj Gori ne postoji džamija u čijem džematu brojnošću ne dominira omladina. Ova analiza me dodatno podstrekla da pristupim obradi Poslanice, s namjerom da se direktne smjernice i praktični savjeti, upute baš onima koji predstavljaju srž naše džematske strukture. Napominjem da sam, na pojedinim mjestima, gdje sam tekst uvaženog autora smatrao nedorečenim, prokomentarisao vlastitim rečenicama, u namjeri da Poslanica cijenjenom čitaocu zablista što potpunijim značenjem.

Iz tog razloga, Poslanicu toplo preporučujem našoj omladini, svima koji šehadet nose u srcu, moleći Allaha Svemilosnog da ovim skromnim trudom popravi naše stanje, izvede nas iz tmina na Svjetlo i uputi stazama uspjeha. Neka je Njemu Uzvišenom hvala brojem svega što je stvorio, i neka je salavat i selam na Njegovog miljenika i poslanika Muhammeda, njegovu čestitu porodicu i ashabe plemenite.

U Podgorici, 10. april 2010 godine, 25. Rebi’ul-Ahir, 1431.hidžretske godine.

Enis Burdžović




9

UVOD

Jedne noći okupane mjesečinom, dođe čovjek da mi se jada i požali na sina koji je tek navršio dvadeset godina. Reče mi: “Ne znam šta da radim s njim... Potpuno me zbunjuje”. Odgovorih mu: “Na šta konkretno ciljaš? Ima li neki poseban problem, nedostatak? Da nije ostavio na maz? Ne uči dobro u školi? Nepokoran je roditeljima? Gleda u ono što je zabranjeno gledati? Kaži mi šta je konkretan problem?”

Očigledno veoma emotivno dirnut, odgovorio mi je: “Potpuno supro tno tome dragi doktore. Žalim ti se jer se moj sin mnogo strogo pridržava učenja vjere. Za sve, sitno i kurupno, bitno i nebitno brine, i raspituje je li halal ili haram. Skoro sve namaze klanja u džamiji. Sve vrijeme troši u čitanju obimnih knjiga i vjerske literature. Po čitav dan pominje Palestinu, Irak, Čečeniju, Sudan… Jednostavno, mladić nosi brigu veću i težu od njegovih godina. Savjetovao sam ga – nastavio je otac -, da se kloni ovih stvari, da živi život normalnog mladića. Nije problem da klanjaš i postiš, ali ja želim da se igraš i zabavljaš, kao što dobra omladina čini. Daj mi savjet doktore, šta da činim s njim? “

Duboko udahnuh pa, nakon nekoliko trenutaka razmišljanja, rekoh mu: “Moj savjet TEBI je da sjedneš pred svojim sinom i učiš od njega! Koliko je očeva kojima treba upute! I koliko li je sinova čiji su mladi mozgovi spoznali mudrosti koje njihovi očevi nisu spoznali već dugi niz godina.” Emocije i zbunjenost su se nadgornjavale u duši mog prijatelja, pa kao da nije shvatio šta mu govorim, rekao mi je: “Doktore, ovaj moj sin je još uvijek mlad. Pa on ima samo dvadeset godina!” Zanemarih ga i utonuh u vlastite misli... Šta misliš, šta riječ mladost znači u isla mu? Kakva je uloga mladosti i omladine? Šta se očekuje od mladih naraštaja? Kuda to ide današnja omladina? U mislima su mi se ređala brojna druga pitanja i dileme. Te misli i pitanja, pretočih u ovu Poslanicu vama, muslimanskoj omladini.


11

PROBLEMI OMLADINE

Bijah prisutan kao predavač na tribini jednog od fakulteta Kairskog uni verziteta, koja je nosila naziv Problemi omladine. Potrudio sam se da, prije nego počnem predavanje, izvršim anketu među omladinom, o najvećim problemima s kojima se suočavaju, kako ja ne bih bio u jednoj a oni u drugoj dolini. Nisam želio da ja pričam o jednoj vrsti problema, a oni pate od drugih. Tražio sam od svakog prisutnog mladića da na papiru ispiše najbitnije probleme s kojima se suočava, i kojih, kada bi ih se riješio, bio bi srećan i zadovoljan čovjek. Prisutna omladina je pristala na moj zahtjev, i ispisala svoje probleme. Počeo sam analizirati i razlagati najbitnije probleme koji muče današnju muslimansku omladinu. Uzeo sam svrstavati srodne probleme u grupe, kako bih imao bolju tematsku preglednost. Moram priznati da sam se iznenadio! Problemi koji su le žali ispisani preda mnom, nisu bili oni o kojima sam želio da govorim omladini. Istina se potvrdila. Doista, omladina je bila u jednoj, a ja u dru goj dolini. Dvoumio sam se - da li da im govorim o problemima koji njih muče, ili da govorim o problemima za koje smatram da bi ih trebali zanimati i ticati ih se.

Počeo sam govoriti izlažući njihova stanja i probleme onako kako su ih pomenuli, prema sljedećem redosljedu:

- Plašim se da neću naći posao nakon okončanja studija;- Želim stupiti u brak, ali to trenutno ne mogu, zbog imovinskog

stanja;- Miješanje mladića i djevojaka na fakultetu, što uveliko podstiče

strasti i jednih i drugih;- Nepažnja i neobaranje strasnih pogleda;- Teškoća u nastavnom programu i osjećaj da je on bezvrijedan i

neprilagođen;- Siromaštvo;- Istopolna ljubav;


12

- Raširenost duhana i narkotika.Problem jednog mladića je bio - želio je da kupi nov mobilni tele-

fon, a njegov otac mu to nije dozvoljavao! Ovo su, uglavnom, bili najčešći problemi koje su pomenuli

studenti jednog egipatskog fakulteta, a oni bez sumnje, predstavljaju vjeran uzorak egipatske omladine. Štaviše, uzorak omladine islamskog svijeta, odabrani uzorak omladine islama. Radi se o studentima, upućenim, obrazovanim, najboljem uzorku naše omladine.

Iako se radi o ovako dobrom uzorku ja sam, ipak, očekivao da njihovi pro blemi budu drugačije tematike. Ne zato što mislim da problemi koje su po menuli nisu realni, već zato što su isplivali na površinu prioriteta kod om ladine. Ostali problemi su potonuli, zagubili se, a oni su mnogo bitniji i opa sniji. Po mom skromnom viđenju, lista problema omladine je izostavila sljedeće:

- Problem neprimjenjivanja Allahovog zakona u većini musli-manskih zemalja, udaljavanje od Allahove riječi i plemenite prakse poslanika Mu hammeda, s.a.v.s;

- Problem okupacije koja i dan danas traje u ogromnom dijelu isla mskog ummeta, na čelu sa Palestinom, Irakom, Čečenijom, Afganist anom...;

- Problem medijske invazije, neprestani nasrtaji na ono najvrjednije što u prsima nosimo - islam, napadi i uvrede na račun našeg Poslanika, s.a.v.s., ashaba, učenjaka, itd, kroz sve vidove elektronskih i printanih medija;

- Problem nagomilanih dugova koji vuku za sobom mnoge musli-manske zemlje, a zbog kojih ummet trpi, iz kojih je skoro nemoguće izaći;

- Problem haosa i nesređenost u administraciji, utaje, korupcija, mito, plagijatorstvo, zloupotrebe svih vrsta, te zaostajanje islamskih ze-malja i njihov položaj na začelju liste naprednih zemalja. Jedini svijetli pri mjer tra nsparentnosti administracije se može opaziti u Maleziji;


13

- Problem nedovoljne obaviještenosti o islamu u najudaljenijim oblastima Zemlje, tj., problem nedovoljne informisanosti o islamu, te do puštanje da čitave generacije odrastaju i nestaju ne čuvši ništa o islamu, ili su o njemu čuli samo iskrivljenu predstavu. Islamski ummet je obavezan čitavom svijetu ponuditi pravu, neiskrivljenu sliku svoje vjere.

Napravimo kratku stanku da se zapitamo: Koja je ključna razlika između problema koje je pomenula ank-

eta prove dena među omladinom, i problema koje sam maločas po-menuo?

Svaki analitičar će primijetiti da je suštinska razlika između dvije grupe problema sljedeća:

Problemi koji okupiraju omladinu su individualni, tiču se pojedinca, jedinke, dok su problemi iz druge kategorije, opšti problemi ummeta – globalne zajednice muslimana svijeta.

Primjećujemo da nam je ova anketa pojasnila izuzetno opasnu či nje nicu, a to je - omladina nam gubi osjećaj pripadnosti islamskom umme tu! Ovo govori o velikoj opasnosti po naš ummet. Rješavanje ovih problema ummeta, ummeta salijetanog sa svih strana, iziskuje ogroman trud i žrtvovanje.

Postavlja se pitanje: Zašto se muslimanska omladina ne zanima ključnim pitanjima svog ummeta?

Činjenica je da muslimanska omladina danas, osim rijetkih kojima se Allah smilovao, pati od opasnih boljki koje zahtijevaju hitno liječenje i pojačanu brigu. Od najbitnijih boljki da se pomenuti:

Mladić musliman nema dovoljno jasan cilj svog življenja!On nije svjestan svoje uloge u životu, niti uloge svog života na

Zemlji. Cilj je pogubilo mnoštvo omladine, tako da većini krajnji cilj predstavlja auto, stan, i slične materijalne stvari. Napominjem da smo svjesni da ovi ciljevi nisu zabranjeni, niti promašeni. Ovi prosti


14

ciljevi postoje da bi bili sredstvo postizanja većih, uzvišenijih ciljeva. Oni su kod omladine postali ciljevi sami za sebe, krajnji i najviši ciljevi većine omladinaca danas. Ovo je veliki gubitak. Baš kao da nam omladina govori, jezikom svog stanja: „Ovo je samo naš dunjalučki život, kojeg živimo i nakon kojeg smrću nestajemo“.

Većina muslimanske omladine je obuzeta hranom i pićem, zaba-vom, užitcima i strastima, i ništa preko toga ih ne zanima. Veliko je zlo zavladalo, tako da, kada bi se čitav ummet gušio u problemima i patnjama, poveći dio omladine bi stajao i posmatrao sa strane, ne doživlja vajući te patnje svojima.

Uvriježila se misao kod omladine da su oni još mladi, da im nije dozvoljeno da duboko razmišljaju o rješavanju ovih teških problema. Smatraju da ovo životno razdoblje postoji samo radi igre i zabave, izlazaka i putovanja, nešto malo trenutaka truda da bi se položio ispit, ili završio neki privremeni posao.

