POSLOVNA EKONOMIJA – skripta 1. kolokvij · PDF filePITUP 1 foiskripte.com „neslužbe skripte“ POSLOVNA EKONOMIJA – skripta 1. kolokvij EKONOMIJA – cilj i podjela Temeljni

PITUP

1 foiskripte.com „neslužbe skripte“

POSLOVNA EKONOMIJA – skripta 1. kolokvij

EKONOMIJA – cilj i podjela

Temeljni cilj ekonomske znanosti - proučavanje mogućnosti racionalnog korištenja ograničenih resursa koji nam stoje

na raspolaganju, kako bi se na najbolji način zadovoljile potrebe.

Tržišna ekonomija-pojedinci i poduzeća donose odluke o proizvodnji i potrošnji.

Naredbodavna ekonomija – država donosi sve odluke.

Mješovite ekonomije-elementi tržišne i naredbodavne.

Makroekonomika - bavi se funkcioniranjem gospodarstva kao cjeline, želi se spoznati što određuje opću stopu

ulaganja u gospodarstvo i kako ta ulaganja utječu na ukupnu proizvodnju, zaposlenost.

Mikroekonomika (usmjerena je na pojedine dijelove ekonomskog sustava: ponašanje potrošača na određenom tržištu i

kretanja ponude i cijena u različitim uvjetima, te utjecaj na pojedinačne subjekte

POSLOVNA EKONOMIJA

Poslovna ekonomija – dio mikroekonomskih znanosti koji proučava gospodarenje na razini poduzeća kao temeljne

jedinice nacionalnog gospodarstva

–proučava glavna pitanja učinkovitosti proizvodnje na razini gospodarskih subjekata

–istražuje čimbenike koji utječu na uspješnost poslovanja

–utvrđuje zakonitosti koje vrijede u ekonomskom sustavu poduzeća

–definira pravila čijom se primjenom poslovanje poduzeća može poboljšati

Opća ekonomika: bavi se pitanjima gospodarenja u poduzeću karakterističnim za gotovo sva poduzeća neovisno o

njihovoj vrsti.

Posebne ekonomike: različiti kriteriji:

- po vrstama djelatnosti poduzeća (industrijska, poljoprivredna, trgovinska pod.)

- po obliku vlasništva na imovini poduzeća (ekonomika dioničkih dr., državnih pod.)

- po poslovnim funkcijama u poduzeću (ekonomika nabave, proizvodnje, prodaje)

Poslovna ekonomija bavi se pitanjima odlučivanja u poduzeću koja su bitna za njegov poslovni uspjeh.

Pitanja koja su bitna za razumijevanje i ocjenu odnosa između ostvarenih rezultata (učinaka) i vrijednosti izvršenih

ulaganja (troškova):

- Što proizvoditi (predmet poslovanja-potrošna ili investicijska dobra)

- Koliko proizvoditi (opseg proizvodnje)

- Kako proizvoditi (kojim metodama proizvodnje)

- Kako rasporediti ostvarene rezultate

- Gdje i kada nabaviti

- Gdje i kada prodati

Proizvodnja

U središtu proučavanja poslovne ekonomije je proces proizvodnje (skup aktivnosti kojima se dobra i usluge manje

vrijednosti pretvaraju u dobra i usluge veće vrijednosti)

Proizvodnju čine sve aktivnosti kojima se povećava vrijednost dobivenih učinaka. Aktivnosti:

–Promjene oblika resursa

–Promjene mjesta uporabe učinka (transport)

–Promjene vremena uporabe učinka (skladištenje)

PODUZEĆE

Poduzeća su poslovne organizacije koje su glavni subjekti ekonomskog života u uvjetima slobodnog tržišnog

gospodarstva a koje obavljaju jednu ili više gospodarskih djelatnosti u proizvodnji i razmjeni materijalnih dobara i

pružanju usluga na tržištu.

Poduzeće se može promatrati kao sustav:

– ekonomski (gospodarska cjelina u kojoj se obavlja određena djelatnost proizvodnje ili pružanja usluga)

– tehnološki (sustav u kojem se obavljaju različiti procesi transformacije inputa u outpute, primjenom određenih

tehnologija i tehnike)

PITUP


– pravni (poduzeće stječe određena prava i obveze)

– sociološki sustav (poduzeće je zajednica ljudi koji u njemu rade)

Osnivanje poduzeća

Poduzeće može osnovati jedna ili više osoba radi ostvarivanja neke djelatnosti. Uvjeti:

–raspolaganje određenim kapitalom

–raspolaganje kvalificiranom radnom snagom

Uloženim kapitalom osigurava se vlasnički nadzor nad poslovanjem konkretnog poduzeća.

