Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Filozofski fakultet Osijek

Odsjek za hrvatski jezik i književnost

Mentor: Prof dr. sc. Vlasta Rišner

Student: Jelena Kuzmić

Hrvatski jezik i književnost, IV. godina

Kolegij: Značenje i uporaba hrvatskih padežnih oblika

Seminarski rad

Posvojnost u literaturi i romanu Kiklop Ranka Marinkovića

Osijek, 11. travnja 2012.

Sadržaj

Uvod…………………………………………………………………………………... 3

1. Posvojnost……………………………………………………………………... 4

1.2. Otuđiva i neotuđiva posvojnost…………………………………………….…. 6

1.3. Atributna i predikatna posvojnost …………………………………………….. 8

2. Izricanje posvojnosti genitivom

2.1. Besprijedložni genitiv

2.1.1. Posvojni genitiv…………………………………………………………..…. 9

2.1.2. Genitiv svojstva ili kvalitativni genitiv……………………………………. 10

2.2. Genitiv s prijedlogom od ................................................................................. 10

2.3. Genitiv s prijedlogom u……………………………………………………… 11

2.4. Genitiv s prijedlogom kod …………………………………………………... 12

2.5. Genitiv s prijedlogom bez …………………………………………………… 12

3. Izricanje posvojnosti dativom

3.1. Besprijedložni dativ………………………………………………………….. 13

4. Izricanje posvojnosti lokativom

4.1. Lokativ s prijedlogom u ……………………………………………………... 14

4.2. Lokativ s prijedlogom na ……………………………………………………..15

4.3. Lokativ s prijedlogom pri ……………………………………………………..15

5. Izricanje posvojnosti instrumentalom

5.1. Instrumental svojstva ili kvalitativni instrumental…………………………….15

Zaključak…………………………………………………………………………….. 16

Prilog 1………………………………………………………………………………...17

Literatura…………………………………………………………………………..... 19

Izvori………………………………………………………………………………......20

2

Uvod

Posvojnost je univerzalna, nadjezična pojmovna kategorija koja se u različitim jezicima

izriče različitim sredstvima koja pripadaju različitim jezičnim razinama. U ovom radu

najviše ću se baviti leksičko-gramatičkom i morfološkom razinom. Nakon što iznesem

temeljne pojmove vezane uz termin posvojnost i pobliže objasnim neotuđivu i otuđivu

posvojnost te atributnu i predikatnu posvojnost, prijeći ću na konkretne konstrukcije za

izricanja posvojnosti koje ću pokušati objasniti na primjerima iz Marinkovićeva romana

Kiklop iz čega ću izvući zaključak o načinima izricanja posvojnosti koje Ranko

Marinković koristi u svom literarnom radu. Treba napomenuti da tijekom izrade ovog

rada nisu obrađeni svi primjeri u romanu nego je izdvojen trideset i jedan primjer

metodom slučajnog izbora što znači da se zaključak ipak ne može primijeniti na

cjelokupan Marinkovićev rad.

3

1. Posvojnost

Upotrijebljen u jezikoslovlju termin posvojnost označava odnos koji se uspostavlja

između onoga koji nešto posjeduje i onoga što je posjedovano. Dakle, to je odnos između

subjekta posvojnosti (posjednik) i objekta posvojnosti (posjedovano), pri čemu

posjedovano pripada posjedniku (Mićanović, 2001:173). Posvojnost je univerzalna,

nadjezična pojmovna kategorija koja se u različitim jezicima izriče različitim sredstvima.

Nazivom posvojnost u jezikoslovlju se označuje semantička kategorija koja se ostvaruje

na sintaktičkoj razini, a izriče se sredstvima koja pripadaju različitim jezičnim razinama.

U hrvatskom jeziku te su razine: leksičko-gramatička (npr. posvojne zamjenice i povratno

posvojna zamjenica, glagoli imati i biti itd.), tvorbena (sufiksi posvojnih pridjeva (-ov,

-ev, -in) itd.), morfološka (padežni oblici, najviše besprijedložni genitiv, genitiv s

prijedlozima u, kod, od i bez, dativ, lokativ, instrumental), sintaktička (modeli

kombiniranja padežnih oblika, padežnih oblika i posvojnih pridjeva, prijedložnih izraza,

različito strukturiranje posvojne skupine i rečenice, atributna i predikatna posvojenost,

izricanje neodređenosti posjedovatelja i određenosti posjedovatelja (Hudeček,

2006:10,11). Područje posvojnosti semantički se može definirati biokulturalno, odnosno,

to je odnos između ljudskog bića i njegovih srodnika, dijela njegovog tijela, njegovih

materijalnih dobara, njegovih kulturalnih i intelektualnih ostvarenja. Sa sintaktičkog

gledišta, posvojnost je odnos koji se uspostavlja između nominalnih izraza, a nije