Pitanje koje me zbunjuje: „Da li je zaista naša omladina djetinjasta? Da li se djetetom smatra onaj ko je malodoban, ili je dijete onaj ko ima djetinji razum, ponašanje, ambicije?“

Definicija djeteta se u islamu bitno razlikuje od definicije usposta-vljene u zemaljskim, ljudskim zakonima. Npr., Ujedinjene nacije dijete smatraju osobom koja još nije navršila osamnaest godina. Dok, u islamu, dijete je onaj ko je dostigao polnu zrelost, bez obzira koliko godina imao. Kada dođe u polnu zrelost, postaje mladićem/djevojkom, makar imao i trinaest godina. Preuzima sve osobenosti, prava i obaveze odraslog, tj., odgovoran je za svoje postupke. Istina je da ga možda otac i majka, profesori u školi ili društvo neće prozivati za njegove postupke, jer ga smatraju maloljetnim i djetetom, ali sigurno će ga njegov Gospodar na Sudnjem danu pitati za sva djela koja je počinio nakon što je prešao u doba punoljetstva. Moguće je da mladić bude u 14-toj ili 15-oj godini života, ali Uzvišeni Allah, onaj koji ga je stvorio, najbolje poznaje njegovu zrelost i psiho-


15

fizičku spremnost i sposobnost. Mladić u ovom dobu i te kako može duboko razmišljati, vrijedno djelovati i ostvariti veliki uspjeh.

Kaže Allah Uzvišeni: „A kako i ne bi znao Onaj koji stvara, Onaj koji sve potanko zna, koji je

o svemu obaviješten.” (El-Mulk, 14)

Za ovu etapu čovječijeg života-period mladosti-čovjek će posebno biti pitan na Sudnjem danu.

Bilježi imam Tirmizi, od ibn Mes’uda, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Stopalo sina Ademovog se neće pomjeriti s mjesta na Sudnjem danu ispred njegova Gospodara, sve dok ne bude pitan o pet stvari: O životu, u šta ga je proveo; o mladosti, u šta ju je potrošio; o imetku – kako ga je zaradio i u šta ga je potrošio; i da li je radio po onom što je znao”.

Iz ovog hadisa se jasno vidi vrijednost perioda mladosti – iako se radi o relativno kratkom periodu- Allah Uzvišeni je za njega pripremio posebno pitanje na Sudnjem danu. Hadis je, kako vidimo, već pomenuo čitav život, i to je bilo dovoljno, jer život obuhvata i mladost. No, na mladost se u hadisu obraća posebna pažnja, kako bi se znalo da mladost ima posebnu težinu i vrijednost. Čovjek neće uspjeti da nađe puta ka Džennetu, ako ne bude uspješno odgovorio na ova pitanja. Sve sitno i krupno, naočigled nebitno i ono bitno, za sve će se odgovarati. Bilježe Buhari i Muslim, od Adij’ bin Hatima, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nema nikog od vas a da Allah neće sa njim razgovarati bez zastora i posrednika, pa kad pogleda desno od sebe, neće vidjeti ništa osim svojih djela, i kad pogleda lijevo, neće vidjeti ništa osim svojih djela. Kada pogleda ispred sebe, neće vidjeti ništa osim Vatre, zato se čuvajte Vatre makar polovinom hurme”.

Prethodni hadis nam objašnjava da neće biti izuzetaka po pitanju polaganja računa, svi će za sve polagati račun. Bez obzira koliko nam se razlik ovale države, nacije, boje koža…svi ćemo na Sudnjem danu biti pitani.


16

Iz svega prethodnog jasno je da je nerazumno i daleko od mudrosti da mladić procvat svoje mladosti provede u pukoj zabavi, učeći se da ne snosi odgovornost za svoja djela, a vidjesmo da će svako polagati račun za sve svoje postupke.

Na kraju, znajmo da Allah Uzvišeni, koji je stvorio sva bića, dao je da omladina ima ogromni potencijal i snagu, spremnost da ponese odgovornost i, kroz ovo, znajmo da je omladina – uz Allahovu dozvolu – u stanju da riješi probleme ummeta.

Ova postavka nije nova omladini islamskog ummeta. Kroz svoju is toriju, česte reforme, promjene i napredak koji je ummet doživio, doživio je upravo trudom omladine. Molimo Allaha Uzvišenog da omla dinu islamskog ummeta ujedini na putu dobra i upute!


17

OMLADINA U ISLAMU

Ogromno li je mjesto omladine u islamu! Onaj ko prati događaje iz istor ije islama, naći će da većinu kretanja ka dobru u zajednici započinje omla dina. Ovo nije slučajnost niti rijetkost, već utvrđena i mnogo puta potvrđena zakonitost.

Hajdemo da zajedno analiziramo islamsku istoriju:Kada je Poslaniku, s.a.v.s., došla Objava, kome se obratio onim

što mu je objavljeno? Ko su oni kojima je Poslanik, s.a.v.s., povjerio nošenje ove vjere? Ko su oni na koje se oslonio u misiji mijenjanja načina života u Mekki,

mijenjanja načina života na čitavom svijetu, sve do Sudnjeg dana? Ko su oni prvi, uvijek prvi? Ko su najbolje generacije na licu Zemlje, koje je Allahov Poslanik,

s.a.v.s., opisao riječima koje bilježi Buhari i Muslim, od Abdullaha bin Mes’uda, r.a., se prenosi da je Muhammed, s.a.v.s., rekao: “Najbolji ljudi su moja ge neracija, zatim oni koji budu došli nakon njih, zatim oni koji budu došli nakon njih?”

Ko su oni koji će se suočiti sa Mekkanskim silnicima i moćnicima Arabijskog poluotoka, koji će se nakon njih suočiti sa veličinom Persije i Vizantije?

Ko su oni koji će zatresti dvorce Kisre i Kajsara?Ko su oni koji će se suprotstaviti i ploviti uzvodno okeanima širka? Osvrnite se istoriji, biografijama ashaba, pa ćete naći odgovore!

Zubejr ibnul-Awwam, r.a.

Havarij Allahovog Poslanika, s.a.v.s., konjanik islama, heroj i sigu rna brana islamskog da’weta. Koliko je imao godina kad je prihvatio islam?

Petnaest!


18

Da živi danas među nama, bio bi u prvom razredu srednje škole! Pogle dajmo našu omladinu danas, omladinu ovog uzrasta. Da li učenik ovog uzr asta razmišlja, sanja, djeluje, kao što je to činio Zubejr, r.a? Nema sum nje da negdje postoji nedostatak. Trebamo razmisliti: Zašto u mislima sre dnjoškolaca ili studenata danas nema onoga čega je bilo u mislima Zubejra, r.a.? Da bi misli bile okupirane dobrom, treba zaboraviti zlo.

U mislima i sjećanju srednjoškolaca ostaju samo nekoliko bezvrij-e dnih filmova, šund-pjesama, beskorisnih igrica. Zašto omladina, sate i sa te provodi pred TV ekranima, na internetu, uz video igrice, sate i sate u bilijar-salama? A ne odvoji ni sat vremena dnevno za svoju vjeru, nauku, uspostavljanje rodbinskih veza, bilo koji plemeniti cilj. S ovako okupiranim razumima, teško da će bilo ko od današnje omladine biti poput Zubejra!

Talha bin ‘Ubejdullah, r.a.

Jedan od nosećih stubova mlade islamske zajednice u Mekki, jedan od najvećih pozivača ka Allahu, jedan od osvjedočenih boraca nepriko sno venih u svojoj hrabrosti, vještini i srčanosti. Jedan od znamenitih primjera udjeljivanja na Allahovom putu. Poslanik, s.a.v.s., ga je nazvao “Talha dobri”. Ovaj veliki ashab, imao je šesnaest godina kada je primio islam.

Sa’d bin ebi Wekkas, r.a. Neprestižni ashab, prvi je koji je prolio krv za islam, jedini koga

je Allahov Poslanik, s.a.v.s., stavio u ravan oca i majke. On, s.a.v.s., je rekao na Uhudu: “Gađaj Sa’de gađaj, draži si mi od oca i majke”. Ovo bilježi Tirmizi, od Ali bin ebi Taliba, r.a. Sa’d koji se odazvao pozivu istine, imao je sedamnaest godina kada je postao musliman.


19

Erkam bin ebil-Erkam el-Mahzumi, r.a.

Čovjek čije ime nosi veličanstvene uspomene i budi prijatna sjećanja svih muslimana. On je taj koji je bio domaćin islamskom da’wetu. Islamu je otvorio vrata svoje kuće, onda kad su se drugi krili od samog pomena riječi islam. Bilo je vrlo opasno, a ipak je punih trinaest godina njegova kuća bila utočište islamu. Valja obratiti pažnju da je on pripadao Benu Mahzumu, a to pleme se natjecalo sa Benu Hašimom za prevlast u društvu. Uz to, on je u svojoj kući primao Poslanika, s.a.v.s., hašimijskog porijekla. To je jasno značilo da on može vrlo lako trpiti pritisak svog plemena, Mahzuma. Nemojmo zaboraviti da je vođa klana Benu Mahzum ebu Džehl lično, kao najveći zločinac Mekke tog vremena, i faraon ovog ummeta.

Kada bi saznao da neko od njegovih saplemenika prima u svojoj kući Poslanika, s.a.v.s.,to bi bila velika nevolja. Uz sve ove opasnosti, Erkam bin ebil-Erkam je Poslaniku, s.a.v.s., i prvim muslimanima otvorio vrata svoje kuće. To je bila ogromna žrtva za islam. Koliko je imao godina kad je primio islam?

Imao je svega šesnaest godina! Je li ovo shvatljivo? Mi kada čujemo za ova slavna imena: Zubejr, Talha, Sa’d, Erkam,

imamo osjećaj da se upoznajemo sa osobama u poznim godinama života. Činjenica je da se upoznajemo sa zrelim ljudima, ne zrelim po godinama, ali zrelim po stavovima i razmišljanju, trudu i vjerovanju, nastupanju i moralu. Ovi mladići su bili veliki ljudi u punom značenju riječi, iako su imali petnaest, šesnaest ili sedamnaest godina. Njihovu veličinu nisu osporile njihove godine.


20

Ali bin ebi Talib, r.a.

Znaš li ko je Ali bin ebi Talib, r.a.? On je dijete u desetoj godini života, tek u desetoj! Poslanik, s.a.v.s.,

mu je ponudio Objavu. Razum ovog maloljetnog djeteta bio je sposoban da shvati

ono što odrastao čovjek nekada nije u stanju. Ovo dijete je shvatilo ideju tewhida (vjerovanja u jednog Boga), poslanstva i vjerovjesništva, Objave i meleka, proživljenja i Sudnjeg dana, Dženneta i Džehennema, djelovanja radi Allahova zadovoljstva, života na Allahovom putu i smrti na njemu.