Temeljna ekonomska struktura poduzeća

Skupština

vlasnici - dioničari

Nadzorni odbor

Uprava – menadžment

Dobavljači Kupci

Poslovni procesi u poduzeću

ukupni troškovi

=

količina inputa

x

njihove cijene

Proizvodnost

Ekonomičnost

ukupni prihodi

=

količina outputa

x

njihove cijene

Rentabilnost

Vrste poduzeća

S obzirom na vrstu proizvodnih procesa, mogu se razlikovati:

proizvodna: ekstraktivna i prerađivačka

uslužna poduzeća: poduzeća proizvodnih i osobnih usluga

Veličina se može promatrati kroz: broj zaposlenih, vrijednost uloženog kapitala, veličinu ostvarenog godišnjeg

prihoda, vrijednost ukupne aktive, vrijednost stalnih sredstava, veličinu ugrađene pogonske snage... Na temelju

takvih kriterija poduzeća se dijele na

velika, srednja i mala Kriterij

Status

Mali poduzetnik Srednji poduzetnik

Zbroj bilance do 1.000.000€ do 4.000.000€

Ostvareni prihod do 2.000.000€ do 8.000.000€

God. prosjek zap do 50 zaposl. do 250 zaposl.

Kriterij ključnog resursa: temelj za razvrstavanje poduzeća predstavlja resurs koji je najviše zastupljen i koji ima

najveći utjecaj na uspješnost poslovanja poduzeća. U ključne resurse se najčešće ubrajaju:

stalna sredstva (kod kapitalno intenzivnih poduzeća)

obrtna sredstva (npr. vrijednost potrošenog materijala, energije)

radna snaga (radno intenzivna poduzeća)

kriterij vlasništva - podjela poduzeća po ovom kriteriju je bitna zbog utvrđivanja načina upravljanja poduzećem.

Prema vlasništvu razlikuju se:

privatna - osniva ih jedna osoba, a vlasnik u poduzeće unosi svoj kapital, a često i sam organizira poslove i

upravlja poduzećem. Zapošljavaju manji broj radnika. Najčešće se bave trgovinom na malo, ugostiteljstvom,

uslužnim djelatnostima, sitnom industrijom

PITUP


javna - mogu biti: društvena (u vlasništvu sindikata, crkve, mirovinskih fondova,...) i državna (u vlasništvu

države). Državna poduzeća obično djeluju u djelatnostima od posebnog državnog interesa. U prosjeku su

manje učinkovita od privatnih poduzeća (nemaju jasno određenog vlasnika zbog prirode djelatnosti)

zadružna - osnivaju ih zadruge radi obavljanja gospodarske djelatnosti u interesu zadrugara. Sama zadruga

nije poduzeće, jer joj cilj nije ostvarivanje profita. Zadrugari u pravilu zadržavaju vlasništvo nad sredstvima za

rad koje unose u zadrugu. Uglavnom se osnivaju u poljoprivrednoj, kreditnoj i trgovačkoj djelatnosti

mješovita poduzeća

kriterij pravnog oblika vlasništva: Različiti pravni oblici djelovanja poduzeća imaju za posljedicu razlike u načinu

osnivanja, upravljanja, strukturi i odgovornosti članova te ekonomskoj djelotvornosti i učinkovitosti. Pravni oblici

poduzeća su:

javno trgovačko društvo - Svi članovi jamče za obveze društva neograničeno cjelokupnom svojom imovinom

(solidarna odgovornost). Poslovima društva upravljaju svi članovi, a razmjerno veličini uloga članovi

sudjeluju u podjeli dobiti i pokrivanju gubitaka društva (osnivačka sredstva društva se sastoje od uloga