posredovan glagolom (Mićanović, 2001:175). Prema Lani Hudeček (2006), u svjetskoj se

i domaćoj literaturi upotrebljavaju nazivi posesor (za subjekt posjedovanja) i posesum (za

objekt posjedovanja) i ti se latinski nazivi uglavnom ne prevode iako je bilo nekoliko

prijedloga koji nisu ispunili uvjete potrebne da bi dostojno zamijenili nazive posesor i

posesum. Za potrebe ovog rada koristit ću se nazivima posjedovatelj (za posesora) i

posjedovanik (za posesum). Iako kategoriju posvojnosti čini niz pojedinačnih slučajeva,

među njima se mogu izdvojiti dva osnovna odnosa: odnos dijela spram cjeline i odnos

vlasništva i u tim odnosima se najčešće pojavljuju posesor i njegov posesum (Mićanović,

2001:174). Kategorija se posvojnosti u jezikoslovnoj literaturi često određuje

mogućnošću preoblike skupine (subjektne ili objektne) u predikatnu skupinu s glagolom

imati. Pri tom treba imati na umu da glagol imati ima više značenja i prema različitim

4

značenjima glagola imati koji je upotrijebljen u konkretnoj jezičnoj situaciji mijenjaju se

mogući odnosi između posjedovatelja i posjedovanika. Jedan od tih mogućih posvojnih

odnosa je vlastito posjedovanje, a to je odnos između živog posjedovatelja i konkretnog

predmeta koji se pojavljuje kada je u preobličenoj strukturi ili predikatnome izrazu

moguće glagol imati zamijeniti glagolom posjedovati, kada glagol imati u takvoj strukturi

znači upravo posjedovati. Npr. Ivan ima olovku. I Babić u Glasovima i oblicima

hrvatskoga književnoga jezika navodi glagole imati, posjedovati i držati kao glagole koji

u izravnom objektu u akuzativu izriču posvojne odnose (Babić, 2002:100). Druga je

moguća vrsta posvojnosti relacijska posvojnost koja obuhvaća one slučajeve u kojima se

glagol imati ne može zamijeniti glagolom posjedovati, slučajeve u kojima se izriče kakva

relacija, odnos, odnosno veza između posjedovatelja i kakve njegove osobine koja se

također u prenesenom smislu može smatrati njegovim sastavnim dijelom, trajnim ili

privremenim dijelom njegova psihičkog ili tjelesnog ustroja. Npr. Penelopa penis ima.

(Marinković, 2006:114) U tom se slučaju glagol imati ne može zamijeniti glagolom

posjedovati jer je to slučaj u kojem se izriče odnos dijela i cjeline tj. da što čemu pripada

kao sastavni dio. Treća je vrsta posvojnosti posljedična posvojnost, posvojnost koja

označuje posljedicu djelovanja subjekta ili sudjelovanja subjekta u kakvu događaju. Npr.

Ivanova dolazak gdje je također nemoguća preoblika s pomoću glagola imati (Hudeček,

2006: 13,14,15).

5

1.2. Otuđiva i neotuđiva posvojnost

Područje je posvojnosti heterogeno područje, no ipak se može razdijeliti na dva osnovna

područja značenja s obzirom na stupanj povezanosti posjedovatelja i posjedovanika, na

otuđivu i neotuđivu posvojnost. Granica između tih područja ovisi o kulturi pojedinih

naroda, no ipak postoje odnosi koji se uvijek i u svim jezicima smatraju neotuđivim. Prije

svega, to je odnos čovjeka i njegovih fizičkih dijelova, odnosno, dijelova tijela i

unutarnjih organa. Nadalje, odnosi između čovjeka i unutarnjih raspoloženja tijela

(savjest, razum, pamćenje); psihičkih veličina (misli, osjećaji, uvjerenja, sklonosti);

veličina koje su povezane s djelatnostima dijelova tijela i unutarnjih organa (glas, sluh,

vid); veličina povezanih s intelektualnim radom čovjeka (riječ, rukopis); veličina koje

karakteriziraju čovjekovo tijelo s gledišta fizičkih obilježja (rast, težina, vanjski izgled),

vremenskih (život, mladost, starost, prošlost, budućnost); neotuđivih socijalnih određenja

kao što su ime, podrijetlo, profesija te niz drugih koje povezuju ljude u etničke i socijalne

skupine (vjera, jezik, običaji itd.). Uz takvu posvojnost vezanu uz čovjeka fizičkim i

psihičkim obilježjima, apsolutnu neotuđivu posvojnost, postoji i posvojnost koja

označava odnos čovjeka s njemu jako bliskim predmetima, a naziva se relativno

neotuđiva posvojnost. Takvoj posvojnosti pripadaju odjeća, dijelovi tijela koji se mogu

ukloniti (brada, brkovi, zalisci), imena koja označavaju srodstvo i društvene odnose

(majka, ujak, susjed) (Mićanović, 2001:183,184). Treća se vrsta neotuđive posvojnosti

naziva prigodna neotuđiva posvojnost i čini ju prigodna neotuđivost posjedovanika koji

pripada živome posjedovatelju, a uključuje odnose prema konkretnom neživom objektu,

prema osobi ili životinji s kojom je posjedovatelj povezan po funkciji i odnose prema

apstraktnim veličinama. Treba imati na umu da se u odnosima prigodne neotuđivosti

zapravo radi o otuđivim objektima koji se mogu smatrati neotuđivim (Hudeček,

2006:18).