Sve je to shvatio, a bio je tek u desetoj godini života! Ovo dijete se u prvom periodu života naučilo kako da bude povjerljivo, da čuva tajnu, čak i od njemu najbližih. Naučio je kako da krijući ode do kuće Erkamove, kako da klanja krijući, kako da uči Kur’an daleko od očiju mušričkih i ušiju kafirskih. Dječji razum i pamet su mnogo širi nego što možemo zamisliti.

Pojedini roditelji, učitelji i odgajatelji “saosjećaju” s djecom, ne žele ći da njihov mozak opterete mnoštvom informacija i podataka, pa se zadovoljavaju da njihove mozgove obuzimaju nebitne pripovijesti, filmovi, kompjuterske igrice, imena fudbalera i pjevača/pjevačica, čime guše nepojmljivu moć, ograničavajući ogromne intelektualne sposobnosti kod djece.

Ali bin ebi Talib nije usamljen primjer natprosječnog djeteta. Njemu slični su tako brojni, da se ne mogu nabrojati. Nema djeteta od djece ashaba o čijoj dosjetljivosti ne postoje predanja koja ukazuju na širinu njihova razumijevanja, preciznosti u shvatanju i jasnoći vizije.


21

Zejd bin Sabit, r.a.

Šta misliš, kakvi su bili snovi ovog trinaestogodišnjaka, koji još ni je dostigao polnu zrelost, a bio je slabašne konstrukcije i mali rastom?

Allah Uzvišeni je ovom dječaku, koji bješe mali godinama i rastom, dao da bude potpuno obuzet stanjem njegovog islamskog ummeta. Dječak Zejd je čuo da se muslimanski borci pripremaju da izađu na Bedr, da bi se sukobili sa mnogobošcima-okupatorima.

U njemu je proradila želja da zaštiti svoju vjeru. Zgrabio je sablju, koja bješe duža od njega, i otišao da se pridruži muslimanskoj vojsci. Iskreno i čisto vjerovanje ovog djeteta navelo ga je da krene u borbu da zaštiti ono u šta je njegovo nevino dječje srce povjerovalo.

Dječak se iznenadio kad je stigao na mjesto okupljanja muslima-nske vojske. Poslanik, s.a.v.s., je primijetio maloljetnog dječaka, pa se uplašio za njegov život, te ga nije htio primiti među svoje borce. To je bilo veliko razočarenje za Zejda. Vratio se svojoj majci Nevari bint Malik, r.a., plačući.

Ovdje ćemo na trenutak zastati…Da bude dio muslimanske vojske bila je Zejdova želja i ambicija,

kao i kod djece većine muslimana-ashaba. Vojska islama je bila ponos, i djeca su bila svjesna veličine njihove borbe. Takva je situacija sa vojskom koja je plemenita. Pogledajmo našu omladinu danas –mladić organizuje proslavu kada uzme potvrdu da je izuzet iz vojske, a tu potvrdu obavezno dobije prevarom.

Vratimo se nadarenom dječaku Zejd bin Sabitu, r.a., koji se vratio svojoj majci uplakan, govoreći: “Allahov Poslanik mi je zabranio da se borim”.

Razumna majka vjernica, koja je poznavala nadarenost svog sina, reče mu: “Ne tuguj, možeš da služiš islamu na drugi način, ako se ne možeš boriti sabljom, bori se jezikom i perom.”


22

Plemenita majka, Nevara bint Malik, r.a., mu je skrenula pažnju – da postoje široka polja djelovanja na Allahovom putu. Sposobnosti ljudi su različite i različitog intenziteta, tako da čovjek kada nije u stanju da ostvari rezultat na jednom, učiniće to na drugom polju, a svakom je olakšano ono za šta je stvoren.

Razborita majka rekla je svom sinu: “Ti umiješ da čitaš i pišeš – a to je rijetkost u današnjem vremenu. Znaš puno kur’anskih sura napamet, pa hajdemo do Poslanika, s.a.v.s., da vidimo kako možemo iskoristiti tvoje sposobnosti u službi islama i muslimana.”

Divnog li razmišljanja i dubokog li viđenja!I stvarno su otišli kod Poslanika, s.a.v.s., u društvu nekoliko ljudi

iz njihova plemena. Svi su zajedno imali želju da Poslanik, s.a.v.s., primi njihovog dragog Zejda da služi islamu i muslimanima. Danas roditelji ne žele da njihova djeca služe islamu i muslimanima, govoreći: “Neka služe druga, tuđa djeca”. Oni radije svojoj djeci obezbjeđuju sluge, nesvjesno ih učeći parazitskom životu.

Rekoše Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.: “O Allahov Poslaniče, naš sin Zejd bin Sabit zna napamet sedamnaest sura iz Allahove Knjige, uči ih ispravno, baš onako kako su spuštene na tvoje srce, a preko toga zna čitati i pisati, pa se time želi približiti tebi i biti uz tebe, pa poslušaj ga ako želiš…”

Poslanik, s.a.v.s., ga je poslušao, otkrio njegove izvanredne sposo-bno sti pamćenja i umne razboritosti. Njegova prednost bješe što je znao čitati i pisati. Uz sve njegove vještine, Muhammed, s.a.v.s., ga nije smatrao djetetom, već ga je usmjerio tražeći od njega: “O Zejde, nauči za mene pismo Jevreja, jer se ne mogu pouzdati u onome što im kažem.“ Poslanik, s.a.v.s., je naredio Zejdu bin Sabitu, r.a., da nauči strani jezik, koji je bio važan u to doba, radi bitnih političkih ciljeva, i Zejdova sposobnost bi puno olakšala diplomatske odnose između islama i Jevreja.

Ovako izuzetnu dužnost, Zejd je dobio kada je imao svega trina-est go dina! Poslanik, s.a.v.s., je tačno nazreo sposobnosti Zejd bin


23

Sabita. Za kratko vrijeme je naučio hebrejski, govorio je, čitao i pisao kao da je Jevrej. Zatim je Poslanik, s.a.v.s., od njega zatražio da nauči surjanski jezik, koji je tada bio u upotrebi, pa ga je Zejd naučio, i time postao prevodilac muslimanske države i neizostavni činilac u svim pregovorima i prepiskama između stranih plemena i islamske države. Sve je to postigao sa svojih trinaest godina.

Jesmo li primijetili kakvi potencijali leže u omladini? Nakon što se Poslanik, s.a.v.s., uvjerio u Zejdove sposobnosti, povjerio mu je najbitniju od svih dužnosti ljudi od nauke i pera – povjerio mu je nebesku Objavu, uči nivši ga pisarem Kur’ana. Kad god bi mu bila objavljena grupa ajeta, zatražio bi od Zejda da ih zapiše, pa bi Zejd to učinio. Time je ponio časnu titulu – pisar Objave!

Dani su prolazili, i Poslanik, s.a.v.s., je preselio na Ahiret, a muslim-ani su osjetili opasnost od raskola koji ih je mogao zadesiti u slučaju gubitka jednog ili više ajeta iz časnog Kur’ana. Iako je kompletan Kur’an bio zapisan za vrijeme života Poslanika, s.a.v.s., ipak još nije bio sastavljen u jednu zbirku-mushaf.

Bojali su se da ako ga ne stave u jednu zbirku, nadolazeća pokoljenja bi mogla izgubiti dio Kur’ana, ili izgubiti raspored njegovih sura. Omer, r.a., je savjetovao Ebu Bekra, r.a., da sastavi Kur’an u jednu zbirku, i nakon savjetovanja, ebu Bekr je prihvatio ovu ideju. Ostao je još jedan težak i odgovoran zadatak: Čijim plećima povjeriti ovu tešku zadaću?

Ebu Bekr, r.a., nije mogao naći vrjednijeg od Zejd bin Sabita, r.a. Znao je da on veoma dobro čita i piše, bio je pisar Objave, zna sve preciznosti vezane za nju, kada su i kako objavljivani ajeti, zbog kojih uzroka. Znao je najbolje raspored svih sura i ajeta.

Tako je na Zejda pala ova teška obaveza. U vrijeme kad se prihvatio sakupljanja Kur’ana, imao je svega dvadesetjednu ili dvadesetdvije godine života. Kada bi ga gledali očima današnjice, ova neprocjenjivo bitna misija povjerena je mladiću koji još nije okončao ni fakultetske


24

studije. I pored toga, Zejd je bio dostojniji ove intelektualne obaveze nego svi univerzitetski profesori svijeta današnjice.

Obavezan je ovom plemenitom misijom uprkos postojanju velikog broja starijih ashaba, koji su među prvima prešli na islam. Ali, on je stavljen prije svih njih zbog svojih sposobnosti, iako je bio mlađi od većine njih. Zejd bin Sabit, r.a., nam pripovijeda: “Tako mi Allaha, da su mi povjerili da pomjerim brdo sa njegova mjesta, bilo bi mi lakše od sakupljanja Kur’ana.“ Mladi Zejd bin Sabit, r.a., je uspio u ovoj veličanstvenoj misiji.

Mu’az bin Amr el-Džemuh, r.a., i Mu’az bin A’fra, r.a.

Radi se o dva veoma mlada dječaka. Imali su takav uticaj kakav bi malo ko bio u stanju pojmiti. Prvi je imao četrnaest, a drugi trinaest godina. I pored toga, pohitali su da se priključe muslimanskoj vojsci, koja se uputila na Bedr. Za razliku od Zejda bin Sabita, r.a., oni su izgledali kao da imaju mnogo više godina. Bili su snažnijih tijela, korpulentni, pa ih je Poslanik, s.a.v.s., primio u vojsku. Iako su bili u ovim godinama, Allahovom voljom, njihove ambicije su bile veće od ambicija ljudi u poznim godinama ili ambicija staraca.

Ostavićemo Abdurrahman bin Awfa, r.a., da nam, kako od njega pripo vijeda Buhari, ispriča čudan događaj, čiji su učesnici bili ovi dječaci.

Kaže Abdurrahman bin Awf, r.a.: “Bio sam u bojnom redu na dan Bedra, kad se osvrnuh i vidjeh sa svoje desne

i lijeve strane po jednog dječaka, pa osjetih zebnju za njih.” Abdurrahman hoće reći da se pobojao za njihov život. “Tada mi jedan od njih reče: - amidža, pokaži mi Ebu Džehla.” Mladić koji je to rekao bio je Mu’az bin Amr el-Džemuh.