članova društva)

komanditno društvo - udružuju se dvije vrste članova: komplementari (za obveze društva odgovaraju

neograničeno, upravljaju društvom) i komanditori (za obveze društva odgovaraju samo do visine kapitala koji

su unijeli u društvo, ne upravljaju društvom)

društvo s ograničenom odgovornošću - članovi društva za obveze društva odgovaraju do visine uloženog

kapitala i imaju pravo sudjelovanja u upravljanju društvom i podjeli dobiti razmjerno udjelu u ukupnom

kapitalu. Osnovna svrha ovakvog udruživanja je prikupljanje kapitala potrebnog za pokretanje posla. U RH

najrašireniji oblik poduzeća

dioničko društvo - sredstva za osnivanje, poslovanje i razvoj pribavlja izdavanjem dionica. Osobna

odgovornost vlasnika je ograničena na iznos njihova pojedinačnog ulaganja u tvrtku. Može se utemeljiti na

dva načina:

simultanim osnivanjem (otkupom svih dionica pri osnivanju)

sukcesivnim osnivanjem (upućivanjem javnog poziva za otkup (prodaju) dionica)

Glavnica (iznos sredstava potreban za osnivanje i rad društva) se dijeli na određeni broj dionica jednakih

vrijednosti. Dionice su priznanice o uloženom kapitalu i vrijednosni papiri koji predstavljaju dio osnovne

glavnice dioničkog društva.

PODUZETNIŠTVO

Poduzetnik je osoba koja ima sposobnosti osnivanja poduzeća i pokretanja njegovih poslovnih aktivnosti ulaganjem

kapitala u potrebne resurse radi proizvodnje novih dobara i usluga. Poduzetništvo se razlikuje od menadžmenta po

tome što je ono stalno usmjereno na inoviranje: poduzetništvo znači pokretanje promjena u proizvodnji i poslovanju, a

menadžment se odnosi na tekuće koordiniranje proizvodnog procesa; poduzetnik teži iskoristiti priliku za stvaranje

profita, a menadžer nastoji iskoristiti raspoložive resurse

UDRUŽIVANJE PODUZEĆA

Motivi za udruživanje poduzeća

smanjivanje konkurencije i povećanje udjela na tržištu, okrupnjavanje kapaciteta i snižavanje troškova, podjela

poslovnih i financijskih rizika, opći rezultat udruživanja poduzeća je tzv. efekt sinergije (“2+2=5”), udružena

poduzeća mogu racionalnije i učinkovitije upotrijebiti svoje potencijale, te stvoriti bolje uvjete za daljnji razvoj.

Oblici udruživanja poduzeća: prema:

o intenzitetu udruživanja (kooperacije i koncentracije)

o srodnosti udruživanja (homogena i heterogena)

o trajanju udruživanja (privremena i trajna)

o području udruživanja (nacionalna i međunarodna)

o broju udruženih poduzeća (uža i šira)

o načinu udruživanja (spajanja i pripajanja)

PITUP


Kooperacija je blaži oblik udruživanja gdje poduzeća zadržavaju svoju punu samostalnost i udružuju se radi poslovne

suradnje. Najpoznatiji trajni oblik poslovne suradnje je kartel, a povremeni konzorcij. Kartel nastaje udruživanjem

poduzeća radi dogovaranja o podjeli tržišta i određivanju cijena po kojima će kupcima nuditi svoje proizvode.

Najčešće nastaju radi zajedničkog rada na programima racionalizacije, istraživanja i razvoja, nabave i prodaje…

Konzorcij je oblik povremenog povezivanja poduzeća i banaka radi zajedničkog ulaganja u veliki poslovni pothvat

(npr. izgradnje cjevovoda, autocesta,...), kako bi podijelili rizik mogućeg neuspjeha i gubitka uloženog kapitala.

Koncentracija je čvrći oblik udruživanja poduzeća. Poduzeća mogu ostvariti homogene koncentracije (povezana

poduzeća iste djelatnosti) i heterogene koncentracije (povezana poduzeća različitih djelatnosti).

Razvitak mikroekonomske misli

Razvitak mikroekonomske misli se može promatrati kroz tri razdoblja:

razdoblje starih spoznaja – Ksenofont (O gospodarenju, Kirov odgoj, Sredstva ili o dohodcima), Benedikt

Kotruljević (O trgovini i savršenom trgovcu), Juraj Križanić (Politika), Adam Smith, David Ricardo

pojava i razvitak ekonomske znanosti Frederic Taylor, Henry Ford, Henry Fayol, A. Marshall...

suvremeno razdoblje: Schmalenbach, Nikliesch, Mellerowitz, Samuelson, Nordhaus, Schumpeter, Keynes,

Galbraith

naši autori: osim Kotruljevića i Križanića, tu su Blaž Lorković (Počela političke ekonomije) Mijo Mirković,

Šimun Babić (Uvod u ekonomiku poduzeća)...

