PRAVO 10 I POREZI - rrif.hr · pravo i porezi Časopis za pravno-poreznu i upravnu praksu Nakladnik: RRiF-plus – društvo s ograničenom odgovornošću za nakladništvo i poslovne

U PRODAJI

USKORO

ČASOPIS ZA PRAVNU, POREZNU I UPRAVNU PRAKSU

RRIF-plus d.o.o., Vlaška 68, Zagreb Poštarina plaćena HP-u d.d. u poštanskom uredu 10000 Zagreb – Tiskanica

PRAVO I POREZI

10LISTOPAD 2018.GODINA XXVIII.

rrif.hr

UPRAVNO PRAVO Mate AKRAP; Ante DREZGA Obnova postupka i poništenje rješenja o utvrđivanju poreza na promet nekretninadoc. dr. sc. Ivan MILOTIĆ; Domagoj PERANIĆNovi Zakon o šumamadr. sc. Desa SARVANObveze županije, općina i gradova u zaštiti životinja

STVARNO PRAVOdr. sc. Ljiljana MATUŠKO ANTONIĆZaštićeni najmoprimci - novele Zakona o najmu

RADNO PRAVO Tino BEGODostava izvanrednog otkaza ugovora o radu u praksiGoran LOJEArbitražno rješavanje radn ih sporova

OVRŠNO PRAVO Mirjana SIROVICANovi Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (II.)

UPRAVNO I RADNO PRAVO Marin KARINZasnivanje radnih odnosa u školskim ustanovama u svjetlu novele Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (II.)

USTAVNO I KAZNENO PRAVO mr. sc. Nevenka ŠERNHORSTOvlašteni tužitelj u predmetima USKOK-a

PRAVO INTELEKTUALNOG VLASNIŠTVAdoc. dr. sc. Goran VOJKOVIĆPrikaz Zakona o autovizualnim djelatnostima

TUMAČENJA I STAJALIŠTAMINISTARSTVO FINANCIJAPorezna uprava

– Porez na dohodakCarinska uprava

– Posebni porezi i trošarine

DOMAĆA SUDSKA PRAKSA I STAJALIŠTAINOZEMNA SUDSKA PRAKSA I STAJALIŠTAPITANJA I ODGOVORI

Zagreb, Martićeva 29 tel: 01/46 99 735

www.rvs.hr

Preddiplomski stručni studij Računovodstvo i financije u trajanju od tri akademske godine (6 semestara)

- 180 ECTS bodovastručni(a) prvostupnik(ica)ekonomije

Specijalistički diplomski studij Korporativne financije u trajanju od dvije akademske godine (4 semestra)

- 120 ECTS bodovastručni(a) specijalist(ica) korporativnih financija (razina stručnog magisterija)

RRiF Visoka škola za financijski menadžment jedna je od rijetkih visokoškolskih ustanova koja kroz svoje studijske programe obrazuje stručnjake iz područja financija, računovodstva i poreza.Studij se izvodi kao redoviti i izvanredni. Za izvanredne studente predavanja i vježbe održavaju se u poslijepodnevnim satima.

Na RRiF VŠ učite od najboljih! Ovaj studij daje vam alat s kojim postajete samostalni, stručni i educirani iz najtraženijeg

područja u ekonomiji. Porezi su zakon! A vi ćete znati poreze!

A kada diplomirate na RRiF Visokoj školi:VI NEĆETE TRAŽITI POSAO – POSAO ĆE TRAŽITI VAS!

Sve što vas zanima saznajte na www.rvs.hr ili nas nazovite 01 46 99 735 ! Pratite nas i putem facebooka!

1PRAVO I POREZI, br. 10/18.

SADRŽAJ �PREGLED NOVIH PROPISANovi zakoni – rujan 2018. godine................................................... 3(Doc. dr. sc. Ivan MILOTIĆ Domagoj PERANIĆ, dipl. iur.)

�UPRAVNO PRAVO ✐ Mate AKRAP, univ. spec. oec.

Ante DREZGA, dipl. iur.Obnova postupka i poništenje rješenja outvrđivanju poreza na promet nekretnina ............................ 5

✐ Doc. dr. sc. Ivan MILOTIĆ Domagoj PERANIĆ, dipl. iur.Novi Zakon o šumama – kratki pregled odabranih pitanja ............................................10

✐ Dr. sc. Desa SARVAN, dipl, iur.Obveze županije, općina i gradova u zaštiti životinja .......17

✐ Katarina SERDAR, dipl. iur.Može li se sjednica predstavničkog tijela održati bez predsjednika.....................................................24

�STVARNO PRAVO ✐ Dr. sc. Ljiljana MATUŠKO ANTONIĆ

Zaštićeni najmoprimci – Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o najmu ...........29

✐ Izv. prof. dr. sc. Gabrijela MIHELČIĆ Doc. dr. sc. Maša MAROCHINI ZRINSKISuživot negatorijske zaštite od imisija i prava na život u zdravoj životnoj sredini...............................36

�RADNO PRAVO ✐ Tino BEGO, dipl. iur.

Dostava odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu ......................................................................46

✐ Goran LOJE, dipl. iur.Arbitražno rješavanje radnih sporova ......................................51

�OVRŠNO PRAVO ✐ Mirjana SIROVICA, dipl. iur.

Prikaz novog Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (II.) ............................................54

�UPRAVNO I RADNO PRAVO ✐ Marin KARIN, dipl. iur.

Zasnivanje radnih odnosa u školskim ustanovama – poseban osvrt na novele Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (II.) ........................67

✐ Mr. sc. Zorislav KALEB, mag. iur.Plaće i druga materijalna prava radnika u skladu s Kolektivnim ugovorom za Hrvatske autoceste iz 2018. godine ......................................72

✐ Alan VAJDA, mag. iur.Uvjeti volontiranja stranaca u svjetlu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima .....................76

�USTAVNO I KAZNENO PRAVO ✐ Mr. sc. Nevenka ŠERNHORST, dipl. iur.

Ovlašteni tužitelj u predmetima USKOK-a ..............................82

�PRAVO INTELEKTUALNOG VLASNIŠTVA ✐ Doc. dr. sc. Goran VOJKOVIĆ

Prikaz Zakona o audiovizualnim djelatnostima ..................86

�PRAVNA TERMINOLOGIJA – OSNOVEJezik u pravu ..........................................................................................90(Doc. dr. sc. Ivan MILOTIĆ Domagoj PERANIĆ, dipl. iur.)

�TUMAČENJA I STAJALIŠTA DRŽAVNIH TIJELA, TIJELA JEDINICA PODRUČNE (REGIONALNE) SAMOUPRAVE I JAVNIH USTANOVA

✐ MINISTARSTVO FINANCIJA ...............................................................91Porezna uprava ......................................................................................91

III. Porez na dohodak ........................................................................91Carinska uprava .....................................................................................92

II. Posebni porezi i trošarine ...........................................................92

� DOMAĆA SUDSKA PRAKSA I STAJALIŠTA ................................ 97 � INOZEMNA SUDSKA PRAKSA I STAJALIŠTA ..........................116 � PITANJA I ODGOVORI ......................................................................124

IZDANJE 2018.

ZBIRKA PROPISA IZ CESTOVNOG PROMETA

Učinkovito organiziran cestovni promet ima nezamjenjivu ulogu u gospodarskom razvoju svake države, između ostaloga i zbog izravnoga doprinosa za razvoj mnogih drugih gospodarskih djelatnosti kao što su trgovina, industrija i turizam. Ovim su priručnikom stoga na jednom mjestu obuhvaćeni najvažniji urednički pročišćeni zakonski i podzakonski propisi kojima je uređeno područje cestovnoga prometa u Republici Hrvatskoj kako bi sudionicima u cestovnom prometu omogućili lakše snalaženje u ovoj opsežnoj regulativnoj materiji.

Narudžbu možete poslati na: tel.: 01/ 4699-760, faks: 01/ 4699-766, e-pošta: [email protected]: 268 str. Cijena: tiskano izdanje: 125,00 kn

2 PRAVO I POREZI, br. 10/18.

OBAVIJESTI

PRAVO I POREZIČasopis za pravno-poreznu i upravnu praksu

Nakladnik: RRiF-plus – društvo s ograničenom odgovornošću za nakladništvo i poslovne usluge, d.o.o. Zagreb, Vlaška 68, OIB: 18376805890, internetska stranica: www.rrif.hr, e-pošta: [email protected]

Direktorica: dr. sc. Ljerka MARKOTA, prof. vis. šk. i ovl. rač.Savjeti i odgovori od 8:00 do 13:00 sati na telefon: 01/4699-111PRETPLATA: 01/4699-760 − Suzana MIHALIĆ, fax: 01/4699-766. Tajništvo: 01/4699-700 − Mirela ROGULJAGLAVNI UREDNIK: prof. dr. sc. Vilim GORENC • ZAMJENIK GLAVNOG UREDNIKA: dr. sc. Vlado BRKANIĆ • UREDNICI: dr. sc. Vlado BRKANIĆ; dr. sc. Ljerka MARKOTA, dipl. oec.; doc. dr. sc. Ivan MILOTIĆ; Tino BEGO, dipl. iur., Ante VIDOVIĆ, dipl. iur. i mr. sc. Nada DREMEL, dipl. oec., ovl. rač., ovl. rev. i por. savjetnik. Lektura: EDIT d.o.o. NAKLADNIČKO VIJEĆE: akademik Jakša BARBIĆ; prof. dr. sc. Tomislav BORIĆ (Beč); dr. sc. Vlado BRKANIĆ; dr. Lothar BUBLITZ (Hamburg); dr. sc. Neven CIRKVENI; dr. sc. Zlatko ĆESIĆ; dr. sc. Marijan ĆURKOVIĆ; prof. dr. sc. Mihajlo DIKA; mr. sc. Zlatko FABIJANČIĆ, dipl. oec.; prof. dr. sc. Vilim GORENC; mr. sc. Iris GOVIĆ PENIĆ, dipl. iur.; mr. sc. Bojan HUZANIĆ, dipl. iur.; prof. dr. sc. Hrvoje KAČER; dr. sc. Ljiljana MATUŠKO ANTONIĆ, dipl. iur.; prof. dr. sc. Nikola MIJATOVIĆ; mr. sc. Hrvoje MOMČINOVIĆ, dipl. iur.; Domagoj PERANIĆ, dipl. iur.; prof. dr. sc. Krešimir SAJKO; dr. sc. Hartmunt L. SCHWAB (Augsburg); Mladen ŠIMUNDIĆ, dipl. iur; prof. dr. sc. Nataša ŽUNIĆ KOVAČEVIĆ.Die Steuerberaterkammer München und RRiF plus d.o.o. Zagreb haben eine Vereinbarung über die Zusammenarbeit und gegenseitiger Unterstützung ihrer Mietglieder geschlossen.Komora poreznih savjetnika München i RRiF plus d.o.o. Zagreb sklopili su Sporazum o suradnji i pomoći za svoje članove.Pretplata za 2018. na tiskano izdanje iznosi 1.243,00 kn; na tiskano + Internetsko izdanje 1.582,00 kn; te e-pretplata + internetsko izdanje 1.375,00 kn • Cijena pojedinog primjerka časopisa prema internom cjeniku • Časopis izlazi mjesečno.IBAN HR2624020061100033007Za članke, crteže i oblikovanja objavljena u ovom časopisu sva su prava pridržana. Nedopuštena je objava, prerada, reproduciranje, umnožavanje, imitiranje i drugi način prenošenja bez suglasnosti nakladnika. Rukopise ne vraćamo.Grafička priprema i tisak: d.o.o. Zagreb, Trumbićeva 12. Redakcija ovog broja dovršena je 5. listopada 2018. godine.

IMPRESSUM

5. Ako ste iskoristili sve gratis minute za tekuću godinu (s osnove pret-plate na RRIF – 40 minuta , Pravo i poreze – 20 minuta i Porezni priruč-nik – 20 minuta ), čut ćete poruku:“Iskoristili ste sve plaćene i gratis minute savjeta. Usluge naših savjetnika možete koristiti pozivom na broj 060/60-20-60. Pozi-vom na broj 01/4699-760 možete dobiti našu pretplatu.”U odjelu pretplate dobit ćete sve potrebne informacije u vezi s dopla-tom minuta, a o tome možete pročitati i na našoj internetskoj stranici http://www.rrif.hr/savjeti.html. Svi pretplatnici koji jednom doplate minute za savjete, svoje pozive upućuju putem broja 01/4699-122 .

6. Ako niste naš pretplatnik, na telefonski broj 060/60-20-60 savjeti se mogu dobiti bez uporabe PIN-a (za pozive iz fiksne mreže svaka za-početa minuta poziva naplaćuje se 6,99 kn (PDV uključen); za pozive iz mobilne mreže svaka započeta minuta poziva naplaćuje se 8,41 kn (PDV uključen)). Operator 060 usluge je HT d.d., Savska 32, Zagreb; telefon: 0800 (1234).

7. U dane održavanja seminara savjetnici rade u smanjenom broju pa molimo za razumijevanje.

Telefonski broj za savjete: 01/4699-111

1. Nakon uspostavljanja veze biranjem telefonskog broja 01/4699-111 čuje se pozdravna poruka:“Dobili ste savjetnike RRIF-a. Ako ste pretplatnik, na telefonskom aparatu birajte broj 1, a ako niste – usluge savjetnika možete do-biti na broj 060/60-20-60. Pozivom na broj 01/4699-760 možete dobiti našu pretplatu.”

2. Ako izaberete broj 1, slijedi poruka:“Unesite svoj PIN” – PIN ima sedam znamenaka i nalazi se na računu za plaćenu pretplatu. „Na raspolaganju imate još (navodi se broj) minuta“.

3. Zatim slijedi poruka:“Molimo odaberite područje:1. Računovodstvo, porezi i financije2. Plaće i doprinosi3. Radno i trgovačko pravo4. Proračun i neprofitni

4. Po uspostavljenoj vezi, korisnik razgovara sa savjetnikom. Ako su svi savjetnici trenutačno zauzeti, dobit ćete poruku: “Svi savjetnici su zauzeti, trenutak molim”, a razgovor počinje kada se oslobodi jedan od savjetnika.

Pristup savjetnicima ostvaruje se na sljedeći način:

Ovo izdanje našeg priručnika za praktično računovodstvo/knjigovodstvo stavilo je pred autore zadaću da nakon četiri godine unesu u svoje tekstove i primjere knjiženja sve zakonske promjene koje su na snazi, kao i one koje će se primijeniti od početka 2018. godine. To su u prvom redu promjene u poreznom sustavu i drugim propisima, te promjene u hrvatskim i međunarodnim računovodstvenim standardima. Uz sve to, priručnik je „osvježen“ s novim tekstovima i primjerima kako bi odgovorio na što više pitanja iz praktičnog računovodstva.

Knjiženje poslovnih događaja prikazana su prema redoslijedu izvornoga RRiF-ovog Računskog plana za poduzetnike, XXII. izdanje (veljača 2018.). Svaki je autor pisao ono područje u kojemu ima specijalistička znanja, što je s obzirom na golemo područje obuhvata bilo logično kako bi se postigla najveća pouzdanost prezentirane građe.

Knjiženje poslovnih događaja objašnjava se uz primjenu Hrvatskih standarda financijskog izvješćivanja te MSFI i MRS-a, poreznih i drugih propisa koji uređuju poslovanje poduzetnika (npr. ZTD, ZOO i dr.) odnosno, nalažu određene postupke u knjigovodstvu poduzetnika. Brojni primjeri poslovnih događaja s knjiženjima obrađeni su prema modelu temeljnice ili na “T” kontima. Na kraju knjige dano je kazalo pojmova za lakše pronalaženje tražene problematike.

Knjiga je namijenjena trgovačkim društvima svih djelatnosti, obrtnicima, slobodnim zanimanjima i OPG-ima koji su obveznici poreza na dobitak te zadrugama.

KORISNORačunovodstvo poduzetnika

Opseg: 1128 str. Cijena: tiskano izdanje: 588,00 kn

e-knjiga: 625,00 kn

PRAVO I POREZI, br. 10/18. 3

PREGLED NOVIH PROPISA

Novi zakoni – rujan 2018. godineNakon ljetne stanke koja prema ustavnoj odredbi traje

od 15. srpnja do 15. rujna, zastupnici su s radom u Hrvat-skom saboru nastavili u rujnu. Uobičajeno od tada pa ot-prilike do kraja listopada traje nova sjednica aktualnoga saziva, što je u ovome slučaju 9. sjednica koja će trajati do 31. listopada. U proteklome kratkom rujanskome raz-doblju tijekom 2018. godine raspravljen je razmjerno velik broj važnih zakonskih prijedloga i konačnih prijedloga te je prilikom toga glede važnih prijedloga zaključena ra-sprava, što znači da su oni prikladni da se o njima glasuje. Ipak, u tome su razdoblju donesena tek dva zakona: jedan čisto tehnički koji pripada području međunarodnog prava te se sastoji o potvrđivanju međunarodnog višestranog ugovora, a drugi u hitnoj proceduri (ZID Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara).

Potonji zakon pripada području stvarnoga prava i kao lex specialis donosi poseban (specijalan) pravni režim za stvari koje se smatraju kulturnim dobrima, a s ciljem njihove zaštite i očuvanja. Ta zakonska novela, donese-na u hitnom postupku (što se ovdje posebno naglašava) donosi bitne, velike i dalekosežne promjene glede nekih ustaljenih stvarnopravnih režima koji su već neko vri-jeme postojali na toj vrsti stvari i na koje su se adresati pomalo i naviknuli, primjerice, u nekim slučajevima pro-pisuje se dokidanje („razbijanje“) jedinstva nekretnine napuštanjem načela superficies cedit solo (koje je općoj razini proklamirano Zakonom o vlasništvu i drugim stvar-nim pravima), zatim mijenja se režim zakonskoga prava prvokupa glede kulturnih dobara i sl. Taj Zakon stoga za-vrjeđuje osobitu pozornost, i to kako zbog novina koje do-nosi u stvarnome pravu tako i zbog činjenice što zahvaća razmjerno velik broj adresata koji će te zakonske novine ubuduće primjenjivati. Povod za donošenje toga Zakona bio je novi status Dioklecijanove palače koja je upisana u Listu svjetske baštine, o čemu je Vlada RH 4. svibnja 2018. godine donijela Zaključak. U pogledu toga bilo je potrebno zakonskom novelom urediti pitanje vlasništva i upravlja-nja navedenim građevinama i objektima, što uključuje i pitanje rješavanja vlasničkopravnih odnosa.

Dinamika rada Sabora, zaključenost rasprava, ali i či-njenica da se ulazi u posljednji ovogodišnji kvartal, za sobom nužnom povlači očekivanje o jačanju normativne aktivnosti zakonodavnoga tijela već u listopadu, a poseb-no u zadnja dva ovogodišnja mjeseca. U prvome se redu misli na očekivanja važnih promjena u mnogim područ-jima poreznog zakonodavstva i općenito financijskoga prava shvaćenoga u najširemu smislu. Zatim se očekuje donošenje paketa zakona kojima se potiče razvoj i opsta-nak stanovništva u specifičnim (brdsko-planinskim i sl.) krajevima. Tomu valja pridodati i očekivanu normativnu aktivnost na području zaštite okoliša, energetike, stam-benog zbrinjavanja, socijalnog rada i dr.

ZAKON IZ PODRUČJA KULTURE I UMJETNOSTI

ZID Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara(Do trenutka predaje časopisa u tisak nije objavljen u

Narodnim novinama.)Uređuju se sljedeća pitanja:

� definira se kontaktna zona kulturnog dobra koje se upisuje u Listu svjetske baštine ili u Listu svjetske ugrožene baštine, kao područja koje okružuje kultur-no dobro i za koje se utvrđuje način zaštite s ciljem osiguranja zaštite vrijednosti kulturnog dobra

� mjere radi osiguranja zaštite vrijednosti kulturnog do-bra sukladno kriterijima na temelju kojih je kulturno dobro upisano u navedene liste. Kontaktna zona ne ulazi u granice zaštite kulturnog dobra. Kontaktna zona kulturnog dobra upisanog u Listu svjetske bašti-ne, sukladno Operativnim smjernicama za provedbu Konvencije o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine iz 1972. (Nar. nov. – MU, br. 12/93.), nije dio svjetske baštine već je uloga kontaktne zone zaštita izvanredne univerzalne vrijednosti kulturnog dobra kojeg okru-žuje. Područje kontaktne zone uključuje neposredno okruženje kulturnog dobra, značajne vizure i druga područja ili obilježja koja su funkcionalno važna kao podrška dobru i njegovoj zaštiti. Stoga se osiguravaju mehanizmi i instrumenti koji dopunjuju mjere zaštite kulturnog dobra, a oni se ugrađuju u prostorne pla-nove te na taj način osiguravaju zaštitu izvanredne univerzalne vrijednosti kulturnog dobra. � prilikom određivanja granica kulturnog krajolika, umjesto određivanja granica popisom katastarskih čestica čiji broj može biti velik, način utvrđivanja granica ovoga kulturnog dobra, tako da se granice kulturnog krajolika mogu odrediti opisno (vodotoci, ceste, pruge i dr). � kako se granice podmorskih arheoloških nalazišta ne mogu određivati katastarskim česticama potrebno je također precizirati način utvrđivanja granica nalazi-šta putem geo-referenciranih točaka/koordinata. � briše se odredba o javnoj objavi upisa, promjene i brisanja kulturnog dobra u Narodnim novinama jer se svi podaci o kulturnim dobrima objavljuju posred-stvom Registra kulturnih dobra Republike Hrvatske koji je javna knjiga, objavljena na mrežnim stranica-ma Ministarstva kulture. � u pravnome se smislu dokida jedinstvo nekretnine, tj. pravno se odvaja građevina arheološkog značenja i drugi arheološki lokaliteti te rudarski objekti od in-teresa za RH koji se nalaze ispod zemljine površine od katastarskih čestica koje se nalaze iznad njih te se propisuje postupak utvrđivanja statusa javnog dobra u općoj uporabi. To znači da će glede katastarske če-stice i opisani lokaliteti ispod njihove površine biti u različitim pravnim režimima. � uređuje se korištenje zakonskog prava prvokupa na kulturnim dobrima, na način da RH i jedinice lokalne

RRiF-ovi savjetnici odgovaraju na pitanja od 8 do 13 sati

01/46 99 111

PRAVO I POREZI, br. 10/18.4

PREGLED NOVIH PROPISAi regionalne (područne) samouprave mogu donijeti odluku da se u određenom vremenskom razdoblju ili za određena kulturna dobra neće koristiti pravom prvokupa, čime se olakšava pravni promet nekretni-nama na njihovom području. U tom slučaju vlasnici kulturnih dobara nisu dužni podnositi ponude radi realizacije prava prvokupa.

� usklađuje se Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih doba-ra s novim Zakonom o muzejima (Nar. nov., br. 61/18) u dijelu koji se odnosi na utvrđenje zaštite muzejske građe kao kulturnog dobra tako da inventarne knjige javnih muzeja postaju dio Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske. Novim Zakonom o muzejima ure-đuje se zaštita i očuvanje knjižnične građe kao kultur-nog dobra na način da katalozi knjižnica postaju dio Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske, a rješe-nje o utvrđivanju svojstva kulturnog dobra donosi Na-cionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.

� drugačije uređenje uspostavljanja zaštite knjižnične građe kao kulturnog dobra, kako bi se osigurala za-štita knjižnične građe u okviru knjižničnog sustava Republike Hrvatske. Predviđa se i uređuje novi na-čin uspostave zaštite knjižnične građe kao kulturnog dobra. Uređuje se zaštita i očuvanje knjižnične građe kao kulturnog dobra na način da katalozi knjižnica postaju dio Registra kulturnih dobara Republike Hrvat-ske, a rješenje o utvrđivanju svojstva kulturnog dobra donosi Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

� pojednostavljuje se postupak dobivanja dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih do-bara, na način da se navedeno dopuštenje izdaje fizič-koj osobi, stručno osposobljenoj za rad na kulturnim dobrima, a pravna osoba i obrtnik koji obavljaju rado-ve na kulturnim dobrima obvezni su-osigurati rad fi-zičke osobe koja ima dopuštenje za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (ugovor o radu, ugovor o djelu, ugovor o izvršenju radova i drugo).

ZAKON IZ PODRUČJA MEĐUNARODNOG PRAVA

Zakona o potvrđivanju Sporazuma između Europske komisije u ime Europske unije i Vlade Republike Hrvatske kojim se mijenja i dopunjuje Višegodišnji sporazum o finan-ciranju 2007.-2013. sklopljen 9. prosinca 2014.

(Do trenutka predaje časopisa u tisak nije objavljen u Narodnim novinama.)

Uređuju se sljedeća pitanja: � potvrđuje Sporazum između Europske komisije u ime Europske unije i Vlade Republike Hrvatske kojim se mijenja i dopunjuje Višegodišnji sporazum o financira-nju 2007. - 2013. sklopljen 9. prosinca 2014., potpisan u Bruxellesu i u Zagrebu 29. prosinca 2017. godine. � mijenja se Dodatak „Maksimalni godišnji iznosi dopri-nosa EU iz IPA komponente za ruralni razvoj za 2007. – 2013. (IPARD)“ čime se usklađuju navedeni iznosi s već provedenim financijskim korekcijama (auto-matski opoziv sredstava).

� na temelju članka 36. Sektorskog sporazuma, Europ-ska komisija automatski vraća u EU proračun bilo koji dio proračunske obveze za IPARD program ako do 31. prosinca treće godine nakon godine n u kojoj je prora-čunska obveza stvorena, nije bio iskorišten za finan-ciranje predujmom, za privremena plaćanja ili nije dostavljena izjava o izdacima u vezi s tim. Nakon utvr-đivanja proračunskih obveza za financijsko razdoblje od 2007. do 2010. godine, u iznosu od 64.262.887 eura za razdoblje do 31. prosinca 2013., Komisija je izvršila međuplaćanje u korist RH u ukupnom iznosu od 33.332.648,45 eura, dok su plaćanja predujmom iznosila 23.490.000 eura. Stoga je od dodijeljenog iznosa u proračun vraćeno 7.440.283,55 eura.

Pripremili: doc. dr. sc. Ivan MILOTIĆ Domagoj PERANIĆ, dipl. iur.

NOMOTEHNIKA - izrada općih akata(zakona, uredaba, pravilnika, statuta, poslovnika, naredaba, i dr.)

S PRAKTIČNIM PRIMJERIMAAutori: doc. dr. sc. Ivan Milotić, dipl. iur. i Domagoj Peranić, dipl. iur. Suradnici: Anamarija Livaja, mag. iur.; Terezija Marić, dipl. iur.; Marko Zoričić, dipl. ang. i soc., spec. konf. prev.;

Ivan Palčić, dipl. iur.; Vjekoslav Ivančić, mag. iur. Opseg: 416 str.

+ dodatakKOMENTAR jedinstvenih

nomotehničkih pravilaOpseg: 112 str.

Cijena za obje knjige u kompletu: 231,00 kn

https://www.zakon.hr/z/302/Zakon-o-muzejima


UPRAVNO PRAVO

Obnova postupka i poništenje rješenja o utvrđivanju poreza na promet nekretninaMate AKRAP, univ. spec. oec.Ante DREZGA, dipl. iur.UDK 35.07

Autori u članku objašnjavaju institut obnove poreznog postupka utvrđivanja poreza na promet nekretnina. U po-stupcima obnove poreznog postupka utvrđivanja poreza na promet nekretnina primjenjuju se odredbe Zakona o porezu na promet nekretnina, a zatim odredbe Zakon o općem upravnom postupku. Zakon o porezu na promet nekretnina propisuje posebne razloge za obnovu postup-ka (npr. raskid ugovora o prijenosu vlasništva na nekret-nini voljom stranaka), dok se odredbe Zakona o općem upravnom postupku primjenjuju ako pojedina pitanja nisu drukčije uređena Zakonom o porezu na promet nekretni-na (ostali razlozi za obnovu postupka – npr. nove činjenice i dokazi, rokovi za obnovu postupka i dr.) U članku su opi-sana tri primjera obnove poreznog postupka utvrđivanja poreza na promet nekretnina iz upravne prakse.

ZUP uređuje pravila na temelju kojih tijela držav-ne uprave i druga državna tijela jedinica lokalne i po-dručne (regionalne) samouprave, pravne osobe koje ima-ju javne ovlasti (javnopravna tijela), u okviru djelokruga utvrđenog na temelju zakona, postupaju i rješavaju u upravnim stvarima.

OPZ je lex specialis u odnosu na ZUP, pa se zbog toga odredbe ZUP-a primjenjuju na području poreznog postupka samo supsidijarno, tj. samo na pitanja koja nisu riješena OPZ-om.

Primjer za to je izvanredni pravni lijek – obnova po-stupka koja nije uređena OPZ-om, nego ZUP-om, iz čega proizlazi da će porezno tijelo prilikom rješavanja o obnovi postupka primjenjivati odredbe ZUP-a.6

OPZ je istodobno lex generalis prema posebnim za-konima o pojedinim vrstama poreza i drugim javnim davanjima (primjer Zakon o porezu na promet nekret-nina7), jer daje tim propisima prednost nad primjenom OPZ-a, uvijek kada se njima uređuje neko pitanje koje ili nije uređeno OPZ-om ili je drukčije uređeno.

Iz navedenoga proizlazi da će se u postupcima ob-nove postupka konačno utvrđenog poreza na promet nekretnina prvenstveno primjenjivati odgovarajuće odredbe ZPPN16 (lex specialis), a zatim odredbe ZUP-a.

ZPPN16 određuje posebne razloge za obnovu po-stupka utvrđivanja poreza na promet nekretnina, dok u pogledu roka za obnovu postupka zbog tih razloga, ZPPN16 upućuje na ZUP, a o čemu detaljnije u poglavlju 3. ovog članka.

U praksi se odlučuje o obnovi postupka utvrđiva-nja poreza na promet zbog razloga navedenih u ZUP-u ili razloga navedenih u ZPPN16, a u rokovima propisa-nim ZUP-om i prema ostalim odredbama ZUP-a o obnovi postupka.

2. OPOREZIVANJE POREZOM NA PROMET NEKRETNINA

U skladu sa ZPPN16 predmet oporezivanja porezom na promet nekretnina je svako stjecanje vlasništva ne-kretnine u Republici Hrvatskoj. Stjecanjem nekretnina smatra se:

¾ kupoprodaja ¾ zamjena ¾ nasljeđivanje ¾ darovanje ¾ unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva

¾ stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja ¾ stjecanje na temelju odluke suda ili drugog tijela te ¾ ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba.

zakonom urediti drukčije, ako je to nužno za postupanje u pojedinim upravnim područjima te ako to nije protivno odredbama i svrsi ZUP-a.

6 ZUP čl.123. – 127.7 Zakon o porezu na promet nekretnina (Nar. nov., br. 115/16., dalje: ZPNN16)

1. UVOD Općim poreznim zakonom1 uređen je odnos između

poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju pro-pise o porezima i drugim javnim davanjima, ako posebnim zakonima o pojedinim vrstama poreza i drugim javnim davanjima nije uređeno drukčije, i predstavlja zajedničku osnovu poreznog sustava.

Porezno pravni odnos predstavlja odnos između po-reznog tijela i poreznog obveznika, s tim da se porezni odnos u odnosu na porezne obveznike može sagledati u užem i širem smislu. U užem smislu predstavlja odnos poreznog tijela i poreznog obveznika, dok se u širem smi-slu osim poreznog obveznika pojavljuje i treća strana, od-nosno sudionik. Sudionik je osoba koja jamči2 za plaća-nje poreza, prema odredbama OPZ-a.

Porezni postupak je poseban upravni postupak pro-pisan OPZ-om i posebnim zakonima o pojedinim vrstama poreza i drugima javnim davanjima, u kojem se utvrđuju prava i obveze poreznih obveznika.

Provedba zahtjeva iz porezno-pravnog odnosa odno-sno porezno-dužničkog odnosa uređena je odredbama porezno-upravnog postupka, kojima se ujedno izvršava-ju propisi materijalnoga poreznog prava3.

Zakon o općem upravnom postupku4 primjenjuje se u postupanju u svim upravnim stvarima, s tim da se po-jedina pitanja upravnog postupka mogu zakonom urediti drukčije5.

1 Opći porezni zakon (Nar. nov., br. 115/16., dalje: OPZ)2 Odredbe o odgovornosti i osobe koje jamče za plaćanje poreza propisane su

čl. 27. – 37. OPZ-a.3 O. Lončarić, Horvat, Porezni postupak – poglavlje u knjizi B. Jelčić i drugi,

Hrvatski fiskalni sustav, Narodne novine, Zagreb, 2004., str. 147.4 Zakon o općem upravnom postupku (Nar. nov., br. 47/09., dalje: ZUP) 5 Prema odredbi čl. 3. ZUP-a samo se pojedina pitanja upravnog postupka mogu

https://www.zakon.hr/z/69/Zakon-o-porezu-na-promet-nekretnina

https://www.zakon.hr/z/69/Zakon-o-porezu-na-promet-nekretnina

https://www.zakon.hr/z/65/Zakon-o-op%C4%87em-upravnom-postupku


UPRAVNO PRAVOIsprava o stjecanju nekretnine je svaka isprava, jav-

nobilježnički akt ili odluka nadležnog tijela kojom dolazi do stjecanja ili promjene vlasništva u Republici Hrvatskoj8.

Porez na promet nekretnina ne plaća se na stjecanje nekretnina na koje se plaća porez na dodanu vrijed-nost u skladu sa Zakonom o porezu na dodanu vrijed-nost9. Porez na promet nekretnina plaća se po stopi od 4 %, a osnovica poreza na promet nekretnina je tržišna vri-jednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze.

Ako dolazi do zamjene nekretnina, Porezna će upra-va utvrditi osnovicu poreza na promet prema tržišnoj vrijednosti nekretnine svakom sudioniku u zamjeni, za nekretninu koju stječe zamjenom.

Glede plaćanja poreza na promet nekretnina, izjedna-čene su domaće i strane fizičke ili pravne osobe, osim ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.

ZPPN16 propisuje i porezna oslobođenja od plaća-nja poreza na promet nekretnina, i to:10

¾ opća oslobođenja ¾ oslobođenja pri unosu nekretnina u trgovačko društvo

¾ oslobođenja pri nasljeđivanju, darovanju i dru-gom stjecanju bez naknade.

Javni bilježnik nakon ovjere potpisa na ispravama o prodaji ili drugom načinu otuđenja nekretnina ili na-kon sastavljanja javnobilježničkog akta, a najkasnije u roku od 30 dana, jedan primjerak toga ugovora (ugovor o ortaštvu, ugovor o osnivanju prava građenja i sl.), uz podatak o osobnom identifikacijskom broju sudionika postupka, obvezan je dostaviti elektroničkim putem ispostavi Porezne uprave na području koje se nekret-nina nalazi koristeći se web-servisom „Evidencija ePri-jave javnih bilježnika“.

Svoje odluke, uz podatak o osobnom identifikacijskom broju sudionika postupka o kojima se stječe ili mijenja vlasništvo nekretnina u zemljišnim knjigama odnosno u službenim evidencijama, obvezni su dostaviti sudovi te javnopravna tijela u roku od 15 dana nakon isteka mjeseca u kojem je odluka postala pravomoćna, prema propisima o obveznom osobnom dostavljanju pismena is-postavi Porezne uprave na području na kojem se nalazi nekretnina. Takvom dostavom isprava i odluka smatra se da je izvršena prijava prometa nekretnina.

Iznimno od navedenoga, ako ispravu o stjecanju nije ovjerio javni bilježnik odnosno nije ju izdao sud ili drugo javnopravno tijelo, stjecatelj nekretnine i isporučitelj nekretnine oporezive PDV-om u obvezi je prijaviti porez na promet nekretnina nadležnoj ispostavi Porezne uprave.

U postupku utvrđivanja poreza na promet nekretnina Porezna uprava donosi Privremeno porezno rješenje ili Porezno rješenje.

Službena će osoba neposrednim rješavanjem bez pro-vjere činjenica bitnih za oporezivanje privremeno utvrditi poreznu obvezu (Privremeno porezno rješenje) kada su u ispravi o stjecanju nekretnina11 vidljive sve činjenice bit-ne za utvrđivanje porezne obveze.

8 Članak 4. st. 1. t. 7. ZPNN16.9 Zakon o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13., 99/13. - Rješenje

USRH, 143/13., 153/13. - Rješenje USRH, 143/14. i 115/16., dalje: ZOPDV).10 Za detaljnije o poreznim oslobođenjima od plaćanja poreza na promet ne-

kretnina pogledati čl. 13. – 15. ZPNN 16.11 ZPNN 16 čl. 4. st. 7.

U slučaju da postoji osnova za izmjenu porezne obveze utvrđene privremenim poreznim rješenjem, službena oso-ba Porezne uprave donijet će porezno rješenje kojim će utvrditi razliku naknadno utvrđene porezne obveze.

Porezno će rješenje donijeti službena osoba Porezne uprave i kada iz isprave o stjecanju i službenih evidencija Porezne uprave nisu razvidne činjenice bitne za oporezi-vanje, a nakon što prikupi podatke bitne za oporezivanje.

Kada porezni obveznik ostvaruje pravo na oslobođe-nje od plaćanja poreza na promet nekretnina, ne donosi se rješenje.

Iznimno se donosi rješenje ako se porezni obveznik oslobađa od plaćanja poreza na promet nekretnina pod uvje-tima propisanim posebnim propisom (primjerice na teme-lju Zakona o područjima posebne državne skrbi12), ako se u slučaju neispunjenja tih uvjeta porez naknadno naplaćuje.

3. OBNOVA POSTUPKAU poreznom postupku, u skladu s OPZ-om i ZUP-om,

razlikuju se redoviti i izvanredni pravni lijekovi. OPZ-om su propisani žalba, kao redovni pravni lijek, i mijenja-nje i poništavanje rješenja u vezi s upravnim sporom, kao izvanredni pravni lijek.

ZUP uređuje redovite pravne lijekove žalbu i prigovor, a izvanredne pravne lijekove obnovu postupka, oglaša-vanje rješenja ništavim i poništavanje i ukidanje rješenja.

Obnova postupka kao izvanredan pravni lijek propisan ZUP-om omogućava stranci u poreznom po-stupku ponavljanje postupka okončanog rješenjem protiv kojeg više ne postoji mogućnost ulaganja re-dovitoga pravnog lijeka (žalbe).

Žalba se ne može izjaviti protiv prvostupanjskog rje-šenja nakon što istekne rok za žalbu, a žalba nije izjavlje-na u tom roku ili ako žalba prvostupanjskog rješenja nije dopuštena i protiv drugostupanjskog rješenja.

4. RAZLOZI ZA OBNOVU POSTUPKA Obnova postupka pokreće se na zahtjev stranke ili

po službenoj dužnosti, a u skladu sa ZUP-om može se dopustiti ako postoji neki od sljedećih razloga:

¾ ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice od-nosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku

¾ ako je rješenje povoljno za stranku doneseno na te-melju neistinitih navoda stranke kojima je službena osoba dovedena u zabludu

¾ ako je rješenje donijela osoba koja nije bila ovlašte-na za njegovo donošenje ili osoba koja je morala biti izuzeta

¾ ako kolegijalno tijelo koje je donijelo rješenje nije rješavalo u propisanom sastavu ili ako za rješenje nije glasovala propisana većina

12 (Nar. nov., br. 86/08., 57/11., 51/13., 148/13., 76/14., 147/14. i 18/15.)


UPRAVNO PRAVO ¾ ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stran-ke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku

¾ ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik ¾ ako osobi koja je sudjelovala u postupku nije bila dana mogućnost da se služi svojim jezikom ili pismom

¾ ako je rješenje doneseno na temelju lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili vještaka ili je posljedica kakva kaznenog djela

¾ ako se rješenje temelji na presudi donesenoj u sud-skom postupku, a ta je presuda pravomoćno ukinuta

¾ ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nad-ležni je sud ili javnopravno tijelo o tom pitanju posli-je odlučilo drukčije u bitnim točkama.

Obnovu postupka može tražiti i državni odvjetnik od-nosno drugo ovlašteno državno tijelo uz jednake uvje-te kao i stranka.

Kao razloge za obnovu postupka i poništenje rješenja o utvrđivanja poreza na promet nekretnina ZPPN16 na-vodi raskid ugovora o prijenosu vlasništva na nekret-nini voljom stranaka prije nego što se obavi prijenos u zemljišnim knjigama na novog vlasnika, te raskid, poni-štenje ili utvrđenje ništetnosti ugovora odlukom suda.

5. ROKOVI ZA OBNOVU POSTUPKA ZPPN16 u pogledu rokova za obnovu postupka utvr-

đivanja poreza na promet nekretnina upućuje na odgo-varajuće odredbe ZUP-a o rokovima za obnovu postupka.

ZUP propisuje subjektivni rok za obnovu postupka od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili kada je stranka stekla mogućnost upotrebe novih dokaza13.

U slučaju obnove postupka poreza na promet nekret-nina zbog razloga propisanih ZPPN16, to bi značilo da se stranci neće dopustiti obnova postupka i poništenje rješenja poreza na promet nekretnina ako je:

¾ istekao rok od 30 dana od raskida ugovora o prijeno-su vlasništva na nekretnini voljom stranaka prije nego se obavi prijenos vlasništva u zemljišnim knjiga-ma na novog vlasnika (stjecatelja nekretnine) ili

¾ istekao rok od 30 dana od raskida, poništenja ili utvrđenja ništetnosti ugovora odlukom suda, a pri-jedlog za obnovu postupka nije podnesen u tom roku.

U pogledu objektivnog roka ZUP propisuje da se ob-nova postupka može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci. Taj rok i za stranku i za upravno tijelo počinje teći od dana dostave rješenja stranci. Subjektivni rok od 30 dana treba biti ispunjen u okviru trajanja objektivnog roka od tri godine.

Obnova postupka bez vremenskog ograničenja može se pokrenuti samo zbog triju razloga14 propisanih ZUP-om.

6. NADLEŽNOST ZA RJEŠAVANJE O PRIJEDLOGU ZA OBNOVU POSTUPKA

O obnovi poreznog postupka može odlučivati ispostava Porezne uprave, područni ured Porezne uprave ili Sa-mostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, što ovisi o tome koje je porezno tijelo donijelo rješenje pro-tiv kojeg se ne može izjaviti žalba.

13 ZUP čl. 123. st. 3.14 Navedeni razlozi za obnovu postupka navedeni pod t. 8., 9. i 10. (4.Razlozi za

obnovu postupka).

Porezno tijelo prvog stupnja (ispostava Porezne upra-ve ili područni ured Porezne uprave) nadležno je za rje-šavanje o obnovi postupka u situaciji kada je prijedlog za obnovu postupka podnesen za rješenje koje je donijelo porezno tijelo prvog stupnja, a žalba nije izjavljena ili je žalba protiv tog rješenja odbačena kao nepravodobna, nedopuštena ili ju je izjavila neovlaštena osoba.

Budući da ispostava Porezne uprave (na području ko-jem se nekretnina nalazi) donosi rješenje o porezu na pro-met nekretnina, ujedno će ona biti i nadležna za odluči-vanje o obnovi postupka utvrđivanja poreza na promet nekretnina.

Porezno tijelo drugog stupnja (Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak) donosi odluku o pri-jedlogu za obnovu postupka kada je donijelo rješenje kojim je okončan postupak pred poreznim tijelima.

7. POSTUPANJE POREZNOG TIJELA NAKON ZAPRIMLJENOG PRIJEDLOGA ZA OBNOVU POSTUPKA

Prijedlog za obnovu postupka utvrđivanja poreza na promet nekretnina predaje se nadležnoj ispostavi Po-rezne uprave. Prijedlog mora biti razumljiv i sadržavati sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, a posebno naziv javnopravnog tijela (Porezna uprava) ko-jom se upućuje, naznaku upravne stvari na koju se odnosi, osobno ime (ime i prezime podnositelja), odnosno osobe ovlaštene za zastupanje ako ju stranka ima te adresu te osobe. Prijedlog za obnovu postupka podnosi se nepo-sredno u pisanom obliku, poštom, u obliku elektronič-ke isprave ili usmeno na zapisnik.

U situaciji kada obnovu postupka utvrđivanja poreza na promet nekretnina pokreće stranka, obvezna je uči-niti vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka. Jednako tako, prijedlog za obnovu postupka utvrđivanja poreza na promet nekretnina mora biti podnesen u zakon-skom roku15.

Nakon zaprimanju prijedloga za obnovu postupka utvr-đivanja poreza na promet nekretnina, nadležna će isposta-va Porezne uprave ispitati je li taj prijedlog pravodo-ban s obzirom na rok propisan ZUP-om, koji je izjavila ovlaštena osoba te je li okolnost na kojoj se prijedlog teme-lji učinjena vjerojatnom.

Ako navedeni uvjeti nisu kumulativno ispunjeni, nadležna ispostava Porezne uprave odbacit će prijedlog rješenjem.

Kada nadležna ispostava Porezne uprave utvrdi da ne postoje razlozi za odbacivanje prijedloga za obnovu po-stupka utvrđivanja poreza na promet nekretnina, ispi-tat će mogu li okolnosti, odnosno dokazi koji se iznose kao razlog za obnovu postupka, dovesti do drukčijeg rješenja.

Ako utvrdi da navedeni razlozi ne mogu dovesti do drukčijeg rješenja, nadležna će ispostava Porezne uprave odbiti prijedlog za obnovu postupka rješenjem.

Ako nadležna ispostava Porezne uprave dopusti ob-novu postupka utvrđivanja poreza na promet nekretni-na, donijet će rješenje i odrediti u kojem će se opsegu postupak obnoviti.

15 Detaljnije objašnjeno u poglavlju 5. Rokovi za obnovu postupka.


UPRAVNO PRAVOČim nadležna ispostava Porezne uprave utvrdi posto-

janje uvjeta za obnovu, može i bez donošenja posebnog rješenja kojim se dopušta obnova postupka, a kada je to prema okolnostima slučaja moguće i u interesu je ubrzanja postupka, poduzeti one radnje postupka koje se imaju obnoviti16.

Prilikom donošenja novog rješenja o upravnoj stvari koja je bila predmet obnove postupka prijašnje rješenje može biti ostavljeno na snazi ili se novim rješenjem zamje-njuje prijašnje rješenje.

Ako zamjenjuje prijašnje rješenje novim rješenjem, pri-jašnje rješenje treba poništiti ili ukinuti, što ovisi o svim okolnostima pojedinog slučaja.

8. PRIMJERI OBNOVE POSTUPKA IZ UPRAVNE PRAKSE

Primjer 1. Obnova postupka zbog razloga propisanih ZUP-om (nove činjenice)Ugovorom o zamjeni nekretnina sklopljenim 2. ožujka

2015. godine ostvaren je promet nekretnina između pore-znih obveznika Slavka Slavkića, Zagreb, i Mirka Mirkića, Zagreb.

Dana 20. travnja 2015. godine javni bilježnik dostavio je ispravu o prometu nekretnina (u našem primjeru Ugovor o zamjeni nekretnina) nadležnoj ispostavi Porezne uprave.

Dana 24. lipnja 2015. godine Slavko Slavkić podnio je prijavu poreza na promet nekretnine.

Porezno je rješenje od 14. ožujka 2017. godine porezni obveznik Slavko Slavkić primio dana 20. ožujka 2017. godine. Porezni obveznik nije uložio žalbu na navedeno Porezno rješenje.

Od 20. ožujka 2017. godine teče rok od 3 godine za ob-novu postupka u skladu s čl. 123. st. 1. ZUP-a.

Dana 20. ožujka 2018. godine Slavko Slavkić podnio je prijedlog za obnovu postupka na navedeno Porezno rješenje, a zbog razloga navedenih u prijedlogu:

Slavko SlavkićOIB: 1234567891011Ilica bb10 000 ZagrebZagreb, 20. ožujka 2018.

MINISTARSTVO FINANCIJAPOREZNA UPRAVAPODRUČNI URED ZAGREBISPOSTAVA CENTAR

PRIJEDLOG ZA OBNOVU POSTUPKA UTVRĐIVANJA POREZA NA PROMET NEKRETNINA

okončanog Poreznim rješenjem Ministarstva financija, Po-rezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Centar, KLASA: UP/I-410-20/2015-001/12345, URBROJ: 513-x-x-x-2017-05, od 14. ožujka 2017. godine.Prijedlog se podnosi na temelju čl. 123. st. 1. t. 1. Zakona o općem upravnom postupku (Nar. nov., br. 47/09., dalje ZUP) i otvorenom roku propisanom st. 3. čl. 123. ZUP-a.Poreznim rješenjem prvostupanjskog poreznog tijela, oznake gornje, utvrđena mi je osnovica poreza na promet u svoti od 200.000,00 kn i porez na promet nekretnina po stopi od 5 % u svoti od 10.000,00 kn, a na temelju Ugovora o zamjeni ne-kretnina zaključenog 2. ožujka 2015. godine.Dana 20. ožujka 2017. godine primio sam navedeno Porezno rješenje.

16 Članak 126. st. 4. ZUP-a.

Postupajući u dobroj vjeri, platio sam utvrđenu poreznu ob-vezu i nisam podnio žalbu na predmetno porezno rješenje, te je prvostupanjsko rješenje postalo izvršnim i pravomoćnim. U Ugovoru o zamjeni nekretnina pogrešno je označena ne-kretnina koju sam stekao predmetnom zamjenom, i to kao čest. 1329/3 k.o. Grad Zagreb koja nije bila vlasništvo Mirka Mirkića, nego je u vlasništvu Grada Zagreba. Prilikom potpisivanja predmetnog Ugovora o zamjeni ne-kretnina nisam znao za tu činjenicu.Saznavši za tu činjenicu zaključio sam Aneks Ugovora o za-mjeni nekretnina (prilog Prijedloga za obnovu postupka) u kojem je nekretnina koju dobivam u zamjenu označena kao 5814/2 k.o. Grad Zagreb (umjesto 1329/3 k.o. Grad Zagreb).S obzirom na to da sam saznao za činjenice koje mi nisu bile poznate u vrijeme sklapanja Ugovora o zamjeni nekretnina, predlažem naslovljenom tijelu dopuštanje obnove postupka u cijelosti i donošenje rješenja kojim se poništava rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Za-greb, Ispostave Centar, KLASA: UP/I-410-20/2015-001/12345, URBROJ: 513-x-x-x-2017-05 od 14. ožujka 2017. godine i do-nošenje novog rješenja kojim mi se utvrđuje porezna obveza za nekretnine stečene zamjenom.U vezi s iznesenim, smatram da su u dovoljnoj mjeri učinje-ni vjerojatnim razlozi zbog kojih se traži obnova postupka, u skladu s čl. 124. st. 2. ZUP-a, a i u propisanom subjektivnom roku (30 dana od dana saznanja za razloge obnove).Prilog: 1) Aneks ugovora o zamjeni nekretnina od 2. ožujka 2015. godine ovjeren 20. ožujka 2018. godine pod brojem OV-961/2018. Slavko Slavkić _________

S obzirom na to da je navedeni prijedlog za obnovu postupka pravodoban, izjavila ga je ovlaštena osoba i da je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojat-nom, odnosno da ta okolnost (iznesena nova činjenica) do-vodi do drukčijeg rješenja, Porezna bi uprava trebala do-nijeti novo Porezno rješenje kojim se Slavku Slavkiću dopušta obnova postupka, poništava Porezno rješenje KLASA: UP/I-410-20/2015-001/12345, URBROJ: 513-x-x-x-2017-05, od 14. ožujka 2017. godine, utvrđuje nova osnovica poreza na promet nekretnina i porez na novu osnovicu po stopi od 5 %.

Primjer 2. Obnova postupka zbog razloga propisanih Za-konom o porezu na promet nekretnina17 (raskid ugovora voljom stranaka)Ugovorom o kupoprodaji nekretnina sklopljenim 14.

ožujka 2012. godine ostvaren je promet nekretnina izme-đu poreznog obveznika Mate Matića, kao stjecatelja, i Gra-da Zagreba, kao otuđitelja.

Dana 13. lipnja 2012. godine porezni obveznik Mate Matić je prijavio nastanak porezne obveze i dostavio ispravu o prometu nekretnina (u našem primjeru Ugo-vor o kupoprodaji nekretnina) nadležnoj ispostavi Pore-zne uprave.

Porezno rješenje od 6. kolovoza 2012. godine porezni obveznik Mate Matić primio je 10. kolovoza 2012. godine. Porezni obveznik nije uložio žalbu na navedeno Porezno rješenje.

Od 11. rujna 2012. godine teče rok od 1 godine za obno-vu postupka u skladu s čl. 22. st. 2. ZPPN 11.

17 Zakon o porezu na promet nekretnina (Nar. nov., br. 69/97., 153/02. i 22/11., dalje ZPPN 11).


UPRAVNO PRAVODana 26. studenog 2013. godine porezni obveznik

Mate Matić podnio je prijedlog za obnovu postupka na-vedeno Porezno rješenje, a zbog razloga navedenih u prijedlogu:

Mate MatićOIB: 1110987654321Ilica bb10 000 ZagrebZagreb, 26. studenog 2013.


PRIJEDLOG ZA OBNOVU POSTUPKA UTVRĐIVANJA POREZA NA PROMET NEKRETNINA

okončanog Poreznim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Cen-tar, KLASA: UP/I-410-20/2012-001/352, URBROJ: 513-x-x-x-2012-06, od 6. kolovoza 2013. godine.Prijedlog podnosim na temelju čl. 22. st. 2. Zakona o porezu na promet nekretnina (Nar. nov., br. 69/97., 153/02. i 22/11).Poreznim rješenjem prvostupanjskog poreznog tijela, oznake gornje, utvrđena mi je osnovica poreza na promet u svoti od 135.810,00 kn i porez na promet nekretnina po stopi od 5 % u svoti od 6.790,50 kn, a na temeljem Ugovo-ra o kupoprodaji nekretnina zaključenog dana 14. ožujka 2012. godine.Dana 10.0 kolovoza 2012. godine primio sam navedeno Po-rezno rješenje.Postupajući u dobroj vjeri platio sam utvrđenu poreznu obvezu i nisam podnio žalbu na predmetno porezno rje-šenje, te je prvostupanjsko rješenje postalo izvršnim i pra-vomoćnim. Tek 12. studenog 2013. godine raskinuo sam ugovor s Gra-dom Zagrebom jer sam saznao da Grad Zagreb nije vlasnik predmetne nekretnine, a koju je prodao putem javnog natje-čaja. Naravno da nije ni došlo do prijenosa vlasništva u ze-mljišnim knjigama. Prilikom potpisivanja predmetnog Ugovora o zamjeni ne-kretnina nisam znao da Grad Zagreb nije vlasnik predmetne nekretnine.Saznavši za to, zaključio sam Sporazumni raskid ugovora s Gradom Zagrebom 12. studenog 2013. godine.S obzirom na to da sam saznao da Grad Zagreb nije vlasnik predmetne nekretnine, što mi nije bilo poznato u vrijeme sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnina, predlažem na-slovljenom tijelu dopuštanje obnove postupka u cijelosti i donošenje rješenja kojim se poništava rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Isposta-ve Centar, KLASA: UP/I-410-20/2012-001/352, URBROJ: 513-x-x-x-2012-06, od 6. kolovoza 2013. godine. U vezi s iznesenim, smatram da su u dovoljnoj mjeri učinje-ni vjerojatnim razlozi zbog kojih se traži obnova postupka, u skladu s čl. 22. st. 2. Zakona o porezu na promet nekretnina, a i u propisanom subjektivnom roku (30 dana od dana saznanja za razloge obnove).Prilog: 1) Sporazumni raskid ugovora od 12. studenog 2013. godine ovjeren kod javnog bilježnika pod brojem OV-222/2013

Mate Matić_________

Nakon isteka roka od jedne godine od dana konačnosti rješenja o utvrđivanju poreza na promet nekretnina ob-nova postupka zbog raskida ugovora voljom stranaka ne može se tražiti (čl. 22. st. 2. ZOPPN 11).

Prvostupanjsko porezno tijelo (ispostava Porezne upra-ve) trebalo bi odbaciti Prijedlog za obnovu postupka jer je prijedlog podnesen izvan zakonom propisanog roka od godinu dana od dana konačnosti rješenja o utvr-đivanju poreza na promet nekretnina.

Primjer 3. Obnova postupka iz razloga propisanih ZPPN 11 (raskid ugovora odlukom suda) Ugovorom o kupoprodaji nekretnina sklopljenim 1.

ožujka 2014. godine ostvaren je promet nekretnina izme-đu poreznog obveznika Ante Antića, kao stjecatelja, i Gra-da Zagreba, kao otuđitelja.

Dana 21. travnja 2014. godine javni bilježnik dosta-vio je isprava o prometu nekretnina (u našem primjeru Ugovor o kupoprodaji nekretnina) nadležnoj ispostavi Porezne uprave.

Dana 22. travnja 2014. godine Ante Antić podnio je pri-javu poreza na promet nekretnina.

Porezno rješenje od 1. kolovoza 2014. godine porezni obveznik Ante Antić primio je 15. kolovoza 2014. godine. Porezni obveznik nije uložio žalbu na navedeno Porezno rješenje.

Od 15. kolovoza 2014. godine teče rok od 3 godine za obnovu postupka u skladu s čl. 123. st. 1. ZUP-a.

Dana 1. rujna 2014. godine tužio je Grad Zagreb zbog raskida predmetnog ugovora.

Presudom Općinskog suda 25. studenog 2017. godine raskinut je predmetni kupoprodajni ugovor.

Dana 26. studenog 2017. godine porezni obveznik Ante Antić podnio je prijedlog za obnovu postupka na na-prijed navedeno Porezno rješenje, a iz razloga navedenih u prijedlogu:

Ante AntićOIB: 2119887654321Ilica bb10 000 ZagrebZagreb, 26. studenog 2017.


PRIJEDLOG ZA OBNOVU POSTUPKA UTVRĐIVANJA PORE-ZA NA PROMET NEKRETNINA

okončanog Poreznim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Cen-tar, KLASA: UP/I-410-20/2014-001/353, URBROJ: 513-x-x-x-2014-06, od 1. kolovoza 2014. godine.Prijedlog se podnosi na temelju čl. 22. st. 1. Zakona o pore-zu na promet nekretnina (Nar. nov., br. Nar. nov., br. 69/97., 153/02. i 22/11.).Poreznim rješenjem prvostupanjskoga poreznog tijela, ozna-ke gornje, utvrđena mi je osnovica poreza na promet u svoti od 140.000,00 kn i porez na promet nekretnina po stopi od 5 % u svoti od 7.000,000 kn, a na temelju Ugovora o kupopro-daji nekretnina zaključenog 1. ožujka 2014. godine.Dana 15. kolovoza 2014. godine primio sam navedeno Pore-zno rješenje.Postupajući u dobroj vjeri, platio sam utvrđenu poreznu obvezu i nisam podnio žalbu na predmetno porezno rje-šenje, te je prvostupanjsko rješenje postalo izvršnim i pra-vomoćnim. Prilikom potpisivanja predmetnog Ugovora o zamjeni ne-kretnina nisam znao da Grad Zagreb nije vlasnik predmetne nekretnine.


UPRAVNO PRAVO

Novi Zakon o šumama – kratki pregled odabranih pitanjaDoc. dr. sc. Ivan MILOTIĆDomagoj PERANIĆ, dipl. iur.UDK 349.42

Autori u ovom članku daju kratka analizu najvažnijih pitanja novog Zakona o šumama kroz kratki prikaz naj-značajnijih zakonskih rješenja toga Zakona, s naglaskom na onima koja su ključna te u praktičnom životu prijeko potrebna. Njime će se na jednostavan način dati pregled toga Zakona kako bi se čitatelj u njemu mogao lakše snaći.

Taj je Zakon važan propis jer kao specijalan (lex specia-lis) uređuje prvotno stvarnopravni, ali i druge režime glede šuma i šumskog zemljišta u vlasništvu RH, dok u pogledu gospodarenja šumama i šumskim zemljištima sadržava odredbe koje se primjenjuju na sve šumoposjednike, kako javne ustanove tako i na privatne. Taj Zakon zahvaća velik

1. UVODU RH opće stvarnopravno uređenje uspostavljeno je Za-

konom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima1 (dalje: ZV). U tome smislu u području stvarnih prava taj je Zakon lex generalis. Njegove se odredbe primjenjuju na sve stvar-nopravne odnose, osim na one koji su uređeni posebnim (specijalnim) zakonima – leges speciales.2 U potonjemu slučaju prednost primjene pred ZV-om imaju takvi poseb-

1 Nar. nov., br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12. i 152/14.

2 Žuvela, M., Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, III. izmj. i dopunj. izdanje, Zagreb, 2009., str. 17.

Dana 1. rujna 2014. godine tužio sam Grad Zagreb, a radi ra-skida ugovora u kupoprodaji nekretnina.Dana 25. studenog 2017. godine presudom Općinskog suda raskinut je predmetni kupoprodajni ugovor. Predlažem naslovljenom tijelu dopuštanje obnove postup-ka u cijelosti i donošenje rješenja kojim se poništava rješe-nje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Centar, KLASA: UP/I-410-20/2014-001/353, URBROJ: 513-x-x-x-2014-06, od 1. kolovoza 2014. godine. U vezi s iznesenim smatram da su u dovoljnoj mjeri učinje-ni vjerojatnim razlozi zbog kojih se traži obnova postupka, u skladu s čl. 22. Zakona o porezu na promet nekretnina, a i u propisanom subjektivnom roku (30 dana od dana saznanja za razloge obnove).Prilog: 1) Presuda Općinskog suda od 25. studenog 2017. godine.

Ante Antić_________

Nakon isteka roka od tri godine18 od dana dostave rje-šenja o utvrđivanju poreza na promet nekretnina obnova postupka zbog raskida ugovora odlukom suda ne može se tražiti.

Prvostupanjsko porezno tijelo (ispostava Porezne upra-ve) trebalo bi odbaciti Prijedlog za obnovu postupka jer je prijedlog podnesen izvan zakonom propisanog roka od tri godine od dana dostave rješenja o utvrđivanju pore-za na promet nekretnina.

Međutim, uočili smo da je u konkretnom slučaju protek objektivnog roka za podnošenje prijedloga za obnovu postupka izravno posljedica dugotrajnog trajanja sudskog postupka (sudski postupak trajao je dulje od tri godine).

18 ZUP čl. 123. st. 1.

9. ZAKLJUČAK ZPPN16 i ZUP-om propisano je niz razloga za obnovu

postupka koji omogućuju obnovu postupka poreza na pro-met nekretnina. Međutim, praksa je pokazala da su ro-kovi za obnovu iz određenih razloga prekratki. To se najbolje može uočiti na prethodno navedenom primjeru 3.

Dugotrajno trajanje sudskog postupka, ako tome nije pridonio tužitelj (porezni obveznik), predstavlja, u pravi-lu, propust nadležnog suda da odluči o tužbi u razumnom roku. Pogreške ili propusti nadležnih sudova ne smiju ići na štetu građana. Konkretan slučaj dovodi u pitanje jesu li poreznom obvezniku povrijeđena prava zajamčena Usta-vom RH19 i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava20, neovisno o tome što je rješenje kojim je takav pri-jedlog odbačen kao nepravodoban sukladno ZUP-u.

Konkretan nas slučaj navodi na razmišljanje kako prijedlog za obnovu treba podnijeti unutar objektivnog roka, neovisno o tome što sudski postupak zbog raskida ugovora nije završen unutar tog roka. Porezni obveznik treba, uz prijedlog za obnovu postupka unutar objektivnog roka, učiniti vjerojatnim da se vodi sudski postupak zbog raskida ugovora, ali koji nije završen. U okviru tog prijed-loga porezni bi obveznik predložio prekid postupka obnove do završetka sudskog postupka. Prema našem mišljenju, nadležno bi tijelo trebalo prekinuti taj postupak dok o pitanju raskida ugovora sud pravomoćno ne odluči.

Kao moguće rješenje takvih problema u praksi nameće se i promjena zakonodavstva tako da se obnova postupka zbog raskida, poništenja ili utvrđenja ništetnosti ugovora odlukom suda može tražiti bez vremenskog ograničenja glede objektivnog roka.

19 Ustav Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.)

20 Nar. nov. – Međ. ug., br. 18/97., 6/99., 8/99., 14/02. i 1/06.

broj adresata koji u svojem radu, djelovanju ili izvršavanju ovlasti dolaze u kontakt s šumama i šumskim zemljištima glede izgradnje infrastrukture, prostornih planova i dr.

https://www.zakon.hr/z/294/Zakon-o-%C5%A1umama


UPRAVNO PRAVOriji za ocjenu je li neka nekretnina šuma ili šumsko ze-mljište koje pripada u vlasništvo RH. Zbog toga se odmah pojavilo i presudno važno pitanje – koje se nekretnine smatraju šumom i šumskim zemljištem. Zakoni kojima se uređuju šume u RH stoga otada sadržavaju definiciju nekretnina koje se smatraju šumama i šumskim zemlji-štima. Jednako je i s novim ZŠ-om.

U čl. 5. st. 1. – 2. ZŠ-a daje se definicija onoga što se u RH smatra šumom, dok se u st. 3. izrijekom navodi što se u RH ne smatra šumom. U st. 5. toga članka definira se pojam šumskog zemljišta. Osnovna definicija šume jest da je to zemljište koje je suvislo obraslo šumskim drvećem i/ili njegovim grmolikim oblicima, grmljem i prizemnim ra-šćem na površini od 0,1 ha i većoj, gdje se trajno proizvode šumski proizvodi i ostvaruju općekorisne funkcije. Šumom se smatra i sljedeće:

¾ šume u zaštićenim područjima prema posebnom pro-pisu

¾ šumski sjemenski objekti tipa sjemenski izvor (uko-liko je sastavni dio šumskog kompleksa) i sjemenska sastojina; spomenici parkovne arhitekture nastali iz prirodnih šuma

¾ zaštitni pojasevi drveća površine od 0,1 ha i veće i širine od 20 m i veće

¾ šumske prosjeke širine do 5 m ¾ šumske prometnice i svijetle pruge uz prometnicu širine do 5 m

¾ trase vodovoda, odvodnje otpadnih voda (kanalizaci-je), naftovoda, plinovoda te električnih i ostalih vodo-va širine do 5 m unutar šumskih kompleksa.

Jednaki režim kao na šume odnosi se i na šumsko ze-mljište:

¾ zemljište na kojem se uzgaja šuma, šumski rasadni-ci, šumski sjemenski objekti tipa sjemenska planta-ža, roditeljska stabla, klon i klonska smjesa

¾ šumski prosjeci šire od 5 m, šumske prometnice i svijetle pruge uz prometnice šire od 5 m

¾ površine pod objektima namijenjenima prvenstveno gospodarenju i zaštiti šuma

¾ šumska stovarišta unutar šumskih kompleksa ¾ neobraslo zemljište koje je zbog svojih prirodnih obilježja i uvjeta gospodarenja predviđeno kao naj-povoljnije za uzgajanje šuma te trajnu proizvodnju drvne tvari i/ili općekorisnih funkcija uz unapređe-nje bioraznolikosti šuma

¾ trstici, bare i močvare unutar šumskih kompleksa ¾ trase vodovoda, odvodnje otpadnih voda (kanalizaci-je), naftovoda, plinovoda, električnih i ostalih vodova širine veće od 5 m unutar šumskih kompleksa

¾ eksploatacijska polja unutar šumskogospodarskog područja.

Prema čl. 18. ZŠ-a, u slučaju sumnje ili spora smatra li se neko zemljište šumom ili šumskim zemljištem, Ministar-stvo o toj dvojbi odlučuje rješenjem koje je upravni akt.

Člankom 56. st. 1. ZŠ-a utvrđuje se da se šume i šum-ska zemljišta u vlasništvu RH ne mogu se otuđivati iz vlasništva RH, osim u slučajevima predviđenim ZŠ-om. To podrazumijeva da se za otuđivanje moraju ispuniti taksativno navedene pretpostavke i poštovati definirane procedure. U st. 2. toga članka propisuje se da strane fizič-ke osobe (koje nemaju državljanstvo RH ili druge zemlje članice EU-a) i strane pravne osobe (nemaju registrirano

ni (specijalni) zakoni. U čl. 52. donošenje posebnih zakona u području stvarnoga prava – za stvari, tj. dobra koja su od interesa za RH – predviđa Ustav RH jer ta dobra uživaju posebnu zaštitu države. Jedno od dobara koje je ustavnom odredbom u čl. 52. st. 2. Ustava RH izrijekom previđeno kao takvo su i šume.3 Posebna (specijalna) pravila za šume u RH potječu od 1990. godine, doživjela su brojne promje-ne, a bila su i predmet davanja vjerodostojnih tumačenja Hrvatskoga sabora. Kako je značajan dio teritorija RH pre-kriven šumama, posebna (specijalna) pravila kojima se uređuju šume i šumsko zemljište imaju veliko svekoliko značenje. Zbog toga one imaju obilježje jednog od najvaž-nijih i u praktičnom smislu najraširenijih posebnih (speci-jalnih) stvarnopravnih režima u RH.

U srpnju 2018. godine Hrvatski je sabor donio novi Zakon o šumama (dalje: ZŠ) koji je u najvećemu dijelu stupio na snagu 25. srpnja 2018. godine.

Članci 65. (naknada za općekorisne funkcije šuma), 66. (prisilna naplata naknade za korištenje općekorisnih funkcija šume) i 67. (Registar obveznika plaćanja nakna-de za općekorisne funkcije šume) stupit će na snagu 1. siječnja 2019. godine. Potonja tri članka bitno ublažuju ili u čak 90 % dokidaju namete za pravne i fizičke osobe koje su obveznici poreza na dobitak te fizičke osobe koje su ob-veznici poreza na dohodak, a u RH obavljaju registriranu djelatnost i ostvaruju ukupni dohodak jer je sada određeno da je kriterij za ulazak u krug obveznika godišnji prihod i primitak veći od 3.000.000,00 kn.

Donošenje novoga Zakona predlagatelj je obrazložio time što se mijenja ili dopunjava više od polovine zakon-skih članaka, problemima i nedostatcima u postupanju te međusobnom neusklađenošću pojedinih odredaba, neusklađenošću pravila o nadležnostima tijela i pravnih osoba, prihvaćanjem sasvim nove zakonske koncepcije upravljanja državnom imovinom u obliku zasebnog zako-na, potrebama nomotehničkih poboljšanja i dr.

2. VLASNIŠTVO NAD ŠUMAMA I ŠUMSKIM ZEMLJIŠTEM I NJIHOV POJAM

Člankom 16. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama4 koji je stupio na snagu 16. listopada 1990. godine, propisano je da šume i šumska zemlji-šta na teritoriju RH u državnom vlasništvu, osim onih šuma i šumskih zemljišta koje su toga dana bile u privat-nom vlasništvu. Time je izvršena pretvorba društvenog vlasništva na šumama i šumskom zemljištu koje je do tada bilo u društvenom vlasništvu.5 Uknjižba ex lege stje-canja od RH u zemljišne knjige najjednostavnije se pro-vodila ako se uz prijedlog za uknjižbu prilagala potvrda da se nekretnina nalazi u šumskogospodarskoj osnovi, a koju su izdavale Hrvatske šume i ako se nekretnina vodi-la upisana u zemljišnoj knjizi kao društveno vlasništvo. Međutim, to svakako nisu bili niti su danas jedini krite-

3 More, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitog kulturnoga, povijesnoga, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu. Članak 52. st. 2. Ustava Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 6/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14.)

4 Nar. nov., br. 41/90.5 Jug, J., „Stjecanje i uknjižba prava vlasništva na nekretninama bivših društve-

nih poduzeća“, u: Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, (1991), vol. 35, br. 1, 2014., str. 363-364.


UPRAVNO PRAVOsjedište u RH ili u drugoj članici EU-a) ne mogu stjecati pravo vlasništva na šumama i šumskome zemljištu u vlasništvu RH, osim ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.

3. VRSTE ŠUMA U RHU čl. 22. ZŠ-a propisuje se kako su u RH sve šume i

šumska zemljišta višenamjenski. Prema geografskom položaju šume u RH mogu biti konti-

nentalne, šume na sredozemnom kršu i šume na visokom kršu.Prema namjeni šume u RH se razvrstavaju na gospodar-

ske šume i zaštitne šume.Prema namjeni šumskih zemljišta koja nisu obrasla šu-

mom mogu biti za podizanje novih šuma, za potrebe održa-vanja bioraznolikosti šumskih ekosustava, za ostale potrebe gospodarenja šumama.

Šume posebne namjene mogu biti zaštićene šume, ur-bane šume, šumski sjemenski objekti, šume za znanstvena istraživanja, šume za potrebe obrane RH i šume za potrebe utvrđene posebnim propisima. Svaka od prethodno navede-nih šuma izrijekom je definirana u ZŠ-u.

Novost u zakonskom uređenju su urbane šume. To su (1) šume i šumska zemljišta koja su okružena građevin-skim područjem ili neposredno graniče s građevinskim područjem naselja, a znatno utječu na kvalitetu života stanovnika naselja; (2) šume čija je namjena stvaranje po-trebnih uvjeta za odmor i rekreaciju posjetitelja; (3) šume unutar obuhvata kampova, golfskih igrališta i drugih sportsko-rekreacijskih područja. U čl. 16. ZŠ-a propisano je da urbanim šumama u vlasništvu RH, osim onih koje se nalaze unutar obuhvata kampova, golfskih igrališta i dru-gih sportsko-rekreacijskih područja u vlasništvu RH može gospodariti pravna osoba čiji je osnivač i vlasnik jedinica lokalne samouprave, a sve na temelju odluke Vlade RH. U čl. 33. st. 4. ZŠ-a utvrđuje se da urbanu šume kao šumu posebne namjene proglašava Ministarstvo na zahtjev za-interesiranih tijela državne uprave, jedinica lokalne samouprave i pravnih osoba čiji je osnivač RH. U čl. 34. st. 1. ZŠ-a utvrđuje se i da urbane šume unutar obu-hvata kampova, golfskih igrališta i drugih sportsko-rekre-acijskih područja, Ministarstvo može proglasiti na zahtjev zainteresiranih tijela državne uprave, jedinica lokalne sa-mouprave i pravnih osoba čiji je osnivač RH, u skladu s prostornim planovima.

Ministarstvo rješenjem koje je upravni akt može pojedi-nu šumu i šumsko zemljište proglasiti zaštitnom šumom ili šumom posebne namjene. Iznimno se pojedine vrste šuma – šume posebne namjene koje spadaju u skupinu zaštićenih (čl. 22. st. 5. t. 1. ZŠ-a) – proglašavaju takvima u skladu s posebnim propisu o zaštiti prirode.

4. ŠUMSKOGOSPODARSKO PODRUČJE RHŠumskogospodarsko područje RH čine sve šume i

šumska zemljišta u RH, neovisno u čijemu su vlasništvu (čl. 12. ZŠ-a). Riječ je o funkcionalnoj cjelini koja se utvr-đuje radi osiguranja jedinstvenoga, trajnoga i održivoga gospodarenja šumama i šumskim zemljištima te planiranja i usmjeravanja njihova razvoja. Taj je funkcionalan režim neovisan od vlasničkoga te ga utvrđuje ministarstvo u čiju nadležnost spadaju poslovi šumarstva. Ono određuje unu-tarnju ustrojstvenu podjelu šumskogospodarskog područja RH na gospodarske jedinice, a ima i ovlast rješenjem odredi-ti novu podjelu ili promijeni postojeću. Za svaku gospodar-sku jedinicu izrađuje se šumskogospodarski plan. Šumsko-gospodarsko područje RH dijeli se, dakle, na gospodarske

jedinice, a gospodarska jedinica se dijeli na odjele i odsjeke, s tim da se gospodarske jedinice formiraju posebno za šume i šumska zemljišta u vlasništvu RH, a posebno za šume i šumska zemljišta u vlasništvu privatnih šumoposjednika.

Za šumskogospodarsko područje osniva se i Registar šumskogospodarskog područja RH koji se vodi u elektro-ničkom obliku i koji će se urediti posebnim pravilnikom. Trebao bi poslužiti kao objedinjeni sustav upisnika i regi-stara podataka, što omogućuje uštede u administrativnim poslovima zbog osiguranja učinkovitog i brzog pristupa informacijama. Registrom se, s obzirom na brojne prigo-vore u vezi s opsegom i sporosti državne uprave, dugoroč-no omogućavaju različite operativne radnje, informacije i izvješća, u cjelokupnom upravnom području šumarstva. Registar omogućuje, u vezi s provedbom uredaba europske unije o prometu drva i proizvoda od drva (sustav sljedivosti drva i proizvoda od drva) u skladu sa Zakonom o provedbi uredbi Europske unije o prometu drva i proizvoda od drva (Nar. nov., br. 25/18.), putem upisnika doznake, bolju kontrolu sljedivosti, što se nadovezuje na načelo održivoga gospodarenja u smislu nadzora nad ostvarenjem doprinosa šuma, sektora šumarstva i sa šumom povezanih sektora ru-ralnom razvoju, rastu i otvaranju radnih mjesta.

5. ŠUMOPOSJEDNIKŠumoposjednik je bilo koja osoba – fizička ili pravna

– koja gospodari šumom ili šumskim zemljištem. ZŠ u čl. 10., 11. i 23. na proklamativnoj razini određuje njihove obveze. ZŠ otvara širok prostor tomu tko sve u RH može biti šumoposjednik. On može biti vlasnik šume ili šum-skoga zemljišta, ali i osoba različita od vlasnika koja gos-podari takvim nekretninama prema nekoj pravnoj osnovi (stvarnopravnoj ili obveznopravnoj). Tako, primjerice, i posjednik potpada pod pojam šumoposjednika, i to kako zakonit, istinit i pošten (primjerice zakupnik, koncesionar i sl.) tako i onaj koji ne bi imao ta svojstva, tj. ima šumu u faktičnoj vlasti, ali je ta njegova vlast nezakonita i ne-dopuštena. Naime, kao jedini kriterij za definiciju šumo-posjednika u smislu ZŠ-a postavlja se samo to gospodari li faktički neka osoba šumom ili šumskim zemljištem, a ne i postojanje/nepostojanje pravnog temelja za to. Ako gospodari, potpada pod primjenu ZŠ-a.

S obzirom na svoj pravni status, prema čl. 14. st. 2. ZŠ-a postoje četiri vrste šumoposjednika:

¾ javni šumoposjednik je pravna osoba koja je ovim ZŠ-om ovlaštena za gospodarenje šumom i/ili šum-skim zemljištem u vlasništvu RH (to su Hrvatske šume d.o.o.)

¾ pravna osoba sa statusom javne ustanove čiji je osnivač RH njezine znanstveno-nastavne sastavnice, koje svoju znanstveno-nastavnu djelatnost i znanstve-noistraživački rad obavljaju iz područja šumarstva

¾ pravna osoba čiji je osnivač i vlasnik jedinica lo-kalne samouprave, a kojoj je odlukom Vlade RH čl. 16. st. 3. ZŠ-a povjereno gospodarenje

¾ privatni šumoposjednik je pravna ili fizička osoba koja je vlasnik šume i/ili šumskog zemljišta te po-sjednik na temelju pravnoga posla.

Privatni šumoposjednik je osoba koja gospodari šumom ili šumskim zemljištem koji nisu u vlasništvu RH (čl. 16. st. 5. ZŠ-a). On se može upisati ili brisati iz upisnika privatnih šumoposjednika na temelju zahtjeva. U čl. 15. ZŠ-a propisuje


UPRAVNO PRAVOse nadležno mjesto za upis i potrebnu dokumentaciju koja se prilaže uz zahtjev o kojem se odlučuje rješenjem koje je upravni akt. Jednako tako, propisuju se i pretpostavke upisa u upisnik privatnih šumoposjednika, tko ima pravo na upis te brisanje iz upisnika privatnih šumoposjednika. Upisnik privatnih šumoposjednika detaljnije se uređuje posebnim pravilnikom koji donosi nadležni ministar.

Prema površini šume i šumskog zemljišta kojom gospo-dari privatni šumoposjednik može biti:

¾ mali šumoposjednik s površinom šuma i/ili šum-skog zemljišta do 20 ha

¾ srednji šumoposjednik s površinom šuma i/ili šumskog zemljišta većom od 20, a manjom od 300 ha

¾ veliki šumoposjednik s površinom šuma i/ili šum-skog zemljišta većom od 300 ha.

Podjelom privatnih šumoposjednika prema veličini po-sjeda trebalo bi se omogućiti dodatno poticanje malih od-nosno srednjih šumoposjednika, tako da ih se oslobodi od nekih troškova ili radnji.

Javni šumoposjednik je pravna osoba od posebnog interesa za RH koja gospodari šumama i šumskim zemlji-štima u vlasništvu RH – Hrvatske šume d.o.o. Iznimke od toga odnose se na:

¾ šume i šumska zemljišta u vlasništvu RH u zaštiće-nim područjima kategorije nacionalni park i strogi rezervat

¾ pojedine šume i šumska zemljištima u vlasništvu RH namijenjena znanstvenim istraživanjima i nastavi ko-jima gospodari kojima posebna ustanova

¾ urbane šume u vlasništvu RH, osim onih koje se na-laze unutar obuhvata kampova, golfskih igrališta i drugih sportsko-rekreacijskih područja u vlasništvu RH. Njima može gospodariti pravna osoba čiji je osni-vač i vlasnik jedinica lokalne samouprave na temelju odluke Vlade RH.

Određivanjem jedinstvene definicije šumoposjed-nika i podjela privatnih šumoposjednika prema veličini posjeda postiže se kvalitetnije normiranje prava i obveze šumoposjednika u cjelini, uz uvažavanje posebnosti, a po-sebno različitosti između privatnih i javnog šumoposjedni-ka (Hrvatske šume).

6. KRETANJE I POSJET ŠUMI ILI ŠUMSKIM ZEMLJIŠTIMA

U čl. 21. ZŠ-a uređuje se režim kretanja i posjeta šumi ili šumskim zemljištem fizičkih osoba koje su posjetitelji šuma, pod pretpostavkom da o tome ne postoje posebna pravila ZŠ-a ili drugih propisa.

Fizičke osobe smiju se kretati šumom ili šumskim ze-mljištem kao posjetitelji šuma. Pod time se smatra šetnja i ostali oblici građanskog uživanja u šumi i/ili šumskom zemljištu, ali bez stjecanja imovinske koristi (dakle, nije dopušteno ubirati nikakve plodove ili obavljati bilo kakve druge radnje koje donose imovinsku korist).

Posjetitelji šume ili šumskog zemljišta preuzimaju sve rizike kojima su izloženi prilikom kretanja šumom ili šumskim zemljištem. Šumoposjednik nije obvezan podu-zimati posebne mjere opreza prema posjetiteljima šuma niti se može smatrati odgovornim za bilo kakve štete ili ozljede koje pretrpe takve osobe, osim ako su bile nane-sene namjerno ili grubom nepažnjom prilikom obavljanja redovne djelatnosti gospodarenja šumom.

7. ŠUMSKOGOSPODARSKI PLANOVI U čl. 26. – 29. ZŠ-a definiraju se strateški akti planira-

nja (Nacionalna strategija šumarstva, Nacionalni program šumarstva i Nacionalna inventura šumskih resursa) u šu-marstvu i njihova provedba, s iscrpnim uređenjem šum-skogospodarskih planova.

Šumskogospodarski planovi su temeljni akti za gos-podarenje i iskorištavanje šuma i šumskih zemljišta na području RH neovisno o tome jesu li u državnom ili pri-vatnom vlasništvu. S obzirom na dijelove šumskogospo-darskog područja RH njima se utvrđuju pretpostavke za gospodarenje šumama i šumskim zemljištem te – što je za šumoposjednike najvažnije – zahvate u tom prostoru, potreban opseg uzgoja i zaštite šuma, mogući stupanj iskorištenja te pretpostavke za gospodarenje životinj-skim svijetom. Treba imati na umu da se ti planovi dono-se za razmjerno duga razdoblja: 10 i 20 godina. Postup-ci odobravanja, obnove ili revizije šumskogospodarskih planova te uloga Ministarstva, Hrvatskih šuma, posebnih ustanova i Hrvatske poljoprivredno-šumarske savjeto-davne službe iscrpno su uređeni u čl. 29. ZŠ-a.

Šumskogospodarskim planovima utvrđuju se vrste i broj divljači koja se može uzgajati u šumi. Lovnogospo-darski planovi moraju biti usklađeni sa šumskogospodar-skim planovima (čl. 355. st. 2. ZŠ-a).

Šumskogospodarski planovi u RH su: ¾ šumskogospodarska osnova područja RH. Njome se planiraju zahvati na šumama i šumskim zemlji-štima šumskogospodarskog područja RH za razdo-blje od deset godina (I/l gospodarsko polurazdoblje), potrajnost prihoda etata za daljnjih deset godina (1/2 gospodarsko polurazdoblje) i za narednih 20 godina (II. gospodarsko razdoblje). Taj se plan obnavlja sva-kih deset godina;

¾ osnova gospodarenja gospodarskom jedinicom. Odnosi se na Hrvatske šume i ustanove. Propisuje zahvate na šumama i šumskim zemljištima za razdo-blje od deset godina (I/l gospodarsko polurazdoblje), planira potrajnost prihoda etata za daljnjih deset go-dina (1/2 gospodarsko polurazdoblje) i za narednih 20 godina (II. gospodarsko razdoblje), a obnavlja se svakih 20 godina uz reviziju svakih deset godina;

¾ program gospodarenja gospodarskom jedinicom s planom upravljanja područjem ekološke mre-že. Popisuje zahvate na šumama i šumskim zemlji-štima, analizu stanja ciljnih vrsta i stanišnih tipova područja ekološke mreže, ciljeve upravljanja i oču-vanja ciljnih vrsta i stanišnih tipova, mjere očuva-nja, aktivnosti za postizanje ciljeva i pokazatelje provedbe plana za gospodarske jedinice Hrvatskih šuma i privatnih šumoposjednika za razdoblje od deset godina (I/l gospodarsko polurazdoblje) te pla-nira potrajnost prihoda etata za daljnjih deset godi-na (1/2 gospodarsko polurazdoblje) i za narednih 20 godina (II. gospodarsko razdoblje), a obnavlja se svakih deset godina;

¾ program gospodarenja šumama privatnih šumo-posjednika. Propisuje zahvate na šumama i šum-skim zemljištima gospodarske jedinice privatnih šumoposjednika za razdoblje deset godina (I/l gos-podarsko polurazdoblje), planira potrajnost prihoda


UPRAVNO PRAVOetata za daljnjih deset godina (1/2 gospodarsko po-lurazdoblje) i za narednih 20 godina (II. gospodarsko razdoblje), a obnavlja se svakih 20 godina uz reviziju svakih deset godina;

¾ program gospodarenja šumama posebne na-mjene za potrebe obrane RH. Propisuje zahvate na šumama i šumskim zemljištima unutar vojnih lokacija odnosno zona posebne namjene za potre-be obrane kada su formirane zasebne gospodarske jedinice, za razdoblje od deset godina, a obnavlja se svakih deset godina;

¾ program gospodarenja šumskim sjemenskim objektima. Utvrđuje zahvate za šumske sjemenske objekte tipa „selekcioniran”, „kvalificiran” i „testi-ran” za razdoblje od deset godina, a obnavlja se sva-kih deset godina;

¾ program zaštite, njege i obnove šuma. Utvrđuje zahvate na šumama i šumskim zemljištima unutar zaštićenih područja ili prirodnih vrijednosti za-štićenih na temelju propisa o zaštiti prirode u kategoriji strogi rezervat, nacionalni park, posebni rezervat šumske vegetacije i park šuma za razdoblje od deset godina, a obnavlja se svakih deset godina;

¾ program gospodarenja šumama posebne namjene kojima gospodare Hrvatske šume. Propisuje zahva-te na šumama i šumskim zemljištima za razdoblje od deset godina, a obnavlja se svakih deset godina.