Najveći je problem prilikom određivanja granice između otuđive i neotuđive posvojnosti

činjenica da je ta granica kulturološki uvjetovana. O otuđivoj i neotuđivoj posvojnosti

konkretno u hrvatskom jeziku progovara Ranko Matasović u znanstvenom radu Otuđiva i

neotuđiva posvojnost u hrvatskom jeziku.

6

U hrvatskom jeziku razlika između otuđive i neotuđive posvojnosti nije gramatikalizirana

što znači da se za obje vrste posvojnosti upotrebljavaju iste gramatičke konstrukcije.

Budući da se te dvije vrste posvojnosti ipak konceptualno razlikuju, razlika se očituje

prije svega na pragmatičnoj razini. Tako je u hrvatskom jeziku moguće usustaviti

određena pravila kako bi razlika između otuđive i neotuđive posvojnosti bila jasnija.

Jedno od tih pravila glasi da se kod neotuđivo posjedovanih imenica u hrvatskom jeziku

izostavlja posvojna zamjenica moj i povratno-posvojna zamjenica svoj jer se one

podrazumijevaju (Vidio sam oca - *Vidio sam svojeg oca). Nadalje, kod neotuđivih

posjedovanih imenica (osobito za dijelove tijela) posvojne se zamjenice zamjenjuju

posvojnim dativom lične zamjenice koja se odnosi na posjedovanika (Slomila mu je srce

- *Slomila je njegovo srce). Ipak, kod neotuđivo posjedovanih imenica za srodstvo

moguće su obje konstrukcije, ako su posjedovanici zamjenički (Vidio sam ti oca - Vidio

sam tvojeg oca). Kod otuđivo posjedovanih zamjenica manje je obilježena konstrukcija s

posvojnom ili povratno-posvojnom zamjenicom dok je konstrukcija s posvojnim dativom

često nemoguća. (Uzeo sam ti novac - *Uzeo sam tvoj novac, Prihvatio sam njegovo

mišljenje - *Prihvatio sam mu mišljenje). Budući da razlika između otuđive i neotuđive

posvojnosti u hrvatskom jeziku nije gramatikalizirana, granica između otuđivih i

neotuđivih posvojnih konstrukcija vrlo je fluidna i teško odrediva jednoznačnim

pravilima. To naročito postaje jasno u upotrebi posvojnog dativa u primjeru Ivan je Ani

dotaknuo kapu. U tom primjeru izrazila se otuđiva posvojnost sredstvom koje je inače

tipično za izražavanje neotuđive posvojnosti, no takva konstrukcija u konkretnom

primjeru ima značenje bliže povezanosti posjedovatelja i posjedovanika jer je kapa u

trenutku dodirivanja bila Ani na glavi. U slučaju da kapa nije bila Ani na glavi,

upotrijebit će se konstrukcija tipična za otuđivu posvojnost, bez posvojnog dativa: Ivan je

dodirnuo Aninu kapu (Matasović, 2002:153,154,155).

7

1.3. Atributna i predikatna posvojnost

Semantička se kategorija posvojnosti izriče na sintaktičkom planu na razini skupine i na

razini rečenice. Na razini rečenice postoje dvije osnovne konstrukcije koje se mogu

opisati kao veza dviju imenskih riječi, pri čemu odnos među njima nije iskazan

formalnim sredstvom, odnosno atributna posvojna konstrukcija, te predikatnom

povezanošću dviju imenskih riječi glagolskim elementom koji eksplicitno izriče odnos

među njima. Dakle, druga je konstrukcije predikatna posvojna konstrukcija u kojoj se

veza između posjedovatelja i posjedovanika eksplicitno izriče glagolom, npr. glagolom

biti ili imati. Središte predikatne posvojnosti čine konstrukcije u kojima su postavljena

sva tri elementa posvojne situacije: oba člana odnosa (posjedovatelj i posjedovanik) te

relacijski predikat posvojnog značenja. Takvu situaciju pronalazimo u primjeru iz djela:

A imate li vi možda veze s novinama? (Marinković,2006:37). U takvim konstrukcijama

posvojni odnos može biti uređen s gledišta posjedovatelja ili s gledišta posjedovanika. U

tim se situacijama ostvaruju dva osnovna značenja predikatne posvojnosti, odnosno,

posjedovanje u širem smislu i pripadanje (Hudeček, 2006:20,21). Posvojnost se na

rečeničnoj razini također može izreći posvojnim relativima koji i čiji. Imenički ili

zamjenički izraz koji znači pripadanje u odnosnom se sklapanju u glavnu rečenicu

uvrštava pomoću odnosne zamjenice čiji. Moguće je i odnosno uvrštavanje sa

zamjenicom koji pri čemu koji nije samo veznička riječ nego je potrebna i njezina

gramatička oznaka u genitivu (Barić, 2005:477).