MJERILA USPJEŠNOSTI POSLOVANJA

Kako bi se dobili pokazatelji uspješnosti poslovanja poduzeća, uvažavajući i utjecaj okruženja u kojem poduzeće

djeluju, i time bili međusobno usporedivi, koriste se mjerila:

proizvodnosti rada

ekonomičnosti

rentabilnosti

PROIZVODNOST RADA

Proizvodnost rada - odnos između količine učinaka i količine rada utrošenog za stvaranje tih učinaka.

Glavna težnja: ostvariti određenu razinu učinaka uz što manju upotrebu ljudskog rada, odnosno veće količine učinaka

uz isti udio rada.

Porastom proizvodnosti rada postiže se više učinaka po jedinici utrošenog rada, odnosno u jedinici učinaka

(proizvoda) se nalazi manje rada (ako ima manje troškova rada - poduzeće je učinkovitije i proizvod je jeftiniji za

konačnog potrošača).

Proizvodnost rada povećava se ako se povećava količina učinaka (komadi, tone, metri, promet) ili ako se smanjuje

utrošena količina rada.

Najjednostavniji izraz za određivanje proizvodnosti rada je:

QPr

T

PITUP


Proizvodnost = količina učinaka / količina utrošenog rada

Ili recipročno čime se izražava izražava količina rada koja se troši na jedinicu učinaka:

U ekonomici su razvijene metode kojima raznovrsnu proizvodnju izražavamo tako da se može mjeriti proizvodnost

rada:

o naturalna metoda

o naturalno-uvjetna metoda

o radna metoda

o novčana metoda

Naturalna metoda

Primjenjiva je onda kada se proizvodnja ili promet u nekom poduzeću može izraziti fizičkim – naturalnim veličinama

(brojem komada, kilograma, metara),a primjenjuje se u situacijama kada se radi o samo jednom proizvodu.

Naturalno-uvjetna metoda

- modifikacija naturalne metode. Primjena kada raznovrsnost proizvodnje nije heterogena:

o između vrsta proizvoda postoji određena sličnost ili srodnost (npr. razlike u dimenzijama)

o za jedinicu učinaka troše se različite količine rada, pa se ne mogu jednostavno zbrajati

Rješenje je u uvođenju uvjetnih jedinica - računskim postupkom se svi proizvodi svode na jedan uvjetni proizvod

U primjeni naturalno-uvjetne metode uzimamo radno vrijeme za izradu jedne jedinice proizvoda i na temelju toga

izračunamo koeficijente (K) po postupku:

primjenom tih koeficijenata na ostvarene količine proizvoda dobivamo količinu uvjetnih proizvoda (koje možemo

zbrajati).

Radna metoda

- odnosom između normiranog vremena i stvarno utrošenog vremena dobiva se stvarno kretanje proizvodnosti rada.

Ova metoda nam može poslužiti i za mjerenje proizvodnosti rada kod raznovrsnih proizvoda

Postupak se izvodi po formuli:

TPt=

Q

Radno vrijeme svakog proizvodaK=

Radno vrijeme uvjetnog proizvoda

Norma satiPr

Efektivni sati

PITUP


Novčana metoda

Ostale metode primjenjive su u proizvodnim djelatnostima (barem u većini). U uslužnim djelatnostima najčešće

umjesto količina moramo primijeniti novčano izražavanje učinaka i utrošaka.

Kod proizvodnje gdje asortiman čini velik broj različitih vrsta proizvoda moramo se poslužiti novčanim izrazom kao

univerzalnim mjerilom pomoću kojega možemo zajednički izraziti različite učinke i utroške.

Množenjem različitih količina učinaka i količine rada s cijenama dobit ćemo veličine koje će dati elemente za

mjerenje proizvodnosti rada.