Na temelju šumskogospodarskih planova donose se operativni godišnji planovi. Njihove vrste (operativni go-dišnji plan za ostvarivanje prava na sredstva iz naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma i operativni godišnji plan gospodarenja šumama i šumskim zemljištima), sadržaj i trajanje te postupak i način njihova donošenja i odobra-vanja iscrpno su uređeni u čl. 31. ZŠ-a.

8. DOZNAKA STABALA, ZABRANJENE REDANJE I KRČENJE ŠUMA

Doznaka stabala je postupak kojim se odabiru, obilje-žavaju i mjere stabla za sječu te obračunava drvni sječivi obujam. Uređena je u čl. 36. – 39. ZŠ-a. Obavlja je izvo-ditelj šumarskih radova koji ima odgovarajuću licenciju Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije i završen preddiplomski ili diplomski sveučilišni ili integri-rani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij šumar-stva. U navedenim je člancima uređeno tko izdaje dopušte-nje da se u šumi i na šumskom zemljištu mogu sjeći samo doznačena stabla, tko izvodi doznaku i uz koju pretpostav-ku, zahtjev za doznaku, postupak te odlučivanje o doznaci rješenjem koje je upravni akt, vođenje evidencija doznake i propisivanje pravilnikom uvjeta i mjerila, upisivanje po-dataka i vođenje upisnika doznake te korištenja podataka. Zahtjev za doznaku stabala mali i srednji šumoposjednik podnosi Hrvatskoj poljoprivredno-šumarskoj savjetodav-noj službi. O zahtjevu za doznaku kada nije izrađen pro-gram gospodarenja za šume privatnih šumoposjednika, Služba odlučuje rješenjem koje je upravni akt.

Zasebno se u čl. 37. ZŠ-a uređuje obilježba i izdavanje propisanih teretnih listova (popratnica) za šumske proi-zvoda i drvo posječeno izvan šume, sadržaj teretnog lista (popratnice) i druga mjerila, dok su u čl. 38. ZŠ-a propisa-ne zabranjene radnje u šumi i na šumskom zemljištu te iznimke od zabrane.

Posebno je u čl. 39. ZŠ-a uređeno krčenje šuma, kada se može dopustiti, tko izdaje dozvolu za krčenje koja ima status upravnog akt te rok privođenja namjeni radi koje je obavljeno krčenje. Krčenje se iznimno dopušta u slučaje-vima predviđenima čl. 39. st. 1. ZŠ-a:

¾ u svrhu izgradnje šumske infrastrukture ¾ ako se šuma ili šumsko zemljište radi interesa RH trebaju privesti drugoj namjeni

¾ ako to zahtijevaju interesi sigurnosti ili obrane zemlje ¾ u svrhu provedbe zahvata u prostoru u skladu s akti-ma za provedbu prostornih planova

¾ ako je to potrebno radi građenja građevina koje se prema prostornom planu odnosno posebnom propisu mogu graditi izvan građevinskoga područja.

9. ŠUME I PROSTORNI PLANOVIU čl. 40 ZŠ-a utvrđeno je što se u šumi i na šumskomu

zemljištu smije graditi. To su: samo šumska infrastruktu-ra, lovnogospodarski i lovnotehnički objekti, građevine za potrebe obrane i nadzora državne granice, spomenici kojima se obilježavaju mjesta masovnih grobnica žrtava rata i mjesta stradavanja te građevine koje su planirane prostornim planovima.

Prema čl. 40. st. 2. ZŠ-a, prostornim planovima može se u šumi i na šumskom zemljištu planirati izgradnja gra-đevina samo iznimno, i to ako to iz tehničkih i ekonom-skih uvjeta nije moguće planirati izvan šume i šumskog zemljišta. Na takve planove mišljenje daje Ministarstvo, dok javnopravni subjekti koji imaju nadležnost u području šumarstva o tome dostavljaju svoje očitovanje. U sastojina-ma I. i II. dobnog razreda, sastojinama koje su u fazi oplod-nih sječa, šumskim sjemenskim objektima i šumama na-mijenjenim za znanstvena istraživanja i nastavu ne može se prostornim planovima planirati izgradnja kampova, golfskih igrališta i drugih sportsko-rekreacijskih područja.

U svrhu izdavanja lokacijske dozvole i izrade glavnog projekta kada se ne izdaje lokacijska dozvola u skladu s po-sebnim propisom, posebne uvjete za izgradnju šumske in-frastrukture, lovnogospodarskih i lovnotehničkih objekata, građevina za potrebe obrane i nadzora državne granice, spo-menika kojima se obilježavaju mjesta masovnih grobnica žrtava rata i mjesta stradavanja te građevina koje su plani-rane prostornim planovima i izgradnju objekata u pojasu do 50 m od ruba šume za šume i šumska zemljišta u vlasništvu RH utvrđuju Hrvatske šume, posebna ustanova ili pravna osoba, a za šume privatnih šumoposjednika Hrvatska poljo-privredno-šumarska savjetodavna služba (čl. 40. st. 7. ZŠ-a).

10. OPOŽARENE ŠUME I ŠUMSKA ZEMLJIŠTAU čl. 46. izrijekom je propisano da se na opožarenim

površinama šuma i šumskih zemljišta ne može promijeniti namjena deset godina od opožarenja. Riječ je o uvođenju dvostruko duljega roka (prema starome Zakonu o šumama iznosio je pet godina), što bi u određenoj mjeri trebao biti doprinos sprječavanju manipulacija i smanjenju broja po-žara koji su dijelom zasigurno bili izazvani i radi suviše kratkog roka za prenamjenu.

TELEFONSKI

SAVJETI(uz vaš PIN):01/ 46 99 111


UPRAVNO PRAVO11. IMOVINSKOPRAVNI ODNOSI U POGLEDU ŠUMA

11.1. IZDVAJANJE IZ ŠUMSKOGOSPODARSKOG PODRUČJA ŠUMA RH I ŠUMSKOG ZEMLJIŠTA U VLASNIŠTVU RH

ZŠ-om (čl. 51. st. 1.) izrijekom je i taksativno pripisa-no u kojim se slučajevima šume i šumska zemljišta u vla-sništvu RH, koji su dio šumskogospodarskog područja RH, mogu izuzeti iz toga područja:

¾ ako prostornim planom u obuhvatu građevinskog područja i/ili izdvojenog građevinskog područja uz nužnu pretpostavku prethodnoga dobivanja mi-šljenja Ministarstva. Postupak se pokreće na zahtjev središnjeg tijela državne uprave za upravljanje i ras-polaganje državnom imovinom i koordinaciju uprav-ljanja i raspolaganja imovinom u vlasništvu RH;

¾ ako je u obuhvatu građevne čestice nužne za re-dovitu uporabu građevine ozakonjene u skladu s posebnim zakonom o postupanju s nezakonito iz-građenim zgradama. Postupak se pokreće na zahtjev središnjeg tijela državne uprave za upravljanje i ras-polaganje državnom imovinom i koordinaciju uprav-ljanja i raspolaganja imovinom u vlasništvu RH;

¾ ako je na ondje planirana izgradnja vojnih gra-đevina za potrebe obrane RH i potrebe nadzora državne granice odnosno osiguranja vidljivosti granične crte. Postupak se pokreće na zahtjev sre-dišnjeg tijela državne uprave nadležnog za obranu, a za potrebe nadzora državne granice odnosno osigu-ranja vidljivosti granične crte pokreće se na zahtjev središnjeg tijela nadležnog za unutarnje poslove.

Ako je Prostornim planom planirana gradnja kampa, golfskih igrališta i drugih sportsko-rekreacijskih gra-đevina u šumi ili na šumskom zemljištu u vlasništvu RH, oni ostaju u šumskogospodarskom području (tj. ne izdva-jaju se), a na njima se osniva pravo građenja za planiranu svrhu. Postupak osnivanja provodi središnje tijelo državne uprave za upravljanje i raspolaganje državnom imovinom i koordinaciju upravljanja i raspolaganja imovinom u vla-sništvu RH. Isto se primjenjuje i ako Vlada RH proglasi kamp, golfsko igralište i drugu sportsko-rekreacijsku gra-đevinu strateškim investicijskim projektom od interesa za Republiku Hrvatsku. Tom se prilikom takve šume i šum-ska zemljišta proglašavaju šumom posebne namjene.

U čl. 51. st. 6. ZŠ-a uređuje se mogućnost izdvajanja dijela katastarske čestice iz šumskogospodarske osno-ve RH. Tražitelj podnosi zahtjev središnjem tijelu državne uprave za upravljanje i raspolaganje državnom imovinom i koordinaciju upravljanja i raspolaganja imovinom u vla-sništvu RH i dostavlja odgovarajući elaborat diobe kata-starske čestice.

Za sve spomenute oblike raspolaganja odluku donosi Mi-nistarstvo u obliku rješenja koje je upravni akt. Ipak, Vlada RH može pojedine šume i šumska zemljišta u vlasništvu RH izdvojiti iz šumskogospodarskog područja za potrebe pro-vedbe strateškoga investicijskog projekta od interesa za RH prema posebnom propisu (čl. 51. st. 9. ZŠ-a).

Ako šuma ili šumsko zemljište pripada privatnom šu-moposjedniku, mogu se izdvojiti iz šumskogospodarskog područja RH u postupku izvlaštenja u skladu s posebnim propisom koji uređuje sustav izvlaštenja (Zakon o izvlašte-nju i određivanju naknade – Nar. nov., br. 74/14. i 69/17.).

11.2. IZDVAJANJE ŠUMSKOG ZEMLJIŠTA IZ ŠUMSKOGOSPODARSKE OSNOVE RH U SVRHU POLJOPRIVREDNE UPORABE

Šumsko zemljište u vlasništvu RH koje je po načinu uporabe u katastru opisano kao oranica, vrt, livada, paš-njak, voćnjak, maslinik, vinograd, trstik i močvara, Mini-starstvo može rješenjem izdvojiti iz šumskogospodar-skog područja (čl. 52. st. 1. ZŠ-a). To je rješenje upravni akt. Međutim, moguće je i obratno, tj. da se neka zemljišta koja nisu šume ili šumska uključe u šumskogospodarsko područje. Pojedino zemljište u vlasništvu RH koje je po na-čin uporabe u katastru opisano kao oranica, vrt, livada, pašnjak, voćnjak, maslinik, vinograd, trstik i močvara, a koje neće biti privedeno poljoprivrednoj proizvodnji, te nije dio šumskogospodarskog područja, može se uključiti u šumskogospodarsko područje (čl. 52. st. 3. ZŠ-a).

Ako je neko zemljište u privatnom vlasništvu, a uvr-šteno je u šumskogospodarski plan premda je po nači-nu uporabe u katastru opisano kao: oranica, vrt, livada, pašnjak, voćnjak, maslinik, vinograd, trstik i močvara, Ministarstvo ga može na zahtjev, rješenjem, izdvojiti iz šumskogospodarskog područja radi privođenja poljopri-vrednoj vrsti uporabe. Prilikom toga podnositelj zahtjeva mora privesti obradi jednoj od poljoprivrednih vrsta upo-rabe u katastru u roku od dvije godine.

11.3. RASPOLAGANJA ŠUMAMA I ŠUMSKIM ZEMLJIŠTU U VLASNIŠTVU RH

Raspolaganja šumama i šumskim zemljištima odvijaju se prema općem stvarnopravnom (ZV) i obveznopravnom režimu (Zakon o obveznim odnosima6) u RH. ZŠ-om se uređuju samo specijalna pitanja i režimi u pogledu takvih nekretnina u vlasništvu RH te specifične pretpostavke i po-stupci kojima se na određeni način njima smije raspolagati. ZŠ-om se objedinjuje postupak osnivanja prava služnosti i prava građenja na šumama i šumskim zemljištima, čime se nastoje pojeftiniti i ubrzati administrativni postupci u svrhu izgradnje infrastrukture i za druge projekte. Nadalje, pro-vedena su i usklađivanja s razmjerno nedavno donesenim temeljnim propisima iz područja raspolaganja i upravljanja državnom imovinom, strateških investicijskih projekata, zaštite okoliša i prirode te iz prostornog uređenja. Uređeno je i pitanje da je davanje mišljenja na prostorne planove pre-duvjet za izdvajanje šuma i šumskih zemljišta u vlasništvu RH koje su prostornim planom u obuhvatu građevinskog područja i ili izdvojenoga građevinskog područja.

Pravo građenja (čl. 53. ZŠ-a). Ako se šuma ili šumsko zemljište RH nalazi u obuhvatu izgradnje i održavanja infra-strukture (vodovoda, odvodnje otpadnih voda – kanalizacije, plinovoda, električnih i ostalih vodova), naftovoda, eksploa-tacije mineralnih sirovina, obavljanja turističke djelatnosti, proizvodnih postrojenja koja se koriste obnovljivim izvori-ma energije i sportsko-rekreacijskog turizma te je lokacij-skom dozvolom određeno formiranje građevne čestice ili smje-štaj građevine na građevnoj čestici za infrastrukturni zahvat, osniva se pravo građenja. U takvim se slučajevima šuma ili šumsko zemljište neće izdvajati iz šumskogospodarske osnove RH. Ugovor o pravu građenja za RH potpisuje nad-ležni ministar. Postupak i mjerila za osnivanje prava građe-nja iz ovoga članica Vlada RH propisuje uredbom.

6 Nar. nov., br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.

https://www.zakon.hr/z/726/Zakon-o-izvla%C5%A1tenju-i-odre%C4%91ivanju-naknade

https://www.zakon.hr/z/726/Zakon-o-izvla%C5%A1tenju-i-odre%C4%91ivanju-naknade


UPRAVNO PRAVORazvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina i

suglasnost na prijedlog parcelacije (čl. 54. ZŠ-a). Raz-vrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina na šumama i šumskom zemljištu između RH i drugih osoba može se pro-vesti na temelju sporazuma koji sklapaju suvlasnici. Tu se u prvome redu misli na geometrijsku diobu (parcelaciju), pa Ministarstvo na temelju mišljenja Hrvatskih šuma daje suglasnost na prijedlog parcelacijskog elaborata.

Zamjena šuma i šumskih zemljišta (čl. 55. ZŠ-a). Šume i šumska zemljišta u vlasništvu RH mogu se zamije-niti sa šumama u vlasništvu drugih osoba pod pretpostav-kom da se nalaze području iste ili susjedne gospodarske jedinice. Ministarstvo donosi odluku o zamjeni šuma i šumskih zemljišta na temelju prethodnog mišljenja Hr-vatskih šuma, ustanova i drugih nadležnih tijela državne uprave i pravnih osoba čiji je osnivač RH. Ugovor o zamje-ni za RH sklapa ministar. Postupak i mjerila za zamjenu Vlada RH propisuje uredbom.

Osnivanje prava služnosti u šumi i na šumskom ze-mljištu (čl. 58. ZŠ-a). U šumi i na šumskome zemljištu u vlasništvu RH može se osnovati pravo služnosti u svrhu izgradnje i održavanja infrastrukture (vodovoda, odvodnje otpadnih voda – kanalizacije, plinovoda, električnih i osta-lih vodova), naftovoda, eksploatacije mineralnih sirovina, obavljanja turističke djelatnosti, proizvodnih postrojenja koja se koriste obnovljivim izvorima energije i sportsko-rekreacijskog turizma. Ugovor o osnivanju služnosti za RH sklapa ministar. Postupak i mjerila za osnivanje prava služnosti Vlada RH propisuje uredbom.

Zakup šumskih zemljišta u vlasništvu RH (čl. 59. ZŠ-a). Šumska zemljišta u vlasništvu RH mogu se dati u zakup.

Kriteriji su: (1) da njima gospodare Hrvatske šume(2) da nisu privedena namjeni(3) da se u zakup daju u točno određenu svrhu. Svrha davanja u zakup mora biti sljedeća: a) odmor, rekreacija i sportab) pašarenjec) postavljanje pomičnih naprava, reklamnih panoa,

štandova, montažno-demontažnih tendi te privreme-nih kioska i drugih građevina gotove konstrukcije građevinske (bruto) površine do 15 m

d) osnivanje i uzgajanje kultura kratkih ophodnji. Postupak davanja u zakup provode Hrvatske šume, dok

o ponudama odlučuje povjerenstvo koje imenuje ministar. Ono otvara prikupljene ponude dobivene na javnom natje-čaju te izrađuje prijedlog odluke o davanju u zakup šum-skog zemljišta. Odluku o zakupu, na prijedlog povjeren-stva, donose Hrvatske šume. Mjerila za davanje u zakup šumskog zemljišta iz ovoga članka, dokumentaciju potreb-nu za javni poziv, vrijeme trajanja zakupa i kriterije za raskid ugovora o zakupu, Vlada propisuje uredbom.

Komasacija šuma i/ili šumskih zemljišta (čl. 60. ZŠ-a). Komasacija šuma i šumskog zemljišta provodi se prema po-sebnom propisu kojim se u RH uređuje komasacija. Ako se komasacijom namjerava zahvatiti šume i šumska zemljišta u vlasništvu RH, potrebno je prethodno pribaviti suglasnost Vlade RH. Ipak, ZŠ-om se utvrđuje što može biti rezultat komasacije u pogledu šuma i šumskog zemljišta (čl. 60. st. 3. ZŠ-a): Komasacijom se može zamijeniti šuma i/iii šumsko zemljište za poljoprivredno zemljište i obratno, kao i šuma u

vlasništvu Republike Hrvatske i/ili šumsko zemljište za šumu u vlasništvu drugih pravnih i fizičkih osoba i obratno.

12. POVOLJNE NOVOSTI GLEDE NAKNADE ZA OPĆEKORISNE FUNKCIJE ŠUMA OD 1. SIJEČNJA 2019. GODINE

Dio ZŠ-a, tj. tri njegova članka, stupaju na snagu s od-godom – 1. siječnja 2019. godine. Naime, čl. 65. ZŠ-a utvr-đuje se obveza svim pravnim i fizičkim osobama koje su obveznici poreza na dobitak te fizičkim osobama koje su obveznici poreza na dohodak, a u Republici Hrvatskoj obavljaju registriranu djelatnost i ostvaruju ukupni godiš-nji prihod i primitak veći od 3.000.000,00 kuna, plaćaju naknadu za iskorištavanje općekorisnih funkcija šuma. Ta se naknada plaća u visini 0,0265 % od ukupnog pri-hoda ili ukupnih primitaka. Poslove obračuna i naplate naknade u ime Ministarstva obavlja Financijska agencija (FINA). S obzirom na definiranje svote prihoda i primita-ka od 3.000.000,00 kn, najveći dio obveznika te naknade (njih više od 90 %, koji potpadaju u skupinu malih podu-zetnika) više neće morati plaćati taj namet, što zasigurno predstavlja mjeru fiskalnog rasterećenja.

Obračun naknade obveznik plaćanja naknade kao elek-troničku ispravu uporabom internetskog servisa sastavlja za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca i dostavlja Agen-ciji do 30. travnja tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu. Obveznici kojima je poslovna godina različita od kalendarske, dostavljaju obračun naknade četiri mjeseca nakon zadnjeg dana poslovne godine. Obračun naknade je konačan kada Agencija potvrdi da je obračun naknade iska-zan u skladu s podatcima iz Registra obveznika plaćanja naknade za općekorisne funkcije šume. Konačan obračun naknade smatra se ovršnom ispravom (čl. 66. ZŠ-a).

U čl. 67. ZŠ-a uređuje se registar obveznika nakna-de za iskorištavanje općekorisnih funkcija šuma koji je središnja elektronička baza podataka o obveznicima plaćanja naknade za iskorištavanje općekorisnih funkci-ja šuma, a sadržava javni i povjerljivi dio. Člankom se precizno definira tko taj registar nadzire i operativno vodi. Predviđa se i kako će FINA i Ministarstvo sklopiti ugovor kojim će urediti međusobne obveze o nadzoru i operativnom vođenju Registra obveznika; uvid u podatke iz Registra obveznika; ovlaštenje Agencije daje ovlašteni tužitelj za pokretanje prekršajnog postupka u vezi s na-platom naknade za iskorištavanje općekorisnih funkcija šuma; način obračuna i rokove uplate naknade za opće-korisne funkcije šuma te drugo u vezi naplate ministar propisuje pravilnikom.

Sredstva ostvarena od naknade za općekorisne funkcije šuma smiju se iskoristiti namjenski, tj. za točno određene svrhe, tj. radove utvrđene i popisane u čl. 68. ZŠ-a. Propi-suje se i raspodjela sredstava naknade na korištenje šumo-posjednicima razmjerno udjelu u površini šuma i šumskih zemljišta RH u skladu sa šumskogospodarskim planovima te da postupak, način ostvarivanja prava i način korištenja sredstvima naknade ministar propisuje pravilnikom.

13. POVEĆANJE ŠUMSKOG DOPRINOSAČlankom 69 ZŠ-a propisuje se obveza pravnim i fizič-

kim osobama, osim malim šumoposjednicima, koje obavljaju prodaju proizvoda iskorištavanja šuma (drvni sortimenti) da plaćaju šumski doprinos jedinicama lo-


UPRAVNO PRAVO

kalne samouprave. Riječ je o šumskom doprinosu. Tako ostvarena sredstva uplaćuju se na poseban račun jedinice lokalne samouprave područja na kojem je obavljena sječa šume i služe isključivo za financiranje izgradnje i održava-nja komunalne infrastrukture.

Šumski se doprinos plaća jedinicama lokalne samou-prave sa statusom potpomognutih područja utvrđenih posebnim propisom u visini 10 %. Šumski doprinos u ostalim jedinicama lokalne samouprave plaća se u visini 5 %. Riječ je o znatnom povećanju u odnosu na stari Zakon o šumama, jer je visina šumskog doprinosa u njemu bila propisana na 3,5 %.

Čini se da je ovo i jedan od razloga uvođenja kategorije malog šumoposjednika. Podjelom privatnih šumoposjed-nika prema veličini posjeda omogućava se dodatno potica-nje malih odnosno srednjih šumoposjednika, tako da ih se oslobodi od određenih troškova – pa i šumskog doprinosa – ili radnji te na druge zakonom propisane načine, čime se pridonosi opstanku i zaštiti malih šumskih posjeda.

14. PROKLAMACIJE NAČELA UPRAVLJANJA ŠUMAMA I ŠUMSKIM ZEMLJIŠTIMA

Premda se one nalaze u prvome dijelu zakona, u ovome članku načela upravljanja šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu RH obradit će se na njegovu kraju jer je ri-ječ tek o proklamacijama i svojevrsnoj vrlo hipotetskoj i neodređenoj „listi želja“. U općim odredbama ZŠ-a uređu-ju se načela prema kojima Vlada RH upravlja šumama i šumskim zemljištima u interesu RH, i to načelo javnosti, načelo predvidljivosti, načelo učinkovitosti i načelo odgo-vornosti, sve na načelu održiva gospodarenja prirodnim re-sursom. Načelo održiva gospodarenja prirodnim resur-som proklamira se kao temeljno načelo za šume i šumska zemljišta koji su specifično prirodno bogatstvo, a u praksi se ostvaruje kroz (a) održivo gospodarenje šumama i više-namjensku ulogu šuma, pri čemu se mnogobrojne robe i usluge isporučuju, odnosno pružaju na uravnotežen način te se osigurava zaštita šuma; (b) učinkovito iskorištavanje resursa, pri čemu se optimizira doprinos šuma, sektora šu-marstva i sa šumom povezanih sektora ruralnom razvoju, rastu i otvaranju radnih mjesta te (c) odgovornost za šume

na globalnoj razini, pri čemu se promiču održiva proizvod-nja i potrošnja šumskih proizvoda.

Propisivanjem tih načela pokušalo se barem na deklara-tivnoj razini stvoriti dugoročni zakonski okvir za postiza-nje optimalne mjere između gospodarenja šumama, s jed-ne strane, i zaštite šuma, s druge strane, a sve usmjereno prema ruralnom razvoju kao strateškoj potrebi s obzirom na izrazito nepovoljna demografska kretanja u RH. Autori ovog članka takve proklamacije smatraju suvišnima i no-motehnički neopravdanima.

15. ZAKLJUČAKPremda je riječ o novome ZŠ-u, on ne donosi neke bitne

konceptualne novine i prekretnice u odnosu na stari Zakon o šumama, premda se na mnogim mjestima očigledno na-stojalo uvesti poboljšice, odgovarajuće definicije i klasifika-cije te olakšice, posebno za male privatne šumoposjednike. U određenoj je mjeri takav kontinuitet sa starim propisom dobar, s time da valja prepoznati i odgovarajuće vrednovati činjenicu da su procedure i pretpostavke za nizove situaci-ja novim ZŠ-om precizno i jasno utvrđene, kao i nadležna tijela. Premda je riječ o šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu RH, koji su – povrh toga – i ustavnom odredbom određeni da su od interesa za RH, smatramo da su te pro-cedure i pretpostavke prekobrojne i suviše složene, a time i nepotrebne iako su vrlo jasno uređene. Smatramo tako-đer kako će se i ubuduće u šumskogospodarsku osnovu RH nastaviti uključivati daleko prevelik broj nekretnina bez ikakva kriterija i povjeravati se na upravljanje Hrvat-skim šumama, što će trajno devalvirati vrijednost mnogih pašnjaka i drugih vrsta zemljišta, koji nikada prije nisu bili šume ili šumska zemljišta, te time dugoročno onemogućiti njihovo razborito gospodarsko iskorištavanje. Uređenje u ZŠ-u i politike Hrvatskih šuma, čini se, pridonijet će tome da će se bez kriterija, kao pod dobro od interesa za RH, pod šume i šumska zemljišta podvodit nešto što to objektivno nije. Zbog specifičnog režima koje je propisano nad takvim nekretninama u ZŠ-u, osim šumske funkcije, izgubit će se tijekom vremena svaka druga mogućnost da to zemljište bude u kakvoj drugoj funkciji. Ostaje za vidjeti i procijeniti jesu li takvo nastojanje i politike opravdani i plodonosni.

Obveze županije, općina i gradova u zaštiti životinjaDr. sc. Desa SARVAN, dipl, iur.*UDK 351.765

Autorica u ovome članku, uz ogledne primjere relevan-tnih akata, daje prikaz novog Zakona o zaštiti životinja, s osobitim naglaskom na obveze županije, općina i gradova u zaštiti životinja.

1. UVODZakon o zaštiti životinja (Nar. nov., br. 102/17. – da-

lje: ZZŽ) koji je stupio na snagu 26. listopada 2017. godine (osim čl. 70., čl. 71., čl. 86. st. 1. t. 8., čl. 90. t. 3., 4. i 5. ZZŽ-a koji stupaju na snagu 31. prosinca 2018. godine), na-glašava se odgovornost lokalne zajednice za zbrinjavanje napuštenih i izgubljenih životinja prvenstveno obvezom osnivanja skloništa za životinje i osiguranja financijskih sredstava za uspostavu i djelovanje skloništa u proraču-nima jedinica lokalne (dalje: JLS) i područne (regionalne) samouprave (dalje: JPRS). * Viša upravna savjetnica u Istarskoj županiji

https://www.zakon.hr/z/257/Zakon-o-za%C5%A1titi-%C5%BEivotinja


UPRAVNO PRAVOb) radi kontrole prometa pronađenih neoznačenih

pasa te kontrole razmnožavanja životinja sklonište za životinje mora osigurati označavanje pronađenih neoznačenih pasa u roku od 10 dana od dolaska u sklonište, osigurati označavanje i registraciju ma-čaka te osigurati trajnu sterilizaciju pronađenih pasa i mačaka6;

c) sklonište može osnovati fizička ili pravna osoba, a ako nije osnovano sklonište za životinje, sklonište osniva jedan ili više JLS-ova, odnosno Grad Zagreb. Ako ni jedan JLS, a ni neka druga fizička i pravna osoba ne osnuje sklonište na području jedinice po-dručne (regionalne) samouprave, sklonište osniva JPRS. Troškove osnivanja snose JLS i JPRS7;

d) poboljšanje uvjeta držanja kućnih ljubimaca u odno-su na pse pretpostavlja zabranu držanja pasa stalno vezanima ili ih držati u prostorima za odvojeno drža-nje pasa bez omogućavanja slobodnog kretanja izvan toga prostora.8

4. EDUKACIJAS ciljem poticanja zaštite dobrobiti i zdravlja životinja,

povećanja svijesti javnosti, osobito mladih i vlasnika živo-tinja o odgovornom posjedovanju životinja, prema odred-bama ZZŽ-a, JPRS-ovi moraju organizirati koordinacijske radne skupine i putem njih osigurati komunikaciju svih zainteresiranih dionika kako bi se postiglo učinkovitije rješavanje problematike napuštenih i izgubljenih životi-nja te skrbi za životinje. Mjerama koje se provode u svrhu povećanja svijesti o odgovornom posjedovanju životinja ujedno će se dugoročno rasteretiti i proračuni JLS-ova za sredstva namijenjena zbrinjavanju napuštenih i izgublje-nih životinja te će se poboljšati skrb za životinje, a poslje-dično i dobrobit te zdravlje životinja.

5. OPĆI AKTI PREDSTAVNIČKOG TIJELA JLS-AU provedbi ZZŽ-a predstavničko tijelo JLS-a donosi opće

akte: Ý o načinu postupanja s divljim životinjama prona-

đenim izvan prirodnog staništa (čl.. 49. st. 4. ZZŽ-a) Ý o uvjetima i način držanja kućnih ljubimaca (čl.

51. st. 5. ZZŽ-a) Ý o načinu postupanja s napuštenim ili izgublje-

nim životinjama (čl. 62. st. 5. ZZŽ-a). Iako odredbe ZZŽ-a upućuju na donošenje tri opća

akta, naše je mišljenje kako nije protivno ZZŽ-u pravno uređenje navedenih pitanja normativno obuhvatiti jed-nim općim aktom, pri čemu je potrebno pridržavati se osnovnih nomotehničkih pravila za izradu općih akata predstavničkog tijela JLS-a. Prvo, to je nomotehničko pravilo kako u izradi općih akata koje donosi predstav-ničko tijelo JLS-a pravna pitanja koja su uređena zako-nom nije potrebno prenositi u tekst općeg akta, niti je moguće općim aktom navedena pravna pitanja pravno urediti na drukčiji način od onoga propisa-nog zakonom.

Drugo je nomotehničko pravilo da se u izradi općeg akta predstavničkog tijela JLS-a mora pravno obuhva-

6 Stavak 2. čl. 64. ZZŽ-a.7 Stavci 1., 2. i 3. čl. 61. ZZŽ-a.8 Stavak 4. čl. 51. ZZŽ-a.

2. OBVEZA OSNIVANJA SKLONIŠTA Prema odredbama ZZŽ-a, u zaštiti napuštenih životi-

nja JLS i JPRS obvezni su osigurati sredstava u svojim proračunima za pružanje pomoći ozlijeđenim životinja-ma kada nije moguće utvrditi tko ju je ozlijedio, za po-slove sakupljanja napuštenih ili izgubljenih životinja te za osnivanje skloništa za životinje, za smještaj i skrb o životinjama u skloništu (hranjenje, liječenje, cijeplje-nje, označavanje i sterilizaciju životinja) do njihova udomljenja, a ako se životinje ne mogu udomiti, tada trajno ostaju u skloništu.

Na području svakog JPRS-a mora se osnovati najmanje jedno sklonište u kojem je osigurano najmanje 50 smje-štajnih mjesta za životinje1, svi JLS-ovi obvezni su sudje-lovati u financiranju osnivanja i rada skloništa.

U vezi s navedenom obvezom osnivanja skloništa za ži-votinje s najmanje 50 smještajnih mjesta, uvjete propisane ovom odredbom već sada ispunjavaju: Bjelovarsko-bilogor-ska županija, Karlovačka županija, Međimurska županija, Šibensko-kninska županija, Varaždinska županija, Virovi-tičko-podravska županija, Vukovarsko-srijemska župani-ja, Zadarska županija i Grad Zagreb i Osječko-baranjska županija i Primorsko-goranska županija imaju po dva skloništa, a Zagrebačka županija i Istarska županija po če-tiri osnovana skloništa. Koprivničko-križevačka županija ima osnovano sklonište s 40 smještajnih kapaciteta, Kra-pinsko-zagorska županija ima sklonište s 20 smještajnih kapaciteta, Požeško-slavonska županija ima sklonište s 15 smještajnih kapaciteta, a na području Splitsko-dalmatin-ske županije osnovano je sklonište s 30 smještajnih kapa-citeta za životinje.2 Skloništa nisu osnovana na području Brodsko-posavske županije, Dubrovačko-neretvanske žu-panije i Ličko-senjske županije3

Troškove skrbi, sterilizacije, označavanja i veterinarske zaštite napuštenih ili izgubljenih životinja u skloništu koje su osnovale jedna ili više jedinica lokalne samouprave ili u slučaju sklapanja ugovora o sakupljanju odnosno zbri-njavanju životinja s drugim osobama financiraju JLS-ovi, a ako je vlasnik životinje poznat ili se naknadno utvrdi, vlasnik je obvezan podmiriti troškove skrbi, sterilizacije, označavanja i veterinarske zaštite.4

3. UVJETI ZA DOBROBIT ŽIVOTINJAZZŽ znatno unaprjeđuje mjere za dobrobit kućnih

ljubimaca, osobito pasa, za što su se u javnoj raspravi o prijedlogu tog zakona žestoko zalagale udruge za zaštitu životinja, od kojih su najznačajnije sljedeće:

a) životinju iz skloništa za životinje više nije moguće usmrtiti po proteku 60 dana od dolaska životinje u sklonište, nego prema predloženom normativnom rješenju životinje ostaju u skloništu do udomljenja, a u iznimnim slučajevima propisanim ZZŽ-om mogu se usmrtiti5;

1 Troškovi skrbi za životinje u skloništima na godišnjoj razini za 50 životinja iznose 549.000,00 kn, u što su uračunani troškovi za hranu, potrebna cijepljenja (bez mikročipiranja) i liječenja životinja, a s obzirom na to da se prema navedenom Prijedlogu zakona sklonište mora osnovati na području svake jedinice (područne) regionalne samouprave, za rad svih skloništa odnosno 21 skloništa na području RH to iznosi 11.529.000,00 kn.

2 Stavak 2. čl. 62. ZZŽ-a.3 Prijedlog Zakona o zaštiti životinja (PZE 147), obrazloženje, str. 6.4 Članak 63. ZZŽ-a.5 Stavci 3. i 4. čl. 65. ZZŽ-a.


UPRAVNO PRAVOti samo uređenje pravnih odnosa u granicama ovlasti dobivene zakonom.9

U tom smislu, u izradi općih akata predstavničkog tijela JLS-a odredbe zakona i podzakonskih akata o ob-veznom sadržaju tih općih akata potrebno je uzeti kao polazišne točke te sadržaj općeg akta prilagoditi osobi-tostima područja JLS-a. U tom smislu, uzimajući u obzir raznolikost područja i veličine JLS-a u RH, primjer Odlu-ke o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama te divljim životinjama, koji je u prilogu ovog članka, može poslužiti kao jedan od oblika navedenoga općeg akta predstavničkog tijela JLS-a.10

Iako ZZŽ nije odredio rok u kojem JLS-ovi moraju do-nijeti navedeni opći akt, smatramo kako je to potrebno učiniti čim prije. Naime, JLS-ovi su obvezni do 30. lipnja 2018. godine osigurati nadzor provedbe obveznog mi-kročipiranja pasa određenog propisom o veterinarstvu, kod posjednika pasa čiji psi nisu upisani u Upisnik kuć-nih ljubimaca, pa bi navedeni rok mogao poslužiti kao mogući krajnji rok za donošenje općeg akta predstav-ničkog tijela JLS-a.11

6. NADZORNadzor nad provedbom navedenih općih akata pro-

vode komunalni redari. U provedbi nadzora komunalni je redar ovlašten: pre-

gledati isprave na temelju kojih se može utvrditi identitet stranke i drugih osoba nazočnih nadzoru, ući u prostore/prostorije u kojima se drže kućni ljubimci, uzimati izjave stranaka i drugih osoba, zatražiti od stranke podatke i do-kumentaciju, prikupljati dokaze na vizualni i drugi odgo-varajući način, očitati mikročip, obavljati druge radnje u skladu sa svrhom nadzora, podnositi kaznenu prijavu ili optužni prijedlog.12

Cilj je zakonom propisane veće ovlasti komunalnih re-dara u odnosu na ovlasti propisane Zakonom o komunal-nom gospodarstvu (Nar. nov., br. 68/18.)13 veća kontrola i učinkovitost zaštite životinja, čime se pridonosi povećanju odgovornosti posjednika životinja, a time će se već na razi-ni JLS-a pri kontroli držanja kućnih ljubimaca, uključujući kontrolu označavanja pasa, znatno smanjiti broj neoznače-nih i napuštenih životinja.

Ako komunalni redar u nadzoru utvrdi povredu općih akata predstavničkog tijela JLS-a, ima pravo i obvezu napla-titi novčanu kaznu propisanu općim aktom predstavničkog tijela jedinica lokalne samouprave. Naplaćena sredstva od novčanih kazni prihod su JLS-a i koriste se za potrebe zbrinjavanja napuštenih i izgubljenih životinja.14

Na temelju čl. 33. st. 4. Prekršajnog zakona (Nar. nov., br. 107/07., 39/13., 157/13. i 110/15. i 70/17.) za prekr-šaj propisan odlukom jedinice lokalne i područne (regio-

9 Primjerice, u odluci nije potrebno navoditi ovlasti komunalnog redara u po-stupanju pri nadzoru, jer su te ovlasti propisane člankom 80. ZZŽ-a.

10 Prvi grad koji je u RH donio navedenu odluku je Čakovec,čije su pojedine odredbe primijenjene u izradi oglednog primjera – https://www.cakovec.hr/doku-menti/sjednice/2018/gv/gv4/nakon/gv4_8.pdf

11 Članak 94. ZZŽ-a.12 Članak 80. ZZŽ-a.13 O tome detaljnije v. čl. 109. – 117. ZKG-a. Komunalni redar u provedbi komu-

nalnog reda iz čl. 16. ovoga Zakona ovlašten je: 1. rješenjem narediti fizičkim i pravnim osobama radnje u svrhu održavanja komunalnog reda, 2. izricati mandatne kazne, 3. predložiti pokretanje prekršajnog postupka.

14 Članak 84. ZZŽ-a.

nalne) samouprave, za počinitelja prekršaja pravnu osobu ne može biti propisana ni izrečena novčana kazna u svoti manjoj od 500,00 kn ni većoj od 10.000,00 kn.

7. KOORDINACIJSKE RADNE SKUPINEZZŽ obvezuje tijela jedinica područne (regionalne) sa-

mouprave (u daljnjem tekstu: JPRS) da u svrhu ispunjava-nja obveza iz organizirati koordinacijske radne skupine, koje se sastoje od najmanje predstavnika JPRS-a, pred-stavnika skloništa za životinje ako postoji na području JPRS-a, predstavnika nevladinih organizacija za zaštitu životinja, predstavnika upravnog tijela jedinica lokal-ne samouprave nadležnog za komunalno gospodarstvo, predstavnika središnjeg tijela državne uprave nadležnog za unutarnje poslove iz mjesne nadležnosti policijske uprave, Hrvatske veterinarske komore i veterinarskog inspektora, a po potrebi mogu se uključiti i predstavnici drugih pravnih i fizičkih osoba.

Zadaća koordinacijske radne skupine je koordinacija u primjeni propisa iz područja zaštite životinja te razvoj dobre prakse, a u svrhu zaštite zdravlja i dobrobiti ži-votinja, kroz povećanje svijesti javnosti i posjednika o odgovornom posjedovanju životinja, što uključuje: pra-ćenje problematike zbrinjavanja napuštenih životinja na području njihove područne (regionalne) samoupra-ve te donošenje mjera za smanjenje broja napuštenih pasa, poticanje označavanja životinja za koje ne postoji obveza označavanja, razvoj smjernica dobre prakse o primjerenom smještaju i skrbi za životinje, poticanje kontrole razmnožavanja kućnih ljubimaca, osobito pasa i mačaka, razvoj smjernica dobre prakse vezano za rad skloništa, poticanje udomljavanja pasa iz skloništa, edukativno djelovanje o potrebi zaštite životinja i odgo-vornom posjedovanju životinja (označavanje životinja, cijepljenje protiv bjesnoće, smještaj i skrb za životinje, kontrola razmnožavanja životinja, zabrana napuštanja životinja), praćenje rada skloništa vezano za oglašava-nje životinja za udomljavanje, provedba mjera za osi-guranje zdravlja i dobrobiti životinja te vođenje pro-pisanih evidencija, predlaganje i sudjelovanje u izradi uvjeta za držanje kućnih ljubimaca te unaprjeđenje za-štite životinja, ovisno o problemima i interesima jedini-ca lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave. Koordinacijska radna skupina predlaže čelniku jedinice područne (regionalne) samouprave mjere za smanjenje broja napuštenih životinja na njihovu području.

Svaki JPRS mora odrediti osobu odgovornu za dobrobit životinja koja mora biti član koordinacijske radne skupine.15

Tijela JPRS-a osiguravaju prostor za sastanke, potrebnu opremu za prezentaciju te osobu koja će koordinirati sa-stankom i pisati zaključke sa sastanka te donose Program kontrole populacije napuštenih pasa, uzimajući u obzir prijedloge koordinacijske radne skupine te ga dostavljaju nadležnom tijelu na procjenu. Pri izradi mora se voditi ra-čuna o preporukama za kontrolu populacije pasa lutalica Svjetske organizacije za zdravlje životinja (OIE). Program se ažurira svakih pet godina te se nakon provedenih izmje-na do kraja veljače sljedeće godine dostavlja nadležnom tijelu na procjenu.16

15 Članak 70. ZZŽ-a.16 Članak 71. ZZŽ-a.

https://www.zakon.hr/z/319/Zakon-o-komunalnom-gospodarstvu

https://www.zakon.hr/z/319/Zakon-o-komunalnom-gospodarstvu

https://www.zakon.hr/z/52/Prekr%C5%A1ajni-zakon


UPRAVNO PRAVOObveze JLS-ova i JPRS-oav koje proizlaze iz ZZ-a potreb-

no je ozbiljno shvatiti jer prema čl. 90. ZZŽ-a odgovorna osoba JLS-a i JPRS-a može biti kažnjena novčanom kaznom od 15.000,00 do 30.000,00 kuna ako: 1. ne organizira pružanje potrebne pomoći životinjama kada nije moguće utvrditi tko je ozlijedio životinju, a vlasnik životinje je ne-poznat (čl. 7. st. 2.), 2. ne osigura sakupljanje napuštenih ili izgubljenih životinja (čl. 62. st. 1.), 3. JLS ne sudjeluje u financiranju osnivanja i rada skloništa iz čl. 62. st. 2. ZZŽ-a (čl. 62. st. 3.), ne organizira koordinacijsku radnu skupinu (čl. 70. st. 1.) te ne imenuje osobu odgovornu za dobrobit životinja (čl. 70. st. 5.).

8. OGLEDNI PRIMJERI AKATA

1. Odluka o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubima-ca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim živo-tinjama te divljim životinjama

Na temelju čl. 49. st. 4., čl. 51. st. 5. i čl. 62. st.5. Zakona o zaštiti životinja (Nar. nov., br. 102/17.) i čl. 13. Statuta Općine________ (Službene novine Općine _______ br. 17/09. i 3/14.), Općinsko vijeće Općine ________ je na sjednici održanoj ____________ donijelo je

O D L U K U o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu po-

stupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama te divljim životinjama

I. OPĆE ODREDBE Članak 1.

Ovom se Odlukom uređuju minimalni uvjeti i način držanja kuć-nih ljubimaca koje im njihovi posjednici moraju osigurati, način kontrole njihova razmnožavanja te način postupanja s napušte-nim i izgubljenim životinjama te se određuje način postupanja s divljim životinjama pronađenim izvan prirodnog staništa na području Općine ________.

II. UVJETI I NAČIN DRŽANJA KUĆNIH LJUBIMACA Članak 2.

Posjednik kućnog ljubimca obvezan je: 1. osigurati kućnim ljubimcima držanje u skladu s njihovim po-trebama2. psima osigurati prostor koji odgovara njihovoj veličini te zašti-tu od vremenskih neprilika i drugih nepovoljnih uvjeta za život3. spriječiti bijeg i kretanje pasa po javnim površinama bez nad-zora4. na vidljivu mjestu postaviti oznaku koja upozorava da se u dvorištu nalazi pas te osigurati ispravno zvono na ulaznim dvo-rišnim ili vrtnim vratima5. pravodobno zatražiti veterinarsku pomoć te osigurati zbrinja-vanje i odgovarajuću njegu bolesnih i ozlijeđenih životinja 6. osigurati kućnim ljubimcima redovitu i pravilnu ishranu te stalni pristup svježoj vodi za piće7. redovito održavati čistim prostor u kojem borave kućni ljubimci8. trajno sterilizirati kućnog ljubimca kao obvezni način kontrole razmnožavanja.18

Članak 3. Posjednik ne smije zanemarivati kućne ljubimce s obzirom na njiho-vo zdravlje, smještaj, ishranu i njegu i ograničavati kretanje kućnim ljubimcima na način koji mu uzrokuje bol, patnju, ozljede ili strah. Zabranjeno je: 1. bacanje petardi ili drugih pirotehničkih sredstava na životinje2. trčanje životinja privezanih uz motorno prijevozno sredstvo koje je u pokretu 3. držati pse trajno vezane ili ih trajno držati u prostorima ili di-jelu dvorišta bez omogućavanja slobodnog kretanja izvan tog prostora

4. vezati pse, osim privremeno u iznimnim situacijama kada ograđivanje dijela dvorišta nije izvedivo U tom se slučaju pas može vezati tako da mu je omogućeno kretanje u promjeru 5 metara, a sredstvo vezanja i ogrlica moraju biti od takva materijala da psu ne nanose bol ili ozljede.

5. trajno držanje kućnih ljubimaca na adresi različitoj od prebi-vališta posjednika, osim kada je riječ o radnim psima koji čuvaju neki objekt ili imovinu, a posjednik im je obvezan osigurati sva-kodnevni nadzor6. držati kao kućne ljubimce opasne i potencijalno opasne živo-tinjske vrste. Posjednik pasa mora odgovarajućim odgojem i/ili školovanjem ili drugim mjerama u odnosu na držanje i kretanje pasa osigura-ti da životinja nije opasna za okolinu. Pri odgoju pasa posjednik ne smije primjenjivati metode koje kod pasa mogu uzrokovati bol, ozljede, patnje ili strah.

Članak 4. Držanje kućnih ljubimaca u zajedničkim prostorijama zgrada i dvorištima zgrada, kretanje kućnih ljubimaca zajedničkim dije-lovima zgrada i dvorištima zgrada te obvezu čišćenja tih prosto-rija i prostora koje onečiste kućni ljubimci sporazumno utvrđuju suvlasnici zgrade. Posjednik kućnih ljubimaca obvezan je držati ih tako da ne ome-taju mir sustanara ili na drugi način ometaju kućni red stambe-ne zgrade i stanara okolnih nekretnina. Posjednik koji psa drži u stanu ili kući bez okućnice obvezan je psa svakodnevno izvoditi radi obavljanja nužde i zadovoljenja dnevnih fizičkih aktivnosti.

Članak 5. Pse je dopušteno izvoditi na javne površine ako su označeni mi-kročipom, na povodcu, uz prisutnost i pod nadzorom posjednika. Kretanje kućnih ljubimaca dopušteno je u prostorima i prostori-jama javne namjene uz dopuštenje vlasnika odnosno korisnika prostora. Kućnim ljubimcima zabranjeno je kretanje na dječjim igralištima, cvjetnjacima, neograđenim sportskim terenima, neograđenim dvorištima škola i vrtića te na drugim mjestima gdje postoji opa-snost ugrožavanja zdravstveno-higijenske sigurnosti i zdravlja ljudi bez dopuštenja vlasnika i dozvole korisnika prostora. Posjednik kućnog ljubimca obvezan je pri izvođenju kućnog lju-bimca na javnu površinu nositi pribor za čišćenje i očistiti javnu površinu koju njegov kućni ljubimac onečisti.Kućne ljubimce dopušteno je uvoditi u autobus lokalnoga jav-nog prijevoza.

Članak 6. Vlasnik opasnog psa mora ga držati u zatvorenom prostoru iz kojeg ne može pobjeći, a vrata u prostor u kojem se nalazi takav pas moraju biti zaključana. Na ulazu u prostor u kojem se nalazi opasan pas mora biti vidlji-vo istaknuto upozorenje: »OPASAN PAS«. Izvođenje opasnih pasa na javne površine dopušteno je isključi-vo s brnjicom i na povodcu. Pri sumnji da je riječ o opasnom psu, komunalni je redar ovla-šten zatražiti na uvid od posjednika potvrdu kojom se potvrđuje da su nad psom provede sve mjere propisane Pravilnikom o opa-snim psima.

Članak 7. Postavljanje hranilišta za zajednice mačaka koje nemaju vlasni-ka dopušteno je na okućnicama zgrada u privatnom vlasništvu i na javnim površinama, osim na središnjim trgovima naselja ________________, ___________,_________, u neposrednoj blizini groblja i na tržnicama na malo. Hranilišta iz st. 1. ovog članka moraju biti udaljena od prometne površine 25 m, opremljena posudama za hranu i vodu za piće i redovito održavana u higijenskim uvjetima.Građani i pravne osobe koje skrbe o hranilištu obvezni su prija-viti udruzi za zaštitu životinja postojanje hranilišta i surađivati s udrugom u održavanju hranilišta te osigurati trajnu steriliza-ciju mačaka.Troškove trajne sterilizacije mačaka iz st.1. ovog članka podmi-ruje Općina________________.18 Stavak 6. čl. 62.ZZŽ-a.


UPRAVNO PRAVOČlanak 8.

Zabranjen je uzgoj kućnih ljubimaca, osim ako je uzgoj prijav-ljen pri nadležnom ministarstvu i uzgajivač posjeduje rješenje nadležnog tijela. Posjednik je obvezan držati pod kontrolom razmnožavanje kuć-nih ljubimaca i spriječiti svako neregistrirano razmnožavanje. Kontrola razmnožavanja pasa i mačaka provodi se trajnom ste-rilizacijom i obavezna je na području Općine ________ , osim ako je posjednik kućnog ljubimca uzgajivač kućnih ljubimaca koji ima rješenje o registraciji uzgoja nadležnog tijela.

III. NAČIN POSTUPANJA S IZGUBLJENIM I NAPUŠTENIM ŽIVOTINJAMA

Članak 9. Posjednik kućnog ljubimca mora u roku od tri dana od dana gubitka kućnog ljubimca prijaviti njegov nestanak skloništu za životinje, a u roku od 14 dana od dana gubitka psa veterinarskoj organizaciji ili ambulanti veterinarske prakse koja je ovlaštena za vođenje Upisnika kućnih ljubimaca. Ako u roku od 14 dana od dana objave podataka vlasnik / po-sjednik ne dostavi zahtjev za vraćanje životinje, sklonište postaje vlasnikom životinje te je može udomiti. Posjednik izgubljene životinje obvezan je nadoknaditi sve troš-kove i svaku štetu koju počini životinja od trenutka nestanka do trenutka vraćanja posjedniku.

Članak 10. Nalaznik napuštene ili izgubljene životinje mora u roku od tri dana od nalaska životinje obavijestiti sklonište za napuštene ži-votinje, osim ako je životinju u tom roku vratio posjedniku. Nalaznik napuštene ili izgubljene životinje mora pružiti životinji odgovarajuću skrb do vraćanja posjedniku ili do smještanja u sklonište za napuštene životinje. Životinja se ne smješta u sklonište ako se po nalasku životinje može utvrditi njezin vlasnik te se životinja odmah može vratiti vlasniku, osim ako vlasnik odmah ne može doći po životinju.Troškove skloništa za pronađenu životinju na području Općine ________ u sklonište podmiruje Općina ________. Posjednik napuštene životinje koji se naknadno utvrdi obvezan je nadoknaditi sve troškove i svaku štetu koju počini životinja od nalaza do predaje posjedniku.

IV. NAČIN POSTUPANJA S DIVLJIM ŽIVOTINJAMA PRONAĐENIM IZVAN PRIRODNOG STANIŠTA

Članak 11. Posjednik nađene divljači izvan lovišta i zaštićene divlje vrste obve-zan je životinju u roku od tri dana predati lovačkom društvu, zoo-loškom vrtu, utočištu ili drugoj ovlaštenoj pravnoj ili fizičkoj osobu koja skrbi o divljači ili zaštićenim vrstama i predati životinju na skrb.

V. ZAŠTITA ŽIVOTINJA Članak 12.

Općina ________ potiče razvoj svijesti svojih sugrađana, po-sebice mladih, o brizi i zaštiti životinja prigodnim edukacijskim mjerama te surađuje s udrugama civilnog društva koje skrbe o zaštiti životinja.

Članak 13. Svatko tko ozlijedi ili primijeti ozlijeđenu ili bolesnu životinju mora joj pružiti potrebnu pomoć, a ako to nije u mogućnosti sam učiniti, mora joj osigurati pružanje pomoći ovlaštene vete-rinarske organizacije. Ako nije moguće utvrditi tko je posjednik životinje, pružanje po-trebne pomoći ozlijeđenim i bolesnim životinjama zatečenim na području Općine ____________ troškovi će se podmiriti iz sred-stava proračuna, a ako se naknadno utvrdi posjednik ozlijeđene ili bolesne životinje, troškove snosi posjednik.

Članak 14. Zabranjeno je iskorištavanje životinja za sakupljanje donacija, prošnju te izlagati ih na javnim površinama, sajmovima, tržni-cama i prigodnim manifestacijama.Zabranjeno je iskorištavanje životinja u zabavne ili druge svrhe te prodavati kućne ljubimce na javnim površinama, sajmovima, tržnicama i drugim otvorenim prostorima.

Članak 15. Novčanom kaznom u svoti od 500,00 do 2.000,00 kuna kaznit će se posjednik životinje fizička ili pravna osoba ako:1. nije osigurao kućnom ljubimcu držanje u skladu s njegovim potrebama (t. 1. st. 1. čl. 2.) 2. psu nije osigurao prostor za kretanje koji odgovara njegovoj veličini te ga nije zaštito od vremenskih neprilika i drugih nepo-voljnih uvjeta obitavanja (t. 2. st. 1. čl. 2.)3. dopusti bijeg i kretanje pasa po javnim površinama bez nad-zora (t. 3. st. 1. čl. 2.)4. nije na vidljivom mjestu postavio oznaku koja upozorava na psa i zvono na ulaznim dvorišnim ili vrtnim vratima (t. 4. st. 1. čl. 2.)5. nije osigurao kućnom ljubimcu redovitu i pravilnu ishranu i pristup svježoj vodi za piće (t. 6. st. 1. čl. 2.)6. ne čisti i ne održava urednim prostor u kojem boravi kućni lju-bimac (t. 7. st. 1. čl. 2.)7. baca petarde ili druge pirotehnička sredstva na životinje (t. 1. st. 2. čl. 3.)8. istrčava kućnog ljubimca vezanjem za motorno prijevozno sredstvo koje je u pokretu (t. 2. st. 2. čl.3.)9. drži psa vezanog protivno propisanim uvjetima ili u prosto-rima ili dijelu dvorišta bez omogućavanja slobodnog kretanja izvan tog prostora (t. 3. st. 2. čl.3.)10. veže psa protivno propisanim uvjetima (t. 4. st. 2. čl. 3.)11. ne osigura svakodnevni nadzor kućnog ljubimca (t. 5. st. 2. čl. 3.)12. nije odgovarajućim odgojem i/ili školovanjem ili drugim mje-rama osigurao da pas u odnosu na držanje i kretanje nije opa-san za okolinu (st. 3. čl. 3.), 13. drži kućnog ljubimca na način koji ometa mir susjeda u vi-šestambenoj zgradi ili na drugi način krši dogovoreni kućni red stambene zgrade i stanara okolnih nekretnina (st. 1. i 2. čl. 4.)14. psa kojeg drži u stanu ili kući bez okućnice ne izvodi svakod-nevno radi obavljanja nužde i zadovoljenja ostalih dnevnih fi-zičkih aktivnosti (st. 3. čl. 4.)15. psa izvodi na javne površine ako pas nije označen mikroči-pom, na povodcu i pod nadzorom posjednika (st. 1. čl. 5.)16. dopusti kretanje kućnih ljubimaca u prostorima javne na-mjene protivno dopuštenju vlasnika, odnosno korisnika prosto-ra (st.2. čl.5.)17. dopusti da se kućni ljubimac kreće slobodno ili na povodcu na dječjim igralištima, cvjetnjacima, neograđenim sportskim terenima, neograđenim dvorištima škola i vrtića te na drugim mjestima gdje postoji opasnost ugrožavanja zdravstveno-higi-jenske sigurnosti i zdravlja ljudi (st. 3. čl. 5.)18. omogući kućnom ljubimcu da samostalno šeće javnim povr-šinama bez njegove prisutnosti i nadzora (čl. 9.)19. pri izvođenju kućnog ljubimca ne nosi pribor za čišćenje i ne očistiti površinu koju njegov kućni ljubimac onečisti (st. 5. čl. 5.)20. ne dopusti ulazak kućnog ljubimca u autobus lokalnoga jav-noga prijevoza (st. 5. čl. 3.)21. opasnog psa ne drži u zatvorenom prostoru iz kojeg ne može pobjeći, a vrata u prostor u kojem se nalazi takav pas nisu zaklju-čana ( stavak 1. članak 6.), 22.na ulazu u prostor u kojem se nalazi opasan pas nije vidljivo istaknuto upozorenje: „OPASAN PAS“ (st. 2. čl. 6.)23. izvodi opasnog psa na javne površine bez brnjice i na povod-cu (st. 2. čl. 6.)23. osniva hranilište za zajednice mačaka bez vlasnika protivno propisanim uvjetima (st. 1., 2. i 3. čl. 7.)24. ne drži pod kontrolom razmnožavanje kućnih ljubimaca i ne spriječi svako neregistrirano razmnožavanje (st. 2. čl. 8.)25. ne provede mjeru trajne sterilizacije psa odnosno mačke (st. 3. čl. 8.)26. posjednik životinje koji u roku od tri dana od dana gubitka kućnog ljubimca prijaviti njegov nestanak skloništu za životinje, a u roku od 14 dana od dana gubitka psa veterinarskoj organi-zaciji ili ambulanti veterinarske prakse koja je ovlaštena za vo-đenje Upisnika kućnih ljubimaca (st. 1. čl. 9.)27. nalaznik životinje koji u roku od tri dana od nalaska životinje ne obavijesti sklonište za napuštene životinje, osim ako je životi-nju u tom roku vratio posjedniku (st. 1. čl. 10.)


UPRAVNO PRAVO28. u roku od tri dana o pronalaska divljači izvan lovišta ili zaštiće-ne divlje vrste ne preda ovlaštenoj osobi životinju na skrb (čl. 11.)29. iskorištava životinje za sakupljanje donacija, prošnju te ih izlaže na javnim površinama, sajmovima, tržnicama i slično (st.1. čl. 15.)30. prodaje kućne ljubimce na javnim površinama, sajmovima, tržnicama ili drugim prostorima koji ne zadovoljavaju uvjete za prodaju kućnih ljubimaca (st. 2. čl. 15.).Za prekršaj iz st.1. ovog članka novčanom kaznom u svoti od 1.000,00 kn kaznit će se odgovorna osoba u pravnoj osobi.

VI. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Članak 16.

Danom stupanja na snagu ove Odluke prestaje biti na snazi Odluka o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama (Službene novine Općine _______ br.___________).

Članak 17. Ova Odluka stupa na snagu osmog dana od dana objave u Služ-benim novinama Općine _______KLASA: __________ URBROJ: __________ ______________ 2018. PREDSJEDNIK OPĆINSKOG VIJEĆA ___________________

2. Rješenje komunalnog redara kojim se naređuju vlasni-ku psa uvjeti držanja životinje na okućnici (čl. 80. ZZŽ-a)

REPUBLIKA HRVATSKAŽUPANIJA ________________Grad __________________Upravni odjel za komunalno gospodarstvoOdsjek komunalnog redarstvaKLASA: UP/I- _________________URBROJ: 3164-8-7-18-2__________, 23. _________. godineKomunalni redar Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, Odjeljak za komunalno redarstvo Grada __________, na osno-vi st. 1. čl. 80. Zakona o zaštiti životinja (Nar. nov., br. 102/17.) u predmetu nadzora uvjeta držanja životinja u vlasništvu Marić Mare iz __________, Vinogradska 6. donio je

R J E Š E N J E1. Nalaže se Mari Marić iz ___________, Vinogradska 6, (OIB_________ ), vlasnici psa mješanca bijelocrne boje, srednje veličine (20 kg), imena Floki, mikročipiran, oznake _________ i upisan u upisnik, starosti 3 godine, da na okućnici zgrade Vino-gradska 6, k.č.br. 1234, zgr u KO Mlini osigura zaklon postavlja-njem pseće kućice veličine najmanje _________ m2 i osigura psu svakodnevni pristup posudi sa svježom vodom za piće u roku od 8 (osam) dana od dana dostave ovog Rješenja.2. Ako Mara Marić iz ___________, Vinogradska 6, (OIB_________ ) ne postupi prema nalogu iz t. 1. ovog Rješenja, u navedenom će se roku pristupiti izvršenju ovog Rješenja izrica-njem novčanih kazni.3. Žalba na ovo Rješenje ne odlaže izvršenje Rješenja.

O b r a z l o ž e n j e:Komunalni redar Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo Grada ____________, Odjeljak za komunalno redarstvo, utvrdio je očevidom na terenu da je Mara Marić iz ____________, Vinograd-ska 6, na okućnici zgrade Vinogradska 6, k.č.br. 1234, zgr u KO Mlini dr\i psa mješanca bijelocrne boje, srednje veličine (20 kg), imena Floki, mikročipiran, oznake __________ i upisan u upisnik, starosti 3 godine kojemu nije osigurala zaklon od nepovoljnih vremenskih prilika, da pas boravi ispod stabla na okućnici te životinji nije osigu-ran svakodnevni pristup posudi sa svježom vodom za piće.U provedenom je postupku komunalni redar prilikom očevida 12. listopada _________. godine saslušao stranku u postupku, o čemu u spisu prileži zapisnik, te je utvrdio da je vlasnica psa svje-sna potrebe da životinji osigura primjerene uvjete, ali da zbog dulje bolesti nije bila sposobne odgovarajuće skrbiti o psu jer je o njoj samoj skrbila sestra koja nije imala vremena skrbiti i o psu, te je izjavila kako će životinji osigurati uvjete u roku od tri dana.Postupanje vlasnice psa protivno je t. 1. st. 1. čl. 2. Odluke o uvje-tima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama te divljim životinjama (Službene novine Grada ____________ br. ___),stoga je vlasnici psa naložena mjera kao u izreci ovog Rješenja.Odredba t. 3. izreke Rješenja zasniva se na odredbi st. 3. čl. 18. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Nar. nov,. br. 36/95., 109/95. – Uredba, 21/96. – Uredba, 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. – proč. tekst i 82/04., 110/04. – Uredba, 178/04., 38/09. i 79/09., 153/09., 49/11., 84/11. i 90/11., 144/12., 19/13., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15.).Uputa o pravnom lijeku:Protiv ovog Rješenja može se podnijeti žalba Upravnom odjelu za komunalno gospodarstvo Županije _______________, a pu-tem toga upravnog odjela. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana prijma Rješenja, te ne odgađa njegovo izvršenje.Uz žalbu potrebno je priložiti 50,00 kuna upravnih pristojbi, u skladu s Tbr 3. Uredbe o tarifi upravnih pristojbi (Nar. nov., br. 8/17. i 37/17. i 129/17.).Dostaviti:1. Mara Marić, Vinogradska 6. Komunalni redar:___________________ ime i prezime, potpis, pečat2. Pismohrana – ovdje

3. Rješenje o izvršenju mjere postupanja sa životinjom izricanjem novčane kazne (čl. 142. ZUP-a.)

REPUBLIKA HRVATSKAŽUPANIJA ________________Grad __________________Upravni odjel za komunalno gospodarstvoOdsjek komunalnog redarstvaKLASA: UP/I- _________________URBROJ: 2316/03-09/1-18-3__________, 31. ______. godineKomunalni redar Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, Odjeljak za komunalno redarstvo Grada __________ , na osno-vi st. 1. čl. 80. Zakona o zaštiti životinja (Nar. nov., br. 102/17.) u predmetu nadzora uvjeta držanja životinja kod Mare Marić iz __________, Vinogradska 6. donio je

KORISNOKONTROLING

Autor: Prof. dr. sc. Klaus ZiegenbeinKontroling poduzeća je disciplina poslovne ekonomije a osobe koje se time u praksi bave su kontroleri. Povremeno se kontroleri s poštovanjem nazivaju i “starim liscima”, koji su vješti u rukovanju brojkama, kao i umjetnicima brojaka, pri čemu se poštovanje iskazuje prema onima koji iz često teško preglednih skupova podataka i znanja mogu brzo i stručno izdvojiti, kategorizirati, komprimirati, interpretirati i staviti na raspolaganje brojke (posebice ekonomske pokazatelje) u svrhu internog upravljanja i sve više vanjskog (financijskog) izvješćivanja.


UPRAVNO PRAVOR J E Š E N J E

o izvršenju1. Određuje se izvršenje Rješenja komunalnog reda-ra Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, Odje-ljak za komunalno redarstvo Grada ________, KLASA: UP/I- _________________ URBROJ: 2316/03-09/1-18-2 __________, od 23. listopada ______. godine kojim se Mari Marić iz ___________, Vinogradska 6, ( OIB_________ ), vlasnici psa mješanca bijelocrne boje, srednje veličine (20 kg), imena Floki, mikročipiran oznake _________ i upisan u upisnik, starosti 3 godine, da na okućnici zgrade Vinogradska 6, k.č.br. 1234, zgr u KO Mlini osigura zaklon postavljanjem pseće kućice veličine najmanje _________ m2 i osigura psu svakodnevni pristup posudi sa svježom vodom za piće u roku od 8 (osam) dana od dana dostave tog Rješenja.2. Utvrđuje se da vlasnica psa nije u rješenjem određenom roku, tj. do 5. studenog ________ godine izvršila naloženu mjeru.3. Vlasnici psa Mari Marić iz ___________, Vinogradska 6, izri-če se radi izvršenja Rješenja iz t. 1., novčana kazna u svoti od ______kn (slovima:_________kn). 4. Novčanu kaznu iz t. 3. Mara Marić iz ___________, Vino-gradska 6, dužna je uplatiti u korist državnog proračuna Grada _____________ na žiro-račun broj: _____________ , model ________, poziv na broj: _________ (OIB), šifra opisa plaćanja __________, opis plaćanja ________, u roku od 8 (osam) dana od dana dostave ovog Rješenja. 5. Upozorava se Mara Marić iz ___________, Vinogradska 6., da će se na izvršenje naložene mjere do izvršenja prisiljavati novom nov-čanom kaznom u većoj svoti te da se kazna može izreći više puta.6. Žalba izjavljena protiv ovog Rješenja ne odgađa izvršenje Rje-šenja.

Ob r a z l o ž e n j eRješenjem komunalnog redara Upravnog odjela za komu-nalno gospodarstvo, Odjeljak za komunalno redarstvo Gra-da ________, KLASA: UP/I- _________________, URBROJ: 2316/03-09/1-18-2 __________, od 23. listopada ______. godine, kojim se Mari Marić iz ___________, Vinogradska 6 (OIB _________ ), vlasnici psa mješanca bijelocrne boje, srednje veličine (20 kg), imena Floki, mikročipiran, oznake _________ i upisan u upisnik, starosti 3 godine, nalaže da na okućnici zgrade Vinogradska 6, k.č.br. 1234, zgr u KO Mlini da osigura zaklon postavljanjem pseće kućice veličine najmanje _________ m2 i da osigura psu svakodnevni pristup posudi sa svježom vodom za piće u roku od 8 (osam) dana od dana dostave tog Rješenja. Navedeno je Rješenje postalo izvršnim dana ___________.

Izvršenica nije u ostavljenom roku postupila prema naloženoj mjeri komunalnog redara, te kako je riječ o radnji koju može iz-vršiti izvršenica osobno, pristupljeno je izricanju novčanih kazni u skladu s odredbom čl. 142. Zakona o općem upravnom postupku (Nar. nov., br. 47/09.).Odredba t. 3. izreke Rješenja zasniva se na odredbi st. 3. čl. 18. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Nar. nov., br. 36/95., 109/95. – Uredba, 21/96. – Uredba, 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. – proč. tekst i 82/04., 110/04. – Uredba, 178/04., 38/09. i 79/09., 153/09., 49/11., 84/11. i 90/11., 144/12., 19/13., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15.).Uputa o pravnom lijeku:Protiv ovog Rješenja može se podnijeti žalba Upravnom odjelu za komunalno gospodarstvo Županije _______________, a pu-tem toga upravnog odjela. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana prijma Rješenja te ne odgađa njegovo izvršenje..Uz žalbu je potrebno priložiti 50,00 kuna upravnih pristojbi, u skladu s Tbr 3. Uredbe o tarifi upravnih pristojbi (Nar. nov., br. 8/17. i 37/17. i 129/17.).Dostaviti:1. Mara Marić, Vinogradska 6 Komunalni redar:_______________________ ime i prezime, potpis, pečat2. Pismohrana – ovdje

9. ZAKLJUČAKIako će pojedini JLS-ovi doživjeti donošenje novog ZZŽ-

a kao nametanje novih poslova i financijskih obveza, ipak moramo priznati kako je skrb o napuštenim životinjama primarno zadaća lokalne zajednice. Iako su tijekom godi-na brojne udruge građana i volonteri provodili hvalevri-jedne aktivnosti u pomoći nezaštićenim životinjama, očito je kako to pitanje ne može biti riješeno samo resursima civilnog društva te kako je za njegovo rješavanje potrebno uključivanje tijela javne vlasti JLS-a, a osobito financijskih sredstava proračuna tih jedinica. Novi ZZŽ na izravni-ji način od dosadašnjeg zakona obvezuje JLS na aktivno uključivanje u zaštitu napuštenih životinja, što su mno-gi JLS-ovi u RH već prepoznali kao vlastiti problem te se uključile svojim resursima u njegovo rješavanje na huma-no prihvatljiv način, poglavito osnivanjem skloništa za na-puštene i izgubljene životinje te osiguranjem sredstava za njihovo funkcioniranje i edukacijom građana.

Opseg: 178 str.Cijena: 84,00 kn

Temeljni zakoni s područja upraveZbirka sadrži pročišćene tekstove sljedećih zakona:

Zakon o Vladi Republike Hrvatske; Zakon o sustavu državne uprave; Zakon o lokalnoj i područnoj (regio-nalnoj) samoupravi; Zakon o Gradu Zagrebu; Zakon o ustanovama; Zakon o državnim službenicima; Zakon o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područ-noj (regionalnoj) samoupravi; Zakoni su ažurirani sa stanjem na dan 2. srpnja 2009. (zaključno s Nar.nov. br.77/09.) a zbirka je namijenjena državnim službeni-cima koji zakone s područja uprave svakodnevno pri-mjenjuju u svom radu, zatim studentima, pristupni-cima državnog i pravosudnog ispita, odvjetnicima te svim građanima koji u rješavanju svojim prava, obve-za ili zaštite vlastitog pravnog interesa nastupaju pred upravnim tijelima.

Dodatne obavijesti i narudžbe:tel.: 01/4699–760;fax: 01/4699–766e-mail: [email protected]



UPRAVNO PRAVO

Može li se sjednica predstavničkog tijela održati bez predsjednikaKatarina SERDAR, dipl. iur.*UDK 342.9

1. UVODU predstavničkom tijelu jedinice lokalne i područne

(regionalne) samouprave donose se ključne odluke koje se tiču funkcioniranja, organizacije i razvoja konkretne lokalne jedinice. Predstavničko je tijelo definirano sustav-nim propisom koji uređuje jedinice lokalne i područne (re-gionalne) samouprave, njihov djelokrug i ustrojstvo, način rada njihovih tijela, nadzor nad njihovim aktima i radom te druga pitanja od značenja za njihov rad. To je Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi1 (u dalj-njem tekstu: ZLP(R)S) koji u čl. 28. propisuje da je pred-stavničko tijelo jedinice tijelo građana koje donosi akte u okviru djelokruga jedinice lokalne, odnosno područne (re-gionalne) samouprave te obavlja druge poslove u skladu sa zakonom i statutom jedinice.

U skladu s čl. 35. ZLP(R)S-a predstavničko tijelo jedi-nice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave:

Ý donosi statut jedinice Ý donosi odluke i druge opće akte kojima uređuje pita-

nja iz samoupravnog djelokruga jedinice Ý osniva radna tijela, bira i razrješuje članove tih tijela

te bira, imenuje i razrješuje i druge osobe određene zakonom, drugim propisom ili statutom

Ý uređuje ustrojstvo i djelokrug upravnih tijela jedinice Ý osniva javne ustanove i druge pravne osobe za obav-

ljanje gospodarskih, društvenih, komunalnih i dru-gih djelatnosti od interesa za jedinicu te

Ý obavlja i druge poslove koji su zakonom ili drugim propisom stavljeni u djelokrug predstavničkog tijela.

Prema ZLP(R)S-u broj članova predstavničkog tijela je neparan te ovisi o broju stanovnika jedinice.2 Prvi među jednakim u predstavničkom tijelu je predsjednik predstav-ničkog tijela koji predstavlja to tijelo te, kao najvažnije, saziva sjednice.

* Ministarstvo uprave1 Nar. nov., br. 33/01., 60/01., 129/05., 109/07., 125/08., 36/09., 150/11., 144/12.,

19/13. – pročišćeni tekst, 137/15. – ispravak i 123/17.2 ZLP(R)S-om je utvrđen fiksan broj članova predstavničkog tijela. Najmanji

broj vijećnika imaju predstavnička tijela u jedinicama koje imaju manje od 500 stanovnika – 7 vijećnika, a najviše vijećnika imaju jedinice s više od 300.000 stanov-nika – 51 vijećnika.

Predsjednik predstavničkog tijela je osoba koja pred-stavlja to tijelo te, kao najvažnije, saziva sjednice i ruko-vodi radom predstavničkog tijela na sjednici. U praksi su moguće određene situacije u kojima predsjednik iz objek-tivnih, ponekad čak i iz subjektivnih razloga nije u moguć-nosti predsjedati sjednicom. U takvim se situacijama po-stavlja pitanje može li se sjednica predstavničkog tijela održati bez predsjednika. U ovom ćemo članku pokušati odgovoriti na to pitanje.

Predstavničko tijelo kao kolegijalno tijelo djeluje i funk-cionira putem sjednica te je njihovo sazivanje i održavanje ključno kako bi se kreirala lokalna politika i donosili opći akti. U praksi su moguće situacije u kojima predsjedniku predstavničkog tijela prestane mandat člana predstavnič-kog tijela, čime mu automatski prestaje i funkcija pred-sjednika. Moguća je i situacija u kojoj predsjednik bude razriješen, a da istodobno ne bude izabran novi predsjed-niku. Nisu nepoznate ni situacije u kojima predsjednik predstavničkog tijela nije htio sazvati sjednicu, ni pred-sjedati već sazvanom sjednicom. U takvim se slučajevi-ma postavlja pitanje ne samo može li se održati sjednica predstavničkog tijela bez predsjednika nego možebitno i sazvati. U ovom ćemo članku pokušati odgovoriti na na-vedena pitanja. No prije toga ukratko nešto o ovlastima predsjednika predstavničkog tijela, izboru vijećnika na tu funkciju te mogućim načinima prestanka obavljanja duž-nosti predsjednika.

2. IMENOVANJE I RAZRJEŠENJE PREDSJEDNIKA PREDSTAVNIČKOG TIJELA

2.1. IZBOR Izbor predsjednika ključan je za rad predstavničkog

tijela. Naime, u skladu s čl. 32. ZLP(R)S-a predstavničko se tijelo smatra konstituiranim izborom predsjednika na prvoj sjednici na kojoj je nazočna većina članova pred-stavničkog tijela. Isto je propisano i Zakonom o lokalnim izborima.3 U skladu s čl. 87. st. 5. tog Zakona, predstav-ničko tijelo jedinice smatra se konstituiranim izborom predsjednika u skladu s odredbama posebnog zakona, tj. ZLP(R)S-a. Ako predsjednik ne bi bio izabran u skladu sa zakonom i u zakonom propisanim rokovima, ponovno će se raspisati izbori.4

Na temelju čl. 34. ZLP(R)S-a predsjednik se bira veći-nom glasova svih članova predstavničkog tijela.

ZLP(R)S-om je u čl. 37. st. 3. propisano da se na sjedni-cama predstavničkog tijela glasuje javno, ako predstavnič-ko tijelo ne odluči da se, u skladu s poslovnikom ili drugim općim aktom, o nekom pitanju glasuje tajno. Iz odredbe navedenog članka proizlazi da je javno glasovanje na sjed-

3 Nar. nov., br. 144/12. i 121/16.4 Konstituirajuće sjednice saziva ministar uprave kao čelnik središnjeg tijela

državne uprave nadležnog za poslove lokalne i područne (regionalne) samouprave ili osoba koju on ovlasti. U praksi, ministar uprave ovlašćuje predstojnike ureda državne uprave u županijama da sazovu konstituirajuće sjednice svih predstavničkih tijela s područja svoje županije. Predstojnik ureda se, u pravilu, ovlašćuje za otvaranje i vođenje konstituirajuće sjednice županijske skupštine na području svoje županije (do određivanja osobe koja će predsjedati sjednicom do izbora predsjednika skup-štine). Jednako tako, predstojnik se ovlašćuje za otvaranje i vođenje konstituirajućih sjednica općinskih i gradskih vijeća s područja županije, međutim, istodobno mu se daje mogućnost da ovlastiti drugu osobu za otvaranje i vođenje konstituirajućih sjednica općinskih i gradskih vijeća.

Prva, konstituirajuća sjednica predstavničkih tijela saziva se u roku od 30 dana od dana objave konačnih rezultata izbora. Ako se predstavničko tijelo ne konstituira u tom roku, ovlašteni sazivač sazvat će novu konstituirajuću sjednicu u roku od narednih 30 dana od dana kada je prethodna sjednica trebala biti održana. Ako se predstavničko tijelo ne konstituira ni na toj sjednici, ovlašteni sazivač sazvat će novu konstituirajuću sjednicu u nastavnom roku od 30 dana. Ako se predstavničko tijelo ne bi konstituiralo u navedenim rokovima (to je otprilike razdoblje od 90 dana od objave rezultata izbora), raspisat će se novi izbori.

https://www.zakon.hr/z/132/Zakon-o-lokalnoj-i-podru%C4%8Dnoj-(regionalnoj)-samoupravi

https://www.zakon.hr/z/132/Zakon-o-lokalnoj-i-podru%C4%8Dnoj-(regionalnoj)-samoupravi

https://www.zakon.hr/z/559/Zakon-o-lokalnim-izborima

https://www.zakon.hr/z/559/Zakon-o-lokalnim-izborima


UPRAVNO PRAVOnicama predstavničkog tijela pravilo. U tom se smislu i o izboru predsjednika (kao i o razrješenju) glasuje javno. Međutim, ako u skladu s poslovničkim odredbama bude podnesen prijedlog da se glasuje tajno te isti prijedlog bude i prihvaćen potrebnom većinom glasova, nema za-preke da se provede tajno glasovanje Za donošenje odluka predstavničkog tijela, pa tako i odluke o izboru ili razrje-šenju predsjednika predstavničkog tijela i odluke o načinu glasovanja o izboru ili razrješenju, bitno je da je predstav-ničko tijelo svoju volju u vezi s konkretnim pitanjem izra-zilo potrebnom većinom glasova u skladu sa zakonom.

2.2. RAZRJEŠENJE U okviru ovlasti izbora predsjednika predstavničko tije-

lo, naravno, ima ovlast razrješenja predsjednika (također i potpredsjednika) prije isteka mandata predstavničkog tijela. Zakon posebno ne uređuje mogućnost razrješenja predsjednika niti propisuje moguće razloge za razrješenje.

Prema logici stvari, razrješenje je moguće ako pred-sjednik ili potpredsjednik više ne uživa povjerenje potrebne većine članova predstavničkog tijela. Poslov-nicima se, u pravilu, propisuje tko može inicirati postupak razrješenja. To je najčešće 1/3 članova predstavničkog tijela i možebitno određeno radno tijelo predstavničkog ti-jela. Jednako tako, propisuje se i rok u kojemu je prijedlog za razrješenje potrebno uvrstiti na dnevni red sjednice. To može biti 15, 30 i sl. dana od kada je prijedlog zaprimljen u stručnim službama jedinice.

2.3. PRESTANAK MANDATA PO SILI ZAKONAOsim razrješenjem, dužnost predsjednika predstavnič-

kog tijela može prestati i na temelju same činjenice pre-stanka mandata člana predstavničkog tijela.

U skladu s čl. 80. Zakona o lokalnim izborima članu predstavničkog tijela mandat prestaje u sljedećim sluča-jevima:

Ý ako podnese ostavku, danom dostave pisane ostavke u skladu s pravilima o dostavi propisa-nim Zakonom o općem upravnom postupku

Ý ako je pravomoćnom sudskom odlukom potpuno lišen poslovne sposobnosti, danom pravomoćno-sti sudske odluke

Ý ako je pravomoćnom sudskom presudom osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju duljem od 6 mjeseci, danom pravomoćnosti sudske presude

Ý ako mu prestane prebivalište s područja jedinice, danom prestanka prebivališta

Ý ako mu prestane hrvatsko državljanstvo, danom prestanka državljanstva u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje hrvatsko državljanstvo

Ý smrću.Nesporno je da prestankom mandata člana predstav-

ničkog tijela zbog nekog od prethodno navedenih razloga, prestaju istodobno sva prava i obveze koje proizlaze ne samo iz obnašanja vijećničke dužnosti nego i dužnosti predsjednika.

Podatke o vijećničkim mandatima prikuplja i obrađuje nadležno radno tijelo predstavničkog tijela (najčešće je to mandatno povjerenstvo). To tijelo podnosi izvješće pred-stavničkom tijelu o konkretnom vijećničkom mandatu (prestanku mandata, stavljanju mandata u mirovanje te određivanju zamjenika i početku njegova mandata). Pred-

metno izvješće predstavničko tijelo prima na znanje te se stoga o njemu ne raspravlja, ne odlučuje, a ponajmanje glasuje. Izvješće mandatnog povjerenstva je po svojoj na-ravi deklaratornog karaktera jer se njime samo ustvrđuju činjenice koje su nastupile prema zakonu.

2.3.1. Podnošenje ostavkeU okviru mogućih načina prestanka mandata vijećnika, a

posljedično tome i dužnosti predsjednika, posebno se skre-će pozornost na situaciju podnošenja ostavke. Tu je, naime, potrebno razlikovati dvije situacije: situaciju kada vijećnik podnese ostavku samo na dužnosti predsjednika predstav-ničkog tijela – što znači da mu ne prestaje i dužnost člana predstavničkog tijela, te na situaciju kada podnese ostavku na vijećničku dužnost – u kojem mu slučaju prestaje duž-nost vijećnika te slijedom toga i dužnost predsjednika.

Odredbom čl. 91. st. 1. podst. 3. ZLP(R)S-a propisano je da predsjednicima i ostalim izabranim dužnosnicima predstavničkog tijela prava na temelju obavljanja duž-nosti prestaju danom kada predstavničko tijelo utvrdi činjenicu podnošenja ostavke na dužnost, a najkasnije tridesetog dana od dana podnošenja ostavke.

Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da u slučaju ostavke predsjednika predstavničkog tijela, predstavničko tijelo treba utvrditi činjenicu podnošenja ostavke. Nespor-no je da odluka predstavničkog tijela kojom se utvrđuje predmetno ima deklaratorni karakter. Ostavka je osobni čin kojom pojedinac izražava svoju volju da više ne želi obnašati dužnost na koju je izabran, no podnošenjem na-stupaju posljedice utvrđene zakonom, odnosno nastupaju pravni učinci koji proizlaze iz ostavke.

Dakle, kod podnošenja ostavke na dužnost predsjed-nika, iz navedene odredbe čl. 91. ZLP(R)S-a proizlazi da predstavničko tijelo treba ustvrditi činjenicu da je pred-sjednik podnio ostavku te danom utvrđenja navedenoga predsjedniku prestaju prava koja ostvaruje na temelju ob-našanja te dužnosti. Navedeno je potrebno učiniti u roku od 30 dana od dana podnošenja ostavke. Ako predstavnič-ko tijelo ne bi utvrdilo činjenicu podnošenja ostavke u na-vedenom roku, predsjedniku predstavničkog tijela prema samom zakonu istekom tridesetog dana od podnošenja ostavke prestaju prava na temelju obavljanja dužnosti.

Zbog mogućih dvojba u praksi, treba naglasiti da iz izri-čaja predmetne zakonske odredbe jasno proizlazi da se danom ustvrđivanja činjenice podnošenja ostavke na duž-nost predsjednika smatra dan kada predstavničko tijelo tu činjenicu ustvrdi, tj. konstatira na sjednici predstavničkog tijela, a ne dan kada je ostavka zaprimljena u jedinici.

Nadalje, kao što je već istaknuto, kod podnošenja ostavke moguće je da je predsjednik predstavničkog ti-jela podnio ostavku na vijećničku dužnost. U praksi se predsjednici predstavničkih tijela izjašnjavaju da podno-se ostavku na dužnost i vijećnika i predsjednika, poneki samo na dužnost vijećnika, no ishod je isti – prestanak mandata člana predstavničkog tijela, a posljedično na temelju toga i prestanak dužnosti predsjednika. Dakle, samim činom podnošenja ostavke na dužnost vijećnika, istodobno prestaje i dužnost predsjednika predstavnič-kog tijela ako je riječ o osobi koja obnaša obje dužnosti. U tom slučaju, prestankom mandata člana predstavnič-kog tijela prestaju sva prava i obveze koje proizlaze iz obnašanja navedene dužnosti.