Bio je ensarija, živio u Medini, i kao dijete, nikad nije vidio Ebu Džehla koji je živio u Mekki. Abdurrahman bin Awf, r.a., se začudio


25

odgovoru koji je dobio od dječaka kada ga je upitao zašto želi znati ko je ebu Džehl. Dječak je odgovorio: “Čuo sam da psuje i vrijeđa Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Tako mi Onog u čijoj je ruci moja duša, ako ga sretnem, moja se sablja neće rastaviti od njegove sve dok od nas dvojice ne umre onaj kome smrt bude bliža.” Pogledaj, omladino ummeta! Čuo je da neki nasilnik vrijeđa Poslanika, s.a.v.s., pa je odlučio da učini nešto kako bi odbranio voljenog Resula, s.a.v.s. Prilika mu se pružila na Bedru, kada je Allah Uzvišeni doveo Ebu Džehla na bojište da bi dječaku olakšao ispunjenje njegove namjere.

Zakleo se da ako vidi Ebu Džehla, neće ga pustiti dok jedan od njih dvo jice ne umre. Njegov san nije bio da samo učestvuje u bici, već je odabrao najveći njen cilj - ubiti neprijateljskog vođu!

Niko ga ne bi kritikovao kad bi odabrao najslabijeg od kafirske vojske, jer je bio dječak. Ali ne, njegova ambicija da obezglavi vojsku kufra, nadvisila je sve litice najvisočijih planina! Abdurrahman, r.a., nam priznaje da su ga riječi dječaka zadivile!

Ali, divljenje Abdurrahmana se ovdje nije zaustavilo. Mu’az bin Amr el-Džemuh nije bio jedini koji je želio ubiti ebu Džehla. I Mu’az bin Afra’ je od Abdurrahmana tražio isto. Kada je ugledao Ebu Džehla, Abdurrahman im ga je pokazao. Krv je proključala u žilama dječaka. Vidjeli su da grupa mušrika čuva ebu Džehla, govoreći: “Ebul-Hakem, neće niko do njega doprijeti”. Muaz bin Amr el-Džemuh veli: …”Kad mi se pružila prilika nasrnuh na njega, te mu prepolovih potkoljenicu.” Dječak je ispunio svoj san i osvetio voljenog Poslanika, s.a.v.s. Drugi dječak je učinio isto, nasrnuvši na Ebu Džehla, odsjekavši mu drugu potkoljenicu. Kasnije ga je dokrajčio Abdullah bin Mes’ud, r.a. Nakon bitke, njih dvojica su se pred Poslanikom, s.a.v.s., nadgovarali koji od njih je ubio Ebu Džehla. Kada je Poslanik, s.a.v.s., saznao šta se desilo, rekao im je: “Obojica ste ga ubili”.

Pogledajmo u čemu se takmičila omladina ummeta prvih


26

generacija. Žalosti nas saznanje da se takmičarski duh omladine danas troši u grlatom, beskorisnom navijanju za jedan od fudbalskih klubova! Da je Allah dao da je makar i to natjecanje i navijanje u okvirima normi islamskog ahlaka. Obično ta navijačka nadgornjavanja započinju pogr dnim riječima i psovkama, a završavaju kamenicama i razbijenim – mahnitim glavama. Naša omladina se ne takmiči baveći se sportom. Ne, oni se takmiče gledajući sport! Takmiče se u posmatranju i praćenju onoga od čega nikakve koristi nemaju. Omladino islama, pogledaj u čemu su se takmičili vaši vršnjaci prvih generacija muslimana!

Usame bin Zejd, r.a.

On je jedan od najdivnijih primjera mladosti u istoriji. Svi pamtimo veličanstveni primjer njegova upravljanja ogromnom muslimanskom vojs kom koja je izašla da se sukobi sa Rimljanima.

Mladić Usame je uživao veliko poštovanje ashaba i Poslanika, .s.a.v.s. To je bilo tako očito u brojnim primjerima kada bi mnogi vrijedni ashabi, kada bi se bojali ili stidjeli da lično pitaju Poslanika, s.a.v.s., odlazili bi Usami i tražili od njega da on popriča o tome sa Poslanikom, s.a.v.s. U tom periodu, za vrijeme života Poslanika, s.a.v.s., kada je posredovao drugim ashabima kod Poslanika, imao je tek petnaest godina!

Zbog svoje razboritosti i dubokoumnosti, predanosti vjeri, bogoboja znosti i širokih razumskih horizonata, davana mu je prednost u ovakvim situacijama.

Zamislite danas petnaestogodišnjaka kako odraslima posreduje kod najboljeg i najvrjednijeg čovjeka na zemlji, a da to posredništvo nije uzro kovano porodičnom bliskošću.

Posljednja odluka, kojom nas je Muhammed, s.a.v.s., zadivio prije svoje smrti je odluka da ovog mladića, koji je u tom momentu


27

imao jedva osamnaest godina, učini vrhovnim zapovjednikom muslimanskih kopnenih snaga, koje su se tada trebale uputiti u Šam, radi odbrane od Rimljana.

Ovdje treba razmisliti: Usame bin Zejd, r.a., nije postavljen kao vojskovođa mladićima

niti dječacima, već je stavljen na čelo vojske velikana svih velikana! Bijahu to velikani u konjičkim bitkama, vojnoj strategiji, taktici,

imanu, prvaci koji su prelazili na islam, velikani po mnogim drugim nebrojenim vrijednostima. Zapitajmo se: “Zar u Medini među muslimani-ma nije imalo vrjednijeg od Usame da zauzme mjesto vojskovođe?” Odgovor je jasan: - Nema sumnje da je u Medini bilo mnogo ljudi na većem stupnju vrijednosti od Usame… Postojalo je mnogo dokazanih vojsko vođa, kako što su bili: Ebu Ubejde ibnul-Džerrah, Zubejr ibnul-Awwam, Halid ibn el-Velid, Musenna ibn el-Hariseh, Amr ibn el-A’s, i mnogi drugi. Zašto je onda Poslanik, s.a.v.s., uzdigao Usamu bin Zejda nad svima njima. Zašto je bio uporan da Usame, r.a., preuzme vođstvo nad vojskom, iako su brojni ashabi sumnjali u valjanost ideje – da dječak upravlja ovako velikom vojskom. Uputi su jasni a cilj kristalno blistav!

Poslanik, s.a.v.s., nam je htio ukazati na sposobnost omladine i njihovu moć. Htio nas je podučiti da ne oklijevamo povjeriti im vrijedne i odgovorne zadatke. Zato smo u situaciji da gledamo mladića koji nije imao preko osamnaest godina, a bio je sposoban da upravlja ogr o mnom vojskom, čiji su vojnici bili sami heroji, lideri i vojskovođe. Poslanik, s.a.v.s., nas je htio uputiti da razvijamo sposobnosti novih naraštaja. Ako bi stari vođa bio vođom čitavog svog života, a zaboravljali da liderstvu učimo nove naraštaje, takav pristup bi sigurno vodio u propast. Ali, odgajajući mlade vođe i od ranih godina ih učeći liderstvu, obezbjeđuje se život zajednici i ona staje na čvrste temelje.

Ovakav odgoj nije stvar sadašnjice ummeta, već i njegove


28

budućnosti. Moramo primijetiti da odabir Usame od strane Poslanika, s.a.v.s., nije ummet bacio u propast, već je znao da će ovaj mladić svojom mladalačkom energijom i poletnošću uspjeti da na svojim plećima iznese ovu ogromnu dužnost. Poslanik, s.a.v.s., ovim postupkom insistira da muslimani nekada za svoje lidere treba da biraju i omladinu.

Omladino islamskog ummeta! Ovaj mladić je bio prost i od roda prostih i jednostavnih ljudi. Nije pripadao rojalskoj porodici, plemićkom, kraljevskom rodu. Znajte da zajednica neće napredovati ako omladina ne zauzme svoje mjesto u društvu i svoju stvarnu ulogu koja odgovara njenoj moći i sposobnostima. Usame nam je, doista – pouka!

Želio sam da vam svima opširno govorim o omladini rane islamske države. Ali, to bi bila jako duga i opsežna priča... Kako god, cilj ove poslanice nije da pobroji sve slučajeve i primjere sa ovom tematikom, već navodimo pojedine od njih kao primjer. Ako budete u stanju, onda pročitajte biografije velikana islamskog ummeta iz redova omladine, kao što su bili: Mus’ab bin Umejr, Semure bin Džundub, Dža’fer bin ebu Talib, Es’ad bin Zurareh, Mu’az bin Džebel, Allah svima njima bio zadovoljan.

Ovakvi primjeri nisu ograničeni samo na generaciju ashaba, već na sve periode istorije islama.

Molimo Uzvišenog Allaha da ojača i uzdigne islam i muslimane!

Otkuda ovolika razlika? Otvoreno se moramo zapitati: Otkuda i zašto ovolika razlika između

mu slimanske omladine današnjice, i onog na čemu trebaju biti? Otkuda ovako zastrašujući debalans - dobijamo jako loše rezultate, a potencijali omladine su ogromni!

Otkuda ovako velika razlika između omladine ummeta i željenog stanja na kome ona treba biti?


29

Sigurno je da greška nije samo u omladini. Radi se o složenom nedos tatku. Desili su se destruktivni poremećaji i urušavanja u čitavom sistemu vrijednosti, te je sve to zajedno dovelo do ovog debalansa. Uzroci su bro jni, i njih treba proučavati i istraživati, te raditi na reformama. Ako se re forme ne dese, teško nama! Jer, sigurno je propala zajednica koja dozvoli da joj propadne omladina! Zato i ne želimo da gubimo puno vremena u te oretisanju i praznim raspravama, već otkrijmo uzroke i krenimo putem dobra da ih iskorijenimo!

Navešćemo neke od ovih uzroka:

Prvi uzrok: Nedostatak svjesnog, ciljanog odgoja

Ovo je jedan od najbitnijih uzroka pada vrijednosti kod omladine. Islamskim odgojem svaki pojedinac podiže svoju vrijednost. Da nije tako, ko bi bili Zejd bin Sabit, Usame bin Zejd, i svi velikani koje pomenusmo, bez islama?

Islam je taj koji je u ovim mladićima podigao vrijednost i on je generator njihovih vrlina kojima su uspostavili dobro u svom ummetu i blagostanje na Zemlji. Ummet je, nažalost, u nekoliko vremenskih etapa odgajao omladinu na principima koji nisu principi ummeta. Time je izgubio snagu svog uspjeha. Allah je ummet uzdigao islamom, i čim se u odgoju počeo oslanjati na druge principe, krenuo je putem poniženja.