Za mjerenje proizvodnosti rada ispravno je koristiti stalne cijene

Za ovaj postupak se koristi formula:

Uvjeti za povećanje proizvodnosti rada:

opći uvjeti (prirodni uvjeti koji pridonose kretanju proizvodnosti rada)

organizacijsko-tehnički uvjeti (organizacijska rješenja i metode, organizacija rada, primjena odgovarajućih sredstava

za rad, vrsta korištene energije)

čovjek i njegovo znanje (ljudski rad i stvaralaštvo, čovjekova kvaliteta)

ostali uvjeti

Dinamika proizvodnosti rada

Proizvodnost rada se promatra kao stalno mijenjanje i kretanje s ciljem povećanja uspješnosti poslovanja zahvaljujući

rastu proizvodnosti rada.

Proizvodnost rada se uspoređuje sa: vrijednostima koje je poduzeće postizalo prije i sa proizvodnosti rada kod drugih

poduzeća

Dinamiku proizvodnosti kroz određeno razdoblje možemo izraziti indeksima koje računamo po formuli:

Proizvodnost rada izražena apsolutnim brojem za tekuće razdoblje stavlja se u brojnik, a proizvodnost rada za bazno

razdoblje u nazivnik. Da bi dobili postotak, množimo sa 100.

Q Stalne cijenePr

T Stalne place

1

0

PrI Pr 100

Pr

PITUP


LIKVIDNOST PODUZEĆA

- je njegova sposobnost da podmiri svoje tekuće – kratkoročne obveze .

- je sposobnost uravnoteženja između kratkoročnih platežnih mogućnosti s jedne strane i kratkoročnih obveza s druge

strane.

Formula za određivanje likvidnosti glasi:

L >1 poduzeće je likvidno

L<1 poduzeće je nelikvidno

L=1 likvidnost je još uvijek zadovoljavajuća

Dinamički likvidnost treba promatrati kroz pritjecanje sredstava od naplate potraživanja te se može se govoriti o:

likvidnim sredstvima prvog stupnja, koja u svakom trenutku predstavljaju raspoloživa sredstva

likvidnim sredstvima drugog stupnja, koja predstavljaju potraživanja naplativa u kratkom roku (do 30 dana)

likvidnim sredstvima trećeg stupnja, a to su sredstva u gotovim proizvodima i potraživanja na dulji rok.

SOLVENTNOST PODUZEĆA

- je sposobnost poduzeća da svojim poslovanjem postiže i održava ravnotežu između svoje cjelokupne imovine i svih

svojih kratkoročnih i dugoročnih obveza

insolventno je ono poduzeće kojem cijela imovina ne bi bila dovoljna za podmirivanje svojih obveza

OBRTANJE KAPITALA

Obrtaj- je proces brzog i dinamičkog mijenjanja obrtnog kapitala iz jednog oblika u drugi

Ciklus obrtanja- je vrijeme potrebno za potpunu transformaciju iz jednog oblika u drugi sve do ponovnog vraćanja u

novčani oblik

Što je obrtanje brže, proces oplođivanja vrijednosti je brži – brže se stvara dobitak(kod bržeg obrtanja , za određeni

opseg poslovanja potrebno je manje obrtnog kapitala)

Brzina obrtaja

Kob= koeficijent obrtaja; Ph= godišnji prihod (promet); Kobr= obrtni kapital korišten za ostvarenje prihoda

Koeficijent obrtaja pokazuje broj koliko puta se u godini obrtni kapital transformira, odnosno koliko je obrtnih ciklusa

završeno u jednoj godini

ob

obr

PhK

K

Novac+Krat. potrazivanjaL=

Krat. dugovanja

PITUP


Trajanje obrtaja

Tob=vrijeme vezivanja (trajanje obrtaja)

D= broj dana u godini

REZULTAT POSLOVANJA

Temeljni financijski izvještaji

Bilanca – daje snimak financijske situacije nekog poduzeća na određeni dan. prikazuje stanje imovine, obveza i

kapitala na određeni dan (statično izvješće-temeljni nedostatak)

Račun dobiti i gubitka - razlika prihoda i rashoda poduzeća u nekom razdoblju

Izvještaj o novčanom tijeku – prikazuje utjecaj aktivnosti poduzeća na generiranje novčanog toka poduzeća