UPRAVNO PRAVO2.4. IZBOR POTPREDSJEDNIKANa temelju čl. 34. ZLP(R)S-a predstavničko tijelo, osim

predsjednika, ima predsjednika i do dva potpredsjedni-ka koji se također biraju većinom glasova svih članova predstavničkog tijela.

Zakonom je propisano da ako predstavničko tijelo ima dva potpredsjednika, oni se, u pravilu, biraju tako da se jedan potpredsjednik bira iz reda predstavničke većine, a drugi iz reda predstavničke manjine, na njihov prijedlog. Treba, međutim, naglasiti da je predmetna odredba čl. 34. st. 2. ZLP(R)S-a instruktivnog karaktera. Naime, izri-čaj „u pravilu“ sadržan u toj odredbi znači da predviđeni način izbora dvaju potpredsjednika (i iz pozicije i opozi-cije) nije obvezujući. S obzirom na instruktivno značenje predmetne odredbe, izbor potpredsjednika stvar je odlu-ke konkretnoga predstavničkog tijela odnosno njegovih članova te je za pitanje zakonitosti izbora bitno da su kandidati predloženi u skladu s općim aktima jedinice te, kao najvažnije, da su potpredsjednici izabrani zakonom propisanom većinom glasova.

Iako se događaju situacije da se o izboru dvaju potpred-sjednika ponekad glasuje u tzv. paketu, tj. da se jednom odlukom izaberu dva potpredsjednika, treba reći da takva praksa nije dobra. Ako su potpredsjednici izabrani na ta-kav način potrebnom većinom glasova, time je svakako izražena volja većine članova predstavničkog tijela. Među-tim, vijećnicima bi trebalo omogućiti glasovanje za svako-ga predloženog kandidata pojedinačno, čime bi jasnije bila izražena volja članova predstavničkog tijela. Nije nužno da oba potpredsjednika budu izabrana jednakim brojem glasova; bitno je da su izabrani potrebnim brojem glasova.

3. NAČIN OBNAŠANJA DUŽNOSTI PREDSJEDNIKA I POTPREDSJEDNIKA

U skladu s čl. 31. ZLP(R)S-a član predstavničkog tijela, pa tako i predsjednik i potpredsjednik predstavničkog tijela, dužnost obavlja počasno i za to ne prima plaću.5 No na temelju istog članka Zakona član predstavničkog tijela ima pravo na naknadu u skladu s odlukom predstav-ničkog tijela.

Na temelju čl. 31. st. 2. navedenog Zakona predstavnič-ko tijelo jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave ovlašteno je donijeti odluku kojom će se odre-diti da članovi predstavničkog tijela imaju pravo na na-knadu, istom odlukom utvrditi na koji će se način ostvariti pravo na naknadu te kolika je svota rečene naknade. Da-kle, predstavničko tijelo ovlašteno je samostalno odrediti svotu naknade koja se isplaćuje vijećnicima. Uobičajena je praksa da se svota naknade za predsjednika i potpredsjed-nike određuje u nešto većom iznosu u odnosu na naknade za ostale članove predstavničkog tijelo. Navedeno je razu-mljivo s obzirom na veće ovlasti predsjednika te potpred-sjednika koji ga zamjenjuju, a time i više posla vezano za sazivanje, vođenje sjednica i ostalo.

S prestankom obnašanja dužnosti predsjednika pre-staju i prava, pa tako i pravo na naknadu koje proizlazi iz činjenice obnašanja te dužnosti. Stoga je bitno jasno utvrđenje prestanka dužnosti (razrješenjem ostavkom ili

5 Na temelju čl. 5. st. 5. Zakona o Gradu Zagrebu (Nar. nov., br. 62/01., 125/08., 36/09. i 119/14.) predsjednik Gradske skupštine i jedan od potpredsjednika mogu svoju dužnost obnašati profesionalno, ako Gradska skupština tako odluči.

iz nekoga drugog razloga). U tom smislu, prava na teme-lju obavljanja dužnosti predsjednika ne bi mogla presta-ti izborom novog predsjednika, nego činom prestankom dužnosti predsjednika, neovisno zbog kojeg mu je razloga prestala dužnost predsjednika.

Podsjeća se da je posljednjim izmjenama ZLP(R)S-a iz 2017. godine6 riješeno pitanje koje je izazivalo brojne dvojbe u praksi. Riječ je o pitanju prava članova predstav-ničkih tijela na izostanak s posla radi sudjelovanja u radu predstavničkog tijela i njegovih radnih tijela.

Naime, pitanje izostanka s radnog mjesta radi obavlja-nja vijećničke dužnosti i sudjelovanja na sjednici, zako-nom prije nije bilo uređeno te su u praksi bili očiti pro-blemi koje članovi predstavničkih tijela imaju sa svojim poslodavcima. Taj se problem nastojao riješiti tako da je sada Zakonom izrijekom propisano da član predstavnič-kog tijela ima pravo na opravdani neplaćeni izosta-nak s posla radi sudjelovanja u radu predstavničkog tijela i njegovih radnih tijela (čl. 31. st. 3.). Takvim se rješenjem nastoji svim osobama izabranim na vijećničku dužnost osigurati nesmetano obnašanje njihove dužno-sti, pod jednakim uvjetima.

U okviru prikaza ovlasti predsjednika predstavničkog tijela na sazivanje sjednica, a u kontekstu prava i obveze vijećnika da prisustvuje sjednicama, ističe se da predsjed-nik mora osigurati da svi vijećnici budu uredno pozvani na sjednice predstavničkog tijela kako bi se pozivu mo-gli odazvati i prisustvovati sjednicama te time neometano obavljati vijećničku dužnost na koju su izabrani. Navede-no znači da prilikom sazivanja sjednica predsjednik u ob-zir treba uzeti, ako je to moguće, pravila službe koju obav-ljaju članovi predstavničkog tijela, odnosno pravila radnog mjesta na kojemu su članovi predstavničkog tijela zapo-sleni, što znači radno vrijeme službe, odnosno radno vrije-me radnog mjesta vijećnika, a sve kako bi vijećnik mogao nesmetano sudjelovati u radu predstavničkog tijela čiji je član. U tom je smislu uobičajena praksa da se sjednice (po-sebno u manjim jedinicama) sazivaju za poslijepodnevne sate. Ako to nije moguće, primjena nove zakonske odredbe trebala bi razriješiti problem osiguranja nazočnosti vijeć-nika sjednicama u smislu njihove odsutnosti s posla zbog prisustvovanja sjednicama.

Dakle, predsjedniku predstavničkog tijela prava na te-melju obavljanja dužnosti prestaju:

Ý istekom mandata Ý danom donošenja odluke o razrješenju od dužnosti

kada ga je predstavničko tijelo razriješilo prije isteka mandata

Ý danom kada predstavničko tijelo utvrdi činjenicu podnošenja ostavke na dužnost, a najkasnije tridese-tog dana od dana podnošenja ostavke

Ý danom imenovanja povjerenika Vlade Republike Hr-vatske za obavljanje poslova iz nadležnosti predstav-ničkog tijela, kada su nastupile zakonom predviđene okolnosti za imenovanje tog povjerenika.

4. OVLASTI PREDSJEDNIKA PREDSTAVNIČKOG TIJELA

Predstavničko tijelo je kolegijalno tijelo tako da se nje-gov rad obavlja na sjednicama. Radom predstavničkog ti-

6 Nar. nov., br. 123/17.

https://www.zakon.hr/z/363/Zakon-o-Gradu-Zagrebu


UPRAVNO PRAVOjela upravlja i to tijelo predstavlja njegov predsjednik. Na temelju čl. 34. st. 2. ZLP(R)S-a predsjednik predstavnič-kog tijela saziva sjednice tog tijela, predsjeda sjednicama i predstavlja predstavničko tijelo. Predsjednik predstavnič-kog tijela saziva sjednice predstavničkog tijela po potrebi, a najmanje jednom u tri mjeseca. Ostala prava i dužnosti predsjednika i potpredsjednika predstavničkog tijela utvr-đuju se poslovnikom predstavničkog tijela.

Poslovnikom pojedinoga predstavničkog tijela tako se, u pravilu, uz ovlasti da predstavlja predstavničko tijelo, sazi-va sjednice i njima predsjeda, propisuje i da predsjednik:

Ý predlaže dnevni red sjednica Ý upućuje prijedloge ovlaštenih predlagatelja u pro-

pisani postupak Ý održava red na sjednicama Ý brine se o postupku donošenja odluka i općih akata Ý brine se o primjeni poslovnika o radu predstav-

ničkog tijela Ý usklađuje rad radnih tijela predstavničkog tijela Ý potpisuje odluke i akte koje donosi predstavničko

tijelo Ý brine se o suradnji predstavničkog tijela s izvrš-

nim tijelom Ý brine se o zaštiti prava vijećnika Ý određuje predstavnike predstavničkog tijela u

svečanim i drugim prigodama itd. Što se tiče uloge potpredsjednika, on pomaže u radu

predsjedniku predstavničkog tijela. Predsjednik može određene poslove iz svog djelokruga povjeriti potpredsjed-niku. Pri obavljanju povjerenih poslova potpredsjednik je obvezan pridržavati se predsjednikovih uputa.

Nadalje, nesporno je da predsjednika, kada je spriječen ili odsutan, zamjenjuje potpredsjednik. Ako predsjednik ima dva potpredsjednika, onda određuje koji će ga pot-predsjednik zamijeniti. Nema zapreke da se poslovnikom propiše pravilo koje će se primijeniti u slučaju da pred-sjednik nije odredio koji će ga potpredsjednik zamijeniti. To, primjerice, može biti pravilo da će ga u tom slučaju zamijeniti potpredsjednik koji je izabran iz reda predstav-ničke pozicije, odnosno većine.

5. RAD PREDSTAVNIČKOG TIJELA BEZ PREDSJEDNIKA

5.1. SAZIVANJE SJEDNICEKao što je već prethodno istaknuto, predsjednik pred-

stavničkog tijela saziva sjednice (čl. 34. st. 3. ZLP(R)S), i to po potrebi, a najmanje jednom u tri mjeseca (čl. 34. st. 4. ZLP(R)S). Postavlja se pitanje tko će sazvati sjednicu predstavničkog tijela u slučaju da je predsjednik podnio ostavku te nema osobe ovlaštene za sazivanje.

Činjenica je da situacija u kojoj je predstavničko tijelo ostalo bez predsjednika ne bi trebala značiti da predstav-ničko tijelo ne može dalje valjano raditi, donositi odluke i izabrati novog predsjednika sve dok ima potreban broj članova za valjano odlučivanje i donošenje odluka, dakle dok postoji kvorum.

U takvom slučaju nema nikakve zapreke da sjednicu sazove potpredsjednik predstavničkog tijela. Upravo je u tome i smisao te dužnosti – ne samo da potpredsjednik pomaže predsjedniku u obavljanju dužnosti nego i da u slučaju odsutnosti predsjednika (u ovom je primjeru to

slučaj prestanaka dužnosti predsjednika) privremeno iz-vršava dužnosti iz djelokruga predsjednika – sazove sjed-nicu predstavničkog tijela.

Međutim, treba voditi računa o tome da je riječ o situa-ciji koja predstavlja iznimku od pravila da sjednice pred-stavničkog tijela saziva predsjednik toga tijela. Naime, na taj se način omogućuje da ne dođe do blokade rada pred-stavničkog tijela. ZLP(R)S-om je propisano da će Vlada Republike Hrvatske raspustiti predstavničko tijelo ako ne može donositi odluke iz svog djelokruga dulje od 3 mje-seca. Ako postoji kvorum i volja potrebne većine članova predstavničkog tijela za rad, nema razloga da se rad pred-stavničkog tijela onemogući samo time da je predsjedniku prestala dužnost. No, s obzirom na to da je riječ o iznimnoj situaciji, potrebno je što prije izabrati novog predsjednika. Iznimna situacija nikako ne smije prerasti u trajnu situa-ciju te treba što kraće trajati

5.1.1. Odgoda sjedniceU okviru ovlasti sazivanja sjednica, predsjednik je

sazvanu sjednicu ovlašten možebitno i odgoditi. U praksi se događa kada jedna od točka dnevnog reda bude razrje-šenje predsjednika predstavničkog tijela, predsjednik po-kušava odgoditi sjednicu s takvim dnevnim redom.

Poslovnicima se propisuje u kojim situacijama dolazi do odgode sjednice. U pravilu je riječ o slučajevima kada se utvrdi da nema kvoruma na sjednici. Tako se najčešće propisuje da ako predsjednik na početku sjednice utvrdi da nije nazočan potreban broj vijećnika, odgađa sjednicu za određeni sat istog dana ili za drugi određeni dan i sat. Jednako tako, predsjednik će prekinuti sjednicu ako za njezina trajanja utvrdi da nije nazočan potreban broj vi-jećnika te zakazati nastavak sjednice za određeni sat istog dana ili za drugi određeni dan i sat. Kada dođe do odgode sjednice, potrebno je o odgodi sjednice i o nastavku preki-nute sjednice zakazanom za drugi dan i sat pisanim putem obavijestiti nenazočne vijećnike, što se, u pravilu, također propisuje poslovnicima kojima se obično i određuje u ko-jem roku treba održati odgođenu sjednicu (primjerice naj-kasnije u roku od osam dana od dana odgode sjednice i sl.).

Takve situacije nisu dvojbene, međutim poslovnici ujedno određuju da uz navedeno, predsjednik predstav-ničkog tijela može odgoditi sazvanu sjednicu ako za to po-stoje opravdani razlozi. Stvar je tumačenja što se smatra opravdanim razlogom.

Nije sporno da je predsjednik ovlašten sazvati sjednice, no ta ovlast ne daje predsjedniku pravo da sprječava i onemogu-ćava rad predstavničkog tijela. Ovlast sazivanja i predsjeda-nja sjednica ne može biti predmetom možebitne zloupotrebe na način da se predstavničko tijelo onemogući u svojem rada, pa čak i kada se predlaže odlučivanje o razrješenju predsjed-nika. Za odgodu moraju postojati prihvatljivi razlozi koji se mogu opravdati (primjerice, situacija koja onemogućava odr-žavanje sjednice u prostorijama u kojima se one obično odr-žavaju, neka izvanredna situacija na području jedinice i sl.).

5.2. PREDSJEDANJE I RUKOVOĐENJE SJEDNICOMU praksi su se znale događati situacije da iako je pred-

sjednik uredno sazvao sjednicu, zbog određenih razloga na nju nije došao ili ju je napustio tijekom sjednice. Što u takvoj situaciju? Može li se tada sjednica održati odnosno nastaviti i tko će njome predsjedati?


UPRAVNO PRAVOU pravilu takve situacije nisu predviđene poslovnici-

ma. Stoga, kada su se dogodile, znao ih je u konačnici rje-šavati čak i sud. Tako je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj Odluci broj: U-III/1612/2006 od 4. srpnja 2007. godine7, ocjenjujući upravo situaciju u kojoj je predstav-ničko tijelo održalo sjednicu bez predsjednika, utvrdio sljedeće: (...) ostvarivanje prava na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu, odnosno rad predstavničkog tijela ne mogu biti onemogućeni činjenicom da poslovni-kom određena situacija nije uređena (u konkretnom sluča-ju nisu propisane pravne posljedice opravdanog, odnosno neopravdanog izostanka predsjednika i potpredsjednika predstavničkog tijela sa sjednice).

Dakle, ako na sazvanu sjednicu nije došao predsjednik ili ju je napustio bez razloga, nema zapreke da predsje-danje i rukovođenje radom predstavničkog tijela preuzme potpredsjednik. Ako nema ni potpredsjednika, a postoji kvorum i želja potrebna većine članova predstavničkog tijela da se sjednica održi, članovi mogu između sebe oda-brati osobu koja će predsjedati sjednicom. Ono što je bitno u slučaju da je došlo do prekida sjednice i osim predsjedni-ka i potpredsjednika, sjednicu napusti i određeni dio vijeć-nika, svi vijećnici moraju biti obaviješteni da će se održati nastavak sjednica. Da bi taj nastavak bio zakonit iako na njemu sudjeluje samo dio vijećnika (i to najmanje onoliko koliko je potrebno da bi postojao kvorum) te nastavkom ne predsjeda predsjednik, možda ni potpredsjednik nego vijećnik kojeg su između sebe izabrali vijećnici, potrebno je da svi vijećnici nedvojbeno imaju saznanja da će se na-stavak održati. Dakle, kada predsjednik (i potpredsjednik) napuste sjednicu ili ju bez opravdanog razloga prekinu, skupina vijećnika koja smatra da nema osnove za preki-dom, mora, jasno, tom prilikom sve nazočne vijećnike oba-vijestiti da će se sjednica ipak održati. U protivnome takva sjednica, odnosno njezin nastavak, mogao bi se poništiti jer svi vijećnici nisu imali saznanja o održavanju sjednice, čime je povrijeđeno njihovo temeljno pravo za sudjelova-njem u radu i odlučivanju predstavničkog tijela za čije su članove izabrani. Tako je postupilo središnje tijelo držav-ne uprave nadležno za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu koje je u svojoj Odluci od 1. prosinca 2008. godine8 ustvrdilo: … neosporno je da 6 vijećnika predstavlja većinu potrebnu za zakonit rad Općinskog vijeća, međutim najstariji vijećnik koji je nastavio voditi sjednicu trebao je obavijestiti sve članove Općinskog vijeća da će se sjednica nastaviti. Kako se to nije dogodilo, pa je sjednicu nastavilo samo 6 vijećnika, povrijeđeno je zakonsko pravo trojice vi-

7 Nar. nov., br. 87/07.8 KLASA: 023-01/08-01/34, URBROJ: 515-11-05-08-32

jećnika koji su napustili službene prostorije da budu pozva-ni na sjednicu te im je time uskraćeno pravo sudjelovanja u radu i odlučivanju Općinskog vijeća, a što je temeljno pravo svakog izabranog člana predstavničkog tijela jedinice lokal-ne, odnosno područne (regionalne) samouprave.

Ako sjednicom nije predsjedao predsjednik, postavlja se pitanje potpisivanja akata koje je predstavničko tijelo donijelo na toj sjednici. Pravilo je da akte nakon njihova donošenja potpisuje predsjednik predstavničkog tijela. No, ako predsjednik nije predsjedao sjednicom, akte potpisuje ona osoba koja je predsjedala sjednicom – potpredsjednik predstavničkog tijela, vijećnik kojeg su vijećnici izabrali da vodi sjednicu jer predsjednik i potpredsjednik nisu bili nazočni. Takve su iznimne situacije moguće te akte tada, naravno, neće potpisati predsjednik jer na sjednici nije ni bio, činjenica je koja slijedom svega prethodno navedenog ne može dovesti u pitanje samu sjednicu, ni akte donese-ne na njoj ako je bilo postupljeno u skladu sa zakonom i općim aktima jedinice.

6. ZAKLJUČAKUloga i značenje predsjednika predstavničkog tijela su

neupitni. To je osoba koja predstavlja predstavničko tijelo, saziva sjednice i njima predsjeda. Slučaj u kojemu je pred-sjedniku prestala dužnost (razrješenjem, podnošenjem ostavke, prestankom vijećničkog mandata i sl.) predstav-lja izvanrednu situaciju jer nastupaju okolnosti u kojima nema osobe ovlaštene za sazivanje sjednice i njezino vođe-nje. No takva izvanredna situacija ne smije biti razlogom zbog kojeg bi rad predstavničkog tijela bio blokiran. Jed-nako tako, ovlasti sazivanja i predsjedanja sjednicom ne mogu biti predmetom zloupotrebe. Predsjednik nikako ne bi smio sprječavati i onemogućavati rad predstavničkog tijela, niti predstavničko tijelo može biti u blokadi zbog (ne)postupanja predsjednika, i činjenice da određene situ-acije nisu predviđene, niti uređene poslovnikom i drugim općim aktima jedinice.

To znači da se sjednica predstavničkog tijela može odr-žati bez predsjednika, no sjednicu mora prethodno ured-no sazvati ovlaštena osoba – ponajprije predsjednik, tek iznimno potpredsjednik. Na sjednici koja se održava bez predsjednika mora bezuvjetno postojati kvorum i potreb-na većina članova predstavničkog tijela nužna za zakoniti rad i zakonito odlučivanje. No takva je situacija iznimna i izvanredan. Ona omogućava da se održi kontinuitet rada predstavničkog tijela, no ako je predsjedniku prestala duž-nost (zbog bilo kojeg razloga), predstavničko tijelo mora što prije izabrati novog predsjednika kako bi to tijelo ured-no i u skladu sa zakonom i općim aktima jedinice izvrša-valo poslove povjerene zakonom.

pretplatite se na novo internet izdanje Vaših

omiljenih stručnih časopisa.

više na rrif.hr


STVARNO PRAVO

Zaštićeni najmoprimci – Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o najmuDr. sc. Ljiljana MATUŠKO ANTONIĆ*UDK 347.414

1. UVODU pravnom sustavu Republike Hrvatske započela je

pretvorba društvenog vlasništva na stanovima na te-melju odredaba Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Nar. nov., br. 43/92., 69/92., 87/92., 25/93., 26/93., 48/93., 2/94., 44/94., 47/94., 58/95., 103/95., 11/96., 76/96., 111/96., 11/97., 103/97., 119/97., 68/98., 163/98., 22/99., 96/99., 120/00., 94/01. i 78/02., dalje: Zakon o otkupu) Usporedno se trebao riješiti i problem obeštećenja bivših vlasnika kojima su stanovi nacionalizirani i/ili konfiscirani. Odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Nar. nov., br. 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02.) definirana su prava vlasnika nacionaliziranih i/ili konfisciranih stanova. Osobe koje su bile nositelji stanarskog prava u konfisciranim stanovima prema Zakonu o najmu stanova (Nar. nov.. br. 91/96., 48/98., 66/98., 22/06. i 68/18., dalje: ZNS) stekli su prav-ni položaj zaštićenih najmoprimaca. Prema ZNS-u, koji je stupio na snagu 5. studenog 1996. godine, takvi najmo-primci uživali su niz zaštitnih mjera, primjerice propi-sana je obveza najmodavaca da sklope s njima ugovore o najmu stana na neodređeno vrijeme, zaštićeni najmoprim-ci plaćaju zaštićenu najamninu čiju svotu utvrđuje Vlada Republike Hrvatske, a koja je znatno niža od najamnina na tržištu nekretnina te je ujedno osigurana i bolja zaštita u slučaju otkaza najma stana.

2. NACIONALIZACIJA NAJAMNIH ZGRADA I STANOVA

Tijekom komunističkog režima tadašnjim Zakonom o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemlji-šta1 ograničavalo se privatno vlasništvo na nekretnina-ma jer su u režimu društvenog vlasništva građani mogli

* Sutkinja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu1 “Službeni list FNRJ” broj 52/58. - dalje: Zakon o nacionalizaciji

Pretvorba društvenog vlasništva započeta početkom 90-ih godina prošlog stoljeća obuhvaćala je nekretnine u režimu društvenog vlasništva, a među inima i stanove kao posebne dijelove nekretnine. Radi provedbe postup-ka pretvorbe društvenog vlasništva na stvarima / ne-kretninama / stanovima donesen je niz propisa, a među ostalima i propisi na temelju kojih se provodio postupak povrata imovine oduzete za vrijeme komunističkog reži-ma. Osobe koje su bile nositelji stanarskog prava u kon-fisciranim stanovima stekli su pravni položaj zaštićenih najmoprimaca. O svemu detaljnije u nastavku u članka.

imati u vlasništvu samo određeni broj nekretnina. Građani na teritoriju tadašnje FNRJ mogli su stjecati (imati) u vlasništvu porodičnu stambenu zgradu, tj. zgradu s dva stana ili s tri manja stana; najviše dva stana kao posebne dijelove zgrade, ili dvije porodične stambene zgrade s naj-više dva stana i trećim manjim stanom, ili jedna porodična stambena zgrada i jedan stan kao posebni dio zgrade.

Odredbom čl. 17. i čl. 18. st. 1. Zakona o nacionalizaci-ji, te odredbe čl. 27. i odredbi čl. 36. do čl. 41. Uredbe o po-stupku za provođenje nacionalizacije najamnih zgrada i građevinskog zemljišta građani su mogli zahtijevati da se posebni dijelovi nekretnine izuzmu iz postupka naci-onalizacije. Komisija za nacionalizaciju rješavala je za-htjeve građana za izuzimanje od nacionalizacije posebnih dijelova nekretnine. Stanom se smatrao skup prostorija namijenjenih da služe stambenim potrebama jednog kori-snika koje, u pravilu, čine građevinsku cjelinu i imaju po-seban glavni ulaz, a pod malim stanom smatrao se stan od dvije sobe sa sporednim prostorijama (čl. 26. st. i. st. 3. Zakona o nacionalizaciji).

Nacionalizacija nekretnina te izuzimanje od naciona-lizacije posebnih dijelova zgrade ili obiteljske stambene zgrade koje su mogle biti u vlasništvu građana, poče-tak je uvođenja i upisa dvostrukog režima vlasništva, društvenog i privatnog vlasništva na nekretninama u zemljišne knjige. Dvostruki režim vlasništva na nekret-ninama označio je i ukidanje načela jedinstvenosti ne-kretnina (superficio solo cedit).

3. OTKUP STANARSKOG PRAVA

3.1. OTKUP STANOVA KOJI NISU ODUZETI BIVŠIM VLASNICIMA

Pretvorba društvenog vlasništva stanova na kojima su fizičke osobe bile nositelji stanarskog prava započela je donošenjem Zakona o prodaji. Stanovi koji su prenijeti u režim društvenog vlasništva i na kojim su osobe stekle stanarsko pravo, donošenjem Zakona o prodaji stekle su pravo otkupa stanova u društvenom vlasništvu. Otku-pom stanova na kojima postoji stanarsko pravo započeta je pretvorba društvenog vlasništva u pravo vlasništva na stanovima kao posebnim dijelovima nekretnine. Pravo ot-kupa stana, kao strogo osobno pravo, pripadalo je no-siteljima stanarskog prava – stanaru. Pravo na otkup stana nije se moglo otuđiti, opteretiti, naslijediti, ali na-kon otkupa stana pravo vlasništva stečeno otkupom može se otuđiti, naslijediti ili opteretiti.

Osim stanova, prodavati se mogu i prostorije na kojima postoji stanarsko pravo koje se, prema posebnom zakonu, ne smatraju stanom. Prema uvjetima propisanim Zako-nom o prodaji mogao se samo otkupiti jedan stan. Pred-met prodaje su i garaže ako čine građevinsku cjelinu sa stanom ili ako je stanaru dodijeljeno pravo korištenja kao pripadajući dio stana te su se odredbe navedenog Zakona o prodaji odnosile i na stanove na kojima je prema posebnim propisima izvršena pretvorba vlasništva te na

https://www.zakon.hr/z/275/Zakon-o-prodaji-stanova-na-kojima-postoji-stanarsko-pravo

https://www.zakon.hr/z/275/Zakon-o-prodaji-stanova-na-kojima-postoji-stanarsko-pravo

https://www.zakon.hr/z/130/Zakon-o-naknadi-za-imovinu-oduzetu-za-vrijeme-jugoslavenske-komunisti%C4%8Dke-vladavine



https://www.zakon.hr/z/168/Zakon-o-najmu-stanova


STVARNO PRAVOstanove koji čine imovinu za koju je pokrenut postupak prisilne nagodbe, stečaja i likvidacije.

3.2. OTKUP STANOVA KOJI SU BILI ODUZETI U POSTUPCIMA NACIONALIZACIJE I KONFISKACIJE IMOVINE

3.2.1. Nacionalizirani stanoviNa stanovima koji su bili oduzeti u postupcima naciona-

lizacije pretvorba kroz postupke otkupa stanova provodila se na temelju odredaba Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vlada-vine2 (čl. 23. Zakona o naknadi). Ako za stan koji je preni-jet prisilno u društveno vlasništvo, nije podnesen zahtjev za otkup, tada se takav stan vraćao u postupku denacio-nalizacije prijašnjem vlasniku. Cijena stana utvrđivala se prema odredbama propisanim Zakonom o prodaji, s time da se plaćanje cijene moglo ugovoriti u mjesečnim obrocima ili jednokratno.3

Prijašnji vlasnici stana, ovlaštenici prava na naknadu prema Zakonu o naknadi, nisu mogli dobiti u postupci-ma povrata stanove ako je na stanovima stečeno sta-narsko pravo, s time da se iznimno prijašnjem vlasniku daje u vlasništvo i posjed stan na kojem ne postoji stanar-ski odnos (čl. 22. Zakona o naknadi).

3.2.2. Konfiscirani stanoviZakon o naknadi u svojim odredbama propisao je i

postupak otkupa konfisciranih stanova.4 U odnosu na stanove koji su konfiscirani, nositelji stanarskog prava stekli su pravo otkupa na temelju Zakona o naknadi pod pretpostavkom da se za konfiscirani stan ne podnese pra-vodobni zahtjev za naknadom ili zahtjev za povratom kon-fisciranog stana bude pravomoćno odbijen. Ako je stan vraćen prijašnjem vlasniku, stanar s članovima poro-dičnog domaćinstva nastavio bi koristiti se stanom po uvjetima posebnog zakona kao najmoprimac.5 U slu-čaju vraćanja stana prijašnjem vlasniku stanar je stekao položaj zaštićenog najmoprimca u skladu s odredbama ZNS-a, te bi nastavio koristiti se stanom. Između zašti-ćenog najmoprimca i najmodavca, prijašnjeg vlasnika kojemu je vraćen stan, zasnivao bi se obveznopravni odnos, s time da je propisan niz ograničenja u korist najmoprimca. Prema odredbama ZNS-a članovi porodič-nog domaćinstva su bračni drug stanara odnosno naj-moprimca i osobe koje zajedno s najmoprimcem stanuju posljednje dvije godine, i to srodnici po krvi u pravoj liniji i njihovi bračni drugovi, braća i sestre, pastorčad i usvoje-nici, djeca bez roditelja uzeta na uzdržavanje, očuh i ma-ćeha, usvojitelj i osobe koje je stanar obvezan po zakonu uzdržavati, osoba koja s njim živi u izvanbračnoj zajedni-ci, ako se takva zajednica može izjednačiti s bračnom za-jednicom, te osoba koja nije određena stanarom na stanu u kojem stanuje.

2 Nar. nov., br. 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01. i 81/02., dalje: Zakon o naknadi

3 Vidi Crnić J.: Komentar Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugosla-venske komunističke vladavine, Informator, Zagreb, 1997., str. 49-60.

4 Odredbom čl. 22. Zakona o naknadi propisano je među inim da stanovi oduzeti prijašnjem vlasniku, a na kojima postoji stanarsko pravo ne vraćaju se u vlasništvo, osim stanova oduzetih prijašnjem vlasniku na temelju propisa o konfiskaciji.

5 Odredbom čl. 33. Zakona o naknadi propisano je da davanjem stana u vla-sništvo prijašnjem vlasniku, stanari stječu pravni položaj najmoprimaca sukladno odredbama posebnoga zakona (ZNS)

Vlasnik stana i najmoprimac obvezni su sklopiti ugo-vor o najmu koji određuje njihova međusobna prava i ob-veze u skladu s odredbama posebnog zakona, i to u roku od 60 dana od pravomoćnosti rješenja o utvrđivanju prava vlasništva. Položaj zaštićenog najmoprimca sastojao se u pravu trajnog korištenja stanom od strane najmoprimca i članova njegova porodičnog domaćinstva, prava prvoku-pa stana, prava na zaštićenu najamninu, prava na odgova-rajući stan u slučaju otkaza ugovora o najmu radi uselje-nja najmodavca, njegovih potomaka, roditelja i osoba koje je on prema posebnim obvezan uzdržavati.

4. ZAŠTIĆENI NAJMOPRIMAC – PRAVA I OBVEZEZNS uredio je prava i obveze u vezi s najmom i kori-

štenjem stanom ili dijelom stana, a samim donošenjem ZNS-a ukidaju se stanarska prava i uređuju pitanja korištenja stanom na ugovornoj osnovi. Prijelaznim odredbama ZNS-a uređeno je pitanje prestanka stanarskog prava stečenog na temelju prije važećih zakona i stjeca-nja po sili zakona (ex lege) prava i obveza najmoprimca; sklapanja ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom; plaćanje zaštićene najamnine i drugih troškova; pravnog položaja članova obiteljskog domaćinstva najmoprimca; prijelaz prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca; otkaz ugovora o najmu; pravo prvokupa u korist najmoprimca; prava određenih kategorija osoba sustanara; zaštićenih podstanara i drugih osoba kojima Zakon priznaje pravni položaj zaštićenog najmoprimca.

ZNS u svojim je odredbama ograničio visinu najamnine koju je vlasnik stana mogao naplaćivati od zaštićenog naj-moprimca (zaštićena najamnina). Odredba čl. 7. ZNS-a propisuje da se zaštićena najamnina određuje na temelju uvjeta i mjerila koje utvrđuje Vlada Republike Hrvatske. Visina zaštićene najamnine nije mogla biti niža od svo-te potrebne za podmirenje troškova redovitog održavanja stambene zgrade, određenog posebnim propisom. Imajući u vidu da je odredbama ZNS-a propisana visina zaštićene najamnine osobe (vlasnici) kojima su vraćeni stanovi u vlasništvo prema odredbama citiranog Zakona o naknadi u odnosu na osobe koje su imale položaj zaštićenog naj-moprimca nisu samo ograničene u svom privatnom vla-sništvu u odnosu na raspolaganje stanovima nego i u odnosu na određivanje visine najamnine.

4.1. OGRANIČENJA PRAVA VLASNIŠTVA U ODNOSU NA VLASNIKE STANOVA PREMA ZNS-u

Vlasnik stana i osoba koja je ispunjavala uvjete najmo-primca sklapali su ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, a najmoprimac je za vrijeme trajanja ugovornog odnosa imao pravo ugovoriti zaštićenu najamninu. Ako bi vlasnik stana odbio sklopiti ugovor o najmu sa zašti-ćenim najmoprimcem, tada je najmoprimac mogao za-htijevati od suda donošenje presude koja će zamijeniti taj ugovor. Zaštićeni najmoprimac prema samim odredbama ZNS-a obvezan je najmodavcu uz zaštićenu najamninu plaćati komunalnu naknadu i ostale troškove u vezi sa stanovanjem, ako tako ugovore. Svotu sredstava pričuve plaćao je vlasnik stana tj. najmodavac.6

6 Prema odredbi čl. 380. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 96/91., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 38/09., 153/09.,


STVARNO PRAVOPravo vlasništva na stanovima koji su vraćeni bivšim

vlasnicima nije se samo ograničilo u odnosu na visinu naja-mnine (zaštićena najamnina) nego i na razdoblje u kojem je ex lege najmodavac bio u ugovornom odnosu sa zaštićenim najmoprimcem i članovima njegova domaćinstva. Naime, osim osobe koje su bili nositelji stanarskog prava, a koje su stekle status zaštićenog najmoprimca, i druge osobe koje su imale pravni položaj člana obiteljskog domaćinstva, ste-čenog prema odredbama Zakona o stambenim odnosima7, upisivale su se u ugovor o najmu. Ako je najmodavac smatrao da ni jedna od osoba zatečenih u stanu na dan stupanja na snagu ZNS-a nema pravni položaj nositelja stanarskog prava, te osobe su mogle pokrenuti postupak pred sudom radi utvrđivanja pravnog položaja zaštićenog najmoprimca. Nadalje, osobe koje su upisane u ugovor o najmu stjecale su određena prava u odnosu na stan pa tako prema odredbi čl. 37. ZNS-a u slučaju smrti zaštićenog najmoprimca ili kada zaštićeni najmoprimac napusti stan, prava i dužnosti zaštićenog najmoprimca iz ugovora o najmu prelaze na osobu navedenu u ugovoru o najmu stana, ovisno o sporazumu tih osoba. Najmodavac je imao obvezu sklopiti ugovor o najmu stana s osobama koje su ostale živjeti u stanu (čl. 37. i čl. 38. ZNS-a).

Prava stečena ugovorom o najmu štitila su zaštićenog najmoprimca i osobe koje su upisane u ugovor o najmu, a najmodavac je mogao otkazati ugovor o najmu stana zaštićenom najmoprimcu koji na temelju posebnog pro-pisa ima pravo na stalnu socijalnu pomoć ili ima više od 60 godina, zbog razloga propisanog samim zakonom, tj. jedino ako tom najmoprimcu jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb, osigura drugi odgovarajući stan s pravom plaćanja zaštićene najamnine koju može podmi-riti (čl. 39. ZNS-a). Najmodavac je mogao otkazati ugovor o najmu i u slučajevima propisanim odredbom čl. 19., čl. 21. i čl. 40. ZNS-a (primjerice ako najmodavac nema rije-šeno stambeno pitanje za sebe i svoju obitelj, a na temelju posebnog propisa ima pravo na stalnu socijalnu pomoć ili ima više od 60 godina).

Zaštićeni najmoprimac ima i pravo prvokupa, pa najmodavac koji namjerava prodati stan obvezan je pre-poručenim pismom ili podneskom putem suda taj stan ponuditi na prodaju zaštićenom najmoprimcu i priopćiti mu cijenu i uvjete prodaje. Ako zaštićeni najmoprimac u roku od 30 dana od dana kada je ponuda učinjena ne izjavi da prihvaća ponudu, najmodavac može stan prodati drugoj osobi, ali samo pod istim uvjetima ili za višu cijenu.

5. ZAŠTITA PRIVATNOG VLASNIŠTVA – PRESUDA EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA

Analizom odredaba ZNS-a uočavamo da su prava za-štićenih najmoprimaca u većem broju ograničavala opseg vlasničkih ovlasti najmodavca, tj. osoba kojima su vraćeni konfiscirani stanovi u vlasništvo prema odred-bama Zakona o naknadi. Prvenstvo je ograničeno pravo uživanja prava vlasništva u vidu trajanja ugovora o na-jmu stana, visini zaštićene najamnine čija svota u odre-đenim razdobljima nije pokrivala ni visinu pričuve koju plaća najmodavac kao vlasnik stana.

143/12., 152/14. i 81/15. - pročišćeni tekst, dalje: ZV) suvlasnici su dužni uplaćivati sredstva zajedničke pričuve.

7 Nar. nov., br. 51/85., 42/86., 22/92. i 70/93.

Imajući u vidu ograničenja uživanja prava vlasništva protiv Republike Hrvatske podnesena je tužba Europskom sudu za ljudska prava. U predmetu Statileo protiv Hrvat-ske (Zahtjev br. 12027/10) donesena je presuda 10. srp-nja 2014. godine. 8 Podnositelj zahtjeva tvrdio je kako mu je povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva zbog nemogućnosti naplate odgovarajuće najamnine za korištenje njegovim stanom koji je u sustavu zašti-ćenog najma. Posebice je naveo da njegova nemogućnost da naplati odgovarajuću najamninu za najam svoga stana predstavljala povredu njegovih vlasničkih prava.

U tijeku postupka podnositeljev nasljednik tvrdio je: ¾ … da je sustav zaštićenog najma propisan Zakonom o najmu stanova nametnuo podnositelju kao najmodav-cu pretjerani teret, jer nije mogao koristiti stan, iznaj-miti ga trećoj osobi po vlastitom izboru i po tržišnim uvjetima, prodati ga po tržišnoj cijeni ili na bilo koji način utjecati na trajanje najma.

Europski sud za ljudska prava u svojoj presudi u od-nosu na pitanje je li došlo do miješanja u pravo podno-sitelja na mirno uživanje njegova “vlasništva” navodi:

¾ ... Sud ponavlja da članak 1. Protokola br. 1 sadrži tri različita pravila: prvo pravilo, navedeno u prvoj reče-nici prvog stavka, općenite je naravi i artikulira načelo mirnog uživanja vlasništva; drugo pravilo, sadržano u drugoj rečenici prvog stavka, obuhvaća lišavanje vla-sništva i podvrgava ga određenim uvjetima; treće pra-vilo, navedeno u drugom stavku, prepoznaje da države imaju pravo, između ostalog, kontrolirati uporabu vla-sništva u skladu s općim interesom...

... Prema mišljenju suda, nesporno je u ovom predmetu došlo do miješanja u vlasnička prava podnositelja, budući da zaštićeni najam za posljedicu ima niz ograničenja koja onemogućavaju najmodavce u ostvarivanju prava na ko-rištenje njihove imovine. Najmodavci, posebice, ne mogu ostvariti to pravo u smislu fizičkog posjedovanja, budući da stanari ostaju u stanu na neodređeno vrijeme, te su njihova prava u pogledu iznajmljivanja stana, uključujući pravo na dobivanje tržišne najamnine i pravo na otkaz najma, u zna-čajnoj mjeri pogođena nizom zakonskih ograničenja...

... Sud smatra da miješanje o kojem je riječ čini mjeru koja predstavlja nadzor nad korištenjem imovine u smislu drugoga stavka članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju.

U odnosu na pitanje je li opravdano miješanje u vlasnič-ka prava podnositelja, Europski sud za ljudska prava od-govorio je i na pitanje smatra li se ograničenja podno-siteljeva prava vlasništva na stanu, koja su svojstvena ugovoru o najmu kojim se ugovara zaštićena najamnina, opravdanima na temelju čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenci-ju. Sud u svojoj presudi navodi:

¾ ... Imajući u vidu: (a) prvenstveno, niski iznos zaštiće-ne najamnine koju je podnositelj zahtjeva imao pravo primati i financijske terete koji su mu kao najmodavcu nametnuti zakonom, što je značilo da je mogao ostvari-ti tek minimalnu dobit od najma svog stana (vidi stavke 129. i 135.-136. ove presude); (b) činjenicu da je pod-nositeljev stan bio zauzet tijekom pedeset pet godina, od čega je više od trinaest godina prošlo od stupanja na snagu Konvencije u odnosu na Hrvatsku, i da nije mogao ući u posjed ili iznajmiti svoj stan po tržišnim

8 Presuda je postala konačnom 10. listopada 2014. godine.


STVARNO PRAVOuvjetima za svoga života (vidi stavke 132.-133. ove pre-sude); te u svjetlu (c) prethodno navedenih ograničenja prava najmodavaca u pogledu otkaza zaštićenog na-jma i nepostojanja odgovarajućih procesnih jamstava za postizanje ravnoteže između konkurentnih interesa najmodavaca i zaštićenih najmoprimaca (vidi stavke 126.-128. ove presude), Sud ne pronalazi zahtjeve op-ćeg interesa (vidi stavak 122. ove presude) koji bi mogli opravdati tako sveobuhvatna ograničenja podnositelje-vih vlasničkih prava i nalazi da u konkretnom pred-metu nije postojala pravedna raspodjela socijalnog i financijskog tereta koji je nastao kao posljedica refor-me u stambenom sektoru. Umjesto toga, na podnosite-lja zahtjeva kao najmodavca stavljen je nerazmjeran i pretjerani pojedinačni teret, budući da je morao snositi većinu socijalnih i financijskih troškova stambenog zbrinjavanja I. T. i njezine obitelji.

... Stoga je došlo do povrede članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju.

Europski sud za ljudska prava u predmetu Statileo pro-tiv Republike Hrvatske nakon analize pravnih propisa kojima se uređuje pretvorba prava nositelja dotadašnjih stanarskih prava, a kojima su nositelji stanarskih prava stekli pravni status zaštićenih najmoprimaca u svojoj presudi, utvrdio je:

¾ da postojeći zakonodavni okvir kojim je uređeno pi-tanje zaštićenog najma stanova nije uspostavio pri-mjerenu ravnotežu između suprotstavljenih interesa vlasnika stanova u kojima žive zaštićeni najmoprim-ci i interesa države da osigura provođenje stambene politike

¾ da osobito ZNS vlasnicima stanova nameće preko-mjeran individualni teret jer su oni primorani “sno-siti većinu socijalnih i financijskih troškova stam-benog zbrinjavanja” zaštićenog najmoprimca, pa je samim time povrijeđen čl. 1. Protokola br. 1. uz Kon-venciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda9 (dalje: Konvencija).

U skladu s navedenim, Republici Hrvatskoj, među inima, naloženo je poduzeti u odnosu na domaće za-konodavstvo, koje nije u skladu s Konvencijom, u procesu izvršenja presude Statileo protiv Hrvatske, u skladu s odredbom čl. 46. st. 1. Konvencije10, konkret-ne zakonodavne mjere kojima će riješiti probleme nastale nametanjem prekomjernog tereta vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci. Konkretnim poduzi-manjem mjera, u smislu izmjene domaćeg zakonodav-stva, potrebno je spriječiti mogućnost daljnjih istovjet-nih povreda Konvencije u domaćem pravnom sustavu. U tom smislu RH izmjenama domaćeg zakonodavstva

9 Članak 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju propisuje da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila upotrebu vlasništva u skladu s općim interesom ili za osiguranje plaćanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

10 Članak 46. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda propisuje da visoke se ugovorne stranke obvezuju da će se podvrgnuti konačnoj presudi Suda u svakom sporu u kojem su stranke i da konačna presuda Suda dostavlja se Odboru ministara, koji nadzire njezino izvršenje. Ako Odbor ministara smatra da je nadzor nad izvršenjem konačne presude otežan nekim pitanjem tumačenja vezanim uz tu presudu, Odbor može predmet uputiti Sudu da odluči o tom pitanju. Odluka Odbora o upućivanju se donosi dvotrećinskom većinom predstavnika ovlaštenih sudjelovati u radu Odbora.

treba osigurati ravnotežu između interesa najmodava-ca, uključujući njihovo pravo na ostvarivanje dobitka od njihove imovine, te općeg interesa zajednice, uključujući dostupnost zadovoljavajućeg smještaja za osobe u lošijem položaju u skladu s načelima zaštite vlasničkih prava pre-ma Konvenciji.

Europski sud za ljudska prava utvrdio je tri glavna ne-dostatka postojećeg zakonodavstva:

¾ neodgovarajuća visina zaštićene visine najamnine u smislu zakonskih financijskih tereta koji su namet-nuti najmodavcima

¾ restriktivni uvjeti za otkaz zaštićenog najma i ¾ nepostojanje bilo kakva vremenskog ograničenja u odnosu na sustav zaštićenog najma.

Konačnošću presude u predmetu Statileo protiv Re-publike Hrvatske započeo je postupak njezina izvrše-nja koji nadzire Odbor ministara Vijeća Europe (dalje: Odbor), a koji je izvršenje predmetne presude stavio pod svoj “pojačani nadzor”. Potrebno je istaknuti kako Odbor ministara Vijeća Europe u slučaju da država odugovla-či s izvršenjem bilo koje presude ili iz njezina držanja (nepoduzimanja konkretnih mjera za izvršenje presude) ima na raspolaganju niz političko-pravnih mehaniza-ma kojima može izvršiti pritisak na državu da ispuni svoju međunarodnu obvezu izvršenja presude Europ-skog suda za ljudska prava.

Nakon donošenja presude u slučaju Statileo Europski sud za ljudska prava do danas je zauzeo istovjetno stajalište u presudama i u slučajevima: Anzulović-Mi-rošević, Bego, Bulić, Doris Knego, Ingrid Knego i Matas.11 Donošenjem presuda od strane Europskog suda za ljudska prava određeni broj vlasnika stanova u kojima su zaštićeni najmoprimci podnijeli su tužbe pred nadležnim sudovima kojima traže naknadu pretrpljene materijalne štete nasta-le kao rezultat kršenja njihova prava na mirno uživanje njihova vlasništva.

6. PRAVNI STATUS ZAŠTIĆENOG NAJMOPRIMCA PREMA ODREDBAMA ZID ZNS-a

Radi ispunjavanja obveza koje proizlaze iz Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske12, ispunjavanja me-đunarodnih obveza Republike Hrvatske koje proizlaze iz presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Sta-tileo protiv Hrvatske i drugim navedenim predmetima, te radi sprječavanja daljnje štete koju trpe vlasnici stanova, odnosno RH, donesen je Zakon o izmjenama i dopunama ZNS-a (dalje: ZID ZNS).13

Odredbama ZID ZNS-a usklađeni su, među inima, kri-teriji za osiguranje drugoga useljivog stana kada taj stan osigurava najmodavac – vlasnik stana s kriterijima za osiguranje drugoga useljivog stana kada taj stan osigura-

11 Presuda Europskog suda za ljudska prava od 15. studenog 2016, Zahtjevi br. 35444/12, 35576/12, 41555/12, 41558/12 i 48914/12 u predmetu Bego i drugi protiv Republike Hrvatske.

12 Odlukom Ustavnog suda ukinuta je odredba čl. 21. st. 2. ZNS-a kojom je bila propisana obveza najmodavca da u slučaju otkaza ugovora o najmu sklopljenog na neodređeno vrijeme osigura najmoprimcu drugi useljiv stan pod uvjetima koji nisu nepovoljniji za najmoprimca i odredba čl. 40. st. 2. istog Zakona prema kojoj je najmodavac kada daje zaštićenom najmoprimcu otkaz ugovora o najmu stana iz razloga ako u taj stan namjerava useliti sam ili namjerava useliti potomke, roditelje ili osobe koje je prema posebnim propisima obvezan uzdržavati, obvezan tom najmo-primcu osigurati drugi odgovarajući stan koji neće biti za najmoprimca nepovoljniji od stana kojim se koristio.

13 Nar. nov., br. 68/18.


STVARNO PRAVOva jedinica lokalne samouprave, stvoren je pravni okvir za uspostavu primjerene ravnoteže između suprotstavljenih interesa vlasnika stanova u kojima žive zaštićeni najmo-primci i interesa države da osigura provedbu stambene po-litike tako da će se vlasnicima stanova postupno omogućiti ostvarivanje dobitka od njihove imovine te će oni potpuno slobodno raspolagati stanovima u njihovu vlasništvu od 1. rujna 2023. godine, uz istodobnu zaštitu općeg interesa zajednice u vidu osiguranja zadovoljavajućeg smještaja za osobe u lošijem položaju i osiguranju prava najmoprimaca (stanara) na poštovanje njihova privatnog i obiteljskog ži-vota te doma zajamčenog odredbama čl. 8. Konvencije.

ZID ZNS u svojim odredbama izjednačava kriterij ve-ličine i lokacije drugoga useljivog stana u slučaju ot-kaza ugovora o najmu stana na neodređeno vrijeme, izjednačavaju se kriteriji za osiguranje drugoga useljivog stana u slučaju otkaza ugovora o najmu stana zaštićenom najmoprimcu kada je taj stan obvezan osigurati vlasnik stana i kada je isti obvezna osigurati jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Zagreb, na način da je u oba slučaja potrebno osigurati odgovarajući stan s pravima i obvezama zaštićenog najmoprimca, potom se uređuje prestanak prava najmoprimca i zaštićenog podstanara na zaštićenu najamninu i druga prava zaštićenih najmopri-maca i zaštićenih podstanara te se uređuje postupno po-većanje svote zaštićene najamnine od 1. rujna 2018. do 31. kolovoza 2023. godine u stanovima koji nisu u vla-sništvu jedinice lokalne samouprave, jedinice područ-ne (regionalne) samouprave ili Republike Hrvatske, i mehanizam plaćanja razlike između povećane najamnine i zaštićene najamnine od strane Republike Hrvatske, od-nosno jedinice lokalne samouprave za socijalno osjetlji-ve skupine najmoprimaca. Socijalno osjetljiva skupina najmoprimaca odnosi se na korisnike stanova koji su članovi obitelji smrtno stradaloga ili nestaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ili hrvatskoga ratnog voj-nog invalida iz Domovinskog rata i nisu stambeno zbrinuti te na korisnike stanova koji na temelju posebnog propisa primaju stalnu socijalnu pomoć.

Nadalje, ZID ZNS uređuje prestanak prava najmopri-maca i zaštićenih podstanara na zaštićenu najamninu i druga prava zaštićenih najmoprimaca i zaštićenih podstanara (osim prava prvokupa stana) koji stanuju u stanovima koji nisu u vlasništvu jedinica lokalne samo-uprave, jedinica područne (regionalne) samouprave ili Re-publike Hrvatske 1. rujna 2023. godine, uvodi se mjera kojom se osigurava izgradnja potrebnog broja stanova u okviru programa društveno poticane stanogradnje za na-jam odnosno kupnju namijenjenu svima zainteresiranim zaštićenim najmoprimcima i drugo.

6.1. OTKAZ UGOVORA O NAJMU STANA SKLOPLJENOG NA NEODREĐENO VRIJEME

ZID ZNS-om su izmijenjene odredbe kojima se ogra-ničavalo pravo najmodavca da otkaže ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, a koji je sklopio sa zašti-ćenim najmoprimcem. Odredbom čl. 2. ZID ZNS-a dodano je poglavlje: “XI.a ZAŠTIĆENI NAJMOPRIMAC I PODSTA-NAR” i čl. 28.a, 28.b, 28.c, 28.d, 28.e, 28.f, 28.g, 28.h, 28.i, 28.j, 28.k, 28.l, 28.m i 28.n kojima se uređuju pitanja veza-na uz zaštićenog najmoprimca i podstanara.

Prema odredbama citiranog Zakona najmodavac može otkazati ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme, osim zbog razloga iz čl. 19. ZNS-a14, ako u taj stan na-mjerava useliti sam ili namjerava useliti svoje potomke, roditelje ili osobe koje je prema posebnim propisima ob-vezan uzdržavati. ZID ZNS-a u odredbi čl. 28.c. propisuje prestanak sustava zaštićenog najma u stanovima u vlasništvu građana. Takvom se izmjenom ZNS-a zako-nodavstvo u cijelosti uskladilo s čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih slobo-da, a ujedno je i ispunjena obveza Republike Hrvatske iz presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Statileo protiv Hrvatske. Jedna od bitnih novina kojima se izmijenilo pravo zaštićenih najmoprimaca propisana je odredbom čl. 28.c. ZID ZNS-a, a koja propisuje rok za iseljenje iz stana osoba, tj. zaštićenih najmoprimaca, s time da su propisani i razlozi u kojima oni nisu ob-vezni iseliti iz stana, a odredbom st. 3. uređuje se na-čin zaštite prava vlasnika stana ako se spomenute osobe ne isele iz stana u propisanom roku. Odredbama čl. 28.c propisuje se po sili zakona prestanak prava zaštićenih najmoprimaca i zaštićenih podstanara na zaštićenu najamninu i druga prava zaštićenih najmoprimaca i zaštićenih podstanara na dan 1. rujna 2023. godine. Prestanak prava na zaštićenu najamninu i drugih prava najmoprimaca i zaštićenih podstanara stanova ne odnose se na osobe koje su stekle status zaštićenog najmoprimca i podstanara u stanovima koji su u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, jedinica područne (regionalne) samouprave ili Republike Hrvatske.

Određenom krugu osoba (hrvatskim braniteljima) RH u obvezi je najkasnije do 31. kolovoza 2023. godine osigu-rati drugi odgovarajući stan u vlasništvu Republike Hrvat-ske, jedinice lokalne samouprave ili druge osobe u kojemu ima prava i obveze najmoprimca koji je sklopio ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme sa zaštićenom naja-mninom (čl. 28.e ZID ZNS-a).15

Odredbama čl. 28.b. ZID ZNS-a u skladu s presu-dom Europskog suda za ljudska prava u predmetu Stati-leo protiv Hrvatske i Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, uspostavljena je ravnoteža između suprotstavljenih interesa vlasnika stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci i interesa države da osigu-ra provedbu stambene politike. U bitnome ZID ZNS-om

14 Prema odredbi čl. 19. ZNS-a najmodavac može otkazati najam stana na neo-dređeno vrijeme ako najmoprimac ne plati u ugovorenom roku najamninu i druge ugovorene troškove u vezi sa stanovanjem; ako najmoprimac stan ili dio stana daje u podnajam, bez dopuštenja najmodavca; ako najmoprimac ili drugi korisnici stana ometaju druge najmoprimce ili korisnike zgrade u mirnom korištenju stanom ili poslovnim prostorom; ako se stanom koristi osoba koja nije navedena u ugovoru o najmu, i to za vrijeme dulje od 30 dana bez dopuštenja najmodavca, osim ako je riječ o bračnom drugu, potomku, roditelju, osobi koju je prema Zakonu dužan uzdržavati ili o osobi koja pruža najmoprimcu ili drugim korisnicima stana nužnu njegu i po-moć samo dok potreba za nužnu njegu i pomoć traje; ako se najmoprimac ili drugi korisnici stana ne koriste stanom za stanovanje, nego se njime koriste u cijelosti ili djelomično za druge namjene.

15 Članak 28.e propisuje obvezu Republike Hrvatska da osigura drugi odgovara-jući stan u vlasništvu Republike Hrvatske, Grada Zagreba, jedinice lokalne samoupra-ve ili druge osobe u kojemu ima prava i obveze najmoprimca koji je sklopio ugovor o najmu stana na neodređeno vrijeme sa zaštićenom najamninom, najkasnije do 31. kolovoza 2023. godine. Ta dužnost ne prestaje protekom propisanog roka. Zaštićeni najmoprimac, zaštićeni podstanar, odnosno predmnijevani najmoprimac, kojemu je pravo prestalo prema čl. 28.c ovoga Zakona, nije dužan iseliti iz stana kojim se koristi do ispunjenja dužnosti Republike Hrvatske, odnosno dužnosti Grada Zagreba odnosno jedinice lokalne samouprave da im se osigura drugi stan. Od 1. rujna 2023. godine pa do ispunjenja svoje dužnosti osiguranja drugog stana Republika Hrvatska, Grad Zagreb odnosno jedinica lokalne obvezna je vlasniku stana plaćati naknadu u visini slobodno ugovorene najamnine na tržištu.


STVARNO PRAVOštite se prava vlasnika stanova na ostvarivanje dobitka od njihove imovine, ali jednako tako osigurava pravo na dom socijalno osjetljivih skupina. Zaštićeni najmoprimci čija se zaštićena najamnina subvencionira snose troš-kove preseljenja u drugi stan kada to od njega zahtjeva RH, Grad Zagreb, odnosno jedinica lokalne samouprave (čl. 28.f. ZID ZNS-a). Na taj se način Republici Hrvatskoj, Gradu Zagrebu, odnosno jedinici lokalne samouprave omogućava smanjenje financijskog opterećenja koje zbog subvencioniranja stanarine uz istodobno ispunjavanje i zaštite prava na dom iz čl. 8. Konvencije za zaštitu ljud-skih prava i temeljnih sloboda, te se vlasniku stana omo-gućava slobodno raspolaganje stanom bez obveze osigura-nja zamjenskog stana. Preseljenja te stjecanje statusa zaštićenog najmoprimca u drugom odgovarajućem stanu određuje središnje tijelo državne uprave nadležno za hrvatske branitelje, odnosno tijelo Grada Zagreba, od-nosno jedinice lokalne samouprave nadležno za poslove stanovanja rješenjem, a protiv tog rješenja može se pokre-nuti upravni spor (podnošenje žalbe nije dopušteno).

Zaštićenom najmoprimcu kojemu je prestalo pravo na zaštićenu najamninu i druga prava zaštićenog naj-moprimca i nadalje se priznaje pravo prvokupa stana u kojem stanuje, a koji je kao zaštićeni najmoprimac imao prema odredbama čl. 44. i 45. ZNS-a (čl. 28.d ZID ZNS-a).

Imajući u vidu da je odredbama ZID ZNS-a propisan rok do kojeg se zaštićeni najmoprimci trebaju iseliti iz stanova u privatnom vlasništvu, potrebno je osigurati potreban broj stanova za sve zainteresirane zaštićene naj-moprimce, zaštićene podstanare i predmnijevane najmo-primce u jedinici lokalne samouprave. Navedenim se Za-konom planira riješiti problem zbrinjavanja zaštićenih najmoprimaca kroz programe društveno poticane sta-nogradnje (čl. 28.h ZID ZNS-a) i kroz program subven-cioniranja kredita koje građani uzimaju od kreditnih institucija za kupnju stana ili kuće odnosno gradnju kuće radi rješavanja svojega stambenog pitanja. Odlu-ka o dodjeli subvencije kredita donesena protivno pravilu o prednosti zaštićenih najmoprimaca prilikom odobrenja subvencije kredita je ništava.

Prema odredbama čl. 28.j zaštićeni najmoprimac i za-štićeni podstanar u stanu koji nije u vlasništvu jedi-nice lokalne samouprave, jedinice područne (regionalne) samouprave ili Republike Hrvatske koji je navršio 70 go-dina života ima pod jednakim uvjetima prednost pred drugim zainteresiranim osobama prilikom primanja u dom za starije i nemoćne osobe čiji je osnivač RH ili jedinica lokalne samouprave na području jedinice lokalne samouprave na kojemu stanuje ili na području druge jedi-nice lokalne samouprave, pod uvjetom da se najmodavcu obveže otkazati ugovor o najmu stana i predati mu stan po primanju u dom. Odluka o primanju u dom donesena protivno navedenom je ništava.

Odredba čl. 6. ZID ZNS-a propisuje prestanak po sili zakona prava najmoprimca i zaštićenog podstanara na zaštićenu najamninu i druga prava zaštićenih najmo-primaca i zaštićenih podstanara na stanu koji nije u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, jedinice područ-ne (regionalne) samouprave ili RH, koji najmoprimac, čiji bračni drug, životni partner ili član obiteljskog domaćin-

stva kojega je obvezan uzdržavati na dan stupanja na sna-gu ZID ZNS-a na području RH ima u vlasništvu useljiv stan ili kuću. U takvom slučaju prijašnji zaštićeni najmo-primac odnosno podstanar može preseliti u svoj stan. Time se, u skladu s presudom Europskog suda za ljudska prava u predmetu Statileo protiv Hrvatske, u određenom broju slučajeva, jasno uvodi vremensko ograničenje, tj. presta-nak sustava zaštićenog najma te se na taj način hrvatsko zakonodavstvo usklađuje s čl. 1. Protokola br. 1. uz Kon-venciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te se ispunjava obveza RH iz spomenute presude. 16

6.2. VISINA ZAŠTIĆENE NAJAMNINEVisina zaštićene najamnine i dalje je ograničena u

razdoblju u kojem zaštićeni najmoprimci mogu ne-smetano živjeti u stanovima koji su vraćeni u postup-cima povrata imovine17, ali u bitnom je izmijenjen način obračuna visine. Odredbama čl. 28.a ZID ZNS-a uređuje se postupno povećanje zaštićene najamnine koju plaća najmoprimac stana i osoba koja je stekla status za-štićenog podstanara prema propisima koji su važili do stupanja na snagu ZNS-a.18 Predviđa se postupno pove-ćanje naknade koju plaća osoba kojoj je danom stupanja na snagu spomenutog Zakona prestalo stanarsko pravo i osoba kojoj je prestao status zaštićenog podstanara, na stanu koji nije u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, jedinice područne (regionalne) samouprave ili RH, a koja nije sklopila ugovor o najmu stana na temelju ZNS-a i nije zatražila od suda donošenje presude koja će zamijeniti taj ugovor. Svrha je propisivanja postupnog povećanja visine zaštićene najamnine privikavati zaštićene najmoprimce na tržišne uvjete najma stanova, poticati ih na osiguranje drugog stana, ali i postupno približavati visinu zaštićene najamnine s visinom najamnine na tržištu. Odredbama ZID ZNS-a (povišenje visine zaštićene najamnine) ispu-njena je obveza RH iz presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Statileo protiv Hrvatske.

Odredbama čl. 28.b ZID ZNS-a uređuje se subvencioni-ranje razlike između povećane zaštićene najamnine i zaštićene najamnine na dan 31. kolovoza 2018. godine i subvencioniranje razlike između povećane naknade i naknade na dan 31. kolovoza 2018. godine. Citiranim je odredbama propisano da razliku najamnine za osobu koja

16 Članak 6. ZID ZNS-a propisuje da danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje pravo najmoprimca i zaštićenog podstanara na zaštićenu najamninu i druga prava zaštićenih najmoprimaca i zaštićenih podstanara na stanu koji nije u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, jedinice područne (regionalne) samouprave ili Republike Hrvatske, ako on, njegov bračni drug, životni partner ili član obiteljskog domaćinstva kojega je najmoprimac obvezan uzdržavati na dan stupanja na snagu ovoga Zakona na području Republike Hrvatske ima u vlasništvu useljiv stan ili kuću. Najmoprimac, odnosno zaštićeni podstanar iz st. 1. ovoga članka obvezan je predati stan vlasniku stana u roku od šest mjeseci od dana kada to vlasnik zatraži pisanim putem.

17 Stanovi koji nisu u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, jedinice područne (regionalne) samouprave ili Republike Hrvatske.

18 Članak 28.c propisuje da s danom 1. rujna 2023. godine prestaje pravo zašti-ćenog najmoprimaca i zaštićenih podstanara na zaštićenu najamninu i druga prava zaštićenih najmoprimaca i zaštićenih podstanara, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije, osim prava na zaštićenu najamninu i drugih prava najmoprimaca i zaštiće-nih podstanara stanova koji su u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, jedinica područne (regionalne) samouprave ili Republike Hrvatske. Nadalje se propisuje da zaštićeni najmoprimac i zaštićeni podstanar kojima je prestalo pravo na zaštićenu najamninu i druga prava zaštićenih najmoprimaca i zaštićenih podstanara i predmni-jevani najmoprimac, obvezni su iseliti se iz stana najkasnije do 1. rujna 2023. godine, ako s najmodavcem odnosno vlasnikom stana nisu sklopili novi ugovor o najmu sta-na. Ako se najmoprimac, zaštićeni podstanar odnosno predmnijevani najmoprimac ne iseli iz stana, najmodavac odnosno vlasnik stana može nadležnom sudu podnijeti tužbu za iseljenje iz stana, a postupak za iseljenje je hitan.


STVARNO PRAVOje član obitelji smrtno stradaloga ili nestaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ili hrvatskoga ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata i nije stambeno zbrinuta pla-ća RH, a za osobu koja na temelju posebnog propisa prima stalnu socijalnu pomoć jedinica lokalne samouprave odno-sno Grad Zagreb na čijem se području nalazi stan. Na taj se način, u skladu s presudom Europskog suda za ljudska prava u predmetu Statileo protiv Hrvatske i Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda osigurava dostu-pnost zadovoljavajućeg smještaja za osobe u lošijem polo-žaju na teret zajednice, umjesto na teret vlasnika stanova, a čime se ispunjava obveza RH iz spomenute iz presude.

Prema odredbama ZID ZNS-a zaštićena najamnina po-većava se svakih dvanaest mjeseci, počinjući od 1. ruj-na 2018. do 31. kolovoza 2023. godine. Svota za koju se povećava najamnina na dan 1. rujna tekuće godine je fik-san i iznosi 1,20 puta zaštićene najamnine koju je najmo-primac ili zaštićeni podstanar plaćao na dan 31. kolovoza 2018. godine. Istovjetnu naknadu plaćaju i osobe kojima je prestalo stanarsko pravo kao i osoba kojoj je prestao status zaštićenog podstanara, na stanu koji nije u vlasništvu je-dinice lokalne samouprave, jedinice područne (regionalne) samouprave ili RH, a koja nije sklopila ugovor o najmu sta-na na temelju ovoga Zakona i nije zatražila od suda dono-šenje presude koja će zamijeniti taj ugovor (predmnijevani najmoprimac). Povećanu najamninu najmoprimac i za-štićeni podstanar dužni su plaćati bez izmjene ugovora, a na temelju izračuna najmodavaca, odnosno, predmni-jevani najmoprimac dužan je plaćati povećanu naknadu na temelju izračuna vlasnika stana. Izračun najmodavca predstavlja vjerodostojnu ispravu na temelju koje se može odrediti ovrha ako je u pisanom obliku te ako je u njima naznačen vjerovnik i dužnik kao i predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze (čl. 28.a ZID ZNS-a.).

Odredbama čl. 28.k, 28.l i 28.m ZID ZNS-a uređuje se pi-tanje prava najmoprimca i zaštićenog podstanara iz čl. 28.d citiranog Zakona kojem je prestalo pravo na zaštiće-nu najamninu i druga prava zaštićenog najmoprimca i predmnijevanog najmoprimca, čiji je neto-dohodak po članu domaćinstva manji ili jednak od polovine prosječne plaće u RH za proteklu godinu. Pravo na subvenciju na-jamnine utvrđuje i visinu mjesečne svote subvencije najamnine te se ona izračunava rješenjem ureda državne uprave u županiji, odnosno ured Grada Zagreba nadležan za stambene poslove. Protiv rješenja nadležnoga uprav-nog tijela kojim je izračunana svote subvencije ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

Zahtjev za utvrđivanjem prava na subvenciju naja-mnine i utvrđivanje visine mjesečne svote subvencije najamnine podnosi se najkasnije do 1. studenog 2023. godine, odnosno u roku od 60 dana od dana ostvare-nja uvjeta za stjecanje prava na subvenciju najamnine u slučaju u kojem su se uvjeti za stjecanje tog prava ostvarili nakon 1. rujna 2023. godine, te se nakon isteka tog dana, odnosno roka, ne može više podnijeti. Zahtjev podnesen nakon 1. studenog 2023. godine, odnosno po proteku roka od 60 dana od dana ostvarenja uvjeta za stjecanje prava na subvenciju najamnine, odbacuje se rješenjem. Protiv tog rješenja ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

ZID ZNS propisuje pravo na pomoć osobama kojima je prestalo pravo na zaštićenu najamninu i druga pra-va zaštićenog najmoprimca i predmnijevanom najmo-primcu, u smislu pomoći u pronalaženju i posredovanju u sklapanju ugovora o najmu, odnosno kupovini stana ili kuće na području jedinice lokalne samouprave na kojemu stanuje ili na području druge jedinice lokalne samouprave (čl. 28.n ZID ZNS-a). Pomoć u pronalaženju i posredo-vanju pruža Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama na pisani zahtjev zaštićenog najmo-primca, zaštićenog podstanara, zaštićenog najmoprimca i zaštićenog podstanara kojemu je prestalo pravo na zašti-ćenu najamninu i druga prava.

6.3. RETROAKTIVNA PRIMJENA ODREDABA ZID ZNS-a

Odredbom čl. 5. ZID ZNS-a propisano je da će se po-stupci započeti prema odredbama ZNS-a do dana stu-panja na snagu ZID ZNS-a dovršiti prema odredbama toga Zakona. Iznimno od toga pravila, u postupcima za-početim prema odredbama čl. 21. odnosno čl. 40. ZNS-a do dana stupanja na snagu ZID ZNS-a primjenjuju se odredbe čl. 1. odnosno čl. 4. citiranog Zakona. Propisana retroaktivna primjena spomenutih odredaba je nužna jer u navedenim člancima ZNS-a postoji pravna praznina koja onemogućava njihovu primjenu, a koja s, u skladu s Odlu-kom Ustavnog suda RH od 31. ožujka 1998. godine (Nar. nov., br. 48/98.) popunjava ovim Zakonom o izmjenama i dopunama ZNS-a.19

7. ZAKLJUČAKZNS je u svojim odredbama zaštitio položaj zaštiće-

nog najmoprimca, među inima u odnosu na razdoblje u kojemu ima pravo, nesmetano, kao zaštićeni najmopri-mac, koristiti se stanom, ograničena je visini najamni-ne te je domaćim zakonodavstvom osobama koje nisu mogle otkupiti stan na kojemu su imali stanarsko pravo pružena potpuna zaštita njihovih prava. Europski sud za ljudska prava u svojim je presudama utvrdio tri glavna nedostatka postojećeg zakonodavstva, tj. ZNS-u: neodgovarajuća visina zaštićene visine najamnine u smislu zakonskih financijskih tereta koji su nametnuti najmodavcima; restriktivni uvjeti za otkaz zaštićenog na-jma i nepostojanje bilo kakva vremenskog ograničenja u odnosu na sustav zaštićenog najma. Konačnošću pre-sude u predmetu Statileo protiv RH započeo je postupak njezina izvršenja koji je nadzirao Odbor ministara Vijeća Europe, a koji je izvršenje predmetne presude stavio pod svoj “pojačani nadzor”. RH je svoje obveze u cijelosti is-punila donošenjem ZID ZNS-a. Odredbama ZID ZNS-a uspostavlja se ravnoteža između interesa najmodava-ca, uključujući njihovo pravo na ostvarivanje dobitka od njihove imovine, te općeg interesa zajednice, uk-ljučujući dostupnost zadovoljavajućeg smještaja za osobe u lošijem položaju u skladu s načelima zaštite vlasničkih prava prema Konvenciji.

19 Odredbe spomenutih članaka Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo je uz obrazloženje da su kriteriji za osiguranje drugoga useljivog stana preteški za vlasnika te da ih treba uskladiti s kriterijima za osiguranje drugog stana kada takvu obvezu ima jedinica lokalne samouprave odnosno Grad Zagreb.


STVARNO PRAVO

Suživot negatorijske zaštite od imisija i prava na život u zdravoj životnoj sredini*

Izv. prof. dr. sc. Gabrijela MIHELČIĆ**Doc. dr. sc. Maša MAROCHINI ZRINSKI***UDK 347.131.4

Autorice u članku analiziraju nacionalno uređenje za-štite od imisija, u prvom redu, stvarnopravnu komponentu tog uređenja. Domaće uređenje zaštite prava vlasništva od uznemiravanja dovedeno je u perspektivu sa zaštitom koju Europski sud za ljudska prava pruža pravu na život u zdravoj životnoj sredini zaštitom prava iz čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (pravo na po-štovanje privatnog i obiteljskog života i doma). U kontek-stu potonjega, analizirana su načela tumačenja i metode kojim se Europski sud služi u njegovu kreiranju i zaštiti te istražena sljedeća obilježja: zahtjev da utjecaji i smetnje iz okoliša i životne sredine povrjeđuju konvencijsko pra-vo, tj. postojanje specifične konvencijske uzročne veze; kategoriju minimalnog stupnja ozbiljnosti; osciliranje „kvantuma“ minimalnog stupnja ozbiljnosti u okviru kon-vencijskih „kolebanja“ te opseg (i vrsta) zaštite prava na život u zdravoj životnoj sredini kroz paradigmu pozitivnih/negativnih obveza država ugovornica.

i s naslova obveznopravnih pravila, ponajprije putem pravila o zahtjevu da se ukloni opasnost od štete iz čl. 1047. Zakona o obveznim odnosima3 te pravilima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu.

Stupanjem na snagu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija ili EKLJP) u studenom 1997. godine4, a zapravo, uz Konvenciju stvo-rene prakse Europskog suda za zaštitu ljudskih prava (dalje: Europski sud ili Sud) pojavili su se novi vidovi za-štite koji se mogu dovesti u vezu sa zaštitom vlasništva od uznemiravanja imisijama.

Europski je sud, naime, koristeći se posebnim nače-lima i metodama tumačenja Konvencije, a na podlozi zaštite konvencijskih prava, stvorio jedno novo pravo – pravo na život u zdravoj životnoj sredini.

Ono je specifično usporedi li se s drugim konvencij-skim pravima zbog nekoliko razloga. Prvi je od njih i onaj temeljni i već je naznačen na određeni način. Pravo na život u zdravoj životnoj sredini, naime, kreirao je Sud tumačeći Konvenciju, pa ono (pravo na život u zdravoj životnoj sre-dini) nije predviđeno ni u izvornom tekstu Konvencije ni u protokolima koji su je slijedili. Plod je primjene načela živućeg instrumenta (engl. living instrument), zapravo, evo-lutivnog tumačenja konvencijskih pojmova (engl. evolutive interpetation), a zatim, tumačenja Konvencije uz pomoć još jednog načela – načela autonomnog tumačenja pojmova (engl. the autonomous concepts) te njegovom primjenom, suženog polja slobodne procjene država ugovornica (engl. margin of appreciation). Konačno, važnu ulogu odigralo je i tumačenje u skladu s načelom učinkovitosti (engl. doctrine of effectiveness) koje je omogućilo da se ustanove (različite) pozitivne obveze država ugovornica, odnosno ar-tikuliraju posljedice koje se zbog neudovoljavanja tim obve-zama ostvaruju po zahtjev razmjernosti.

2. INTERAKCIJA NEGATORIJSKE ZAŠTITE OD IMISIJA I PRAVA NA ŽIVOT U ZDRAVOJ ŽIVOTNOJ SREDINI

2.1. OSNOVNA OBILJEŽJA NACIONALNOG UREĐENJA

Što su imisije naš zakonodavac ne definira tako da bi odredio njihov pojam, nego u čl. 110. st. 1. ZV-a određuje da se nitko ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju imisije, tj. dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl., ako su prekomjerni u odnosu na namjenu primjerenu nekret-nini s obzirom na mjesto i vrijeme, ili izazivaju li znat-niju štetu, ili ako su nedopušteni na temelju posebnog zakona (prekomjerne posredne imisije).

3 , Nar. nov., br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO.4 Nar. nov. – Međ. ug., br. 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99., 14/02, 13/03.,

9/05., 1/06. i 2/10.

1. UVODU hrvatskom pravu negatorijsku zaštitu od imisija, kao

stvarnopravnu komponentu građanskopravne zaštite od imisija, uređuju pravila o zaštiti prava vlasništva od uznemiravanja iz odredbe čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima1 te pravila o susjedskim odnosima iz čl. 100. – 113. ZV-a. Među potonjima nala-zi se i pravilo iz čl. 110. ZV-a koje se tiče upravo imisija. Susjedska prava su takve ovlasti koje, radi uzajamno obzirnog izvršavanja prava vlasništva, daju odredbe ZV-a i drugi propisi vlasniku nekretnine ovlašćujući ga da u izvr-šavanju svog prava vlasništva zahtijeva od vlasnika druge nekretnine da u njegovu interesu trpi, propušta ili čini na svojoj nekretnini ono što je određeno zakonom (čl. 100. st. 1. ZV).2 Vlasnik je, između ostaloga, ovlašten od vlasni-ka druge nekretnine tražiti da njegovu nekretninu ne izlaže (nedopuštenim) imisijama. Zaštita od imisija ima nešto prošireniji sadržaj negoli obična zaštita vlasništva od uznemiravanja. Posebnost imisijske zaštite jest što se, osim sredstvima stvarnopravne naravi, ostvaruje

* Rad je prethodno objavljen u Zborniku PFR-a, vol. 39., br. 1., 2018., str. 241-268. ** Katedra za građansko pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, dalje: PFR.*** Katedra za teoriju države i prava, filozofiju prava, ljudska prava i javnu po-

litiku PFR-a.1 Nar. nov., br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06.,

146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 81/15. – pročišćeni tekst i 94/17., dalje: ZV.2 GAVELLA, N., JOSIPOVIĆ, T., GLIHA, I., BELAJ, V., STIPKOVIĆ, Z., Stvarno pravo, Sv.

1., 2. izmijenjeno i dopunjeno izd., Nar. nov., Zagreb, 2007., dalje: GAVELLA, et al., str. 645. et seq. GLIHA, I., Novo uređenje susjedskih odnosa u svjetlu prilagodbe hrvatskog građanskopravnog poretka europskim, u: Das Budapester Symposium, Beiträge zur Reform des Sachenrechts in den Staaten Südosteeuropas, Budimpeštanski simpozijum, Doprinos reformi stvarnog prava u državama jugoistočne Evrope, Editio Temmen, Bremen, 2003., str. 48. et seq.


STVARNO PRAVOPostoji još jedna odredba koja odgovara na pitanje što

su imisije, a riječ je o pravilu sadržanom u jednom drugom važnom propisu – čl. 4. st. 1. t. 7. Zakona o zaštiti okoliša5 u kojem su imisije opisane kao:

¾ … koncentracija tvari na određenom mjestu i u određe-nom vremenu u okolišu.

Pravila tog propisa6 usmjerena su i na širi objekt zaštite (okoliš),7 razlikuju se sadržajem i ovlastima koja predvi-đaju i tiču se drukčijega kruga ovlaštenika,8 negoli kod imisijske zaštite.9 Dapače, pripadaju jednom drugom po-dručju zaštite.10

Temeljna je ovlast vlasnika kojeg netko uznemirava (pa i imisijama) zahtijevati da ono prestane (čl. 167. st. 1. u vezi sa st. 4. ZV-a).11 Uznemiravanje se može sastojati u činjenju ili nečinjenju (propuštanju) i ne traži se da je njime prouzročena šteta. Bitno je da ima trajnu (trajni-ju) narav odnosno da se

¾ … poduzetim radnjama stvori trajno stanje ili da se te radnje ponavljaju ili da se osnovano može očekivati da će se one opet ponoviti.12

Pravo na zaštitu poput vlasnika (koji je dokazao svoje vlasništvo) ima i predmnijevani vlasnik (dokaže li prav-ni temelj i istiniti način stjecanja posjeda i ako mu je po-sjed pošten). Na njegovu se zaštitu na odgovarajući način primjenjuju pravila o vlasničkoj tužbi predmnijevanoga vlasnika (čl. 167. st. 4. ZV-a). Zaštitu od uznemiravanja može tražiti i posjednik čiji je posjed na takav način sa-movlasno smetan (čl. 20. st. 2. u vezi s čl. 21. st. 1. ZV-a).

Posebnost zaštite od imisija u usporedbi s običnom zaštitom vlasništva od uznemiravanja pojavljuje se s ob-zirom na krug ovlaštenika koji mogu tražiti zaštitu, od-nosno krug onih protiv kojih se može tražiti zaštita. Kod imisijske zaštite taj je krug širi i na aktivnoj i na pa-sivnoj strani. Prema čl. 100. st. 2. ZV-a, treba li vlasnik nešto trpjeti, propuštati ili činiti radi uzajamno obzirnog izvršavanja prava vlasništva, tada su to od njega ovlašteni zahtijevati vlasnici drugih nekretnina. No, jednako kao i vlasnik, zaštitu su ovlaštene zahtijevati i sve one osobe koje posjeduju nekretninu na temelju prava izvedenoga iz njegova.13 Jednako je i na pasivnoj strani. Prema čl. 100. st. 4. ZV-a, trpljenje, propuštanje i činjenje koje se može

5 Nar. nov., br. 80/13., 153/13. i 78/15., dalje: ZZO.6 Ovim je Zakonom u naš nacionalni sustav preneseno čak dvadeset direktiva

(čl. 2. st. 1. t. 1.-20. ZZO), utvrđen okvir za provedbu četiri uredbe (čl. 2. st. 2. t. 1. – 4. ZZO-a) i provedeno usklađivanje s Programom Ujedinjenih naroda za okoliš (čl. 2. st. 3. ZZO-a).

7 U odredbi čl. 3. st. 2. ZZO određuje se da je „… okoliš dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i da ima njezinu osobitu zaštitu.“

8 Vidi za recentnu strukturu upravnog pozitivnopravnog okvira i područja zaštite kod MEDVEDOVIĆ, D., Razvoj upravnopravne zaštite okoliša u Hrvatskoj, u: Upravnopravna zaštita okoliša - gdje smo bili, a gdje smo sada?: okrugli stol održan 23. listopada 2014. u palači Akademije u Zagrebu / ur. BARBIĆ, J., (poseban otisak), HAZU, Zagreb, 2015., osobito od str. 41. et seq.

9 O imisijama u radu, po uzoru na Glihu, govori se kao „… o fizičkim smetnjama koje dolaze s jedne nekretnine na drugu i ometaju služenje ili korištenje drugom nekretninom.“ GAVELLA, et al., op. cit., str. 662.

10 Usprkos tomu, već sada treba napraviti digresiju i reći da se u teoriji navodi (ibidem), a ovdje citiramo Medića, „… da zaštita od imisija … (može – op. aut.) prelaziti klasični građanskopravni odnos dva subjekta, budući da se imisijama (može – op. aut.) ugrožavati životna sredina kao kolektivno dobro.” MEDIĆ, D., Zaštita prava svojine u pravu Republike Srpske, Godišnjak Fakulteta pravnih nauka, vol. 4., br. 4., 2014., str. 32. http://www.gfpn-au.com/sites/default/files/GFPN-4-4/GFPN_godi-na_4_broj_4_Dusko_Medic.pdf, (21. siječnja 2018.). S druge strane, kao putokaz dvosmjerne interakcije instituta, vidi čl. 5. st. 4. i 5. ZZO koji određuje da se svaka šteta koja bi mogla nastati u slučaju onečišćenja okoliša i zdrave životne sredine na-nesena fizičkim i pravnim osobama te pitanje odgovornosti onečišćivača prosuđuje primjenom obveznopravnih pravila.

11 GAVELLA, et al., op. cit., str. 625. et seq.12 MEDIĆ, D., op. cit., str. 32.13 GAVELLA, et al., op. cit., str. 664.

zahtijevati od vlasnika neke nekretnine može se umjesto od njega zahtijevati od onoga koji nekretninu posjeduje na temelju prava izvedenoga iz njegova.14 S obzirom na pitanje legitimacije, treba istaknuti da je i suvlasnike na čijim je suvlasničkim dijelovima uspostavljeno vla-sništvo posebnog dijela nekretnine moguće promatrati kao nositelje susjedskih prava.15 Suvlasnik, jednako kao i samovlasnik, aktivno je legitimiran tražiti negatorijsku zaštitu od imisija.16 Jednako tako, može se pojaviti i kao pasivno legitimiran traži li od njega drugi suvlasnik da ga prestane uznemiravati.17

Imisijska zaštita razlikuje se od obične zaštite od uznemiravanja i po svom sadržaju. Vlasnik nekretnine ponajprije nije obvezan trpjeti neposredne imisije, tj. da ga itko neovlašteno uznemirava time što posebnim uređajima ili na drugi način neposredno odašilje na njegovu nekret-ninu kakve imisije, pa je ovlašten zahtijevati da to uznemi-ravanje prestane i da mu se naknadi pretrpljena šteta (čl. 110. st. 4. ZV-a). Nije, međutim, zabranjeno odašiljati samo neposredne imisije. Pravilo iz čl. 110. st. 1. ZV-a brani služiti se i koristiti nekretninom i tako da na tuđu ne-kretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl. ako su prekomjerni (prekomjerne posredne imisije). Vlasnik nekretnine izložene takvim imisijama ovlašten je od vlasnika nekretnine s koje potječu, zahtijevati da otklo-ni njihov uzrok i naknadi mu prouzročenu štetu te da ubu-duće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrok imisija, dok ne poduzme sve mjere koje su potrebne da se onemoguće. Ta ovlast nije apsolutna. Postoji slučaj kada vlasnik nekretnine, iako izložene prekomjernim posred-nim imisijama, nije ovlašten tražiti imisijsku zaštitu opisa-nog sadržaja. Riječ je o slučaju uređenome u čl. 110. st. 3. ZV-a. Tako, kada prekomjerne posredne imisije potječu od djelatnosti za koju postoji dopuštenje nadležne vla-sti, vlasnici nekretnine koja im je izložena nemaju pravo dok traje dopuštenje zahtijevati propuštanje obavljanja djelatnosti. Ono što mogu zahtijevati jest naknada štete koju su nanijele imisije i poduzimanje prikladnih mjera da se ubuduće spriječe prekomjerne imisije odnosno na-stupanje štete ili da se smanje. Najvažnije zaštitu od imisi-ja razlikuje od obične zaštite vlasništva od uznemiravanje ovlast koju ima nositelj imisijske zaštite, a predviđena je u čl. 110. st. 5. ZV-a.