8

2. Izricanje posvojnosti genitivom

2.1. Besprijedloži genitiv

Genitiv od svih kosih padeža ima najšire i najopćenitije značenje. On znači da je kakav

predmet u odnosu s nekim drugim predmetom. Kada je imenica u službi atributa sa

značenjem pripadnosti, podrijetla ili kvalitete, otvara joj mjesto imenica koju pobliže

označuje te zahtijeva genitiv (G, lat. genitivus = koji se odnosi na porod, roditelj, stariji

hrvatski naziv – roditeljni) (Babić, 2007:304).

2.1.1. Posvojni genitiv

Takav imenički atribut u genitivu kojim se izriče pripadnost po vlasništvu ili kakvom

sličnom pravu i vlasti zove se posvojni genitiv ili genitiv posesivni (Barić, 2005:557). On

označuje posjednika tj. predmet (posebno često osobu) kojemu što pripada, onoga koji što

posjeduje i dolazi uz imenske riječi što označavaju posjedovano. Takav je genitiv u

pravilu dvočlan, uz imenicu dolazi još kakva imenska riječ: zamjenica, pridjev ili

imenica. Ako je jednočlan, odnosno, ako je samo jedan član koji je obilježen kao vlasnik,

onda je genitiv u načelu nepravilan ako je riječ o pripadnosti konkretnom vlasniku te se

preobličuje u pridjev (sestra prijatelja - prijateljeva sestra). Od toga mogu biti izuzeti

slučajevi u kojima genitiv dolazi u množini jer se pridjevom ne može dati obavijest u

množini. Npr. …mašta gledalaca kljuca… (Marinković, 2006:7) Također, izuzimaju se

od tog pravila i oni spojevi riječi u kojima imenica u genitivu označuje predstavnika vrste

(oči bolesnika) (Silić, Pranjković, 2005:201). Primjera posvojnog genitiva u

Marikovićevu Kiklopu ima mnogo, naravno, moramo uzeti u obzir da su primjeri

izdvojeni slučajnim izborom i da nije obrađen cijeli korpus. Cijeli popis primjera nalazi

se u Prilogu 1., a ovdje ću izdvojiti samo nekoliko:

…a tužna pjesma sna oduzme mu volju da se popne. (Marinković, 2006:38)

…da bi ubrzao hod historije… (Marinković, 2006:95)

Na žalost, to je svršetak arije. (Marinković, 2006: 265)

9

2.1.2. Genitiv svojstva ili kvalitativni genitiv

Genitiv svojstva ili kvalitativni genitiv označuje svojstvo (kvalitetu) neotuđiva predmeta

ili dijela predmeta te dolazi isključivo s pridjevnim riječima jer sam bez pridjeva ne bi

bio dovoljno informativan (Silić, Pranjković, 2005:203). Takvim genitivom ističe se

osobita značajka čovjeka ili predmeta, posjedovatelja te značajke, karakteristične

pojedinosti. Raguž (1997) genitiv svojstva imenuje kvalitativnim genitivom te navodi da

je opisan i da dolazi s obaveznim atributom. I Marinković koristi kvalitativni genitiv u

svrhu isticanja osobitih značajki posjedovatelja:

Pojavi se zatim kuća jadna i prljava, naherena krova, izvaljenih vrata… (Marinković,

2008:6)

…a iz njenih prozora u paničnom strahu iskaču zgužvane i musave košulje, sablasna

torza bez glave i nogu. (Marinković, 2006:6)

Osim takvim besprijedložnim genitivom, posvojnost se u genitivu može izricati u

genitivom s prijedlozima. Prijedlozima se genitivno značenje konkretizira budući da

znači odnose te pokriva širok spektar značenja.