Izv. sredstava: vlasnički, zadržana dobit, rezerve, rez. za troškove, dugor. i kratkor. obveze

korisnici fin. izvještaja: vlasnici poduzeća, kreditori, dobavljači, zaposlenici, menadžment, porezna vlast,

izvještajne agencije

Imovina se financira bilo iz vlastitih izvora(glavnice) ili iz obveza pa je tako knjigovodstvena vrijednost vlastitog

kapitala:

bilanca

imovina

ukupna tekuća imovina (novac i utržive vrijednosnice, potraživanja, zalihe)

neto vrij. dugotr. imovine

obveze i glavnica

obveze:

tekuće obveze (doavljači, mjenice, ostale tek. obveze)

dugoročne obveznice

obična glavnica:

preferencijalne dionice

obične dionice

zadržane zarade

ob

ob

DT

K

PITUP


IZVJEŠTAJ O DOBITI

- dinamički financijski izvještaj

Prikazuje: prihode, rashode, razliku prihoda i rashoda (rezultat poslovanja)

Pokazuje kako poduzeće posluje u smislu odnosa prihoda i rashoda

Nedostatak: (pozitivna dobit ne znači i uspjeh poslovanja)

Prihodi

prihodi iz osnovne aktivnosti:

prihod od prodaje

prihod na temelju upotrebe vlastitih proizvoda

ostali poslovni prihodi

financijski prihodi

prihodi od sudjelujućih interesa s povezanim i nepovezanim poduzećima

prihodi od ostalih ulaganja i zajmova

izvanredni prihodi

Rashodi

rashodi iz osnovne aktivnosti

materijalni troškovi

trošak osoblja

amortizacija i vrijednosno usklađivanje dugoročne imovine

arijednosno usklađivanje kratkotrajne imovine

rashodi financiranja:

kamate, tečajne razlike i slični troškovi iz odnosa s povezanim i nepovezanim poduzećima

izvanredni rashodi

Neto-prodaja (ukupan prihod) – ukupni troškovi prodanih proizvoda = bruto-kontribucija

bruto-kontribucija – administrativni troškovi = bruto-dobit prije kamata i poreza (EBIT)

bruto-dobit prije kamata i poreza (EBIT) – kamate = dobit prije poreza (EBT)

dobit prije poreza (EBT) – porez =neto dobit

Neto-prodaja (ukupan prihod) – varijabilni troškovi = marginalna kontribucija

marginalna kontribucija – fiksni troškovi = dobit prije kamata i poreza (EBIT)

dobit prije kamata i poreza (EBIT) – kamate = dobit (zarada) prije poreza (EBT)

dobit (zarada) prije poreza (EBT) – porezi (na dobit) = dobit nakon kamata i poreza (neto-dobit)

Račun dobiti i gubitka

neto prodaja – operativni troškovi = zarade prije poreza, kamata i amortizacije

zarade prije poreza, kamata i amortizacije – amortizacija = zarade prije kamata i poreza

zarade prije kamata i poreza – kamate = zarade prije poreza

PITUP


zarade prije poreza – porez = neto dobit prije preferencijalnih dividendi

neto dobit prije preferencijalnih dividendi – preferencijalne dividende = neto dobit za redovite dioničare

neto dobit za redovite dioničare = obične dividende + dodatak zadržanim zaradama

IZVJEŠTAJ O NOVČANOM TIJEKU

Prikazuje ukupne primitke i ukupne izdatke

Dijeli primitke i izdatke na 3 skupine aktivnosti:

poslovne aktivnosti

investicijske aktivnosti

financijske aktivnosti

Služi za prognoziranje budućeg novčanog toka. Rezultat je čisti novčani tok (pozitivan ili negativan).

Odnos dobiti i novčanog toka

Novčani tok je temeljna veličina u upravljanju financijama. Vrijednost neke imovine (poduzeća) definirana je

veličinom novčanih tokova koje poduzeće može generirati

Određeni računovodstveni troškovi nemaju karakter otjecanja novca iz poduzeća(amortizacija, rezerviranja za poreze),

pa je zato odnos dobiti i novčanog toka slijedeći:

Prilagodbe neto dobiti za utvrđivanje novčanog toka iz poslovnih aktivnosti

Povećanje stavki kratkotrajne imovine (oduzima se od neto dobiti)

Smanjenje stavki kratkotrajne imovine(dodaje se neto dobiti)

Povećanje obveza (dodaje se neto dobiti)

Smanjenje obveza (oduzima se od neto dobiti)