Naime, vlasnik čijoj nekretnini prijeti predvidiva opa-snost s tuđe nekretnine od neposrednih ili posrednih imi-sija koje ne bi bio dužan trpjeti (prekomjernih), ovlašten je zahtijevati da se odrede i provedu svrhovite mjere radi njihova sprječavanja.18

Zaštitu od imisija posebno obilježava njezina obvezno-pravna dimenzija uređena odredbom čl. 1047. ZOO-a. Njime su uređena dva zahtjeva:

¾ za uklanjanje opasnosti od štete ili suzdržavanje od djelatnosti te

14 Ibidem.15 Ibidem, str. 649.16 Ibidem, str. 627. GOLUB, A., Zaštita prava vlasništva tužbom za prestanak

uznemiravanja (negatorijskom tužbom), Hrvatska pravna revija, 2012., br. 11., str. 2-3.17 Vidi kod obične negatorije, Gavella pozivom na čl. 37. st. 6. ZV. GAVELLA, et al.,

op. cit., str. 690. Golub pozivom na čl. 46. st. 1. ZV. GOLUB, A., op. cit., str. 2-3.18 Gliha u ovom kontekstu naglašava da „… proširenje tužbenog zahtjeva (tako)

specifičnom ovlasti može dovesti u pitanje njezinu narav kao negatorijsku.“ GAVELLA, et. al., op. cit., str. 664.

https://www.zakon.hr/z/194/Zakon-o-za%C5%A1titi-okoli%C5%A1a


STVARNO PRAVO ¾ za poduzimanje odgovarajućih mjera kojima bi se spriječio nastanak štete ili uznemirivanje odnosno uklanjanje izvora opasnosti.

Zahtjev za uklanjanjem opasnosti od štete može podnijeti svatko i tražiti uklanjanje izvora opasnosti od kojega prijeti znatnija šteta (njemu ili drugome) te suzdržavanje od djelatnosti od koje proizlazi uznemiriva-nje ili opasnost štete, ako se oni ne mogu spriječiti odgo-varajućim mjerama (čl. 1047. st. 1. ZOO-a). Zainteresira-na osoba može zahtijevati i da se poduzmu odgovarajuće mjere za sprječavanje nastanka štete ili uznemirivanja ili da se ukloni izvor opasnosti na trošak njegova posjednika, ako on to sam ne učini (čl. 1047. st. 2. ZOO-a). Iznimka je slična onoj predviđenoj u stvarnopravnim pravilima.

Naime, samo nastane li prekomjerna šteta u obavljanju općekorisne djelatnosti za koju je dobiveno odobrenje nad-ležnog tijela, a takva je šteta ona koja prelazi uobičajene granice, može se zahtijevati naknada štete (čl. 1047. st. 3. ZOO), s tim što se može zahtijevati i poduzimanje društve-no opravdanih mjera da se spriječi nastupanje štete ili da se ona smanji (čl. 1047. st. 4. ZOO-a).19

Osim pravila iz odredbe čl. 1047. ZOO-a, u službi imisij-ske zaštite posebnu važnost imaju pravila koja uređuju izvanugovornu odgovornost za štetu. To ne iznenađuje s obzirom na to da dio zaštite od imisija predstavlja ovlast onoga komu je prouzročena šteta tražiti njezino popravlja-nje prema pravilima građanskoga (obveznog) prava. Takva šteta ne mora biti koncentrirana na samu nekretninu niti uopće ne mora biti imovinska, odnosno, a kako određuje čl. 167. st. 3. ZV-a, kad je uznemiravanjem (bespravnim i druk-čijim od oduzimanja stvari) prouzročena šteta, vlasnik ima pravo zahtijevati naknadu štete prema općim pravilima o naknadi štete. Zahtjev za naknadom štete moguće je po-staviti uz negatorijski zahtjev za prestanak uznemira-vanja imisijama ili kao samostalan zahtjev u posebnoj parnici radi naknade štete. Za razliku od negatorijskog za-htjeva koji ne zastarijeva (u čemu se krije jedan od razloga u prilog ovoj zaštiti)20, zahtjev za naknadom štete zastarije-va prema općim pravilima o zastari (iz ZOO-a).21

2.2. OD IMISIJA DO ZAŠTITE OKOLIŠA I ŽIVOTNE SREDINE I NATRAG

Građanskopravne aspekte zaštite okoliša i ulogu nega-torijske zaštite od imisija u toj zaštiti još su 2003. godine detaljno istražili Gliha i Josipović.22 Institut, međutim, per-manentno pobuđuje pozornost u pravnoj teoriji,23 a posebi-ce u okviru šire zaštite okoliša i zdrave životne sredine.24

19 Vidi praksu kod KONTREC, D., Građanskopravna zaštita okoliša u sudskoj praksi, u: Građanskopravna zaštita okoliša: okrugli stol održan 7. lipnja 2017. u palači Akademije u Zagrebu / ur. BARBIĆ, J., HAZU, Zagreb, 2017., str. 85. et seq.

20 O ovom, kao i za detaljnu analizu kod JOSIPOVIĆ, T., Građanskopravna zaštita od štetnih imisija, u: ibidem. str. 56.

21 MEDIĆ, D., op. cit., str. 34.22 GLIHA, I., JOSIPOVIĆ, T., Građanskopravna zaštita okoliša, u: LONČARIĆ-HOR-

VAT, O., CVITANOVIĆ, L., GLIHA, I., JOSIPOVIĆ, T., MEDVEDOVIĆ, D., OMEJEC, J., SERŠIĆ, M., Pravo okoliša, 3. izmijenjeno i dopunjeno izd., Organizator, Zagreb, 2003., dalje: LONČARIĆ-HORVAT, et al., str.187. et seq.

23 JOSIPOVIĆ, T., op. cit., str. 55. et seq. PROSO, M., Građanskopravna odgovornost u području zaštite okoliša, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, vol. 52., br. 3., 2015., str. 712. et. seq.

24 Osim građanskopravnog aspekta zaštite okoliša neizostavno treba naznačiti njezin upravnopravni aspekt te, neovisno o „potrebi njihova snažnija razlikovanja,“ kako kaže Maganić raspravljajući o procesnopravnim aspektima građanskopravne zaštite, „odrediti zajednički okvir za njihovo djelovanje.“ MAGANIĆ, A., Procesnopravni aspekti građanskopravne zaštite okoliša, u: Građanskopravna zaštita okoliša: okrugli stol održan 7. lipnja 2017. u palači Akademije u Zagrebu / ur. BARBIĆ, J., HAZU, Zagreb, 2017., str. 22. Pitanje takva okvira aktualizira i praksa Europskog suda kreirana u zaštiti

To osobito vrijedi s obzirom na obveznopravnu dimenziju imisijske zaštite.25

Ističu se tendencije transformacije instituta imisija u svjetlu potrebe pružanja zaštite okolišu i zdravoj životnoj sredini.26 Pojedini autori smatraju, pak, da je već i u okvirima negatorijske imisijske zaštite moguće dobri-ma poput okoliša i zdrave životne sredine pružiti jedan širi oblik zaštite.27 Pritom polaze od teze da se fokus nega-torijske imisijske zaštite odmiče od klasične zaštite vlasniš-tva od uznemiravanja te od nekretnine kao objekta vlasniš-tva i susjedskih prava, uopće.28 Općenito, određeni autori smatraju da je moguće govoriti o potrebi redefiniranja instituta, odnosno o širim dosezima imisijske zaštite od onih koji se uz nju tradicionalno vežu.29 Analiza prakse

prava na život u zdravoj životnoj sredini. Za povrede prava iz čl. 8. Konvencije, vidi OMEJEC, J., Zaštita okoliša u praksi Europskog suda za ljudska prava, u: Upravnoprav-na zaštita okoliša – gdje smo bili, a gdje smo sada?: okrugli stol održan 23. listopada 2014. u palači Akademije u Zagrebu / ur. BARBIĆ, J., HAZU, Zagreb, 2015., str. 71-99.

25 Ne jednom je istaknuta važnost pravila iz čl. 1047. ZOO-a (prije čl. 156. Zakona o obveznim odnosima iz 1978., Sl. list SFRJ, br. 29/78., 39/85., 46/85., 45/89. i 57/89., dalje : ZOO 1978.). GLIHA, I., JOSIPOVIĆ, T., op. cit., u: LONČARIĆ-HORVAT, et al., str.193. et seq. Za ekološku tužbu, vidi kod MAGANIĆ, op. cit., str. 36. et seq., ŠAGO, D., Ekološ-ka tužba kao instrument građanskopravne zaštite okoliša, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, vol. 50, br. 4., 2013., str. 901. et seq. Pozivajući se na Kačera navodi: “Neprijeporno je da upravo ova odredba predstavlja sedes materiae glede građan-skopravnog vida ekološke zaštite, dok ZOVO predstavlja lex specialis i odnosi se na slučajeve koji su uvjetovani pravom vlasništva.“ KAČER, H., Ekološka tužba – čl. 156. Zakona o obveznim odnosima, Godišnjak 3, Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, XI. tradicionalno savjetovanje – Opatija, 1996., Organizator, 1996., str. 285. Cit. prema: Ibidem, str. 901. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava uvedena je čl. 502.a et seq. Zakona o parničnom postupku, Nar. nov., br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst i 25/13., dalje: ZPP, putem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2011., Nar. nov., br. 57/11., dalje: ZIDZPP/11. CZOBOLY, G., PORETTI, P., Procesnopravni aspekti zaštite okoliša u hrvatskom i mađarskom pravnom sustavu, u: Pravo – regije – razvoj (ŽUPAN, M., VINKOVIĆ, M., (ur.), Pravni fakultet Sveučilišta u Pečuhu i Pravni fakultet Sveučilišta u Osijeku, Pečuh, Osijek, 2013., str. 360.

26 Gajinov se, govoreći o suvremenoj koncepciji imisija, referira na postavke triju dominantnih teorija o njihovoj pravnoj naravi. Kao prvu, spominje teoriju o integritetu životne sredine koja pri određenju i definiciji imisija važnost pridaje ulozi ljudskog dje-lovanja kojim se ugrožava i narušava okoliš odnosno životna sredina. Sljedeća teorija je ona o opasnosti od štete radnjama koje ugrožavaju životnu sredinu, a neovisno o (izvr-šavanju) vlasničkopravnih ovlaštenja. U treću skupinu ulaze empirijske teorije kod kojih je naglasak stavljen na to da je imisije moguće definirati samo pod pretpostavkom da se sistematiziraju sve njihove vrste sa svojim posebnostima. GAJINOV, T., Građanskopravna odgovornost za imisije (doktorski rad), Pravni fakultet, Sveučilišta u Novom Sadu, Novi Sad, 2015., str. 11-16. http://nardus.mpn.gov.rs/bitstream/handle/123456789/5143/Disertacija765.pdf?sequence=1&isAllowed=y (20. siječnja 2018.).

27 Medić, vrlo blizu naglascima Gajinove i polazeći od konstatacije da se „od-govornost za štetu nastalu uslijed prekomjernih imisija zasniva na povredi ‘norme tolerancije’ između susjeda“ (pri tomu se poziva i na stajališta koja je izrazio Rašević u: RAŠOVIĆ, Z., Negatorna tužba, Arhiv za pravne i društvene nauke, br. 1-2., 2006, str. 964, cit. prema MEDIĆ, D., op. cit., str. 32) kaže, da se imisijama i drugim štetnim utje-cajima „ne ugrožava samo pravo vlasništva, već se može ugroziti i pravo na zdravlje onih osoba koje su im izložene, pa se sve više zastupa stav o nužnosti primjene normi o imisijama u cilju zaštite ljudskih prava (u prvom redu, zdravlja) zanemarujući susjedske odnose.“ Ibidem.

28 Treba spomenuti da se u literaturi naglašava da se, „… iako se uznemiravanje najčešće vrši na nekretninama vlasnika, može dogoditi i na pokretnim stvarima.“ LAZAREVIĆ, D., Službenosti i susedsko pravo, Prvo izdanje, Beograd, 2011., str. 468. Cit. prema: MEDIĆ, D., op. cit., str. 31.

29 Gajinov u jednom trenutku sublimira svoju analizu imisijske zaštite zaključkom o „nužnosti zaštite čovjekovog okruženja i mimo tradicionalnog koncepta zaštite građan-skih subjektivnih prava” (GAJINOV, T., op. cit., str. 251.) i u kontekstu antropocentrične i ekocentrične koncepcije (ibidem, str. 16.) artikulira razmišljanja, kao što kaže Cvetić, o (nespornoj – op. aut.) „potrebi zaštite životne sredine kada se njenim ugrožavanjem ili onečišćenjem ne povređuju privatni interesi određenih osoba … (kako bi postala) dobro koje uživa samostalnu pravnu zaštitu.” CVETIĆ, R., Održivi razvoj i ekološka šteta, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Nišu, vol. 53, br. 68, 2014., str. 308. http://www.prafak.ni.ac.rs/files/zbornik/sadrzaj/ZFull/PF_Zbornik_2014_68_lat.pdf (25. siječnja 2018.). Cvetić, u jednom recentnijem radu u perspektivu stavlja ulogu kolektivne i pojedinačne zaštite naglašavajući važnost potonje i kaže: „… smatramo da se pri isticanju javnog (općeg) interesa u zaštiti životna sredina … gubi iz vida privatni interes ... ne spori se nužnost i značaj javnog prava … jer se ono što je od interesa za sve, ne smije prepustiti isključivoj inicijativi pojedinca … to ne treba … dovesti do zaključka o javnom i privatnom interesu kao odvojenim sferama. Štiteći svoj interes u skladu sa važećim pravom, pojedinac dopri-nosi ostvarenju općeg interesa … Pri tome, ne treba podcijeniti zainteresiranost privatnih subjekata za reakciju kojom se ostvaruje zaštita prirodne okoline, kroz zaštitu privatnih interesa. Naprotiv, mislimo da će u takvom kontekstu zaštita okoline biti efikasnija nego kroz aktivnost nadležnih tijela.” CVETIĆ, M. R., Značaj negatorijske tužbe za zaštitu životne sredine, Zbornik Pravnog fakulteta u Novom Sadu, vol. 4, 2015., str. 1594., http://english.pf.uns.ac.rs/images/zbornik/2015-4L.pdf (28. siječnja 2018.).

https://www.zakon.hr/z/134/Zakon-o-parni%C4%8Dnom-postupku


STVARNO PRAVOEuropskog suda kreirana u zaštiti prava na život u zdravoj životnoj sredini može ponuditi neke ideje u tom pravcu.

2.3. NAČELA U SLUŽBI KONCIPIRANJA I ZAŠTITE PRAVA NA ŽIVOT U ZDRAVOJ ŽIVOTNOJ SREDINI

Prva važna značajka (obilježje) prava na život u zdravoj životnoj sredini jest da nije riječ o pravu zajamčenom u Konvenciji. To nije iznenađenje, ima li se u vidu da je Konvencija nastala relativno davno (još 1950. godine) i u vrijeme kada je smatrano da okoliš (zdravu životnu sre-dinu) nije niti moguće niti potrebno konvencijski štititi. Njome su se „u prvom valu“ zajamčila građanska i po-litička prava, tzv. prve generacije, dok su ona u vezi s okolišem (životne sredine) tretirana pravima, tzv. treće generacije. Usprkos tomu što je takvo razlikovanje napušteno,30 a s obzirom na to da se izvorni tekst Konven-cije nije mijenjao (protokolima je samo dodan uzak krug građanskih i političkih prava i, iznimno, neka prava eko-nomsko-socijalnog karaktera, kao pravo na mirno uživa-nje imovine/vlasništva i pravo na obrazovanje), pravo na život u zdravoj životnoj sredini do danas nije ušlo u katalog konvencijskih prava. Razvio ga je Sud primje-njujući uvodno navedena načela i metode tumačenja.31

Time su otvorena vrata povećanom broju zahtjeva u kojima su podnositelji tvrdili da im je povrijeđeno neko od konvencijskih prava (ili više njih) zbog „nepovoljnih utjecaja i smetnji iz okoliša (životne sredine)“. Povrede su se ponajprije dovodile u kontekst prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja, no ne i jednoznačno. Pojavljivale su se i u vezi s povredama dru-gih konvencijskih prava. Primjerice, prava na život,32 za-brane nečovječnog i ponižavajućeg postupanja,33 prava na pristup informacijama,34 prava na mirno uživanje

30 Vidi Bečka deklaracija i program djelovanja, usvojeni na Svjetskoj konferenciji o ljudskim pravima Beč, 14. – 25. lipnja, 1993. godine, potvrđeni na 48. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda, 1993. godine (rezolucija 48/121). „Sva ljudska prava su opća, nedjeljiva, međusobno ovisna i povezana“ (čl. 5.).

31 Usprkos zaključcima da Konvencija nije odgovarajući instrument kojim bi se inauguriralo to pravo. Naime, unatoč pokušajima u okviru Vijeća Europe odnosno prijedlozima Odbora za poljoprivredu, okoliš i lokalna i regionalna pitanja Parla-mentarne skupštine iz 2003. i 2009. godine upućenim Odboru ministara, Protokol o pravu na zdravi okoliš nije nikada donesen. Čak štoviše, u svom je odgovoru Odbor za pravne poslove i ljudska prava (CLARH) Parlamentarne skupštine na prijedlog za donošenje protokola rekao da „Konvencija nije prikladan instrument za zaštitu okoliša niti se njome jamči pravo na život u mirnom, tihom i zdravom okolišu… Ako zajamčimo građanima široko formulirano, individualno pravo na zdravi okoliš bez preciziranja na kojim osnovama i protiv koga pojedinac može podnijeti zahtjev/tužbu, postati će vrlo teško donositi presude o navedenom pitanju.“ Nadalje, „Kon-vencija je instrument čija je osnovna svrha štititi uski krug građanskih i političkih prava s nadzornim mehanizmima ustanovljenim upravo za zaštitu tog uskog kruga građanskih i političkih prava, a ne svih prava zajamčenih međunarodnim ugovorima za zaštitu ljudskih prava.“ Vidi: Parliamentary Assembly, Doc. 12043 29 September 2009, Preparation of an additional protocol to the European Convention on Human Rights, on the right to a healthy environment, Opinion 1, Committee on Legal Affa-irs and Human Rights, http://assembly.coe.int/nw/xml/XRef/Xref-XML2HTML-EN.asp?fileid=12328&lang=en (1. veljače 2018.).

32 Npr. predmeti: Öneryıldız protiv Turske, zahtjev br. 48939/99, presuda od 30. studenog 2004., L.C.B. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, zahtjev br. 23413/94, presuda od 9. lipnja 1998., Budayeva i ostali protiv Rusije, zahtjevi br. 15339/02, 11673/02, 15343/02, 20058/02, 21166/02, presuda od 20. ožujka 2008., Özel i ostali protiv Tur-ske, zahtjevi br. 14350/05 15245/05 16051/05, presuda od 17. studenog 2017., i sl.

33 Primjerice u slučaju da je utvrđena povreda na štetu zatvorenika koji bi bili pasivno izloženi pušenju drugih zatvorenika u predmetu Florea protiv Rumunjske, zahtjev br. 37186/03, presuda od 14. rujna 2010., vidi, Elefteriadis protiv Rumunjske, zahtjev br. 38427/05, presuda od 25. siječnja 2011.

34 Npr. predmeti: Guerra i ostali protiv Italije, zahtjev br. 14967/89, [VV] presuda od 19. veljače 1998., McGinley i Egan protiv Ujedinjenog Kraljevstva, zahtjevi br. 21825/93 23414/94, presuda od 28. siječnja 2000.; Roche protiv Ujedinjenog kra-ljevstva, zahtjev br. 32555/96, presuda od 19. listopada 2005., Brincat i ostali protiv Malte, zahtjevi br. 60908/11, 62110/11, 62129/11, 62312/11, 62338/11, presuda od 24. srpnja 2010., i sl.

imovine / vlasništva35 te prava na pošteno suđenje i pristupu sudu.36

Najčešće su, ipak, povrede prava na život u zdravoj životnoj sredini prosuđivane i dandanas se prosuđuju kroz povrede prava iz čl. 8. Konvencije na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja.

Pokušaju li se pojam i sadržaj prava na život u zdravoj životnoj sredini definirati iz opsega zaštite koju Sud pruža okolišu i životnoj sredini, kao najvažnije je navesti to da Sud ispituje utječe li pogoršanje okoliša i životne sre-dine na pravo zaštićeno čl. 8. Konvencije, a ne postoji li ono samo po sebi.

Naime, ni čl. 8. EKLJP-a, ni bilo koji drugi članak Kon-vencije ne pruža zaštitu pravu na zdrav okoliš odnosno zdravu životnu sredinu.37 U tom je smislu u predmetu Kyrtatos istaknuta nužnost utjecaja i smetnji iz okoliša i životne sredine na privatan život i dom te je označeno kao nedovoljno to što je „došlo do općeg pogoršanja okoliša (životne sredine)“. Kada se u vidu imaju obilježja naše negatorijske zaštite, kao prvom znakovitom okolnošću u usporedbi s pravom na život u zdravoj životnoj sredini, može se označiti upravo ovo što smo netom naveli.

Naime, Sud smatra kako buka i slične smetnje i utje-caji vrijeđaju prava zaštićena čl. 8. Konvencije, a ne ono na koje bi se u duhu našeg uređenja prvo pomisli-lo, tj. na pravo na mirno uživanje imovine / vlasništva. Stoga je tipično da se redovito provjerava postoji li povre-da čl. 8. EKLJP-a, pa nađe li se takva povreda, rasprava o povredi prava na mirno uživanje imovine / vlasništva stavlja se u drugi plan.38

Cijela koncepcija prava na život u zdravoj život-noj sredini izgrađen je na primjeni načela živućeg instrumenta. Do prava se dolazi tek osvijesti li se ideja transformacije konvencijskih prava u skladu s dosegnu-tim stupnjem razvoja. U pravnoj teoriji koja izučava Konvenciju načelo živućeg instrumenata (evolutivnog tumačenja pojmova) prepoznato je kao „jedno je od najpo-znatijih načela sudske prakse u Strasbourgu i predstavlja izraz zahtjeva da se Konvencija tumači ‘u svjetlu da-

35 U pravilu se radilo o predmetima u kojima je došlo do izvlaštenja radi zaštite okoliša i u kojima je procjenjivana razmjernost odnosno nužnost uravnoteženjima privatnog i javnog interesa, npr. predmeti: Turgut i ostali protiv Turske, zahtjev br. 1411/03, presuda od 8. srpnja 2008., Depalle protiv Francuske, zahtjev br. 34044/02, presuda od 29. ožujka 2010., Brosset-Triboulet i ostali protiv Francuske, zahtjev br. 34078/02, presuda od 29. ožujka 2010., Malfatto i Mieille protiv Francuske, zahtjevi br. 40886/06 51946/07, presuda od 6. listopada 2016., i sl.

36 Npr. predmeti: Konig protiv Njemačke, zahtjev br. 6232/73, presuda od 28. lipnja 1978., Taskin i ostali protiv Turske, zahtjev br. 46117/99, presuda od 10. studenog 2004., Ringeisen protiv Austrije, zahtjev br. 2614/65, presuda od 16. srpnja 1971., i sl.

37 Kyrtatos protiv Grčke, zahtjev br. 41666/98, presuda od 22. svibnja 2003.38 Ipak, prije negoli se detaljnije nastavi analiza vezana uz čl. 8. Konvencije, samo

će se kratko naznačiti što je Sud rekao u nekim predmetima protiv Hrvatske koji su se ticali povreda čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju. U njima je izravno i neizravno govoreći o zaštiti okoliša i zdrave životne sredine razmatrao određena pitanja koja bi se tradicionalno podvela pod imisije. U jednom trenutku u predmetu Cokarić protiv Hrvatske, zahtjev br. 33212/02, odluka od 19. siječnja 2006., donoseći odluku o nedopuštenosti, pa, zato i ne ispitujući povredu čl. 1. Protokola 1. uz EKLJP, Sud kaže: „… u načelu se ne jamči pravo uživanja vlasništva u određenom okolišu … međutim, značajne imisije mogu narušiti pravo na mirno uživanje vlasništva zbog smanjenja vrijednosti nekretnine.” (Cokarić, Pravo § 1). U predmetu Bistrović protiv Hrvatske, za-htjev br. 25774/05, presuda od 31. svibnja 2007., utvrđena je povreda čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, usprkos prigovoru da „… nisu iscrpljena domaća pravna sredstva jer podnositelji nisu podnijeli građansku tužbu za naknadu štete za izlaganje buci i opa-snim imisijama” (Bistrović, §24.). No, predmet Öneryıldız u kontekstu čl. 1. uz Protokol 1. svakako je posebno zanimljiv. Temeljna je („vlasničkopravna“) činjenica u njemu to što su podnositelji nezakonito živjeli blizu odlagališta otpada na kojem je došlo do eksplozije i stradavanja devetorice ljudi. O ovom će se predmetu više govoriti.


STVARNO PRAVOnašnjih uvjeta’ i razvija kroz praksu Suda”.39 Njegova je bit vrlo složena, jer s jedne strane potreba evolutivnog tumačenja (tumačenja u skladu s društvenim promjenama i potrebama)40 proizlazi iz naravi Konvencije kao speci-fičnog „ugovora“ kojim se štite ljudska prava, a s druge primjenom tog načela omogućuje se Sudu nužna mjera fleksibilnosti u jamčenju zaštićenih prava.41 Načelo evo-lutivnog tumačenja omogućuje Sudu da svojom prak-som slijedi dinamiku društvenih promjena.42 Međutim, Sud primjenjujući navedeno načelo, a što rezultira i „izne-nađujućim“ odlukama, često ne obrazlaže ili nedovoljno obrazlaže koji su ga razlozi vodili (poput postojanja među-narodnog ili europskog konsenzusa).43 I to, zapravo, čini od početka primjene tog načela. Usprkos tomu, evolutivno je tumačenje jedno od najprihvaćenijih načela tumačenja i s načelom autonomnog tumačenja pojmova omogućuje prilagodbu Konvencije aktualnom trenutku.

Autonomna koncepcija specifično je načelo tumačenja u bliskoj vezi s teleološkim tumačenjem Konvencije. To znači da u određenim slučajevima, kada to smatra važnim, Sud pojedine konvencijske pojmove i prava razumije u posebnom konvencijskom značenju drukčije od znače-nja na nacionalnoj razini. Na neki način, kao da je zna-čenje određenog pojma questio facti u konkretnom slučaju i podložno redefiniranju (postoji li potreba).

Primjena načela učinkovitosti proizlazi iz potrebe da konvencijska prava uživaju zaštitu koja je „djelo-tvorna i učinkovita“, a ne „teoretska i iluzorna“. Zahtje-vom za pružanje takve (vrste) zaštite državama se name-ću brojne pozitivne obveze. Tako je, primjerice, jedna od pozitivnih obveza koja se ticala prava na život u zdravoj životnoj sredini (a o kojima će se više govoriti) dužnost države da poduzme mjere kojima će riješiti problem oneči-šćenja okoliša i ugrožavanja životne sredine koji utječu na uživanje privatnog života i doma podnositelja.

Polje slobodne procjene država nije produkt Kon-vencije u smislu da bi njome bilo propisano.44 U načelu se njime koristi kao sredstvom sudačke samoregulacije kako bi se državama omogućila široka razina diskrecije u predviđanju ograničenja konvencijskih prava. Pritom se polazi od ideje da su nacionalna tijela u boljem položaju (negoli Sud) utvrditi potrebu i vrstu ograničenja. Međutim, to je samo načelno, jer se u praksi pokazuje da se sve češće polje slobodne procjene država sužava naglašavanjem važ-nosti određenog prava za pojedinca.

39 WILDHABER, L., The European Court of Human Rights in Action, Ritsumeikan Law Review, vol. 83, br. 21., 2004., str. 84.

40 Tyrer protiv Ujedinjenog Kraljevstva, zahtjev br. 5856/72, presuda od 25. travnja 1978., §31.

41 DZEHTSIROU, K., European Consensus and the Evolutive Interpretation of the European Convention on Human Rights, German Law Journal, vol. 12, 2011., str. 1731.

42 VARJU, M., Transition as a concet of European human rights law, European Human Rights Law Review, vol. 170., 2009., str. 172.

43 Ovaj se problem pojavio već u prvoj presudi u kojoj se Sud pozvao na nave-deno načelo pod „krinkom“ razvoja moralnih i društvenih standarda i zajedničku praksu država ugovornica, no bez izravnog citiranja ili navođenja navedene prakse (presuda Tyrer). Međutim, takav (a nije preteško reći) paušalan pristup napustio je već u sljedećoj presudi u kojoj se pozvao na načelo živućeg instrumenta i temeljio je (pozvao se) na dvije međunarodne konvencije koje su bile na snazi (Marckx protiv Bel-gije, zahtjev br. 6833/74, presuda od 13. lipnja 1979.). Za detaljniju analizu i problem u pozivanju na načelo živućeg instrumenta, vidi LETSAS, G., Strasbourg’s interpretive ethic: lessons for the international lawyer, European Journal of International Law, vol. 21, br. 3, 2010., str. 521.

44 Iako, kada (odnosno ako) Protokol 15. stupi na snagu, Preambuli Konvencije na kraju će se dodati nova odredba koja će naglasiti načelo supsidijarnosti i sloboda procjene koju uživaju države ugovornice.

2.4. NEGATORIJSKA ZAŠTITA OD IMISIJA U SVJETLU ZAŠTITE PRAVA NA ŽIVOT U ZDRAVOJ ŽIVOTNOJ SREDINI

Naslovu ovog članka i njegovoj cjelokupnoj koncep-ciji prethodio je niz radnih naslova i radnih koncepcija. Odabrani naslov već na određeni način može signalizirati zaključke do kojih su autorice došle. Nužno je reći da je praksa Suda već poznata domaćoj javnosti.45

Provedena analiza obuhvatila je povrede prava na život u zdravoj životnoj sredini u vezi s naravi i opsegom zaštite koja mu se pruža ponajprije kao ljudskom prava koje se štiti Konvencijom. Drugi zahtjev suzio je istraživanje na zaštitu koja se pruža kroz zaštitu prava iz čl. 8. Konven-cije (prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja).46 Najvažnije je naglasiti da su auto-rice promatrale mogućnosti povezivanja prava na život u zdravoj životnoj sredini štićenog u okviru zaštite konvencijskih prava iz navedene odredbe Konvencije i negatorijske zaštite od imisija - dakle, već u građan-skopravnom smislu suženog oblika imisijske zaštite.

2.4.1. Konvencijska zaštita prava na život u zdravoj životnoj sredini

2.4.1.1. Osnovne naznake o predmetu zaštiteEuropski sud zaštićuje pravo na život u zdravoj ži-

votnoj sredini u više pravaca.47 Pogledaju li se predmeti u kojima se ono štiti, moglo bi se reći da postoje dva (te-meljna) okvira zaštite od smetnji i utjecaja. U prvom je slučaju riječ o zaštiti od smetnji i utjecaja vrlo sličnim onima koji se prema našem čl. 110. ZV-a smatraju imi-sijama - onima koje nije dopušteno odašiljati (izravno ili neizravno) na drugu nekretninu kao: dim, neugod-ne mirise, čađu, otpadne vode, potres, buku i sl.

Tako je, na primjer, u predmetu Oluić protiv Hrvat-ske48, govoreći o povredi zaštićenog prava (bila je riječ o pravu na poštovanje doma) Sud naveo:

45 Već smo se pozvali na recentni rad u kojem je Omejec detaljno analizirala zaštitu okoliša u praksi Europskog suda (vidi bilješku 26.). Treba istaknuti i da je Ofak u svom radu koji se još 2012. godine bavio primjenom Konvencije u sporovima koji se tiču zaštite okoliša kazala da činitelji koji se odnose na okoliš i utječu na ljudska prava i temeljne slobode mogu to činiti na tri načina. U prvu skupinu svrstala je takve negativne utjecaje na okoliš koji mogu dovesti do izravne povrede ljudskih prava. Ofak kaže da „u takvim slučajevima država može biti dužna poduzeti mjere kojima će osigurati da nepovoljni okolišni uvjeti ozbiljno ne utječu na ljudska prava zaštićena Europskom konvencijom“ te da je “pružanjem zaštite prava na život (čl. 2.), poštovanje privatnog i obiteljskog života (čl. 8.) te mirno uživanje vlasništva (čl. 1. Protokola br. 1), Europski sud razvio praksu neizravne zaštite materijalnog prava na zdrav okoliš”. Govoreći o drugoj skupini rekla je da „pojedinci mogu imati i određena postupovna prava koja su povezana sa štetnim utjecajima iz okoliša ... Za ostvarenje materijalnog prava na zdrav okoliš od presudne je važnosti postojanje određenog postupka i procesnih jamstava putem kojih će se to pravo moći zaštiti”. U tom kontekstu Ofak spominje sljedeća prava i njihovu zaštitu: „pravo na pristup informacijama o okolišu … pravo na život i poštovanje privatnog i obiteljskog života … sud izveo i pravo sudjelovanja u odlučivanju. Pristup pravosuđu u pitanjima okoliša štiti se putem prava na pošteno suđenje (čl. 6. st. 1.) te prava na djelotvorno pravno sredstvo (čl. 13.)“. U trećoj skupini autorica kaže: „… zaštita okoliša može predstavljati i legitiman cilj kojim se opravdava miješanje u prava zajamčena Europskom konvencijom. Primjerice, pravo na mirno uživanje vlasništva može se ograničiti ako je to potrebno radi zaštite okoliša.” OFAK, L., Primjena Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temelj-nih sloboda u sporovima koji se tiču zaštite okoliša, Hrvatska pravna revija, 2012., br. 4., str. 62-63. Vidi i Manual on Human Rights and the Environment, Principles Emerging from the case-law of the European Convention on Human Rights, CoE Publishing, Strasbourg, 2006, str. 8. Među recentnijim radovima treba spomenuti i onaj u kojem se Sarvan bavila povredama ljudskog prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života i doma zbog neobavljanja i neodgovarajuće kvalitete komunalnih usluga. SARVAN, D., Povreda ljudskog prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života i doma zbog neobavljanja i neodgovarajuće kvalitete komunalnih usluga, http://www.iusinfo.hr/Article/Content.aspx?SOPI=CLN20V01D2018B1127 (25. siječnja 2018.).

46 Što ne znači da zbog objašnjenja pojedinih kategorija neće biti prikazani i predmeti koji se tiču povreda drugih konvencijskih prava, u prvom redu čl. 2. EKLJP-a.

47 Odmah treba reći da je vrlo teško izolirati klasične pravce zaštite po uzoru na naše nacionalno uređenje, npr. građanskopravne, upravnopravne, i sl.

48 Zahtjev br. 61260/08, presuda od 20. svibnja 2010.


STVARNO PRAVO ¾ … ono uključuje, ne samo pravo na konkretan fizič-ki prostor, nego i na tiho uživanje toga prostora … (k tomu) tiho uživanje doma i povrede prava na poštovanje doma nisu ograničene na fizičke povrede (npr. neovla-šteni ulazak) … nego uključuju i one … kao što je buka, emisije, mirisi ili drugi oblici miješanja.“ Odnosno „… povreda može dovesti do povrede prava … ako (pojedin-ca) sprječava u uživanju u udobnosti njegovog doma.49

Slični se navodi mogu pročitati u većini presuda u ko-jima se Sud bavio tim pitanjem, primjerice kao u jednom vrlo važnom predmetu – Hatton i ostali protiv Ujedinjenog Kraljevstva.50

Ipak, praksa Suda pokazuje da Sud vrstu smetnji i utjecaja promatra i u jednom drukčijem, širem kon-tekstu. Rečeno jezikom naših nacionalnih pravila, u utvrđivanju vrste smetnji i utjecaja, Sud izlazi iz okvira zadanih čl. 110. ZV-a i približava se koncepciji ponuđenoj u čl. 4. st. 1. t. 7. ZZO-a.

To je vidljivo u više predmeta, npr. u predmetu Fadeyeva protiv Rusije51 u kojem je bila riječ o smetnjama i utjecajima:

¾ … čeličane koja je ispuštala štetne tvari u vrijednosti-ma višim od onih dopuštenih zakonom.52

Osnovni je dojam, međutim, da izostaje orijentacija ko-jom se vodi naše uređenje pri podjeli imisija.

Svakako treba spomenuti još jednu dimenziju. Naime, kada pruža zaštitu pravu na poštovanje doma, Sud to čini koncipirajući njegov pojam u duhu načela autono-mnog tumačenja pojmova.53 Takva koncepcija ne odgo-vara našem pojmu nekretnine (ni uopće, ni takve kojoj se / čijem se vlasniku (vlasništvu) pruža imisijska zaštita).54 Posljedično, zaštita prava na poštovanje doma i njegovo mirno i udobno uživanje u duhu prava na život u zdravoj životnoj sredini pružena je širem krugu „prostora.“

2.4.1.2. Zahtjev da utjecaji i smetnje iz okoliša i životne sredine povrjeđuju konvencijsko pravo – specifična konvencijska uzročna veza

Štiteći pravo na život u zdravoj životnoj sredini, Sud postavlja sljedeću hipotezu:

¾ da bi se utjecaji i smetnje koje se tiču okoliša i život-ne sredine smatrali konvencijski relevantnim, traži se da je njima (zbog njih) povrijeđeno neko konven-cijsko pravo.

Već smo rekli da je to najčešće pravo iz čl. 8. Konvenci-je, odnosno, između utjecaja i smetnji iz okoliša i životne sredine i povrede zaštićenog konvencijskog prava te ono-ga što je država činila ili trebala činiti, pa nije (tj. propušta-la je), treba postojati uzročna veza.

Riječ je o posebnoj uzročnoj vezi, nazovimo je konven-cijskom uzročnom vezom, koju je prilično komplicirano promatrati kao kategoriju u našem odštetnopravnom smislu. Sud, kao prvo, traži da se utjecajima i smetnjama

49 Oluić, § 44. Vidi također i Udovičić protiv Hrvatske, zahtjev br. 27310/09, pre-suda od 24. travnja 2014.

50 Zahtjev br. 36022/97, [VV] presuda od 7. ožujka 2003., § 96.51 Zahtjev br. 55723/00, presuda od 9. lipnja 2005.52 Ibidem, § 116.53 Pojam doma u konvencijskom smislu Sud tumači funkcionalno-faktičnim

kriterijem (pa se domom, na primjer, smatraju pokretne kućice ili poslovni prostori). O faktično-funkcionalnom kriteriju za definiranje doma i njegovoj trajno i dostatnoj vezi kao i uopće o autonomnom konceptu doma, vidi kod MIHELČIĆ, G., MAROCHINI, M., Koneksitet ostvarenja vindikacijskog zahtjeva na nekretnini i tzv. prava na pošto-vanje doma, Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci, vol. 35, br.1., 2014., str. 168. et seq.

54 Usp. predmet Öneryıldız.

iz okoliša i životne sredine utječe na zaštićeno pravo. Već je sama povreda prava dostatna i ne traži se da je, na pri-mjer, nastupilo pogoršanje zdravlja podnositelja zbog ka-kvih smetnji i utjecaja.55 Nadalje, povreda postoji u slučaju postojanja tzv. minimalnog stupnja ozbiljnosti (vidi infra predmet Tatar protiv Rumunjske)56, i to je njezina sljedeća sastavnica. Ocjena o postojanju uzročne veze donosi se u svakom pojedinom slučaju i u svjetlu (točnije primjenom) načela o kojima je bilo riječi.

Jednako kao što je i povrjeđivanje samog prava na ži-vot u zdravoj životnoj sredini promatrao u kontekstu različitih konvencijskih prava (više njih), de rerum na-tura, i (konvencijskom) uzročnom vezom Sud se bavio u vezi s povredom više zaštićenih prava.

U jednom je starijem predmetu, u kojem je ispitivao utjecaj nezdrave životne sredine na zaštićeno pravo, sma-trao da ne postoji uzročna veza jer:

¾ … nije dokazana uzročna veza između izloženosti oca podnositeljice zračenju i leukemije od koje je ona obo-ljela (predmet L. C. B., § 39).

U tom je predmetu ispitivana osnovanost navoda podnositeljice o povredi čl. 2. Konvencije, odnosno je li nastupila povreda zaštićenog prava zbog propuštanja dr-žave da upozori roditelje podnositeljice o mogućem riziku po njezino zdravlje zbog toga što je otac podnositeljice su-djelovao u nuklearnim ispitivanjima.

U jednom je drugom slučaju, pak, Sud našao postoja-nje uzročne veze. Riječ je također bila o tvrdnjama da je povrijeđen čl. 2. Konvencije, o predmetu Öneryıldız koji je, inače, vrlo važan za pitanje zaštite prava na život u zdravoj životnoj sredini. U njemu je Sud ocijenio da je država povrijedila svoju pozitivnu obvezu zaštititi živote pod-nositelja (pa time i zaštićeno pravo) te da

¾ … postoji uzročna veza između stradavanja devet oso-ba i eksplozije metana na odlagalištu otpada… (te da su) … nadležna tijela znala i trebala znati da na odlagalištu postoji stvarna i neposredna opasnost od eksplozije koja može ugroziti živote stanovnika.57

Ono što je za pitanje konvencijske uzročne veze ključno jest to što je konvencijska uzročna veza i kategorija za-štite prava na život u zdravoj životnoj sredini (pa i kada je nastupilo pogoršanje zdravlja podnositelja, a zapravo, neovisno o tomu) fokusirana na odgovornost države koja je na neki način povrijedila svoje obveze i time dovele do povrede prava, tipično, npr. propuštanjem dr-žave da ispuni određenu pozitivnu obvezu i time zaštiti podnositelja (kao u predmetu Öneryıldız).58

55 Ovo podrazumijeva i naša imisijska zaštita. 56 Zahtjev br. 67021/01, presuda od 27. siječnja 2009.57 Ovaj je predmet zanimljiv i u kontekstu povrede prava na mirno uživanje

imovine / vlasništva, jer je primjenom načela autonomne koncepcije, kojim je i inače bitno oblikovao pojam zaštićenog dobra u smislu ovog članka, zaštitu s nje-gova naslova pružio u situaciji kada su podnositelji nezakonito stanovali u blizini odlagališta otpada.

58 Iako u jednom svom pravcu zaštita prava na život u zdravoj životnoj sredini može podsjetiti na zaštitu od onečišćenja okoliša onako kako to stanje uređuje čl. 3. st. 1. t. 34. ZZO-a (kao promjenu stanja okoliša zbog nedopuštene emisije i/ili drugog štetnog djelovanja, ili izostanaka potrebnog djelovanja ili utjecaja zahvata koji može promijeniti kakvoću okoliša), one se razlikuju. U prvom redu zbog toga što prema konvencijskoj koncepciji nije dovoljno da samo postoji „loše“ stanje okoliša i životne sredine, nego ono treba utjecati na zaštićeno pravo. Drugo, odgovornost za povredu prava na život u zdravoj životnoj sredini nije usmjerena na načelo „onečišćivač plaća“ na način predviđen u našem čl. 16. ZZO-a. Vidi iscrpnu analizu o naknadi štete zbog onečišćenja okoliša kod JOSIPOVIĆ, T., op. cit., str. 73. et seq. Za odgovornost države od imisija kod MOŽINA, D., Odškodninska odgovornost države, Pravni letopis 2013., str. 153-156. http://www.pf.uni-lj.si/media/mozina.odskodninska.odgovornost.drzave.pdf (1. veljače 2018.).


STVARNO PRAVOK tomu treba imati u vidu i da je predmet zaštite pravo

zaštićeno Konvencijom, pa se postojanje uzročne veze tra-ži u odnosu na njegovu povredu.

U predmetu Fadeyeva, npr. izrijekom se naglašavaju tražene pretpostavke i određuju da, kako bi:

¾ … predmet uopće ušao u doseg čl. 8. Konvencije, za-htjev koji se tiče onečišćenja okoliša mora pokazati da je došlo do miješanja/utjecaja na privatan i obiteljski život i dom pojedinca i da je taj utjecaj zadovoljio mi-nimalan stupanj ozbiljnosti.59 … podnositelji nisu do-kazali postojanje uzročne veze između utjecaja okoliša i pogoršanja njihova zdravlja.

No, takvu vrstu uzročne veze Sud i ne traži. Jednako je bilo i u predmetu Roche.

2.4.1.3. Kategorija minimalnog stupnja ozbiljnosti Kada je riječ o povredi prava iz čl. 8. Konvencije, Sud

naglašava već spomenutu kategoriju minimalnog stupnja ozbiljnosti (npr. predmet Fadeyeva):

¾ … čl. 8. Konvencije primjenjiv je kada su kvaliteta privatnog života podnositelja i uživanje u pogodnosti-ma doma izravno pogođeni štetnim utjecajima poput buke., (npr. predmeti Hatton, Powell i Rayner protiv Ujedinjenog Kraljevstva60) ili drugim oblicima imi-sija (npr. predmeti Lopez Ostra protiv Španjolske,61 Guerra i ostali, Moreno Gomez protiv Španjolske,62 Cuenca Zarzoso protiv Španjolske,63 Oluić). Odnosno “… iako ne postoji izričito pravo u Konvenciji na čisti i tihi okoliš kada je neki pojedinac izravno i ozbiljno pogođen bukom ili nekim drugim onečišćenjem, može se pojaviti pitanje zaštite povrijeđenog prava temeljem čl. 8. Konvencije (Oluić, § 45).

Postoji li minimalni stupanj ozbiljnosti (procjenjiv u konkretnom slučaju), postoji i povreda zaštićenog prava.

Postoje i slučajevi kada Sud nije utvrdio postojanje minimalnoga stupnja ozbiljnosti. Kao ilustracija može poslužiti predmet Leon i Angieszka Kania protiv Poljske64 u kojem je Sud smatrao kako:

¾ … buka kojoj su bili izloženi podnositelji nije zadovo-ljila minimalan stupanj ozbiljnosti potreban za utvrđe-nje povrede njihova prava na život u zdravoj životnoj sredini.65

Kako Sud određuje minimalan stupanj ozbiljnosti? Naglašeno je da ga, osim što se procjenjuje u svakom pred-metu posebno, karakteriziraju sljedeći parametri: inten-zitet smetnji ili utjecaja, njihovo trajanje, posljedice koje imaju za pojedinca te tzv. generalni (opći) kon-tekst (engl. general environmental context).66,67

Vratimo li se na zahtjev da utjecaji i smetnje iz okoli-

59 Fadeyeva, §§ 68.-70.60 Zahtjev br. 310/81, presuda od 21. veljače 1990., § 40.61 Zahtjev br. 16798/90, presuda od 9. prosinca 1994.62 Zahtjev br. 4143/02, presuda od 16. studenog 2004.63 Zahtjev br. 23383/12, presuda od 16. siječnja 2018.64 Zahtjev br. 12605/03, presuda od 21. listopada 2009.65 Leon i Angieszka Kania, § 104.66 Manual on Human Rights and the Environment, str. 14.67 Pitali smo se je li minimalan stupanj ozbiljnosti usporediv s našom katego-

rijom prekomjernosti odnosno je li moguće usporediti traženi (minimalni) stupanj ozbiljnosti s kvantitativnom komponentom naše prekomjernosti i kakva bi bila korelacija između njihovih donjih granica. Prekomjernost se, prema našem pravu, ocjenjuje s obzirom na namjenu primjerenu nekretnini u odnosu na mjesto i vrijeme, izaziva li se imisijama znatnija šteta odnosno jesu li nedopuštene na temelju kakvih posebnih zakona. Za složenost parametara u postupku zaštite i u njegovu iniciranju, vidi kod JOSIPOVIĆ, T., op. cit., str. 59. et seq.

ša i životne sredine moraju povrjeđivati zaštićeno pravo kako bi bili relevantni, u duhu kategorije minimalnog stupnja ozbiljnosti, može se govoriti i o određenim am-bivalentnostima toga zahtjeva. Već je u presudi Lopez Ostra Sud naglasio kako

¾ … ozbiljna onečišćenja okoliša mogu utjecati na opće stanje (blagostanje) pojedinaca i spriječiti ih u uživa-nju njihova doma na način koji utječe i na uživanje u privatnom i obiteljskom životu odnosno poštovanju istog i bez da ugrožavaju njihovo zdravlje (§ 51).

I u predmetu Di Sarno i drugi protiv Italije68 nađena je povreda čl. 8. Konvencije zbog izloženosti onečišćenju zbog nepropisnog prikupljanja komunalnog otpada. Naj-bolje se, ipak, učinak minimalnog stupnja ozbiljnosti na povredu (zaštitu) prava na život u zdravoj životnoj sredi-ni pokazuje u predmetu Tatar.69 Sud je povredu u tom predmetu odlučio ispitivati u kontekstu čl. 8. Konvencije i zaključio da vlasti nisu poduzele potrebne korake za pro-cjenu rizika niti su poduzele nužne mjere kako bi zaštitile prava podnositelja na poštovanje privatnog života i doma i općenito njihova prava na uživanje zdravog i zaštićenog okoliša, čime je povrijeđeno pravo podnositelja na po-štovanje privatnog života i doma.70

2.4.1.4. Osciliranje „kvantuma“ minimalnog stupnja ozbiljnosti – konvencijska „kolebanja“

U prvom predmetu u kojemu je Sud našao povredu konvencijskog prava na poštovanje privatnog i obi-teljskog života i doma zbog štetnih utjecaja iz okoliša odnosno životne sredine – u predmetu Lopez Ostra iz 1994. naglašeno je kako je:

¾ … država propustila ispuniti svoju obvezu da zaštiti podnositeljicu (nije bilo precizirano je li riječ o nega-tivnoj ili pozitivnoj obvezi) od štetnih utjecaja kojima je bila izložena - dima, neugodnih mirisa i zagađenja iz kožarskog postrojenja.“ Unatoč tomu što nije kazao o kakvoj se vrsti obveze radilo, Sud je smatrao „… da nije postignuta pravična ravnoteža između prava poje-dinca na život u zdravoj životnoj sredini i općeg intere-sa zajednice odnosno kako je država prekoračila svoje polje slobodne procjene (§ 51).

68 Zahtjev br. 30765/08, presuda od 10. siječnja 2012. U navedenom predmetu, od veljače 1999. do kraja prosinca 2008. godine u talijanskoj općini u regiji Campa-gnia proglašeno je izvanredno stanje zbog problema s odlaganjem odnosno priku-pljanjem komunalnog otpada. Tijekom navedenog razdoblja djelatnost prikupljanja otpada povjerena je privatnoj tvrtci. Sud je smatrao i za „grijeh“ državi uzeo to „… što nije udovoljila dužnosti poduzimanja pozitivnih mjera za zaštitu prava podnositelja“ te naglasio da „… ako se i složi sa stavom vlade da je akutno stanje trajalo samo 5 mjeseci (prosinac 2007. do svibanj 2008.) te, iako, država uživa široko polje slobodne procjene … ima i pozitivnu obvezu poduzeti razumne i adekvatne korake za zaštitu i jamčenje podnositeljevih prava iz čl. 8. Konvencije što je u ovom slučaju propustila učiniti. Neizvršenjem odnosno neispunjenjem tih pozitivnih obveza država je povrije-dila pravo podnositelja na poštovanje privatnog života i doma.“ Za neugodne mirise koji su dolazi od odloženog otpada kao razlog povrede prava iz čl. 8. Konvencije, vidi predmet Branduse protiv Rumunjske, zahtjev br. 6586/03, presuda od 7. travnja 2009.

69 Podnositelji zahtjeva u ovom predmetu bili su otac i sin koji su stanovali u neposrednoj blizini rudnika zlata koji je eksploatirala tvrtka u privatnom vlasniš-tvu. Proces ekstrakcije uključivao je upotrebu natrijeva cijanida. Godine 2000., 30. siječnja došlo je do puknuća brane, zbog čega je u okoliš otpušteno cca 100.000 m3 cijanidne kontaminirane vode. Tvrtka nije zaustavila svoje poslovanje. Pred Sudom su podnositelji, pozivajući se na čl. 2. Konvencije, tvrdili kako je poslovanje tvrtke ugrozilo njihove živote.

70 U ovom predmetu Sud je naglasio i nužnost da država poduzme, tzv. mjere predostrožnosti (engl. precautionary principle) kako bi zaštitila pojedince od mogućih opasnosti. Valja, međutim, naglasiti kako se ovim mjerama ne pruža zaštita od svih vrsta mogućih opasnosti (vidi odluku Suda u predmetu Luginbühl protiv Švicarske, zahtjev br. 42756/02, odluka od 17. siječnja 2006. gdje se podnositelj pozivao na moguću opasnost po zdravlje zbog utjecaja radijacije zbog instalacije odašiljača za mobilne telefone).


STVARNO PRAVOVrlo slično postupio je i u predmetu Moreno Gomez

te u recentnom predmetu Cuenca Zarzoso. U oba je utvrđeno da država:

¾ … iako je usvojila pravila o maksimalno dopuštenoj razini buke u noći, nije ispunila svoju pozitivnu ob-vezu i osigurala podnositeljima uživanje prava na po-štovanje privatnog života i doma kako to traži čl. 8. Konvencije.71

Pritom je, za razliku od predmeta Lopez Ostra, Sud ja-sno istaknuo razlike između pozitivnih i negativnih obveza države i naglasio da je (u oba) riječ o propušta-nju države da ispuni svoju pozitivnu obvezu i zaštiti podnositelje od buke kojoj su bili izloženi iz obližnjih barova.72 Smatrajući (također, u oba predmeta) da je došlo do povrede prava iz čl. 8. Konvencije (prava na poštovanje privatnog života i doma) zanimljivo je što je Sud naglasio i to da je osnovna svrha Konvencije jamčiti prava:

¾ … koja su praktična i učinkovita, a ne teoretska ili ilu-zorna.73

Dakle, primijenio je načelo učinkovitosti. Nužnost ta-kve praktične i učinkovite zaštite konvencijskih prava na-glašena je i u hrvatskim predmetima.74

S druge strane, i pozitivna obveza države da zaštiti pod-nositelje od buke kojoj su bili izloženi, i to neovisno o polju slobodne procjene, naglašena je, primjerice, i u predmetu Dees protiv Mađarske.75 U predmetu Dees Sud je smatrao da nije postignuta pravična ravnoteža između interesa podnositelja na život u zdravoj životnoj sredini i intere-sa korisnika ceste s koje dolazi buka i ostale smetnje.76

U tom kontekstu svakako treba spomenuti i predmet Fadeyeva i stajališta koja su u njemu izražena, no o njemu će se detaljnije govoriti u vezi s jednim drugim aspektom.

Ovdje je potrebno skrenuti pozornost na to da ne poka-zuju svi predmeti konstantu u stajalištima Suda. U jed-nu ruku to nije neočekivano ima li se u vidu potreba stalnog usklađivanja konvencijske zaštite s dosegnutim standardi-ma razvoja društva i zajednice uopće – kada bi o tome bila riječ. Indikativno je, međutim, da nije riječ o tome.

Prije svih, nužno je spomenuti jedan od najpoznatijih, a istodobno i najkontroverznijih predmeta koji se tiče zaštite prava na život u zdravoj životnoj sredini – pred-met Hatton. U njemu je konačnu odluku donijelo Veliko vijeće. Ona se znatno razlikuje od odluke Vijeća i obje su donesene uz izdvojena mišljenja dijela sudaca.77 U pred-

71 Moreno Gomez, § 62, Cuenca Zarzoso, § 54.72 Podnositelji su tvrdili kako je buka koja je dolazila iz noćnih barova utjecala

na njihov privatni život i uživanje doma. U predmetu Cuenca Zarzoso podnositelj je dostavio i medicinsku dokumentaciju kojom je dokazivao tvrdnju o utjecaju buke na pogoršanje njegova zdravlja. Pozitivnu obvezu države Sud je naglasio i u pred-metu Guerra i ostali u kojemu je bila riječ o obvezi države da obavijesti podnositelje o potencijalnim rizicima za zdravlje koje im prijeti iz obližnje tvornice kemikalija.

73 Moreno Gomez, § 56, Cuenca Zarzoso, § 51. Nužnost postizanja pravične ravnoteže između javnog i pojedinačnog interesa te prekoračenje polja slobodne procjene države naglašena je, zajedno sa obvezom države da jamči učinkovitu i djelotvornu zaštitu prava i u predmetu Dubetska i ostali protiv Ukrajine, zahtjev br. 30499/03, presuda od 10. veljače 2011.

74 Oluić, § 47, Bistrović, § 35.75 Zahtjev br. 2345/06, presuda od 9. studenog 2010. 76 Pitanje povrede čl. 8. EKLJP-a zbog buke i vibracija koje trpe podnositelji po-

javilo se i u predmetu Grimkovskaya protiv Ukrajine, zahtjev br. 38182/03, presuda od 21. srpnja 2011., u kojem je Sud utvrdio povredu čl. 8. Konvencije, kao i u predmetu Bor protiv Mađarske, zahtjev br. 50474/08, presuda od 18. lipnja 2013. Izvor buke bila je željeznička stanica.

77 Neslaganje Vijeća i Velikog vijeća te njihovih sudaca najbolje pokazuje kom-pleksnost utvrđivanja povreda u pitanjima prava na život u zdravoj životnoj sredini i otvorene mogućnosti kod utvrđivanja jesu li države prekoračile polje slobodne procjene koje uživaju. Predmet Hatton imao je i snažnu ekonomsku dimenziju s obzirom na važnost najvećega britanskog aerodroma, pa postoji i mogućnost da

metu je bilo riječi o utjecaju buke na poštovanje pri-vatnog života i doma podnositelja zbog noćnih letova iz zračne luke Heathrow. Podnositelji su tvrdili da ih zbog svoje prirode noćni letovi uznemiravaju te da im je uvelike narušena kvaliteta života i sna, zbog čega se jedna od pod-nositeljica (Ruth Hatton) čak preselila u drugi dio grada. Vlada je u svom odgovoru navela da bi ukidanje noćnih letova uzrokovalo znatnu štetu gospodarstvu Ujedinjenog Kraljevstva te da druge europske zračne luke imaju manja ograničenja u vezi s noćnim letovima i bukom koja dolazi od njih. Nadalje, da je većina stanovnika koji žive u okolici Heathrowa (njih cca 80 %) izjavilo kako ne pati zbog buke. Vijeće je krenulo od toga, pa i utvrdilo da je u konkretnom slučaju riječ o pozitivnoj obvezi države da zaštiti poje-dinca od štetnog utjecaja (a ne o negativnoj obvezi da se ne miješa) i da je to ona propustila učiniti.

Nadalje, nađena je povreda čl. 8. Konvencije, budući da nije ostvarena pravična ravnoteža između javnog interesa - ekonomske dobrobiti i prava pojedinaca na poštovanje privatnog života i doma. Presuda Vijeća donesena je uz tri izdvojena mišljenja njegovih sudaca (dva se suca nisu slo-žila s odlukom, dok je treći bio suglasan, ali uz izdvojeno mišljenje). Sutkinja Greve, obrazlažući svoje neslaganje s odlukom Vijeća, vrlo je zanimljivo kazala kako je Sud „… nedopustivo suzio polje slobodne procjene koje države uživaju u pitanjima koja se tiču okoliša, a koje u odno-su na ta pitanja, kao i ona koja se tiču (zdrave) životne sredine, treba biti široko... u prvom redu, stoga što pro-blemi okoliša, u pravilu zahvaćaju veće skupine ljudi, a ne pojedince… kao i da je riječ o ekološkim pravima koja predstavljaju prava nove generacije, a ne predmet odlu-čivanja po Konvenciji.“78 Veliko vijeće, odlučivši potpuno suprotno od Vijeća, istaknulo je da podnositelji nisu pod-nijeli nikakav dokaz u prilog „stupnju nelagode“ koji su pretrpjeli… te da je Vlada „priznala“ kako je u osjetljivost na buku uključen i subjektivni element, zbog čega se odre-đeni (manji) broj ljudi češće budi zbog buke ili na drugi način osjeća poremećaj sna.“ Zaključeno je kako:

¾ … odluka o novom sustavu noćnih letova predstav-lja mjeru kojom je ostvarena optimalna ravnoteža između prava ugroženih pojedinaca i javnog interesa (ekonomske dobrobiti) … te da vlasti nisu prekoračile svoje polje slobodne procjene i da je postignuta pravič-na ravnoteža između prava pojedinaca na poštovanje njihova privatnog života i doma i interesa zajednice u cjelini, kao da nije niti bilo temeljnih postupovnih pro-pusta u pripremi propisa o ograničenju noćnih letova.

U zajedničkom izdvojenom mišljenju Costa, Ress, Tür-men, Zupančič i Steiner iznijeli su kritike na račun te odluke. U prvom su redu navedeni suci smatrali da nije pravilno tumačen čl. 8. Konvencije. Točnije da nije tuma-čen evolutivno u skladu s načelom živućeg instrumenta, a kako se inače činilo. Na taj se način:

¾ … odstupilo od dosegnute razvojne razine sudske prak-se, pa čak je i učinjen korak unatrag u zaštiti prava na život u zdravoj životnoj sredini, budući da je ekonom-skim razlozima dana prevaga u odnosu na osnovne zdravstvene uvjete.

je Veliko vijeće bilo sklono Ujedinjenom Kraljevstvu dopustiti šire polje slobodne procjene zbog bojazni da bi drukčija odluka rezultirala odbijanjem izvršenja presude.

78 Hatton i ostali protiv Ujedinjenog Kraljevstva, zahtjev br. 36022/97, presuda od 2. listopada 2001., izdvojeno (djelomično) suprotno mišljenje sutkinje Greve.


STVARNO PRAVOJednaku odluku, da nije došlo do povrede prava za-

jamčenih čl. 8. Konvencije, Sud je donio i u predmetu Flamenbaum i ostali protiv Francuske (nije našao niti povredu čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju).79 I u tom su predmetu podnositelji tvrdili da im je povrijeđeno pravo na poštovanje privatnog života i doma zbog povećanja ra-zine buke proširenjem kapaciteta (glavne piste) u zračnoj luci Deauville. Sud je smatrao:

¾ … imajući u vidu mjere koje su poduzete kako bi se ograničio utjecaj buke, da je postignuta pravična rav-noteža između sukobljenih interesa.

Zanimljivost je da je smatrao i da podnositelji nisu dokazali da je zbog opisanog došlo do smanjenja tržiš-ne vrijednosti njihovih nekretnina, kao i da im je bilo omogućeno da sudjeluju u svim etapama „proširenja.“ Istovjetna je, već spomenuta, odluka u predmetu Leon i Angieszka Kania.

2.4.1.5. Opseg (i vrsta) zaštite prava na život u zdravoj životnoj sredini – paradigma pozitivnih / negativnih obveza država

Zaštitu prava na život u zdravoj životnoj sredini, u načelu, nije moguće tražiti (ostvariti) unaprijed. Sud o njegovoj zaštiti raspravlja tek kada je ostvarena povre-da zaštićenoga konvencijskog prava podnositelja (kako je, primjerice, naglašeno u predmetu Kyrtatos).

Učinio je to, zapravo, već u prvom predmetu u kojem se bavio utjecajem buke iz zračne luke Heathrow, u predme-tu Powell i Rayner, gdje je pronađeno kako je razina buke utjecala na podnositeljeva prava na poštovanje privatnog života i doma. Istodobno, naglašeno je i da države uživaju široko polje slobodne procjene u ostvarenju pravične rav-noteže između ekonomskih interesa zajednice i pojedinač-nih interesa. Zanimljiv je naglasak koji se ticao obveza države. Sud je rekao da je:

¾ … teško jasno razgraničiti radi li se u konkretnom slu-čaju o pozitivnoj obvezi države da osigura podnositelji-ma uživanje zaštićenog prava ili o njezinoj negativnoj obvezi - da se ne miješa u to pravo.

Naglasio je, međutim, da su u oba slučaja (dakle i kod pozitivne i kod negativne obveze) primjenjiva na-čela vrlo slična.80

U nekim je slučajevima Sud našao povredu čl. 8. Kon-vencije jer je država propustila poduzeti preventivne mjere kako bi spriječila njegovu povredu. Takvo se što vidi u predmetu Fadeyeva. Riječ je bila o podnositeljici koja je stanovala u sanitarno-zaštitnoj zoni u neposrednoj blizini čeličane koja je:

¾ … ispuštala štetne tvari u vrijednostima višim od onih dopuštenih zakonom.

Sud je u odluci najprije naglasio opće postavke o kojima se već govorilo (zahtjev prema kojem se, da bi predmet ušao u doseg čl. 8. Konvencije, mora pokazati da je došlo do utjecaja na privatan i obiteljski život i dom po-jedinca te da je zadovoljen minimalan stupanj ozbiljnosti).

Nadalje, iako podnositelji nisu dokazali uzročnu vezu između utjecaja iz okoliša i pogoršanja njihova zdravlja, zauzimajući ekstenzivnije stajalište nego, primjerice, u predmetu Hatton, Sud je rekao da se s obzirom:

79 Zahtjevi br. 3675/04, 23264/04, presuda od 13. prosinca 2012.80 Powell i Rayner § 41, vidi i Lopez Ostra, § 51.

¾ … na snažne neizravne ‘dokaze i pretpostavke’ može pretpostaviti da je zdravlje podnositelja pogoršano zbog industrijskih emisija iz tvornice i podložnije obo-ljenjima zbog života uz takvu tvornicu.

Ono što je sa sigurnošću utvrdio bilo je da je: ¾ … život u takvoj sredini utjecao na uživanje podnosite-lja u njihovu domu.

Tako je, unatoč tomu što nije utvrdio postojanje uzroč-ne veze između utjecaja iz okoliša i pogoršanja zdravlja podnositelja (a koje se, kako je već rečeno, i ne traži u konvencijskom smislu) smatrao da zahtjev ulazi u doseg čl. 8. Konvencije. Odlučujući o povredi (za koju je zaklju-čio da postoji), Sud je dao još neke smjernice. Tako je, utvrdivši da tvornica radi na temelju dopuštenja nadležne vlasti usred naseljenog mjesta, smatrao da postoji obveza države (koju je ona propustila) poduzeti (pozitivne) mjere zbog smanjenja utjecaja na okoliš, npr. provođenjem (svo-jih) pozitivnih propisa ili, možebitno, nuđenjem mogućno-sti preseljenja podnositeljima. Također je naglasio da je, usprkos široku polju slobodne procjene koje uživa, država propustila postići pravičnu ravnotežu interesa zajednice i prava podnositelja na poštovanje njihova privatnog života i doma.81

Indikativan je u vezi s opsegom neprihvatljiva pro-puštanja poduzimanja mjera predmet Roche. Veliko je vijeće u tom predmetu (2005.) utvrdilo povredu podno-sitelja prava iz čl. 8. Konvencije, zbog toga što mu dr-žava nije omogućila pristup svim informacijama koje su bile nužne kako bi procijenio rizik za svoje zdravlje zbog sudjelovanja u nuklearnim testiranjima. Dakle, do povrede čl. 8. Konvencije nije došlo zbog posljedica koje bi / su testiranja imala na zdravlje podnositelja, nego zbog opisanog propuštanja države.82

U kontekstu pozitivnih obveza države da zaštiti pravo na život u zdravoj životnoj sredini, treba spomenuti i jedan predmet u kojem su obveze države zanimljivo dovedene u vezu sa „sudbinom“ klizišta. Riječ je o predmetu Bu-dayeva u kojem je Sud rekao kako:

¾ … država nije poduzela potrebne preventivne mjere da bi smanjila rizik po živote podnositelja.

Na području na kojem su podnositelji stanovali, naime, svake je godine dolazilo do klizanja tla, a nadležna tijela nisu poduzela mjere kako bi se zaštitilo živote podnosi-telja. Državi je zamjereno nepoduzimanje mjera obra-ne od klizišta odnosno ili mjera upozorenja, premda se ona pravdala da nije mogli predvidjeti ili zaustaviti silinu klizanja tla i nanosa mulja, Sud joj nije dao za pravo i smatrao je da je:

¾ … s obzirom na činjenice slučaja… bila dužna poduzeti odgovarajuće preventivne mjere.

Koliko „šarolike“ mogu biti pozitivne obveze države, pokazuje predmet Taskin i ostali. U njemu su domaće vlasti odbile postupiti prema sudskim odlukama i u tome je Sud pronašao povredu prava iz čl. 8. Konvencije.

Naime, tvrtki koja je imala dopuštenje za iskorištava-nje rudnika zlata (a koja je primjenjivala otrovne procese), dopuštenje za rad oduzeto je odlukama upravnog suda.

81 Slične činjenice slučaja i odluku Suda može se vidjeti i u predmetu Ledyayeva i ostali protiv Rusije, zahtjevi br. 53157/99, 53247/99, 53695/00 i 56850/00, presuda od 26. listopada 2006.

82 Isto obrazloženje vidljivo je i u premetu Vilnes i ostali protiv Norveške, zahtjevi br. 52806/09, 22703/10, presuda od 5. prosinca 2013.


STVARNO PRAVOUčinjeno je to zbog opasnosti za zdravlje te zbog opasnosti za uništenje ekosustava i zagađenja voda. Međutim, nave-dene odluke nikada nisu provedene i u tomu je Sud našao razloge povrede pozitivne obveze Turske da zaštiti podno-siteljeva prava iz čl. 8. Konvencije.83

3. ZAKLJUČAKPravo na život u zdravoj životnoj sredini već je samo

u svom „matičnom“ konvencijskom sustavu svojevr-stan fenomen, s obzirom na to da je riječ o pravu koje se u Konvenciji ne predviđa onako kako smo najčešće navikli. Naime, nije predviđeno ni u izvornom ni u bilo kojem drugom katalogu konvencijskih prava. U cijelosti je izgrađeno praksom Suda koji mu je pružio zaštitu primjenjujući posebna načela i metode tumačenja Konvencije:

¾ načelo živućeg instrumenta (evolutivnog tumačenja pojmova)

¾ načelo autonomnog tumačenja pojmova i (suženog) polja slobodne procjene države te

¾ načelo učinkovitosti. U njihovoj interpretaciji vidljive su određene nedosljed-

nosti i, nerijetko, njihova primjena rezultira „iznenađuju-ćim“ odlukama.

Odnos zaštite prava na život u zdravoj životnoj sredini i negatorijske zaštite od imisija autorice su promatrale kroz prizmu odabranih obilježja. U tomu su smislu istaknuta određena obilježja negatorijske imisijske zaštite:

¾ negativno definiranje pojma imisija ¾ upravljenosti zaštite na zaštitu vlasništva od uzne-miravanja

¾ zahtjev da je riječ o neposrednim odnosno posred-nim prekomjernim imisijama i s tim u vezi suženju zaštite kada je riječ o dopuštenim prekomjernim po-srednim imisijama te segmentu zaštite koji se tiče popravljanja štete odnosno odgovornosti za štetu.

Pokušaju li se strukturirati pretpostavke koje se traže za zaštitu prava na život u zdravoj životnoj sredini, može se reći da se najprije traži da utjecaji i smetnje iz okoli-ša i životne sredine povrjeđuju neko Konvencijom zašti-ćeno pravo, jer njihovo „puko“ postojanje nije relevantno u konvencijskom smislu. S obzirom na vrste smetnji i utjecaja nije nemoguća paralela s vrstama imisijama predviđenima našim čl. 110. ZV-a, međutim, pojavlju-ju se i takve vrste smetnji i utjecaja i od njih se jedna-ko pruža zaštita, a riječ je o kategorijama koje bi više odgovarale određenju imisija u pravilima našeg ZZO-a, dakle, u jednom drukčijem smislu.

Jednako tako, važnijom se razlikom između zaštite pru-žene pravu na život u zdravoj životnoj sredini i negato-rijske zaštite od imisija pokazuje što se Sud ne kreće u okvirima onih vrsta zaštita kakve su poznate i pružaju se u našem pravnom sustavu i, bolje rečeno, na poseban ih način objedinjuje pod „zajedničkim kišobranom“.

83 Isto je Sud utvrdio u činjenično gotovo jednakom predmetu Lemke protiv Turske, zahtjev br. 17381/02, presuda od 5. lipnja 2007. Neprovođenje domaćih odluka o zabrani obavljanja djelatnosti bio je i razlog zbog kojeg je povreda prava iz čl. 8. EKLJP-a utvrđena u predmetu Dzemyuk protiv Ukrajine, zahtjev br. 42488/02, presuda od 4. rujna 2014. U njemu je podnositelj tvrdio kako je izgradnjom groblja pokraj njegove kuće došlo do zagađenja vode. S druge strane, postojale su odluke nacionalnih sudova o nezakonitosti izgradnje. Unatoč tomu, groblje je izgrađeno i obavljana je djelatnost. Sud je utvrdio povredu čl. 8. EKLJP-a s obzirom na to da djelovanje države nije bilo „u skladu sa zakonom.“

Uz nužnu zadršku, moglo bi se reći da se ne inzistira ni na razlikovanju posrednih i neposrednih imisija, ni prekomjernosti posrednih imisija, barem ne u smislu iz naših stvarnopravnih pravila. Oklijevanje s ovim za-ključkom plod je uočene činjenice da Sud, ipak, mjereći kvantume smetnji i utjecaja prihvaća i na određeni se na-čin koristi nacionalnim kriterijima i polazi od njih.

Najčešće se pitanje povrede prava na život u zdravoj životnoj sredini promatra u sklopu povreda prava zašti-ćenih čl. 8. Konvencije – prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja, premda su se pojavljivale i ispitivao ih je Sud i u vezi s drugim konvencijskim pravima (npr. prava na život, prava na pristup informacijama, prava na pošteno suđenje i pristu-pu sudu, prava na mirno uživanje imovine / vlasništva i dr.). Zadnje navedeno – pravo na mirno uživanje imovine / vlasništva – zasigurno je prvo od prava na koje bi po-mislili iz rakursa negatorijske zaštite od imisija. Praksa Suda pokazuje, međutim, jedno drukčije sagledavanje tog pitanja i teško bi bilo reći, premda ne i isključeno, da se Sud orijentira na to pravo.

Koncepcija zaštite prava na život u zdravoj život-noj sredini prema kojem zahtjev da utjecaj i smetnje iz okoliša i životne sredina povrjeđuju konvencij-sko pravo traži da između njih postoji uzročna veza. Upravo se u vezi s tim pitanjem vidi najveća bravuro-znost konvencijske zaštite u odnosu na zaštitu od imisija. Koncepcija konvencijske uzročne veze (koja se, također, ocjenjuje u svakom pojedinom slučaju) temelji se na dvi-je pretpostavke: da bi bila riječ o povredi zaštićenog kon-vencijskog prava traži se da utjecaj i smetnja iz okoliša i životne sredine bio (barem) minimalnog stupnja ozbilj-nosti i da u povodu toga država ugovornica nije učinila nešto što je trebala ili je učinila nešto što nije trebala. Minimalni stupanj ozbiljnosti utjecaja i smetnji pro-cjenjuje u svakom predmetu posebno s obzirom na njihov intenzitet, trajanje, posljedice koje imaju za pojedinca te tzv. generalni (opći) kontekst.

Tek, postoji li takav stupanj ozbiljnosti (procjenjiv u konkretnom slučaju), postoji i povreda prava na život u zdravoj životnoj sredini uz zahtjev da država nije s obzi-rom na njegovo postojanje u zahtijevanom minimalnom stupnju nešto poduzela, a trebala je. Drugim riječima, da bi ti utjecaji i smetnje bili konvencijski relevantni, traži se da je njima povrijeđeno konvencijsko pravo koje, u biti, i to je najvažnije, vrijeđa država jer čini / ne čini nešto što bi trebala / nije trebala – institut pozitivnih / negativnih obve-za država. Naša negatorijska zaštita, pa i njezin odštet-ni aspekt, funkcionira pod drukčijim pretpostavkama, premda se kao nekakvu opću poveznicu može izdvojiti to što, ni prema našim pravilima o imisijskoj zaštiti, nije nužno da je nastupila šteta zbog imisija. Ono što je posebno naglašeno jest nužnost ostvarenja pravične ravno-teže između javnog i pojedinačnog interesa.

Promatra li se opseg negatorijske zaštite i usporedi sa zaštitom prava na život u zdravoj životnoj sredini, ključno bi bilo to što je prvu moguće tražiti preventivno, a potonju ne, premda može biti riječ, primjerice, i o varijanti u kojoj se povreda sastoji u tome što je država propustila poduzeti određene preventivne mjere.

Sintetizira li se navedeno, naposljetku je moguće za-ključiti da između negatorijske zaštite od imisija i za-


STVARNO PRAVOštite koja se pruža pravu na život u zdravoj životnoj sredini postoje bitne razlike. Međutim, imajući u vidu mjesto koje Konvencija zauzima u našem pravnom su-stavu i ulogu prakse Europskog suda u tom smislu nije nezamislivo, naravno uz pretpostavke koje zahtijeva te-meljno konvencijsko načelo – načelo supsidijarnosti, da se u domaćoj praksi pojavi prigovor s naslova zaštite ovog prava onda kada bi se njegovim benefitima (a to

bi mogla biti mogućnost da se na manje složen način utvr-de pretpostavke relevantne za negatorijsku zaštitu) može poboljšati položaj ovlaštenika negatorijske zaštite. S druge strane, nije nevažna ni mogućnost da, imajući u vidu varijantu prema kojoj stvarnopravnoj zaštiti od imi-sija prethodi ona prema posebnim propisima, zaštita ovog prava (prava na život u zdravoj životnoj sredini) omogući prevladavanje diskrepancija koje u tom smislu postoje.

Dostava odluke o izvanrednom otkazu ugovora o raduTino BEGO, dipl. iur.UDK 342.9

1. UVOD Institut prestanka ugovora o radu uređen je odredba-

ma čl. 112. – 130. Zakona o radu, (Nar. nov., br. 93/14. i 127/17., dalje: ZR), koji uređuje načine prestanka ugovora o radu. ZR poznaje četiri vrste redovitog otkaza ugovora o radu uz zakonom propisano najmanje trajanje otkaznog roka i izvanredni otkaz ugovora o radu bez ispunjenja obveze propisanoga ili ugovorenoga otkaznog roka.

ZR-om su propisani uvjeti, način i obveze poslodavca prilikom davanja izvanrednog otkaza koji predstavlja kraj-nju mjeru kojoj poslodavac pristupa samo ako ne postoji mogućnost primjene neke blaže mjere (npr. upozorenje na obveze iz radnog odnosa, otkaz uz ponudu izmijenjenog ugovora, redoviti otkaz…), s tim da za razliku od redovitog otkaza, izvanredni otkaz omogućuje poslodavcu prekid radnog odnosa bez obveze pridržavanja otkaznog roka, odnosno, trenutkom primitka izvanrednog otkaza od strane radnika radni odnos je raskinut i poslodavac ima obvezu odjave radnika s Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.

Dakle, izvanredni otkaz predstavlja trenutačni pre-kid radnog odnosa, predviđen ako radnik počini težu po-vredu radne obveze iz radnog odnosa ili zbog neke oso-bito važne činjenice, ako uz uvažavanje svih okolnosti

U praksi sve češće radnici izostanu s radnog mjesta, s tim da poslodavcu ne dostave obavijest o privremenoj nesposobnosti za rad, što predstavlja jedan od razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu (dalje: izvanredni otkaz), jer je riječ o neopravdanom izostanku s radnog mjesta. S obzirom na to da poslodavac radniku treba uručiti odluku o izvanrednom otkazu da bi otkaz stupio na snagu, po-stavlja se pitanje dostave te odluke radniku. Na to pitanje autor daje odgovor u nastavku članku, uz detaljan prikaz instituta izvanrednog otkaza i uvjeta koje poslodavac tre-ba ispuniti da bi mogao radniku dati izvanredni otkaz zbog neopravdanog izostanka s radnog mjesta.

i interesa obiju ugovornih stranaka (poslodavac i radnik) nastavak radnog odnosa nije moguć.

Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se temelji izvanredni otkaz, prema odredbi čl. 116. st. 2. ZR-a.

Dakle, riječ je o roku od 15 dana unutar kojeg posloda-vac treba donijeti odluku o izvanrednom otkazu. Navedeni je rok subjektivan (jer počinje teći od dana saznanja) i prekluzivan (jer po proteku roka od 16 dana poslodavcu više nije dopušteno donijeti odluku o izvanrednom otkazu, odluka bi bila ništetna1), a o čemu više u t. 3. ovog članka.

Kako izvanredni otkaz predstavlja sankciju za težu povredu radih obveza ili nastup neke drugo osobito važne činjenice zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, po-trebno je da povreda radne obveze svojom težinom i osobito važna činjenica opravdaju trenutačni prestanak radnog odno-sa, s tim da ćemo u ovom članku biti detaljnije prikazan insti-tut izvanrednog otkaza u odnosu na neopravdan izostanak s radnog mjesta kao razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

2. NEOPRAVDAN IZOSTANAK S RADNOG MJESTA KAO RAZLOG ZA IZVANREDNI OTKAZ UGOVORA O RADU

Budući da ZR-om nisu taksativno navedeni razlozi zbog kojih se može izvanredno otkazati ugovor o radu, navodi-mo sudsku praksu nastalu u sudskim sporovima pokre-nutim radi utvrđivanja otkaza nedopuštenim. Sudska praksa navedena u ovom članku starijeg je datuma jer presuda novijeg datuma nema mnogo, te se pozivaju na navedenu praksu iz koje proizlazi kako neopravdan izo-stanak s radnog mjesta predstavlja razlog za izvanredni otkaz, no ipak ne automatski (odmah prvi dan izostan-ka), jer izostanak s posla ne predstavlja automatski oprav-dani razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

Naime, poslodavac prvo treba utvrditi je li riječ o ne-opravdanoj odsutnosti, jer tek ona predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.2 Neopravdan

1 Ništetna odluka ne proizvodi pravne učinke koje bi, da je valjana, trebala proizvesti.

2 Odluka VSRH, Rev-2248/00 od 31. siječnja 2001. godine.

RADNO PRAVO


RADNO PRAVOizostanak 7 dana uzastopce predstavlja tešku povredu radne obveze iz radnog odnosa, stoga i razlog za izvan-redni otkaz ugovora o radu, s tim da razlog za izvanred-ni otkaz, odnosno značenje osobito teške povrede radne obveze predstavlja i izostanak s posla više od 5 dana.3

Opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu postoji i kad nije bilo neopravdane odsutnosti s posla u kontinuitetu, nego povremeno (radnik je neopravdano izostao dvije radne subote), no potrebno je da ga je posloda-vac pisano upozorio na kršenje obveze iz radnog odnosa.4

2.1. UTVRĐIVANJE NEOPRAVDANE ODSUTNOSTI S RADNOG MJESTA

Prema odredbi čl. 37. st. 1. ZR-a, radnik je dužan (ima obvezu), što je moguće prije, obavijestiti po-slodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, a naj-kasnije u roku od tri dana dužan mu je dostaviti li-ječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinu očekivanom trajanju.

S obzirom na navedeno, razvidno je kako radnik ima ob-vezu (mora) poslodavca obavijestiti čim je prije moguće o spriječenosti dolaska na radno mjesto, s tim da radnik poslodavca može obavijesti:

¾ telefonom ¾ e-poštom ¾ sms-om ¾ porukom putem drugog radnika ¾ putem člana obitelji i sl.

Naime, radnik može poslodavac obavijestiti na neki od navedenih načina, jer ZR-om nije propisano na koji način radnik mora izvršiti naprijed navedenu obvezu, s tim da je sasvim jasno kako bi radnik, u načelu, trebao odmah istog dana već ujutro obavijestiti poslodavca o razlogu spriječenosti dolaska na radno mjesto.

Iznimno, prema odredbi čl. 37. st. 3. ZR-a, ako zbog opravdanog razloga radnik nije mogao ispuniti napri-jed navedenu obvezu, obvezan je to učiniti što je mogu-će prije, a najkasnije u roku od tri dana od dana prestanka razloga koji ga je u tome onemogućavao.

Navedenom je odredbom zakonodavac želio zaštititi radnika koji je opravdano spriječen (nije u mogućnosti odmah javiti poslodavcu o razlogu spriječenosti dolaska na radno mjesto, jer je npr. radnik doživio prometnu nesreću i završio u komi, dobio infarkt), od neopravdanog otkaza, od-nosno gubitka radnog mjesta, s tim da je i u tim slučajevi-ma radnik dužan obavijestiti poslodavca i dostaviti mu potvr-du čim je prije moguće, a najkasnije u roku od tri dana od dana prestanka razloga koji ga je u tome onemogućavao.

S obzirom na navedenu odredbu i stajalište sudske praske, razvidno je kako radnik koji propusti obavijestiti poslodavca o razlogu spriječenosti dolaska na radno mje-sto grubo krši obvezu iz radnog odnosa koja predstavlja opravdan razlog za izvanredni otkaz i da poslodavac ima obvezu utvrditi je li riječ o neopravdanoj odsutnosti.

Dakle, poslodavac će prvo pokušati kontaktirati sa samim radnikom, tada njegovu obitelj (ako radnik ima obitelj) i upozoriti ga na obvezu obavještavanja poslo-

3 Odluka VSRH, Rev-176/06 od 20. lipnja 2006. i VSRH, Rev-36/07 od 7. veljače 2007. godine.

4 Odluka VSRH, Rev-630/06 od 8. studenog 2006. godine.

davca o razlogu izostanka s radnog mjesta te na temelj-nu obvezu iz radnog odnosa, a obveza je sljedeća:

¾ radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

Ako poslodavac ne može kontaktirati s radnikom (ne javlja mu se) ili uspije s njim kontaktirati, a rad-nik izjavi kako više neće dolaziti na posao, tada će po-slodavac pričekati 7 dana od dana izostanka i donijeti odluku o izvanrednom otkazu u propisanom rok od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se teme-lji izvanredni otkaz (neopravdani izostanak s radnog mjesta, o čemu detaljnije u nastavku).

3. ROK KOD IZVANREDNOG OTKAZAUgovor o radu može se izvanredno otkazati samo u

roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na ko-joj se temelji izvanredni otkaz, prema odredbi čl. 116. st. 2. ZR-a,

Kako ZR propisuje samo subjektivni, a ne i objektiv-ni rok za izvanredni otkaz, moguće su situacije da se odluka o izvanrednom otkazu donese i nakon niza go-dina, pod uvjetom da je donesena u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenice na kojima se temelji otkaz.

Rok za donošenje odluke je prekluzivan (otkaz done-sen protekom roka od 15 dana je ništetan, odnosno nema pravnog učinka). Smatramo da je rok kratak zbog toga što može izazvati iznimno teške posljedice radniku kojemu se otkazuje ugovor o radu.