Kaže Svevišnji: „A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti” (Ta-ha, 124)

Danas se odgoj ne trudi da vrijednost samokontrole kroz svje-snost o Allahu Uzvišenom usadi u živote onih koje odgaja. Omla-


30

dina se plaši ka zne roditelja, odgajatelja, učitelja, profesora, vladara, čuvara reda... A nije svjesna da se od svih njih može sakriti, i pogri-ješiti, samo ne od Allaha. Roditelj može biti odsutan, može profesor, čuvar reda... ali Allah koji je svo jim znanjem Sveprisutan, od njega se ne može sakriti ništa. Kada bi pedagozi i odgajatelji kod omladine usadili svijest o Allahu Sveznajućem, uštedjeli bi sebi trud na kontroli i praćenju svojih učenika.

Nažalost, omladina je u savremenom odgoju izgubila osjećaj pripa dnosti Allahovoj Knjizi, hadisima Allahova Poslanika, s.a.v.s., a kamoli da osjeća vjeru svojim načinom života. Time je vjera, ona koja je odgajala generacije čovječanstva, svedena na puku lekciju i teoriju koja se ne praktikuje u životu.

Omladina traži nešto čemu će pripadati, i, ako izgubi osjećaj pripa dnosti globalnoj zajednici muslimana - ummetu, pripadaće svemu i svače mu. Arapska omladina osjeća jaču pripadnost svojoj naciji ne go pripadnost islamskom ummetu, a, nažalost takav je slučaj i sa dru gima.

Sekularistički režimi, osobito ekstremni sekularizam, brišu iz obrazovnih sistema svaki pojam o moralnim vrijednostima teme-ljenim na vjeri. Time omladina odrasta u neznanju da postoji drugi život, te da ovaj život nije vječan i nije jedini. Ahireta nema u nas-tavnim programima! Ovo ne znači da bi nam omladina trebala učiti o distanciranju od ovog svijeta i izolovati se po džamijama. Tvrdimo da omladina odgajana u svjetlu svjesnosti o Allahu, na pravilan način postaje korisnim članom društva. Želimo da naša omladina ne odrasta u licemjernom strahu od odgajatelja, kontrolora. Onaj ko se boji Allaha, neće činiti zlo ni u prisustvu ni u odsustvu zemaljskih kontrolora, nadzornika i odgajatelja.

Pravilan islamski odgoj nije profesija niti odgovornost jedne određene institucije ili više njih - već je obaveza kompletnog ummeta! Islamski odgoj je obaveza ministra i ministarstva, vlasti i naroda,


31

kuće i škole, državnih i nevladinih organizacija i ustanova! Čije srce živi u iskrenosti prema Allahu, osjetiće obavezu da uti-

če i pomogne da islamski moral bude dio života. Nećemo se igrati prebaci vanja odgovornosti jednih prema drugima. Ako vjere i mora-la nema u školama i nastavnim programima, to nije izgovor rodite-ljima, imamima, službenicima institucija, itd., da ne rade ništa po ovom pitanju.

Neće oklijevati pravdajući se da nije pravo vrijeme da djelujemo sa islamskim odgojem. Treba biti jasno da islamskim odgojem želimo samo sušto dobro, napredak i dobrobit čitave zajednice.

Poslanik, s.a.v.s., nas je podučavao da odgoj započinjemo odm ah po rođenju, učenjem ezana i ikameta u desno i lijevo uho novor-ođenčeta. Simbolika ovog čina leži u nakani da ovi pozivi na pokornost Allahu Uzvišenom, trebaju biti životnom navikom novorođenčeta. Da je odgoj uspio, osjetićeš kada vidiš mladića ili djevojku da prije nego učine bilo šta u životu, upitaju- da li je u ovome zadovoljstvo mog Gospodara, ili srdžba Njegova?

Čak i da znamo da ono što mi kod omladine odgojem gradimo dva deset godina, neko može srušiti za jedan dan, ni tada nemamo pravo odustati od islamskog odgoja. Saglasni smo da u današnjem vremenu nije lako graditi ličnost islamskim odgojem, saglasimo se još na tome da teško ne znači nemoguće! Znajmo da Allah Svevišnji daje više nagrade za više truda, i da onom ko je iskren u svom djelovanju, Allah otvara vrata uspjeha.

Valja ukazati na jedno - omladina nije trpni element odgoja, već i ona sama mora biti odgovorna. Znamo da su prepreke brojne, teškoće naizgled nesagledive.

Moto omladine ne smije biti - svi griješe, imam i ja opravdanje da griješim. Ako bi svako ko dušu nosi na Dunjaluku odlučio biti nepokoran Allahu, ti ne smiješ biti posljednji koji je pogriješio. Budi različit, makar bio od čitavog svijeta različit, ako si na pravom putu!


32

Mladić/djevojka mora zastati i uputiti sebi ovo pitanje: Zašto me je Allah stvorio? Ovo pitanje valja više puta ponoviti.

Ono nije marginalno niti drugorazredno u tvom životu. Ovo je pi-tanje života! Milioni omladine danas se ne sjećaju ovog pitanja, zato Allah njih pita:

„Zar mislite da smo vas uzalud stvorili, i da se Nama nećete povratiti?“ (el-Mu’minun, 115)

Zašto nas je Allah stvorio? Je li nas stvorio da uživamo, provodimo se, igramo play station

igrice? Je li nas stvorio da gomilamo novac i punimo dunjalučke riznice,

pa da onda presudimo da je najbogatiji – najbolji? Je li nas stvorio da se sukobljavamo, ratujemo i ubijamo jedni

druge, zato što su nam različite boje kože, jezici, nacije, pa da najjači bude najbolji?

Je li nas stvorio da mu se suprotstavljamo i griješimo, pa da najbolji od ljudi i najugledniji među njima bude onaj ko najviše griješi i najmanje morala ima?

Sve pobrojano nije vrijedno da bude uzrokom našeg stvaranja i postojanja na ovom svijetu!

Allah Svevišnji nas je stvorio s jasnim ciljem i dao nam zadatak: „Džinne i ljude nisam stvorio osim da mi robuju“ (ez-Zarijat, 56)

Bez ovog cilja, tvoj bi život bio uzaludan! Ali, kako da razumijemo ovo robovanje? Danas omladina kad čuje da postoji zato da robuje, to joj zvuči poražavajuće- živim da robujem. Ali, omladina treba da zna da je robovanje Allahu najveći stupanj slobode na Dunjaluku! Onaj ko robuje Allahu, robuje samo jednom, dok oni koji ne robuju Njemu, robuju stotinama stvari: svojim navikama, lažnim idolima, neostvarenim željama i pustim nadanjima.


33

Robovanje Allahu znači pokornost uz potpunu ljubav. Ibadet – robovanje, ne znači samo namaz, post, zekat, hadž, borbu, itd.

Kada živiš kao Allahov rob, svjestan si da te je On stvorio, tada je i tvoj osmjeh ibadet, i tvoja tuga i radost, i uzdah i korak...sve je ibadet, ako si svjestan da svaki tvoj postupak činiš kao rob Svemoćnog!

Nemojmo misliti da je mjesto ibadeta džamija, i ponekad kuća. Allah Uzvišeni nas nije stvorio da mu posvetimo pola sata dnevno od svog vremena. Sigurno da intencija pomenutog ajeta nije - da robujemo Alla hu pola sata ili sat dnevno, niti je suprotno, da čitav dan provodimo u namazu i ibadetu. Namjera ajeta je da svaku sekundu i svaki postupak u životu gledaš kroz prizmu odgovornosti - da budeš svjestan da ćeš za sve učinjeno odgovarati pred Allahom!

Odgovaraćeš za svaki trenutak svog života. Ali, ako uskladiš da tvoj život bude na Allahovom putu, i tvoja smrt će biti na njemu. To je smisao ajeta.

Poslanik, s.a.v.s., nam u jednom divnom hadisu daje smjernicu kako da kompletan svoj život učinimo ibadetom. Bilježi Hakim u svom Sahihu od ibn Abbasa, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Iskoristi pet stvari prije drugih pet: Mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije zauzetosti, život prije smrti.“

Divnog li značenja ovog hadisa! Koliko puta čovjek spozna činje nice i otkrije pravi cilj života, ali to bude kasno. Tako čovjek otkrije vrijednost mladosti kad dospije u četrdesete. Bolesnik shvati vrijednost zdravlja kada ga izgubi, pa onda plače nad trenucima nepokornosti i lijenosti što ih je u zdravlju proveo. Bogataš shvati vrijednost imetka kada ga izgubi i postane siromah. Mnogi su shvatili vrijednost imetka tek kada su na zelenim kockarskim stolovima osvanuli kao siromasi, pa su nad svojim imetkom suze ronili što ga nisu u dobro potrošili i njime nagradu zaslužili. Čovjek shvati vrijednost vremena kada ga pregaze dani, mjeseci i godine života. I


34

konačno, posljednje i najopasnije – čovjek shvati vrijednost života kad mu dođe smrt. Na samrtnim posteljama se najbolje spoznaje vrijednost života. Doista se Allah smilovao čovjeku koji je spoznao vrijednost blagodati prije nego što ju je izgubio!

Braćo i sestre, mladići i djevojke, ko će vam vratiti mladost nakon što prođe? Poznajete li nekoga ko to može? Znate i da smrt iznenada dolazi. Umre mladić pored starca, zdrav pored bolesnog. Kajanje ti neće koristit ako ovo spoznaš tek u momentu smrti!

Omladino islamskog ummeta, učinite islamski odgoj krunom vašeg ponašanja. Postavite pred sobom ovaj Allahov poziv, i sjetite ga se prije svakog životnog koraka:

„Odazovite se Gospodaru svome prije nego što dođe Dan koji Allah neće zaustaviti. Toga Dana utočišta nećete imati i nećete moći poricati.“

(eš-Šura’, 47)

Drugi uzrokNedostatak valjanog vođstva i ispravnog uzora

Omladina islamskog ummeta je u opasnosti. Ta opasnost dolazi od ne dostatka svijesti, kao i od neuzimanja valjanog uzora kojeg će slijediti. Od gojiti vlastitim primjerom i postupkom je hiljadu puta korisnije nego odgojiti pukim i suhim riječima. Djelo jednog među hiljadu ljudi je korisnije od riječi hiljadu ljudi jednom čovjeku. Odgajatelj čija djela govore suprotno od onog što govore njegove riječi, griješi kada kaže da odgaja. On je u stvarnosti onaj koji ruši, iako su mu riječi graditeljske. „Mrsko li je Allahu da govorite ono što sami ne radite“.