Modificiranje računovodstvenih podataka za potrebe odlučivanja

Potrebno je usporediti operativnu dobit sa operativnim sredstvima kojima poduzeće raspolaže

Operativna sredstva - gotovina, vrijednosni papiri, dugotrajna imovina potrebna za izvođenje poslovnih aktivnosti:

dugotrajna imovina i radni kapital

Neoperativna sredstva: gotovina, ulaganje u VP iznad normalne razine potrebne za poslovanje poduzeća, zemljišta za

buduću uporabu, itd.

neto novčani tok neto dobit amortizacija+ostali nenovčani rashodi

PITUP


Neto radni kapital

Primarni izvori sredstava poduzeća(koji imaju cijenu u obliku zahtijevanog prinosa): dionički kapital, bankarski

krediti, emitirane obveznice ili sl.

NRK = kratkotrajna imovina – kratkotrajne beskamatne obveze

(kratkotrajne obveze – mjenice)

NOPAT

(neto operativna dobit nakon poreza)

- veličina dobiti nakon poreza koju bi poduzeće ostvarilo da nije imalo dugova u financijskoj strukturi poslovanja

NOPAT = zarade prije kamata i poreza x (1-T)

NOPAT = neto dobit (poslije kamata i poreza) + kamate (1-T)

Slobodni novčani tok – onaj iznos novčanih tokova koji poduzeću stoji na raspolaganju za isplatu

investitorima(vlasnicima i kreditorima), nakon investiranja u operativnu imovinu (dugotrajnu imovinu i radni kapital)

potrebnih za održavanje poslovnih operacija poduzeća

Operativni novčani tok = NOPAT + amortizacija

Free Cash Flow = operativni novčani tok – bruto investicije u operativnu imovinu

Bruto investicije u operativnu imovinu = neto investicije + amortizacija

FCF = NOPAT – neto investicije u operativnu imovinu

Pokazatelji snage zarađivanja

Nedostaci pokazatelja:

dobit prije kamata vs dobit poslije kamata

Inflacija početnih vrijednosti imovine

usporedivost pokazatelja uslijed različite strukture i starosti imovine

PITUP


Pokazatelji aktivnosti(koeficijenti obrtaja)

Nedostaci:

visoki koeficijent obrtaja može imati dvostruko značenje

Kob ima drugačije veličine tijekom godine u pojedinim djelatnostima( primjerice u poljoprivredi)

Povezivanje pokazatelja - Duponotov Sustav

Rentabilnost glavnice poduzeća mora biti veća od rentabilnosti vlastitog kapitala koliko je puta ukupna imovina veća

od uk. glavnice poduzeća.

Pokazatelji zaduženosti

Odnos duga i glavnice pokazatelj je stupnja korištenja financijske poluge u poslovanju

Pokazatelji likvidnosti

Nedostaci:

uljepšavanje podataka prije sastavljanja izvještaja

Visoki odnosi likvidnosti mogu značiti i pretjeranu količinu novca ili zaliha ili potraživanja

EKONOMIČNOST

- kompleksniji izraz uspješnosti poslovanja poduzeća od ostalih mjerila zbog toga što u obzir uzima utroške i učinke

svih elemenata koji djeluju na poslovanje poduzeća

- odnos između svih prihoda i svih troškova nastalih u cilju stvaranja toga prihoda

Ekonomičnost pokazuje koliko je kuna prihoda ostvareno na svaku kunu troškova. Ako je kvocijent:

- veći od 1, poslovanje je ekonomično

- manji od 1, poslovanje je neekonomično

- jednak 1, poslovanje je na granici ekonomičnosti (Ph = Tr), nema financijskog rezultata

Recipročan izraz temeljnog obrasca ekonomičnosti pokazuje koliko je kuna troškova učinjeno za svaku kunu prihoda

PITUP


Povećanje ekonomičnosti

Postoje dvije mogućnosti povećanja ekonomičnosti:

- povećanje prihoda (kao rezultat veće količine učinaka, većih prodajnih cijena učinaka)

- smanjenje troškova (kao rezultat manjeg utroška količina svih inputa, racionalnim trošenjem rada, energije,

povećanjem proizvodnosti rada, manjim troškovima režije)

- globalno mjerenje učinkovitosti - mjerenje ekonomičnosti odnosom učinaka prema svim utrošcima.