Sudska je praksa zauzela stajalište kako se poslo-davcu rok za donošenje odluke o izvanrednom otkazu računa od saznanja osobe nadležne za donošenje od-luke, s tim da saznanje ne mora biti neposredno, nego se može izvesti iz saznanja osobe koja je zbog svojih voditelj-skih ovlasti obvezna izvijestiti nadležnu osobu o činjenica-ma koje su razlogom za otkaz.5

U uvjet da radnik počini u više navrata teške povrede radne obveze za računanje roka potrebno je utvrditi je li riječ o:

¾ vremenski odvojenim povredama koje su poči-njene kroz određeno vrijeme (ako su povrede po-činjenje u različitim razdobljima, rok za izvanredni otkaz teče zasebno od saznanja za svaku povredu, pa čak ako su one i iste vrste ili

¾ ponašanju koje u kontinuitetu predstavlja kršenje radne obveze (neopravdani izostanak s posla u du-ljem razdoblju), rok za izvanredni otkaz ne počinje teći sve dok traje takvo ponašanje radnika, jer kontinuitet takva postupanja u kršenju obveza iz rada opravdava mogućnost donošenja odluke o izvanrednom otkazu kroz cijelo vrijeme postojanja takve povrede.6

4. DOSTAVA ODLUKE O OTKAZUPrema odredbi čl. 120. st. 3. ZR-a otkaz se mora dosta-

viti osobi kojoj se otkazuje, dok je odredbom čl. 132. ZR-a propisano da se na dostavu odluke o otkazu ugovora o radu na odgovarajući način primjenjuju odredbe o dostavi u skladu s odredbama Zakona o parničnom po-stupku (Nar. nov., br. 148/11. – pročišćeni tekst, 25/16.,

5 Odluka VSRH, Rev-943/01 od 3. listopada 2001. godine6 Odluka VSRH, Rev- 2061/99 od 13. lipnja 2000. godine




RADNO PRAVOdalje: ZPP), ako postupak dostave nije uređen kolektiv-nim ugovorom, sporazumom sklopljenim između rad-ničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.

Kako ZR-om nije propisan način dostave odluke o otkazu, a ZPP-om je zakonodavac ostavio slobodu poslo-davcu da sam propiše načine dostave, poslodavac koji nije nekim od navedenih akata propisao način dostave, imat će obvezu primjenjivati način dostave propisan odredbama ZPP-a.

Dakle, u skladu s odredbama ZPP-a o dostavi, ako rad-nik odbija primiti odluku o izvanrednom otkazu na radnom mjestu:

¾ poslodavac mora preporučenom pošiljkom s povrat-nicom poslati odluku na adresu prebivališta ili bora-višta radnika.

U slučaju neuspjele dostave na adresu ili odbitka primitka od strane radnika:

¾ poslodavac će obaviti dostavu putem oglasne ploče poslodavca.

U slučaju dostave putem oglasne ploče dostava se sma-trati obavljenom istekom osmog dana od dana stavlja-nja na oglasnu ploču poslodavca.

Dostava na oglasnoj ploči obavlja se tako da posloda-vac (ovlaštena osoba poslodavca) rukom na odluci na-piše sljedeće: „Odluka stavljena na oglasnu ploču dana 1. srpnja 2017. godine, skinuta s oglasne ploče dana 9. srpnja 2017. godine.“

Danom primitka odluke o izvanrednom otkazu ili danom skidanja odluke o izvanrednom otkazu prestaje radni odnos radniku i poslodavac s tim danom odjav-ljuje radnika s mirovinskog osiguranje i obveznoga zdravstvenog osiguranja.

5. OBLIK I OBRAZLOŽENJE IZVANREDNOG OTKAZAPrema odredbi čl. 120. st. 1. i 2. ZR-a, otkaz kao i

obrazloženje otkaza mora biti u pisanom obliku. Bez pisanog oblik otkaza nema ni otkaza ugovora

o radu, jer pisani oblik čini konstitutivni element otkaza ugovora o radu, jer je riječ o kogentnoj7 zakonskoj normi.

Stoga su za pravnu valjanost odluke o otkazu mjerodav-ni razlozi navedeni u obrazloženju odluke o otkazu koji bi trebali biti jasni i nedvojbeni.

Samo ono što je poslodavac u obrazloženju naveo kao razlog otkazivanja može predstavljati razlog za otkaz i poslodavac ne može naknado (u sudskom sporu, ako radnik pokrene spor) proširivati obrazloženje ističući i druge razloge otkazivanja.

Sudska je praksa zauzela navedeno shvaćanje, jer je riječ o kogentnim odredbama i nije moguće tvrditi da je otkaz dan iz drugih razloga od onih navedenih u pisanoj odluci o otkazu ugovora o radu, s obzirom na to da takav otkaz ne bi bio zakonit.8

7 Kogentna pravna norma je prisilna pravna norma koja se mora primijeniti, odnosno stranke ju ne mogu mijenjati, ne mogu na nju utjecati i striktno je određena.

8 Odluka Županijskog suda u Zagrebu, Gžr-2276/02 od 22.travnja 2003. godine.

Obrazloženje otkaza u cijelosti treba obuhvatiti sve ono što poslodavac radniku stavlja na teret, s tim da navo-di trebaju nedvojbeno ukazati na razloge koji opravdava-ju otkazivanje ugovora o radu.

Ako poslodavac ne obrazloži otkaz ili ga ne dosta-vi radniku, čini jedan od najtežih prekršaja za koji je propisana novčana kazna za pravnu osobu poslodavca u svoti od 61.000,00 kn do 100.000,00 kn, a za odgo-vornu osobu u pravnoj osobi novčana kazna u svoti od 7.000,00 kn do 10.000,00 kn, u skladu s odredbom čl. 229. st. 1. t. 35. i st. 2. ZR-a.

U nastavku donosimo primjer odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

Primjer 1. Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu

Na temelju čl. 116. Zakona o radu Žuljana d.o.o., Kraj 2, OIB 12345678910, koje zastupa direktor Ivan Ivanić donosi

ODLUKUo otkazu Ugovora o radu

(izvanredni otkaz)

RADNIKU Filipu Filipiću iz Janjine, Janjina 8, OIB 01234567898, daje se izvanredni otkaz Ugovora o radu zaključenog 1. veljače 2015. godine zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć.Ugovor o radu otkazuje se s danom primitka ove Odluke od strane radnika, bez otkaznog roka (čl. 116. st. 1. Zakona o radu).RADNIKU radni odnos prestaje danom dostave ovog otkaza.POLODAVAC zadržava pravo od RADNIKA potraživati naknadu štete prouzročene povredom obveze iz radnog odnosa.

OBRAZLOŽENJERADNIK je počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa kada je 19. lipnja 2018. godine izostao s radnog mjesta, te se na istom nije pojavio do današnjeg dana (1. srpnja 2018.), a o izostanku s posla imenovani nije obavijestio poslodavca, niti je dostavilo liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad u zakonski propisanom roku. Odsutnost s posla radnika također nije evidentirana kao korištenje godišnjeg odmora, plaćenog ili neplaćenog dopusta.Dakle, radnik je neopravdano izostao s posla više od 5 radnih dana bez navođenja opravdanog razloga te ga ta povreda diskvalificira za daljnji rad kod poslodavca.Poslodavac nije u mogućnosti pružiti radniku pravo na obranu jer iz postupaka radnika proizlazi da radnik nije zainteresiran za nastavak rada kod poslodavca.Osim navedenoga RADNIK je već nekoliko puta usmeno upozoravan na činjenicu da je nediscipliniran, da ne izvršava radne zadatke ili ih ne izvršava na zadani način, da ne poštuje autoritet, da narušava radnu disciplinu i sl.RADNIK nema pravo na otkazni rok ni na otpremninu.Naputak o pravnom lijeku:RADNIK može POSLODAVCU podnijeti Zahtjev za zaštitu prava u roku od 15 dana od dana dostave ove Odluke.U Zagrebu, 1. srpnja 2018. godine. POSLODAVAC: Primio: _____________ _____________ Za Žuljana d.o.o. Potpis: _____________ direktor Ivan Ivanić

Skrećemo pozornost na to da se navedeni primjer Odlu-ke o izvanrednom otkazu ugovora o radu odnosi na slučaj kada je radnik iskoristio cijeli godišnji odmor i kada poslo-davac ne zapošljava više od 20 radnika.

Dakle, sadržaj odluke ovisit će od slučaja do slučaja, odnosno o pravima radnika kojemu se otkazuje ugovor o radu, te broju zaposlenih radnika kod poslodavca.


RADNO PRAVO5.1. ISPLATA NEISKORIŠTENOG

DIJELA GODIŠNJEG ODMORAAko radnik do trenutka donošenja odluke o izvan-

rednom otkazu nije iskoristio godišnji odmor, tada poslodavac ima obvezu isplatiti radniku naknadu za neiskorišteni razmjerni dio godišnjeg odmora, a ta se naknada određuje razmjerno broju dana neiskorištenoga godišnjeg odmora.9

Naime, u slučaju prestanka radnog odnosa radnika radnik ostvaruje pravo na razmjerni dio godišnjeg od-mora za kalendarsku godinu (tekuću) u kojoj mu pre-staje radni odnos, prema odredbi čl. 78. st. 2. ZR-a. Stoga poslodavac ima obvezu isplate samo razmjernog dijela godišnjeg odmora, osim ako drukčije nije propisano kolek-tivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu (npr. nekim od akata je propisano da radnik ima pravo na puni godišnji odmor u slučaju prestanka ugovora o radu).

S obzirom na činjenicu da poslodavac u slučaju neo-pravdanog izostanka s radnog mjesta nema mogućnost radniku omogućiti korištenje možebitno neiskorište-noga razmjernog dijela godišnjeg odmora, obvezan je radniku (jer zbog objektivnih razloga nije mogao radniku omogućiti korištenje dijela godišnjeg odmora do trenutka prestanka radnog odnosa) isplatiti naknadu umjesto ko-rištenja godišnjeg odmora.

Stoga, ako radnik ostvaruje pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora, potrebno je da poslodavac u odluci o izvanrednom otkazu ili u posebnoj odluci navede sljedeće:

Poslodavac će radniku isplatiti (unijeti broj radnih dana u skladu s izračunom) dana neiskorištenoga raz-mjernog dijela godišnjeg odmora za 2018. godinu.

Ističemo da se naknada za neiskorišteni odmor isplaćuje jedino u slučaju prestanka ugovora o radu te kako je u bilo kojem drugom slučaju (nemogućnost korištenja godišnjeg tijekom kalendarske godine ili do 30. lipnja sljedeće godine) sporazum o odricanju od prava na godišnji odmor ništetan, odnosno sporazum o ispla-ti naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora je ni-štetan, prema odredbi čl. 80. ZR-a.

5.2. ULOGA RADNIČKOG VIJEĆAPrema odredbama čl. 149. st. 1. t. 9. i čl. 150. st. 1. i st.

3. t. 2.ZR-a poslodavac ima obvezu savjetovanja s rad-ničkim vijećem prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu, jer radnici zaposleni kod poslodavca koji zapo-šljava najmanje 20 radnika (osim radnika zaposlenih u tijelima državne uprave) imaju pravo sudjelovati u odlu-čivanju o pitanjima u vezi s njihovim gospodarskim i socijalnim pravima i interesima.

S obzirom na navedeno, razvidno je da je radničko vije-će fakultativan organ, jer radnici nemaju obvezu oformiti radničko vijeće, no ako su radnici oformili radničko vijeće, poslodavac je obvezan prije donošenja odluke važne za položaj radnika savjetovati se s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci.

Nadalje, poslodavac ima obvezu radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke o izvan-

9 Više o pravu na razmjerni dio godišnjeg odmora kao i njegovu izračunu, vidjeti RRiF br. 5/17., str.171.

rednom otkazu i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, a odluka o izvanrednom otkazu donesena protiv-no navedenom ništetna je (ne proizvodi pravne učinke).

Dakle, ako su radnici oformili radničko vijeće potrebno je u odluci o otkazu navesti sljedeće:

Poslodavac je postupio u skladu s odredbama čl. 150. Zakona o radu, no radničko vijeće se nije u roku iz čl. 150. st. 5. i 6. Zakona o radu očitovalo o namjeravanom otka-zu, pa se u skladu s odredbama st. 6. istog članka Zakona smatra da nema primjedaba i prijedloga glede te odluke.

Radničko vijeće u roku od 5 dana obvezno je dostavit svoje očitovanje o namjeravanoj odluci poslodavca o otka-zu, a ako se očitovanje protivi odluci (otkazu), treba ga obra-zložiti. Ako se radničko vijeće ne očituje o namjeravanoj odluci u navedenom roku, smatra se da nema primjedaba i prijedloga, prema odredbi čl. 150. st. 6. ZR-a. Poslodavac je obvezan razmotriti prijedloge i mišljenja te protivljenja radničkog vijeća o namjeravanoj odluci o otkazu ugovora o radu, no prijedlozi i mišljenja ne obvezuju poslodavca.

Poslodavac koji namjerava otkazati ugovor o radu čla-nu radničkog vijeća, radniku starijem od 60 godina, mora pribaviti suglasnost radničkog vijeća (bez koje je otkaz ništetan), a radničko vijeće ima rok od 5 dana za davanje suglasnosti. Ako se radničko vijeće ne izjasni u navedenom roku, smatra se da je suglasno s odlukom poslodavca, prema odredbi čl. 151. ZR-a.

Ako se pak radničko vijeće protivi izvanrednom ot-kazu i radnik u sudskom sporu osporava dopuštenost otkaza i traži da ga poslodavac zadrži na radu, tada je:

¾ poslodavac obvezan vratiti radnika na rad u roku od 8 dana od dana dostave obavijesti i dokaza o podno-šenju tužbe i zadržati ga na radu do okončanja spora.

Poslodavac koji otkazuje radniku zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa može radnika udaljiti s radnog mjesta do okončanja sudskog spora o dopuštenosti otkaza.

Dakle, razvidno je da poslodavac ima samo dužnost savjetovanja s radničkim vijećem da bi otkaz proizvodio pravne učinke, odnosno da bi bio pravno valjan, jer odlu-kom / suglasnosti radničkog vijeća nije vezan.

6. NEOPRAVDANI RAZLOZI ZA OTKAZ I ZABRANA OTKAZIVANJA UGOVORA O RADU

Prema odredbi čl. 117. ZR-a ne smatra se opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu:

¾ privremena nenazočnost na poslu zbog bolesti ili oz-ljede

¾ podnošenje žalbe ili tužbe ¾ sudjelovanje u postupku protiv poslodavca zbog po-vrede zakona, drugog propisa, kolektivnog ugovora ili pravilna o radu

¾ obraćanje radnika nadležnim tijelima izvršne vlasti.

Ako bi poslodavac zanemario propisane zabrane i radniku dao otkaz, pa ako bi radnik pokrenuo sudski postupak radi utvrđivanja otkaza nedopuštenim, sud bi donio deklaratornu (utvrđujuću) presudu10 da raniku odnos nije niti ni prestao.

10 Presuda parničnog suda kojom se utvrđuje postojanje, odnosno nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa ili istinitost ili neistinitost neke isprave.


RADNO PRAVOJednako tako, obraćanje radnika ili u dobroj vjeri pod-

nošenje prijave nadležnim tijelima državne vlasti zbog opravdane sumnje na korupciju odgovornih osoba po-slodavca ne predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

ZR odredbom čl. 34. st. 1. propisuje relativnu zabranu otkaza ugovora o radu osobama u radnom odnosu za vri-jeme trudnoće, korištenja rodiljnog, roditeljskog, posvojitelj-skog dopusta, dopusta ili rada u skraćenom radnom vremenu zbog pojačane njege djeteta, dopusta ili rada u skraćenom radnom vremenu radi skrbi i njege djeteta s težim smetnja-ma u razvoju, dopusta trudnice ili majke koja doji dijete.

Poslodavac u roku od 15 dana od prestanka trudnoće ili prestanka korištenja navedenih prava, ne može otka-zati ugovor o radu trudnici i osobi koja se koristi nekim od navedenih prava.

Relativnost se očituje u tome da će otkaz biti nište-tan (ne proizvodi pravne učinke), ako je na dan dava-nja otkaza poslodavcu bilo poznato postojanje okolnosti zbog kojih poslodavac ne može otkazati ugovor o radu ili ako radnik u roku od 15 dana od dostave otkaza obavi-jesti poslodavca o postojanju okolnosti koje sprječavaju donošenje zakonitog otkaza te o tome dostavi odgovara-juću potvrdu ovlaštenog liječnika ili drugoga ovlaštenog tijela, prema odredbi čl. 34. st. 2. ZR-a.

Prema odredbi čl. 38. ZR-a radniku koji je pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti te je privremeno nesposoban za rad zbog liječenja ili oporavka poslodavac ne može otkazati ugovor o radu u razdoblju pri-vremene nesposobnosti za rad zbog liječenja ili oporavka.

Ističemo kako navedene okolnosti ne sprječavaju prestanak ugovora o radu sklopljenog na određeno vri-jeme, istekom vremena za koje je sklopljen taj ugovor.

7. OBVEZE POSLODAVCA I OTPREMNINAKako je dužnost poslodavca upozoriti radnika na moguć-

nost otkaza predviđena za redoviti, a ne za izvanredni otkaz, kod izvanrednog otkaza ne postoji obveza poslodavca da u pisanom obliku upozori radnika na obveze iz radnog odnosa i da mu skrene pozornost na mogućnost otkaza u slučaju kršenja tih obveza, s tim da poslodavac ima obvezu radniku omogućiti iznošenje obrane, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da poslodavac to učini, prema odredbi čl. 119. st. 2. ZR-a.

Okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da poslo-davac omogući iznošenje obrane radnika mogu biti razli-čite, primjerice:

¾ radnik je već upozoravan na izvršenja radnih zada-taka, a ponovio je ponašanje zbog kojeg je već upo-zoravan

¾ zbog prirode povrede proizlazi da se iznošenjem obrane neće promijeniti namjera poslodavca da izvanredno otkaže ugovor o radu.

Prema sudskoj praksi uskrata mogućnosti iznoše-nja obrane relevantna je samo ako bi radnikova obrana, da je iznesena, odvratila poslodavca od donošenja odlu-ke o otkazu jer bi radnik svoje ponašanje opravdao (npr. radnik je opravdao izostanak s posla). Argumentum a

contrario, poslodavac nije obvezan omogućiti iznošenje obrane u onim slučajevima kršenja radne obveze za koje nije realno očekivati da imaju opravdanje (npr. radnik je zatečen u krađi).

Prema odredbi čl. 126. ZR-a radnik kojemu posloda-vac otkazuje ugovor o radu nakon dvije godine nepre-kidnog rada, osim ako se otkazuje iz razloga uvjetova-nih ponašanjem radnika (izvanredni otkaz), ima pravo na otpremninu u svoti koja se određuje s obzirom na duljinu prethodnoga neprekidnog trajanja radnog od-nosa s tim poslodavcem.

Otpremnina se ne smije odrediti u svoti manjoj od 1/3 prosječne mjesečne plaće (smatra se bruto-plaća) koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugo-vora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog poslo-davca, osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili odlukom poslodavac ne pro-piše višu svotu otpremnine.

Kada poslodavac radniku otkazuje ugovor o radu zbog osobito teške obveze iz radnog odnosa (izvanredni otkaz), nema zakonsku obvezu isplate otpremnine rad-niku koji je kod njega zaposlen dulje od dvije godine. Poslodavac nema obvezu, no ako želi radniku isplatiti otpremninu, može to učiniti.

Ako se poslodavac odluči isplatiti otpremninu (koju nije obvezan isplatiti), mora imati na umu da se cijela otpremnina oporezuje kao i plaća, te je u skladu s tim potrebno obračunati i platiti doprinose, porez na dohodak s možebitnim prirezom.11

8. ZAKLJUČAKKod izvanrednog otkaza poslodavac ima manje obveza

prema takvom radniku nego prema radnicima kojima otkazuje ugovor o radu redovitim otkazom, jer nema ob-vezu voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, inva-lidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, kao ni zaposliti radnika na nekim drugim poslovima i obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima.

Izvanredni otkaz također omogućuje poslodavcu prekid radnog odnosa s radnikom bez obveze ispunjenja otkaznog roka i bez obveze isplate otpremnine, a prema odredbi čl. 39. st. 1. t. 5. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima u vrijeme nezaposlenosti (Nar. nov., br. 16/17.) radnik kojem je izvanredno otkazan ugovor o radu nema pravo na novčanu naknadu „naknadu s burze“.

11 Više isplati otpremnine i isplatnim listama, vidjeti RRiF br. 2/16., str.142.

...sva RRiF izdanja dostupna svugdje...

više na rrif.hr

https://www.zakon.hr/z/414/Zakon-o-posredovanju-pri-zapo%C5%A1ljavanju-i-pravima-za-vrijeme-nezaposlenosti

https://www.zakon.hr/z/414/Zakon-o-posredovanju-pri-zapo%C5%A1ljavanju-i-pravima-za-vrijeme-nezaposlenosti


RADNO PRAVO

Arbitražno rješavanje radnih sporovaGoran LOJE, dipl. iur.UDK 349.2

Autor u članku razmatra mogućnosti sporazumnog rješavanja radnog spora pred mirenjem, odnosno arbitra-žom. Ujedno objašnjava i navodi vrste arbitraže u radnim sporovima te arbitražni postupak.

ima pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora. Riječ je o sporovima u kojima zadatak arbitražnog suda nije odlučivanje o navodnoj povredi prava, nego uređenje pravnih odnosa među strankama ako one u određe-nom roku o tome ne postignu sporazum.

U tim slučajevima odluka arbitraže može nadomjestiti pojedine odredbe kolektivnog ugovora, ili zamijeniti tj. na-domjestiti kolektivni ugovor u cjelini, te ona tada ima prav-nu snagu i proizvodi učinke kao da su stranke međusob-no sklopile taj ugovor ili sporazumno ustanovile pojedine odredbe takva ugovora. Zakon o radu propisuje da arbitra-ža može rješavati i sporove o tumačenju i primjeni zakona, propisa ili kolektivnog ugovora. Protiv arbitražne odluke nije dopušteno ulaganje žalbe niti drugoga pravnog lijeka, no odluka bi bez obzira na to trebala biti obrazložena.

Dvije su vrste arbitraže: ¾ Institucionalna arbitraža ¾ Ad hoc arbitraža

Institucionalna se arbitraža odnosi na arbitražni po-stupak koji se provodi u skladu s pravilima neke arbitraž-ne ustanove i uz njezino sudjelovanje. Tako je Stalno iza-brano sudište pri Hrvatskoj gospodarskoj komori primjer arbitražne ustanove i spada u institucionalnu arbitražu koja nadzire djelovanje arbitražnih sudova.

S druge strane, ad hoc arbitraža označava provedbu arbitražnog postupka bez sudjelovanja institucija, a u ko-jem stranke same utvrđuju pravila arbitražnog postupka, kao npr. imenovanje arbitara.

Arbitraže nadalje dijelimo na one u: ¾ individualnim radnim sporovima ¾ kolektivnim radnim sporovima.

Vezano uz arbitraže u individualnim radnim sporo-vima, potrebno je napomenuti da su to arbitraže koje se primjenjuju stoga što je njihova primjena ugovorena poje-dinačnim ugovorom ili kolektivnim ugovorom koji razra-đuje pitanja važna za radarbitraže Za sve ostalo što nije uređeno ugovorom, supsidijarno se primjenjuje Zakon o arbitraži2. Posljedica primjene navedenih arbitraža tre-bala bi biti rasterećenje redovnih sudova te smanjivanje troškova sudskih postupaka, koji su uglavnom dugotrajni.

Koliko je bitno rasteretiti redovne sudove i smanjiti troškove vidimo i jednim dijelom iz Izvješća Državnog odvjetništva Republike Hrvatske za 2016. i 2017 godi-nu u vezi sa radnim sporovima:

¾ Na ukupnu uspješnost u zastupanju negativno su utjecali radni sporovi (donji grafikon). Sudovi su do-nijeli ukupno 699 odluka u radnim sporovima, što je 18,82% svih donesenih prvostupanjskih odluka od čega je 376 presuda ili 53,79% u korist tužitelja, za-poslenika. Prvi donji grafikon prikazuje uspješnost za-stupanja državnog odvjetništva u svim sporovima bez radnih sporova, a drugi u radnim sporovima. Podaci u ovim grafikonima pokazuju koliko na uspješnost za-stupanja u parničnim postupcima utječu radni sporovi koji su posljedica nepoštivanja prava priznatih zako-nom ili kolektivnim ugovorom (prekovremeni rad, rad

2 Zakon o arbitraži (Nar. nov., br. 88/01.)

1. UVODZakon o radu1 (dalje: ZOR) propisuje mogućnost da se

rješavanje radnog spora može sporazumno povjeriti arbitraži, odnosno mirenju, a kolektivnim se ugovorom mogu urediti sastav, postupak i druga pitanja važna za rad arbitraže. U sporazumu o iznošenju spora pred arbitra-žu stranke spora mogu odrediti pitanje koje iznose pred arbitražu te time arbitraža može odlučiti samo o pitanju koje se pred nju iznijele stranke spora.

Nadalje, arbitražno je suđenje meritorno rješavanje sporova pred izabranim sudom, bez obzira na to osigu-rava li njegovo djelovanje arbitražna ustanova ili je ugovo-reno suglasnim voljama stranaka. Arbitražom se rješavaju sporovi za koje su stranke ugovorile arbitražu, odnosno sporovi o pravima kojima stranke mogu slobodno raspola-gati. Da bi se spor mogao podvrgnuti arbitraži, potreb-no je sklopiti sporazum o arbitraži ili arbitraža treba biti određena klauzulom ugovora koji je sklopljen prije spora i ako je sklopljen kao posebni ugovor kada je spor već nastao. To se može ugovoriti i kolektivnim ugovorom.

Svakom novelom radnog zakonodavstva sve se liberal-nije pristupa pitanju arbitraže, za što ima valjanih razloga. U mnogim je situacijama brza intervencija dogovorenih arbitara prihvatljiva za sve strane u sporu, a i takav jedan kompromis koji arbitri nude može spriječiti zaoštravanje odnosa pa čak i pojavu većih sukoba među stranama. Po-sredovanje neovisnih arbitara koji su stručne osobe u koje suprotstavljene strane imaju povjerenja, može pridonijeti smirivanju tenzija.

2. VRSTE ARBITRAŽE U RADNIM SPOROVIMAJoš je stari Zakon o radnim odnosima nudio mogućnost

poslodavcu i zaposleniku da rješavanje sporova iz radnog odnosa povjere arbitru ili arbitražnom vijeću. Novela-ma radnih odnosa otvaraju se daljnje mogućnosti da se, osim pojedinačnih sporova, arbitraži mogu podvrgnuti i kolektivni radni sporovi na način da kolektivni ugovor može sadržavati pravila o postupku kolektivnog pregova-ranja te sastavu i načinu postupanja tijela za mirno rješa-vanje kolektivnih radnih sporova.

Arbitražna se odluka temelji na zakonu, propisu ili kolektivnom ugovoru ako je riječ o sporu o primjeni za-kona, propisa ili kolektivnog ugovora. Ako je riječ o sporu o sklapanju, izmjeni ili obnovi kolektivnog ugovora, arbi-traža svoju odluku temelji na pravičnosti i takva odluka

1 ZOR (Nar. nov., br. 93/14. i 127/17.)

https://www.zakon.hr/z/250/Zakon-o-arbitra%C5%BEi

https://www.zakon.hr/z/250/Zakon-o-arbitra%C5%BEi


RADNO PRAVOu smjenama, dežurstva i slično). Izgubljeni radni spo-rovi prema prvostupanjskim presudama donesenim u 2016. godini mogli su koštati Republiku Hrvatsku 31.509.000,00 kuna (glavnica 23.510.000,00 kuna i troškovi spora 7.999.000,00 kuna) bez kamata.3

Grafikon 2016.

3 Izvor: Izvješće DORH-a za 2016. godinu

Grafikon 2017.

3. ARBITRAŽNI POSTUPAKStranke spora mogu rješavanje kolektivnoga radnog

spora sporazumno povjeriti arbitraži. Kada su u pitanju kolektivni radni sporovi, oni se uglavnom i rješavaju arbitražnim postupkom. Stranke u sporu pri tome mora-ju odrediti pitanje/pitanja koja se iznose pred arbitražu jer ona može odlučivati samo o onim pitanjima koji su pred nju stranke iznijele.

Nadalje, arbitražni postupak provodi se i pri utvr-đivanju poslova koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka. U slučaju da se poslodavac i sindikat ne mogu dogovoriti i ne postignu sporazum o određivanju poslova koji se ne smiju prekidati za vrijeme štrajka ili isključenja s rada, u roku od 15 dana od dana dostave prijedloga poslo-davca, poslodavac odnosno sindikat mogu u daljnjem roku od 15 dana tražiti da o tim poslovima odluči arbitraža.

Računovodstvo poduzetnikaNaručite svoj svoj primjerak najkompetentnije knjige za praktično računovodstvo, kojom se objašnjavaju brojni poslovni događaji na primjerima knjiženja, ažurirane i usklađene s promjenama u poreznom sustavu.

KORISNO


RADNO PRAVOSastav arbitraže je takav da nju sačinjavaju jedan

predstavnik sindikata, jedan predstavnik poslodav-ca te jedan član koji je nezavisan predstavnik i u svojstvu je predsjednika arbitraže, a kojeg sporazu-mno određuju sindikat i poslodavac. Ako se sindikat i poslodavac ne mogu sporazumjeti o imenovanju pred-sjednika arbitražnog vijeća, a to pitanje nije drukčije uređeno kolektivnim ugovorom ili sporazumom strana-ka, tada će predsjednika imenovati predsjednik suda, a čija se nadležnost određuje u skladu s odredbama ZOR-a o određivanju nadležnosti u prvom stupnju za zabranu štrajka ili isključenja s rada.

U slučaju da jedna stranka odbije sudjelovati u ar-bitražnom postupku utvrđivanja poslova koji se ne smiju prekidati, postupak će se provesti bez nje, a odluku o po-slovima koji se ne smiju prekidati donijet će predsjednik arbitražnog vijeća. Odluka se donosi u roku od 15 dana od dana pokretanja arbitražnog postupka.

Jednako tako, arbitraža treba nadomjestiti sugla-snost radničkog vijeća na otkaz ugovora o radu onih zaposlenika koji su posebno zaštićeni, dok je nadomje-štanje suglasnost sindikata o otkazu ugovora o radu sin-dikalnom povjereniku izmjenom Zakona o radu ponovno vraćeno u nadležnost sudu. Dakle, kod zaštićenih katego-rija radnika, ako radničko vijeće ili sindikat uskrate su-glasnost na otkaz radniku, poslodavac njihovu suglasnost može nadomjestiti arbitražom.

U vezi s pitanjem nadomještanja suglasnosti, do-nesen je Pravilnik o načinu izbora arbitra i provedbi postupka arbitraže u postupcima nadomještanja su-glasnosti (dalje: Pravilnik)4. Pravilnik je trebao rasteretiti rad sudova u sporovima iz radnih odnosa. Pravilnikom se uređuje način izbora arbitra i provedba postupka arbitra-že kod postupaka nadomještanja prethodne suglasnosti radničkog vijeća na odluku poslodavca u slučajevima su-odlučivanja radničkog vijeća, na odluku o otkazu ugovora o radu povjerenika zaštite na radu i za odluku o uporabi nadzornih uređaja, odnosno suglasnost sindikalnog po-vjerenika s pravima i obavezama radničkog vijeća, te o nadomještanju prethodne suglasnosti sindikata na otkaz ugovora o radu sindikalnom povjereniku.

Da bi se provodili postupci arbitraže, potrebno je utvr-diti listu arbitara te donijeti odluku o naknadi troškova arbitraže. Listu arbitara na nacionalnoj razini utvrđuje Gospodarsko-socijalno vijeće, i to po županijama. Ako Gospodarsko-socijalno vijeće nije osnovano ili je prestalo s radom, listu arbitara na nacionalnoj razini utvrđuje mi-nistar rada. Postupak izbora arbitara započinje javnim pozivom svima zainteresiranim, a kandidate mogu predlagati sindikati, udruge poslodavaca, Vlada RH i županijska Gospodarsko-socijalna vijeća.

Arbitraža započinje zahtjevom poslodavca za nado-mještanje suglasnosti, a stranke u sporu su poslodavac i radničko vijeće / sindikalni povjerenik s pravima i obve-zama radničkog vijeća ili sindikat koji je uskratio sugla-snost. Postupak arbitraže provodi jedan arbitar.

U pokrenutom postupku arbitraže u određenoj župa-niji, za arbitra mora biti izabrana ili imenovana osoba s utvrđene liste arbitara za tu županiju, prema mjestu sje-dišta ureda državne uprave u županiji. Iznimno, za arbitra

4 Vidi Nar. nov., br. 37/16.

se može izabrati ili imenovati osoba koja ima prebivalište ili boravište u bilo kojoj županiji, ako se stranke pisano sporazume o tome tko će i na koji način nadoknaditi nje-gove troškove. Stranke u sporu mogu se dakle prethodno dogovoriti o izboru arbitra, no ako sporazum izostane, od-luku o arbitru donosi ministar rada ili osoba na koju je ministar prenio svoje ovlasti.

Izuzeće arbitra – Pravilnik je predvidio i slučajeve izuzeća arbitra. Tako sam arbitar može zatražiti svoje izu-zeće ako ocijeni da postoje razlozi koji bi mogli utjecati na njegovu nepristranost ili postoje objektivni razlozi koji bi mogli utjecati na mogućnost ispunjavanja ob-veze arbitra.

Nadalje, izuzeće arbitra može zatražiti svaka stran-ka u sporu u slučaju opravdane sumnje da postoje razlozi koji bi mogli utjecati na nepristranost arbitra ili se pojave razlozi koji bitno utječu na mogućnost ispunjavanja obve-ze arbitra. Odluku o izuzeću donosi ministar rada ili osoba koju je ovlastio ministar, tj. prenio joj sve ovlasti koje mu prema Pravilniku pripadaju. Odluka se donosi u roku od 5 kalendarskih dana od dana podnošenja zahtjeva za izuze-ćem, a istodobno s tom odlukom ministar rada donijeti će oduku o imenovanju novog arbitra.

Pokretanje postupka arbitraže – Postupak arbitraže pokreće poslodavac dostavom pisanog zahtjeva i izjave o uskrati suglasnosti na odluku poslodavca. Pisani za-htjev treba sadržavati sljedeće dijelove:

¾ naziv i sjedište stranaka u sporu ¾ telefon ¾ telefaks i elektroničku adresu stranaka ¾ datum podnošenja zahtjeva i ¾ obrazložene razloge za pokretanje postupka arbitraže.

Zahtjevu poslodavac prilaže izjavu o uskrati su-glasnosti radničkog vijeća ili sindikata, sporazum o izboru arbitra ili zahtjev za njegovim imenovanjem. Zahtjev se dostavlja uredu državne uprave u županiji, od-nosno uredu Grada Zagreba nadležnom za poslove rada. Pisani zahtjeva dostavlja se onom uredu u županiji u kojoj je sjedište poslodavca ili njegove organizacijske jedinice u kojem djeluje radničko vijeće.

Postupak arbitraže radi nadomještanja suglasnosti sindikata pokreće se dostavom pisanog zahtjeva onom uredu u županiji u kojoj je sjedište sindikata. U skladu sa Zakonom o općem upravnom postupku uredna dosta-va, u smislu ovog Pravilnika, smatra se i ona dostava koja je obavljena elektroničkim putem o kojoj postoji zapis na poslužitelju.

Arbitar saziva sastanak stranaka najkasnije u roku od 15 dana od dana kada mu je dostavljen zahtjev za po-kretanjem postupka arbitraže, a stranke su obvezne da do početka provedbe arbitraže dostave arbitru podatke o ovla-štenoj osobi koja će zastupati stranke u postupku te preu-zeti prava i obveze. Ako je arbitar spriječen sudjelovati u postupku i nije u mogućnosti provesti i dovršiti postupak arbitraže u roku od 6 mjeseci od podnošenja zahtjeva, ob-vezan je odmah po saznanju, a najkasnije u roku od 3 dana od nastanka razloga spriječenosti, o tome odmah obavije-stiti stranke i ured državne uprave ili ured Grada Zagreba, a koji će pozvati stranke da u roku od 15 dana od primitka obavijesti odrede novog arbitra. Postupak arbitraže održat će se u mjesno nadležnom uredu državne uprave ili u pro-storijama koje odredi arbitar.



RADNO PRAVOStranke se mogu sporazumjeti o pravilima po-

stupka kojih će se arbitar pridržavati, tako da ih same odrede ili da upute na određena pravila, propis ili zakon. Ako sporazum izostane, arbitar će postupak pro-voditi tako da će odrediti koja pravila, propis ili zakon će primjenjivati.

Stranke u sporu mogu u svakom trenutku sporazu-mno predložiti arbitru prekid postupka arbitraže kako bi im se omogućilo da samostalno i sporazumno riješe nastali spor. Postupak arbitraže okončava se donošenjem arbitražne odluke i to najkasnije u roku od 6 mjeseci od dana podnošenja zahtjeva za pokretanjem arbitraže.

Odluke arbitra mogu biti sljedeće: ¾ odbacivanje zahtjeva podnesenog nakon proteka roka od 15 dana od dana dostave izjave o uskrati su-glasnosti radničkog vijeća ili sindikalnog povjereni-ka odnosno sindikata

¾ odbacivanje zahtjeva koji ni nakon naknadnog pozi-va arbitra nije ispravljen, odnosno nadopunjen po-trebnim podatcima ili dokumentacijom

¾ nadomještanje suglasnosti radničkog vijeća ili sindi-kata

¾ odbacivanje zahtjeva koji je podnijela neovlaštena osoba

¾ odbijanje zahtjeva za nadomještanje suglasnosti rad-ničkog vijeća ili sindikata

¾ obustava postupka zbog nastanka okolnosti zbog ko-jih je nastavak arbitražnog postupka postao nepotre-ban ili nemoguć

¾ obustava postupka zbog povlačenja zahtjeva poslo-davaca

¾ obustava postupka, ako se pozivu arbitra ne odazove poslodavac i ne opravda svoj izostanak.

Arbitražna odluka donosi se u pisanom obliku i mora biti obrazložena te u roku od 15 dana od dana donošenja dostavljena strankama u sporu.

Potrebno je napomenuti i da se arbitražna odluka ne može pobijati redovnim i izvanrednim pravnim lijeko-vima, niti se može osporavati u sudskom postupku. U postupku arbitraže, svaka stranka u sporu snosi svoje troškove, uključujući i troškove stručnjaka i drugih oso-ba koje je predložila za sudjelovanje u postupku arbitraže. Iznimno, troškove može snositi poslodavac. Troškove arbi-tra snosi nadležno ministarstvo.

4. ZAKLJUČAKStranke mogu ugovoriti domaću arbitražu za rješava-

nje sporova o pravima kojima mogu slobodno raspolagati i mogu se sporazumjeti o tome da sporove iznesu pred arbi-tražni sud bez obzira na to organizira li njegovo djelovanje arbitražna ustanova ili ne. U skladu s time, arbitrabilnost ne postoji ako je riječ o sporu za koji je zakonom izričito predviđena samo sudska zaštita određenog prava i kada se spor vodi o pravu koje je uređeno propisima i kojim stran-ke ne mogu slobodno raspolagati. Jednako tako, podvrga-vanje arbitraži kod individualnih radnih sporova, kao i kolektivnih, moguće je samo izričitim pisanim spora-zumom stranaka. Zato bi ugovor o radu ili kolektivni ugovor trebao sadržavati klauzulu koja bi predviđala rješavanje sporova arbitražom te koja bi sadržavala tehničke pojedinosti važne za izbor arbitara. Arbitražni postupak ima svoje prednosti jer je brzo, fleksibilno i pra-vično rješavanje radnih sporova u interesu svih strana, a to arbitraža može ponuditi, za razliku od redovnih sudova na kojima se, zbog preopterećenosti rada, postupci često dugo vode te se time ostvaruje tzv. „zakašnjela pravda“.

OVRŠNO PRAVO

Prikaz novog Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (II.)Mirjana SIROVICA, dipl. iur.*UDK 347.952

U časopisu Pravo i porezi, br. 9/18., objavili smo prvi dio članka o aktualnostima u pravnom uređenju ovrhe na novčanim sredstvima po računu prema novom Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

U ovome broju našega časopisa nastavljamo s obra-dom te značajne tematike, razmatrajući sva značajna pi-tanja u vezi s blokadom računa poslovnog subjekta, ste-čajnim postupkom nad ovršenikom, zatvaranjem računa, statusnom promjenom i prestankom postojanja ovršeni-ka, davanjem podataka o ovrsi putem FINA-e, obradom osobnih podataka u provedbi ovrhe, čuvanju, pohrani i

zaštiti podataka, o postupanju sa zaštićenim primanjima i razlozima neprovedbe agencijske ovrhe.

Osobit je naglasak stavljen na novi način naplate naknada FINA-e za obavljanje poslova propisanih novim Zakonom, te se daje i prikaz izvoda iz Cjenika FINA-e za te naknade.

15. BLOKADA RAČUNA POSLOVNOG SUBJEKTAOvršenik – poslovni subjekt koji u JRR-u ima oznaku

blokade računa odnosno zabranu raspolaganja oročenim novčanim sredstvima ne smije:

Ý obavljati obračunsko plaćanje1 ako tim obračunskim plaćanjem kao vjerovnik tražbine onemogućuje ili

1 Obračunsko plaćanje je namira međusobnih novčanih obveza i potraživanja između sudionika obračunskog plaćanja bez uporabe novčanih sredstava, a provodi se ustupom potraživanja, asignacijom te drugim oblicima namire međusobnih novčanih obveza i potraživanja (čl. 15. st. 1. ZPONS-a/18).

* Ekspert za pravne poslove u Financijskoj agenciji i službenica za informiranje u Financijskoj agenciji.

https://www.zakon.hr/z/346/Zakon-o-provedbi-ovrhe-na-nov%C4%8Danim-sredstvima

https://www.zakon.hr/z/346/Zakon-o-provedbi-ovrhe-na-nov%C4%8Danim-sredstvima


OVRŠNO PRAVOizbjegava primitak ispunjenja obveze u novcu (čl. 15. ZPONS-a/18). Dosadašnja odredba čl. 14. ZPONS-a/12 nije bila u potpunosti jasna, posebice vezano uz postojanje prekršajne odgovornosti koja slijedi nepo-štovanje te odredbe. Kako se ovom odredbom zakona propisuje zabrana određenog ponašanja koja podlije-že sankciji iz prekršajne odredbe čl. 30. ZPONS-a/18, odredbu je bilo potrebno revidirati kako bi se jasno i nedvojbeno definiralo što je to obračunsko plaćanje i u kojem slučaju nije dopušteno;

Ý plaćati svoje obveze gotovim novcem, a gotov no-vac koji je primio obavljajući registriranu djelatnost obvezan je položiti na svoj račun u banci (čl. 16. ZPONS-a/18);

Ý plaćati putem institucije za platni promet ni putem ostalih pružatelja platnih usluga u Republici Hrvatskoj, ni plaćati ili primati plaćanja putem računa otvorenog kod pružatelja platnih usluga u inozemstvu, ne smije preusmjeravati novčane i financijske tijekove na drugu osobu niti primati uplate i isplaćivati novčana sredstva na račune drugih osoba (čl. 17. ZPONS-a/18).

16. STEČAJNI POSTUPAK NAD OVRŠENIKOMS obzirom na to da Stečajni zakon ne sadržava odredbe

o postupanju FINA-e u slučaju otvaranja stečajnog postup-ka nad ovršenikom, a propisuje da dolazi do prekida svih ovršnih postupaka i da se zaustavlja provedba ovrhe na imovini dužnika, čl. 18. ZPONS-a/18 propisano je postupa-nje FINA-e s osnovama za plaćanje kada je nad dužnikom otvoren stečajni postupak. Detaljnije uređenje te materije sadržano je u čl. 28. novog Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima.

Postupanje u provedbi ovrhe na novčanim sredstvima kada je nad dužnikom otvoren stečaj bilo je propisano čl. 17. ZPONS-a/12 u samo tri stavka. Odredbama čl. 18. ZPONS-a/18, koja je znatno proširena u odnosu na odred-bu čl. 17. ZPONS-a/12 te sadržava ukupno 10 stavaka de-finirano je koje odluke je trgovački sud obvezan dostavi-ti u FINA-u, kako bi FINA mogla pravodobno postupiti u skladu s odredbama ZPONS-a/18 i posebnih zakona koji uređuju stečajni postupak. To mogu biti ove odluke: rje-šenje o otvaranju stečajnog postupka, rješenje o obustavi stečajnog postupka, pravomoćno rješenje o zaključenju stečajnog postupka, rješenje o ukidanju rješenja kojim je otvoren stečajni postupak i rješenje o priznanju strane od-luke o otvaranju stečajnog postupka.

Na temelju rješenja o otvaranju stečajnog postupka, u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom FINA pre-staje s izvršavanjem osnova za plaćanje koje su upisane u Očevidnik i pohranjuje ih, a naknadno zaprimljene osnove za plaćanje ne izvršava već ih vraća donositelju odnosno podnositelju uz obrazloženje razloga vraćanja (čl. 18. st. 3. ZPONS-a).

Novost prema ZPONS-u/18 je da će FINA iznimno pro-vesti ovrhu i nakon otvaranja stečajnog postupka ako se radi o ovrsi koju je potrebno provesti iz sredstava stečajne mase dužnika odnosno kada je ta osnova za plaćanje do-nesena nakon otvaranja stečajnog postupka protiv stečaj-nog dužnika. U tom slučaju FINA u JRR-u stavlja oznaku stečaja na sve računa ovršenika, a na računima za vrijeme trajanja stečajnog postupka ostaje upisana oznaka bloka-de računa (čl. 18. st. 4. ZPONS-a).

Nadalje, ako dužnik pojedinac otvori račun u banci na-kon otvaranja stečajnog postupka, FINA će banci dati na-log za blokadu tog računa, osim ako je račun dužnik poje-dinac otvorio uz suglasnost stečajnog upravitelja odnosno suda (čl. 18. st. 4. ZPONS-a/18).

Nakon otvaranja stečajnog postupka FINA daje nalog banci da novčana sredstva zaplijenjena prema nalogu FINA-e na računu stečajnog dužnika pravne osobe prije otvaranja stečajnog postupka oslobodi na račun stečajnog dužnika, a banka novčana sredstva na temelju naloga suda ili stečajnog upravitelja prenosi na novootvoreni račun dužnika u stečaju (čl. 18. st. 5. i 6. ZPONS-a/18).

Postupanje FINA-e s osnovama za plaćanje nakon za-primanja rješenja kojim se ukida rješenje o otvaranju ste-čajnog postupka s potvrdom pravomoćnosti ili rješenja o obustavi stečajnog postupka s potvrdom pravomoćnosti koje je doneseno zbog razloga koji ne dovode do brisanja iz odgovarajućeg registra propisano je tako da će FINA osnove za plaćanje ponovno započeti izvršavati onim redo-slijedom kojim su bile upisane u Očevidnik prije otvaranja stečajnog postupka i nastaviti s provedbom ovrhe u skladu s odredbama ZPONS-a/18 (čl. 18. st. 7. ZPONS-a/18).

Postupanje FINA-e nakon saznanja o pravomoćnom za-ključenju ili obustavi stečajnog postupka za dužnika po-jedinca u skladu s odredbom čl. 287. Stečajnog zakona2 propisano je čl. 18. st. 8. ZPONS-a/18 tako da će FINA kada zaprimi zahtjev za provedbom ovrhe na temelju neke od osnova za plaćanje koje su pohranjene na temelju rješenja o otvaranju stečajnog postupka, upisati osnovu za plaćanje u Očevidnik prema vremenu primitka tog zahtjeva.

FINA postupa na odgovarajući način i ako je podatak o postupku stečaja zaprimila (elektroničkim putem) od nad-ležnog tijela (Ministarstvo financija – Porezna uprava) (čl. 18. st. 9. ZPONS-a/18).

17. ZATVARANJE RAČUNA, STATUSNA PROMJENA I PRESTANAK POSTOJANJA

Postupanje FINA- u slučaju zatvaranja računa ovrše-nika bilo je uređeno čl. 18. ZPONS-a/12 u samo tri stav-ka. Zatvaranje računa ovršenika u kontekstu agencijske ovrhe znatno je dopunjeno i uređeno čl. 19. ZPONS-a/18, koji sadrži čak trinaest stavaka. Osim zatvaranja raču-na ovršenika, tim je člankom uređeno i postupanje FI-NA-e u slučaju statusne promjene ovršenika te u slučaju prestanka postojanja ovršenika odnosno ovrhovoditelja. Detaljnije uređenje te materije sadržano je u čl. 29. no-vog Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima. Bitno je napomenuti da će FINA podatke o prestanku pravne osobe odnosno smrti fi-zičke osobe dohvaćati iz sustava OIB, bez potrebe za intervencijom stranaka.

Propisano je da se račun ovršenika pravne oso-be ne smije zatvoriti ako je blokiran, a poslovni su-bjekt nema otvoren niti jedan drugi račun (čl. 19. st. 1. ZPONS-a/18). Cilj je te odredbe spriječiti situacije da pravna osoba koja postoji i nije brisana iz odgovarajućeg registra egzistira i posluje bez i jednoga otvorenog računa

2 Stečajni vjerovnici mogu nakon zaključenja stečajnoga postupka protiv dužnika pojedinca neograničeno ostvarivati svoje preostale tražbine. Stečajni vjerovnici čije su tražbine utvrđene i koje dužnik nije osporio na ispitnom ročištu, mogu protiv dužnika pokrenuti postupak ovrhe na temelju rješenja kojim je njihova tražbina utvrđena... (čl. 287. st. 1. i 2. Stečajnog zakona).


OVRŠNO PRAVOu banci te na taj način može manipulirati i izbjegavati pro-vedbu ovrhe na novčanim sredstvima.

Iznimke kada je banka obvezna zatvoriti račun ovršeni-ku pravnoj osobi u uvjetima blokade propisan je za slučaj kada je taj ovršenik prestao postojati brisanjem iz odgova-rajućeg registra i u drugim propisima određenim slučaje-vima (čl. 19. st. 2. ZPONS-a).

Postupanje kada FINA utvrdi da, zbog bilo kojeg razlo-ga, ovršenik više nema otvoren niti jedan račun odnosno novčana sredstva iz kojih bi se mogla provoditi ovrha na novčanim sredstvima odnosno u situaciji kada u trenutku primitka osnove za plaćanje FINA utvrdi da prema podat-cima iz JRR-a ovršenik nema novčanih sredstava na čiji bi se teret mogla provoditi ovrha propisano je čl. 19. st. 2 ZPONS-a. U tim slučajevima FINA osnove za plaćanje koje su upisane u Očevidnik nastavlja izvršavati kada na te-melju podataka iz JRR-a utvrdi da je ovršenik otvorio novi račun pod istim OIB-om (čl. 19. st. 3. ZPONS-a/18).

Ako za vrijeme tijekom kojeg su zatvoreni svi računi ovršenika na kojima se može provesti ovrha FINA zaprimi novu osnovu za plaćanje, neće je upisati u Očevidnik niti po njoj postupati (čl. 19. st. 4. ZPONS-a/18).

Postupanje FINA-e u slučaju saznanja za činjenicu da je za ovršenika odnosno ovrhovoditelja nastupila statusna promjena spajanja, pripajanja odnosno podjele propisana je odredbama čl. 19. st. 5., 6. i 10. ZPONS-a/18. U slučaju statusne promjene pripajanja odnosno spajanja ovršenika, neizvršene osnove za plaćanje FINA upisuje u Očevidnik pravnog sljednika ovršenika, a u slučaju statusne promjene podjele, FINA nastavlja s provedbom ovrhe protiv pravnog sljednika ovršenika na zahtjev ovrhovoditelja ako ovrhovo-ditelj dostavi plan podjele ili drugu službenu ispravu izdanu od nadležnog tijela iz koje FINA može nedvojbeno utvrditi da je obveza iz određene osnove za plaćanje prešla na njega.

Odredbe čl. 19. st. 7., 8., 9., 11. i 12. su novost u odno-su na ZPONS/12 i uređuju pravnu prazninu koja nastaje u slučaju prestanka postojanja pravnih osoba odnosno smrti fizičkih osoba, bilo kao ovršenika bilo kao ovrhovo-ditelja, s obzirom na to da takvi slučajevi nisu riješeni dru-gim propisima.

Ako je ovršenik pravna osoba prestao postojati bez pravnog sljednika ili ako je nastupila smrt ovršenika fi-zičke osobe, FINA prestaje izvršavati osnovu za plaćanje i pohranjuje ju. Nakon saznanja o prestanku postojanja ovr-šenika pravne osobe FINA daje nalog bankama da novčana sredstva prethodno zaplijenjena na računu tog ovršenika prema nalogu FINA-e prenesu na račun Državnog proraču-na, a u slučaju saznanja za smrt ovršenika fizičke osobe, novčana sredstva ostaju zaplijenjena do zaprimanja druk-čijeg naloga za postupanje s tim sredstvima. Takvom se odredbom osigurava da se u slučajevima kada se ovrha više ne može provoditi zbog prestanka postojanja prav-ne osobe, možebitno zaplijenjena novčana sredstva na računu ovršenika koji je prestao postojati prenesu u korist računa državnog proračuna. Za ovršenika fizič-ku osobu za koju FINA sazna da je preminula, a sto-ga što fizičke osobe uvijek imaju nasljednike, propisano je da će FINA dati banci nalog za prijenos možebitno zaplijenjenih sredstava nakon što se ispune uvjeti za nastavak ovrhe u korist nasljednika. Iznimno, novčana sredstva koja su zaplijenjena na računu ovršenika, ostat će zaplijenjena i za njih će FINA izdati nalog banci za pri-

jenos i nakon saznanja da je ovršenik pravna osoba pre-stao postojati odnosno zbog smrti ovršenika fizičke osobe, u slučaju da za njih teče rok za prijenos novčanih sredsta-va od 60 dana od dana zaprimanja osnove za plaćanje u FINA-u u skladu s odredbama Ovršnog zakona3. Tako je propisano jer je na novčanim sredstvima koja su zaplije-njena prije prestanka postojanja ovršenika ovrhovoditelj stekao založno pravo.

18. DAVANJE PODATAKA IZ OČEVIDNIKAKome je FINA ovlaštena dati podatke iz Očevidnika i

koji su to podatci temeljno je propisano odredbom čl. 20. ZPONS-a/18, a detaljnije odredbom čl. 30. novog Pravil-nika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima. Do stupanja na snagu navedenih propisa, ova je materija bila uređena odredbom čl. 19. ZPONS-a/12 i čl. 16. i 17. starog Pravilnika o načinu i postupku proved-be ovrhe na novčanim sredstvima. U odnosu na te stare propise, novi propisi znatno detaljnije uređuju postupanje FINA-e i podnositelja zahtjeva za davanjem podataka iz Očevidnika (nadležno tijelo, ovrhovoditelj, ovršenik, ban-ka za njezine klijente te druge ovlaštene osobe) donoseći niz novosti, kako slijedi u nastvaku.

Novost je u tome što se zahtjev za davanjem podata-ka, osim u pisanom obliku, sada može podnijeti FINA-i i u elektroničkom obliku.

Značajna je i novost da osobi koja tvrdi da namjera-va pokrenuti postupak ovrhe ili osiguranja FINA daje podatke koji su za ovršenika evidentirani u Očevid-niku o ukupnom iznosu neizvršenih osnova za plaća-nje4 i danima blokade računa5, podatak o tome ima li ovršenik otvoren račun u banci te ako je ovršenikov račun blokiran dulje od šest mjeseci i podatak je li u posljednjih šest mjeseci bilo naplata po prije dostav-ljenim osnovama za plaćanje. Tako se omogućava ovr-hovoditeljima pribavljanje informacija nužnih za odluku o pokretanju ovršnog odnosno postupka osiguranja pro-tiv ovršenika. Propisano je i da tražitelj podataka mora dostaviti podatak o tražbini radi čijeg namirenja na-mjerava pokrenuti postupak ovrhe ili osiguranja te presliku isprave koja se odnosi na tu tražbinu (čl. 20. st. 5. i 6. ZPONS-a/18).

FINA će ovršeniku6 i ovrhovoditelju7 dati sve podat-ke koji se na njih odnose. FINA će podatke kojima ras-

3 Rok zapljene novčanih sredstava ovršenika od 60 dana od primitka osnove za plaćanje propisan je za isprave iz čl. 209. OZ-a/17 (osnove za plaćanje za izravnu naplatu), za rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u čl. 284. st. 4. OZ-a/17 i za isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a/17 koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koja je utvrđena u bruto-svoti u čl. 217. st. 5. OZ-a/17.

4 Glavnica, kamata, trošak (čl. 30. st. 1. t. 5. novog Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima).

5 U dane blokade uračunavaju se i dani kada ovršenik nije imao otvorenih raču-na s kojih se ovrha na novčanim sredstvima mogla provesti (čl. 30. st. 1. t. 5. novog Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima).

6 Ovršeniku FINA daje osobito: ispis podataka iz Očevidnika, b) podatak o redoslijedu osnove za plaćanje u Očevidniku i svoti duga iz neizvršenih osnova za plaćanje evidentiranih prije te osnove za plaćanje, specifikaciju izvršenja osnova za plaćanje, preslike osnova za plaćanje iz Očevidnika, podatke o ukupnoj svoti neiz-vršenih osnova za plaćanje i danima blokade te druge potvrde i podatke u skladu s propisima (čl. 30. st. 1. t. 2. novog Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima).

7 FINA daje ovrhovoditelju osobito: podatak o redoslijedu osnove za plaćanje u Očevidniku i svoti duga iz neizvršenih osnova za plaćanje evidentiranih prije te osnove za plaćanje, specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje, preslike osnova za plaćanje iz Očevidnika, podatke o ukupnoj svoti neizvršenih osnova za plaćanje i danima blokade ovršenika, druge podatke i potvrde u skladu s propisima (čl. 30. st. 1. t. 3. novog Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima).

https://www.zakon.hr/z/74/Ovr%C5%A1ni-zakon


OVRŠNO PRAVOpolaže dati i nadležnom tijelu8 za potrebe postupaka koje vode9, a pobliže je definirano i što se smatra nadlež-nim tijelom10. FINA će banci za njezinog klijenta dati podatke o ukupnoj svoti neizvršenih osnova za pla-ćanje, danima blokade i postojanju mjere osiguranja, s obzirom na to da banka na temelju toga daje klijentu podatke / potvrde o solventnosti. Propisan je i opseg u kojem se banka smije koristiti podatcima11 za koje je doznala na temelju ZPONS-a/18. U slučaju kada ban-ka daje podatke svojem klijentu – ovršeniku o danima i iznosu blokade, dužna je prethodno dostaviti zahtjev FINI, čak i u slučaju kada računi i oročena novčana sred-stva ovršenika za kojeg se podaci traže nisu odnosno nisu bili blokirani (čl. 30. st. 6. novog Pravilnika o načinu i po-stupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima).

Odredbom čl. 20. st. 10. ZPONS-a/18 propisano je da se na podatke i isprave koje FINA prikuplja i obrađuje na temelju ZPONS-a/18 ne primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje pravo na pristup informacijama12, jer se ZPONS-om točno određuje kome se koji podatci mogu dati. FINA je obvezna primjenjivati odgovarajuće mje-re informacijske sigurnosti za zaštitu informacijskog sustava i podataka od neovlaštenog korištenja, izmjene i gubitka (čl. 20. st. 12. ZPONS-a/18).

FINA je ovlaštena prikupljati, obrađivati, pohranji-vati i koristiti se podatcima o svim pravnim i fizičkim osobama iz svih registara i od svih javnih tijela koja te podatke vode, i prije početka provedbe ovrhe u korist ili na teret tih osoba, ako je riječ o podatcima koji su FINA-i potrebni za pravodobno postupanje prema odredbama ZPONS-a/18 (čl. 20. st. 11. ZPONS-a/18). FINA-i su navede-ni podatci potrebni i prije početka provedbe ovrhe na teret određenog ovršenika odnosno u korist određenog ovrhovo-ditelja kako bi mogla postupati unutar kratkih vremenskih rokova propisanih za postupanje FINA-e prilikom provedbe ovrhe na novčanim sredstvima na temelju ZPONS-a/18.

Iz „starih“ propisa o davanju podataka zadržane su odredbe o tome da je FINA obvezna prilikom obrade i da-vanja podataka primjenjivati propise koji uređuju zaštitu

8 Nadležnom tijelu i drugoj ovlaštenoj osobi FINA podatke iz st. 1. t. 1. ovoga članka daje ovršeniku / tražitelju podataka i kada ih ovršenik / tražitelj podataka zatraži putem druge osobe, ako je između FINA-e i te osobe potpisan protokol kojim se uređuje način dostave zahtjeva za izdavanjem podataka i dostava podataka te koji omogućuje da FINA nedvojbeno utvrdi ovlast ovršenika / tražitelja podataka i sigurnu razmjenu podataka (čl. 30. st. 2. novog Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima). Ovime se propisuje ono što FINA provodi u praksi u skladu s odredbama čl. 26. st. 1., 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku (Nar. nov., br. 47/09.) i čl. 27. st. 2. i 5. Zakona o Poreznoj upravi (Nar. nov., br. 115/16.), a odnosi se na međuinstitucionalnu suradnju i razmjenu podataka između javnopravnih tijela iz čl. 1. Zakona o općem upravnom postupku. U tu svrhu FINA sklapa s javnopravnim tijelima sporazume o suradnji i protokole o razmjeni podataka.

9 To mogu biti parnični, izvanparnični, kazneni, prekršajni ili upravni postupci (čl. 20. st. 2. ZPONS-a/18).

10 Za razliku od pojma „naležnog tijela“ u smislu odredbe čl. 3. t. 2. ZPONS-a/12, “nadležno tijelo” u smislu čl. 20. st. 1. ZPONS-a/18 kojom se uređuje davanje podataka iz Očevidnika definirano je kao tijelo javne vlasti koje je ovlašteno na temelju zakona voditi parnični, izvanparnični, kazneni, prekršajni ili upravni postupak kada podatke traže radi potreba vođenja tog postupka.

11 Banka može podatke iz Očevidnika odnosno druge podatke do kojih je došla na temelju odredaba ovoga Zakona koristiti isključivo za potrebe provedbe ovoga Zakona i ne smije ih koristiti u druge svrhe, prosljeđivati niti ugrađivati u svoje proizvode i usluge, osim ako za to nije pribavila izričitu suglasnost klijenta na kojeg se ti podaci odnose (čl. 20. st. 9. ZPONS-a/18).

12 Zakon o pravu na pristup informacijama (Nar. nov., br. 25/13. i 85/15.) Službe-nik za informiranje FINA-e koji zaprimi zahtjev za pristup informacijama iz sustava ZPONS ovlašten je, na temelju čl. 23. st. 1. t. 4. Zakona o pravu na pristup informa-cijama obavijestiti podnositelja toga zahtjeva da mu je, kao stranki u postupku provedbe ovrhe prema ZPONS-u dostupnost informacija iz toga postupka propisom utvrđena; a taj je propis ZPONS i novi Pravilnik o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima.

osobnih podataka te da se FINA može podatcima iz Oče-vidnika koristiti za izradu analiza i izvješća za statističke i analitičke potrebe (čl. 20. st. 7. i 8. ZPONS-a/18).

Naknadu za davanje podataka, preslika i potvrda iz Očevidnika plaća podnositelj zahtjeva, a FINA nije obve-zna dati podatke, preslike ni potvrde prije plaćanja nakna-de13 (čl. 22. st. 7. ZPONS-a/18).

FINA daje podatke, preslike i potvrde iz Očevidnika (npr. podatci o redoslijedu i iznosu svoti naplate, preslika rješenja o ovrsi, preslika zadužnice), na temelju pisanog Zahtjeva za izdavanje podataka, preslika i potvrda iz Oče-vidnika redoslijeda osnova za plaćanje. Obrazac tog Za-htjeva dostupan je u svim poslovnicama FINA-e.

Ispunjen obrazac Zahtjeva za izdavanje podataka, presli-ka i potvrda iz Očevidnika može se predati neposrednom dostavom ili poslati poštom u sljedeće FINA-ine poslovne jedinice: Zagreb (Ulica grada Vukovara 70), Rijeka (F. Ku-relca 3), Osijek (L. Jaegera 1-3), Split (Mažuranićevo šetali-šte 24b), Kutina, Zabok, Bjelovar, Koprivnica, Čakovec, Va-raždin, Karlovac, Sisak, Požega, Slavonski Brod, Vinkovci, Našice, Vukovar, Pula, Gospiću, Zadar, Šibenik i Dubrovnik.

FINA je razvila web-servis e-Blokade koji je namijenjen poslovnim subjektima, a omogućuje uvid u informacije iz Očevidnika, u skladu s čl. 30. Pravilnika o načinu i po-stupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, elektro-ničkim putem.

19. OBRADA OSOBNIH PODATAKA U PROVEDBI OVRHE (GDPR)

U obavljanju poslova propisanih ZPONS-om FINA pri-mjenjuje i odredbe Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobod-nom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 93/46EZ (dalje: Opća uredba o zaštiti podata-ka/GDPR14)15.

FINA je ovlaštena, bez odobrenja fizičkih i pravnih osoba, obrađivati osobne podatke u svrhu provedbe ovr-he na novčanim sredstvima u skladu sa ZPONS-om, OZ-om i ostalim propisima kojima se uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima. Naime, na temelju Opće uredbe o zaštiti podataka potrebna je valjana pravna osnova za obradu osobnih podataka (zakon, ugovor, privola), a FINA obrađuje osobne podatke u svrhu provedbe ovrhe na nov-čanim sredstvima upravo na temelju ZPONS-a, OZ-a i osta-lih propisa kojima se uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima, slijedom čega za obradu osobnih podataka u navedenu svrhu nije potrebna privola.

Podatci o fizičkim osobama koji se obrađuju u postupku provedbe ovrhe su: ime i prezime, adresa, osobni identi-fikacijski broj (OIB), matični broj građana (MBG) te po-datci o računima i novčanim sredstvima. FINA raspolaže podacima o imenu i prezimenu, OIB-u i MBG-u temeljem podataka koji su joj dostavljeni od nadležnih tijela i osta-lih sudionika u provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, u

13 Naknadu za davanje podataka, preslika i potvrda iz Očevidnika podnositelj zahtjeva za podatcima dužan je platiti (na temelju obavijesti o plaćanju koju izdaje FINA) prije izdavanja podataka, preslike odnosno potvrde te o istom dostaviti dokaz o plaćenoj naknadi. Nakon što utvrdi da je naknada uplaćena na račun FINA_e, FINA će podatak, presliku odnosno potvrdu dostaviti podnositelju zahtjeva te ispostaviti račun (čl. 9. st. 3. Pravilnika o vrstama naknada za obavljanje poslova propisanih ZPONS-om).

14 Engl. General Data Protection Regulation15 Službeni list Europske unije, broj: 1. 119/2, od 4. svibnja 2016. godine.


https://www.zakon.hr/z/419/Zakon-o-poreznoj-upravi

https://www.zakon.hr/z/126/Zakon-o-pravu-na-pristup-informacijama


OVRŠNO PRAVOskladu s propisima kojima se uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima. Očevidnik koji sadržava podatke o redoslijedu primitaka osnova za plaćanje i stanju njiho-ve izvršenosti po pojedinom ovršeniku sadržava, između ostalih, i osobne podatke fizičkih osoba. FINA je obvezna čuvati Očevidnik u elektroničkom obliku trajno16.

Podatci koje FINA obrađuje u postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima koriste se isključivo u svrhu i za potrebe tog postupka, odnosno u skladu s čl. 20. ZPONS-a i čl. 30. novog Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, kojima je propisano pod kojim uvjetima i kome je FINA obvezna odnosno ovlašte-na dati podatke, preslike i potvrde iz Očevidnika (ovrho-voditelju, ovršeniku, nadležnom tijelu, banci za njezine klijente, osobi koja tvrdi da namjerava pokrenuti ovršni postupak ili postupak osiguranja)17.

Slijedom navedenoga, FINA nije ovlaštena udovoljiti za-htjevu fizičke osobe kojim od FINA-e traži ispravak ili bri-sanje ili ograničenje obrade osobnih podataka koji se obra-đuju u svrhu provedbe ovrhe na novčanim sredstvima.

Fizička osoba može podnijeti prigovor na obradu osob-nih podataka nadzornom tijelu: Agenciji za zaštitu osob-nih podataka.

Pri obradi osobnih podataka FINA vodi brigu o zaštiti osobnih podataka od prekomjerne obrade te osobne podat-ke obrađuje pošteno, transparentno i samo u dopuštene svrhe, primjenjujući odredbe Opće uredbe o zaštiti podata-ka, propise iz područja zaštite osobnih podataka18 te ostale propise.

20. ČUVANJE, POHRANA I ZAŠTITA PODATAKAOdredbe o čuvanju, pohrani i zaštiti podataka (čl. 21.

ZPONS-a/18 i čl. 11. i 12. novog Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima) u ci-jelosti su izmijenjene u odnosu na „stari“ propis koji je uređivao ovu materiju (čl. 20. ZPONS-a/12). Prema „sta-rom“ propisu, FINA je bila obvezna osnovu za plaćanje čuvati jedanaest godina nakon isteka godine u kojoj je osnova za plaćanje izvršena, u izvornom obliku ili na dru-gom prikladnom mediju. Prema novim propisima FINA je obvezna čuvati osnovu za plaćanje tri godine od dana kada je tražbina19 za koju je zatražena ovrha na temelju osnove za plaćanje naplaćena u cijelosti, od-nosno od dana kada je FINA prestala provoditi ovrhu radi obustave, na zahtjev ovrhovoditelja ili na temelju posebnog propisa kojim se uređuje prestanak proved-be ovrhe u odnosu na pojedinu osnovu za plaćanje. U tom roku, kada je ovrhovoditelj ili ovršenik ovlašten na temelju zakona20, može od FINA-e zatražiti vraćanje osnove za plaćanje, a ako to ne učini, FINA ju može uništiti (čl. 21. st. 1. i 2. ZPONS-a/18) Iznimno, FINA neće uništiti osnovu za plaćanje:

Ý na temelju koje su zaplijenjena sredstva

16 Članak 20. st. 4. ZPONS-a/1817 V. pogl. 18. ovoga članka: „Davanje podataka iz očevidnika“18 Zakon o primjeni Opće uredbe o zaštiti podataka (Nar. nov., br. 42/18.), koji je

stupio na snagu 25. svibnja 2018.19 Svota za koju je ovrhovoditelj u svom zahtjevu za provedbu ovrhe, zahtjevu za

izravnu naplatu odnosno drugom zahtjevu kojim se traži izvansudska ovrha zatražio ovrhu na temelju osnove za plaćanje.

20 Prema odredbama čl. 214. st. 6. i čl. 215. st. 3. OZ-a/17, FINA će zadužnicu odnosno bjanko-zadužnicu vratiti ovršeniku kada je tražbina iz zadužnice u cijelosti naplaćena, ako ovršenik to zatraži od FINE.

Ý koja glasi na teret više ovršenika dok god nisu za sve ovršenike iz osnove za plaćanje nastupili uvjeti za uništenje

Ý koja je predmet postupka pred nadležnim sudom ili drugim tijelom, ako FINA o tome ima saznanja i

Ý u svim drugim slučajevima kada je daljnje čuva-nje osnove za plaćanje potrebno radi zaštite inte-resa stranaka ili drugih opravdanih i na zakonu zasnovanih interesa (čl. 11. st. 2. novog Pravilni-ka o načinu i postupku provedbe ovrhe na novča-nim sredstvima).

Prema starom propisu (čl. 20. st. 3. ZPONS-a/12) FINA je bila obvezna čuvati Očevidnik trajno, ali nije bilo pro-pisano u kojem obliku. Sada je propisano da FINA čuva podatke iz Očevidnika trajno u elektroničkom obliku (čl. 21. st. 4. ZPONS-a/18), primjenjujući odgovarajuće mjere informacijske sigurnosti za zaštitu informacij-skog sustava i podataka od neovlaštene uporabe, iz-mjena i gubitka (čl. 12. novog Pravilnika o načinu i po-stupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima).

Osnove za plaćanje za koje je ispunjen uvjet iz čl. 21. st. 1. ZPONS-a/1821 do dana stupanja na snagu ZPONS-a/1822 FINA će čuvati tri godine od dana stupanja na snagu ZPONS-a/18 (čl. 33. st. 3. ZPONS-a/18).

Slijedom navedenoga, razvidno je da se odredbama čl. 21. i 33. st. 3. ZPONS-a/18 i čl. 11. i 12. novog Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvi-ma detaljnije uređuje čuvanje dostavljenih isprava i po-dataka iz Očevidnika radi otklanjanja dvojbi iz prijašnjih, starih odredaba.

21. POSTUPANJE FINA-e SA ZAŠTIĆENIM PRIMANJIMA

Pojam „zaštićena primanja“ kolokvijalni je naziv za primanja koja su izuzeta od ovrhe i za primanja na ko-jima je ovrha ograničena23. Primanja koja su u cijelosti izuzeta od ovrhe propisana su čl. 172. OZ-a/1724, a prima-nja koja nisu u cijelosti izuzeta od ovrhe nego samo djelo-

21 Agencija je dužna čuvati osnovu za plaćanje tri godine od dana kada je tražbina za koju je zatražena ovrha na temelju osnove za plaćanje naplaćena u cijelosti, odnosno od dana kada je Agencija prestala provoditi ovrhu radi obustave, na zahtjev ovrhovodite-lja ili na temelju posebnog propisa kojim se uređuje prestanak provedbe ovrhe u odnosu na pojedinu osnovu za plaćanje – čl. 21. st. 1. ZPONS-a/18.

22 ZPONS/18 stupio je na snagu 4. kolovoza 2018. godine.23 ... primanjima i naknadama izuzetim od ovrhe odnosno na kojima je ovrha

ograničena... smatraju se i primanja i naknade izuzeti od ovrhe ako se uplaćuju iz inozemstva (čl. 31. st. 3. novog Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima).

24 Izuzeti su od ovrhe: 1. primanja po osnovi zakonskoga uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposob-nosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, 2. primanja po osnovi naknade zbog tjelesnoga oštećenja prema propisima o invalidskom osiguranju, 3. primanja po osnovi socijalne skrbi, 4. primanja po osnovi privremene nezaposlenosti, 5. primanja po osnovi doplatka za djecu, osim ako po-sebnim propisom nije drukčije određeno, 6. primanja po osnovi stipendije i pomoći učenicima i studentima, 7. naknada za rad osuđenika, osim za tražbine po osnovi zakonskoga uzdržavanja te za tražbine naknade štete prouzročene kaznenim djelom osuđenika, 8. primanja po osnovi odličja i priznanja, 9. rodiljne i roditeljske novčane potpore, osim ako posebnim propisom nije drukčije određeno, 10. utvrđene svote za uzdržavanje djeteta uplaćeni na poseban račun kod banke,

11. naknada troškova za službeno putovanje i naknada troškova prijevoza na posao i s posla do propisanih svota do kojih se ne smatraju oporezivim primitcima po osnovi od nesamostalnog rada, 12. dar za djecu do 15. godine života i potpore za novorođenče do propisanih svota do kojih se ne smatraju oporezivim primitcima po osnovi od nesamostalnog rada, 13. naknada za saniranje posljedica štete od katastrofa i elementarnih nepogoda, 14. potpore zbog invalidnosti radnika i nepre-kidnog bolovanja radnika duljeg od 90 dana, potpore za slučaj smrti radnika i smrti člana uže obitelji radnika, do propisanih svota do kojih se ne smatraju oporezivim primitcima po osnovi od nesamostalnog rada, 15. ostala primanja izuzeta od ovrhe po posebnim propisima.

https://www.zakon.hr/z/1023/Zakon-o-provedbi-Op%C4%87e-uredbe-o-za%C5%A1titi-podataka


OVRŠNO PRAVOmično (pa kažemo da su ograničena od ovrhe) navedena su u čl. 173. OZ-a/1725.

Prije stupanja na snagu Ovršnog zakona iz 2012. go-dine26 zaštita primanja izuzetih od ovrhe bila je uređena čl. 122. Ovršnog zakona iz 2010.27 (dalje: OZ-a/10). Pri-manja izuzeta od ovrhe bila su uređena čl. 91. OZ-a/10, a primanja ograničena od ovrhe čl. 92. OZ-a/10. Postupanje s primanjima i naknadama izuzetim od ovrhe detaljnije je uređivao Pravilnik o postupanju s primanjima i naknada-ma izuzetim od ovrhe28, koji je bio donesen temeljem OZ-a/10. Odredbe članaka 91., 92. i 122. OZ-a/10 jedne su od rijetkih iz toga Zakona koje su stupile na snagu.29

OZ/17 uredio je postupak zaštite primanja izuzetih od ovrhe na isti način kao i OZ/12 i OZ/10. Odredba čl. 212. OZ-a/17 propisuje način zaštite primanja koja su izuzeta od ovrhe i primanja na kojima je ovrha ograničena, i to otvaranjem posebnog računa30. Također, propisano je i po-stupanje FINA-e u slučaju obavijesti ovršenika o postoja-nju zaštićenih primanja te dužnost postupanja uplatitelja tih primanja u skladu s obavijesti FINA-e o postojanju tih primanja i posebnih, zaštićenih računa.

Postupanje sa zaštićenim primanjima detaljnije je ure-đivalo poglavlje XIII. starog Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima. Taj je Pravilnik donesen NA temelju OZ-a/12, objavljen je u Nar. nov., br. 6/13, a stupio je na snagu 24. siječnja 2013. godine. Da-nom stupanja na snagu toga Pravilnika prestao je važiti Pravilnik o postupanju s primanjima i naknadama izuze-tim od ovrhe (Nar. nov., br. 148/10. i 31/11.).

Za razliku od starog Pravilnika o načinu i postupku pro-vedbe ovrhe na novčanim sredstvima koji je bio donesen na temelju OZ-a/12, novi Pravilnik o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima donesen je na te-melju ZPONS-a/18, što je i logično, s obzirom na to da je ZPONS/18 usklađen s OZ-om/17. Novi Pravilnik o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima detalj-no uređuje postupanje sa zaštićenim primanjma u poglav-lju IX. „Postupanje s primanjima i naknadama izuzetim od ovrhe odnosno na kojima je ovrha ograničena“.

Odredbe o zaštiti primanja izuzetih od ovrhe ugrađene su u OZ/10, OZ/12 i OZ/17 sa svrhom pravodobne zašti-te novčanih sredstava ovršenika nad kojima se ovrha ne bi smjela provesti. Inicijativu za pokretanje tog postupka OZ/10, OZ/12 i OZ/17 dali su ovršeniku, i on je taj koji mora obavijestiti FINA-u da prima zaštićena primanja jer FINA pri provedbi agencijske ovrhe nema uvid u vrstu, ni u svotu novčanih sredstava koja stižu na račun ovršeni-ka. O svojim zaštićenim primanjima ovršenik je obvezan obavijestiti FINA-u popunjavanjem obrasca obavijesti iz čl. 212. st. 5. OZ-a/17. Novi, izmijenjeni obrazac te obavi-

25 Primanja ograničena od ovrhe su: plaća, naknada plaće, naknada za skra-ćeno radno vrijeme, naknada zbog smanjenja plaće, mirovina, plaća vojnih osoba, primanja osoba u pričuvnom sastavu za vrijeme vojne službe i druga stalna novčana primanja civilnih i vojnih osoba, primanja invalida po osnovi novčane naknade za tjelesno oštećenje i doplatak za tuđu pomoć i njegu, primanja po osnovi ugovora o doživotnom uzdržavanju i doživotnoj renti, primanja po osnovi ugovora o osigu-ranju života te drugi primitci koji imaju karakter stalnih novčanih primanja, ako je to jedino stalno novčano primanje, što ovršenik mora dokazati javnom ispravom koju izdaje PU.

26 Nar. nov., br. 112/12.27 Nar. nov., br. 139/10., 150/11., 154/11., 12/12., 70/12. i 80/12.28 Nar. nov., br. 148/10. i 31/11.29 Ostale odredbe koje su stupile na snagu (1. siječnja 2011.) su odredbe čl.

124., 125. i 126. OZ-a/10.30 Kolokvijalni naziv za posebni račun iz čl. 212. OZ-a/12 je „zaštićeni račun“, s

obzirom na to da se na nj uplaćuju zaštićena primanja.

jesti31 (dalje: Obavijest) nalazi se u Prilogu 5. novog Pra-vilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima32, a može se preuzeti i na internetskoj stranici www.fina.hr te u svim poslovnicama FINA-e.

Ovršenik može dostaviti Obavijest o zaštićenom prima-nju u bilo koju poslovnicu FINA-e33. FINA o tome odmah obavještava banku, koja otvara poseban račun za ta zašti-ćena primanja, te uplatitelja zaštićenih primanja da bi ovr-šenik mogao tim sredstvima slobodno raspolagati.

O svakom zaštićenom primanju ovršenik treba dostaviti FINA-i posebnu Obavijest34. O svakoj promjeni podataka iz prethodno dostavljene Obavijesti ovršenik je obvezan oba-vijestiti FINA-u dostavom nove Obavijesti.

Ako FINA nakon primitka Obavijesti utvrdi da na teret ovršenika u Očevidniku nema upisanih osnova za plaća-nje35, zaprimit će tu Obavijest ako ovršenik uz nju prilo-ži presliku osnove za plaćanje iz koje je vidljivo da je on ovršenik, tj. da je određena ovrha na njegovim novčanim sredstvima.

Detaljni opis postupanja FINA-e nakon primitka Obavi-jesti ovršenika propisuju čl. 33. – 39. novog Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvi-ma. Osim novog obrasca Obavijesti, taj Pravilnik donosi još dva nova obrasca: potvrdu uplatitelja iz čl. 212. st. 5. OZ-a/17 o svoti zaštićenog primanja, koja ima na-ziv: „Podaci o uplatitelju primanja izuzetih od ovrhe na kojima je ovrha ograničena sukladno odredbama Ovršnog zakona“ (Prilog 6.36) i „Suglasnost ovršenika za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima iz članka 34. stavka 15. Pravilnika o načinu i postupku proved-be ovrhe na novčanim sredstvima“ (Prilog 7.37).

Postupanje FINA-e sa zaštićenim primanjima nije se mnogo promijenilo u odnosu na ono koje je propisivao stari Pravilnik o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima. Novost je npr. da FINA više ne obavlja upla-titelju neposrednu dostavu podataka iz Obavijesti nego samo elektroničkim putem ako su ostvareni uvjeti za sigur-nu elektroničku razmjenu podataka s uplatiteljem ili prepo-ručenom poštom s povratnicom38. Novost je i u tome što FINA u nalogu banci za otvaranje posebnog računa, a koji sadržava podatke iz Obavijesti, sada mora navesti još i valutu primanja i redoviti račun ovršenika39. Nadalje, nalog FINA-e za prijenos zaplijenjenih zaštićenih pri-manja na temelju potvrde uplatitelja o svoti tih prima-nja40, koji je prema starom Pravilniku o načinu i postupku

31 Novi obrazac ima naziv: „Obavijest o primanjima i naknadama ovršenika izuzetim od ovrhe odnosno na kojima je ovrha ograničena sukladno odredbama Ovršnog zakona.“

32 Članak 32. st. 2. novog Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima.

33 Popis poslovnica FINA-e nalazi se na internetskoj stranici www.fina.hr 34 Na primjer, ako ovršenik prima plaću (koja je primanje ograničeno od ovrhe

prema čl. 173. OZ-a/17) i doplatak za djecu (koji je u cijelosti izuzet od ovrhe prema čl. 172. OZ-a/17) treba dostaviti FINA-i dvije Obavijesti: posebnu Obavijest o plaći kao zaštićenom primanju i posebnu Obavijest o doplatku za djecu kao zaštićenom primanju).

35 To se može dogoditi ako npr. osnova za plaćanje još nije zaprimljena u FINI, ali je dostavljena ovršeniku.





40 Prilog 5. starog Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima.

https://www.zakon.hr/z/74/Ovr%C5%A1ni-zakon


OVRŠNO PRAVOprovedbe ovrhe na novčanim sredstvima bio u poruci A31, prema novom Pravilniku o načinu i postupku provedbe ovr-he sadržan je u poruci FINA-e A0541.

Po primitku Obavijesti FINA je obvezna bez odgode dostaviti uplatitelju iz Obavijesti42 podatke o ovršeniku i vrsti tražbine za koju je ovrha određena, a uplatitelj je obvezan, odmah nakon primitka podataka od FINA-e, bez odgode zastati s isplatom zaštićenih primanja, i to do pri-mitka obavijesti o broju posebnog računa ovršenika.

FINA će banci navedenoj u Obavijesti naložiti otvara-nje posebnog računa43 ovršenika. O otvaranju i zatvaranju posebnog računa FINA je bez odgode obvezna dostaviti obavijest uplatitelju i ovršeniku pisanim ili elektroničkim putem. Zaštićena primanja uplatitelj uplaćuje na poseban račun ovršenika.

Prekršajna odgovornost uplatitelja. Člankom 365. OZ-a/17 propisana je prekršajna odgovornost uplatitelja zaštićenog primanja. Novčanom kaznom od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna oso-ba (uplatitelj zaštićenog primanja) ako postupi protivno odredbi čl. 212. st. 3. OZ-a/17 (ako nakon primitka obavi-jesti FINA-e o broju zaštićenog računa, zaštićena sredstva ne uplati na zaštićeni račun).

Novčanom kaznom od 2.000,00 do 10.000,00 kuna ka-znit će se za taj prekršaj i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

22. NAKNADE FINA-eNačelo je ovršnog postupka da troškove predujmljuje

ovrhovoditelj, a konačno ih snosi ovršenik. Da bi se izvan-sudska ovrha uskladila s tim načelom, ZPONS/18 pro-pisuje novi način naplate naknade44. Članak 22. st. 1. ZPONS-a/18 propisuje da je ovrhovoditelj obvezan pre-dujmiti FINA-i svotu propisane naknade za provedbu osnove za plaćanje, a FINA će tu svotu upisati u Očevid-nik zajedno s tražbinom iz osnove za plaćanje te provesti ovrhu u korist ovrhovoditelja. Tako se omogućuje preduj-mljivanje troškova provedbe ovrhe od strane ovrhovodi-telja, a istodobno se omogućuje da tu svotu troška ovrho-voditelju konačno plati ovršenik. Tako je i u slučaju svih drugih nužnih troškova u ovršnom postupku.

Propisano je i da FINA neće upisati osnovu za plaćanje u Očevidnik niti poduzimati radnje po osnovi za plaćanje ako ovrhovoditelj nije platio svotu predujma (čl. 22. st. 2. ZPONS-a/12). FINA je omogućila izračun predujma putem internetske stranice www.fina.hr uz objašnjenje radnji koje ovrhovoditelji pritom moraju poduzeti. Ovrhovodi-teljima koji dnevno podnose FINA-i veliki broj osnova za plaćanje omogućeno je sklapanje ugovora s FINA-om glede predujmljivanja naknade. Informacije o tome dostupne su putem elektroničke pošte (e-maila): [email protected]

Iznimno, od plaćanja predujma oslobođeni su vje-rovnici u ovrsi radi naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja, radi naplate tražbine po osnovi privremenog uzdržavanja, radi naplate tražbine po osnovi neisplaćene


42 Uplatitelj može biti npr. poslodavac kao uplatitelj plaće ili naknade plaće ili npr. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje kao uplatitelj mirovine, ili neki drugi uplatitelj stalnoga novčanog primanja iz čl. 173. OZ-a/17.