Kako će otac narediti djeci da ne puše, kada mu cigara ne izlazi iz ruku? Kako će svojoj djeci objasniti štetnost alkohola i opijanja, kada su mu vitrine pune blistavih flaša svakovrsnih alkoholnih pića? Kako da im govori da čuvaju svoj jezik, a psovke i ružne riječi mu


35

ne silaze sa usana? Možemo nabrajati stotine sličnih „kako“... Ima li dobra u onom ko svojim riječima poziva u Džennet, a svojim djelima u Džehenem? Mnogo više ljudi će se povesti za riječima nego za djelima, govoreći: „Da Džennet stvarno vrijedi, on bi ga prvi slijedio, bolje da radimo ono što on radi“.

Može li uopšte biti riječi o odgoju bez uzoritosti i ahlaka odgaja-telja?

Na brojnim svjetskim meridijanima, islamska omladina je izgubila svoje uzore!

Nemajući svoje uzore, moraju imati alternativu. A ona je? Jednima je uzor estradni umjetnik, drugim sportista. Najčešće su

uzori oni kojih ima najviše u medijima, a u medijima je, uglavnom, najviše onih koji su najkontroverzniji, s najmanje morala i najviše spremnosti da daju sve za popularnost. Muslimanska omladina se povodi za takvima, u nedostatku svojih, valjanih uzora. Mnogi muslimanski mladići bi da imitiraju milionere, bogataše i dunjalučke moćnike, čak i kada znaju da su kapital pojedinog bogataša zalivale hiljade suza mazluma.

Rijetki su oni koji u Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., vide svog uzo-ra. Allah Uzvišeni je rekao: „Doista vam je u Allahovom Poslaniku najbolji uzor“.

Ako bi odlučili da anketiramo omladinu širom islamskog svijeta, ako bi im došli sa jednim i jedinim direktnim pitanjem: - Ko je tvoj uzor, kakvi bi nam odgovori došli?

Ako bi pitali muslimanskog mladića koji čitave noći provodi igrajući PC igrice, ili surfujući netom od pričaonice do pričaonice: - ko je tvoj uzor? Ako bi nam on odgovorio: „Allahov Poslanik, s.a.v.s.“, slagao bi. U laž bi ga utjerala vlastita djela. Jer, tako mi Allaha, Muhammed, s.a.v.s., nije noći provodio u igri i zabavi!

Ako bi pitali muslimanskog mladića koji po čitav dan visi u kladionici – ko ti je uzor?, ako bi odgovorio: „Muhammed, s.a.v.s.“,


36

slagao bi. U laž bi ga utjerala njegova djela. Jer, tako mi Allaha, Poslanik, s.a.v.s., nije nikada kockao, nikada nije imetak haramom zaradio niti ga u haramu potrošio!

Ako bi pitali muslimanskog mladića, kojeg bi našli negdje na tribina ma fudbalskog stadiona, lica unakaženog bojama njegovog tima, kako „vatre no navijajući“ psovkama zasipa hiljade protivničkih navijača - ko je tvoj uzor?, ako bi rekao: - Muhammed, s.a.v.s., slagao bi. Poslanik, s.a.v.s., nikad nije psovao, niti je kad psovka izašla iz njegovih mubarek usta! Da li bi se, mladiću, zastidio da te Poslanik, s.a.v.s., vidi u nekom od ovih stanja?

Znaj! - Vijek da provedeš tražeći sebi najboljeg uzora - koga god da na đeš, neće biti bolji od Allahovog miljenika, s.a.v.s! On je najpreči da slijeđen bude!

Nemojmo se, omladino islama, služiti izgovorom da nemamo dovo ljno znanja o islamu, ta da to znanje ne možemo odjednom naučiti i praktikovati. Znajmo da i najobilnija plodonosna kiša počinje sićušnom, bezvrijednom kapljicom. Koliko god naučiš o vjeri, o životu tvog Posla nika, s.a.v.s., veliko je, u odnosu na neznanje u kome su milioni drugih. Da danas naučiš samo jednu rečenicu: „Muhammed, s.a.v.s., je - prolazeći pored djece nazivao im selam“, naučio si mnogo! Razmislićeš o ovoj rečenici...onaj ko naziva selam djeci, sigurno ih voli. Onaj ko voli djecu, sigurno ima milostivo srce. Koliko milosti daješ ljudima, toliko je za uzvrat dobijaš od Allaha. Reci sebi: „Biću milostiv, kao moj Poslanik, .s.a.v.s“! I eto, za jedan dan si naučio mnogo!

Omladino islama, čak i ovo vrijeme u kome danas živimo, nije bez uzoritih ljudi, vjernika, koje možemo slijediti i za njihovim vrijednim postupcima se povesti. Takvi ljudi nisu rijetki, već ih ima mnogo! Ti uzoriti ljudi ne žive u jednoj državi, da bi se radi njih moralo mijenjati državljanstvo ili putovati u inostranstvo. Ima ih širom islamskog svijeta, pa čak i u nemuslimanskim državama.


37

Dobrih i uzoritih ljudi nikada nije nestalo iz ummeta Muhammeda s.a.v.s., niti je islamski ummet ikada ostao bez njih. Dobra nikada neće nestati iz ummeta Muhammeda s.a.v.s.

Na omladini je samo da kod svojih uzora traži prave vrijednosti na pravi način. Da bi se našao uzor, kod njega ne treba biti presudan društveni položaj, ekonomska moć, niti medijska pažnja koju on zaslužuje ili ne zaslužuje. Stvarnu vrijednost ćeš naći i u prostom, običnom, neprimijetnom i nečujnom čovjeku vjerniku.

Pitanje uzora nije sporedno u životu omladine. Ono spada u grupu temeljnih životnih pitanja. Svi svijetli primjeri iz generacije ashaba, koje smo prethodno pomenuli, kao i oni koji su dolazili poslije njih, uzimali su Poslanika, s.a.v.s., za svog uzora. Sve njegove kretnje i mirovanja, govor i šutnju, akciju i razmišljanje, sve su uzimali, i on im je bio svestran uzor u životu. Rezultat ovog slijeđenja Poslanika, s.a.v.s., je bio uspjeh svih njih, posebno onih koje smo pričom u ovoj poslanici dotakli, kao i brojnih drugih koje nismo pomenuli.

Omladino islama, nemojte bez promišljanja hitati za svakakvim uzorima. Svi uzori svijeta mogu te naučiti kako da živiš samo na ovom svijetu. Ali, jedini je Poslanik, s.a.v.s., uzor koji će te naučiti uspješnom životu na oba svijeta! Jedino slijedeći njega naučimo da naš uspjeh traje u vječnost.

Treći uzrok Razočarenje

Ovo je jedan od najbitnijih uzroka, i on stoji iza stanja velikog broja omla dinaca ummeta, među kojima se raširila izreka „nema koristi“. Činje nica je da nada u Uzvišenog Allaha nikada ne smije biti prekinuta. Ne smije se izgubiti nada da će Allah osnažiti ovaj ummet, i da će se ummet čvrsto prihvatiti vjere kojom je Allah zadovoljan.


38

Uzrok razočarenja leži u slici ummeta koju omladina svakodnevno gleda. Radi se o čitavom nizu urušavanja na svim nivoima. Svakako je razočaravajuće vidjeti pojedine lidere islamskih zemalja kako se zadovoljavaju da budu na samom začelju civilizacije. Muslimanskoj omladini se smišljeno kriju svi svijetli primjeri uspješnih reformi, primjeri uspješnih lidera i reformatora ummeta. Time muslimanska omladina odrasta u uvjerenju da treba uvijek slijediti tuđe, i prikloniti se metodama jačeg.

Kroz sve patnje koje danas ogromni djelovi ummeta trpe, nemoguće je ostati imun na razočarenje. Gotovo da možemo reći da je u ovakvoj situaciji, razočarenje prirodno stanje.

Ali, kako znamo da se razočarenju ne smijemo predati, pitamo se: - Gdje je put rješenja? Gdje je izlaz?

Poručujem svakom ko ima bilo kakvu ulogu u odgoju mladih gene-racija: Znajte da uspjeh nikada nije ostvarila generacija razočaranih.

Dok god dopuštate svojoj djeci da budu razočarana u svoj ummet i vjeru, ona nikada neće uspjeti da ostvare promjenu. Razočarani ummet je onaj koji nema garantovan opstanak! Ovo je činjenica koju je nemoguće negirati.

Omladina, uprkos razočarenju, u svojim srcima treba posijati zrno nade. Beznadežnost nikada nije bila svojstvom vjernika. Kaže Allah Uzvi šeni: „A ko će izgubiti nadu u milost Gospodara njegova, osim zalu talih?“

Kakva god da su dešavanja, i kakvi god uslovi bili, iskren vam savjet sa srca šaljem:

Makar i da svojim očima gledate najgnusnije zločine koji se čine ummetu, nemojte gubiti nadu u Allahovu milost! Shvatite, braćo mo ja draga, braćo koju ljubavlju radi Allaha volim: Allah je uspostavio za-konitosti koje se promijeniti ne mogu. Jedna od tih zakonitosti je i:

“Ako vi dopadate rana, i drugi rana dopadaju. A u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad jednima, a sad drugima, da bi Allah ukazao na one koji


39

vjeruju i odabrao neke od vas kao šehide - a Allah ne voli nevjernike.” (Alu Imran: 140)

Ako je ummet islama danas u iskušenjima i patnjama, sjetimo se da su i drugi ummeti prije nas bili u istim, većim ili manjim, možda i u istim patnjama. Sjetite se kad je islamski ummet uživao u blagostanju. Ta smjena uspjeha i neuspjeha, blagostanja i iskušenja, Allahova je zakonitost. Ali, ono što nas kao muslimane i ummet islama treba da odvoji od drugih, je što ćemo mi uvijek, u blagostanju i iskušenju, biti iskreni Allahovi robovi. Islamski ummet je počeo gubiti blagostanje, kad se počeo udaljavati od učenja Kur’ana i sunneta. Kako se ummet udaljavao od islama, tako se blagostanje udaljavalo od ummeta.

Znajte još jedno: ovaj ummet ima unikatnu, jedinstvenu razliku od svih drugih ummeta: ovo je ummet koji ne biva zatrt. On s vremena na vrijeme oslabi, ali nikada totalno ne biva ugašen. To je zato jer ummet je nosilac posljednje Allahove poruke čovječanstvu.

Ko će biti Allahov svjedok pred ostalim zajednicama ako nema ummeta islama?

Ko bi stanovnicima dunjaluka dokazao da je na ovom svijetu moguće živjeti kao vjernik i kao vjernik umirati?

Radi dobra čitavog Dunjaluka, Allah čuva islamski ummet. Radujte se, jer je Allah Uzvišeni dao ovo blistavo obećanje:

„A dužnost naša je da vjernike pomognemo“ (er-Rum, 47)

Muslim od Sewbana, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Allah mi je savio Zemlju, pa sam vidio njene istoke i zapade, i pokazao mi je da će moj ummet osvojiti ono što mi je sažeto“.