2.2. Genitiv s prijedlogom od

Najtipičniji je i najbliži temeljnom značenju genitiva prijedlog od. Posvojni genitiv s

prijedlogom od danas se rijetko rabi, no ima i primjera u kojima je i danas običan. U

pravome posvojnom značenju takav se genitiv normativno ne preporučuje, ali kad je riječ

o odnosima među predmetima koji označuju štogod neživo, često je posve običan (Silić,

Pranjković, 2005:205). Prijedlog od uz imenice koje označavaju što živo nije standardan

te ga valja zamijeniti nekim drugim sredstvom. Česta je pomisao o jednakosti značenja

besprijedložnog genitiva i genitiva s prijedlogom od, no normativno dopuštenih primjera

genitiva s prijedlogom od mnogo je manje nego onih s besprijedložnim genitivom. Dakle,

nikako se ne može govoriti o istosti sadržaja tih dvaju oblika već samo o sličnosti (Kuna,

1999:41). Govoreći o prostornim odnosima kao temelju padežnih značenja, točnije, o

shematičnosti i polisemiji hrvatskog prijedložno-padežnog izraza od+G, Branimir Belaj

značenje posvojnosti u takvim konstrukcijama smješta na mjestu udaljenije od prototipa.

10

Kao prototip posvojnog genitiva navodi genitiv porijekla pri čemu je porijeklo vrsta

pripadnosti. Budući da se posvojnim genitivom izriče pripadnost u širem smislu, po toj

logici i on pripada genitivu porijekla. Slučajnim izborom nisam pronašla primjer u

kojemu se izriče odnos među neživim predmetima, no u primjeru «Singer» od Evorazije i

Amerike šije šaren kaput… ( Marinković, 2006:7) posvojnim genitivom s prijedlogom od

ističe se pripadnost i porijeklo.

2.3. Genitiv s prijedlogom u

Konstrukcijom u+G u hrvatskom se književnom jeziku označuju isključivo pripadanje

živom posjedovatelju. U takvim slučajevima značenje posvojnosti se preklapa sa

značenjem lokativnosti, dapače, značenje lokativnosti naglašeno je značenje takvih

konstrukcija jer se posjedovanik smješta izravno u prostor posjedovateljeva duhovnog

bića i njegova tijela, u prostor njegova sveukupnog materijalnog i duhovnog posjeda što

znači da se odnos dijela i cjeline sastoji od dvaju tijesno povezanih aspekata: pripadanja i

prostora. Konstrukcijom u+G može se izraziti i pripadnost neživom posjedovatelju, no u

takvim slučajevima češća je upotreba prijedloga od (Hudeček, 2006:226). Također Silić i

Pranjković (2005) navode konstrukciju u+G kao konstrukciju koja se često rabi u

značenju posvojnosti, pogotovo kada je riječ o odnosu dijela i cjeline, odnosno o

neotuđivoj posvojnosti. U primjeru …raste legendarni lik velikog Napoleona, raste s

vlasima na čelu kao u pijanice… (Marinković, 2006:7) konstrukcija se u+G rabi u

značenju neotuđive posvojnosti i izriče pripadnost živom posjedovatelju. Takva se

konstrukcija, uz konstrukciju kod+G, o kojoj će biti više riječ u sljedećem poglavlju,

posebice upotrebljava u razgovornom stilu. Dragutin Raguž u Praktičnoj hrvatskoj

gramatici (1997) navodi da prijedlog u s genitivom znači položaj u vlasništvu ili u

području nekoga, no tvrdi kako su takve konstrukcije sve rjeđe i da postaju obilježje

starinskog izraza i regionalne upotrebe te ustupaju mjesto konstrukcijama s prijedlogom

kod.

11

2.4. Genitiv s prijedlogom kod

Genitiv s prijedlogom kod vrlo se često, posebice u razgovornom stilu, upotrebljava i u

posvojnom značenju (Silić, Pranjković, 2005:214). Raguž (1997) navodi kao jedno od

značenja prijedloga kod uz genitiv značenje područja koje je pod vlasništvom ili

nadzorom napominjući da je za takve slučajeve klasična norma preporučivala prijedlog u,

ali se danas i oni dopuštaju. Dakle, konstrukcijom se kod+G označuje područje

(apstraktno, duhovno ili misaono) koje je pod čijim vlasništvom ili nadzorom pri čemu je

posjedovanik označen apstraktnim imenicama, a posjedovatelj je živ (Hudeček,

2006:229). U primjerima iz Kiklopa posjedovatelj je živ i iako takva konstrukcija izriče i

lokativnost, postoje i tragovi posvojnog značenja:

…ako kupujete cipele kod Bate… (Marinković, 2006:7)

…ja i naručujem jetra kod Kurta. (Marinković, 2006: 196)