43 Poseban račun označava se u JRR-u kao izuzet od ovrhe.44 Stari način plaćanja naknade prema čl. 21. st. 1. i 2. ZPONS-a/12 propisivao

je: (1) Naknadu za izvršenje osnove za plaćanje koju naplaćuju Agencija i banke smatra se troškom i sadržana je u nalogu. (2) Naknadu iz stavka 1. ovoga članka snosi ovršenik.

plaće ili naknade plaće, radi naplate tražbina Republike Hrvatske te tražbina s osnove poreza, doprinosa i drugih javnih davanja, radi naplate novčane kazne, oduzete imo-vinske koristi i troškova u prekršajnom i kaznenom po-stupku, radi izvršenja mjera osiguranja iz kaznenog, pre-kršajnog ili poreznog postupka i radi naplate tražbine u korist FINA-e (čl. 22. st. 3. ZPONS-a/18). U tom slučaju na-knadu za provedbu ovrhe dužan je FINA-i platiti ovršenik te će FINA provesti ovrhu, pri čemu će naknadu upisati u Očevidnik prije tražbine iz osnove za plaćanje i naplatiti je izravno od ovršenika prilikom provedbe ovrhe po toj osno-vi za plaćanje (čl. 22. st. 4. ZPONS-a/18).

Omogućeno je da svaka stranka snosi svoj trošak za one radnje koje nisu bile nužne u provedbi ovrhe, odnosno koje su bile poduzete na zahtjev pojedine stranke. Naime, ovrhovoditelj je dužan FINA-i platiti naknadu za vraćanje osnove za plaćanje, promjenu ovrhovoditelja i druge rad-nje koje FINA poduzima na zahtjev ovrhovoditelja (čl. 22. st. 5. ZPONS-a/18), a ovršenik je dužan FINA-i platiti na-knadu za vraćanje naplaćene zadužnice45 te naknadu za druge radnje koje FINA poduzima na zahtjev ovršenika (čl. 22. st. 6. ZPONS-a/18).

Naknadu za davanje podataka, preslika i potvrda iz Očevidnika plaća podnositelj zahtjeva, a FINA nije obve-zna dati podatke, preslike ni potvrde prije plaćanja nakna-de (čl. 22. st. 7. ZPONS-a/18). Na svotu naknada koje FINA naplaćuje za poduzimanje radnji pri provedbi ovrhe ne plaća se porez na dodanu vrijednost (čl. 22. st. 8. ZPONS-a/18), što je u skladu s odredbom čl. 40. Zakona o porezu na dodanu vrijednost46 kojim se propisuje oslobađanje od plaćanja PDV-a za ostale djelatnosti. Time nije promijenje-no dosadašnje postupanje , nego je samo izrijekom propi-sano kako bi se uklonile možebitne dvojbe glede potrebe plaćanja tog poreza.

Svota naknade FINA-e određuje se prema cjeniku FINA-e koji se objavljuje na njezinim internetskim stranicama, a ovisi o visini glavnice duga iz osnove za plaćanje za koju se traži ovrha na novčanim sredstvima, a ne više o radnja-ma koje FINA mora provesti radi izvršenja osnove za pla-ćanje, kako je to bilo prema starom Pravilniku o vrstama i visni naknada za obavljanje poslova propisanih ZPONS-om. Novim Pravilnikom o vrstama naknada za obavljanje poslova propisanih ZPONS-om propisane su vrste nakna-da47, novi način raspodjele naknade između FINA-e i bana-ka, novi način plaćanja i iznimke od plaćanja naknade. Tako tijela državne vlasti ne plaćaju naknadu za podatke, preslike i potvrde iz Očevidnika u postupcima koji se pred njima vode, a novost je da fizička osoba nije dužna pla-titi naknadu za davanje podataka, preslika i potvrda iz Očevidnika za osnove za plaćanje u kojima je ovrho-voditelj ili ovršenik (čl. 10. novog Pravilnika o vrstama naknada za obavljanje poslova propisanih ZPONS-om).

45 Vraćanje zadužnice na zahtjev ovršenika (dužnika) propisuje čl. 214. st. 6. OZ-a/17.: Ako je vjerovnik u cijelosti namirio svoju tražbinu prema ispravi iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, Agencija će obavijestiti o tome dužnika ili jamca platca i na njegov mu je zahtjev predati.

Navedena odredba se na odgovarajući način primjenjuje i na vraćanje bjanko-zadužnice (čl. 215. st. 3. OZ-a/17.).

46 Nar. nov., br. 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14. i 115/16. 47 Za poduzimanje radnji pri provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika

naplaćuju se sljededeće vrste naknada: naknada za provedbu osnove za plaćanje, naknada za vraćanje osnove za plaćanje po zahtjevu ovrhovoditelja ili ovršenika, naknada za izmjenu podatka upisanog u Očevidniku, nakanada za davanje podataka, preslika i potvrda iz Očevidnika. (čl. 3. st. 1. novog Pravilnika o vrstama naknada za obavljanje poslova propisanih ZPONS-om).


OVRŠNO PRAVOIZVOD IZ CJENIKA FINA-e – naknade za obavljanje poslova propisanih ZPONS-om/18

Šifra naknade T. S. OPIS POSLA OSNOVICA

ZA OBRAČUN CIJENA

16. PRISILNA NAPLATA OSNOVA ZA PLAĆANJE16.1. PROVEDBA OSNOVE ZA PLAĆANJE

22102211

Vrijednost predmeta spora do 199,99 kn- čl. 22. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima- čl. 22. st. 3 Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima

osnova za plaćanje 65,00

22122213

Vrijednost predmeta spora od 200,00 kn do 999,99 kn- čl. 22. st. 1 Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima- čl. 22. st. 3 Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima


22142215

Vrijednost predmeta spora od 1.000,00 kn do 4.999,99 kn- čl. 22. st. 1 Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima- čl. 22. st. 3 Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima


22182219



22202221


osnova za plaćanje 1.245,00

22222223



22272228

Vrijednost predmeta spora od 500.000,00 kn i više- čl. 22. st. 1 Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima- čl. 22. st. 3 Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima


2229 16.2. VRAĆANJE OSNOVE ZA PLAĆANJE OVRŠENIKU ILI OVRHOVODITELJU osnova za plaćanje 50,00

16.3 IZMJENA PODATAKA U OČEVIDNIKU NA ZAHTJEV OVRHOVODITELJA ILI BANKE

16.3.1. Izmjena računa ovrhovoditelja i izmjena poziva na broj primatelja

22302231

16.3.1.1Izmjena podataka po zahtjevu - izmjena računa ovrhovoditelja- izmjena poziva na broj primatelja


22342235

16.3.1.2.

Izmjena podataka po zahtjevu uz koji je dostavljena datoteka s podacima za izmjenu prema propisanom formatu - izmjena računa ovrhovoditelja- izmjena poziva na broj primatelja

slog

7,50a minimalno

225,00za obradu

jedne datoteke

2238 16.3.1.3. Izmjena broja računa ovrhovoditelja automatskom obradom na temelju podataka upisanih u JRR


2627 16.3.2. Izmjena ovrhovoditelja iz osnove za plaćanje osnova za plaćanje 50,00

16.3.3.Izvješćivanje podnositelja na njegov zahtjev o osnovama za plaćanje u odnosu na koje zahtjev za izmjenom ovrhovoditelja nije moguće provesti ili je zahtjev nepodoban za postupanje

2236 16.3.3.1. - na papiru osnova za plaćanje 20,00

2237 16.3.3.2. - u elektroničkom formatu slog 2,05

16.3.4.Provedba postupka izmjene podataka koji se odnose na postupanje s primanjima i naknadama izuzetim od ovrhe i dostavljanje obavijesti sukladno propisima po zahtjevu banke ovršenika

2684 16.3.4.1. Izmjena podatka o računu ovršenika iz Obavijesti po čl. 212. st. 1. Ovršnog zakona po zahtjevu banke te dostavljanja obavijesti uplatitelju i ovršeniku

primanje / naknada 20,00

2685 16.3.4.2. Izmjena podatka o računu ovršenika iz Obavijesti po čl. 212. st. 1. Ovršnog zakona po zahtjevu banke, uz kreiranje elektroničkih poruka

primanje / naknada 50,00

16.4. PODACI, POTVRDE I PRESLIKE DOKUMENTACIJE IZ OČEVIDNIKA Napomena: za građane se naknada za podatke, potvrde i preslike dokumentacije iz Očevidnika ne naplaćuje

16.4.1. Podaci i potvrde na papiru-osobno preuzimanje na šalteru2241 16.4.1.1. Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje dokument 20,002242 16.4.1.2. Specifikacija naplate osnove za plaćanje dokument 20,002243 16.4.1.3. Potvrda o blokadi računa i novčanih sredstava dokument 20,00


OVRŠNO PRAVOŠifra

naknade T. S. OPIS POSLA OSNOVICA ZA OBRAČUN CIJENA

2244 16.4.1.4. Očevidnik dana blokade dokument 20,002245 16.4.1.5. Ostale potvrde sukladno propisima dokument 20,002246 16.4.1.6. Ostale potvrde po zahtjevu dokument 50,002247 16.4.1.7. Potvrda sukladno propisima na engleskom jeziku dokument 75,00

Napomena: skenirana slika potvrde ili pregleda ne smatra se podatkom u elektroničkom obliku16.4.2. Podaci i potvrde u elektroničkom obliku

2248 16.4.2.1. Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje dokument 10,002249 16.4.2.2. Specifikacija naplate osnove za plaćanje dokument 10,002250 16.4.2.3. Potvrda o blokadi računa i novčanih sredstava dokument 10,002251 16.4.2.4. Očevidnik dana blokade dokument 10,002252 16.4.2.5. Ostale potvrde dokument 12,502253 16.4.2.6. Potvrda sukladno propisima na engleskom jeziku dokument 20,00

16.4.3. Preuzimanje podataka u elektroničkom obliku datotekom (.txt ili .csv format)

2254

16.4.3.1 - do 1.000 slogova po zahtjevu slog

2,05

2258a minimalno

205,00po datoteci

2255 16.4.3.2. - od 1.001 do 5.000 slogova slog 1,05 2256 16.4.3.3 - 5.001 i više slogova slog 0,55

16.4.4. Preslike dokumentacije na papiru ili u elektroničkom obliku2645 16.4.4.1. - na papiru stranica 2,50

2646 16.4.4.2. - u elektroničkom obliku osnova za plaćanje /dokument

10,00

2629 16.4.4.3. Uvid u izvornik i izrada javnobilježničke preslike osnove za plaćanje osnova za plaćanje 250,00

16.4.5. Uvid u podatke i preslike te preuzimanje podataka e-servisom16.4.5.1. Uvid u podatke

26912692 Uvid u podatke iz Očevidnika izvršenih i neizvršenih osnova za plaćanje upit + slog 2,50

0,3526932694 Uvid u podatke iz Očevidnika izvršenih osnova za plaćanje upit + slog 2,50

0,3526952696 Uvid u podatke iz Očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje upit + slog 2,50

0,3526972698 Uvid u podatke iz Specifikacije izvršenja osnove za plaćanje upit + slog 2,50

0,60Uvid u podatak o redoslijedu osnove za plaćanje

2676- do 1.000 upita mjesečno upit 5,00- od 1.001 do 3.000 upita mjesečno upit 3,00- 3.001 i više upita mjesečno upit 1,50

16.4.5.2. Uvid u preslike

2679- do 100 upita mjesečno osnova za

plaćanje 4,00

- 101 i više upita mjesečno osnova za plaćanje 2,00

16.4.5.3. Preuzimanje podataka

2257- do 10.000 slogova mjesečno slog 1,05- 10.001 i više slogova mjesečno slog 0,55

16.5. DAVANJE BONITETNIH INFORMACIJA 2647 16.5.1. - na papiru ovršenik 50,002648 16.5.2. - elektroničkim putem (poruka A81, A83) za 1 do 50 ovršenika slog 37,00

2649 16.5.3. - elektroničkim putem (poruka A83) ako se poruka odnosi na više od 50 ovršenika slog 25,00

16.6. DOSTAVA OSNOVE ZA PLAĆANJE, POTVRDA I PREGLEDA PUTEM POŠTE2620 16.6.3.1. - u tuzemstvo pošiljka 20,00 2683 16.6.3.2. - u inozemstvo pošiljka 75,00


OVRŠNO PRAVOCijene navedene u T. S. 16.6. DOSTAVA OSNOVE ZA

PLAĆANJE, POTVRDA I PREGLEDA PUTEM POŠTE uveća-vaju se za PDV.

Neplaćene naknade koje su na dan stupanja na snagu ovog Cjenika evidentirane u Očevidniku na teret ovršeni-ka, obračunavaju se i naplaćuju prema cjeniku važećem u vrijeme upisa naknade u Očevidnik.


ZA OBRAČUN CIJENA

16.1. PROVJERA MOGUĆNOSTI PROVEDBE OSNOVE ZA PLAĆANJE I OBRADA ZAHTJEVA ZA ODREĐENIM POSTUPANJIMA S OSNOVAMA ZA PLAĆANJE

26362638 16.1.1.

Provjera mogućnosti provedbe osnove za plaćanje ili obrada rješenja o namirenju teobrada zahtjeva za zastajanjem/ odgodom/ opozivom/ obustavom/ naplate/povratom osnove za plaćanje


2637 16.1.2. Obračun kamata glavnica 7,0016.1.3. Nalog za izvršenje osnove za plaćanje

2632 16.1.3.1 Nalog za izvršenje odjednom u cijelosti iz sredstava u jednoj banci osnova za plaćanje 15,00

2633 16.1.3.2 Nalog za izvršenje odjednom u cijelosti iz sredstava u više banaka osnova za plaćanje 35,00

2634 16.1.3.3 Nalog za izvršenje u uvjetima blokade računa i zabrane raspolaganja novčanim sredstvima


Naknada za uvid i davanje podataka iz Jedinstvenog registra računa ostaje neizmijenjena:


ZA OBRAČUN CIJENA

3.6. UVID, PREUZIMANJE I PREGLED PODATAKA IZ JEDINSTVENOG REGISTRA RAČUNA POSLOVNIH SUBJEKATA (JRR)

3.6.1. Podaci iz JRR-a putem WEB aplikacije FINA-e 6769 3.6.1.1. Uvid u podatke upit 0,806777 3.6.1.2. Pregled stavaka slog 0,20

3.6.2. Javni podaci iz JRR-a putem WEB aplikacije FINA-e 6807 3.6.2.1. - polugodišnja pretplata korisnik 298,376815 3.6.2.2. - godišnja pretplata korisnik 498,37

3.6.3. Preuzimanje podataka iz JRR-a 6823 3.6.3.1. - putem WEB aplikacija FINA-e slog 0,106840 3.6.3.2. - putem servisa utemeljenog na CD-u slog 0,10

3.6.4. Pregled podataka iz JRR-a 6858 3.6.4.1. - na papiru započeta str. 19,516866

3.6.4.2. - u obliku datoteke slog0,20

6867 min. 19,513.6.5. Davanje podataka o statusu blokade poslovnog subjekta

upit 10,006868 3.6.5.1. - putem SMS poruke6770 3.6.5.2. - putem e-pošte

23. VOĐENJE JRR-aDo stupanja na snagu ZPONS-a/18 odredbe o JRR-a bile

su sadržane u odredbama čl. 22., 23. i 24. ZPONS-a/12 te u Pravilniku o Jedinstvenom registru računa48. Nove odred-be o JRR-u sadržane su u čl. 23., 24. i 25. ZPONS-a/18. Do donošenja novog pravilnika o JRR-u na snazi ostaje Pravil-nik o Jedinstvenom registru računa49.

Kao i prema ZPONS-u/12, JRR i dalje vodi FINA, ali je ZPONS/18 redefinirao pojam JRR-a određujući ga kao elektroničku bazu podataka koja sadržava podatke o svim računima i oročenim novčanim sredstvima te podatke o stambenim štednim ulozima i depozitima u kreditnim uni-jama svih fzičkih i pravnih osoba.

48 Nar. nov., br. 156/13, 71/16.49 Nar. nov., br. 156/13, 71/16.

Obveznici dostave podataka u JRR (banke, HNB, stambene štedionice i kreditne unije) obvezni su dnev-no dostavljati u JRR podatke o otvorenim računima i oročenim novčanim sredstvima, podatke o stambenim štednim ulozima i depozitima u kreditnim unijama, te podatke o naknadno nastalim promjenama po tim ra-čunima, oročenim novčanim sredstvima, stambenim štednim ulozima i depozitima u kreditnim unijama. U protivnom, postoji prekršajna odgovornost obvezni-ka dostave podataka u JRR50.

Podatci koje obveznici dostavljaju u JRR ne sadržavaju podatke o stanju na računu ni podatke o stanju oročenih novčanih sredstava odnosno stambene štednje.

50 Člankom 28. st. 1. t. 18. i čl. 29. st. 1. t. 1. ZPONS-a/18 propisane su novčane kazne u svoti od 100.000,00 do 500.000,00 kn za banke, odnosno od 50.000,00 do 500.000,00 kn za stambene štedionice i kreditne unije.


OVRŠNO PRAVONa dostavu podataka podataka u JRR ne odnosi se ob-

veza čuvanja bankovne tajne u skladu sa zakonom kojim se uređuju kreditne institucije, odnosno obveza čuvanja povjerljivih podataka u skladu sa zakonom kojim se ure-đuju kreditne unije.

Novosti glede JRR-a koje donosi ZPONS/18 u odnosu na ZPONS/12 sadržane su u čl. 23. st. 7., 8. i 9. Slijedom tih odredaba:

Ý FINA u JRR upisuje podatke o oznaci blokade računa i zabrani raspolaganja oročenim novčanim sredstvi-ma te podatke dobivene od nadležnog tijela koje je na temelju propisa nadležno za postupak dodjeljivanja OIB-a i za vođenje evidencije o OIB-ovima

Ý obveznk dostave podataka u JRR obvezan je uskladiti podatke koje je dostavio u JRR s podatcima koje je u JRR upisala FINA. Ako to ne učini, propisana je prekršajna odgovornost obveznika dostave poda-taka u JRR51

Ý podatcima koje je FINA u JRR upisala za račune, oro-čena novčana sredstva, stambene štednje i depozite obveznici dostave mogu se koristiti isključivo za po-trebe postupanja u skladu sa ZPONS-om/18), kako bi se spriječila zlouporaba i distribucija podataka.

Dakle, propisano je koje podatke FINA upisuje u JRR. Osim podataka o blokadi i deblokadi računa odnosno zabrani i ukidanju zabrane raspolaganja novčanim sredstvima ovrše-nika, koje FINA upisuje u skladu s postupanjem s osnovama za plaćanje u Očevidniku, za potrebe pravilnog postupanja po osnovama za plaćanje FINA preuzima pojedine podatke iz evidencije o OIB-ovima Porezne uprave, u skladu s čl. 27. st. 5. i 6. Zakona o Poreznoj upravi, Nar. nov., br. 115/16.52.

Zakonodavac i dalje razlikuje javne podatke u JRR-u kao podatke o poslovnom subjektu, od onih koji nisu javni, pro-pisujući da se na nejavne podatke, koji se odnose na potro-šače, na odgovarajući način primjenjuje zakon kojim se ure-đuje zaštita osobnih podataka, osim podatka o tome ima li potrošač prema podatcima iz JRR-a otvoren račun te podataka o računima specifčne namjene. Dakle, podatak o činjenici ima li ovršenik – potrošač otvoren račun ili nov-čana sredstva iz kojih se može provoditi ovrha na novčanim sredstvima je javan podatak, jer ga je FINA ionako obvezna priopćiti ovrhovoditelju prilikom podnošenja osnove za pla-ćanje, obrazlažući nepostojanje računa kao razlog za nemo-gućnost postupanja po osnovi za plaćanje.

Podatke koji nisu javni FINA daje na temelju pisanog zahtjeva sudu i drugom nadležnom tijelu te banci, HNB-u, stambenoj štedionici i kreditnoj uniji za njihove kli-jente i potrošaču – podatke koji se na njega odnose.

U čl. 24. st. 1. ZPONS-a/18 pobrojani su javni podatci o poslovnom subjektu53, među kojima, kao novost koju

51 Člankom 28. st. 1. t. 19. i čl. 29. st. 1. t. 2. ZPONS-a/18 propisane su novčane kazne u svoti od 100.000,00 do 500.000,00 kn za banke, odnosno od 50.000,00 do 500.000,00 kn za stambene štedionice i kreditne unije.

52 (5) Porezna uprava omogućit će dostupnost podataka sadržanih u evidenciji o osobnim identifikacijskim brojevima javnopravnim tijelima i drugim tijelima kada je to propisano posebnim propisima radi obavljanja poslova iz njihova djelokruga. Porezna uprava omogućit će i ostalim javnopravnim tijelima korištenje identifikacijskih podataka o osobama iz evidencije o osobnim identifikacijskim brojevima, po dobivanju suglasnosti nadležnog javnopravnog tijela koje tražene podatke dostavlja u navedenu evidenciju.

(6) Radi ostvarivanja suradnje i razmjene podataka s tijelima iz stavka 2., 4. i 5. ovoga članka Porezna uprava sklapa sporazume o suradnji i protokole o razmjeni podataka, na uspostavljenim sustavima elektroničkog pristupa podacima. – čl. 27. st. 5. i 6. Zakona o Poreznoj upravi (Nar. nov., br. 115/16.).

53 Javni podatci u JRR-u jesu podatci o poslovnom subjektu, a to su: OIB, tvrtka ili naziv odnosno ime i prezime, sjedište i adresa, broj računa i oročenih novčanih

donosi ZPONS/18 ističemo datum isteka ugovora o oro-čenju. Novost donosi i odredba čl. 24. st. 2 prema kojoj u odnosu na poslovni subjekt koji je fizička osoba javni podatci su samo podatci o računima koji su otvoreni radi obavljanja gospodarske ili druge djelatnosti ili slobodnog zanimanja.

I dalje je propisano da FINA omogućava uvid u javne po-datke u JRR-u na temelju pisanog zahtjeva podnositelja ili davanje tih podataka u pisanom obliku, uz naknadu koja se propisuje pravilnikom.

Obveznici dostave podataka u JRR (banke, HNB, stam-bene štedionice i kreditne unije) i dalje su, kao i prema ZPONS-u/12, odgovorne za točnost podataka i redovitost njihove dostave u JRR, a FINA je odgovorna za istovjetnost podataka u JRR-u s podatcima koje su dostavili obveznici dostave podataka u JRR.

Novost je odredba čl. 25. st. 3. ZPONS-a prema kojoj je isključena odgovornost FINA-e u postupanju s podat-cima koje je u JRR dostavio i upisao obveznik dostave podataka u JRR, s obzirom na to da FINA nema mogućno-sti ni ovlasti utvrditi njihovu ispravnost, osim formalnih kontrola koje se odnose na format podataka.

Stoga je propisano da FINA nije odgovorna za nepra-vilnosti nastale u provedbi ovrhe na novčanim sred-stvima ako je do tih nepravilnosti došlo zbog netočnih ili nepotpunih podataka koje su obveznici dostave po-dataka dostavili u JRR odnosno zbog netočnih ili ne-potpunih podataka koje je dostavilo nadležno tijelo54, koje je na temelju propisa55 nadležno za postupak do-djeljivanja OIB-a i za vođenje evidencije o OIB-ovima.

24. VRAĆANJE OSNOVE ZA PLAĆANJE I NEPROVEDBE OVRHE

Tijekom sedmogodišnje primjene ZPONS-a/12 razvidno je da propisi o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima in-zistiraju na formalizmu, s ciljem, s jedne strane, sprječava-nja mogućnosti višestruke naplate pojedinih vrsta osnova za plaćanje odnosno eliminiranja zlouporabe i manipulaci-je pri njihovoj naplati (izvršenju) putem FINA-e. S druge strane, takvim se propisima nastoji postići što brža, što učinkovitija, što kvalitetnija agencijska ovrha, svodeći pri-tom FINA-u isključivo na tehničko, provedbeno tijelo koje nema ovlast ni određivanja ovrhe, ni uređivanja međusob-nih odnosa sudionika u ovršnom postupku, ni ovlast zadi-ranja u njihove međusobne odnose tijekom izvansudske ovrhe. Propisani formalizam u postupanju FINA-e ipak se pokušava smanjiti OZ-om/17, novim ZPONS-om/18 i pod-zakonskim propisima donesenim na temelju tih zakona, što se prvenstveno očituje u novom, tolerantnijem obliku u kojemu se sada mogu podnositi osnove za plaćanje. Osim dostave u izvorniku ili otpravku (koja je bila propisana čl. 5. ZPONS-a/12), brojne se osnove za plaćanje sada mogu dostaviti i u ovjerenoj preslici ili ovjerenom pri-jepisu. Do stupanja na snagu ZPONS-a/18 FINA je bila

sredstava odnosno depozita u kreditnoj uniji i naziv banke koja vodi račun odnosno oročena novčana sredstva odnosno kreditne unije u kojoj se vodi depozit, oznaka blokade računa odnosno zabrane raspolaganja oročenim novčanim sredstvima, datum otvaranja i zatvaranja računa i oročenih novčanih sredstava u banci odnosno depozita u kreditnoj uniji, datum isteka ugovora o oročenju i drugi podatci o računu i oročenim novčanim sredstvima odnosno depozitu u kreditnoj uniji poslovnog subjekta koji su propisani pravilnikom o sadržaju JRR.

54 Porezna uprava 55 Zakon o Poreznoj upravi


OVRŠNO PRAVOdužna vratiti, dakle ne izvršiti osnovu za plaćanje koja joj je bila dostavljena u ovjerenoj preslici ili ovjerenom prije-pisu, što je često rezultirano ljutnjom podnositelja takve osnove za plaćanje. No, takvo postupanje FINA-e (vraća-nje osnove za plaćanje) bilo je u skladu s odredbom čl. 5. ZPONS-a/12 i čl. 4. starog Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima.

Novi, izmijenjeni razlozi za nepostupanje FINA-e prema zaprimljenoj osnovi za plaćanje, odnosno razlozi za vraća-nje osnove za plaćanje propisani su čl. 14,. 15. i 16. novog Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novča-nim sredstvima.

Prema tim odredbama FINA vraća osnovu za plaćanje donositelju odnosno podnositelju uz obrazloženje i navo-đenje svih razloga vraćanja zbog kojih je utvrdila da ju nije moguće izvršiti, a osobito u ako:

a) prema propisu kojim je uređena osnova za plaćanje utvrdi nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje

b) nije dostavljena na način propisan odredbom čl. 5. ZPONS-a/18, odnosno čl. 2. novog Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima

c) uz osnovu za plaćanje nije dostavljen dokaz o uplati naknade za provedbu osnove za plaćanje

d) osnova za plaćanje nije dostavljena uz propisani obrazac zahtjeva za naplatom ili drugim zakonom propisanim obrascem u izvorniku

e) zahtjev za naplatom ili drugim zakonom propisani obrazac nije pravilno popunjen, odnosno ne sadrža-va sve propisane podatke ili su podatci na zahtjevu nečitki, brisani, precrtavani ili ispravljani

f) osnova za plaćanje nema potvrdu pravomoćnosti i/ili ovršnosti, a ona je uvjet za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima prema odredbama Ovršnog ili drugog zakona

g) ako obračun poslodavca o neisplati dospjele svote plaće, naknade plaće ili otpremnine nije sastavljen u skladu s pravilnikom kojim se uređuje sadržaj obra-čuna plaće, naknade plaće ili otpremnine koji je bio na snazi u vrijeme njegovog izdavanja

h) FINA prije početka provedbe ovrhe utvrdi da ovrše-nik nema otvoren račun ili oročena novčana sredstva iz kojih se ovrha može provesti

i) ovršenik je u stečaju, a osnovom za plaćanje nije na-loženo ispunjenje obveze stečajnom dužniku

j) ovršenik je prestao postojati brisanjem iz odgovara-jućeg registra i u drugim slučajevima kada je to odre-đeno propisom

k) ovršenik je preminuol) osnova za plaćanje se ne izvršava u skladu s posebnim

propisom kojim se propisuje predstečajni postupakm) FINA ju iz drugih razloga ne može izvršitin) u osnovi za plaćanje podatci o imenu i prezimenu,

nazivu ovršenika ili ovrhovoditelja odnosno OIB-u ovršenika ili ovrhovoditelja nisu potpuno navedeni ili nisu istovjetni podatcima koje je FINA-i dostavilo nadležno tijelo koje je na temelju propisa nadležno za postupak dodjeljivanja OIB-a i za vođenje eviden-cije o OIB-ovima. Neće se smatrati da podatci nisu istovjetni ako FINA uvidom u odgovarajući registar utvrdi da je za ovršenika / ovrhovoditelja upisana promjena naziva ovršenika / ovrhovoditelja iz osno-ve za plaćanje.

Naknadu za vraćanje osnove za plaćanje po zahtjevu ovrhovoditelja ili ovršenika plaća podnositelj zahtjeva za vraćanjem osnove za plaćanje. FINA će postupiti prema zahtjevu za vraćanjem osnove za plaćanje tek nakon što je ovrhovoditelj izvršio plaćanje naknade na temelju oba-vijesti o plaćanju i o istom dostavio dokaz o plaćanju (čl. 9. Pravilnika o vrstama naknada za obavljanje poslova propi-sanih ZPONS-om).

FINA će ovrhovoditelju, ako podnese takav zahtjev, vra-titi naknadu koju je predujmio za osnovu za plaćanje za koju je FINA utvrdila nemogućnost izvršenja (čl. 14. st. 2. novog Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima).

25. ZAKLJUČAKZPONS/12 pridonio je ekonomičnosti i učinkovitosti

ovrhe na novčanim sredstvima. Centralizirani sustav pro-vedbe ovrhe putem FINA-e, elektronička baza podataka iz tog sustava te javno objavljivanje tih podataka omogućuju praćenje statističkih pokazatelja u tom specifičnom, izvan-sudskom postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvi-ma. Jednako tako omogućuju i uočavanje i prepoznavanje najznačajnih problema u tom postupku. Tako je uočeno da je to problem dugotrajno blokiranih građana koji su se u tom nezavidnom položaju našli zbog nemogućnosti izvrše-nja osnova za plaćanje upisanih u njihovim Očevidnicima. One se nisu mogle izvršavati zbog nedostatatnih novčanih sredstava na računima blokiranih građana u banci.

Stupanjem na snagu ZPONS-a/18 prestao je važiti ZPONS/12. Unatoč prednostima ZPONS-a/12, koji je osi-gurao učinkovitu i sveobuhvatnu ovrhu na novčanim sred-stvima, dosadašnja je praksa pokazala potrebu „ugradnje“ u ZPONS određenih dopuna odnosno usklađenja s OZ-om kako bi se otklonile pojedine dvojbe u postupanju prema „starim“ propisima o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

Najvažnije novosti u postupku provedbe ovrhe na nov-čanim sredstvima prema ZPONS-u/18 i donesenim poza-konskim propisima su:

(1) ograničavanje dugotrajnih blokada računa građana, ako se ovrha na novčanim sredstvima pokazala neu-spješnom. Stoga je bilo nužno propisati i rok za pre-stanak provedbe ovrhe na novčanim sredstvima koju provodi FINA. U skladu s time, ZPONS-om/18 propisa-no je da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ovrše-nika fizičke osobe ne namiri u roku od tri godine od dana primitka osnove za plaćanje, a po kojoj nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, FINA prestaje s provedbom ovrhe, i to za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni propisani uvjeti, osim ako se ovrha pro-vodi radi namirenja tražbine zakonskog uzdržavanja djeteta i ako je riječ o mjerama osiguranja iz kaznenog postupka. Ograničenjem trajanja provedbe ovrhe na tri godine očekivalo se da će se broj blokiranih građa-na, već od stupanja na snagu ZPONS-a/18, smanjiti za oko 60.000, a ukupno evidentirana svota duga u sustavu prisilne naplate na novčanim sredstvima – za oko 33 milijarde kuna. Na taj način dug građana neće nestati, a ovrhovoditelji će svoj odnos s dužnikom mo-rati rješavati na drugi način, a ne ovrhom na novča-nim sredstvima, osobito ako dužnik – ovršenik nema dostatnih novčanih sredstava.


OVRŠNO PRAVO(2) Zbog ograničavanja trajanja provedbe ovrhe nužno

je promijeniti i način plaćanja naknade za provedbu osnove za plaćanje. Stoga se ZPONS-om/18 mijenja način naplate naknade za provedbu osnove za plaća-nje i usklađuje s odredbom čl. 14. OZ-a/17, u smislu da trošak ovrhe prethodno snosi ovrhovoditelj, a ko-načno ovršenik. Tako se ujedno potiče vjerovnik da pokreće ovrhu na novčanim sredstvima samo kada je to nužno i razumno, odnosno kada postoji očeki-vanje odnosno vjerojatnost da će se od ovršenika na tom predmetu moći namiriti. Stoga je ovrhovoditelj obvezan predujmiti FINA-i svotu propisane naknade za provedbu osnove za plaćanje, a ako to ne učini, FINA neće upisati osnovu za plaćanje u Očevidnik ni poduzimati radnje vezane uz njezino izvršenje. Iznim-ke kada ovrhovoditelj nije dužan predujmiti nakna-du FINA-i, nego je naknadu dužan platiti ovršenik, slučajevi su kada se ovrha / osiguranje provodi: radi naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja djeteta; radi naplate tražbine po osnovi privremenog uzdržavanja; radi naplate tražbine po osnovi neispla-ćene plaće, naknade plaće ili otpremnine; radi naplate tražbina RH te tražbina s osnove poreza, doprinosa i drugih javnih davanja; radi naplate novčane kazne, oduzete imovinske koristi i troškova u prekršajnom i kaznenom postupku; radi izvršenja mjera osigura-nja iz kaznenog, prekršajnog ili poreznog postupka te radi naplate tražbine u korist FINA-e.

(3) Obveza ovrhovoditelja da uz pravomoćno i ovršno rje-šenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod-nese FINA-i i zahtjev za naplatom na propisanom obrascu, osim ako se ovrha provodi za poreze, dopri-nose i druga javna davanja. FINA navedenu osnovu za plaćanje vraća kao nepodobnu, uz obrazloženje razlo-ga vraćanja ako ju ovrhovoditelj dostavi bez zahtjeva za naplatom. Nadalje, zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnom naplatom i zahtjev za opoziv zahtjeva za na-platom podnosi se na novopropisanom obrascu.

(4) Dužnost je FINA-e čuvati osnovu za plaćanje tri godine od dana kada je tražbina za koju je zatraže-na ovrha na temelju osnove za plaćanje naplaćena u cijelosti, odnosno od dana kada je FINA prestala pro-voditi ovrhu radi obustave, na zahtjev ovrhovoditelja ili na temelju posebnog propisa. Ovrhovoditelj ili ovr-šenik mogu u tom roku zatražiti od FINA-e vraćanje osnove za plaćanje, a ako to ne zatraže, FINA ju može uništiti.

(5) FINA daje ovršeniku i ovrhovoditelju na njihov za-htjev sve podatke iz Očevidnika koji se na njih odnose, a građanima se neće naplaćivati naknada za podat-ke, potvrde i preslike dokumentacije iz Očevidnika. ZPONS-om je omogućeno da osoba koja tvrdi da namjerava pokrenuti ovršni postupak ili postupak osiguranja, pribavi podatke o svoti i trajanju bloka-de računa ovršenika, a kako bi mogla donijeti infor-miranu odluku o tome hoće li ili neće pokrenuti ovrhu na novčanim sredstvima te kako bi se smanjio broj pokrenutih ovrha na novčanim sredstvima kada je iz-vjesna nemogućnost naplate na tom predmetu ovrhe.

(6) ZPONS-om/18 uređeno je i postupanje u slučaju stečajnog postupka nad ovršenikom. Propisano je da ako na računu stečajnog dužnika pravne osobe

postoje sredstva koja su zaplijenjena prema nalogu FINA-e prije otvaranja stečajnog postupka, FINA će nakon otvaranja stečajnog postupka dati banci nalog da ta novčana sredstva oslobodi na račun stečajnog dužnika, osim ako su novčana sredstava zaplijenjena radi osiguranja predujma za namire-nje troškova stečajnog postupka. Nadalje, novčana sredstva s računa stečajnog dužnika banka će na temeljem naloga suda ili stečajnog upravitelja pre-nijeti na račun koji je za stečajnog dužnika otvoren nakon otvaranja stečajnog postupka.

(7) U slučaju prestanka postojanja ovršenika pravne osobe zbog brisanja iz odgovarajućeg registra bez pravnog sljednika odnosno u slučaju smrti fizičke osobe, kada ne postoje uvjeti za prijenos na račun ovrhovoditelja, propisano je da će FINA prema sa-znanju za tu okolnost prestati s izvršavanjem osno-va za plaćanje i njih pohraniti, a nakon saznanja o prestanku postojanja ovršenika pravne osobe dati nalog bankama da novčana sredstva prethodno za-plijenjena na računu tog ovršenika prema nalogu FI-NA-e prenese na račun državnog proračuna, dok će u slučaju saznanja za smrt ovršenika fizičke osobe novčana sredstva ostati zaplijenjena do zaprimanja drukčijeg naloga za postupanje s tim sredstvima.

(8) ZPONS-om/18 je propisano i postupanje u situacija-ma kada je ovrhovoditelj pravna osoba brisan iz sudskog registra bez pravnog sljednika, u kojem će slučaju FINA prestati s izvršavanjem osnove za plaćanje i nju pohraniti, a ako postoje zaplijenjena sredstva na temelju te osnove za plaćanje, nakon is-punjenja uvjeta za prijenos FINA će dati nalog banci za prijenos tih sredstava u korist računa državnog proračuna. U slučaju smrti ovrhovoditelja fizičke osobe, FINA će prestati s izvršavanjem osnove za plaćanje i nju pohraniti, a ako postoje zaplijenjena sredstva, FINA će dati nalog za prijenos zaplijenje-nih sredstava nakon što se ispune uvjeti za nastavak ovrhe u korist nasljednika.

(9) ZPONS-om/18 usklađen je i pojam osnove za pla-ćanje s OZ-om/17 pa tako osnova za plaćanje obu-hvaća ovršnu odluku domaćeg suda ili upravnog tijela koja ima potvrdu ovršnosti, ovršnu nagodbu sklopljenu pred domaćim sudom ili upravnim tije-lom, ovršnu nagodbu postignutu u postupku mirnog rješenja spora na temelju čl. 186.a Zakona o parnič-nom postupku, zadužnicu, bjanko-zadužnicu, nalog za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europski ovršni naslov i europski platni nalog, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine, obračun poslodavca o neisplati dospjele svote plaće, naknade plaće ili otpremnine, rješenje o ovrsi, rješenje o osiguranju, nalog Ministarstva financija za naplatu po aktiviranom državnom jam-stvu, nalog za pljenidbu u postupku prisilnog izvr-šenja pravomoćno izrečene novčane kazne u kazne-nom i prekršajnom postupku i svaku drugu odluku nadležnog tijela kojom se u cijelosti ili djelomice pri-hvaća prijedlog za provedbu ovrhe.

(10) Ovrhovoditelju je omogućeno da na izravnu naplatu dostavi osnovu za plaćanje i u ovjerenom prijepi-su, odnosno ovjerenoj preslici, čime je izbjegnuto


OVRŠNO PRAVOda ovrhovoditelj zbog neraspolaganja s izvornikom ili otpravkom osnove za plaćanje treba pokrenuti po-stupak pred sudom. Tako je novom odredbom čl. 5. st. 1. ZPONS-a/18 usklađen način dostave osnove za plaćanje s odredbom čl. 209. st. 2. OZ-a/17.

Dakle, ZPONS-om/18 pristupa se rješavanju problema dugotrajno blokiranih građana, uklanjanjem pravne neiz-vjesnosti zbog dosadašnjega neograničenog trajanja pro-vedbe ovrhe na novčanim sredstvima, na način da vjerov-nici mogu neometano tražiti određivanje ovrhe na drugim predmetima ovrhe. Osim toga, ZPONS-om/18 uređuju se pitanja koja je bilo nužno urediti radi usklađenja s ostalim propisima te se tako nastoji postići veća pravna sigurnost u provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

Rješenjem spomenutih problema trebali bi se ostvariti sljedeći glavni ciljevi ZPONS-a/18: smanjiti broj blokira-nih, osobito dugotrajno blokiraih građana; smanjiti broj

novozaprimljenih osnova za plaćanje na teret blokiranih građana; omogućiti vjerovnicima uvid u podatke o blokadi računa građana kako bi mogli donijeti informiranu odluku o tome hoće li uopće pokrenuti ovrhu na novčanim sred-stvima ili ne, procjenjujući hoće li se uopće moći naplatiti na tom predmetu ovrhe; uskladiti s ostalim propisima po-stupanja u slučaju zatvaranja računa ovršenika, stečaja, statusne promjene i prestanka postojanja pravne osobe odnosno smrti fizičke osobe.

Hoće li ZPONS/18 ispuniti očekivanja, utvrdit će Mini-starstvo financija u roku od dvije godine od dana njego-va stupanja na snagu, s obzirom na to da ono u tom roku mora provesti naknadnu procjenu učinka ZPONS-a/18. Takva je obveza Ministarstva financija sada prvi puta izri-jekom propisana.56

56 čl. 34. ZPONS-a/18

Zasnivanje radnih odnosa u školskim ustanovama – poseban osvrt na novele Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (II.)Marin KARIN, dipl. iur.UDK 349.2

Autor će u drugom dijelu ovog članka skrenuti pozor-nost na važnije odredbe novodonesenog Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi.

U kontekstu indikacije odredaba na zasnivanje rad-nih odnosa u školskoj ustanovi, autor će u drugom dijelu članka uputiti na pitanja u vezi s njihovom primjenom u praksi kroz glavu XIII., čl. 126. – 127. predmetnog Zakona (postupak imenovanja ravnatelja školske ustanove), a sve u skladu s Uputom Ministarstva znanosti i obrazovanja od 30. kolovoza 2018. godine (KLASA: 011-02/18-01/00041, URBROJ: 533-08-18-0001).

UPRAVNO I RADNO PRAVO

školskoj ustanovi u kojoj se imenuje za ravnatelja, a koji može biti:a) sveučilišni diplomski studij ilib) integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni

studij ilic) specijalistički diplomski stručni studijd) položen stručni ispit za učitelja, nastavnika ili

stručnog suradnika, osim u slučaju iz čl. 157. st. 1. i 2. Zakona1

B/ uvjete propisane čl.106. ovoga ZakonaC/ najmanje osam godina radnog iskustva u školskim

ili drugim ustanovama u sustavu obrazovanja ili u tijelima državne uprave nadležnim za obrazovanje, od čega najmanje pet godina na odgojno-obrazovnim poslovima u školskim ustanovama osim osobe koja je završila neki od studija iz st. 1. t. 1. ovoga članka, ravnatelj osnovne škole može biti i osoba koja je za-vršila stručni četverogodišnji studij za učitelje kojim se stječe 240 ECTS bodova.

Iznimno, osoba koje ne ispunjava uvjete iz st. 1. t. 1. ili st. 2. ovoga članka, može biti ravnatelj osnovne škole, ako u trenutku prijave na natječaj za ravnatelja obavlja duž-nost ravnatelja u najmanje drugom uzastopnom mandatu,

1 Članak 157. Zakona:Učitelji, nastavnici i stručni suradnici koji su zasnovali radni odnos u osnovnoj ili

srednjoj školi prije 12. ožujka 1994. godine nisu obvezni polagati stručni ispit prema odredbama ovog Zakona.

Učitelji i stručni suradnici koji su položili stručni ispit prema odredbama Zako-na o osnovnom školstvu (Nar. nov., br. 59/90., 26/93., 27/93., 29/94., 7/96., 59/01., 114/01. i 76/05.) te nastavnici koji su položili stručni ispit prema odredbama Zakona o srednjem školstvu (Nar. nov., br. 19/92., 26/93., 27/93., 50/95., 59/01., 114/01. i 81/05.) nemaju obvezu polaganja stručnog ispita prema odredbama ovog Zakona.

8. IMENOVANJE RAVNATELJA

8.1. NUŽNI UVJETIČlanak 126. st. 1. Zakon o odgoju i obrazovanju u

osnovnoj i srednjoj školi (Nar. nov., br. 87/08., 86/09., 92/10., 105/10. – ispr., 90/11., 16/12., 86/12., 94/13., 152/14., 7/17. i 68/18., dalje: ZOOOSŠ) dopunjuje se novom odredbom, kojim je propisano kako slijedi u nastavku.

Ravnatelj školske ustanove mora ispunjavati nužne sljedeće uvjete:

A/ završen studij odgovarajuće vrste za rad na radnom mjestu učitelja, nastavnika ili stručnog suradnika u

https://www.zakon.hr/z/317/Zakon-o-odgoju-i-obrazovanju-u-osnovnoj-i-srednjoj-%C5%A1koli

https://www.zakon.hr/z/317/Zakon-o-odgoju-i-obrazovanju-u-osnovnoj-i-srednjoj-%C5%A1koli


UPRAVNO I RADNO PRAVOa ispunjavala je uvjete za ravnatelja propisane Zakonom o osnovnom školstvu (Nar. nov., br. 59/90., 26/93., 27/93., 29/94., 7/96., 59/01., 114/01. i 76/05.).

U stavku 1. istoga članka koji propisuje uvjete za rav-natelja školske ustanove, navedeni uvjeti određuju se nuž-nim uvjetima koje mora ispunjavati svaki ravnatelj školske ustanove, za razliku od dodatnih kompetencija propisanih čl. 127. st. 7. Zakona koje se dodatno vrednuju pri izboru ravnatelja, ali ih ne moraju ispunjavati sve osobe imenova-ne ravnateljem školske ustanove.

Članak 126. st. 1. Zakona dopunjuje se novom odred-bom sadržanom u t. 1., podt. d) koja propisuje da je jedan od nužnih uvjeta koje mora ispunjavati ravnatelj – položen stručni ispit za učitelja, nastavnika ili stručnog suradnika, osim u slučajevima kada se radi o osobi koja je oslobođena obveze polaganja stručnog ispita.

Odredba čl. 126. st. 1. t. 3. Zakona koja je kao jedan od uvjeta za ravnatelja propisivala i određeni broj godi-na staža osiguranja provedenih na poslovima u sustavu obrazovanja, izmijenjena je tako da više nije potrebno da osoba, obavljajući navedene poslove, stekne određeni broj godina staža osiguranja, nego je dovoljno da je ste-kla radno iskustvo obavljajući te poslove (kandidat je prilikom apliciranja na natječajni postupak obvezan do-staviti potvrdu školske ustanove/ustanova kojom doka-zuje najmanje osam godina radnog iskustva u školskim ili drugim ustanovama u sustavu obrazovanja ili u tijeli-ma državne uprave nadležnim za obrazovanje, od čega najmanje pet godina na odgojno-obrazovnim poslovima u školskim ustanovama).

8.2. POSTUPAK IMENOVANJA Izmijenjena je odredba čl. 127. ZOOOSŠ-a koja propisu-

je postupak imenovanja ravnatelja, prema kojoj: (1) Ravnatelj se imenuje na pet godina, a ista osoba

može biti ponovno imenovana za ravnatelja.(2) Ravnatelja imenuje školski odbor, uz suglasnost mi-

nistra.(3) U postupku imenovanja ravnatelja članovi školskog

odbora koje je imenovalo, odnosno izabralo učitelj-sko / nastavničko / odgajateljsko vijeće, vijeće rodi-telja te radničko vijeće / radnici, obvezni su zastu-pati i iznositi stajališta tijela koje ih je imenovalo, odnosno izabralo u školski odbor.

(4) Ravnatelj se imenuje na temelju natječaja koji raspi-suje školski odbor, a objavljuje se u “Narodnim novi-nama“ i na mrežnim stranicama školske ustanove.

(5) Uz prijavu na natječaj kandidat je uz potrebnu doku-mentaciju obvezan dostaviti program rada za mandat-no razdoblje.

(6) Pregledavanje natječajne dokumentacije, utvrđivanje kandidata koji ispunjavaju nužne uvjete i vrednovanje dodatnih kompetencija potrebnih za ravnatelja, odno-sno rangiranje po bodovima obavlja školski odbor.

(7) Dodatne kompetencije koje se vrednuju su poznavanje stranog jezika, osnovne digitalne vještine i iskustvo rada na projektima.

(8) Nakon utvrđivanja ukupnog rezultata ostvarenog na vrednovanju školski odbor utvrđuje listu dva najbolje rangirana kandidata i dostavlja je učiteljskom/nastav-ničkom vijeću, vijeću roditelja, radničkom vijeću/rad-nicima i školskom odboru.

(9) Ako dva ili više kandidata imaju jednak broj bodova na listi iz stavka 8. ovoga članka, učiteljskom/nastav-ničkom/odgajateljskom vijeću, vijeću roditelja, radnič-kom vijeću/radnicima i školskom odboru dostavlja se lista u kojoj su navedeni svi kandidati koji ostvaruju jednak broj bodova.

(10) Iznimno od stavka 9. ovoga članka, kada je jedan ili više kandidata koji su ostvarili jednak broj bodova osoba koja ostvaruje prednost pri zapošljavanju pre-ma posebnom propisu, u daljnju proceduru upuću-je se lista u kojoj se navode samo osoba/osobe koje ostvaruju prednost pri zapošljavanju prema poseb-nom propisu.

(11) Kandidati predstavljaju program rada za mandatno razdoblje na sjednicama učiteljskog/ nastavničkog/odgajateljskog vijeća, vijeća roditelja, zbora radnika i školskog odbora.

(12) Na sjednicama učiteljskog/nastavničkog/odgajatelj-skog vijeća, vijeća roditelja i zbora radnika zauzimaju se stajališta iz stavka 3. ovoga članka tajnim glasova-njem, o čemu se pisani zaključak dostavlja školskom odboru.

(13) Školski odbor imenuje ravnatelja odlukom koja stupa na snagu nakon dobivene suglasnosti ministra.

(14) Ako ministar ne uskrati suglasnost u roku od 15 dana od dana dostave zahtjeva za suglasnošću, sma-tra se da je suglasnost dana.

(15) Sadržaj i postupak vrednovanja dodatnih kompetenci-ja kandidata, kao i detalje vezane uz način postupanja pri imenovanju ravnatelja pobliže se uređuju statutom školske ustanove.

U odnosu na prijašnji zakon, sadržajno nisu promijenje-ne odredbe koje u sadašnjem Zakonu čine čl.127. st. 1. – 3. i st. 12. i 14. Zakona, tako da se ravnatelji kao i dosada, imenuju na mandat od pet godina, s time da ista osoba može biti ponovno imenovana za ravnatelja. Ravnatelja i dalje imenuje Školski odbor, uz suglasnost ministra, pri čemu se smatra da je ministar dao suglasnost ako ju nije uskratio u roku od 15 dana od dana dostave zahtjeva za suglasnošću. U postupku imenovanja ravnatelja članovi Školskog odbora koje je imenovalo, odnosno izabralo uči-teljsko / nastavničko vijeće, vijeće roditelja te radničko vijeće / radnici, obvezni su zastupati i iznositi stajališta ti-jela koje ih je imenovalo, odnosno izabralo u školski odbor, a stajališta navedenih tijela zauzimaju se na sjednicama tih tijela javnim glasovanjem, o čemu se pisani zaključak dostavlja školskom odboru.

Novine koje donose Izmjene Zakona sadržane su u odredbama st. 4. – 11. te st. 13. i 15. čl. 127. Zakona te one upućuju na sljedeće:

Ý Natječaj za ravnatelja raspisuje školski odbor, a on se više ne objavljuje u dnevnom tisku na način dostu-pan svim zainteresiranim kandidatima na području Republike Hrvatske, nego se objavljuje u Narodnim novinama i na mrežnim stranicama školske ustano-ve koja objavljuje natječaj. Školski je odbor obvezan u roku od 45 dana od dana isteka roka za podnošenje prijave obavijestiti svakoga prijavljenog kandidata o imenovanju i dati mu pouku o njegovu pravu da pregleda natječajni materijal i da u roku od 15 dana od dana primitka obavijesti može zahtijevati sudsku zaštitu od nadležnog suda.


UPRAVNO I RADNO PRAVOObavijest o natječaju za ravnatelja/ravnateljicu škole

Naziv škole i sjedište ______________KLASA:URBROJ:Mjesto i datum:____________________________________________________________PREDMET: Obavijest o natječaju za ravnatelja/ravnateljicu

školeIzvješćujemo Vas da je Školski odbor Osnovne škole

_________________ prema raspisanom natječaju za imeno-vanje ravnatelja/ravnateljice Osnovne škole _______________ objavljenom dana ___________ u „Narodnim novinama“ i na mrežnim stranicama Osnovne škole __________ proveo postu-pak imenovanja ravnatelja škole u skladu s odredbama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi te odredbama Statuta škole.

Slijedom donošenja Odluke o imenovanju ravnatelja/ravna-teljice škole dana _____________ Školski odbor Osnovne škole ___________ zatražio je prethodnu suglasnost ministra znanosti i obrazovanja dana _____________. Prethodna suglasnost mini-stra znanosti i obrazovanja nije uskraćena do dana ___________ te se u skladu s čl. 127. st. 12. i st. 13. Zakona o odgoju i obrazo-vanju u osnovnoj i srednjoj školi smatra da je suglasnost dana te je Odluka o imenovanju ravnatelja/ravnateljice stupila na snagu dana ________________ . Prethodna suglasnost ministra zna-nosti i obrazovanja dobivena je dana __________.

____________________, na radnom mjestu ravnatelja/ravnateljice škole, otpočet će s obavljanjem poslova ravnatelja/ravnateljice dana_______________.

U privitku Vam vraćamo natječajnu dokumentaciju. Pouka o pravnom lijeku:Svaki kandidat prijavljen na natječaj za ravnatelja škole ima

pravo pregledati natječajnu dokumentaciju i podnijeti tužbu nadležnom sudu protiv Odluke o imenovanju ravnatelja škole, u roku od 15 dana od dana primitka ove obavijesti.

Tužba se podnosi općinskom sudu mjesno nadležnom prema sjedištu Osnovne škole ______________.

Predsjednik/predsjednica Školskog odbora:

Uz prijavu na natječaj kandidat je uz potrebnu doku-mentaciju kojom dokazuje ispunjavanje uvjeta utvrđenih natječajem, obvezan dostaviti program rada za mandatno razdoblje, koje će potom prezentirati učiteljskom vijeću, vijeću roditelja, radnicima škole i školskom odboru.

Program rada sadržava ciljeve, aktivnosti, budžet, vre-menski plan, projekte i ostale elemente koji opisuju što će se i kako provoditi u sljedećem mandatnom razdoblju.

Natječajnu dokumentaciju pregledava školski odbor koji utvrđuje ispunjava li kandidat nužne uvjete. Ako je kandidat stekao dodatne kompetencije, školski odbor pro-vodi vrednovanje tih kompetencija sustavom bodovanja koji omogućuje rangiranje kandidata, na način propisan statutom školske ustanove.

Dodatne kompetencije koje se vrednuju su poznavanje stranog jezika, osnovne digitalne vještine i iskustvo rada na projektima. Za razliku od navedenih nužnih uvjeta propisanih čl. 126. Zakona koje mora ispunjavati svaka osoba koja se kandidira za ravnatelja, osoba koja se kandidira za ravnatelja ne mora imati ni jednu od pro-pisanih dodatnih kompetencija. Slijedom navedenoga, u postupku možebitnog vrednovanja dodatne kompetencije bit će dodatno vrednovane.

Nakon što je proveo vrednovanje dodatnih kompeten-cija, školski odbor sastavlja listu s dva najbolje rangirana kandidata i dostavlja je učiteljskom vijeću, vijeću rodite-lja, radničkom vijeću / radnicima. Ako prvi najbolje ran-girani kandidat ima npr. 81 bod i ne ostvaruje prednost pri zapošljavanju prema posebnim propisima, a drugi naj-bolje rangirani kandidat ima npr. 80 bodova, ali ostvaru-je prednost pri zapošljavanju prema posebnim propisi-ma, oba će kandidata biti utvrđena listom, ali kandidat s manjim brojem bodova u ovom slučaju ne ostvaruje prednost pri zapošljavanju prema posebnim propisima, s obzirom na to da se ona može ostvariti isključivo pod jed-nakim uvjetima, odnosno pod uvjetom da ostvari broj bodova koji je jednak najboljem kandidatu.

Ako dva ili više kandidata imaju jednak broj bodova na listi iz st. 8. čl. 127. ovoga Zakona, učiteljskom vijeću, vi-jeću roditelja, radničkom vijeću / radnicima i školskom odboru dostavlja se lista u kojoj su navedeni svi kandidati koji ostvaruju jednak broj bodova.

Iznimno, kada je jedan ili više kandidata koji su ostva-rili jednak broj bodova osoba koja ostvaruje prednost pri zapošljavanju prema posebnom propisu, u daljnju pro-ceduru upućuje se lista u kojoj se navode samo osoba/osobe koje ostvaruju prednost pri zapošljavanju prema po-sebnom propisu.2

Kandidati predstavljaju program rada za mandatno raz-doblje na sjednicama učiteljskog / nastavničkog vijeća, vijeća roditelja zbora radnika i školskog odbora.

Na sjednicama učiteljskog / nastavničkog vijeća, vijeća roditelja zbora radnika kandidat/kandidati s liste najbolje rangiranih kandidata predstavljaju program za mandatno razdoblje, nakon čega se tajnim glasovanjem zauzimaju sta-jališta o kandidatima koje navedena tijela žele za ravnatelja, o čemu pisane zaključke dostavljaju školskom odboru.

Najbolje rangirani kandidati predstavljaju program rada za mandatno razdoblje i na sjednici školskog odbo-ra, čime se omogućuje članovima školskog odbora koje je imenovao osnivač školske ustanove da meritorno odluču-ju o izboru najboljeg kandidata, s obzirom na to da njiho-vo odlučivanje o imenovanju ravnatelja nije deklaratorne naravi, kao što je to odlučivanje članova školskog odbo-ra koje je imenovalo učiteljsko vijeće, vijeće roditelja i radničko vijeće odnosno radnici. U postupku imenovanja ravnatelja članovi školskog odbora iz redova učiteljskog vijeća i vijeća roditelja na sjednici su obvezni zastupati i iznositi stajališta tijela koje ih je imenovalo u Školski od-bor. Član Školskog odbora kojeg bira radničko vijeće ili, ako radničko vijeće nije utemeljeno, kojeg biraju radnici neposrednim i tajnim glasovanjem, na način propisan Zakonom o radu za izbor radničkog vijeća koje ima samo jednog člana, na sjednici je obvezan zastupati i iznositi stajališta zbora radnika.

Školski odbor imenuje ravnatelja odlukom koja stupa na snagu nakon dobivene suglasnosti ministra. Za razliku od prijašnjeg zakona u skladu s kojim je školski odbor donosio dvije odluke: odluku o izboru ravnatelja (donosio ju je prije

2 Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Nar. nov., br. 121/17.) - primjena čl. 102. navedenog Zakona.

Zakon o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata (Nar. nov., br. 33/92., 57/92., 77/92., 27/93., 58/93., 2/94., 76/94., 108/95., 108/96., 82/01., 103/03. i 148/13.) - primjena čl. 48. f. navedenog Zakona.

Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (Nar. nov., br. 157/13. i 152/14. i 39/18.) - primjena čl. 9 navedenog Zakona.

https://www.zakon.hr/z/973/Zakon-o-hrvatskim-braniteljima-iz-Domovinskog-rata-i-%C4%8Dlanovima-njihovih-obitelji-

https://www.zakon.hr/z/973/Zakon-o-hrvatskim-braniteljima-iz-Domovinskog-rata-i-%C4%8Dlanovima-njihovih-obitelji-

https://www.zakon.hr/z/864/Zakon-o-za%C5%A1titi-vojnih-i-civilnih-invalida-rata

https://www.zakon.hr/z/493/Zakon-o-profesionalnoj-rehabilitaciji-i-zapo%C5%A1ljavanju-osoba-s-invaliditetom


UPRAVNO I RADNO PRAVOslanja zahtjeva za suglasnošću ministru) i odluku o imeno-vanju ravnatelja (nakon dobivene odnosno prešutne sugla-snosti ministra), sada školski odbor donosi samo (jednu) odluku o imenovanju ravnatelja, koja stupa na snagu nakon dobivene suglasnosti ministra, pri čemu se i dalje smatra da je ministar dao suglasnost, ako je nije uskratio u roku od 15 dana od dana dostave zahtjeva za suglasnošću

Odluka o imenovanju ravnatelja/ravnateljice škole

Naziv škole i sjedište ______________KLASA:URBROJ:Mjesto i datum:Na temelju čl. 127. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Nar. nov., br. 87/08., 86/09., 92/10.,105/10., 90/11., 16/12., 86/12., 94/13., 152/14., 7/17. i 68/18.) i čl. 38. – 42. Zakona o ustanovama (Nar. nov., br.76/93., 29/97., 47/99., 35/08.) te čl. __________ Statuta Osnovne škole _________________, na sjed-nici održanoj __________________ Školski odbor Osnovne ško-le_________________ donio je:

ODLUKU O IMENOVANJU RAVNATELJA/RAVNATELJICE ŠKOLE

________________________dipl. / ______________, imenuje se ravnateljem/ravnateljicom Osnovne ško-le__________________ na razdoblje od pet godina s danom _________________.ObrazloženjeŠkolski odbor Osnovne škole ________________________ ras-pisao je natječaj za imenovanje ravnatelja/ravnateljice škole. Natječaj je objavljen dana _______ u „Narodnim novinama“ i na mrežnim stranicama škole.U skladu s čl. 127. st. 12. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnov-noj i srednjoj školi, održane su sjednice Učiteljskog vijeća, Vijeća roditelja i skupa (zbora) radnika škole, a nakon provedenoga tajnoga glasovanja navedena su tijela dostavila Školskom od-boru pisane zaključke o stajalištima tih tijela u postupku imeno-vanja ravnatelja/ravnateljice. Članovi Školskog odbora javnim glasovanjem su u skladu sa stavkom 12. i stavkom 13. članka 127. Zakona o odgoju i obra-zovanju u osnovnoj i srednjoj školi za ravnatelja/icu škole ime-novali su __________.U skladu s čl. 127. st. 14. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ministru znanosti i obrazovanja do-stavljena je dokumentacija o imenovanju ravnatelja radi dobivanja prethodne suglasnosti. Ako ministar ne uskrati su-glasnost u roku od 15 dana od dana dostave zahtjeva za su-glasnošću, smatra se da je ona dana. Slijedom navedenoga Školski odbor Osnovne škole _____________ odlučio je kao u izreci ove Odluke. Ova Odluka stupa na snagu, uz uvjet dobivanja prethodne su-glasnosti ministra znanosti i obrazovanja, istekom roka od 15 dana od dana dostave zahtjeva za suglasnošću Ministarstvu znanosti i obrazovanja, Donje Svetice 38, Zagreb.

Pouka o pravnom lijeku: Svaki prijavljeni kandidat na ovaj natječaj ima pravo pregledati natječajnu dokumentaciju i u roku od petnaest dana od dana primitka obavijesti o izboru i imenovanju ravnatelja zatražiti sudsku zaštitu pri Općinskom sudu mjesno nadležnom prema sjedištu Osnovne škole ________________. Predsjednik/predsjednica Školskog odbora:

Školske su ustanove obvezne statutima propisati što čini vrednovanje odnosno koja se područja vrednuju i prema kojoj se proceduri obavlja vrednovanje (propisati bodovanje) te pobliže propisati detalje vezane uz način po-stupanja pri imenovanju ravnatelja.

8.3. PRIJELAZNE ODREDBE (RAZLIČITO VREMENSKO KORIŠTENJE PRIMJENE ODREDABA ČL. 127. ZAKONA)

U skladu s novim Zakonom školske su ustanove ob-vezne uskladiti odredbe statuta i drugih općih akata s odredbama ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od dana njegova stupanja na snagu i donijeti pravilnik o načinu i postupku kojim se svim kandidatima za zapošljavanje u školskim ustanovama osigurava jednaka dostupnost jav-nim službama pod jednakim uvjetima, vrednovanje kandi-data prijavljenih na natječaj.

Natječajni postupci za imenovanje ravnatelja zapo-četi prije stupanja na snagu Zakona dovršit će se prema odredbama prijašnjeg Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Nar. nov., br. 87/08., 86/09., 92/10., 105/10., 90/11., 5/2012., 16/12., 86/12., 94/13., 152/14. i 7/17.).

U postupku imenovanja ravnatelja koji je započeo na-kon stupanja na snagu novoga Zakona, a prije donoše-nja statutarnih odredbi o sadržaju i postupku vrednova-nja dodatnih kompetencija kandidata primjenjivat će se, između ostalih, odredbe čl. 126. Zakona koje propisuju da je jedan od nužnih uvjeta za ravnatelja i položen stručni is-pit za učitelja, nastavnika ili stručnog suradnika odnosno da je jedan od uvjeta za ravnatelja određeni broj godina radnog iskustva u sustavu obrazovanja, te odredba čl. 127. st. 4. Zakona koja propisuje da se natječaj za ravnatelja objavljuje u „Narodnim novinama“ i na mrežnim stranica-ma školske ustanove te odredba čl. 127. st. 13. Zakona koja propisuje da školski odbor imenuje ravnatelja odlukom koja stupa na snagu nakon dobivene suglasnosti ministra.

Nadalje, u postupku imenovanja ravnatelja, do usklađi-vanja školskih statuta sa Zakonom, neće se moći primjenji-vati odredbe zakona koje propisuju vrednovanje dodatnih kompetencija i program rada za mandatno razdoblje koje dostavljaju kandidati (čl. 127. st. 5. – 11.), s obzirom na to da se upravo statutarnim odredbama određuje način odnosno pravila vrednovanja pa će se stoga postupci pro-voditi u skladu s važećim odredbama statuta.

Natječaj za izbor i imenovanje ravnatelja/ravnatelji-ce škole

Na temelju čl. 126. st. 1. – 3. i čl. 127. Zakona o odgoju i obra-zovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Nar. nov., br. 87/08., 86/09., 92/10., 105/10., 90/11., 16/12., 86/12., 126/12., 94/13., 152/14., 7/17. i 68/18.) i čl. __________ Statuta Osnovne škole ________, Školski odbor Osnovne škole ___________. raspisuje:

NATJEČAJza izbor i imenovanje ravnatelja/ravnateljice Škole

Uvjeti: prema čl. 126. st. 1. – 3. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Nar. nov., br. 87/08., 86/09., 92/10., 105/10., 90/11., 16/12., 86/12., 126/12., 94/13., 152/14., 7/17. i 68/18.).Ravnatelj/ravnateljica se imenuje na razdoblje od pet (5) godina.Rok za podnošenje prijava kandidata je osam (8) dana od dana objave natječaja.Na natječaj se mogu javiti osobe oba spola.Kandidati koji se prema posebnim propisima pozivaju na pred-nost pri zapošljavanju obvezni su prilikom prijave na natječaj dostaviti svu potrebnu dokumentaciju i dokaze koje posebni propisi propisuju pri ostvarivanju prava na prednost pri zapo-šljavanju te ostvaruju prednost u odnosu na ostale kandidate/kandidatkinje samo pod jednakim uvjetima.

https://www.zakon.hr/z/313/Zakon-o-ustanovama

https://www.zakon.hr/z/313/Zakon-o-ustanovama


UPRAVNO I RADNO PRAVONa poveznici Ministarstva hrvatskih branitelja navedeni su dokazi potrebni za ostvarivanje prednosti pri zapošljavanju te-meljem Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Nar. nov., br. 127/17.)https://branitelji.gov.hr/UserDocsImages//NG/12%20Prosinac/Zapo%C5%A1ljavanje//Popis%20dokaza%20za%20ostvariva-nje%20prava%20prednosti%20pri%20zapo%C5%A1ljavanju.pdfUrednom prijavom smatra se prijava koja sadržava sve podatke i priloge navedene u natječaju.Nepotpune i nepravodobne prijave neće se razmatrati. Osoba koja nije podnijela pravodobnu i urednu prijavu ili ne ispunjava formalne uvjete natječaja ne smatra se kandidatom prijavljenim na natječaj.O rezultatima natječaja kandidati će biti obaviješteni u roku od če-trdeset i pet (45) dana od dana isteka roka za podnošenje prijava.Prijave na natječaj s potrebnom dokumentacijom u izvorniku ili ovjerenoj preslici dostaviti na adresu:Osnovna škola _________, ____________, Zagreb, u zatvore-noj omotnici s naznakom: „Natječaj za ravnatelja/ravnateljicu – ne otvaraj“.Predsjednik/ica Školskog odbora:

Uz pisanu prijavu na natječaj kandidati su obvezni priložiti u izvorniku ili ovjerenoj preslici sljedeću doku-mentaciju:

Ý životopis Ý diplomu odnosno dokaz o stečenoj stručnoj spremi Ý domovnicu odnosno dokaz o državljanstvu Ý dokaz o položenom stručnom ispitu odnosno da je

osoba oslobođena obveze polaganja Ý dokaz o radnom iskustvu (potvrda ili elektronički

zapis HZMO i potvrda osnovne i/ili srednje škole o vrsti i trajanju poslova)

Ý uvjerenje da se protiv osobe ne vodi kazneni postu-pak glede zapreka za zasnivanje radnog odnosa iz čl.106. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (ne starije od 8 dana)

Ý dokaz o obavljanju poslova ravnatelja u najmanje drugom uzastopnom mandatu za osobe koje se kan-didiraju na temelju st. 3. čl. 126. ZOOOSŠ-a.

Uz prijavu na natječaj kandidat je uz potrebnu do-kumentaciju obvezan dostaviti program rada za man-datno razdoblje3.

3 U postupku imenovanja ravnatelja do usklađivanja statuta sa Zakonom neće se moći primjenjivati odredbe Zakona koje propisuju vrednovanje dodatnih kom-petencija i program rada za mandatno razdoblje koje dostavljaju kandidati (čl. 127.

Fakultativni uvjeti su dodatne kompetencije koje se vrednuju, a to su:

a) poznavanje stranog jezikab) digitalne vještinec) iskustvo rada na projektima4.

9. UMJESTO ZAKLJUČKAShodno donošenju novog Zakona bitno je istaknuti da

je i dalje na snazi Odluka o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama (Nar. nov., br. 70/16., 50/17. i 37./18.) te da je za svako novo zapošljava-nje potrebna pisana suglasnost Ministarstva znanosti i ob-razovanja. Iznimno od ove Odluke, zapošljavanje u javnim službama moguće je ako se redovito obavljanje poslova ne može osigurati preraspodjelom između postojećih zaposle-nika i ako su osigurana financijska sredstva. U sladu s na-vedenom Odlukom, školske ustanove obvezne su podnijeti zahtjeve za izdavanjem suglasnosti za nova radna mjesta u sljedećim slučajevima:

Ý prilikom povećanja opsega djelatnosti učitelja zbog povećanja satnice radi ustroja dodatnog razrednog odjela ili odgojno-obrazovne skupine

Ý zbog povećanog opsega poslova ili novog zapo-šljavanja radnika zbog umirovljenja ili prestanka ugovora o radu, i to za: tajnika, voditelja računo-vodstva, zdravstvenog radnika / njegovatelja / me-dicinsku sestru, administrativnog ili pomoćno-teh-ničkog radnika

Ý potrebe izvođenja nastave na određeno vrijeme zbog pripremne ili dopunske nastave za učenike koji ne znaju ili nedovoljno znaju hrvatski jezik te izvođenja nastave u kući.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja ne daje suglasno-sti za povećanje opsega poslova učitelja koji proizlaze iz drugih propisa ili preraspodjele zaduženja učitelja, kao što su npr. poslovi razrednika te poslova koji su ugovoreni Kolektivnim ugovorom za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama – sindikalni povjerenik, povjerenik zaštite na radu (Nar. nov., br. 51/18.).5

st. 5. – 11.), s obzirom na to da se upravo statutarnim odredbama određuje način, odnosno pravila vrednovanja, pa će se stoga postupci provoditi u skladu s važećim odredbama statuta.

4 Vidi pod 2.5 Primjenom odredaba čl. 104. st. 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i

srednjoj školi sad se učitelju i stručnom suradniku izdaje Odluka o tjednom i godišnjem zaduženju umjesto prijašnjeg Rješenja o tjednom i godišnjem zaduženju.

AktualnoPravna, računovodstvena i porezna praksa

ČLANOVI DRUŠTVA, ČLANOVI UPRAVE, PROKURISTI I LIKVIDATORI

Ovaj će priručnik omogućiti lakše snalaženje i primjenu prav-nih, računovodstvenih i poreznih propisa te propisa koji proizlaze iz socijalnih osiguranja, a odnose se na članove društva, članove uprave, izvršne direktore i prokuriste. Na jednom smo mjestu po-kušali sažeti svu problematiku koja proizlazi iz navedenih propi-sa te na pregledan način dati praktičan prikaz odluka, ugovora i obrazaca koji prate pravne, računovodstvene i porezne obveze.

Narudžbu možete poslati na: tel.: 01/ 4699-760, faks: 01/ 4699-766e-pošta: [email protected]: 392 str. Cijena: tiskano izdanje: 378,00 kn

(360,00 kn + PDV 5 %e-knjiga: 350,00 kn (280,00 kn + PDV 25 %)



Plaće i druga materijalna prava radnika u skladu s Kolektivnim ugovorom za Hrvatske autoceste iz 2018. godineMr. sc. Zorislav KALEB, mag. iur.*UDK 349, 35.087.41

1. UVOD Na temelju čl. 192. Zakona o radu1 (dalje: ZR) i čl. 7.

Zakona o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata2 Hrvatske Autoceste d.o.o., Zagreb (kao Poslodavac), s jedne strane, i nezavisni cestarski sindikat (kao Sindi-kat), s druge strane, u Zagrebu su 1. veljače 2018. godine zaključili Kolektivni ugovor3 (dalje: Ugovor).

Kolektivnim ugovorom uređuju se prava i obveze njegovih potpisnika te prava iz radnih odnosa ili ona u vezi s radnim odnosima radnika zaposlenih kod Po-slodavca. Odredbe Ugovora obvezuju se i primjenjuju na njegove potpisnike i na osobe koje prema odredbama ZR-a i Ugovora mogu biti stranke ugovora, a koje mu naknad-no pristupe na državnom području Republike Hrvatske. Odredbe Ugovora primjenjuju se izravno, ako za pri-mjenu pojedinih odredaba nije potrebna odgovarajuća razrada u općim aktima Poslodavca. Ako bi općim aktom Poslodavca ili ugovorom o radu pojedino pravo radnika ko-risnika prava iz Ugovora bilo manje od prava utvrđenog ovim Ugovorom, izravno se primjenjuju odredbe Ugovora.

Sklapanjem Ugovora između ugovornih stranaka potpi-snika i osoba na koje se primjenjuje nastaju obveznoprav-ni odnosi koji se mogu mijenjati samo pod uvjetima utvr-đenima ovim Ugovorom. Stranke potpisnice Ugovora i osobe na koje se on primjenjuje obvezne su u dobroj vjeri ispunjavati njegove odredbe, a zbog povrede ob-veza iz Ugovora oštećena stranka ili osoba na koju se on primjenjuje može tražiti naknadu pretrpljene štete u skladu sa ZR-om.

Ukupni troškovi plaća za 2016. godinu u odnosu na 2015. godinu u HAC-u bilježe rast od 12,1 % kao po-sljedica troškova za naknade plaća na temelju sudskih

* Sudac Općinskoga kaznenog suda u Zagrebu i viši predavač Poslovnog ve-leučilišta Zagreb

1 Zakon o radu, (Nar. nov., br. 93/14. i 127/17.)2 Zakon o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata, (Nar. nov., br.

93/14. i 26/15.)3 Kolektivni ugovor za Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, (Nar. nov., br. 22/2018.

od 6. ožujka 2018.)

Dana 1. veljače 2018. godine sklopljen je novi Kolektiv-ni ugovor za Hrvatske ceste. Ugovor radnicima daje pra-vo na 1.000,00 kuna regresa za godišnji odmor, 1,000,00 kuna uskrsnice, 1.000,00 kuna božićnice, 600,00 kuna dara za djecu, jubilarne nagrade, stimulativne otpremni-ne i ostala prava i naknade u visini koje nemaju ostali zaposlenici zaposleni u državnim i javnim službama. U članku obrađujemo samo plaće i ostala materijalna pra-va radnika istog društva.

presuda iz radnih sporova za 10 radnika koji nisu pla-nirani s obzirom na to da nisu bile izvjesne presude na teret Društva.

Trošak plaća za redoviti rad ima pad od 2,0 % u od-nosu na 2015. godinu s naslova smanjenja broja zaposle-nih tijekom 2016. godine. Prosječna plaća bruto (I) iznosi 17.102 kune i za 0,3 % je niza od plaće za 2015. godinu. Prosječna neto-plaća u 2016. godini iznosi 11.155 kuna te je 0,2 % niža od prosječne neto-plaće u prošloj godini.

Troškovi materijalnih prava radnika u odnosu na prošlu godinu veći su za 10,8 %, i to s naslova isplaćene otpremnine za jednog radnika zbog poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu. Troškove materijalnih prava rad-nika u 2016. godini, u skladu s ugovorom, čine: 760 tis. kuna troškovi prijevoza radnika na posao i s posla (u visini stvarnih troškova), 511 tis. kuna, prigodna godišnja nagra-da od ukupno 2.500 kuna po radniku (isplaćena za uskr-sne blagdane 500 kuna, za godišnji odmor 1.000 kuna i za božićne blagdane 1.000 kuna), 80 tis. kuna, dar u naravi od 400 kuna po radniku (cestarina), 78 tis. kuna, dar djeci od 600 kuna po djetetu, 43 tis. kuna, pomoći i potpore dje-latnicima, 91 tis. kuna jubilarne nagrade radnicima i 204 tis. kuna otpremnina zbog poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu.4

Financijski rashodi HAC-a iznose ukupno 4,631 mil. kuna, a u odnosu na 2015. godinu bili su manji za 7,840 mil. kuna ili 62,9 %, a u odnosu na plan veći su za 927 tis. kuna ili 25 %. Te rashode čine zatezne kamate na nepravo-dobno plaćanje, zatezne kamate po presudama i nagodba-ma te ugovorene zatezne kamate.5

Na 31. prosinca 2016. godine kreditna zaduženost Hrvatskih autocesta d.o.o. iznosila je 23,272 milijarde kuna ili 3,079 milijarda eura te je za 14,7 mil. eura ili za 0,48 % više u odnosu na zaduženost 31. prosinca 2015. godine. Zaduženost iskazana u domaćoj valuti niža je za 0,54 % zbog nižeg tečaja eura.

U 2016. godini novo zaduživanje iznosi 479 mil. eura, od čega je korištenje kredita kako slijedi: 13,72 mil. eura za financiranje investicijskih projekata (prije ugovoreni namjenski krediti razvojnih banaka), 465 mil. eura za po-vrate kredita u 2016. godini te za povrate kredita koji dos-pijevaju u I. kvartalu 2017. godine. Ukupno je otplaćeno 466 mil. eura glavnica kredita.6

2. PLAĆE RADNIKA HRVATSKIH AUTOCESTA d.o.o.Prema čl. 62. Ugovora za obavljeni rad radnik ima

pravo na plaću koja se sastoji od: ¾ osnovne plaće utvrđene na osnovi složenosti poslova radnog mjesta na kojemu radnik radi i

4 Izvještaj o poslovanju Hrvatskih autocesta d.o.o. za 2016. godinu (dalje: Izvje-štaj) http://hac.hr/sites/default/files/2017-11/izvjestaj_o_poslovanju_hrvatskih_au-tocesta_za_2016_godinu.pdf, str. 25.

5 Izvještaj o poslovanju Hrvatskih autocesta d.o.o. za 2016. godinu.6 Izvještaj, str. 30.

https://www.zakon.hr/z/740/Zakon-o-reprezentativnosti-udruga-poslodavaca-i-sindikata


UPRAVNO I RADNO PRAVO ¾ normalnih uvjeta rada na tom radnom mjestu i doda-taka osnovnoj plaći po osnovi radnog staža i uvjeta rada težih od normalnih uvjeta koji nisu vrednovani u osnovnoj plaći.

Plaća uključuje i sve zakonom propisane doprinose iz plaće, porez na dohodak, prirez na dohodak i ostalo.

Radnik može ostvariti pravo na povećanje plaće po os-novi uspješnosti radnog učinka (stimulativni dio plaće), koji u jednoj godini može iznositi najviše do visine jedne prosječne plaće radnika koji ostvaruje dodatak, a ne može se ostvariti kao stalni dodatak uz plaću.

Osnovna plaća za puno radno vrijeme i uobičajeni radni učinak na poslovima i zadatcima na kojima rad-nik radi predstavlja umnožak osnovice i koeficijenta slo-ženosti poslova. Visina osnovice utvrđuje se za mogući mjesečni fond sati na temelju 40-satnoga radnog tjedna. Osnovica za plaću na dan stupanja na snagu Ugovora utvr-đuje se u svoti od 3.160,98 kuna.

Mjesečna plaća radnika utvrđuje se prema stvar-nom mjesečnom fondu sati tako da se pomnoži osno-vica od 3.160,98 kuna s pripadajućim koeficijentom (ugovoreni koeficijent plaće svakog radnika) uvećanim za dodatak s osnove minulog rada iz čl. 70. Ugovora te se pridodaju uvećanja plaće iz čl. 71. Ugovora. Korekcija osnovice provodi se u skladu s povećanjem potrošač-kih cijena u Republici Hrvatskoj prema objavljenim podatcima Državnog zavoda za statistiku jedanput go-dišnje na dan 1. siječnja za svaku kalendarsku godinu za vrijeme važenja Ugovora.

U skladu s odredbama Ugovora i Pravilnika razvrsta-vaju se i vrednuju pojedini poslovi, odnosno radna mje-sta po grupama i koeficijentima, a na osnovi složenosti i normalnih uvjeta rada na tim radnim mjestima. Slože-nost poslova radnog mjesta, prema odredbama Ugo-vora, uključuje posebnosti radnog mjesta u poslovanju, potreban stupanj obrazovanja za obavljanje poslova rad-nog mjesta, stupanj ovlasti i odgovornosti radnog mjesta, specijalistička znanja, specifične potrebne vještine radni-ka te potrebne psihofizičke osobine za rad na određenom radnom mjestu. Sva radna mjesta razvrstavaju se u 9 skupina složenosti. Predviđeni raspon između najniže i najviše vrednovanoga radnog mjesta je maksimalno 1:8, a skupine poslova s pripadajućim koeficijentima Poslodavac utvrđuje Pravilnikom.

3. DODATCI NA PLAĆUOsnovna plaća radnika povećava se za svaku godinu

radnog staža iz radnog odnosa ili u vezi s radom, a upi-sanog u evidenciju rada radnika za 0,5 %. Radniku se uve-ćava osnovna plaća prema efektivnim satima provedenima u: prekovremenom radu – 50 %, noćnom radu – 40 %, radu nedjeljom – 35 %, smjenskom radu u drugoj smjeni – 15 %, otežanim uvjetima rada – 20 % te dane blagdana i na dan Uskrsa do 8 sati rada – 150 %.

Blagajniku naplate cestarine I i blagajniku naplate cestarine II koji je radio sam cijelu smjenu uvećava se naknada plaće u iznosu od 5 % za tako odrađene sate. Ako je radnik u dane blagdana / Uskrsa radio više od 8 sati, za preostale efektivno odrađene sate plaća će mu se povećati za 50 %. Radniku koji je pripravan kod kuće, od-nosno izvan prostora koji je odredio Poslodavac, za svakih 10 efektivnih sati provedenih u pripravnosti uvećat će

se broj sati za taj mjesec za 1 sat radnog vremena pro-vedenog u normalnim uvjetima rada.

Radniku koji radi u dvije smjene, rad u I. smjeni u vremenu od 14 do 19 sati obračunava se kao rad u drugoj smjeni. Ako radnik radi u drugoj smjeni, rad od 19 do 22 sata obračunava se kao rad u drugoj smjeni, vrijeme od 22 sata do 6 sati idućeg dana kao rad noću, a rad od 6 do 7 sati kao redoviti rad.

Poslovi s otežanim uvjetima efektivnog rada su, u skladu s Procjenom rizika radnih mjesta, poslovi koji se moraju obavljati uz uporabu osobnih zaštitnih sredstava i opreme te zaštitne odjeće i obuće7. Evidenciju efektivno odrađenih sati rada pod otežanim uvjetima rada ovjerava čelnik ustrojstvene jedinice (npr. direktor sektora ili šef samostalnog odjela) na temelju čijeg se odobrenja obraču-nava isplata.

4. KOREKCIJA PLAĆE – STIMULACIJAPrema čl. 73 Ugovora stimulacija rada radnika utvrđu-

je se na temelju sljedećih mjerila: ¾ ostvarenog opsega i kvalitete izvršenih poslova ¾ izvršenja poslova i radnih zadataka u propisanim rokovima odnosno rokovima određenima od strane neposrednog rukovoditelja

¾ odnosa prema sredstvima rada ¾ poslovnoj dokumentaciji i slično te ¾ odnosa prema suradnicima, strankama i poslovnim partnerima.

Za isplatu stimulacije izradit će se pravilnik kojim će se odrediti kriteriji za stimulaciju.

Stimulacija plaće pojedinog radnika može iznositi mjesečno od +20 % radnikove osnovne mjesečne plaće, a prema čl. 62. st. 3. Ugovora. Visinu stimulativnog dijela plaće utvrđuje Poslodavac. Obrazloženi pisani prijedlog stimulacije podnosi direktor ili šef samostalnog odjela Up-ravi poslodavca. Poslodavac će popis radnika s iznosom pozitivne stimulacije objaviti na svim oglasnim pločama.

5. NAKNADA PLAĆEPrema čl. 74. Ugovora radnik ima pravo na naknadu

plaće kao da je radio u slučajevima: plaćenog dopusta, blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom, obnašanja zadaće člana Radničkog vijeća ili sindikalnog povjerenika, upućivanje na liječnički pregled od strane Poslodavca, ob-razovanja ili osposobljavanja prema potrebama Poslodavca, vježbe oružanih snaga i vježbe civilne zaštite, ako odbije raditi jer nisu provedene mjere zaštite na radu, zbog čega mu prijeti opasnost za život i zdravlje, ako dođe na posao, a prethodnog dana ili prije nije obaviješten da se toga dana neće raditi, ako dođe do prekida rada, ali ne krivnjom rad-nika, obavljanja zadataka povjerenika radnika za zaštitu

7 Poslovima s otežanim uvjetima efektivnog rada smatraju se: efektivni ručni radovi u tunelu pod prometom kada je radnik izravno izložen utjecaju prometa, efek-tivni ručni radovi u CZP-u pod obostranim prometom koji se izvode uz mjeru PRP-a bez dodatne zaštite vozilom s ublaživačem udara ili sličnom opremom, efektivni ručni radovi u zaustavnom traku pod prometom koji se izvode uz mjeru PRP-a bez dodatne fizičke zaštite vozilom, efektivni ručni radovi na bankini autoceste bez EOO koji se izvode uz mjeru PRP-a bez dodatne fizičke zaštite vozilom, radovi postavljanja i skidanja prometne signalizacije, rad u strojevima bez klima uređaja iznad +31 °C, rad na temperaturi ispod –5 °C i iznad +35 °C ili na temperaturi ispod –1 °C uz pojačano strujanje zraka, rad na visini samo uz uporabu osobnih zaštitnih sredstava i opreme ili na visini višoj od 5 metara uz uporabu radnih skela i pokretnih platformi, rad na sredstvima rada s jačom vibracijom dulje od jednog sata rad na visećim skelama, rad na površinama nagiba od 45° i većim te rad na vjetru iznad 20 m/s.