Shvatite takođe da ne može pasti onaj ko nije na nogama. Naš ummet je pao, nakon što je vjekovima bio na nogama, vodeći svijet pu tevima dobra i napretka.


40

Naš pad u iskušenje odmah nakon smrti Poslanika, s.a.v.s., i odme tništvo pojedinih plemena, bio je mnogo opasniji pad od našeg današnjeg. Ipak, ummet se poslije njega odmah oporavio, i povraćenim ponosom i snagom slomljene su sile Persije i Rima. Zatim smo imali gorak pad pravo u ruke krstaša koji su iskoristili trenutke naše nesmotrenosti i slabosti. Opet smo ustali, povedeni I’madudinom Zenkijem, Nurudinom Mahmudom, Salahudinom Ejjubijom. Pali smo u Andalusu, ali smo i pored tog pada na evropskom tlu, ipak osvojili Konstantinopolj, koji je do dana današnjeg ostao u rukama muslimana. Drugim riječima, unijeli smo islam u najčuvaniju tvr-đavu hrišćanstva. Omladino islama, nije problem pasti, problem je ne ustati nakon pada.

Četvrti uzrok Mediji

Dejstvo medija je ogromno. Ako je pedagoški odgoj jedno krilo pro mjene misli čovjeka i njegovog ponašanja, danas su mediji drugo krilo promjene. Mediji emituju poruke usmjerene kompletnoj zajednici, a nekada i direktno, samo omladini. Ove poruke imaju jak uticaj na njih. Ovdje ne mislimo samo na zapadnjačko ili istočnjačko medijsko nebo, već na kompletnu medijsku sliku kojoj islamski ummet ima pristup. Puko imitirajući zapadnjački pristup medijima, muslimani se stide učiniti medije sredstvom promovisanja vla stitih vrijednosti. Obično se svrhovitost medija u današnjem vremenu svodi na razonodu, pomagalo za ubijanje slobodnog vremena. Ovakvo razu mije vanje medija, muslima nska omladina mora shvatiti kao iskušenje. Ako mediji često rade na emitovanju loše slike o našem vjerovanju, naša omladina treba poslati pravu, stvarnu sliku islama. Kako? Kupovinom veli kih medijskih kuća? To je dug, težak i skup proces, i dok se on dogodi, mno gi bi o islamu sticali pogrešne


41

predstave. Oni koji imaju snage za to, osnivaće nezavisne, snažne medije koji će promovisati prave vrijednosti islama i njegovog učenja. Ali, znaj brate u vjeri – tvoje ponašanje i tvoj od nos u društvu je tvoj najjači medij. Iako mediji možda govore da je islam surov, ti pos tupkom pokaži milosrđe kojem te je islam naučio. Iako mediji govore kako su muslimani oni koji mrze, ti postupkom pokaži da voliš sve ljude, samo prezireš ružne postupke njihove. Iako mediji budu govorili kako je islam vjera nepismenih, obrazuj se, tvojom intelektualnom briljantnošću pokaži da smo ummet pera i nauke!

Omladino, znajte da reforma biva najjača kad je pokrenu najjači. Ummet nema jačih od svoje omladine. Osjeti obavezu reforme kako ti lebdi nad glavom! Ovo su, omladino islama, četiri uzroka koja su dovela do pada ve ćine omladine.


43

PRAKTIČNI SAVJETI OMLADINI NA ISTINI

Prvi savjet

Mladiću, djevojko... ako ste zaista ozbiljni u namjeri da uspijete na Du njaluku i Ahiretu, vaša se želja mora pretvorit u iskrenu namjeru, zatim iz namjere u djelo, a djelo mora ustrajati i biti vaša kontinuirana navika. I najduži put nije dug onom ko njime ne hodi lijeno, a i najkraći put je dug onom čiji su koraci lijeni a želja u očima mrtva.

Ako želite uzdići svoj ummet, ako mu želite povratiti staro mjesto u svijetu, počnite od sada! Nemojte trošiti vrijeme u tugovanju i odlaganju. Iako izgleda nemoguće, počnite oslonivši se na Allaha, pa će On otvoriti puteve promjene.

Pomenuću vam deset brzih savjeta. Svjestan sam da svaki od njih može biti knjiga za sebe. Ja ću vam samo otvoriti vrata i ostaviti vam prostor za napredovanje i inovacije. Znajte jedno: onaj ko želi pomoći trijumf svoje zajednice, neće to uspjeti ustrajući na grijesima. Omer bin Hattab, r.a., je imao običaj da oporuči svojim borcima na Allahovom putu: „Nemojte činiti djela nepokornosti Allahu, a na Allahovom ste putu.“ Najopasniji su grijesi na kojima ustraješ. Grijesi koji ti postanu navika. Ustrajavanje na grijesima je znak pokvarenosti duše. Pohitaj zato da uljepšaš svoju dušu, ne dozvoli da te pregaze godine.

Znaj mladiću, djevojko, ako danas odustanete od grijeha, čvrsto riješeni da im se više ne vraćate, otvorili ste novu, čistu i bijelu stranicu u odnosu sa svojim Stvoriteljem. On prašta grijehe, tvom se pokajanju raduje, približava sebi one koji mu se iskreno obrate. Ne odlažite pokajanje za sjutra, ni za kasnije. Možda ćeš imati šansu da se pokaješ, ali... ko ti je garantovao da ćeš je dobiti. Ko ti je svjedok


44

da te smrt možda neće preteći? Allah je pohvalio one koji se odmah po počinjenom grijehu kaju i ne odlažu tevbu riječima:

„Allah prima pokajanje samo od onih koji učine kakvo hrđavo djelo samo iz lahkosmislenosti, i koji se ubrzo pokaju; njima će Allah oprostiti. - A Allah sve zna i mudar je.“ (en-Nisa’, 17)

To su oni čija je tevba bliska grijehu, koji ne ustraju na počinjenom grijehu dug period. Kad počiniš grijeh, (a niko nije imun na grijehe) usrdno moli Allaha da ti oprosti. Kao znak da ti je dova primljena, dobićeš lahkoću u duši kada činiš dobra djela.Osjetićeš i da se mnogo više bojiš kazne za grijeh i nepokornost. Ako to osjetiš u srcu, zahvali se Allahu, jer to je znak da se srce tvoje probudilo iz gafleta! Potrudi se da nakon toga srce održiš budnim, ibadetima i dobrim djelima. Ako ne nalaziš zadovoljstva u srcu dok činiš dobro, potragaj za sitnim, skrivenim grijehom kojeg često činiš a na njega ne obraćaš pažnju. Možda je on prepreka uspjehu tvom. Znaj da mali grijeh nije mali ako na njemu ustraješ, i da veliki grijeh prestaje biti veliki ako se iskreno pokaješ. Poslanik, s.a.v.s., nam je oporučivao da se dobro čuvamo grijeha koje smatramo sitnim. Molimo Allaha da nas sačuva svega što je uzrok propasti!


45

Drugi savjet:

Upoznaj svoju vjeru

Kako da tražim od tebe, mladiću, da budeš vezan i odan svojoj vje ri, ako je još nisi upoznao? Kako da tražim od tebe da slijediš put Pos la nika, s.a.v.s., ako ne znaš kuda te put njegov vodi? Propustio si mjesece i godine, ne saznajući ništa o svojoj vjeri i putu svog Poslanika, s.a.v.s. Reci sebi: „Zar sada nije došlo vrijeme da pročitaš, poslušaš i upoznaš?“

Prije svega, kada hoćeš da upoznaš neku ideju, želiš da ta ideja bude potpuna. Da ti bude dovoljna u svim sferama života. Znaj da je islam vjera za koju je Uzvišeni Allah rekao:

„Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (el-Maideh, 3)

Ova vjera je, nesumnjivo, najveća blagodat čovječanstvu. Kada čov jek izumi pojedini uređaj, programski jezik ili softver, svake godine taj proizvod dobija novije verzije, modele, biva savršeniji, kompletniji. Allah je dao ovu vjeru savršenom, tako da ona ne zastarijeva, odgovara svim izazovima i uslovima. Da bi upoznao ovu plemenitu vjeru, u kojoj je tvoj najveći dobitak, moraš joj posvetiti dio svog vremena. Počni lagano, nemoj se preopteretiti. I najduži put počinje običnim, malim korakom. Najprije se upoznaj sa Kur’anom, i njegovim kratkim komentarom. Za tim posveti određeno vrijeme upoznavanju sa hadisom. Ovo su dva temelja na kojima se gradi čitava vjera. Posveti se nakon toga i drugim islamskim oblastima. U vjeru ulazi lagano ali pouzdano, to ti je bolje nego da u nju uđeš hitro a nesigurno! Koliko je onih koji su se zatrčali, pa u vjeru preoštro ušli, a onda se od nje još većom brzinom udaljili.

Posebnu pažnju na tom putu posveti životopisu - siri Allahova Posla nika, s.a.v.s., jer ćeš kroz njegov život vidjeti kako propisi koji


46

su riječ, postaju djela i čine stvarnost. Slično učini i sa biografijama ashaba, zlatne generacije koju je Allah učinio prijateljima Miljenika njegovog!

Uvjeren budi da vrijediš onoliko koliko znaš. Pogledaj, divan li je ovaj hadis: „Ko krene putem traženja znanja, Allah će mu olakšati put ka Džennetu“. Tvoje je da kreneš, a Allah će ti od Sebe olakšati!


47

Treći savjet

Veži se za džamiju

Džamija je jedan od neizostavnih stubova na kojima stoji proces izgradnje omladine. Namaz u džamiji i džematu nije propisan samo da bi mi pokupili što više nagrada. Allah kroz te obilate nagrade želi da te usmjeri ka džamiji, koja je prvi generator zajedništva muslimana. U njima se ostvaruje duh zajedništva, jednakosti i snage. Isti namaz, isto vrijeme, isti broj rekata, ali je Allah dao mnogo veću nagradu za onog ko ga obavlja u džamiji. Zašto? Jer će čovjek svojim dolaskom u džamiju praktično pokazati da želi zajedništvo, da želi biti dio muslimana.


48

Četvrti savjet

Budi od prvaka Većina omladine danas misli da - ako od njih tražiš da se pridrža-

vaju vjere - to znači da se treba izolovati u nekoj od džamija, posvetiti se namazu i učenju Kur’ana i zaboraviti ovaj svijet. Misle kako je jedini put ka uspjehu na budućem svijetu da se izoluješ od ovog svijeta! Ovo je, nesumnjivo, ogromna greška.