2.5. Genitiv s prijedlogom bez

Osnovno je značenje prijedloga bez nepostojanje, odsutnost ili lišenost čega pa se tako

konstrukcijama s genitivom s prijedlogom bez označuje da posvojni odnos između

posjedovatelja i potencijalnog objekta posjedovanja nije uspostavljen, da posjedovatelj

nema potencijalno posjedovani predmet. Takve konstrukcije su antonimne

konstrukcijama s instrumentalom svojstva o kojem će više biti riječ u poglavlju o

izricanju posvojnosti instrumentalom. Prijedlog bez stoji u opreci prema prijedlogu s(a)

koji se slaže s instrumentalom, ali to ne znači da se za posvojno značenje može svaki put

umjesto bez staviti s(a), to ovisi o drugim okolnostima i u mnogim primjerima ili ne

može doći do zamjene ili zamjena pomalo mijenja značenje (Hudeček, 2006:238). I

Marinković koristi konstrukciju bez+G kako bi istaknuo kako odnos između

posjedovatelja i posjedovanika nije ostvaren, posebno ističući odsutnost posjedovanika:

…sablasna torza bez glave i nogu. (Marinković, 2006:6)

12

3. Izricanje posvojnosti dativom

3.1. Besprijedložni dativ

Primarno je značenje dativa negranična direktivnost, a to znači odnos između dvaju

predmeta koji pretpostavlja približavanje jednoga predmeta drugome, i to tako da jedan

predmet služi kao orijentir drugome. S obzirom na konkretnija značenja i funkcije

razlikujemo i dativ kojemu je značenje vrlo blisko značenju posvojnih zamjenica, pa je

takav dativ tim zamjenicama i zamjenjiv, a naziva se posvojni dativ (Silić,Pranjković,

2005:220).

…nego mu se srce očinsko cijepa nadvoje… (Marinković, 2006: 33)

U navedenom primjeru iz Marinkovićeva Kiklopa posvojni je dativ moguće zamijeniti

posvojnom zamjenicom: Njemu se očinsko srce cijepa na dvoje.

Dakle, pripadanje se može izreći i imeničkim atributom u dativu koji pri uvrštavanju

nastaje preoblikom atribucije od predikatnog imena u dativu (Barić, 2005:562). Jedan od

glagola koji otvara mjesto objektu u dativu jest glagol pripadati pri čemu takav objekt

dobiva značenje posvojnosti (Katičić, 2002:100). Katičić posvojnom dativu ipak ne

pripisuje čisto posvojno značenje, već tvrdi da on u određenom kontekstu može dobiti

značenjski zvuk pripadanja, odnosno, kako posvojni dativ nije jedinstvena značenjska

kategorija. U hrvatskoj gramatičarskoj tradiciji posvojni se dativ opisuje kao vrsta

atributa, odnosno modifikator imenice kojom se imenuje posjedovani objekt (Kuna,

Mikić, 2010:147). Prilikom opisivanja posvojnog dativa, Lana Hudeček (2006) određuje

ga kao rjeđe stilski obojeno sredstvo koje je zadržalo funkcionalnu određenost i uporabni

kontekst te smatra da se ne može izjednačiti s drugim sredstvima zbog svog empatijskog

sloja jer naglašuje bliskost i povezanost posjedovatelja i posjedovanika. U sljedećem

primjeru upravo je posvojni dativ korišten kako bi se naglasila bliskost (iako u ovom

slučaju ironična) posjedovatelja i posjedovanika: …kao da mu je meksikanski general

intimus… (Marinković, 2006:32)

Također, posvojnim se dativom najčešće izražava neotuđiva posvojnost, a rjeđe otuđiva.

Već sam navela u poglavlju o otuđivoj i neotuđivoj posvojnosti kako je neotuđiva

13

posvojnost najčešće povezana s odnosima dio – cjelina te podrazumijeva dijelove koji se

normalno ne mogu odvojiti posjedovatelja. Neotuđiva posvojnost tako se najčešće odnosi

na dijelove tijela, dijelove odjeće, rodbinske i socijalne odnose, predmete te fizička i

mentalna stanja. Činjenica jest kako je veća vjerojatnost da će posjedovatelj biti obilježen

dativom kada je posjedovani objekt neodvojiv od njegova organizma ili ako je njemu

bliže (Kuna, Mikić, 2010:156,157). Takav primjer korištenja posvojnog dativa prilikom

izricanja neotuđive posvojnosti pronalazimo i u djelu: Njemu noge klecnuše.

(Marinković, 2006:35). U navedenom primjeru noge su neodvojive od svog

posjedovatelja i time su najbolji primjer neotuđive posvojnosti.

Prilikom izbora posvojnog dativa presudna je semantička komponenta bliskost s

posjedovateljem koja ga izdvaja kao sudionika u povezanim događajima kao nekoga

komu se dogodilo nešto ugodno ili neugodno, dok je čisto posjedovanja potisnuto u drugi

plan.