UPRAVNO I RADNO PRAVOna radu, sindikalne aktivnosti te po pozivu državnih in-stitucija (sud, DORH, USKOK, tijela državne uprave) u svojstvu svjedoka ili tuženika vezano za rad ili iz rada.

5.1. NAKNADA ZA VRIJEME BOLOVANJANaknada plaće u visini 100 % osnovice za obračun

pripada radniku u slučaju bolovanja do 42 (četrdeset dva) dana zbog liječenja čemu je uzrok ozljeda na radu, čuvanje trudnoće ili profesionalno oboljenje.

U slučaju odsutnosti s rada do 42 (četrdeset dva) dana radniku pripada naknada plaće u visini 85 % od osnovi-ce, ako to nije u suprotnosti s posebnim zakonom.

Naknada plaće zbog privremene nesposobnosti za rad određuje se od osnovice za naknadu koju čini prosječna svota plaće koja je radniku isplaćena u posljednja 3 (tri) mjeseca prije mjeseca u kojem je nastupio slučaj na osno-vi kojeg se stječe pravo na naknadu.

Poslodavac ima pravo kontrolirati opravdanost korište-nja bolovanja.

6. OSTALA MATERIJALNA PRAVA RADNIKA Radniku će se isplatiti regres u neoporezivoj svoti od

1.000,00 kuna uz isplatu plaće za lipanj. Radnik koji u trenutku isplate regresa ostvaruje pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora, ostvaruje pravo na isplatu regresa iz prethodnog stavka razmjerno broju mjeseci provedenih na radu kod Poslodavca u godini za koju ostvaruje pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora. Pravo na isplatu regre-sa ima radnik koji je u trenutku isplate regresa u rad-nom odnosu kod Poslodavca. Iznimno, pravo na isplatu regresa ima radnik koji je prije isplate regresa otišao u mirovinu, a kod Poslodavca je u cijelosti iskoristio godišnji odmor za godinu za koju se isplaćuje regres.

6.1. JEDNOKRATNI DODATCI NA PLAĆURadniku se isplaćuje jednokratni dodatak na plaću u po-

vodu uskrsnih blagdana (uskrsnica) uz isplatu plaće koja prethodi Uskrsu u neoporezivoj svoti od 500,00 kuna i dar u naravi u visini neoporezive svote prema važećim propisima za nabavu životnih potrepština, dakle uku-pno u visini 1.000,00 kuna Pravo na isplatu uskrsnice imaju radnici koji su u trenutku isplate u radnom odnosu kod Poslodavca najmanje 6 mjeseci.

Radniku će se isplatiti jednokratni dodatak na plaću u povodu božićnih i novogodišnjih blagdana (božićni-ca) uz isplatu plaće za studeni u svoti od 1.000,00 kuna neto. Pravo na isplatu božićnice imaju radnici koji su u trenutku isplate u radnom odnosu kod Poslodavca najma-nje 6 (šest) mjeseci.

Radniku će se za blagdan Svetog Nikole isplatiti dar za svako dijete do 15 (petnaest) godina života u svoti od 600,00 kuna neto. Pravo imaju samo radnici za djecu koja su upisana u poreznu karticu radnika kao uzdržavani članovi uže obitelji.

Za vrijeme trajanja Ugovora Poslodavac će svakom radni-ku uplatiti u III. mirovinski stup 500,00 kuna mjesečno, odnosno 6.000,00 kuna godišnje, razmjerno broju mje-seci provedenih na radu kod Poslodavca u godini u kojoj ostvaruje pravo na III. mirovinski stup. Krajem svake godi-ne Poslodavac će s predstavnicima Sindikata razmotriti mo-gućnosti dodatnih uplata u III. mirovinski stup na temelju postignutih ušteda materijalnih troškova poslovanja.

6.2. OTPREMNINAKada radnik odlazi u mirovinu pripada mu pravo na

otpremninu u visini maksimalne neoporezive godišnje svote prema Pravilniku o porezu na dohodak važećem u trenutku isplate, koji u trenutku pisanja Ugovora iznosi 8.000,00 kn neto, te na oporezivi dio u svoti od 12.000,00 kuna neto. Pravo na otpremninu ima svaki radnik nakon 2 (dvije) godine neprekidnog rada ako mu Poslodavac otkazuje ugovor o radu zbog poslovno i osobno uvjetova-nog otkaza, osim ako je otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika.

Otpremnina se određuje u svoti od 35 % prosječne mjesečne bruto-plaće koju je radnik ostvario u tri mje-seca prije prestanka ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada kod Poslodavca, uključujući i neprekidan rad kod prednika Poslodavca, a koja može iznositi najviše 200.000,00 kuna neto.

Radniku koji ispunjava uvjete za ostvarivanje prava na starosnu ili prijevremenu starosnu mirovinu prema odred-bama Zakona o mirovinskom osiguranju Poslodavac može ponuditi sporazumni raskid ugovora o radu uz dokup mi-rovine koji radniku nedostaje do pune mirovine na dan prestanka ugovora o radu, a najviše za 5 (pet) godina. U tom slučaju poslodavac će radniku isplatiti i otpremni-nu. Maksimalna svota otpremnine opisane u ovom član-ku ne može biti veća od 200.000,00 kuna neto, koja se isplaćuje najkasnije u roku od 30 (trideset) dana od dana prestanka radnog odnosa.

6.3. SOLIDARNA POMOĆPoslodavac će radniku isplatiti potporu najmanje u vi-

sini maksimalne neoporezive godišnje svote prema Pra-vilniku o porezu na dohodak važećemu u trenutku isplate za sljedeće slučajeve: invalidnosti utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje nastale na radu ili u vezi s radom od 2.500,00 kuna do maksimalno 5.000,00 kuna neto, i to za invalidnost do 30 % 2.500,00 kuna, invalidnost od 31 % do 60 % 3.500,00 kuna i invalid-nost od 61 % naviše 5.000,00 kuna.

Radniku će se ova potpora isplatiti jednokratno, u roku od 15 (petnaest) dana nakon što radnik dostavi pisani zahtjev i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osigu-ranje u slučaju:

¾ smrti roditelja, djece, bračnog i izvanbračnog dru-ga, maćehe i očuha koji u trenutku pisanja Ugovora iznosi 3.000,00 kuna neto, neprekidnog bolovanja duljeg od 90 (devedeset) dana (jedanput godišnje), koji u trenutku pisanja Ugovora iznosi 2.500,00 kuna neto, porodiljnog i rodiljnog dopusta u svoti od 2.500,00 kn neto, stopostotnim (100 %) invalidima upisanima u očevidnik HZMO-a u svoti od 2.500,00 kn neto (jedanput godišnje) te rođenja djeteta, koji iznosi 5.000,00 kuna neto.

Radniku se mogu nadoknaditi troškovi za lijekove koji se ne nalaze na listi HZZO-a i troškovi nabave invalid-skih kolica (solidarna pomoć) u sljedećim slučajevima: 1. kancerogene bolesti, 2. dijabetesa, 3. transplantacije orga-na i 4. oduzetosti donjih ekstremiteta.

U slučaju smrti radnika, Poslodavac će obitelji rad-nika isplatiti potporu najmanje u visini maksimalne ne-oporezive godišnje svote prema važećem Pravilniku o po-

https://www.zakon.hr/z/91/Zakon-o-mirovinskom-osiguranju


UPRAVNO I RADNO PRAVOrezu na dohodak za tu namjenu, koji u trenutku pisanja Ugovora iznosi 7.500,00 kuna neto + 10.000,00 kuna oporezivog iznosa za troškove ukopa.

6.4. TERENSKI DODATAK I NAKNADA ZA ODVOJENI ŽIVOT

Radnik ima pravo na terenski dodatak kada boravi izvan mjesta svojeg prebivališta ili uobičajenog boravi-šta zbog poslova koje obavlja izvan sjedišta Poslodavca ili sjedišta izdvojene poslovne jedinice Poslodavca i kada Poslodavac obavlja takvu vrstu djelatnosti koja je po svojoj prirodi vezana uz rad na terenu (mjesto rada se razlikuje od mjesta sjedišta Poslodavca ili njegove poslovne jedinice i mjesta prebivališta ili uobičajenog boravišta radnika, pri čemu je mjesto rada udaljeno od tih mjesta najmanje 50 kilometara). Terenski dodatak može se pod ovim uvjetima isplatiti i kada ne postoji potreba za noćenjem radnika na terenu, ali pod uvjetom da je radnik na terenu boravio naj-manje 8 sati. Nalog za rad na terenu Poslodavac, odnosno čelnik ustrojstvene jedinice, izdaje u pisanom obliku.

Za rad na terenu Poslodavac radniku osigurava smje-štaj. Terenski dodatak isplaćuje se u visini maksimalne neoporezive svote utvrđene za tu namjenu, u skladu s pro-pisima važećima u trenutku isplate, koji u trenutku pisa-nja Ugovora iznosi 170,00 kuna dnevno.

Radnik ima pravo jedanput tjedno koristiti se službe-nim vozilom za odlazak u mjesto prebivališta / uobičaje-nog boravišta, odnosno, ako putuje javnim prijevozom, jedanput tjedno ima pravo na naknadu troškova prijevoza u visini javnoga prijevoznog sredstva, odnosno, u slučaju korištenja vlastitim osobnim vozilom.

Naknada za odvojeni život isplatit će se radniku naj-manje u visini maksimalne neoporezive godišnje svote prema važećem Pravilniku o porezu na dohodak, koji u trenutku pisanja Ugovora iznosi 1.750,00 kuna neto.

6.5. NAKNADA ZA TROŠAK PRIJEVOZAPravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla

utvrđuje se ovisno o najkraćoj udaljenosti od mjesta stano-vanja radnika od mjesta rada, a na temelju pisane izjave radnika koja će uključivati rutu dolaska na posao i s posla. Za izračun udaljenosti upotrebljava se alat Google Maps.

Pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla ima radnik čije je mjesto stanovanja udaljeno od mjesta rada više od dvije tramvajske ili autobusne lini-je u gradovima s organiziranim javnim gradskim pri-jevozom, odnosno čije je mjesto stanovanja udaljeno od mjesta rada više od 1.500 m u mjestima i gradovima gdje javni gradski prijevoz nije organiziran.

Radniku kojem je odobreno korištenje službenim vozi-lom Poslodavca naknada troškova prijevoza smanjuje se u skladu s brojem dana i načinu korištenja službenim vo-zilom, a radnik kojemu je odobreno korištenje službenim vozilom od 0 do 24 sata nema pravo na troškove prijevoza.

Radnik kojemu je mjesto rada u gradu, a stanuje unutar prometnog područja Grada Zagreba, ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla u svoti mjesečne radničke pokazne tramvajske od-nosno autobusne ili željezničke karte javnog gradskog pri-jevoza (npr. ZET-a i HŽ-a) za područje odgovarajuće tarifne zone. Iznimno, radnik koji stanuje unutar prometnog pod-ručja Grada Zagreba, a kojemu je mjesto rada u TJO Lučko,

odnosno radnik kojemu je mjesto stanovanja u Lučkom, a mjesto rada mu je unutar područja Grada Zagreba, ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla u skladu s odredbom st. 9. čl. 86. Ugovora.

Ako se radnik ne može koristiti sredstvima javnoga gradskog prijevoza za prijevoz na rad i s rada, ima pravo na naknadu troškova u vrijednosti 9 litara Eurosupera 95 na prijeđenih 100 kilometara za odgovarajuću uda-ljenost od mjesta rada do mjesta stanovanja. Maksimal-na mjesečna svota naknade troškova prijevoza na posao i s posla je 1.500,00 kuna. Ako poslodavac uputi radnika na rad koji je udaljen više od 50 kilometara od mjesta sta-novanja radnika, pripada mu naknada troškova prijevoza od 2,00 kune/km iznad maksimalne svote od 1.500,00 kn.

7. JUBILARNA NAGRADARadniku će se isplatiti jubilarna nagrada za ukupni ne-

prekinuti radni staž kod Poslodavca i pravnog predni-ka Poslodavca u visini maksimalne neoporezive svote utvrđene za tu namjenu u skladu s propisima važećima u trenutku isplate, koji u trenutku pisanja Ugovora izno-se: za 10 godina radnog staža – 1.500,00 kuna, za 15 godi-na radnog staža – 2.000,00 kuna, za 20 godina radnog sta-ža – 2.500,00 kuna, za 25 godina radnog staža – 3.000,00 kuna, za 30 godina radnog staža – 3.500,00 kuna, za 35 godina radnog staža – 4.000,00 kuna, te za 40 godina rad-nog staža – 5.000,00 kuna. Jubilarna nagrada isplaćuje se sljedeći mjesec nakon mjeseca u kojem je radnik ostvario pravo na jubilarnu nagradu.

8. ZAKLJUČAK Dana 1. veljače 2018. godine sklopljen je novi Kolek-

tivni ugovor za Hrvatske ceste. Ugovor je stupio na snagu danom potpisa 1. veljače 2018. godine. Nakon isteka roka iz čl. 148. Ugovora, odredbe Ugovora primjenjivat će se do sklapanja novoga Kolektivnog ugovora, a produžena pri-mjena Ugovora trajat će najdulje 6 (šest) mjeseci nakon isteka roka iz čl. 148. Ugovora.

Ugovor radnicima daje pravo na 1.000,00 kuna regre-sa za godišnji odmor, 1,000,00 kuna uskrsnice, 1.000,00 kuna božićnice, 600,00 kuna dara za djecu, jubilarne na-grade, stimulativne otpremnine i ostala prava i naknade u visini koje nemaju ostali zaposlenici zaposleni u držav-nim i javnim službama. U članku su obrađene samo plaće i ostala materijalna prava radnika istog društva. Smatramo da bi HAC s obzirom na veliku kreditnu zaduženost trebao racionalnije raspolagati ostvarenim prihodima.

Zanimljivo je da, usporedbe radi, pravosudni dužno-snici (suci i državni odvjetnici) nemaju nikakva dodatna prava (npr. regres za godišnji odmor, božićnicu, uskrsnicu i dr.), ni dodatke na plaću uključujući i troškove prijevoza, osim ako ne žive na području sjedišta suda, ni pravo na otpremninu i dokup staža.

Čitajte najnovije financijske vijesti na

RRiF-ovim internetskim stranicama

rrif.hr



Uvjeti volontiranja stranaca u svjetlu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancimaAlan VAJDA, mag. iur.UDK 349.2, 342.9

Autor u članku prikazuje uvjete za rad volontera stra-naca u Republici Hrvatskoj (dalje: RH), a čiji je ulazak i rad uređen Zakonom o strancima i Zakonom o volonter-stvu. U članku se daje prikaz osnovnih pojmova, temelj-nih načela volontiranja, uvjeta reguliranja statusa stra-naca u RH. U članku se objašnjava i postupak reguliranja statusa volontera stranca tijekom dugotrajnog volonti-ranja u RH, postupak izdavanja vize za volontere stran-ce i zahtjeva za izdavanje vize. Na kraju se daje ogledni primjer ugovora o volontiranju.

Subjekt domaćin je istraživačka organizacija, visoko učilište, obrazovna ustanova, organizacija odgovorna za volonterski program ili pravna ili fizička osoba kod koje dolazi pripravnik u skladu s posebnim propisima.

Programi Unije ili multilateralni programi koji uključuju mjere mobilnosti su programi koje financira Unija ili države članice kojima se promiče mobilnost dr-žavljana trećih zemalja u Uniji ili u državama članicama koje sudjeluju u dotičnim programima.

3. TEMELJNA NAČELA VOLONTIRANJA STRANACA U RH

Što se tiče temeljnih načela volontiranja, ona obuhva-ćaju:

¾ načelo zabrane diskriminacije volontera i korisnika volontiranja

¾ načelo zaštite korisnika volontiranja ¾ načelo zabrane iskorištavanja volontera ¾ načelo zaštite maloljetnih volontera ¾ odgoj za volontiranje ¾ načelo inkluzivnog volontiranja, načelo besplatnosti volontiranja

¾ načelo dobrovoljnosti i ¾ solidarnosti volontiranja i načelo transnacionalnosti volontiranja.

Međutim, kako se u članku obrađuje isključivo proble-matika volontiranja stranaca u RH, ujedno su u sklopu načela transnacionalnosti volontiranja (čl. 17. ZV-a) dodatno objašnjene pojedine odredbe koji obrađuju volontiranje stranaca u RH, i to kako slijedi:

¾ stranci i osobe kojima je priznat status azilana-ta mogu volontirati u RH prema odredbama ZV-a, ZS-a, Zakona o azilu (Nar. nov., br. 79/07., 88/10. i 143/13.) i drugim propisima RH te preuzetim među-narodnopravnim obvezama (čl. 17. st. 3. ZV-a)

¾ stranci mogu volontirati u RH reguliranjem bo-ravka prema odredbama ZS-a (čl. 17. st. 4. ZV-a)

¾ ugovor o volontiranju koji zaključi volonterka strankinja ili volonter stranac u pisanu obliku i u skladu sa ZV-om smatra se dokazom o opravdanosti privremenog boravka (čl. 17. st. 5. ZV-a).

Ujedno je ZV-om propisano da organizator volontiranja koji se koristi uslugama volontera stranaca mora imati sklopljen pisani Ugovor o volontiranju s volonterom strancem. Organizatori volontiranja koji sklapaju Ugovor o volontiranju s volonterom strancem obvezni su poštovati prava i obveze koje proizlaze iz odnosa volontera i organi-zatora volontiranja koje uređuje ZV.

4. UVJETI REGULIRANJA STATUSA STRANCA VOLONTERA U RH

Ako je volontiranje osnova boravka stranca u RH, or-ganizator volontiranja kod kojeg će volonter, strani dr-žavljanin, obavljati volonterske aktivnosti obvezan je voditi računa o prijavi i samom statusu volontera stranca.

1. UVODZakonom o strancima (Nar. nov., br. 130/11., 74/13.,

69/17. i 46/18., dalje: ZS ) uređeni su uvjeti ulaska, kreta-nja, boravka i rada državljana trećih zemalja i državljana država članica Europskoga gospodarskog prostora i čla-nova njihovih obitelji te uvjeti rada i prava upućenih radnika u RH, dok se Zakonom o volonterstvu (Nar. nov., br. 58/07. i 22/13., dalje: ZV) propisuju osnovni pojmovi vezani za volontiranje, temeljna načela volontiranja, vrijednosti vo-lontiranja, uvjeti volontiranja, prava i dužnosti volontera te organizatora volontiranja, uvjeti sklapanja ugovora o vo-lontiranju, donošenje Etičkog kodeksa volontiranja, izdava-nje potvrde o provedenom volontiranju, izdavanje potvrde o kompetencijama stečenim kroz volontiranje, državna nagra-da za volontiranje te nadzor nad izvršenjem ZV-a.

ZS u odnosu na ZV predstavlja posebni zakonski propis (lex specialis) kojim se, između ostaloga, uređuje i sama problematika volontiranja, dok je ZV-om kao općim pro-pisom (lex generali) definirano načelo transnacionalnosti volontiranja.

2. OSNOVNI POJMOVIVolonter je državljanin treće zemlje kojemu je odobren

prihvat u svrhu sudjelovanja u volonterskom programu.Volonterski program je program aktivnosti praktične

solidarnosti koji se temelji na posebnom propisu ili pro-gramu Europske unije, čiji su ciljevi od općeg interesa u neprofitne svrhe te u kojemu aktivnosti nisu plaćene, osim za naknadu troškova i/ili džeparac.

Obrazovna ustanova je javna ili privatna srednjoš-kolska ustanova koja je priznata u skladu s posebnim propisom ili čiji su obrazovni programi priznati u skladu s posebnim propisom, na temelju transparentnih kriterija te koja sudjeluje u programu razmjene učenika ili obrazov-nom projektu.

Obrazovni projekt je skup obrazovnih aktivnosti koje razvija obrazovna ustanova u suradnji sa sličnim ustano-vama u trećoj zemlji s ciljem kulturne razmjene i razmje-ne znanja.

https://www.zakon.hr/z/314/Zakon-o-azilu

https://www.zakon.hr/z/142/Zakon-o-strancima

https://www.zakon.hr/z/258/Zakon-o-volonterstvu


UPRAVNO I RADNO PRAVOStoga, volonter stranac u RH može volontirati:

¾ kratkotrajno (do 90 dana u kalendarskoj godini), na temelju potvrde o prijavi rada

¾ dugotrajno (do godine dana), na temelju dozvole za boravak i rad.

4.1. KRATKOTRAJNO VOLONTIRANJE STRANACA U RH

Kratkotrajno volontiranje stranaca predstavlja svako volontiranje koje se obavlja u razdoblju do maksimalno 90 radnih dana tijekom jedne kalendarske godine, s time da se u tom slučaju status volontera stranca regulira pu-tem potvrde o prijavi rada. Potvrda o prijavi rada izdaje se za određene poslove propisane ZS-om na razdoblje do maksimalno 90 radnih dana u jednog kalendarskoj godini, s time da su kategorije volontera stranaca koje su podlož-ne izdavanju potvrde o prijavi rada definirani odredbom čl. 82. st. 1. ZS-a.

Naime, na temelju potvrde o prijavi rada, do 90 dana u kalendarskoj godini mogu raditi sljedeći državljani trećih zemalja:

¾ stranci koji dolaze na praksu u diplomatske misije ili konzularne urede akreditirane u RH (čl. 82. st. 1. t. 8. ZS-a)

¾ volonteri koji volontiraju u subjektu domaćinu u RH u skladu s posebnim propisima, odnosno na temelju programa međunarodne razmjene i suradnje volon-tera (čl. 82. st. 1. t.9. ZS-a)

¾ koji obavljaju stručnu praksu, usavršavanje ili vo-lontiranje u okviru Programa Unije, programa za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport Era-smus+ i njegovih slijednika, ostalih međunarodnih programa te ostalih programa i inicijativa koje pro-vodi tijelo nadležno za poslove obrazovanja i znano-sti i tijela u čijoj je nadležnosti volonterstvo (čl. 82. st. 1. t.12. ZS-a).

Državljanima trećih zemalja – volonterima iz čl. 82. st. 1. t. 9. ZS-a – koji namjeravaju boraviti i raditi u RH dulje od 90 dana, dozvola za boravak i rad izvan godišnje kvote može se odobriti ako ispunjavaju uvjete za pri-vremeni boravak te ako prilože dokaz o obavljanju i tra-janju poslova u RH.

Iznimno od navedenog, državljani trećih zemalja iz čl. 82. st. 1. t. 12. ZS-a koji sudjeluju u programu za obrazo-vanje, osposobljavanje, mlade i sport Erasmus+ nisu ob-vezni priložiti dokaz o zdravstvenom osiguranju, osim ako drugačije propisuju programska pravila, a volonteri ne dostavljaju dokaz da je subjekt domaćin u posjedu poli-ce osiguranja od odgovornosti prema trećim osobama.

Nadalje, volonter iz čl. 82. st. 1. t. 9. ZS-a obvezan je do-staviti sporazum sa subjektom domaćinom koji mora sadržavati: opis volonterskog programa; trajanje volon-terstva; uvjete provođenja i nadziranja volonterstva; sate volonterstva; resurse dostupne za pokriće troškova borav-ka i smještaja državljanina treće zemlje i najmanju svotu džeparca tijekom boravka.

Volonteru se dozvola za boravak i rad može odobriti na rok važenja do godine dana, a iznimno se može pro-duljiti samo na još šest mjeseci, ako to zahtijeva volon-terski program.

Izdavanje potvrde o prijavi rada nije potrebno za vo-lontere strance koji dolaze iz zemalja Europske unije te Islanda, Lihtenštajna, Norveške i Švicarske konfederacije. Ipak, postoji iznimka kada se potvrda o prijavi rada obavezno mora zatražiti za volontere strance koji dola-ze iz sljedećih pet zemalja Europske unije:

¾ Republike Slovenije ¾ Republike Austrije ¾ Republike Malte ¾ Kraljevine Nizozemske te ¾ Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske.

Izdavanje potvrde o prijavi rada obavezno je i za sve volontere strance koji dolaze iz trećih zemalja.

4.1.1. Izdavanje potvrde o prijavi rada za stranca volontera

S obzirom na to da ne postoji propisani obrazac za iz-davanje potvrde o prijavi rada, nju izdaje nadležna po-licijska uprava odnosno policijska postaja na temelju sljedeće dokumentacije:

¾ pisanog zahtjeva za izdavanje potvrde o prijavi rada, koji mora obavezno sadržavati ime i prezi-me stranca, datum, mjesto i državu rođenja, držav-ljanstvo stranca, razdoblje za koje se traži izdavanje potvrde i u tom razdoblju koliko radnih dana te vrstu poslova koje će stranac obavljati

¾ preslike važeće putne isprave stranca odnosno druge isprave koja služi za prelazak državne granice

¾ dokumentaciju iz koje je vidljivo da je riječ o po-slovima za koje se traži izdavanje potvrde o prija-vi rada stranca volontera, i to:

¾ Ugovor o volontiranju koji predstavlja zakonom pri-znatu dokumentaciju, s time da je poželjno da bude na hrvatskom jeziku (ali može biti i na engleskom) ili

¾ Ugovor o partnerstvu između uključenih organizaci-ja (organizacije pošiljatelja i organizacije primatelja) i prijave volontera za sudjelovanje na određenom projektu (navedeno vrijedi u slučaju da volonteri su-djeluju na međunarodnom volonterskom kampu), na hrvatskom ili engleskom jeziku

¾ upravne pristojbe u svoti od 20,00 kuna u bilje-zima.

Kod preuzimanja potvrde o prijavi rada organizator volontiranja ili sam volonter stranac (ovisno o dogovoru između tih dviju strana) obavezan je uplatiti upravnu pri-stojbu u svoti od 150,00 kuna, koja se plaća putem opće uplatnice na IBAN državnog proračuna, a dobije se u nad-ležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji.

Potvrda o prijavi rada se izdaje u nadležnoj policij-skoj upravi odnosno policijskoj postaji prema sjedištu or-ganizatora volontiranja ili u nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji gdje će volonter obavljati ak-tivnosti (čl. 84. st. 1. ZS-a), s time da na temelju potvrde volonter za istog organizatora volontiranja može obav-ljati aktivnosti na cijelom području RH.

Volonter stranac može volontirati na temelju potvrde o prijavi rada maksimalno 90 radnih dana u jednoj kalen-darskoj godini, s time da se navedenih 90 dana ne mora iskoristiti odjednom, nego može biti rascjepkano, tj. peri-odično kroz kalendarsku godinu, ali na način da za svako novo kratkotrajno volontiranje volonter stranac mora po-novno podnijeti zahtjev za izdavanje potvrde o prijavi rada.


UPRAVNO I RADNO PRAVO4.2. DUGOTRAJNO

VOLONTIRANJE STRANACA U RH Dugotrajno volontiranje je ono volontiranje koje volonter

stranac obavlja redovito i u kontinuitetu u razdoblju duljem od 90 dana i maksimalnom trajanju od 12 mjeseci. Vo-lonteri stranci koji dolaze u RH na dugotrajno volontiranje obavezni su prijaviti privremeni boravak te u nekim sluča-jevima zatražiti i izdavanje dozvole za boravak i rad.

Dozvola za boravak i rad jedinstvena je dozvola kojom se volonteru strancu dopušta privremeni boravak i rad u RH u maksimalnom trajanju od 12 mjeseci, s time da se ona izdaje volonterima strancima koji imaju od 18 do 65 godina života i zaključen ugovor o volontiranju u skladu s posebnim propisima o volontiranju (čl. 82. st. 4. ZS-a).

U RH volonterski rad se klasificira kao redoviti rad. Volonteri koji dolaze iz država članica Europske unije i Europskoga gospodarskog prostora uglavnom ne trebaju radnu dozvolu da bi volontirali bilo gdje u Europskoj uniji, na temelju uzajamnosti, na volontere iz određenih država članica Europske unije primjenjuju se ograničenja u pristupu tržišta rada RH te im je potrebna dozvola za boravak i rad kako bi mogli volontirati u RH.

Naime, Uredbom o privremenoj primjeni pravila o radu državljana država članica Europske unije i članova nji-hovih obitelji RH je prema načelu recipročnosti uvela mjere ograničenja za sve one države koje su hrvatskim državljanima uvele ograničenja i prijelazna razdoblja.

Kao i u slučaju potvrde o prijavi rada, tako i izdava-nje dozvole za boravak i rad nije obavezno za volontere strance koji dolaze iz određenih zemalja Europske uni-je te Islanda, Lihtenštajna, Norveške i Švicarske konfe-deracije, nego su oni obvezni podnijeti samo zahtjev za privremeni boravak.

Međutim, dozvola za boravak i rad obavezno se mora zatražiti za volontere strance koji dolaze iz Republike Slovenije, Republike Austrije, Republike Malte, Kraljevi-ne Nizozemske te Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske te trećih zemalja.

4.2.1. Reguliranje statusa volontera stranca tijekom dugotrajnog volontiranja u RH

Svi volonteri stranci obavezni su predati zahtjev za prijavu privremenog boravka nadležnoj policijskoj up-ravi odnosno policijskoj postaji. Ovisno o tome iz koje zemlje dolaze, ispunjavaju i pripadajući obrazac:

¾ Obrazac 1a – ispunjavaju volonteri stranci koji dola-ze iz trećih zemalja, ili

¾ Obrazac 1b – ispunjavaju volonteri stranci koji do-laze iz zemalja članica EU-a, Islanda, Lihtenštajna, Norveške i Švicarske konfederacije.

Uz zahtjev za prijavu privremenog boravka, volon-teri stranci moraju prijaviti i boravište, što se obavlja putem Obrasca 8a.

Zahtjevima za prijavu privremenog boravka i pri-javu boravišta, volonteri stranci obvezni su priložiti i sljedeću dokumentaciju:

1. fotografiju u boji veličine 35x45 mm2. presliku važeće putne isprave (uz original na uvid)3. dokaz o osiguranom zdravstvenom osiguranju4. dokaz o osiguranim sredstvima za uzdržavanje

5. dokaz o opravdanosti privremenog boravka6. upravnu pristojbu u iznosu od 20,00 kuna u biljezima.Volonteri stranci koji su obvezni zatražiti izdavanje

dozvole za boravak i rad moraju podnijeti i zahtjev za njezino izdavanje, za što je potrebno ispuniti dodatni Obrazac 9a. Prilikom podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad volonter stranac ili organizator volontiranja obvezan je svotu od 800,00 kuna za njezino izdavanje. Volonter stranac ili organizator volontiranja telefonskim će putem biti obaviješten o statusu zahtjeva za prijavu privremenog boravka te zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad.

Ako je zahtjev pozitivno riješen, volonter stranac bit će pozvan da dođe u nadležnu policijsku upravu odnosno policijsku postaju radi davanja biometrijskih podataka za izdavanje dozvole za privremeni boravak te, prema potrebi, dozvole za boravak i rad.

Volonterima strancima kojima je odobren zahtjev za prijavu privremenog boravka izdaje se i boravišna iskaznica. Izdaje se u kartičnom obliku i slična je osobnoj iskaznici. Boravišna iskaznica izdaje se na ono razdoblje koje volonter stranac namjerava boraviti u RH, a upravna pristojba za boravišnu iskaznicu iznosi 240,00 kuna.

Iznimno, volonterima strancima se umjesto bora-višne iskaznice može izdati pisana potvrda o prijavlje-nom privremenom boravku. Međutim, navedena potvrda nema istu valjanost i ne sadržava istovjetne podatke kao i boravišna iskaznica te Ministarstvo unutarnjih poslova sugerira izdavanje boravišne iskaznice za strance.

4.3. DODATNE NAPOMENE KOD DUGOTRAJNOG VOLONTIRANJA STRANACA U RH

Stranci koji već imaju uređen status privremenog bo-ravka u RH po nekoj drugoj osnovi, mogu volontirati za vrijeme svog boravka te se u tim slučajevima na nji-hov volonterski angažman primjenjuju odredbe ZV-a.

Međutim, ako je volonter stranac prekinuo s volon-terskim radom prije nego li je to predviđeno Ugovorom o volontiranju i napušta RH, potrebno je odjaviti njegovo boravište (u roku od 48 sati) te podnijeti pisani zahtjev za prestanak važenja dozvole za boravak i rad, te vratiti bora-višnu iskaznicu i Rješenje o odobrenju dozvole za boravak i rad (u roku od 2 tjedna).

4.4. POSTUPAK IZDAVANJA VIZE ZA VOLONTERE STRANCE

Viza predstavlja odobrenje za ulazak i boravak volontera stranca do tri mjeseca na području RH, te se izdaje za jedan, dva ili više ulazaka u svrhu tranzita, turističkog, poslovnog, privatnog ili drugog putovanja. Naime, na temelju vize volonter stranac ne može vo-lontirati u RH, nego je volonter stranac obavezan pod-nijeti zahtjev za potvrdu o prijavi rada ili zahtjev za odobrenje privremenog boravka te zahtjev za izdava-nje dozvole za boravak i rad, ovisno o duljini trajanja volonterskog angažmana u RH.

4.4.1. Postupak podnošenja zahtjeva za izdavanje vize

Zahtjev za izdavanje hrvatske vize može se ispuniti online, ali po okončanju unosa podataka, zahtjev je po-


UPRAVNO I RADNO PRAVOtrebno ispisati i s ostalom potrebnom dokumentacijom dostaviti u veleposlanstvo ili konzulat RH, vizni centar ili akreditiranu turističku agenciju.

Uz zahtjev za izdavanje vize potrebno je priložiti slje-deće dokumente:

1. fotografiju u boji veličine 35x45 mm2. dokaz o valjanom putnom zdravstvenom osiguranju3. dokaz o uplaćenoj pristojbi za vizu4. dokumentaciju kojom dokazuje: svrhu boravka u RH,

osigurani smještaj, osigurana sredstva za uzdržava-nje tijekom boravka u RH i za povratak u matičnu državu ili za putovanje u treću državu, sredstvo puto-vanja i namjeru povratka u matičnu zemlju, odnosno mogućnost ulaska u treću zemlju.

4.4.2. Predaja zahtjeva za izdavanje vizeVolonter stranac kojem je za ulazak u RH potrebna viza

zahtjev za njezino izdavanje podnosi u nadležnom ve-leposlanstvu ili konzulatu RH u svojoj državi. Ako RH nema veleposlanstva ili konzulata u nekoj državi, volonter stranac može podnijeti Zahtjev i u najbližem hrvatskom veleposlanstvu ili konzulatu, s time da se zahtjev za iz-davanje vize podnosi na propisanom obrascu najranije tri mjeseca prije početka namjeravanog dolaska u RH.

4.4.3. Naplata upravne pristojbe za izdavanje vizePristojba za vizu naplaćuje se na zahtjev za izdavanje

vize, u trenutku podnošenja zahtjeva, a cijena pristoj-be za izdavanje vize iznosi cca 460 kuna, odnosno 60 eura (protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate).

Naime, kada volonter stranac dolazi u RH na dugotrajno volontiranje, a potrebna mu je viza za ulazak u zemlju, tada organizator volontiranja podnosi Zahtjev za izdavanje vize na ime volontera stranca. Organizator volontiranja ob-vezan je priskrbiti i priložiti svu već navedenu dokumen-taciju i pod istim uvjetima kako bi ju i sam volonter stra-nac podnio uz Zahtjev za izdavanje vize. Nakon odobrenje vize, Ministarstvo unutarnjih poslova RH samostalno šalje obavijest strancu u najbliže nadležno veleposlan-stvo ili konzulat RH da se volonteru strancu odobrava ulazak u RH na određeno razdoblje.

4.4.4. Produljenje volonterske vizeNa temelju Zakona o izmjenama i dopunama ZV-a (Nar.

nov., br. 69/17.), koji je stupio na snagu 22. srpnja 2017. godine, volonterska se viza nakon isteka godine dana može produljiti za najviše dodatnih 6 mjeseci, a za-htjev za produljenje volonterske vize mora se predati najkasnije u roku od 60 dana prije isteka važeće vize te se uz nju mora priložiti dokumentacija jednaka kao i pri prvom zahtjevu za volontersku vizu.

5. SADRŽAJ UGOVORA O VOLONTIRANJUUgovor o volontiranju sklapaju volonter i organizator

volontiranja, kako bi uredili međusobna prava i obveze te ostale bitne aspekte svojeg odnosa. Ugovor se sklapa na početku volonterskog angažmana. Prije potpisivanja ugovora organizatoru volontiranja preporučuje se upozna-ti volontera sa svim elementima ugovora kako bi se potpu-no razjasnili uvjeti njegova volontiranja u RH.

Korisnik volontiranja ne mora biti jedna od ugo-vornih strana premda opis volonterske aktivnosti redovito sadržava i detalje o radu koji će volonter obavljati s korisnicima usluga koje pruža određena organizacija.

Međutim, iako ZV ne poznaje pojam ‘suorganizatora volontiranja’, često se događa da se određena volonter-ska aktivnost obavlja u partnerstvu više organizacija. U takvim i sličnim situacijama ZV predviđa mogućnost da se u ugovoru definiraju prava i obveze te stavi potpis dodat-nih ugovornih strana.

Jednako tako, ističemo da je ZV-om predviđena moguć-nost sklapanja ugovora o volontiranju u usmenom i pi-sanom obliku. Naime, odredbom čl. 26. ZV-a propisane su okolnosti u kojima je pisani oblik ugovora nužan, a riječ je o sljedećim situacijama:

¾ volontiranje povezano s povećanim rizicima za život i zdravlje volontera

¾ volontiranje stranih državljana u RH ¾ volontiranje državljana RH u inozemstvu ako ih or-ganiziraju ili suorganiziraju organizatori volontira-nja sa sjedištem u RH

¾ dugotrajno volontiranje (ono koje volonter obavlja naj-manje 20 sati tjedno, najmanje tri mjeseca bez prekida)

¾ kad su organizatori volontiranja vjerska zajednica, javna ustanova, turistička zajednica, državna tijela i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) sa-mouprave

¾ volontiranje koje uključuje rad s ranjivim skupina-ma (s djecom, osobama s invalidnošću, osobama s teškoćama u razvoju, starim i nemoćnim osobama, bolesnim osobama ili osobama koje su potpuno ili djelomice lišene poslovne sposobnosti)

¾ kad volonterka ili volonter to zahtijeva ¾ u drugim slučajevima određenima ZV-om.

Kako bi pisani ugovor bio valjan, organizator volonti-ranja mora voditi računa da u njega unese sve bitne sa-stojke propisane ZV-om, a to su podatci o:

¾ ugovornim stranama te njihovu prebivalištu, odno-sno sjedištu

¾ mjestu volontiranja i vremenu trajanja volontiranja ¾ volonterskim aktivnostima ili uslugama koje će obavljati

¾ specifičnim pravima i obvezama volontera ¾ edukaciji za volontiranje ¾ osobnoj sigurnosti tijekom volontiranja pri dolasku na mjesto volontiranja i povratku s mjesta volontiranja

¾ troškovima vezanima za volontiranje i načinu njiho-ve naknade

¾ načinu osiguravanja ugovorenih prava volontera ¾ obliku prestanka ugovora o volontiranju.

Ugovor o volontiranju uz navedeno treba sadržavati i izjavu volontera da ne postoje okolnosti koje ga one-mogućuju ili bitno ometaju u obavljanju aktivnosti iz ugovora o volontiranju ili koje ugrožavaju život i zdravlje osoba s kojima tijekom volontiranja dolazi u kontakt.

6. IZVJEŠĆA O OBAVLJENIM USLUGAMA ILI AKTIVNOSTIMA ORGANIZATORA VOLONTIRANJA

U skladu s čl. 33. ZV-a, te Pravilniku o sadržaju izvješća o obavljenim uslugama ili aktivnostima


UPRAVNO I RADNO PRAVOorganizatora volontiranja (Nar. nov., br. 104/15.), svaki organizator volontiranja obvezan je dostaviti godišnje izvješće o volontiranju Ministarstvu za de-mografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku kao ti-jelu nadležnom za praćenje provedbe ZV-a i razvoja politike volonterstva.

Izvještajno razdoblje je od 1. siječnja do 31. prosinca 2017. godine, dok je rok za dostavu izvješća 31. ožujka 2018. godine, uz napomenu da se navedeno Izvješće pod-nosi putem za izvješća organizatora volontiranja.1

U nastavku dajemo tablični prikaz komparativnu stati-stiku volontiranja 2015. – 2016. godine.

1 http://volonteri.mspm.hr/

Komparativna statistika volontiranja 2015. – 2016. godine

Red. br. PODATCI O VOLONTIRANJU

GODINA ORGANIZIRANOG VOLONTIRANJA2015. 2016.

1. Broj zaprimljenih izvješća o organiziranom volontiranju

1 36732 % više nego 2014. (1032)

1 21712 % manje nego 2015. (1367)

2. Tip organizatoraUdruga 1 110 (81 %) 1 011(83 %)

Ustanova 135 (10 %) 129(11 %)

Druge neprofitne pravne osobe 64 (5 %) 43(4 %)

Državno tijelo 8 9Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave 10 10

Vjerska zajednica 28(2 %) 8

Zaklada 10 7

Turistička zajednica 2 2

Zadruga 0 1

3. Ukupan broj sati volontiranja 2 943 90213 % više nego 2014. (2 597 121)

3 332 98413 % više nego 2015. (2 943 902)

4. Ukupan broj volontera 52 20814 % više nego 2014. (45 955)

48 7317 % manje nego 2015. (52 208)

Broj volontera (Ž) 33 214(64 %) 30 521(63 %)

Broj volontera (M) 18 994(36 %) 18 210(37 %)

Volonteri od 0 do 14 godina 4 304(8 %) 3 853(8 %)





Volonteri od 66 i naviše 2 143(4 %) 2 135(4 %)

Stranci 880(2 %)41 % manje nego 2014. (1 496)

1 212(2 %)38 % više nego 2015. (880)

5. Ukupni troškovi volontiranja 12.289.283,76 kn111 % više nego 2014. (5.829.520,62)

12.748.895,88 kn4 % više nego 2015. (12.289.283,76)

Primjer 1. Ugovor o volontiranju

Na temelju Zakona o volonterstvu (Nar. nov., br. 58/07. i 22/13., dalje: ZV) III. osnovna škola Varaždin, Visoka ulica 22, 42 000 Varaždin (u daljnjem tekstu: organizator volontiranja), OIB 28665599201, koju zastupa ravnatelj Jozo Jozinović, prof. iVolonterka Petra Perić, s prebivalištem u Varaždinu, Cesarče-va 12, 42 000 Varaždin, rođena 3. ožujka 1993. godine, OIB 82447733153, u daljnjem tekstu: volonterka), u svrhu regu-liranja statusa volonterke te međusobnih prava i obveza vo-lonterke i organizatora volontiranja zaključuju

Ugovor o volontiranju

Članak 1.Volonterka se ovim Ugovorom obvezuje dobrovoljno ulagati osobno vrijeme, trud, znanje i vještine kako bi organizatoru volontiranja pružila volonterske usluge u razdoblju od 30. rujna 2018. godine do 30. rujna 2019. godine, bez postojanja obveze uvjeta isplate novčane nagrade ili potraživanja druge imovinske koristi za obavljeno volontiranje.

Članak 2.Organizator volontiranja prihvaća volonterske usluge volon-terke u navedenom razdoblju na volonterskom mjestu pod nazivom Pomoćnik pri organizaciji i provedbi volonterskih akcija u sklopu projekta „Razvoj školskog volontiranja“.Organizator volontiranja potvrđuje da poslovi koje će volon-terka obavljati nemaju obilježja poslova za koje se zasniva radni odnos u skladu s odredbama Zakona o radu (Nar. nov., br. 93/14. i 127/17., dalje: ZR), niti stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa u smislu ZR-a.

Članak 3.U pružanju volonterskih usluga iz čl. 1. ovog Ugovora volon-terka se obvezuje i ovlašćuje obavljati sljedeće poslove u su-radnji sa školskim timom:

Ý pomoć u pripremi i provedbi radionica / predavanja za djecu – volontere, u sklopu priprema za volonterske akcije

Ý pratnja volontera u Dom za starije i nemoćne te udruge za terapijsko jahanje (1 x mjesečno ili češće, po potrebi)

Ý pomoć pri izradi akcijskih planova volonterskih akcija


UPRAVNO I RADNO PRAVOVolonterka se obvezuje organizatoru volontiranja ispostaviti račun za troškove nastale volontiranjem.

Članak 8.Volonterka izjavljuje i svojim potpisom potvrđuje da ne po-stoje okolnosti koje joj onemogućuju ili ju bitno ometaju u obavljanju aktivnosti iz Ugovora o volontiranju ili koje ugro-žavaju život i zdravlje osoba s kojima će tijekom volontiranja dolaziti u kontakt.U skladu s načelom zaštite korisnika volontiranja potpisom ovog Ugovora volonterka izjavljuje i jamči da ne postoje okolnosti prema kojima joj ne bi bilo dopušteno pružanje vo-lonterskih usluga opisanih u čl. 3., što je potvrđeno sljedećim činjenicama:1. protiv volonterke nije izrečena ili traje sigurnosna mjera

obveznoga psihijatrijskog liječenja, obveznog liječenja od ovisnosti, obaveznog psihosocijalnog tretmana, zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti koja je u vezi s djelatnosti volontiranja, zabrane približavanja ili udaljenja iz zajedničkog kućanstva

2. protiv volonterke ne traje sigurnosna mjera zabrane obav-ljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti koja je u vezi s djelat-nosti volontiranja izrečena u skladu s tada važećim odred-bama Kaznenog zakona (Nar. nov., br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ)

3. volonterka nije pravomoćno osuđena niti se protiv nje vodi kazneni postupak za neko od kaznenih dijela pro-tiv života i tijela, protiv osobne slobode, kaznenih dijela protiv spolne slobode, kaznenih djela spolnog zlostav-ljanja i iskorištavanja djeteta, kaznenih djela protiv bra-ka, obitelji i djece

4. volonterka nije pravomoćno osuđena niti se protiv nje vodi kazneni postupak za neko od kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, propisanih tada važe-ćim odredbama KZ-a

5. volonterki nije izrečena prekršajno-pravna sankcija pro-pisana Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji (Nar. nov., br. 70/17.).

Volonterka je upoznata s činjenicom da organizator volonti-ranja može zatražiti posebno uvjerenje o nekažnjavanju od nadležnog ministarstva kao dokaz za ovu izjavu i daje za to svoju suglasnost.

Članak 9.Ugovorne strane zadržavaju pravo na sporazumni raskid Ugovora koji treba biti najavljen najmanje četrnaest (14) dana prije raskida Ugovora i pri kojem će se dati jasna objaš-njenja i razlozi za raskid Ugovora.U slučaju da jedna od ugovornih strana ne ispunjava obveze preuzete ovim Ugovorom, on će također biti raskinut, a svi možebitni sporovi koji se pojave između ugovornih strana u okviru ovog Ugovora nastojat će se riješiti mirnim putem.Ako ne dođe do dogovora, spor će se riješiti primjenom rele-vantnih propisa, s time da se u skladu sa Zakonom o područ-jima i sjedištima sudova (Nar. nov., br. 128/14.) kao nadležan sud za rješavanje svih pravnih sporova proizišlih iz ovog Ugo-vora određuje Općinski sud u Varaždinu.

Članak 10.Ovaj Ugovor stupa na snagu s danom potpisivanja. Ugovor je sastavljen u dva (2) istovjetna primjerka od kojih po jedan primjerak zadržava svaka ugovorna strana.U Varaždinu 15. rujna 2018. godine VOLONTERKA: RAVNATELJ: Petra Perić Jozo Jozinović, prof.

Ý pomoć u pripremi i provedbi tematskih dana u Domu Ý pomoć u pripremi i provedbi kratkoročnih volonterskih akcija Ý slanje priopćenja za medije Ý održavanje profila Projekta na društvenim mrežama Ý uređivanje i pisanje kraćih tekstova za školske mrežne

stranice Ý pomoć u ostalim administracijskim poslovima vezanima

za Projekt Ý organizacija drugih promotivnih aktivnosti, prema potrebi.

Detaljan opis poslova, radnog vremena, ciljeva volonterske pozicije te ostali podatci vezani uz volontersku poziciju nala-ze se u Dodatku koji je sastavni dio ovog Ugovora.

Članak 4.Volonterka se obvezuje prisustvovati edukaciji vezanoj uz obavljanje preuzetih obveza koju će osigurati organizator volontiranja.Volonterka se obvezuje pružati volonterske usluge odgovor-no i ozbiljno te sukladno opisu posla i u skladu s uputama koje primi od organizatora volontiranja. Pri pružanju volon-terskih usluga volonterka se obvezuje pridržavati dobivenih uputa i od njih ne odstupati. Ako volonterka odstupi od do-bivenih uputa, odgovara za svaku štetu koja bi iz njezinih po-stupaka proizišla.Volonterka je upoznata i suglasna da sve povjerljive infor-macije koje se tiču organizatora volontiranja i volonterskog mjesta na kojemu radi mora čuvati i ne smije dijeliti s trećim osobama.Volonterka se obvezuje svoje odgovornosti i dužnosti pošto-vati te se prema ugovorenim poslovima odnositi na odgovo-ran i ozbiljan način, u skladu sa odredbama ZV-a, Etičkog ko-deksa volontera te ostalim propisima koji uređuju područje volontiranja.

Članak 5.Volonterske usluge iz čl. 3. ovog Ugovora volonterka pruža na vlastitu odgovornost.

Članak 6.Organizator volontiranja obvezuje se prije početka pružanja volonterskih usluga osigurati volonterki upute za rad i eduka-ciju primjerenu zahtjevima poslova na kojima će volontirati.Organizator volontiranja obvezuje se volonterku upoznati s njezinim pravima i obvezama te pravima i obvezama organi-zatora volontiranja, koji proizlaze iz ZV-a.Organizator volontiranja obvezuje se tijekom ugovorenog trajanja volontiranja osigurati volonterki podršku i nadzor od strane svojih djelatnika.Organizator volontiranja upoznat je s obvezom izdavanja potvrde o volontiranju nakon završetka njezina volonterskog angažmana u kojoj trebaju biti navedeni svi bitni podatci predviđeni ZV-om.Organizator volontiranja upoznat je s obvezom redovite evi-dencije volonterskih sati koje prikupi volonterka te obvezom podnošenja godišnjeg izvještaja o istima ministarstvu nad-ležnom za volonterstvo.Organizator volontiranja upoznat je s obvezom izdavanja potvrde o kompetencijama stečenim kroz volontiranje na zahtjev volonterke u skladu sa ZV-om i preporukama mi-nistarstva nadležnim za volonterstvo. Organizator volon-tiranja o toj će mogućnosti informirati volonterku i dati prikladne upute.Organizator volontiranja potvrđuje da je upoznat sa svim ostalim obvezama koje za njega kao organizatora volontira-nja proizlaze iz ZV-a, Etičkog kodeksa volontera te ostalih pro-pisa koji uređuju područje volontiranja te da će se pridržavati njima propisanih standarda prilikom rada s volonterkom.

Članak 7.Ako volonterki pružanjem volonterskih usluga nastane kakav trošak, organizator volontiranja se obvezuje taj trošak volon-terki nadoknaditi.Za trošak prijevoza volonterki će se isplatiti svota po prijeđe-noj kilometraži od mjesta stanovanja do mjesta volontiranja uz obračun po 1,00 kn po kilometru.

Za narudžbe naših izdanja ili dokupa minuta za savjete, pisana mišljenja i dr., molimo javiti se na broj (01)/4699-760;

mob. 099/4699-760 ili e-mail: [email protected]

https://www.zakon.hr/z/98/Kazneni-zakon

https://www.zakon.hr/z/81/Zakon-o-za%C5%A1titi-od-nasilja-u-obitelji

https://www.zakon.hr/z/432/Zakon-o-podru%C4%8Djima-i-sjedi%C5%A1tima-sudova

https://www.zakon.hr/z/432/Zakon-o-podru%C4%8Djima-i-sjedi%C5%A1tima-sudova


UPRAVNO I RADNO PRAVOPrimjer 2. Dodatak Ugovoru o volontiranju

Naslov volonterskog mjesta Pomoćnik pri organizaciji i provedbi volonterskih akcija u sklopu projekta „Razvoj volontiranja u osnovnoj školi“

Mjesto radaIII. osnovna škola Varaždin, Visoka ulica 22, 42 000 VaraždinKod kuće (Cesarčeva 12, 42 000 Varaždin)Na terenu (Dom za starije i nemoćne Vita nova u Varaždinu, Udruga Sunce u Varaždinu)

Učinak volonterkeOrganizator volontiranja provodi program kao doprinos razvoju civilnog društva, poboljšanju kvalitete živo-ta, aktivnom uključivanju građana u društvena zbivanja te kao doprinos razvoju humanijeg i ravnopravnijeg demokratskog društva.

Odgovornosti i dužnosti volonterke

Redovito volontiranje u skladu s rasporedom volontiranja, volontiranje u skladu sa stručnim propisima i etičkim pravilima, volontiranje prema primljenim uputama mentora, izvršavanje aktivnosti svjesno i pažljivo, čuvanje službene tajne i povjerljivih i osobnih podatka o organizatoru ili korisniku volontiranja, čuvanje materijalnih do-bara i sredstava za rad organizatora volontiranja, vođenje evidencije volonterskih sati, obavještavanje organi-zatora o namjeri prestanka volontiranja najmanje 15 dana prije namjeravanog datuma prestanka volontiranja.

Potrebna predanost (po tjednu) Šest sata tjedno

Opis edukacije koju će dobiti volonterka

Stručno usavršavanje u svrhu uvođenja u rad nakon kojeg će volonterka: razumjeti misiju i viziju Škole, upo-znati kurikulum, programe i projekte Škole, razumjeti cilj programa volontiranja, znati strukturu Škole, znati organizirati i pripremiti radionice s učenicima u svrhu razvijanja građanske i socijalne svijesti te znati prava i obveze kao volonterke.

Korist koju će volonterka dobiva od volontiranja

Volonter ima pravo: na upoznavanje s ovim Pravilima, na pisanu potvrdu o volontiranju, na pisanu potvrdu o kompetencijama stečenim kroz volontiranje, ako je riječ o dugotrajnom volontiranju, na upoznavanje s Ko-deksom i etičkim normama bitnima za pojedini oblik volontiranja, na prikladnu edukaciju s ciljem poboljšanja kvalitete obavljenih aktivnosti i pruženih usluga, a osobito ako to zahtijeva narav volonterskih aktivnosti i usluga koje se pružaju, na stručnu pomoć i podršku tijekom volontiranja, na primjerene i sigurne uvjete rada u skladu s naravi volonterskih aktivnosti koje obavlja, na zaštitnu opremu u skladu s naravi volonterskih ak-tivnosti koje obavlja i usluga koje pruža, upoznati se s opasnostima vezanima uz poseban oblik volontiranja koje obavlja, na dnevni odmor u ugovorenom trajanju, na zaštitu privatnosti i osobnih podataka, odbiti vo-lontiranje koje je suprotno propisima ili osobnim uvjerenjima, sudjelovati u odlučivanju o pitanjima u vezi s volontiranjem u skladu s mogućnostima organizatora volontiranja i obliku volontiranja.Posebna prava volontera koja omogućuje organizator volontiranja u skladu s mogućnostima: prisustvovanje satovima nastave i radionicama socijalne pedagoginje zaposlene u Školi u svrhu skupljanja iskustva, korište-nje knjižnicom organizatora volontiranja, korištenje informacijskom infrastrukturom organizatora volontira-nja, hospitacija satovima razrednika u skladu s dogovorom s mentorom.

EvaluacijaSamoprocjena volonterke o stečenim kompetencijama.Obrazloženo mišljenje mentora o radu volonterke.Anonimna evaluacija organizatora volontiranja od strane volonterke.

Mentor Josipa Josipović, prof. Datum 15. rujna 2018. godine

Ovlašteni tužitelj u predmetima USKOK-aMr. sc. Nevenka ŠERNHORST, dipl. iur.*UDK 343.163

Glavna tema i cilj ovoga rada je analizirati zakonske odredbe o pravnom položaju i ovlastima tužitelja USKOK-a, osobito u odnosu na zakonske pretpostavke upućivanja državnih odvjetnika na rad u Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) te otkriti na koji na-čin pogrešna primjena zakona u vezi s tim pitanjem može utjecati na zakonitost samoga kaznenog postupka.

USTAVNO I KAZNENO PRAVO

1. UVODNOHrvatsko kaznenoprocesno pravo temelji se na načelu

akuzatornosti ili optužnom načelu s obzirom na to da se prema odredbi čl. 29. st. 5. Ustava kazneni postupak može pokrenuti pred sudom samo na zahtjev ovlašte-nog tužitelja (lat. accusator).1 Konkretno to znači da se bez optužbe (optužnog akta) nikoga ne može osuditi kao počinitelja kaznenog djela, u skladu s maksimom nemo iudex sine actore.2

* Sutkinja Ustavnog suda RH u mirovini1 Pojam ovlašteni tužitelj, kao ustavni zahtjev kaznenog progona, podrazu-

mijeva tužitelja po službenoj dužnosti, privatnog tužitelja i oštećenika-tužitelja (supsidijarni tužitelj).

2 Osim načela akuzatornosti, koje razdvaja funkciju progona (tužitelj) od funkcije suđenja (sud), u povijesti kaznenog progona i suđenja poznata je dominacija inkvi-zitornog načela, prema kojemu je sud, osim suđenja, obavljao i funkciju istražitelja (inkvirenta).

r r i f. h r


USTAVNO I KAZNENO PRAVOPravičnost i zakonitost kaznenog postupka, osobito s

motrišta zaštite ljudskih prava i sloboda, ne dopuštaju da tužitelj bude osoba koja na to nije ovlaštena zakonom i koja za to ne ispunjava zakonom propisane uvjete.

Stoga se na procesnu legitimaciju tužitelja pazi kroz cijeli postupak, i sud i optuženik, a njezin je nedostatak zakon okvalificirao kao apsolutno bitnu povredu kaznenog postupka zbog koje se postupak mora obustaviti.

2. PRAVO MJERODAVNO ZA KAZNENI PROGON

2.1. USTAV REPUBLIKE HRVATSKEPrema odredbama Ustava, sloboda, poštovanje prava

čovjeka i vladavina prava najviše su ustavne vrednote (čl. 3.); svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom pre-sudom ne utvrdi krivnja (čl.28.); svatko ima pravo da za-konom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o sumnji ili optužbi zbog kažnjiva djela (čl. 29. st. 1.); optuženik ima pravo biti obaviješten o optužbi, pravo na obranu i branitelja, sudjelovati u suđe-nju, ne smije ga se siliti na priznanje krivnje, protiv njega se ne mogu uporabiti nezakoniti dokazi (čl. 29. st. 2., st. 3. i st. 4.); nitko ne može biti kažnjen za djelo koje, prije nego je počinjeno, nije bilo utvrđeno zakonom ili međuna-rodnim pravom kao kazneno djelo, niti mu se može izreći kazna koja nije bila određena zakonom (čl. 31. st. 1.).

Ustav u posebnom dijelu konstituira državno odvjetniš-tvo kao samostalno i neovisno pravosudno tijelo koje je ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih i drugih kažnjivih djela, čije ustrojstvo, djelokrug i nadlež-nost uređuje zakon (čl. 125. st. 1. i st. 11.).

2.2. ZAKON O KAZNENOM POSTUPKUČlanak 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP)3 propi-

suje: (1) Ovaj Zakon utvrđuje pravila kojima se osigurava da nitko nedužan ne bude osuđen, a da se počinitelju kaznenog djela izrekne kazna ili druga mjera uz uvjete koje predviđa za-kon i na temelju zakonito provedenog postupka pred nadležnim sudom. (2) Kazneni progon i postupak može se voditi i završiti samo prema pravilima i pod uvjetima propisanim zakonom.

Kazneni se postupak provodi na zahtjev ovlaštenog tužitelja; za djela za koja se kazneni postupak pokre-će po službenoj dužnosti ovlašteni je tužitelj državni odvjetnik; državni je odvjetnik dužan pokrenuti kazne-ni postupak ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo za koje se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti (čl. 2.).

Svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom pre-sudom ne utvrdi krivnja (čl. 3. st. 1.).

Državno odvjetništvo, istražitelj i policija neovisno i ne-pristrano razjašnjavaju sumnju o kaznenom djelu za koje se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti; ta su tijela dužna s jednakom pažnjom prikupljati podatke o krivnji i nedužnosti okrivljenika (čl. 9. st. 2.).

Okrivljenik ima pravo da zakonom ustanovljeni neovi-sni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku odluči o optužbi u skladu sa zakonom (čl. 11. st. 1.).

3 Nar. nov., br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.

Temeljna ovlast i glavna dužnost državnog odvjetni-ka je progon počinitelja kaznenih djela za koja se kazne-ni postupak pokreće po službenoj dužnosti (čl. 38. st. 1.). U tim predmetima državni odvjetnik ima ovlasti i dužnosti: 1) poduzimanja potrebnih radnji radi otkrivanja kaznenih djela i pronalaženja počinitelja; 2) poduzimanja izvida ka-znenih djela, nalaganja i nadzora provedbe pojedinih izvida radi prikupljanja podataka važnih za pokretanje istrage; 3) odlučivanja o odbacivanju kaznene prijave, odgodi i odusta-janju od kaznenog progona; 4) pokretanja i vođenja istrage; 5) provedbe i nadzora provedbe dokaznih radnji; 6) podiza-nja i zastupanja optužnice te predlaganja izdavanja kazne-nog naloga pred nadležnim sudom i dr. (st. 2. čl. 38.).

Državni odvjetnik poduzima sve radnje u postupku na koje je prema zakonu ovlašten sam ili putem osoba koje su na temelju posebnog zakona ovlaštene da ga zastupaju u kaznenom postupku (čl. 41. st. 1.).

ZKP na više mjesta uređuje pitanja koja se tiču proce-snog položaja i ovlasti državnog odvjetnika kao ovlaštenog tužitelja u kaznenom postupku. On je dominus litis prethod-noga kaznenog postupka jer, primjerice, provodi istragu (čl. 219. st. 1.) i podiže optužnicu (čl. 230. st. 1. i čl. 341. st. 1.).

Zahtjev ovlaštenog tužitelja je sine qua non za za-konitost kaznenog postupka s obzirom na to da ZKP nje-gov izostanak uzima kao razlog za odbačaj optužnice ili obustavu kaznenog postupka (čl. 344. st. 2., čl. 355. st. 1. t. 3., čl. 380. st. 1.). Ako je postupak vođen bez zahtjeva ovlaštenog tužitelja, sud može donijeti presudu o odbija-nju optužbe (čl. 452. st. 1. t. 2.). Jednako tako, nedostatak zahtjeva ovlaštenog tužitelja ZKP kvalificira kao bitnu po-vredu odredaba kaznenog postupka na koju sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 468. st. 1. t. 5. i čl. 476.).

2.3. ZAKON O DRŽAVNOM ODVJETNIŠTVUZakon o državnom odvjetništvu (ZDO)4 uređuje ustroj-

stvo i nadležnost državnih odvjetništava, ovlasti, prava i dužnosti državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjet-nika, obavljanje poslova državnoodvjetničke uprave u dr-žavnim odvjetništvima (čl. 1.).

Državno odvjetništvo samostalno je i neovisno pravo-sudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih djela i drugih kažnjivih djela; državno odvjetniš-tvo obavlja svoje ovlasti na osnovi Ustava, međunarodnih ugovora, pravne stečevine Europske unije, zakona i drugih izvora prava (čl. 3.).

Državno odvjetništvo u kaznenim predmetima po-stupa protiv počinitelja kaznenih djela za koje se pro-goni po službenoj dužnosti ili po prijedlogu te radi ostvarivanja te funkcije ima ovlasti i dužnosti propisa-ne zakonom (čl. 35. st. 1.).

Državni odvjetnik obavlja poslove iz nadležnosti državnog odvjetništva, predstavlja državno odvjetništvo, odgovara za rad državnog odvjetništva i upravlja državnim odvjetništvom; u državnom odvjetništvu imenuje se jedan ili više zamjenika državnog odvjetnika; zamjenik državnog odvjetnika odgo-voran je za rad u predmetu koji mu je dodijeljen i ovlašten je poduzimati sve radnje na koje je prema zakonu ovlašten državni odvjetnik (čl. 57. st. 1., st. 2. i st. 4.).5

4 Nar. nov., br. 67/18., na snazi od 1. rujna 2018. godine; s tim danom je prestao važiti Zakon o državnom odvjetništvu iz 2009. godine (Nar. nov., br. 76/09., 153/09., 116/10., 145/10., 57/11., 130/11., 72/13., 148/13., 33/15. i 82/15.).

5 Način i uvjeti imenovanja općinskih i županijskih državnih odvjetnika i njihovih zamjenika uređeni su Zakonom o državnoodvjetničkom vijeću (Nar. nov., br. 67/18.).

https://www.zakon.hr/z/174/Zakon-o-kaznenom-postupku

https://www.zakon.hr/z/140/Zakon-o-dr%C5%BEavnom-odvjetni%C5%A1tvu


USTAVNO I KAZNENO PRAVOPrema odredbama čl. 105. ZDO-a, zamjenik županij-

skoga ili općinskoga državnog odvjetnika može, uz svoj pristanak, biti upućen na rad u državno odvjetništvo višeg stupnja, najdulje na razdoblje od četiri godine (st. 1.); za-mjenik koji je privremeno upućen na rad u državno od-vjetništvo višeg stupnja u postupku i radu na predmetima ima prava i obveze kao viši državnoodvjetnički savjetnik (st. 2.); državni odvjetnik ili zamjenik županijskoga ili općinskoga državnog odvjetnika može biti privremeno upućen na rad u posebno državno odvjetništvo kad je to određeno posebnim zakonom (st. 3.).

2.4. ZAKON O UREDU ZA SUZBIJANJE KORUPCIJE I ORGANIZIRANOG KRIMINALITETA

Zakon o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (ZUSKOK)6 uređuje ustrojstvo, nadležnost i ovlasti Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kri-minaliteta (čl. 1. st. 1. t. 1.).

Za predmetnu temu mjerodavne su odredbe toga Za-kona kojima se uređuje imenovanje zamjenika ravnatelja Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminalite-ta (Ured, USKOK) te raspoređivanje državnih odvjetnika i njihovih zamjenika na rad u taj Ured, sve vezano za pro-blematiku ovlaštenog tužitelja predmeta USKOK-a.

Prema odredbama čl. 2. st. 1. i st. 2. Zakona, USKOK je posebno državno odvjetništvo s ovlastima za cijelo područ-je RH, na čije se ustrojstvo i djelokrug primjenjuju odredbe ZDO-a. Radom Ureda upravlja ravnatelj (čl. 3. st. 1.) koji ima prava i dužnosti kao državni odvjetnik (čl. 4. st. 5.). Poslove državnog odvjetništva u Uredu obavljaju ravnatelj Ureda i zamjenici ravnatelja; zamjenici ravnatelja imaju prava i dužnosti zamjenika državnog odvjetnika (čl. 5.).

Odredbe čl. 8. ZUSKOK-a glase: (1) Za zamjenika ravnatelja u Ured može biti raspo-

ređen državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika koji je poslije položenoga pravosudnog ispita proveo na radu najmanje osam godina kao sudac, državni odvjetnik, zamjenik državnog odvjetnika, odvjetnik ili kao policijski službenik na poslovima suzbijanja kriminaliteta te koji ima izražene sklonosti i sposobnosti za istraživanje najtežih i najsloženijih kaznenih djela.

(2) Zamjenika ravnatelja raspoređuje se na način, pod uvjetima i po postupku u kojem se osigurava njegova struč-nost, samostalnost i sposobnost za obnašanje državno-odvjetničke dužnosti na poslovima Ureda.

(3) Stručno znanje i sposobnost za obnašanje držav-noodvjetničke dužnosti za rad u Uredu utvrđuje se na osnovi mišljenja o radu kandidata kojeg daje državni odvjetnik, procjene njegovog rada na složenim predme-tima, njegovoj uspješnosti u predistražnom postupku i tijekom kaznenog postupka te na osnovi ocjene o obna-šanju državnoodvjetničke dužnosti.

Zamjenika ravnatelja raspoređuje na rad u USKOK Glavni državni odvjetnik na prijedlog ravnatelja iz reda državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika na vrijeme od četiri godine i može biti ponovno raspore-đen; u odluci o raspoređivanju uzimaju se u obzir mjerila iz st. 3. čl. 8. ZUSKOK-a.

Odredbe čl. 11. st. 1. i st. 3. ZUSKOK-a glase: (1) Iznimno, ako za to postoje osobito važni razlozi, Glav-

ni državni odvjetnik može na prijedlog Ravnatelja na rad

6 Nar. nov., br. 76/09., 116/10., 145/10., 57/11., 136/12., 148/13. i 70/17.

u Ured uputiti državnog odvjetnika ili zamjenika dr-žavnog odvjetnika za rad u određenom predmetu ili na određeno vrijeme.

(3) Upućivanje na rad u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka traje najdulje godinu dana.

3. RELEVANTNA SUDSKA PRAKSAEuropski sud za ljudska prava u slučajevima u kojima

je zatražena zaštita konvencijskog prava na pošteno suđe-nje (čl. 6. st. 1. Konvencije) u kaznenim stvarima ima stan-dardizirano stajalište da se jamstva te konvencijske odredbe odnose i na kazneni postupak. S obzirom na to da ovaj čla-nak problematizira (ne)ovlaštenog tužitelja u fazi pokreta-nja kaznenog postupka, mjerodavan je slučaj Lisica protiv Hrvatske (zahtjev br. 20100/06, presuda od 25. listopada 2010.), u kojem je utvrđena povreda prava na pravično suđenje iz čl. 6. st. 1. Konvencije, a stajalište je sljedeće: 47. Sud ponavlja da, iako je osnovna svrha članka 6., kad je riječ o kaznenom postupku, osigurati pošteno suđenje na “sudu” koji je nadležan rješavati o “svakoj kaznenoj optužbi”, to ne znači da se taj članak ne primjenjuje i na prethodne po-stupke. Prema tome, članak 6. može biti mjerodavan prije nego predmet dođe u fazu suđenja ako i u mjeri u kojoj postoji vjerojatnost da će poštenost suđenja biti ozbiljno narušena nepoštivanjem odredaba tog članka. 7

Vrijedna pozornosti je i presuda u slučaju Ezgeta protiv Hrvatske (zahtjev br. 40562/12, presuda od 7. rujna 2017.) ), u kojemu je utvrđena povreda čl. 6. st. 1. Konvencije, u smislu prava na zakonom ustanovljeni sud, pa je Europski sud rekao: 38. Sud ponavlja da se izraz „zakonom ustanov-ljen” ne odnosi samo na pravnu osnovu za samo postojanje „suda”, već i na sastav suda u svakom predmetu. U tom je predmetu o pravima i obvezama podnositelja zahtjeva u postupku pred domaćim sudom odlučivao sudski savjet-nik, a ne sudac, zbog čega se ocjena Europskog suda može analogno primijeniti i na postupanje neovlaštenog tužite-lja u kaznenim predmetima USKOK-a.

Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci broj: U-I-448/09 od 19. srpnja 2012. godine8, polazeći od odredbe čl. 29. st. 5. Ustava9, prema kojoj se kazneni postupak može pokrenuti samo na zahtjev ovlaštenog tužitelja, dao tuma-čenje pravnog položaja i ovlasti državnog odvjetnika kao ovlaštenog tužitelja (t. 19.), koji je dominus litis kaznenog progona, u smislu da on odlučuje o pretpostavkama tog pro-gona, istražuje i prikuplja dokaze te predlaže primjenu pri-silnih procesnih mjera. Prema navodima Ustavnog suda, cilj je prethodnoga kaznenog postupka (koji prethodi suđenju za kazneno djelo), a koji je povjeren državnom odvjetniku, provjeriti postojanje osnova sumnje o tome da je konkretna osoba počinila određeno kazneno djelo, prikupiti za to po-trebne dokaze te u pozitivnom slučaju podignuti optužnicu.

Jednako tako, zauzeto je i ovo stajalište (t. 19.): S dru-ge strane, u kontradiktornoj raspravi pred sudom državni odvjetnik pojavljuje se u svojstvu tužitelja, to jest protivne stranke okrivljeniku optuženom za počinjenje kaznenog dje-

7 Istovjetna stajališta Europskog suda nalazimo i u predmetima Kuralić protiv Hrvatske (zahtjev br. 50700/07, presuda od 15. listopada 2009. godine, to 44.), Erkapić protiv Hrvatske (zahtjev br. 51198, presuda od 25. travnja 2013. godine, t. 71.) i Horvatić protiv Hrvatske (zahtjev br. 36044/09, presuda od 17. listopada 2013. godine, t. 76.).

8 Nar. nov., br. 91/12.; ocjena ustavnosti odredaba ZKP-a.9 U praksi Ustavnog suda RH na www.usud.hr moguće je naći u vezi s odredbom

čl. 29. st. 5. Ustava samo (jednu) odluku broj: U-III-5171/13 od 5. svibnja 2016. godine, kojom je ustavna tužba odbijena, s tim da za tu ustavnu odredbu, osim njezina citira-nja u dijelu mjerodavnoga ustavnog prava, nije dano nikakvo posebno obrazloženje.

https://www.zakon.hr/z/166/Zakon-o-Uredu-za-suzbijanje-korupcije-i-organiziranog-kriminaliteta

https://www.zakon.hr/z/166/Zakon-o-Uredu-za-suzbijanje-korupcije-i-organiziranog-kriminaliteta


USTAVNO I KAZNENO PRAVOla i njegovoj obrani. Stoga postoje procesni zahtjevi za osi-guravanjem nepristranosti državnog odvjetnika. Moraju biti poštovana i osigurana odgovarajuća ustavna i konvencijska postupovna jamstva zajamčena osobi koju državni odvjet-nik kazneno progoni ili vezana uz postupanje koje istražu-je. Zbog tih se zahtjeva na državne odvjetnike i njihovo postupanje protegnula obveza poštovanja i osiguranja odgovarajućih kaznenoprocesnih jamstava propisanih Ustavom i Konvencijom, a s time, po naravi stvari, i nad-zor Ustavnog suda i Europskog suda nad njihovim radom.

4. PROBLEMATIKA UPUĆIVANJA NA RAD U USKOK

Prema zakonskoj regulativi, USKOK ima pravni polo-žaj posebnoga državnog odvjetništva u sklopu Državnog odvjetništva RH, pa se na njegovo ustrojstvo i djelokrug na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZDO-a. Držav-noodvjetničke dužnosti u USKOK-u obavljaju ravnatelj USKOK-a i njegovi zamjenici, koji imaju prava i obveze zamjenika državnog odvjetnika.

Glavni državni odvjetnik RH ima važnu ulogu u imeno-vanju ravnatelja USKOK-a i formiranju USKOK-ova tima zamjenicima ravnatelja USKOK-a s obzirom na to da on, prema odredbama ZUSKOK-a, imenuje ravnatelja (čl. 3. st. 2.), ocjenjuje njegov rad (čl. 7.) te odlučuje o prestanku rada ravnatelja (čl. 10. st. 5.), dok u odnosu na zamjenike ravna-telja odlučuje o njihovu rasporedu i razrješenju te obavlja pregled njihova rada (čl. 9. st. 2., čl. 10. st. 2. i st. 3.).

Način, uvjete i postupak redovitog raspoređivanja držav-nog odvjetnika ili njegova zamjenika na rad u USKOK na mjesto zamjenika ravnatelja USKOK-a propisani su u čl. 8. ZUSKOK-a, te se postupku ocjenjuje stručnost, samostalnost i sposobnost za obnašanje državnoodvjetničke dužnosti u Uredu. Taj raspored traje 4 godine uz mogućnost ponovnog rasporeda. Samo iznimno, zbog osobito opravdanih razloga, Glavni državni odvjetnik može na prijedlog ravnatelja na rad u USKOK uputiti državnog odvjetnika ili njegova zamje-nika najdulje na godinu dana (čl. 11. ZUSKOK-a).

Razvidno je da je ZUSKOK za raspored na poslove za-mjenika ravnatelja USKOK-a izrijekom propisao uvjete u pogledu stručnog znanja (kvalificirano radno iskustvo) i stručne osposobljenosti državnog odvjetnika ili njegova za-mjenika, dok je odredba o upućivanju na rad u USKOK nejasna (nedorečena) u odnosu na koje se radno mjesto dr-žavni odvjetnik ili njegov zamjenik upućuje, odnosno koje bi on poslove trebao obavljati u USKOK-u i s kojim ovlastima.

Ta se zakonska nedorečenost problematizira stoga što se u praksi potvrdilo da državni odvjetnik ili njegov zamjenik koji je privremeno upućen na rad u USKOK radi rada u određe-nom uskočkom predmetu (na temelju čl. 11. st. 1. ZUSKOK-a), u stvari obavlja poslove zamjenika ravnatelja USKOK-a bez obzira na to ima li zakonske uvjete za to mjesto ili ne. Narav-no, ako ih ispunjava, njegove su ovlasti nesporne. Problem je veći ako sporno privremeno upućivanje traje više godina, dakle, više od zakonom propisanog trajanja.

Međutim, ako upućeni državni odvjetnik ili njegov za-mjenik ne ispunjavaju zakonske uvjete za obavljanje po-slova zamjenika ravnatelja USKOK-a (čl. 8. st. 1. ZUSKOK-a), tada on nema ni ovlasti zamjenika ravnatelja USKOK-a. Naime, određeni USKOK-ovi predmeti, od kojih su neki i medijski komentirani, otkrili su činjenicu da kao USKOK-ov tužitelj nastupa zamjenik ravnatelja USKOK-a koji ne

ispunjava formalne kriterije niti kriterije stručne osposob-ljenosti koje ZUSKOK za to traži.

Drugim riječima, ako u USKOK-ovu kaznenom postup-ku optužbu zastupa državni odvjetnik ili njegov zamjenik koji ne ispunjava uvjete koje zakon traži za zamjenika rav-natelja USKOK-a, tada je riječ o neovlaštenom tužitelju i kršenju odredbe čl. 29. st. 5. Ustava, koja može značiti povredu ustavnog prava na pravično suđenje, zajamče-nog u čl. 29. st. 1. Ustava.

5. ZAVRŠNE NAPOMENEZakonske osnove za primjenu načela pravičnosti u ka-

znenom postupku, u kojem se trebaju uravnotežiti opći, javni interes kažnjavanja počinitelja kaznenog djela i poje-dinačni interes zaštite prava i sloboda onoga protiv kojega se poduzima kazneni progon, sadržane su u čl. 1. ZKP-a. Naime, jamstvo pravičnoga (poštenog) suđenja osigurava se prije svega kroz zakonitost kaznenog postupka u smi-slu odredbe čl. 31. st. 1. Ustava, koji je odraz kaznenoprav-ne maksime nullum crimen, nulla poena sine lege.

U praksi se pokazalo da je problematika neovlaštenog tužitelja u USKOK-ovim kaznenim predmetima nastala zbog pogrešne interpretacije i primjene odredaba čl. 8. i čl. 11. ZUSKOK-a, jer je „upućivanje“ državnog odvjetnika ili njegova zamjenika na rad u USKOK iskorišteno za nji-hov „raspored“ na mjesto i poslove zamjenika ravnatelja USKOK-a. To im je omogućilo stjecanje pravnog položaja ovlaštenog tužitelja u kaznenim postupcima koje provodi USKOK, a bez provedbe postupka koji ZUSKOK propisuje za imenovanje zamjenika ravnatelja USKOK-a.

Moguće bi rješenje koje bi otklonilo navedene dvojbe bilo da optuženik u konkretnom predmetu zatraži da se pi-tanje ovlaštenog tužitelja riješi kao prethodno pitanje u smislu odredbe čl. 18. st. 1. ZKP-a, koja propisuje: (1) Ako primjena kaznenog zakona zavisi od prethodnog rješe-nja pravnog pitanja za čije je rješenje nadležan sud u kojem drugom postupku ili drugo državno tijelo, kazneni sud može sam riješiti to pitanje prema odredbama koje važe za doka-zivanje u kaznenom postupku. Rješenje tog pravnog pitanja od strane kaznenog suda ima učinak samo za kazneni pred-met o kojem taj sud raspravlja.

Osim toga, za ostvarivanje jamstava pravičnog postup-ka važni su pravilna i smislena primjena i tumačenje mje-rodavnog prava; u protivnom, postupanje nadležnih tijela može biti nezakonito i arbitrarno. Poznata su stajališta Ustavnog suda RH, temeljena na pravnim standardima Eu-ropskog suda za ljudska prava, o kvaliteti pravne norme, koja po svom smislu i sadržaju mora biti dostatno precizna, određena, predvidljiva i dostupna kako bi dovela do ostvare-nja načela pravne sigurnosti, te osigurala ostvarivanje vla-davine prava i drugih ustavnih vrijednosti i dobara.10

Nije sporno da USKOK-ovi predmeti, osobito ako su op-tuženici javne osobe, izazivaju povećanu pozornost opće i stručne javnosti, osobito s motrišta ostvarivanja legaliteta kaznenog progona i zaštite ljudskih prava, pa o primjeni i tumačenju mjerodavnih pravila kaznenog postupka ovisi i njegova pravičnost i učinkovitost.

10 Više o kvaliteti pravne norme i njenom utjecaju na ostvarivanje načela vlada-vine prava i pravne sigurnosti v. odluke Ustavnog suda broj: U-I-722/09 (NN 44/11), U-I-4039/09 (NN 100/14), U-I-7431/14 (NN br. 60/15) te rješenje broj: U-I-7883/14 od 11.07.2017. na www.usud.hr.


PRAVO INTELEKTUALNOG VLASNIŠTVA

Prikaz Zakona o audiovizualnim djelatnostimaDoc. dr. sc. Goran VOJKOVIĆUDK 347.77

1. RAZLOZI DONOŠENJA NOVOG ZAKONA O AUDIOVIZUALNIM DJELATNOSTIMA

Područje audiovizualnih djelatnosti bilo je uređeno Zakonom o audiovizualnim djelatnostima1 iz 2007. godi-ne. U primjeni tog Zakona uočene je nedostatak u de-finiciji audiovizualnih djelatnosti i audiovizualnog djela kojim je bio onemogućen razvoj videoigara. Uočene su i poteškoće kod primjene odredaba kojima se uređuje način izbora i imenovanja tijela Hrvatskoga audiovizualnog centra i njihove ovlasti, a uočen je nedo-statak propisanih rokova vezanih uz pokretanje postup-ka usvajanja novoga Nacionalnog programa promicanja audiovizualnog stvaralaštva.

Prema obrazloženju zakonskog prijedloga, novim Za-konom o audiovizualnim djelatnostima2 (dalje: Zakon) uređuje se definicija audiovizualnih djelatnosti i audi-ovizualnog djela tako da obuhvaćaju i videoigre, čime će se stvoriti pravni okvir za daljnji razvoj jednog od najpropulzivnijih segmenata audiovizualne industrije.

Nadalje, uvode se mehanizmi samoregulacije i ko-regulacije kako bi se pojedina pitanja mogla uređivati dogovorom zainteresiranih strana. Dodatno se naglaša-va nacionalno značenje razvoja audiovizualnih djelatnosti usvajanjem Nacionalnog programa promicanja audi-ovizualnog stvaralaštva od strane Vlade Republike Hr-vatske. Zakonom se utvrđuju precizni rokovi i postupak donošenja ne samo Nacionalnog programa nego i postu-pak donošenja i usklađenosti godišnjeg plana provedbe Nacionalnog programa s financijskim planom Hrvat-skoga audiovizualnog centra. Precizno se definira način provedbe javnih poziva s ciljem poticanja ulaganja u proi-zvodnju, promociju i distribuciju audiovizualnog djela, te se uvodi cijeli niz poboljšanja u provedbi procedure.

Osim povećanja svote financijskog poticaja, s 20 % na 25 % te na 30 % kada je riječ o proizvodnji audiovi-zualnog djela u jedinicama lokalne samouprave koje se nalaze u ispodprosječno rangiranim jedinicama u skladu sa zakonom kojim se uređuje regionalni razvoj RH, uvo-di se i mogućnost financiranja mjera poticanja ulaganja

1 Nar. nov., br. 76/07. i 90/11.2 Nar. nov., br. 61/18.

Hrvatski Sabor je krajem lipnja donio novi Zakon o au-diovizualnim djelatnostima, a kojim se uređuje definicija audiovizualnih djelatnosti i audiovizualnog djela tako da obuhvaćaju i videoigre, čime će se stvoriti pravni okvir za daljnji razvoj jednog od najpropulzivnijih segmenata audi-ovizualne industrije. Uvode se mehanizmi samoregulacije i koregulacije kako bi se pojedina pitanja mogla uređivati dogovorom zainteresiranih strana, a u svrhu njihove pri-mjene u praksi, te se naglašava nacionalno značenje ra-zvoja audiovizualnih djelatnosti.

u proizvodnju audiovizualnih djela iz drugih izvora. Po-većava se svota obveze uplate sredstava za provedbu Nacionalnog programa iz dijela ukupnoga godišnjeg bru-to-prihoda ostvarenog obavljanjem djelatnosti za kinopri-kazivače. Definiraju se sredstva za rad Centra i sredstva za provedbu Nacionalnog programa promicanja audiovizual-nog stvaralaštva kako bi se izbjegle, buduće i možebitne dvojbe oko raspolaganja sredstvima te će se i na taj način osigurati učinkovitiji rad Centra.

2. OPĆE ODREDBEZakonom se uređuje obavljanje, organiziranje i financi-

ranje audiovizualnih djelatnosti kao temeljnih sastavnica suvremene kulture, poticanje hrvatskoga audiovizualnog stvaralaštva i distribucije, promicanje kinoprikazivalaštva te komplementarnih djelatnosti, a osobito zaštita i prouča-vanje audiovizualne baštine, kao i prikazivanje hrvatskih audiovizualnih djela u zemlji i inozemstvu. Posebno se naglašava kako su audiovizualne djelatnosti od inte-resa su za RH.

Dalje se određuje kako će se odredbe Zakona provodi-ti u skladu s načelem zaštite prava autora na slobodno izražavanje, kao i zaštite prava intelektualnog vlasniš-tva u području audiovizualnih djelatnosti. U obavljanju audiovizualnih djelatnosti posebno će se skrbiti o očuva-nju hrvatskog jezika i hrvatskoga kulturnog identiteta u skladu s načelima kulturne raznolikosti te zaštiti prava i interesa djece i mladih, ravnopravnosti spolova, rasa i na-cionalnih manjina.