Biti uspješan u studijama, put je ka Džennetu. Biti od koristi ljudima, put je ka Džennetu. Pošteno zarađivati i druge pomagati, put je ka Džennetu.

Zemlje se danas mogu podijeliti na one koje su razvijene, one koje su u razvoju i, zaostale. Razvijene su došle do svog uspjeha posredstvom znanja. One koje su u razvoju shvataju da je razvoj temeljen najviše na nauci i znanju. Nerazvijene su na tom stupnju jer su se odrekle znanja.

Poražavajuće je vidjeti danas mladića, vjernika, kako se čvrsto drži vjere, a pada ispit za ispitom, dok su oni koji grijehe čine i ne vjeruju u Allaha, na čelu uspjeha u znanju. Mladiću, nemoj svoje neznanje braniti vjerom! Vjera je od toga daleko!

Jesmo li ispravno razumjeli islam, čija je prva riječ bila naredba UČI!, ako se izolujemo po džamijama i prepustimo drugima napredak u nauci i razvoju? Islam je vjera koja nas zove da budemo prvaci u znanju Dunjaluka i Ahireta! Poražavajuće je da o popravljanju stanja ummeta govore oni koji najmanje rade za ono o čemu pričaju. Nema popravke ummetu bez znanja, a najviše o reformi pričaju oni koji su se odrekli nauke i povukli u ibadet i lijenost! Bilo koje korisno znanje, koje stičemo radi Allahova zadovoljstva, korisnije je od ibadeta iza kojeg krijemo svoju lijenost i zaostalost!


49

Peti savjet

Ojačaj rodbinske veze

Činjenica je da muslimanskoj porodici prijete ozbiljne krize. Velike porodice se raspadaju na manje, a manje su uzdrmane. Nekada prođu mjeseci i godine, a da brat ne upita za svog brata. Još je gore stanje odnosa omladine prema starijoj rodbini. Ovo kidanje i zapuštanje rodbi nskih veza sa sobom nosi ogromne opasnosti od katastrofa.

Rasturene porodice mnogo teže trpe krize i opasnosti koje im prij ete, od jakih i povezanih porodica. Vrijednost porodice, uže i šire, u isl amu ima nebrojene vrijednosti. Zato omladino, ako uspijete povezati rodbinske veze, imate priliku da snažnije djelujete. Ako ste veze sa svo jima pokidali, na koga od ljudi da se oslonite u pozivu na reformu!?

Ako su naši stariji navikli da kidaju rodbinske veze, na omladini je da okrene novi list. Nemojte očekivati da možete uspjeti povezati pokidani ummet, ako niste uspjeli povezati pokidane veze sa svojom rodbinom!

Želim da eho jednog savjeta za života odjekuje u vašim ušima: Koliko god da uspijete, koliko god da se osjetite velikim, nemojte pokušavati da budete veći u svojim očima od svojih roditelja! Mnogi uspiju u životu, pa traže poštovanje, poslušnost i poniznost svojih roditelja i rodbine. Nemojte se svojom ohološću toliko uniziti, da vam rodbina i vama najbliži ne žele uspjeha. Ako se ogriješite o svoje roditelje, rodbinu, pa kako mislite da uspijete pomoći ummetu, kada sebi najbližima niste pomogli zahvalnošću i skromnošću.


50

Šesti savjet

Odabiraj svoje drugove

Koliko god da napreduješ na putu imana, loše društvo je to koje te vraća na početnu tačku ili čak ispod nje. Jer, čovjek je na vjeri i moralu onoga s kim prijateljuje i druži se. To potvrđuje hadis kojeg bilježe imami Tirmizi i ebu Davud, u kom Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Čovjek je na vjeri svog prijatelja, zato neka svako pazi koga uzima za prijatelja“.

Ako hoćeš siguran put ka Džennetu, odaberi ka njemu saputnike. Kako misliš da koračaš ka Džennetu, a prijatelji su ti oni koji koračaju ka Džehennemu? Prenosi imam Ahmed, r.a., od Omer bin Hattaba, r.a., da je rekao: „Ko bude želio džennetsko izobilje, neka se drži džemata“. Ko bude želio da pobijedi svog šejtana, neće to uspjeti sam. Lakše će ga savladati u društvu onih koji se žele boriti protiv šejtana. Prenosi se od Omera, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Čuvajte se odvajanja, jer je šejtan uz jednog, a od dvojice je dalji“. Neizostavan uslov za onog ko želi islam je da odabere ispravno i dobro društvo. Ako je vrijeme za namaz, oni te podsjete. Ako si se udaljio od Kur’ana, oni te njemu vrate. Ako si zapostavio studije ili posao, oni ti pomognu da se tome vratiš. Oni su ljudi od pomoći, znaju da je Najbolji čovjek onaj ko najviše koristi ljudima.

Oni pomoć drugima gledaju kroz dvije stvari: Ako pomognem muslim anu, pomogao sam islamski ummet, a ako pomognem nemuslimanu, u pravom svjetlu sam predstavio islam, i svojim postupkom pozvao u vjeru, jer je islam vjera koja nam nalaže da svima od koristi budemo u dobru i čestitosti. Kruna pomaganja u oba slučaja je Allahovo zadovoljstvo.

Potrudi se da ovakvi budu tvoje društvo!


51

Sedmi savjet

Spoznaj stvarnost u kojoj živiš

Pojedini mladići se, iz prevelike želje da upoznaju i praktikuju vjeru, ili da uspiju u studijama ili poslu-izoluju, živeći tako na ostrvu svog svijeta, daleko od svih dešavanja oko njega.

Takvom poručimo: nećeš moći promijeniti stanje ummeta, ako ne znaš kakve su prilike u kojima živi. Poslanik, s.a.v.s., je muslimane vezivao za stvarna dešavanja u okolini u kojoj su živjeli. Pričao im je o Persiji i Vizantiji, njihovim dvorcima i vladarima, o Abesiniji i njenom pravednom vladaru, o Jemenu i onom što se u njemu dešavalo, o Egiptu i čuvanju dobrih odnosa sa Egipćanima. Učio je muslimane da se navikavaju imati globalnu sliku Dunjaluka. Musliman danas nema ni pravo ni izgovor da bude izolovan i ne zna šta se na Dunjaluku dešava, jer mu je mnogo lakše nego nekada.


52

Osmi savjet

Budi fizički aktivan

Od najbitnijih odlika omladine je tjelesna energija i snaga, puno zdravlje. Napredak ummeta zahtijeva bistar um, krepko i čisto srce, i tjelesnu snagu da podnese iskušenja i tegobe.

Mladić-musliman se neće baviti sportom radi sporta, već radi sebe i svog zdravlja. On baveći se sportom nema nijet doprinijeti razvoju pojedine sportske discipline kojom se bavi, ako mu ona nije profesija, već to čini radi sopstvene snage i zdravlja.

Kada bi se ummet ovako bavio sportom, a ne da se sportom bave navijajući i dangubeći! Shvatimo sport sredstvom, a ne ciljem.


53

Deveti savjet

Pozovi druge

Ako osjetiš slast ove vjere, užitak njenog slijeđenja, slast pokornosti Allahu, Gospodaru svih svjetova...ako si svjestan odgovornosti koja je nad omladinom... ako imaš na umu da je tvoja želja i misija spas svih ljudi...ako si svjestan svega ovog, nemoj dozvoliti da tvoji prijatelji nisu svjesni onog za šta živiš. Podijeli to sa njima! Imaš drugove iz osnovne škole, srednje, fakulteta, komšiluka, djetinjstva, sa posla...pozovi ih i počni da polako uvodiš u ono čega si svjestan. Pozovi ih u stvarni život, život u kome znaš zašto živiš, život u kom radostan umireš.


54

Deseti savjet

Rasporedi svoje vrijeme

Znaj da je ovaj svijet, iako spolja izgleda jednostavan i prost, pun teških obaveza. Mnogo omladine danas žali za nedostatkom vre-mena. Znajmo da je vrijeme najvrjedniji kapital svakog pojedinca. Svakom je dato jednako ovog kapitala. Svima dan traje 24 sata, svima je sat šezdeset minuta. Mnogi se žale da nemaju slobodnog vremena, a Allah ga je svima dovoljno dao. Jesu li to danas dani kraći, sedmice sa manje dana?

Ne, nedostatak je u raspoređivanju vremena. Vremena ima dovo-ljno, ali ako se nesmotreno troši, bez rasporeda, onda ga nema. Mo raš napraviti plan i povući ozbiljne rezove. Odrediti vrijeme za učenje, rad, džamiju, odmor, vrijeme za pomoć drugima, vrijeme za čitanje, obilaženje rodbine, putovanje...

Moraš svakoga dana znati (makar okvirno) šta danas hoćeš i trebaš uradit. Savjetuj se sa onima koji su korisno rasporedili svoje vrijeme, da ti pomognu oko raspodjele. Neka ti otkriju svoju tajnu uspjeha. Znaj da je, kako kažu - vrijeme sablja - ako ti njega ne posječeš, ono će tebe posjeći. Ako je vrijeme tvoj najveći kapital, nemoj ga trošiti na besk orisne stvari. Imetak koji potrošiš možeš opet da zaradiš... Ali kako da opet zaradiš dan koji ti je u nepovrat otišao beskorisno?


55

Završna riječ

Siguran sam da bi starci danas zažalili što ove savjete nisu u mladosti čuli. Mnogi će zažaliti kada se sjete da su ove savjete slušali u mladosti ali na njih nisu obraćali pažnju. Pogledaj sada sebe - u prednosti si!

Allah ti je dao mnoge blagodati koje drugima nije. Allah te je pripremio da budeš od onih koji su dobrom i dobrotom mijenjali svijet. Zašto da takav ne bu-deš? Stvorio te da na Zemlji uspostavljaš red, i tvoriš mir i blagostanje.

Zato se ne zamajavaj nebitnim, površinskim stvarima, već prodri u dubinu smisla svog postojanja!

Budi uzdignut bajrak ponosa u vjeri Allahovoj.Ako na tom putu osjetiš slabost, dovoljan ti je Allah kao pomoć. Kako i ne

bi, kad je On Svemoćni!? Zar ti Svemoćni nije dovoljna pomoć!? Kada te Allah uputi na put spasa, nemoj me zaboraviti u dovi svojoj. Sjetićeš

se onog što sam ti rekao, a ja stanje svoje Allahu povjeravam, a Allah najbolje poznaje robove svoje, i neka je na vas selam i bereket od Allaha Uzvišenog!

Dova naša posljednja neka budu riječi zahvale Allahu, Gospodaru svih svjetova!

CIP i Katalogizacija

Documents

Poslanica omladini ummeta-01