4. Izricanje posvojnosti lokativom

4.1 Lokativ s prijedlogom u

Lokativom se u hrvatskom književnom jeziku također izriče pripadanje isključivo živome

posjedovatelju. Takvim se konstrukcijama, kao i konstrukcijama u+G i kod+G, izriče i

lokativnost. Pripadanje se posjedovatelju izriče lokativom najčešće u konstrukcijama s

relacijskim glagolima biti i imati. Posjedovanik je u takvim konstrukcijama najčešće

nešto apstraktno (misao, osjećaj, osobina) ili dio tijela, odnosno, ono što se doslovno ili u

apstraktnom smislu nalazi unutar posjedovatelja i predmet je neotuđivog posjedovanja

(Hudeček, 2006:234,235). Silić i Pranjković prilikom opisivanja značenja lokativa s

prijedlogom u ne navode posvojnost već prostor, vrijeme i rjeđe sredstvo i način. Raguž

(1997) navodi značenje atributa čijom se preoblikom u konstrukciju s glagolom imati

može očitati značenje posvojnosti. U primjeru se …nestašna djevojčica u piknjastoj

dinderlici… (Marinković, 2006:6) ističe položaj dinderlice u vlasništvu djevojčice i

posjedovanik je smješten izravno u prostor posjedovateljeva tijela.

14

4.2. Lokativ s prijedlogom na

U posvojnim je konstrukcijama s prijedlogom na mjesno značenje još naglašenije, a

posjedovanik je predmet otuđivog (najčešće odjeća) i neotuđivog posjedovanja (Hudeček,

2006:235). Silić i Pranjković (2005) te Raguž (1997) ne spominju konstrukcije na+L kao

konstrukcije s kojima je moguće izreći posvojnost. Iako je i u primjeru …i čovjek mogao

nositi sa sobom kućicu na leđima. (Marinković, 2006:84) mjesno značenje ono

naglašenije, možemo primijetiti i tragove posvojnosti u smislu da leđa na sebi imaju

kućicu.

4.3. Lokativ s prijedlogom pri

U hrvatskom književnom jeziku prilično je česta uporaba konstrukcija pri+L i u

socijativnome značenju, uz koje se katkada javlja i nijansa posvojnosti (Silić, Pranjković,

2005:234). Takav je lokativ s prijedlogom pri zamjenjiv i sinoniman s posvojnim

prijedložnim izrazima u+G i kod+G.

5. Izricanje posvojnosti instrumentalom

5.1. Instrumental svojstva ili kvalitativni instrumental

Vrlo se često instrumental s prijedlogom s(a) koristi u atributnoj službi, u kojoj označuje

kakvoću predmeta zbog čega se i naziva kvalitativnim instrumentalom (Silić, Pranjković,

2005:236). Njime se ističe osobita značajka čovjeka ili predmeta. Genitiv svojstva

zamjenjiv je instrumentalom svojstva, a obrnuto je samo katkad moguće, odnosno,

sinonimija je jednosmjerna jer instrumental svojstva ne mora uvijek imati primarno

posvojno značenje. Primarno mu značenje može biti zajedništvo, pridruženost ili

uzajamnost, a tada zamjena s kvalitativnim genitivom nije moguća. U primjerima iz

djela: …već o ovom ovdje živom kolporteru, s tim nosom i ušima… (Marinković,

2006:254) te To jest, ne bradati, obrijali su se, ali natmureni, s borama na čelu.

(Marinković, 2006: 146) kvalitativni instrumental ističe osobitu kvalitetu čovjeka,

kvalitetu neodvojivu od njegovog tijela, odnosno, pripada neotuđivoj posvojnosti i

moguće ga je zamijeniti kvalitativnim genitivom jer mu je primarno značenje posvojnost.

15

Zaključak

Nakon obrade pojma posvojnosti, vrsta posvojnosti i sredstava kojima se ona može izreći

na primjerima iz Marinkovićeva romana Kiklop, zaključujem da Marinkovićem prilikom

izricanja posvojnosti koristi podjednako sva sredstva, iako je metodom slučajnog odabira

primjera pronađeno najviše primjera u kojima se potvrđuje upotreba genitiva, kako

besprijedložnog, tako genitiva s prijedlozima. Prilikom izricanja posvojnosti ne izlazi iz

norme, iako je pronađeno nekoliko primjera koji s normom graniče, no i takvi primjeri se

mogu objasniti stilističkim razlozima. Što se tiče sredstava za izricanja posvojnosti i

značenja konstrukcija s prijedlozima i onih besprijedložnih, hrvatske su gramatike

uglavnom usuglašene, no i u tom slučaju pronađeno je nekoliko primjera različitih uputa

hrvatskih gramatika. Do najveće nesuglasnosti među autorima dolazi prilikom samog

određivanja termina posvojnosti i granice između otuđive i neotuđive posvojnosti jer su

oba termina uvelike pod utjecajem subjektivnog konceptualnog polja.

16

Prilog 1.