- parcijalno mjerenje učinkovitosti - mjerenje ekonomičnosti odnosom prema svakom pojedinom utrošku. Za

reprezentante troškova uzimaju se : materijal, rad i režije.

Parcijalna ekonomičnost

Nespojivo je zbrajanje kilograma ili tona materijala sa satima rada, a režiju je nemoguće kvantitativno izraziti.

Parcijalnim mjerenjem ekonomičnosti moći će se utvrditi koliko je prihoda ostvareno na jednu kunu troškova svakog

pojedinog elementa. Time će se izmjeriti i koliko je svaki od njih utjecao na kretanje ekonomičnosti.

Rješenje je u tome da se učinci, kao i svi utrošci, zajednički se izražavaju novčano.

Kako određeni stupanj ekonomičnosti može biti rezultat ekonomiziranja u samom poduzeću, a može biti i rezultat

vanjskih kretanja, ekonomičnost ćemo mjeriti po dvije metode:

količinska ekonomičnost –

vrijednosna ekonomičnost – u mjerenje ekonomičnosti uvrstimo stvarne (tekuće) cijene

Dinamika ekonomičnosti:

vremenska (izražavamo indeksima: IE= E1/E0 *100),

prostorna (usporedba ekonomičnosti dvaju ili više poduzeća)

programsko-planska (usporedba planiranog sa stvarno ostvarenim)

Re

UP

RME

Q stalne prodajne cijeneE=

K stalne nabavne cijene

Q tekuce prodajne cijeneE=

K tekuce nabavne cijene

PITUP


Mjere za povećanje ekonomičnosti

- cilj je da se za jedinicu učinka troši manje sirovina, materijala...

Kod sredstava za rad:

bolje iskorištavanje sredstava

potpunije iskorištavanje kapaciteta

niži troškovi održavanja

usklađivanje kapaciteta uklanjanjem uskih grla

Nastojanjem da se postignu povoljne prodajne cijene proizvoda na tržištu i da se ulazni elementi nabave po

povoljnim cijenama

RENTABILNOST

Vrste rentabilnosti

rentabilnost ulaganja - kada je u nazivniku navedenog obrasca ukupno angažirani kapital (D/K)

rentabilnost poslovanja - ako su u nazivniku ukupni rashodi poduzeća, odnosno troškovi (D/R), tada govorimo o

Prag rentabilnosti

- situacija u kojoj poduzeće postiže ravnotežu između prihoda i rashoda, tj. nastale troškove pokriva svojim

prihodima. Prag rentabilnosti moguće je utvrditi kroz: količinu proizvoda koju treba proizvesti i realizirati na tržištu da

bi se prihodima od realizacije pokrilo troškove ili visinu prihoda koja je potrebna za pokriće nastalih troškova

(D = P-UT)

Povezanost mjerila uspješnosti poslovanja poduzeća

proizvodnost rada i njezino kretanje utjecat će izravno na kretanje količinske ekonomičnosti

rast proizvodnosti rada dovodi do rasta količinske ekonomičnosti (pod uvjetom da se udio ostalih elemenata nije

mijenjao)

na vrijednosnu ekonomičnost imat će utjecaj rast proizvodnosti rada ako kretanje cijena ne umanji djelovanje

proizvodnosti rada

Porast količinske ekonomičnosti djelovat će na porast rentabilnosti ako nisu nepovoljno djelovale cijene. Ako se

smanjuju prodajne cijene proizvoda ili rastu nabavne cijene elemenata, količinsko kretanje ekonomičnosti neće se

pozitivno odraziti na rentabilnost

Vrijednosno kretanje ekonomičnosti izravno će se odraziti na kretanje rentabilnosti: ako raste vrijednosna

ekonomičnost raste i rentabilnost, i obratno.

Rentabilnost će se mijenjati pod utjecajem:

proizvodnosti rada

količinske ekonomičnosti

vrijednosne ekonomičnosti

ona se kreće pod utjecajem svih mogućih odnosa:

količinskih

vrijednosnih

FTx=

pc-vt

Documents

POSLOVNA EKONOMIJA – skripta 1. kolokvij · PDF filePITUP 1 foiskripte.com „neslužbe skripte“ POSLOVNA EKONOMIJA – skripta 1. kolokvij EKONOMIJA – cilj i podjela Temeljni