1. Pojavi se zatim kuća jadna i prljava, naherena krova, izvaljenih vrata…

(Marinković, 2008:6)

2. …a iz njenih prozora u paničnom strahu iskaču zgužvane i musave košulje,

sablasna torza bez glave i nogu. (Marinković, 2006:6)

3. …sablasna torza bez glave i nogu. (Marinković, 2006:6)

4. …nestašna djevojčica u piknjastoj dinderlici… (Marinković, 2006:6)

5. …raste legendarni lik velikog Napoleona, raste s vlasima na čelu kao u pijanice…

(Marinković, 2006:7)

6. «Singer» od Evorazije i Amerike šije šaren kaput… ( Marinković, 2006:7)

7. ...a munje mu sijevaju iz kurjih očiju… (Marinković, 2006:7)

8. …ako kupujete cipele kod Bate… (Marinković, 2006:7)

9. …mašta gledalaca kljuca… (Marinković, 2006:7)

10. …kao da mu je meksikanski general intimus… (Marinković, 2006:32)

11. …nego mu se srce očinsko cijepa nadvoje… (Marinković, 2006: 33)

12. Njemu noge klecnuše. (Marinković, 2006:35)

13. A imate li vi možda veze s novinama? (Marinković, 2006: 37)

14. …a tužna pjesma sna oduzme mu volju da se popne. (Marinković, 2006:38)

15. …izvan dohvata mirisa vojnog haftalina. (Marinković, 2006:70)

16. …tri člana njemačke familije… (Marinković, 2006:70)

17. Sinoć je kapetan proučio na karti arhipelaga… (Marinković, 2006:75)

18. …i čovjek mogao nositi sa sobom kućicu na leđima. (Marinković, 2006:84)

17

19. Atma ga je sad gledao s izazivačkim podsmjehom. (Marinković, 2006:87)

20. …da bi ubrzao hod historije… (Marinković, 2006:95)

21. Penelopa penis ima. (Marinković, 2006:114)

22. To jest, ne bradati, obrijali su se, ali natmureni, s borama na čelu. (Marinković,

2006: 146)

23. Počela je Fredova velika scena s pauzom… (Marinković, 2006:159)

24. …teško podnose bestidne grubosti muškaraca. (Marinković, 2006:190)

25. Pjesma snova, hm… (Marinković, 2006:191)

26. Spava grad u pjesmi staklenoj? (Marinković, 2006: 193)

27. …ja i naručujem jetra kod Kurta. (Marinković, 2006: 196)

28. …ni Elza nema velikih škola. (Marinković, 2006:197)

29. … sa suzama u očima… (Marinković, 2006:243)

30. …već o ovom ovdje živom kolporteru, s tim nosom i ušima… (Marinković,

2006:254)

31. Na žalost, to je svršetak arije. (Marinković, 2006: 265)

18

Literatura

1. Barić E., Lončarić M., Malić D., Pavešić S., Peti M., Zečević V., Znika M.,

Hrvatska gramatika, Školska knjiga, Zagreb, 2005.

2. Belaj, Branimir, Prostorni odnosi kao temelj padežnih značenja - shematičnost i

polisemija hrvatskoga prijedložno-padežnog izraza od+genitiv, Sintaksa padeža,

zbornik radova znanstvenoga skupa s međunarodnim sudjelovanjem Drugi

hrvatski sintaktički dani, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Zagreb i

Filozofski fakultet u Osijeku, Zagreb, 2010.

3. Hudeček, Lana, Izricanje posvojnosti u hrvatskom jeziku do polovice 19. stoljeća,

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2006.

4. Katičić, Radoslav, Sintaksa hrvatskoga književnoga jezika, HAZU, Nakladni

zavod Globus, Zagreb, 2002.

5. Kuna, Branko, O izricanju posvojnosti prijedložnim genitivnim izrazima,

Jezikoslovlje, 1999.

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=50648

10. travnja 2012.

6. Kuna B., Mikić A., Posvojni dativ, Sintaksa padeža, zbornik radova znanstvenoga

skupa s međunarodnim sudjelovanjem Drugi hrvatski sintaktički dani, Institut za

hrvatski jezik i jezikoslovlje Zagreb i Filozofski fakultet u Osijeku, Zagreb, 2010.

7. Matasović, Ranko, Otuđiva i neotuđiva posvojnost u hrvatskom jeziku, Rasprave

Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 2002.

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=102718

10. travnja 2012.

19

8. Mićanović, Krešimir, Posvojnost, Suvremena lingvistika, 2001.

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=24799

10. travnja 2012.

9. Raguž, Dragutin, Praktična hrvatska gramatika, Medicinska naklada, Zagreb,

1997.

10. Silić J., Pranjković I., Gramatika hrvatskog jezika za gimnazije i visoka učilišta,

Školska knjiga, Zagreb, 2005.

Izvori

1. Marinković, Ranko, Kiklop, Školska knjiga, Zagreb, 2008.

20