Navodi se i nova, proširena definicija audiovizualnih djela. To su sada igrani i dokumentarni filmovi, animirani filmovi, eksperimentalni filmovi, multimedijski i transme-dijski projekti, televizijske serije i filmovi, videoigre te sva druga audiovizualna djela koja su umjetnički i/ili autorski izraz bez obzira na tehnologiju kojom su nastala, podlogu na kojoj su fiksirana te način na koji se prikazuju. Poseb-no naglašavamo kako sada u audiovizualna djela uzlaze i videoigre, danas iznimno važno područje gospodarstva.

Prema tome, audiovizualnim djelatnostima smatra-ju se razvoj, proizvodnja, promocija, distribucija i prikazi-vanje audiovizualnih djela. Kulturni proizvod je audiovi-zualno djelo za koje je moguće dodijeliti državnu potporu u skladu s uspostavljenom nacionalnom sustavu odabira utemeljenomu na mjerljivim kulturnim kriterijima.

Spomenimo još i definiciju hrvatskog filma. To je film čiji je redatelj i/ili producent državljanin RH ili je produ-cent pravna osoba sa sjedištem u RH i film u kojemu je sudjelovanje hrvatskih autora, glumaca i drugih hrvatskih umjetnika i djelatnika i/ili hrvatskog kapitala od većeg značenja; odnosno film koji je proizveo jedan ili su ga pro-izveli više hrvatskih producenata s najmanje jednim hr-vatskim autorom i s pretežnim dijelom hrvatskih filmskih djelatnika te film proizveden u suradnji s inozemnim pro-ducentom u skladu s međunarodnim ugovorima kojima se uređuje filmska odnosno kinematografska koprodukcija, čija je RH stranka.

U uvodnom se dijelu Zakona naglašava i kako se poje-dina pitanja mogu u skladu s odredbama Zakona urediti

https://www.zakon.hr/z/489/Zakon-o-audiovizualnim-djelatnostima


PRAVO INTELEKTUALNOG VLASNIŠTVAsamoregulacijom i koregulacijom radi ujednačivanja njihove primjene u praksi.

Pri tome je koregulacija uređenje određenih pitanja koja moraju općenito prihvatiti glavni dionici u RH na koje se primjenjuju pojedine odredbe Zakona te koja je odobrilo Hrvatsko audiovizualno vijeće, a samoregulacija predstavlja vrstu dobrovoljne inicijative koja omogućuje dionicima u RH na koje se primjenjuju odredbe Zakona da donesu zajedničke smjernice međusobno i za sebe same.

3. PROMICANJE AUDIOVIZUALNIH DJELATNOSTINacionalnim programom promicanja audiovizual-

nog stvaralaštva (dalje: Nacionalni program) utvrđuju se opseg i način poticanja audiovizualnih djelatnosti te komplementarnih i drugih djelatnosti, poticanja audiovi-zualne kulture i stvaralaštva važnih za razvoj hrvatske kulture, aktivnosti vezanih uz sudjelovanje u programi-ma Europske unije i ostalim međunarodnim ugovorima, u programima obrazovanja iz područja audiovizualnih djelatnosti te druga pitanja važna za razvoj djelatnosti. Nacionalni program donosi Vlada RH za razdoblje od četiri godine.

Na temelju Nacionalnog programa, a na prijedlog rav-natelja Hrvatskoga audiovizualnog centra (dalje: Centar), Hrvatsko audiovizualno vijeće (dalje: Vijeće) donosi Godišnji plan provedbe Nacionalnog programa najka-snije do kraja godine za sljedeću kalendarsku godinu. Godišnjim se planom utvrđuju ciljevi i zadaće u razvoju hrvatskoga audiovizualnog stvaralaštva i poticanju audio-vizualne kulture, a u skladu s financijskim planom.

Na temelju Godišnjeg plana, a na prijedlog ravnatelja Centra, Vijeće raspisuje javne pozive kojima se potiče razvoj, proizvodnja, promocija i distribucija audiovizual-nih djela i komplementarne djelatnosti. Javnim pozivima podupiru se projekti od interesa za RH, projekti koji hr-vatsku audiovizualnu kulturu stavljaju u europski i me-đunarodni kontekst, promiču interkulturni dijalog i razvoj civilnog društva, a visoke su razine kvalitete. Pri razma-tranju i vrednovanju projekata prijavljenih na javne po-zive ocjenjuju se potencijalne ideje, ostvarivost projekta i umjetnička relevantnost.

Odluke o raspodjeli sredstava na temelju javnih po-ziva donosi Vijeće periodično, u skladu s potrebama i specifičnostima kategorija audiovizualnih djelatnosti te u skladu s Godišnjim planom. Na javni poziv mogu se prijaviti pravne i fizičke osobe koje se bave audiovi-zualnim i komplementarnim djelatnostima u skladu s odredbama Zakona.

Ravnatelj Centra, radi provedbe odluke o dodjeli sred-stava, zaključuje ugovor s nositeljem projekta u kojem se osobito uređuju uvjeti, rokovi i način korištenja sredstvi-ma, način obavljanja nadzora nad provedbom ugovora i prava na reviziju, obveza povrata sredstava u slučaju nji-hova nezakonitoga i/ili nenamjenskoga iskorištavanja te druge obveze korisnika sredstava, uključujući obvezu po-štovanja autorskih i srodnih prava te prava koja proizlaze iz kolektivnih ugovora i drugih propisa.

Posebni programi u području audiovizualnih djelat-nosti ostvaruju se na temelju sporazuma i/ili ugovora o suradnji i/ili sufinanciranju koje Centar može skla-pati, na nacionalnoj i međunarodnoj razini, s tijelima državne i javne uprave, jedinicama lokalne i područne (re-

gionalne) samouprave, visokoškolskim obrazovnim insti-tucijama te drugim pravnim osobama kojima se pridonosi ostvarenju ciljeva i provedbi Nacionalnog programa.

Ulaganje u proizvodnju audiovizualnih djela kao kulturnih proizvoda potiče se mjerama propisanima Zakonom u svrhu doprinosa razvoju projekata iz po-dručja audiovizualnih djelatnosti, stvaranja povoljnih uvjeta razvoja hrvatskoga i europskoga kulturnog proi-zvoda, razvoja međunarodne filmske suradnje i kopro-dukcija, radi poticanja razvoja struke i rasta zapošljava-nja i postizanja dugoročnih pozitivnih učinaka za RH kao produkcijsku lokaciju te radi doprinosa napretku audio-vizualnog stvaralaštva i očuvanju hrvatske kulturne ba-štine u zemlji i inozemstvu.

Poticanje ulaganja u proizvodnju audiovizualnih djela odnosi se na pravo na ostvarivanje financijskoga poti-caja u obliku povrata određenoga dijela novčanih sred-stava utrošenih u RH za proizvodnju audiovizualnih djela kao kulturnih proizvoda.

Financijski poticaj iznosi 25 % od ukupnog iznosa troškova koji su učinjeni za proizvodnju audiovizual-nog djela u RH, uz ograničenje iznosa sredstava za pojedi-no audiovizualno djelo predviđeno Zakonom i pravilnikom kojim se uređuje poticanje ulaganja u proizvodnju audio-vizualnih djela.

Financijski poticaj iznosi 30 % od ukupnog iznosa troškova koji su učinjeni za proizvodnju audiovizual-nog djela u RH u jedinicama lokalne samouprave koje se nalaze u ispodprosječno rangiranim jedinicama u skladu s zakonu kojim se uređuje regionalni razvoj RH, uz ogra-ničenje iznosa sredstava za pojedino audiovizualno djelo predviđeno Zakonom i pravilnikom kojim se uređuje poti-canje ulaganja u proizvodnju audiovizualnih djela.

Osnovicom za izračun financijskoga poticaja smatra se ukupna svota troškova koji su učinjeni za proizvod-nju audiovizualnog djela bez poreza na dodanu vrijed-nost. Pravo na financijski poticaj imaju i pravne osobe koje su za proizvodnju istoga audiovizualnog djela primile sredstva iz javnih izvora RH i drugih izvora zemalja članica Europske unije, uz uvjet da zbroj tako dobivenih ukupnih sredstava, uključujući svotu financij-skog poticaja, ne premašuje intenzitet potpore u skladu s pravilima o državnim potporama.

Pravo na spomenuti financijski poticaj imaju pravne osobe registrirane u RH za proizvodnju audiovizual-nih djela koje ispunjavaju kriterije o vrsti audiovizualnog djela i ostvarenom broju bodova u kvalifikacijskom testu. Pravo na financijski poticaj ostvaruje se za igrane, ani-mirane i dokumentarne filmove, televizijske filmove i televizijske serije, koji se proizvode u cijelosti ili djelo-mično u RH, a koji su namijenjeni javnom prikazivanju te ispunjavaju kriterija određenih Zakonom i pravilnikom kojim se uređuje poticanje ulaganja u proizvodnju audiovi-zualnih djela, bez obzira na to financiraju li se iz domaćih ili međunarodnih izvora.

Prije početka proizvodnje djela pravna osoba podno-si Centru zahtjev za ostvarivanje prava na financijski poticaj. O zahtjevu odlučuje Centar rješenjem na pri-jedlog Povjerenstva za poticanje ulaganja u proizvodnju audiovizualnih djela.


PRAVO INTELEKTUALNOG VLASNIŠTVARješenjem se jamči podnositelju zahtjeva ostvarivanje

prava na financijski poticaj u određenoj svoti nakon zavr-šetka proizvodnje audiovizualnog djela u RH u okviru osi-guranih sredstava namijenjenih za mjere poticaja. Protiv rješenja Centra može se podnijeti žalba ministarstvu nadležnom za poslove kulture.

Nakon završetka proizvodnje audiovizualnog djela u RH pravna osoba kojoj je odobren zahtjev obvezna je Cen-tru dostaviti, u rješenjem utvrđenome roku, svu potreb-nu dokumentaciju kojom dokazuje da su ispunjeni svi propisani uvjeti i rokovi za ostvarivanje financijskoga poticaja zajamčenog navedenim rješenjem.

Prema izričitoj zakonskoj odredbi, na sve pojedinačne potpore i programe državnih potpora iz Zakona primjenju-ju se pravila o državnim potporama.

4. PROIZVODNJA, PROMET I JAVNO PRIKAZIVANJE AUDIOVIZUALNIH DJELA

Proizvodnju audiovizualnog djela može obavljati fizič-ka ili pravna osoba koja je upisana u sudski ili drugi registar za obavljanje djelatnosti proizvodnje audio-vizualnih djela. Te osobe sa sjedištem u RH ili one koje obavljaju djelatnost u RH upisuju se u očevidnik produce-nata koji vodi Centar.

Producenti su obvezni radi statističkog praćenja djelat-nosti dostaviti Centru obavijest o snimanju audiovizual-nog djela na području RH u skladu s obrascem koji utvrđu-je Centar. Promet audiovizualnih djela može obavljati fizička ili pravna osoba koja je upisana u sudski ili drugi registar za promet audiovizualnim djelima i upi-sana u očevidnik distributera koji vodi Centar.

Javno prikazivanje audiovizualnih djela može obav-ljati fizička ili pravna osoba koja je upisana u sudski ili drugi registar za obavljanje ove djelatnosti ako raspolaže odgovarajućim prostorom i opremom u skladu s poseb-nim propisima te je upisana u očevidnik prikazivača koji vodi Centar.

Osobe koje se bave prometom ili javnim prikazivanjem obvezne su prije prvoga stavljanja u promet audiovizual-nog djela ili njegova javnog prikazivanja na odgovarajući i jasno vidljiv način istaknuti kategorizaciju audiovi-zualnog djela, koju su dodijelile u skladu sa Zakonom i pravilnikom kojim se uređuje kategorizacija audiovizual-nih djela, radi zaštite djece i mladih od sadržaja audiovizu-alnog djela koji je neprimjeren njihovoj dobi. Navedene su osobe također obvezne pisanim putem izvijestiti Centar o kategorizaciji dodijeljenoj pojedinomu audiovizualnom djelu sedam dana prije prvoga javnog prikazivanja ili stav-ljanja u promet.

Prema izričitoj odredbi Zakona zabranjuje se distri-bucija, prodaja i iznajmljivanje maloljetnicima vide-ograma čija kategorija nije primjerena dobi maloljet-nika. Zabrana se odnosi i na prodaju putem poštanskih usluga ili na drugi sličan način. Nadalje, općenito je za-branjeno javno izlaganje i oglašavanje takvih djela, osim na kategorizacijom dopuštenu prodaju i iznajmlji-vanje punoljetnim osobama unutar posebnih prodavaoni-ca ili izdvojenih prostora.

Strano audiovizualno djelo može se u RH distribu-irati, javno prikazivati i/ili na drugi način prezentirati javnosti ako je obrađeno na standardnome hrvatskom je-ziku ili njegovim narječjima te je na odgovarajući način

označena njegova kategorizacija, u skladu sa Zakonom. Iznimno, strano audiovizualno djelo može se u RH jav-no prikazivati iako nije prevedeno i obrađeno na stan-dardnome hrvatskom jeziku ako se prikazuje u okviru smotri, filmskih sajmova, nacionalnih revija, filmskih retrospektiva, festivala, edukativnih programa, internih zatvorenih projekcija sudionika audiovizualne industri-je, realizacije projekta u skladu s bilateralnim ugovorima o kulturnoj suradnji te kada je ograničen broj projekcija. Jednako tako, u izvorniku se mogu prikazivati djela na jezicima nacionalnih manjina.

Kinoprikazivači u RH mogu se povezati u kinopri-kazivačku mrežu radi primjene jedinstvenoga stručnog pristupa u obavljanju audiovizualne djelatnosti. Centar svojom djelatnošću pomaže promicanju i razvoju kinopri-kazivačke mreže u RH, a osobito art-kina i kinoprograma za djecu i mladež.

Vlasnici i drugi imatelji audiovizualnih djela i drugoga filmskoga gradiva od povijesnog, umjetničkog, kulturnog i znanstvenog značenja ili od značenja za razvoj kinema-tografije obvezani su poduzimati trajne mjere za njihovu zaštitu i očuvanje. Takva se audiovizualna djela i drugo filmsko gradivo štite kao kulturno dobro.

5. IZVORI FINANCIRANJA AUDIOVIZUALNIH DJELATNOSTI

Sredstva za provedbu Nacionalnog programa osigura-vaju se u državnom proračunu te iz dijela ukupnoga go-dišnjeg bruto-prihoda ostvarenog obavljanjem audio-vizualnih djelatnosti, i to:

¾ Hrvatske radiotelevizije u iznosu od 2 % ¾ nakladnika televizije na nacionalnoj razini u iznosu od 0,8 %

¾ nakladnika televizije na regionalnoj ili lokalnoj razi-ni čije područje pokrivanja obuhvaća više od 750.000 stanovnika u iznosu od 0,5 %

¾ pružatelja audiovizualnih medijskih usluga na za-htjev u iznosu od 2 %

¾ pružatelja medijskih usluga koji imaju dopuštenje za satelitski, internetski, kabelski prijenos i druge do-puštene oblike prijenosa audiovizualnog programa u iznosu od 0,5 % te

¾ kinoprikazivača u iznosu od 0,5 %.Operatori javnih komunikacijskih mreža, uključujući

operatore usluga pristupa internetu, osim operatora ko-jima je osnovna djelatnost obavljanje usluga prijenosa i odašiljanja audiovizualnih i/ili radijskih programa u pret-hodnom odlomku spomenutih osoba, za provedbu Nacio-nalnog programa plaćaju 0,8 % od ukupnoga godišnjeg bruto-prihoda ostvarenog u prethodnoj kalendarskoj godini obavljanjem djelatnosti prijenosa i/ili retransmisi-je audiovizualnih programa i njihovih dijelova u javnim komunikacijskim mrežama, a što obuhvaća internetsku i kabelsku distribuciju.

Sredstva za provedbu Nacionalnog programa mogu se osiguravati i iz proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, međunarodnih fondova, donaci-ja te iz dijela prikupljenih naknada za privatnu i drugu vlastitu uporabu audiovizualnih djela.

Osobe obveznici plaćanja sredstava za provedbu Nacionalnog programa obvezne su najkasnije do kraja travnja svake godine za prethodnu kalendarsku go-


PRAVO INTELEKTUALNOG VLASNIŠTVAdinu dostaviti Centru podatke o ukupnom godišnjem bruto-prihodu, a u protivnom će se Centar za izračun ko-ristiti javno objavljenim godišnjim financijskim izvješćima koja su te osobe predale nadležnoj financijskoj agenciji.

Obveznici su dužni uplatiti sredstva za provedbu Naci-onalnog programa u korist Centra na temelju obračuna koji se prema Zakonu smatra javnom ispravom, a koji Centar izdaje za obračunsko razdoblje na temelju izraču-na prihoda za prethodnu kalendarsku godinu. Sredstva se uplaćuju Centru najmanje jednom tromjesečno.

6. HRVATSKI AUDIOVIZUALNI CENTARCentar kao javna ustanova kojoj je osnivač RH sustav-

no potiče audiovizualno stvaralaštvo te u provedbi Zako-na obavlja sljedeće djelatnost (navodimo najvažnije): priprema i provodi Nacionalni program, potičući obav-ljanje, organiziranje i financiranje pripreme, razvoja, proizvodnje, distribucije i prikazivanja hrvatskih, europ-skih i svjetskih kulturno vrijednih audiovizualnih djela; prikuplja i putem javnog poziva raspodjeljuje sredstva za poticanje audiovizualnih djelatnosti i stvaralaštva te komplementarnih djelatnosti u skladu s Zakonom i dru-gim propisima; podupire i potiče proizvodnju filmova mladih autora i debitanata; predstavlja hrvatske audio-vizualne djelatnosti i stvaralaštvo na međunarodnim fe-stivalima i manifestacijama; obavlja zadaće i aktivnosti u vezi s programima i fondovima Europske unije i Vijeća Europe iz područja audiovizualnih djelatnosti; potiče i organizira domaće i međunarodne audiovizualne festi-vale i manifestacije; obavlja referalno-dokumentacijsku djelatnost za audiovizualne djelatnosti u RH; potiče za-štitu, prikazivanje i proučavanje audiovizualne baštine; predlaže mjere i surađuje s drugim tijelima na suzbija-nju nelegalnoga prometa i uporabe audiovizualnih djela; promiče vrijednosti i potiče mjere važne za zaštitu prava i interese djece i mladeži, ravnopravnost spolova, rasa, nacionalnih manjina i osoba s invalidnošću te donosi rje-šenja kojima se odlučuje o zahtjevu za ostvarivanje prava na državnu potporu za poticanje ulaganja u proizvodnju audiovizualnih djela.

Djelatnost Centra pobliže se uređuje Statutom Hr-vatskoga audiovizualnog centra. Osnivačka prava i obveze nad Centrom, uime RH, ostvaruje ministarstvo nadležno za poslove kulture. Sredstva za rad Centra, uk-ljučujući sredstva za plaće i materijalne troškove osigu-ravaju se iz sredstava državnog proračuna u skladu s fi-nancijskim planom. Sredstva za provedbu Nacionalnog programa i poticanje ulaganja u proizvodnju audio-vizualnih djela osiguravaju se iz sredstava državnog proračuna te iz drugih izvora u skladu sa Zakonom i drugim propisima.

Tijela su Centra: Upravni odbor, ravnatelj Centra te Hrvatsko audiovizualno vijeće.

Centrom upravlja Upravni odbor. Upravni odbor ima pet članova od kojih je jedan predsjednik. Ravnatelj Cen-tra rukovodi Centrom. Ravnatelj Centra imenuje se na četiri godine na temelju natječaja koji raspisuje i provodi Upravni odbor na način propisan Zakonom i Statutom.

Hrvatsko audiovizualno vijeće čine članovi koji se imenuju iz u Zakonu navedenih tijela (ministarstvo nad-ležno za poslove kulture, HRT-a, drugih nakladnika tele-vizije, raznih društava, strukovnih organizacija i drugih).

Vijeće bira predsjednika Vijeća i zamjenika predsjednika iz svojih redova.

Umjetničke savjetnike imenuje Vijeće na prijedlog ravnatelja Centra za sva područja obuhvaćena javnim pozivom, a u svrhu razmatranja i vrednovanja programa i projekata prijavljenih na javne pozive. Mandat umjetnič-kog savjetnika traje do donošenja odluka Vijeća o raspo-djeli sredstava prema javnom pozivu za koji je imenovan, a ista osoba može biti najviše dvaput uzastopno imenova-na umjetničkim savjetnikom.

Za svaki javni poziv, na prijedlog ravnatelja Centra te u skladu s postupkom utvrđenim pravilnikom, Vijeće ime-nuje potreban broj umjetničkih savjetnika koji imaju osobito sljedeće zadaće: provesti postupak stručne ocjene; utvrditi listu prioriteta; predlagati raspodjelu sredstava te sudjelovati u kolaudaciji projekata po završetku. Prilič-no rijedak termin kolaudacija (lat. collaudatio: hvaljenje, pohvala) prema Hrvatskom jezičnom portalu znači odo-brenje, obično nakon komisijskog pregleda, kako se navo-di „da je npr. zgrada upotrebljiva za stanovanje, brod za primopredaju, da su staza i vozila spremni za natjecanje ili orgulje spremne za sviranje itd.“.

Umjetnički savjetnici čine Umjetničko vijeće koje usu-glašava prijedlog liste prioriteta i raspodjele sredstava za područja obuhvaćena javnim pozivom.

Praćenje zakonitog i namjenskog korištenja sred-stvima državnih potpora dodijeljenih korisnicima sredsta-va za poticanje audiovizualnih djelatnosti i stvaralaštva te komplementarnih djelatnosti obavlja Centar. Nadzor nad financijskim poslovanjem Centra obavlja nadlež-na služba ministarstva nadležnog za poslove financija koja obavlja nadzor neprofitnih organizacija. Nadzor nad zakonitošću rada i općim aktima Centra obavlja mini-starstvo nadležno za poslove kulture.

7. ZAKLJUČAKZakon uređuje široko područje audiovizualnih djelatno-

sti, uključujući i cijeli spektar financijskih obveza, odno-sno financiranja ovih djelatnosti. Zakon ima i kaznene odredbe – od 10.000 do 50.000 kuna za pravne odnosno od 100 do 10.000 kuna za fizičke osobe. Kazne za obrtni-ke i samostalne djelatnosti su od 1.000 do 50.000 kuna. Stoga se svi dionici, koji su s bilo koje strane uključeni u ovo područje, trebaju dobro upoznati s novom regulacijom.

Prema prijelaznoj odredbi, Nacionalni program promi-canja audiovizualnog stvaralaštva 2017. – 2021. koji je do-nio ministar nadležan za kulturu u 2017. godini ostaje na snazi do isteka razdoblja za koje je donesen.

Na kraju spomenimo kako je Zakon stupio na snagu 18. srpnja 2018. godine.

- časopis s najvećom nakladom u Hrvatskoj!

Zašto tolika čitanost?Sadrži najviše članaka za praktičnu uporabu, jer su Vam savjetnici za konzultacije svakodnevno na raspolaganju i jer njegujemo najviše stan-darde stručnosti.


PRAVNA TERMINOLOGIJA -- OSNOVE

Jezik u pravuvatskome pravu uvijek mora izražavati izričajem smatra se, a ako je riječ o oborivoj predmnijevi, najtočnije, naj-jasnije i najpregnantnije je koristiti se normativnim izri-čajem oborivo se smatra. Neoboriva predmnijeva (lat. prae-sumptio iuris et de iure) je pravna činjenica koja se smatra utvrđenom, a dokaz o suprotnome nije dopušten. Poput oborive predmnijeve, ona se u hrvatskome pravnom poret-ku izražava dugom rečenicom koju je bez gubitka smisla moguće zamijeniti jednostavnim, preciznim, jasnim i pre-gnantnim izričajem neoborivo se smatra.

Fikcija je pravna činjenica za koju se zna da se nije do-godila ili da se neće dogoditi, ali se uzima kao da se dogodi-la kako bi mogao nastati, promijeniti se ili prestati pravni odnos. Fikcija se u pravu uvijek i dosljedno mora izražava-ti riječima uzima se. Njima se ona beziznimno mora izraža-vati u svim aktima. Time će svakom adresatu bez i najma-nje dvojbe biti jasno da norma koja sadržava riječ uzima se izražava fikciju. Opisano shvaćanje također nameće za-htjev da se izričaj uzima se mora izbjegavati kadgod se ne izražava fikcija. Fikcija, oboriva predmnijeva i neoboriva predmnijeva međusobno se razlikuju pa se stoga nomoteh-nički moraju izražavati različito. (I. M.).

4. NASLOVI OPĆIH AKATA EU-aOpćim aktima EU-a daju se sustavni, ujednačeni na-

zivi ovisno o vrsti, instituciji koja ih donosi i sadržaju. Primjer: Direktiva Vijeća (EU) 2017/1852 od 10. listopa-da 2017. o mehanizmima rješavanja poreznih sporova u Europskoj uniji. Prve riječi označavaju vrstu općeg akta i naziv institucije EU-a koja ga je usvojila. U zagradi je navedena domena – osim EU-a, to može biti Euratom ili ZVSP. Sljedeće četiri znamenke predstavljaju godinu, a broj iza kose crte je uzastopni broj općeg akta u toj go-dini, neovisno o domeni i vrsti akta. Nakon toga slijedi naslov općeg akta koji ukratko opisuje njegov sadržaj. Ako se tim općim aktom mijenja ili stavlja izvan snage neki prijašnji opći akt, to se također navodi u naslovu. Ako je puni naslov dugačak i nepraktičan, uobičajeno je upotrebljavati skraćeni naziv. Tako, primjerice, Di-rektiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine postaje jednostavno Direktiva o elektroničkoj trgovini. Što se tiče brojčanih oznaka, 1. si-ječnja 2015. godine došlo je do promjene prilikom obja-ve općih akata u Službenom listu Europske unije. Ta se promjena očituje samo u broju općeg akta, za koji sada postoji skup koji obuhvaća sve vrste općih akata, dok je prije svaka vrsta općeg akta slijedila svoj zaseban bro-jevni niz. Time se pojednostavljuje pristup pravu EU-a i olakšava upućivanje na pravne akte. Upućivanje na do-kumente objavljene prije 1. siječnja 2015. godine ostaje kao prije promjene brojčanih oznaka. U općim aktima usvojenima razdoblju prije promjene u brojčanoj oznaci nekada broj općeg akta dolazi prije oznake godine. U takvom slučaju cijeloj brojčanoj oznaci prethodi kratica „br.“, primjerice Uredba Vijeća (EU) br. 1346/2000. U pravilu, ta kratica izostaje ako brojčana oznaka počinje s godinom. (M .Z.)

Pripremili: doc. dr. sc. Ivan MILOTIĆ Domagoj PERANIĆ, dipl. iur.

1. UREDBE VLADE RHPostoje posebni opći akti Vlade RH koji imaju osobite

značajke, a nazivaju se uredbe na temelju zakonske ovla-sti. Vlada RH takve opće akte donosi na temelju ovlasti koje joj posebnim zakonom podjeljuje Hrvatski sabor. Uredbe na temelju zakonske ovlasti Vlada RH donosi na temelju ovlasti Hrvatskoga sabora. One su po pravnoj snazi izjednačene sa zakonima jer se njima uređuju materije koje bi u redovitim prilikama Hrvatski sabor uredio zakonima. Takve bi uredbe Vlada RH trebala do-nositi samo u iznimnim situacijama. One prestaju važiti najkasnije godinu dana od donošenja. Hrvatski sabor po-sebnim zakonom ovlašćuje Vladu RH da donosi uredbe na temelju zakonske ovlasti. Navedeni se opći akt donosi svake godine, i to beziznimno u tijeku jesenskoga za-sjedanja Hrvatskoga sabora. Ovlast koja se daje Vladi RH u pravilu je ograničena ratione temporis, tj. daje se samo za ono razdoblje u kojemu Hrvatski sabor ne za-sjeda (ustavna stanka). Općenito, riječ je o zakonima s tipičnim i ustaljenim sadržajem, pa čak i identičnim na-zivima, koji su se mijenjali samo zbog promjena naziva zakonodavnoga tijela. Svojom pravnom naravi i snagom te uredbe Vlade RH u cijelosti se razlikuju od uredaba Vlade RH za izvršenje zakona. Naziv za tu vrstu proved-benoga općeg akta određen je u čl. 112. Ustava Republike Hrvatske. Praksa pokazuje da nema zapreke da im se u konkretnome slučaju zakonom propiše i neki drugi na-ziv. Opći rok za stupanje na snagu uredaba koje Vlada RH donosi za izvršenje zakona određen je Zakonom o Vladi Republike Hrvatske. (D. P.)

2. BROJEVI U PRAVNIM TEKSTOVIMA I NORMAMAPreporuka je da se u pravnim tekstovima i normama

brojevi od jedan do zaključno deset zapisuju slovima, a svi ostali arapskim brojevima. Slovno izražavanje brojeva od 11 nadalje bilo bi nezgrapno, predugačko i nepregledno pa bi stoga znatno opterećivalo pravnu normu. Posebno se pravilo primjenjuje ako se zapisuju veliki okrugli bro-jevi (u tisućama, milijunima itd.). U tome je slučaju radi preglednosti općeg akta korisnije i pravilnije da se broj stotica, tisuća, milijuna itd. izrazi arapskim brojem, a da se brojčano izražavanje nulama (tisuće, milijuni itd.) zami-jeni slovima. Primjerice, umjesto 154.000.000 jednostav-nije je i preglednije u općemu aktu to zapisati kao 154 milijuna. Ako ti brojevi nisu okrugli, onda se ovoj tehnici ne smije pribjeći. Primjerice 154.289.386 mora se izraziti brojkama, a ne slovima. (I. M.).

3. PREDMNIJEVA I FIKCIJAOboriva predmnijeva (lat. praesumptio iuris) je pravna

činjenica koja se smatra utvrđenom dok se ne dokaže suprotno. Dokazom o suprotnome činjenica se više neće smatrati utvrđenom. U hrvatskome se pravnome poretku ona izražava u različitim inačicama (smatra se... ako se ne dokaže suprotno, smatra se... može se dokazivati suprotno, smatra se... dopušteno je dokazivanje suprotnoga, smatra se... dok se ne dokaže suprotno i sl.). Predmnijeva se u hr-


TUMAČENJA I STAJALIŠTA

MINISTARSTVO FINANCIJAPorezna uprava

III. Porez na dohodak

III - 29. Naknada isplate zaostale plaće

(MF KLASA: 410-03/18-01/08 URBROJ: 513-07-21-01/18-2 od 21. kolovoza 2018.)

U vezi predstavke kojim se žalite na utjecaj naknadne isplate zaostalih i neisplaćenih plaća, koje su se trebale isplatiti u razdoblju 2016. g. i 2017. g., na godišnju ob-vezu poreza na dohodak u 2017. godini budući Vam je nakon provedenog posebnog postupka za tu godinu utvr-đena obveza za uplatu.

Od 01. siječnja 2017. g. donošenjem novog Zakona o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 115/16.; dalje u tekstu Zakon) promijenjene su odredbe koje se odnose na dospi-jeće poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u slu-čaju nemogućnosti isplate plaće, u odnosu na stari Zakon o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 77/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14., 120/15.; dalje u tekstu stari Zakon o porezu na do-hodak) koji je vrijedio do 31. prosinca 2016. g. Budući da su vama u 2017. g. izvršene isplate zaostalih plaća koje su trebale biti isplaćene u 2016. g. i koje su obračunate prema propisima koji su vrijedili do 31. 12. 2016. g., a isplaćene u 2017. g., pri obračunu predujma poreza na dohodak pri-mjenjuju se propisi koji su na snazi od 01. siječnja 2017. g.

Obveza je poslodavca radniku isplatiti plaću za obavljeni rad u iznosu prema ugovoru o radu ili nekom drugim ak-tom kojim se uređuju obveze iz radnog odnosa. Sukladno čl. 24. Zakona o doprinosima (Nar. nov., br. 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13., 41/14., 143/14., 115/16.), poslodavac je doprinose prema plaći obvezan obračunati istodobno s obračunom plaće, a na naplatu dos-pijevaju istodobno s isplatom plaće. Ako se plaća ili dio pla-će ne isplati do posljednjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec moraju se obračunati doprinosi koji dospijevaju na naplatu do posljednjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec.

Člankom 14. st. 1. t. 1. starog Zakona o porezu na doho-dak propisano je da se primicima po osnovi nesamostalnog rada (plaćom) smatraju svi primici koje poslodavac u novcu ili u naravi isplaćuje ili daje radniku po osnovi radnog odno-sa, prema propisima koji uređuju radni odnos, a to su plaća koju poslodavac isplaćuje radnicima u svezi sa sadašnjim radom, prijašnjim radom po osnovi prijašnjeg radnog odno-sa ili budućim radom po osnovi sadašnjeg radnog odnosa.

Člankom 45. starog Zakona o porezu na dohodak i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 9/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13., 157/14., 137/15.; u daljnjem tekstu stari Pravilnik o porezu na dohodak), propisano je da se pre-dujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava

TUMAČENJA I STAJALIŠTA DRŽAVNIH TIJELA, TIJELA JEDINICA PODRUČNE (REGIONALNE) SAMOUPRAVE I JAVNIH USTANOVA

tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. Zakona, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima te umanjenog za osobni od-bitak iz čl. 36. st. 1. i 2. starog Zakona, prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

Slijedom navedenog, primjenom gore navedenih propi-sa koji su važili do 31. 12. 2016. g. prilikom obračuna pla-će koja se nije isplatila do dana dospjelosti u razdoblju do prosinca 2016. g. nije se utvrđivao predujam poreza na do-hodak niti se priznao mjesečni iznos osobnog odbitka, već su se na JOPPD obrascu zadužili obvezni doprinosi i izvije-stilo o činjenici da obračunata plaća nije isplaćena u roku dospijeća. Kada se zaostala neisplaćena plaća isplaćuje u 2017. g., poslodavac je dužan prikazati naknadnu isplatu plaće te utvrditi dohodak kao razliku između primitaka priteklih u poreznom razdoblju i izdataka tj. uplaćenih do-prinosa za obvezna osiguranja iz primitka nastalih u istom razdoblju, a predujam poreza na dohodak i eventualni pri-rez porezu na dohodak utvrditi i obračunati prema propi-sima koji su na snazi u trenutku isplate, te isti zadužiti u JOPPD obrascu. Budući da je isplata izvršena u 2017. g. pri obračunu predujma poreza na dohodak primjenjuje se Zakon koji je na snazi od 01. siječnja 2017. g.

U skladu s člankom 24. Zakona kod dohotka od nesa-mostalnog rada predujam poreza obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka ili plaće, odnosno mirovine ili sam porezni obveznik, prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate, a obračunava se od porezne osnovice koju čini iznos svih primitaka od nesamostalnog rada ostvarenih tijekom jednog mjeseca, umanjen za izdatke prema čl. 23. ovoga Zakona koji su uplaćeni i umanjen za iznos mjesečnog osobnog odbitka za rezidenta u skladu s čl. 14. st. 3. i 4. ovoga Zakona, a na temelju porezne kartice iz čl. 26. ovoga Zakona. Predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se po stopi od 24% od mjesečne porezne osnovice do visine 17.500,00 kuna te po stopi od 36% na poreznu osnovicu iznad 17.500,00 kuna. Poslodavci, isplatitelji ili sami pore-zni obveznici dužni su voditi propisane evidencije o ispla-ćenim primicima po osnovi nesamostalnog rada (plaća i mirovina) iz čl. 21. ovoga Zakona i obustavljenom i uplaće-nom predujmu porezu na dohodak, te dostavljati Poreznoj upravi izvješća na JOPPD obrascu u propisanom roku.

Člankom 25. st. 5. Zakona propisano je da se prema primitku od kojeg se utvrđuje dohodak od nesamostalnog rada, a poslodavac ili isplatitelj primitka ili plaće iz čl. 21. st. 1. ovoga Zakona na dan dospjelosti primitak nije ispla-tio, a istodobno je, sukladno odredbama zakona kojim se uređuju radni odnosi, obvezan dostaviti radniku obračun iznosa koje je bio dužan isplatiti, predujam poreza na do-hodak od nesamostalnog rada obračunava se i dospijeva na naplatu istodobno s nastankom obveze dostave obraču-na radniku o dospjelom, a neisplaćenom primitku.

Slijedom navedenog, prema propisima koji vrijede od 01. siječnja 2017. g., prilikom obračuna plaće poslodavac, osim obveznih doprinosa, utvrđuje i predujam poreza na dohodak


TUMAČENJA I STAJALIŠTAte priznaje radniku pravo na mjesečni iznos osobnog odbit-ka, neovisno o činjenici što obračunata plaća nije isplaćena u roku dospijeća i o tome dostavlja izvješće na JOPPD obrascu. Kada se zaostala plaća isplati, poslodavac više ne obračunava porez na dohodak i prirez jer ih je već obračunao, već obra-čunani porez na dohodak u JOPPD obrascu prikazuje kao ne-oporezivi primitak tj. kao naknadnu isplatu plaće ili ostalog primitka uz plaću, a koji se ne smatra dohotkom.

Sukladno čl. 31. Pravilnika o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 10/17., 128/17.; dalje u tekstu Pravilnik) poslodavac je dužan, najkasnije do 31. siječnja tekuće godine za prethod-nu godinu, na obrascu IP dostaviti podatke o isplaćenoj plaći u kojem kronološkim slijedom unosi podatke o mjesečnim iznosima isplaćenih primitaka po osnovi nesamostalnog rada odnosno neisplaćenih primitaka sukladno čl. 25. st. 5. Zako-na, uplaćenih doprinosa za mirovinsko osiguranje iz plaće prema posebnim propisima te uplaćenog predujma poreza i prireza za svakog radnika i osobu koja ostvaruje primitke iz čl. 21. Zakona tijekom kalendarske godine.

U popratnoj dokumentaciji priložen je obrazac IP, koji vam je uručio poslodavac, uvidom u isti utvrđeno je da nije popunjen u skladu s propisanim u čl. 31. Pravilnika, odno-sno nisu ispravno obračunati i prikazani iznosi isplaćenih primitaka i uplaćenih predujma poreza i prireza na doho-dak. Nadležni Područni ured je obavijestio poslodavca o uočenim nepravilnostima te uputio na ispravak obrazaca IP u skladu s važećim poreznim propisima.

Sukladno čl. 54. Zakona kojim se regulira postupanje u posebnom postupku utvrđivanja godišnjeg porezana doho-dak i prireza porezu na dohodak koji provodi Porezna upra-va po službenoj dužnosti, na temelju evidencija i podataka kojima raspolaže, godišnji porez na dohodak utvrđuje se prema poreznoj osnovici, koju čini ukupan iznos dohotka od nesamostalnog rada i drugog dohotka koji se ne smatra ko-načnim, a umanjen za osobni odbitak. Od utvrđenoga godiš-njeg poreza odbijaju se iznosi plaćenog predujma poreza po svim iskazanim dohocima te utvrđuje razlika za uplatu ili povrat poreza, o čemu izdaje privremeno porezno rješenje.

Porezna uprava u posebnom postupku poreznom ob-vezniku utvrđuje godišnji dohodak temeljem podataka iz obrazaca JOPPD u iznosu obračunatog dohotka od nesamo-stalnog rada (plaće) za razdoblje bez obzira da li je pripada-juća neto plaća isplaćena ili ne. Budući da je poslodavac du-žan pri isplati zaostale plaće, a koje su trebale biti isplaćene do prosinca 2016. g., i pri zaduženju neisplaćene plaće, a koje su trebale biti isplaćene u razdoblju tekuće godine, kao i pri redovnoj isplati plaće, obračunati, zadužiti i platiti ob-vezu poreza i prireza na dohodak isti se priznaje kao upla-ćeni predujam poreza i prireza na dohodak te na godišnjoj razini utvrđuje eventualna obveza uplate tj. prava na povrat poreza i prireza na dohodak iako nije bilo isplate neto plaće.

O vašem prigovoru odlučuje prvostupanjsko porezno tijelo rješenjem u roku od 30 dana od dana zaprimanja pri-govora. Prvostupanjsko porezno tijelo može o podnijetom prigovoru postupiti na dva načina:

¾ nakon izvršene provjere podataka iskazanih u privre-menom poreznom rješenju utvrditi da postoji osnova za izmjenu privremenog poreznog rješenja u skladu s navodima iz prigovora te donijeti porezno rješenje. Utvrđena porezna obveza smatrat će se konačno utvr-đenom poreznom obvezom, protiv kojeg nije dopušte-na žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred nad-

ležnim Upravnim sudom u roku od 30 dana od dana dostave rješenja. Tužba se predaje nadležnom sudu neposredno u pisanom obliku, usmeno na zapisnik ili se šalje poštom odnosno dostavlja elektronički. Ili

¾ nakon izvršene provjere podataka iskazanih u pri-vremenom poreznom rješenju utvrditi da navodi iz prigovora nisu osnovani te donijeti porezno rješenje kojim se odbija prigovor, a na koje se može izjaviti žalba u roku 30 dana od dana dostave rješenja. Izjav-ljena žalba ne odgađa izvršenje poreznog rješenja.

MINISTARSTVO FINANCIJACarinska uprava

II. Posebni porezi i trošarine

II - 88. Trošarina na parfeme i toaletne vode

(MF KLASA: 410-19/18-13-1 URBROJ: 513-02-1740/1-18-2 od 21. kolovoza 2018.)

Pitanje o trošarinskom statusu parfema i toaletnih voda koji se uvoze u Republiku Hrvatsku.

Sukladno čl. 20. Direktive Vijeća 92/83/EEZ od 19. li-stopada 1992. godine i čl. 58. t. 1. Zakona o trošarinama (Nar. nov., br. 22/13., 32/13., 81/13., 100/15., 120/15. i 115/16.) etilnim alkoholom u smislu predmeta oporeziva-nja trošarinom smatraju se i svi drugi proizvodi koji sa-drže udio etilnog alkohola (nedenaturiranog) veći od 1,2 % vol., a razvrstavaju se u poglavlja Kombinirane nomen-klature različita od alkoholnih pića (primjerice parfemi, toaletne vode, tinkture propolisa, dezodoransi, stakloperi, pripravci protiv smrzavanja i drugo).

Visina trošarine na alkohol u Republici Hrvatskoj izno-si 5.300,00 kuna po hektolitru čistog alkohola.

Za cjelovit uvid u trošarinsku regulativu upućujemo Vas na Internet stranice Carinske uprave https://carina.gov.hr/pristup-informacijama/propisi-i-sporazumi/trosa-rinsko-postupanje/2727

II - 89. Prodaja alkoholnih pića na daljinu

(MF KLASA: 410-19/18-06/218 URBROJ: 513-02-1740/1-18-4 od 23. kolovoza 2018.)

Tumačenje vezano na postupanja prilikom prodaje al-koholnih pića na daljinu.

Sukladno čl. 44. st. 1. Zakona o trošarinama (Nar. nov., br. 22/13., 32/13., 81/13., 100/15. i 120/15.) svaka prav-na ili fizička osoba koja posluje s trošarinskim proizvo-dima mora carinskom uredu nadležnom prema sjedištu, odnosno prebivalištu podnijeti prijavu za upis u registar trošarinskih obveznika, i to najkasnije osam dana prije po-četka obavljanja registrirane djelatnosti ili drugoga doga-đaja koji znači trošarinsku radnju u smislu ovoga Zakona.

Kretanje trošarinskih proizvoda (u pravilu, alkohol i al-koholna pića) puštenih u potrošnju u jednoj državi članici Europske unije te potom kupljenih od osobe u drugoj drža-vi članici koja nije ovlašteni držatelj trošarinskog skladišta


TUMAČENJA I STAJALIŠTAili registrirani primatelj i ne obavlja registriranu djelatnost (prodaja krajnjem potrošaču za osobne potrebe), a prodava-telj ili netko za njegov račun ih neposredno ili posredno ot-prema ili prevozi primatelju u drugu državu članicu u kojoj nastaje obveza obračuna trošarine, smatra se prodajom na daljinu (čl. 20. Zakona o trošarinama (Nar. nov., br. 22/13., 32/13., 81/13., 100/15., 120/15. i 115/16.).

Opće je pravilo harmoniziranog europskog trošarinskog zakonodavstva da obveze prema nadležnom tijelu države članice odredišta mora ispuniti prodavatelj ili njegov pore-zni zastupnik za prodaju na daljinu u odnosu na ispunja-vanje propisanih uvjeta države članice odredišta u kojoj će nastati obveza obračuna trošarine.

Postupanje prodavatelja iz Republike Hrvatske koji ot-prema trošarinske proizvode u smislu prodaje na daljinu propisano je odredbama članka 20. stavka 2. Zakona o tro-šarinama te čl. 11. st. 2. Pravilnika o trošarinama (Nar. nov., br. 1/17.) u odnosu na obvezu podnošenja obavijesti o namjeravanoj otpremi trošarinskih proizvoda nadlež-nom carinskom uredu prema sjedištu, odnosno prebiva-lištu prodavatelja na obrascu O-OP iz Priloga 8 Pravilnika.

Obveze prema nadležnom tijelu države članice odredi-šta mora ispuniti prodavatelj ili njegov porezni zastupnik u odnosu na ispunjavanje propisanih uvjeta države članice odredišta u kojoj nastaje obveza obračuna trošarine, a po-glavito uvjeta vezanih uz osiguranje i plaćanje trošarine.

Za kretanja trošarinskih proizvoda kod prodaje na daljinu nisu propisani standardizirani prateći trošarinski dokumenti.

Prodavatelj ima pravo na povrat plaćene trošarine uz uvjet da je postupio u skladu s odredbama čl. 20. st. 2. Zakona o trošarinama te odredbama čl. 19. Pravilnika o trošarinama. Zahtjev za povrat plaćene trošarine podnosi se nadležnom carinskom uredu prema sjedištu, odnosno prebivalištu prodavatelja.

Međutim, ukoliko fizička osoba - rezident druge države članice EU kupuje osobno u vašoj trgovini alkoholna pića na koja je obračunata trošarina i PDV, tada se ne radi o prodaji na daljinu a daljnje kretanje kupljenog proizvoda nije predmet carinskog nadzora

Provedba postupaka pri kretanju trošarinskih proizvo-da između gospodarstvenika (u sustavu odgode plaćanja trošarine i s plaćenom trošarinom) i kod prodaje na da-ljinu detaljnije je uređena uputom za provedbu postupa-ka pri kretanju trošarinskih proizvoda koja je objavljena na internetskim stranicama Carinske uprave pod linkom: https://carina.gov.hr/uputa-za-provedbu-postupka-pri-kretanju-trosarinskih-proizvoda-2489/2489


II - 90. Uvoz vina u rinfuzi


Navodite da ste registrirani uvoznik trošarinskog proi-zvoda – vina. Uz dosadašnji uvoz vina u originalnom pa-kiranju namjeravate uvoziti i puštati u slobodan promet i vino u rinfuzi (u cisternama) te s tim u vezi postavljate pitanje o zakonitom postupanju.

Uvoz vina u rinfuzi (u cisternama) možete realizirati u postojećem statusu uvoznika izvan sustava odgode plaća-nja trošarine a pakiranje u prikladnu ambalažu obavljati u komercijalnom skladištu uz poštivanje uvjeta koje je Ministarstvo poljoprivrede propisalo vezano za stavljanje vina u promet.

Registracija trošarinskog skladišta nije obvezujuća već ovisi o vašoj poslovnoj odluci. Opći uvjeti rada trošarinskih skladišta propisanu su u Glavi IX Zakona o trošarinama (Nar. nov., br. 22/13., 32/13., 81/13., 100/15., 120/15. i 115/16.).


II - 91. Unos rabljenog vozila radi daljnje prodaje - kup-nja jednog rabljenog vozila iz SR Njemačke


Navodite kako se poduzeće (obveznik PDV-a) u Repu-blici Hrvatskoj, koje se inače bavi trgovinom vozila, inte-resira za kupnju jednog rabljenog vozila iz SR Njemačke radi daljnje prodaje fizičkoj osobi u Republici Hrvatskoj te pitate postoji li kakvo ograničenje pri toj kupoprodaji.

Sukladno čl. 4. st. 1. t. f. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila (Nar. nov., br. 15/13., 108/13., 115/16. i 127/17.) trgovac rabljenim motornim vozilima je svaka osoba registrirana za obavljanje djelatnosti prodaje motor-nih vozila u Republici hrvatskoj koja radi daljnje prodaje uvozi ili unosi rabljena motorna vozila u Republiku Hrvat-sku, dok se registriranim trgovcem rabljenim motornim vozilima, sukladno t. l., smatra trgovac rabljenim motor-nim vozilima koji na temelju poreznog odobrenja prodaje rabljena motorna vozila, obračunava i uplaćuje posebni porez te podnosi izvješća u skladu s uvjetima predviđenim ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju njega.

Nadalje, čl. 19. st. 1. istog Zakona, trgovcu rabljenim motornim vozilima propisana je obveza podnošenja pri-jave za upis u registar proizvođača i trgovaca motornim vozilima carinskom uredu nadležnom prema mjestu svog sjedišta ili prebivališta najkasnije osam dana pri-je početka obavljanja djelatnosti proizvodnje ili drugog postupanja uređenog ovim Zakonom. Prijava za upis u registar proizvođača i trgovaca motornim vozilima pod-nosi se uporabom sustava elektroničke razmjene poda-taka (e-Trošarine) koristeći elektronički Obrazac PUR-MV koji je tiskan u Prilogu 5 Pravilnika o posebnom porezu na motorna vozila (Nar. nov., br. 1/17. i 2/18.).

Za pristup aplikaciji e-Trošarine, odnosno prijavu u G2B servis Carinske uprave potrebno je koristiti prethod-no pribavljeni pristupni i potpisni digitalni certifikat koji izdaje FINA. Ako gospodarstvenik već posluje s Poreznom upravom ili HZMO-om elektroničkim putem i posjeduje di-gitalni certifikat (pristupni i potpisni) izdan od FINA-e, isti mu je valjan i za poslovanje s Carinskom upravom.

Dakle, poduzeće iz Vašeg upita, koje bi unijelo vozilo radi daljnje prodaje, obvezno je upisati se u registar proizvođača i trgovaca motornim vozilima. Za detaljnije informacije ve-zane za upis u registar upućujemo na odredbe Glave VIII i VIII.A Zakona, odnosno Glave VII i VIII Pravilnika.


TUMAČENJA I STAJALIŠTAII - 92. Mogućnost skladištenja trošarinskog proizvoda

u vlasništvu osobe koja ne posjeduje trošarinsko odobrenje


Navodite da namjeravate u statusu ovlaštenog držate-lja trošarinskog skladišta zaprimiti robu koju bi putem sustava odgode plaćanja trošarine slala rafinerija sa po-dručja EU kao pošiljatelj s time da bi za vrijeme kretanja robe rafinerija tu robu prodala švicarskoj tvrtki koja nije držatelj trošarinskog skladišta. U odnosu na navedeno pitate da li možete skladištiti robu švicarske tvrtke koja ne posjeduje trošarinsko odobrenje do trenutka kupopro-daje te da li Vaša tvrtka može jamčiti za tu zaprimljenu i uskladištenu robu.

Zakonom o trošarinama (Nar. nov., br. 22/13., 32/13., 81/13., 100/15., 120/15. i 115/16.) uređuje se trošarinski sustav oporezivanja trošarinskih proizvoda koji su proizve-deni u Republici Hrvatskoj, uneseni iz druge države članice Europske unije u Re4publiku Hrvatsku ili uvezeni u Europ-sku uniju, a Pravilnikom o trošarinama (Nar. nov., br. 1/17. i 14/17.) postupanje u primjeni Zakona o trošarinama.

Člankom 25. st. 6. Pravilnika propisano je da ovlašteni držatelj trošarinskog skladišta može, uz posebno odobrenje nadležnog carinskog ureda, u svom trošarinskom skladištu skladištiti trošarinske proizvode u vlasništvu jedne ili više osoba koje nemaju trošarinsko odobrenje. Sukladno nave-denome da bi ste mogli skladištiti trošarinski proizvod koji je u vlasništvu tvrtke iz Švicarske obvezno je ishoditi poseb-no odobrenje Vašeg nadležnog carinskog ureda.

Člankom 25. st. 7. Pravilnika propisano je da se poseb-no odobrenje iz st. 6. istog članka izdaje ovlaštenom drža-telju trošarinskog skladišta koji je odgovoran za ispunja-vanje svih obveza iz trošarinskog odobrenja za ovlaštenog držatelja trošarinskog skladišta i za trošarinsko skladište, uključujući i plaćanje trošarine, a što mora biti naved3eno u trošarinskom odobrenju za ovlaštenog držatelja trošarin-skog skladišta i za trošarinsko skladište.

Slijedom navedenoga, ishođenjem posebnog odobrenja ovlašteni držatelj trošarinskog skladišta može skladištiti trošarinske proizvode u trošarinskom skladištu u vlasniš-tvu osobe koja nema trošarinsko odobrenje uz ispunjavanja svih obveza iz trošarinskog odobrenja odnosno između osta-loga polaganja garancije kojom se jamči plaćanje trošarine.

II - 93. Određivanje poreznog statusa proizvoda - voćni sirup Lero i Montana – prirodna izvorska voda


Određivanje poreznog statusa proizvoda za voćni si-rup Lero jabuka - voćni sirup jabuke i Montana - prirodnu izvorsku vodu koje namjeravate uvoziti.

Prema čl. 4. st. 1. Zakona o posebnom porezu na kavu i bezalkoholna pića (Nar. nov., br. 72/13.), predmet opore-zivanja su kava i bezalkoholna pića koji se stavljaju na tr-žište Republike Hrvatske, a st. 3. istoga članka navedenog Zakona propisano je da se bezalkoholnim pićima u smislu predmetnog Zakona, među ostalim, smatraju pod točkom:

1. vode, uključujući mineralne vode i gazirane vode, s dodanim šećerom ili drugim sladilima ili aromatizirane te ostala bezalkoholna pića iz tarifne oznake KN 2202, osim voćnih sokova, voćnih nektara, bezalkoholnih pića dobi-venih od proizvoda iz tarifne oznake KN 0401 do 0404 i bezalkoholnih pića koja sadrže kavu, ekstrakte, esencije i koncentrate od kave, te pod točkom

3. sirupi i koncentrati namijenjeni za pripremu bezal-koholnih pića neovisno o njihovom razvrstavanju u Kom-biniranu nomenklaturu, osim koncentrata iz tarifne ozna-ke KN 2009 i voćnih sirupa.

Člankom 3. st. 1. pod n) navedenog Zakona kojim je određena definicija voćnog sirupa navedeno je da je voć-ni sirup proizvod sirupaste konzistencije sa sadržajem suhe tvari najmanje 65%, proizvedene od voćnog soka ili koncentriranog voćnog soka, citrus baza ili drugih voćnih baza i voćne pulpe (u slučaju jagodičastog voća i višanja) s dodanim šećerom ili šećernim sirupom, ali bez dodanih konzervansa. Svojstvo voćnog sirupa se dokazuje analitič-kim izvješćem izdanim od ovlaštene pravne osobe koja s proizvođačem ili trgovcem nije u odnosu povezanih osoba u smislu Općeg poreznog zakona.

Sukladno navedenom, voćni sirupi nisu predmet opore-zivanja prema čl. 4. Zakona o posebnom porezu na kavu i bezalkoholna pića, ako udovoljavaju uvjetima koji su odre-đeni definicijom voćnog sirupa. Osim što je određeno da sadrže najmanje 65% suhe tvari, potrebno je analitičkim izvješćem utvrditi i prisutnost konzervansa kako bi se mogao odrediti porezni status proizvoda. Stoga je u svrhu ispitivanja suhe tvari i konzervansa potrebno ishoditi ana-litičko izvješće izdano od ovlaštene pravne osobe.

Nadalje, mišljenja smo da prirodna izvorska voda nije predmet oporezivanja posebnim porezom na bezalkoholna pića prema Zakonu o posebnom porezu na kavu i bezalko-holna pića (Nar. nov., br. 72/13.).

II - 94. Ograničenje broja motornih vozila koje osoba može godišnje unijeti na svoje ime

(MF KLASA: 410-19/18-11/1482 URBROJ: 513-02-1760/3-18-2 od 3. rujna 2018.)

Zanima Vas koliko motornih vozila godišnje može fizič-ka osoba na svoje ime unijeti odnosno uvesti u Republiku Hrvatsku, a da je se ne smatra preprodavačem.

U nadležnosti Carinske uprave je Zakon o posebnom porezu na motorna vozila (Nar. nov., br. 15/13., 108/13., 115/16. i 127/17.), Pravilnik o posebnom porezu na mo-torna vozila (Nar. nov., br. 1/17. i 2/18.) i Uredba o na-činu izračuna i visinama sastavnica za izračun posebnog poreza na motorna vozila (Nar. nov., br. 4/18.) kojima je reguliran sustav oporezivanja motornih vozila posebnim porezom na motorna vozila, prema kojima su predmet oporezivanja motorna vozila namijenjena za uporabu na cestama u Republici Hrvatskoj na koja nije obračunat i plaćen posebni porez u RH, a koja se registriraju sukladno posebnim propisima.

Vezano za pitanje broja vozila koje može jedna osoba unijeti / uvesti u RH, uz gore navedene propise upućuje-mo Vas i na zakonodavstvo iz nadležnosti drugih tijela, između ostalih na Zakon o trgovini (Nar. nov., br. 87/09., 96/08., 116/08., 76/09., 114/11., 68/13. i 30/14.) i Zakon


TUMAČENJA I STAJALIŠTAo zabrani sprječavanja obavljanja neregistrirane djelatno-sti (Nar. nov., br. 61/11.).

Zaključno napominjemo kako nadzorna tijela postupaju ovisno o situaciji odnosno saznanjima i dokazima koja posje-duju i dokazima koja fizička osoba pruži prilikom nadzora.

II - 95. Unos i oporezivanje karamboliranog motornog vozila


Navodite da ste državljanin Republike Hrvatske na pri-vremenom radu u Njemačkoj i da posjedujete automobil njemačkih registarskih oznaka te da je isti uslijed promet-ne nezgode karamboliran i nije u voznom stanju. Pitate možete li takvo karambolirano vozilo unijeti u Republiku Hrvatsku i pod kojim uvjetima te koja su davanja.

Zakonom o posebnom porezu na motorna vozila (Nar. nov., br. 15/13., 108/13., 115/16. i 127/17.), Pravilnikom o posebnom porezu na motorna vozila (Nar. nov, br. 1/17. i 2/18.) i Uredbom o načinu izračuna i visinama sastavnica za izračun posebnog poreza na motorna vozila (Nar. nov., br. 4/18.) uređeno je plaćanje posebnog poreza na motorna vozi-la namijenjena za uporabu na cestama u Republici Hrvatskoj.

Budući da ne navodite namjeravate li predmetno vozilo koristiti na cestama u Republici Hrvatskoj načelno odgo-varamo za obje situacije.

Motorno vozilo i njegovi dijelovi, koje nije u voznom stanju i koje se unosi u Republiku Hrvatsku bez namjere registriranja i/ili uporabe na cestama u Republici Hrvat-skoj, nije predmet oporezivanja posebnim porezom na mo-torna vozila. Namjenu određuje vlasnik ili osoba u čijem je vozilo posjedu. Ako se utvrdi da osoba s prebivalištem u Republici Hrvatskoj koristi vozilo na cestama u Republici Hrvatskoj na koje nije podnijela poreznu prijavu ili plati-la posebni porez na motorna vozila radi se o nezakonitoj uporabi tog vozila neovisno je li vlasnik vozila i obveznik je plaćanja posebnog poreza na motorna vozila.

Uz to napominjemo da se moguća prodaja rabljenih di-jelova, obavljanje popravaka ili sl. za koju nisu ispunjeni zakonski uvjeti može smatrati obavljanjem neregistrirane djelatnosti što je onda kažnjivo po propisima koji uređuju to područje (odredbama Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti).

Ukoliko vozilo namjeravate koristiti u Republici Hrvatskoj, vezano za informacije o postupku oporezivanja motornog vozila posebnim porezom, carinskim uredima gdje se vrši oporezivanje motornih vozila posebnim porezom kao i infor-macije vezane uz obvezu plaćanja naknade za gospodarenje otpadnim vozilima upućujemo Vas na link Carinske uprave: https://carina.gov.hr/obavijest-gradjanima-i-pravnim-oso-bama-o.postupku-placanja-posebnog-poreza-na-motorna-vo-zila/4642 i link https://carina.gov.hr/propisi-i-sporazumi/trosarinsko-postupanje/dodatne-informacije-o-trosarinama-i-posebnim-porezima/posebni-porezi-na-motorna-vozila-3650/informativni-kalkulator-za-izracun-ppmv-a/4838 gdje može-te okvirno izračunati iznos posebnog poreza (izračun se od-nosi na primjenu Tablice 1 Pravilnika).

Napominjemo da Vi kao podnositelj porezne prijave za obračun i plaćanje posebnog poreza za rabljeno motorno vozilo (Obrazac PP-MV) samostalno i vlastitim izborom u

polju 19 možete tražiti da se u postupku utvrđivanja izno-sa posebnog poreza primijeni tablica s postotcima ostata-ka vrijednosti ovisno o razdoblju od prve registracije mo-tornog vozila (Tablica 1 Pravilnika) ili procjena.

Ako se prilikom podnošen ja porezne prijave za obračun i plaćanje posebnog poreza na motorna vozila opredijelite za utvrđivanje posebnog poreza procjenom dužni ste dove-sti motorno vozilo u nadležni carinski ured. Ako se tijekom pregleda motornog vozila u carinskom uredu utvrdi da mo-torno vozilo ima nedostatke zbog kojih ne može biti korište-no u prometu ili je to napomenuto u potvrdi o sukladnosti, carinski ured će zastati s postupkom oporezivanja motor-nog vozila. Tek nakon otklanjanja nedostataka i ponovnog pregleda vozila utvrdit će se iznos ostatka posebnog poreza.

Ako se pri podnošenju porezne prijave opredijelite za utvrđivanje posebnog poreza temeljem Tablice 1 Pravilni-ka, što ćete morati naznačiti u poreznoj prijavi, u tom slu-čaju s vozilom ne morate dolaziti u carinski ured, carinski ured će iznos ostatka posebnog poreza utvrditi poreznim rješenjem bez sastavljanja zapisnika.

II - 96. Registracija trgovca motornim vozilima


Navodite kako imate potencijalnog klijenta za prodaju Peugeot skutera čiji ste Vi zastupnik u Republici Hrvatskoj te Vas zanima mora li klijent biti registriran za prodaju sku-tera pri Carinskoj upravi ili možete Vi prijavljivati i plaćati posebni porez na motorna vozila za vozila koja isti proda.

Zakonom o posebnom porezu na motorna vozila (Nar. nov., br. 15/13., 108/13., 115/16. i 127/17.), Pravilnikom o posebnom porezu na motorna vozila (Nar. nov., br. 1/17. i 2/18.) i Uredbom o načinu izračuna i visina sastavnica za izračun posebnog poreza na motorna vozila (Nar. nov., br. 4/18.) uređeno je plaćanje posebnog poreza na motorna vozi-la namijenjena za uporabu na cestama u Republici Hrvatskoj.

Sukladno čl. 4. st. 1. t. e) Zakona trgovac je svaka osoba registrirana za obavljanje djelatnosti prodaje motornih vozila u Republici Hrvatskoj koja radi daljnje prodaje uvozi nova motorna vozila ili ih nabavlja od proizvođača, drugih trgovaca ili uvoznika u Republiku Hrvatsku ili koja nova motorna vozi-la unosi iz druge države članice Europske unije.

Članak 7. st. 1. t. 1. Zakona propisuje kako obveza obra-čunavanja i uplate posebnog poreza iz čl. 5. st. 1. Zakona nastaje kad trgovac izda račun o prodaji motornog vozila namijenjenog za uporabu na cestama u RH ili nabavi mo-torno vozilo za vlastite potrebe.

Dakle, ako se Vaš potencijalni klijent upiše u registar pro-izvođača i trgovaca motornih vozila, tada je on u obvezi po-stupati sukladno zakonskim propisima vezanim uz oporezi-vanje motornih vozila, između ostalog, i prijavljivati i plaćati posebni porez mjesečnim izvješćem na Obrascu MI-MV do 15. dana u mjesecu za sva motorna vozila prodana u prethod-nom mjesecu. Ukoliko se isti ne upiše u registar, tada obveza obračuna i plaćanja posebnog poreza mjesečnim izvješćem MI-MV nastaje Vama kao trgovcu motornim vozilima.

Zaključno Vam skrećemo pozornost na dio Vašeg upita u kojem spominjete skutere. Dakle, predmet oporezivanja sukladno čl. 5. st. 1. t. 2. i 4. su motorna vozila od 51 cm3 nadalje (uključujući i 51 cm3).


TUMAČENJA I STAJALIŠTAU pogledu potrebe svakog dodatnog upita ili pojašnje-

nja upućujemo Vas da izravno kontaktirate carinski ured nadležan prema Vašem sjedištu.

II - 97. Obavijest o poreznom statusu kombi vozila


Pitate da li vozilo RENAULT TRAFIC 2,5 DCI, zatvoreni FLAJ s jednim redom sjedala i preostalim tovarnim prosto-rom, podliježe plaćanju posebnog poreza na motorna vozila.

Sukladno čl. 5. st. 1. t. 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila (Nar. nov., br. 15/13., 108/13., 115/16. i 127/17.), predmet oporezivanja su motorna vozila na koje nije obračunat i plaćen posebni porez u Republici Hrvatskoj koja se registriraju sukladno posebnim propi-sima: osobni automobili i ostala motorna vozila konstrui-rana prvenstveno za prijevoz osoba, uključujući motorna vozila tipa karavan, kombi i trkaće automobile iz tarifnih oznaka KN: 8703 21, 8703 22, 8703 23, 8703 24, 8703 31, 8703 32, 8703 33 i 8703 90, osim sanitetskih vozila, dostavnih „van“ vozila i vozila posebno prilagođenih za prijevoz osoba s invaliditetom.

Prema čl. 4. st. 1. t. n) istog Zakona, dostavnim „van“ vozilima smatraju se motorna vozila izvedena iz karoserije osobnih automobila s najviše jednim redom sjedala ili mo-torna vozila izvedena iz karoserije kombi vozila s najviše dva reda sjedala koja se kod nadležnog tijela registriraju kao teretna vozila.

Obzirom da predmetno vozilo ima jedan red sjedala, su-kladno čl. 5. st. 1. t. 1. u vezi s čl. 4. st. 1. t. n) Zakona, ono nije predmet oporezivanja posebnim porezom sukladno Vašem mjestu prebivališta.

II - 98. Utvrđivanje prosječne emisije ugljičnog dioksida


Tražite pojašnjenje vezano za postupak obračuna po-sebnog poreza na motorna vozila u dijelu ekološke kom-ponente odnosno pitate za vozila kojima je novim ispitnim protokolom WLTP (EU 6-d-temp i slijedne norme) utvrđe-na prosječne emisija CO2 i potrošnja goriva, koji podatak za iznos emisije ugljičnog dioksida uzimate.

Za vozila koja u homologacijskim ispravama sadrže iznos prosječne emisije CO2 u kombiniranoj vožnji po WLTP Pro-tokolu primjenjuje se podatak o iznosu prosječne emisije CO2 u kombiniranoj vožnji koji je utvrđen CO2MPAS me-todom, odnosno korelirani NEDC CO2 podatak, a za vozila homologirana samo po NEDC Protokolu taj podatak.

II - 99. Nastanak obveze obračunavanja trošarine - alko-holna pića koja podliježu procesu dozrijevanja


Pitanja vezana uz trenutak nastanka obveze obraču-navanja trošarine kod proizvodnje jakih alkoholnih pića koja podliježu procesu dozrijevanja ili starenja u drevnim

bačvama, te postavljate pitanje vezano uz evidentiranje navedenih poslovnih događaja.

Zakonom o trošarinama (Nar. nov., br. 22/13., 32/13., 81/13., 100/15., 120/15. i 115/16.) uređen je, između ostalog i trošarinski sustav oporezivanja alkohola i alko-holnih pića. Provedbene odredbe koje uređuju postupanje u primjeni Zakona o trošarinama sadržane su u Pravilniku o trošarinama (Nar. nov., br. 1/17. i 14/17.).

Svaka pravna ili fizička osoba koja želi poslovati sa trošarinskim proizvodima u Republici Hrvatskoj mora ca-rinskom uredu nadležnom prema sjedištu, odnosno pre-bivalištu podnijeti prijavu za upis u registar trošarinskih obveznika, i to najkasnije osam dana prije početka obav-ljanja registrirane djelatnosti ili drugoga događaja koji znači trošarinsku radnju u smislu Zakona o trošarinama. Prilikom prijave za upis u registar trošarinskih obveznika poduzetnik (u vašem slučaju proizvođač alkohola i alko-holnih pića u komercijalne svrhe) odabire i način poslova-nja sa trošarinskim proizvodima. Zavisno o odabiru načina poslovanja sa trošarinskim proizvodima (u sustavu odgo-de plaćanja trošarine ili izvan sustava odgode plaćanja tro-šarine) odabire i trošarinski status.

Člankom 22. st. 1. t. 2. Zakona o trošarinama propisano je da kod registriranih proizvođača alkohola i alkoholnih pića iz čl. 69. Zakona o trošarinama nastanak obveze plaća-nja trošarine je trenutak proizvodnje gotovih trošarinskih proizvoda. Nadalje, čl. 77. st. 3. Pravilnika o trošarinama uređeno je da proizvođači izvan sustava odgode iz čl. 69. Zakona o trošarinama obračunavaju trošarinu u trenutku proizvodnje gotovih trošarinskih proizvoda.

Proizvođači jakih alkoholnih pića koji ispune zakonske uvjete za ovlaštenog držatelja trošarinskog skladišta-proi-zvođača posluju u sustavu odgode plaćanja trošarine gdje obveza plaćanja trošarine u pravilu nastaje tek puštanjem trošarinskih proizvoda u potrošnju.

Sukladno gore navedenom, budući da samom proizvod-njom destilata nije gotov proizvodni proces jakih alkohol-nih pića već se destilat može koristiti u daljnjoj proizvod-nji jakih alkoholnih pića čiji proizvodni proces zahtjeva vrijeme dozrijevanja ili starenja, mišljenja smo da obveza obračunavanja trošarine u takvim slučajevima nastaje u trenutku kada se dobiva gotov proizvod, u vašem slučaju nakon odležavanja u hrastovim bačvama.

Na dio upita uz podnošenje obrazaca dnevnog obračuna trošarine na alkohol i alkoholna pića (DOT-AL) i mjesečnog izvješća o stanju zaliha, primljenim, unesenim, proizvede-4nim, otpremljenim i uvezenim količinama te obračunatoj trošarini na alkohol i alkoholna pića (Obrazac MI-AL) odgo-varamo da je navedeno propisano u glavi VI. i XIII. Zakona o trošarinama i čl. 70. i 71. Pravilnika o trošarinama. Poslovne događaje vezan e uz proizvodnju alkohola i alkoholnih pića evidentirati ćete u propisanom MI-AL obrascu, stupcu E (etil-ni alkohol), u mjesecu kada su alkoholna pića proizvedena uz napomenu da je kod proizvođača izvan sustava odgode stanje zaliha na rednom broju 1. uvijek nula budući da se smatra da je trenutak proizvodnje ujedno i trenutak pušta-nja u potrošnju pa se proizvedene količine iskazuju u istoj veličini u rednom broju 2. i rednom broju 19. obrasca MI-AL.

Za cjelovit uvid u trošarinsku regulativu upućujemo Vas na Internet stranice Carinske uprave: https://carina.gov.hr/pristup-informacijama/propisi-i-sporazumi/trosa-rinsko-postupanje/2727


TUMAČENJA I STAJALIŠTAII - 100. Izračun posebnog poreza na motorna vozila na

rabljeni motocikl


Izračun posebnog poreza na motorna vozila za rabljeni motocikl HONDA NTV 600 Deauville 650 iz 1999., 41 kW, 647 ccm, koji je prvi put registriran u Italiji u lipnju 1999.

Prema čl. 13. st. 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila (Nar. nov., br. 15/13., 108/13., 115/16. i 127/17.), posebni porez na motorna vozila iz čl. 5. st. 1. t. 2. i 4. ovoga Zakona te druga motorna vozila prenamijenje-na u takva motorna vozila plaća se prema obujmu motora u kubičnim centimetrima (cm3) i ovisno o razinama emisi-ja ispušnih plinova. Nadalje, prema st. 3. Vlada Republike Hrvatske uredbom utvrđuje način izračuna i visine sastav-nica za izračun posebnog poreza iz st. 1. ovoga članka.

Uredba o načinu izračuna i visinama sastavnica za izračun posebnog poreza na motorna vozila (nar. nov., br. 4/18.) u čl. 3. propisuje da se posebni porez na motorna vozila iz čl. 5. st. 1. t. 2. i 4. Zakona te druga motorna vozi-la prenamijenjena u takva motorna vozila plaća se prema izrazu PP = (O x KO), u kojem je: PP - posebni porez u ku-

nama; O - obujam motora u kubičnim centimetrima (cm3) prema tablici 4; KO - koeficijent obujma motora prema Tablici 4 koji se uvećava ovisno o razini emisije ispušnih plinova na način da se za razinu emisije ispušnih plinova: EURO III uvećava za 5, EURO II uvećava za 10 i EURO I uvećava za 15.

Znači, da bi se mogao utvrditi posebni porez na rabljeni motocikl pored obujma motora i datuma prve registracije koje ste naveli, potrebno je znati i razinu emisije ispušnih plinova (utvrđuje se na temelju certifikata o sukladnosti odnosno potvrde proizvođača).

Napominjemo da sukladno čl. 11. Pravilnika o poseb-nom porezu na motorna vozila (Nar. nov., br. 1/17. i 2/18.) ako podnositelj prijave ne može podnijeti dokaz o razini emisije ispušnih plinova za motorno vozilo iz čl. 5. st. 1. t. 2. i 4. Zakona, uzima se da je razina emisije ispušnih plinova Euro I.

Završno upućujemo vas na web stranicu Carinske upra-ve gdje imate informativni kalkulator za izračun posebnog poreza temeljem Tablice 1 Pravilnika: https://carina.gov.hr/pristup-informacijama/propisi-i-sporazumi/trosarin-sko-postupanje/dodatne-informacije-o-trosarinama-i-po-sebnim-porezima/posebni-porez-na-motorna-vozila-3650/informativni-kalkulator-za-izracun-ppmv-a/4838.

SUDSKA PRAKSA

OBVEZNO PRAVO*

49. BITNI SASTOJCI UGOVORA O DJELU (čl. 590. ZOO-a)Kod ugovora o djelu (kod kojeg su stranke naru-čitelj i izvođač) za razliku od ugovora o radu (kod kojeg su stranke poslodavac i radnik), između ostalog, postoji dužnost izvođača obaviti određeni posao (bitan je rezultat rada), a ne obavljati preu-zeti posao, kao što je to slučaj kod ugovora o radu.

(Vrhovni sud RH, Revr 298/14-2, od 27. svibnja 2015.)

„U postupku je utvrđeno: Ý da je tuženik 30. lipnja 2010. oglasio kod Hrvatskog

zavoda za zapošljavanje, Područna služba K., slobod-no radno mjesto za grafičkog dizajnera,

Ý da je oglas objavljen 1. srpnja 2010. i trajao je do 7. srpnja 2010.,

Ý da su navedeni uvjeti u oglasu bili završena srednja škola u trajanju od 4 godine, viša ili prvostupanjska, fakultet, akademija, magisterij, doktorat, napredno poznavanje informatike, poznavanje engleskog jezi-ka, radno mjesto u K., iskustvo od jedne godine, rad na određeno vrijeme s punim radnim vremenom,

* Odluke sudova temelje se na odredbama Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96. i 112/99. – dalje: ZOO) i Zako-na o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05., 41/08., 125/11. i 75/15. – dalje ZOO/05).

DOMAĆA SUDSKA PRAKSA I STAJALIŠTA Ý da je tužiteljica s ostalim kandidatima pristupila raz-

govoru sa vlasnikom obrta i kontakt osobom Z. J., Ý da ne postoji odluka o izboru kandidata i da li su pri-

javljeni kandidati ispunili uvjete natječaja, kao niti odluka o zasnivanju radnog odnosa s tužiteljicom.

Polazeći od tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostu-panjski sud je odbio glavni tužbeni zahtjev zaključivši kako tužiteljica nije sa tuženikom sklopila ugovor o radu nego da je u konkretnom slučaju riječ o ugovoru o djelu, a drugo-stupanjski sud je u navedenom dijelu potvrdio odluku suda prvog stupnja primjenom odredbe čl. 375. st. 5. ZPP.

Naime, odredbom čl. 12. st. 4. ZR propisano je ako po-slodavac prije početka rada ne sklopi sa radnikom ugovor o radu u pisanom obliku ili mu ne izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, smatra se da je sa radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

Međutim, primjena navedene odredbe ovisi o okolno-stima svakog konkretnog slučaja, stoga su nižestupanj-ski sudovi, upravo razmatrajući sve okolnosti, pravilno utvrdili da su stranke sklopile ugovor o djelu te da u konkretnom slučaju ugovor o radu ne postoji. Stoga nisu osnovani navodi revidenta kako je riječ o neoborivoj za-konskoj presumpciji.

Naime, tužiteljica sa tuženikom nije potpisala nikakav ugovor, niti je tražila potpisivanje istoga, nije dolazila u prostorije tuženika, nego je komunicirala isključivo putem e-maila i to prilikom realizacije točno određenih projekata kako je utvrđeno tijekom postupka.


SUDSKA PRAKSAPrema odredbi čl. 590. st. 1. Zakona o obveznim odnosi-

ma (Nar. nov., br. 35/05. i 41/08. - dalje: ZOO), ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari ili izvršenje kakva fizič-kog ili intelektualnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

U tom smislu bitni sastojci ugovora o djelu su djelo i na-knada. Kod ugovora o djelu (kod kojeg su stranke naručitelj i izvođač) za razliku od ugovora o radu (kod kojeg su stranke poslodavac i radnik), između ostalog, postoji dužnost izvođa-ča obaviti određeni posao (bitan je rezultat rada), a ne obav-ljati preuzeti posao, kao što je to slučaj kod ugovora o radu. Stoga iz samih utvrđenja nižestupanjskih sudova upravo proizlazi da je u konkretnom slučaju riječ o ugovoru o djelu, a koje utvrđenje je tužiteljica i zatražila alternativnim tužbe-nim zahtjevom, premda isti nije predmetom ove revizije.“

50. UGOVOR O DJELU – NAKNADA ZA OBAVLJANJE DODATNIH POSLOVA (čl. 600. ZOO-a)Tužitelj je obvezu nadzora na izvršenim radova morao vršiti do završetka građevinskih radova na spornom dijelu auto-ceste, pa kako je tuženik u cijelosti isplatio ugovorenu cijenu, to je neosno-van zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa, a za razdoblje u kojem je došlo do kašnjenja s radovima. Ne radi se o naknadnim poslovima za koje bi tužitelj osnovano mogao potraživati naknadu za izvršene usluge.

(Vrhovni sud RH, Revt 310/12-2, od 22. svibnja 2013.)

„Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.329.037,50 kn, zajedno s pripadajućim kama-tama, a koji iznos tužitelj potražuje za obavljanje radova stručnog nadzora nad izvedbom građevinskih radova na autocesti R. – R., dionica J. – P., a koje radove je tužitelj obavljao 7 mjeseci duže od ugovorenog perioda.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno: Ý da je između stranka bio sklopljen Ugovor o obav-

ljanju usluga stručnog nadzora nad izvedbom građe-vinskih radova na auto-cesti R. R., dionica J. – P. pod brojem 45212-400-5493/03,

Ý da je navedeni ugovor bio sklopljen temeljem pismene ponude tužitelja i nakon provedenog javnog natječaja,

Ý da je prema ponudi cijena tužitelja za obavljanje usluga bila određena u visini od 2,49% vrijednosti građevinskih radova auto-ceste koje su izvodile treće pravne osobe i za koje radove je predračunska vrijed-nost bila utvrđena u iznosu od 75.000.000,00 kuna,

Ý da je tužitelj u ponudi naveo cijenu od 1.867.500,00 kn, bez PDV-a,

Ý da je Ugovorom bilo određeno da je rok za izvedbu radova 12 mjeseci, odnosno do završetka radova te ishođenja uporabnih dozvola i izrade okončanih obračuna izvršenih radova,

Ý da su radovi bili izvedeni sa zakašnjenjem od 7 mje-seci, točnije do 25. lipnja 2005., a tehnički pregled je izvršen 30. lipnja 2005.,

Ý da je tužitelj bio angažiran za cijeli period do završet-ka radova, odnosno do izdavanja uporabne dozvole,

Ý da je ugovorena cijena, zajedno s PDV-om bila ispla-ćena tužitelju,

Ý da je tuženik ugovorenu cijenu isplatio tužitelju pre-ma ukupno 18 isporučenih privremenih situacija koje je tuženik ovjerio,

Ý da stranke nisu sklopile aneks osnovnom ugovoru, a glede produženja rokova.

Obzirom na takva činjenična utvrđenja sud drugoga stup-nja zaključuje da je između parničnih stranaka zaključen ugovor o djelu u smislu odredbe čl. 600. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. – dalje: ZOO), s time da je rok za izvršenje usluga od strane tužitelja iznosio 12 mjeseci, odnosno do završetka radova te ishođenja uporabnih dozvola i izrade okončanih obračuna izvršenih radova.

Kako je tužitelj obvezu nadzora na izvršenim radova morao vršiti do završetka građevinskih radova na spor-nom dijelu auto-ceste, te kako je tuženik u cijelosti isplatio ugovorenu cijenu, u skladu s isporučenim situacijama od strane tužitelja, to je ocijenjen neosnovanim zahtjev tuži-telja za isplatu utuženog iznosa, a za razdoblje u kojem je došlo do kašnjenja s radovima, dakle za ukupno 7 mjeseci. Stoga se ne radi o naknadnim poslovima za koje bi tužitelj osnovano potraživao naknadu za izvršene usluge.

Osim toga, sud drugoga stupnja smatra da tužitelj po-grešno cijeni da je tužbeni zahtjev valjalo ocijeniti kao za-htjev za naknadu štete, budući da iz činjenica navedenih u tužbi, odnosno činjenica utvrđenih tijekom postupka, ne proizlazi da bi tuženik zakasnio odnosno propustio izvršiti bilo koju ugovornu odredbu.

S navedenim shvaćanjem drugostupanjskog suda u ci-jelosti je suglasan revizijski sud, pa se revident u smislu odredbe čl. 396. a. st. 1. ZPP upućuje na razloge drugostu-panjske presude.“

51. ZASTARA NAKNADE ŠTETE NASTALE POVREDOM UGOVORNE OBVEZE (čl. 376. ZOO-a)S obzirom da za ispunjenje obveze iz ugovora o djelu nije propisan posebni zastarni rok, obveza iz tog ugovora zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina, pa s time u skladu i potraži-vanje naknade štete iz tog ugovora zastarijeva u istom roku.

(Županijski sud u Splitu, Gžnš - 268/10, od 30. listopada 2013.)

„Predmet spora je zahtjev za naknadu materijalne šte-te koju je tužitelj pretrpio jer tuženik nije uredno ispunio svoju ugovornu obvezu popravka tužiteljevog automobila.

Zahtjev se temelji na tvrdnji da je tužitelj dao tuženiku na popravak svoj automobil u studenom mjesecu 1997. g. (reparatura motora), koji popravak tuženik nije izvršio po pravilima struke radi čega je, radi uklanjanja nedostataka na popravku, automobil još u tri navrata tuženik poprav-ljao, zadnji put 2001. g. o čemu je tuženik dao izjavu 13. lipnja 2001. g., time da ni naknadnim popravcima tuženik nije otklonio nedostatke svog rada.

Ne baveći se prigovorom promašene pasivne legitimaci-je prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev zbog zasta-re potraživanja jer je tužba podnesena tek 7. srpnja 2006. g., nakon proteka rokova iz čl. 376. Zakona o obveznim od-nosima (Nar. nov., br. 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 91/96.,


SUDSKA PRAKSA112/99. i 88/01., dalje: ZOO), u vezi čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05. i 41/08.).

U izloženim okolnostima, suprotno stavu žalitelja, pra-vilna je ocjena prvostupanjskog suda o osnovanosti prigo-vora zastare potraživanja i to iz sljedećih razloga.

Već iz tvrdnji o činjenicama na kojima se temelji tuž-beni zahtjev proizlazilo bi da tužitelj potražuje naknadu materijalne štete zbog neispunjenja obveze tuženika da sukladno pravilima struke izvrši popravak tužiteljevog vo-zila, koju obvezu bi tuženik preuzeo temeljem ugovora o djelu iz čl. 600. ZOO.

Prema odredbi čl. 376. st. 3. ZOO potraživanje nakna-de štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze. S obzirom da za ispunjenje obveze iz ugovora o djelu nije propisan poseb-ni zastarni rok obveza iz tog ugovora zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina iz čl. 371. ZOO, pa s time u skladu i potraživanje naknade štete iz tog ugovora zastari-jeva u istom roku, pri čemu se vrijeme dospijeća potraživa-nja naknade štete ravna po vremenu ispunjenja obveze iz ugovora o djelu (jednako pravno stajalište u odluci VSRH br. Rev 455/07 od 26. svibnja 2009. g.).

Kako je tuženik, prema tvrdnjama tužitelja, bio dužan uredno ispuniti svoju obvezu iz ugovora o djelu još u stu-denom mjesecu 1997. g., što nije učinio ni u lipnju mjese-cu 2001. u ponovnom pokušaju otklanjanja nedostataka na radu popravka vozila, to je predmetna tužba koja je podnesena u srpnju 2006. g. očigledno podnesena izvan rečenog zastarnog roka.

Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost pobijane presude jer isprava na koju se poziva žalitelj (izjava tuženika u prilogu tužbe) sadržajno nema pravno značenje priznanja duga koji bi rezultirao prekidom zasta-rijevanja. Prema odredbi čl. 387. st. 1. ZOO zastarijevanje se prekida kad dužnik prizna dug, a priznanje duga može se učiniti ne samo izjavom vjerovniku, nego i na posredan način, kao što je davanje otplate, plaćanje kamata dava-nje osiguranja. U svakom slučaju priznanje duga mora biti takvo da se njime na nedvojben način očituje dužnikova volja da dug zaista priznaje. To priznanje, kao temelj za prekid zastare, mora biti jasno, određeno i bezuvjetno i mora se dati u tijeku zastarnog roka. U

konkretnom slučaju isprava na koju se poziva žalitelj ne udovoljava zahtjevima određenog priznanja duga jer tom ispravom tuženik samo potvrđuje da je obavio radove poprav-ka na tužiteljevom vozilu (što može biti od značaja samo za spornu pasivnu legitimaciju), međutim, ta se izjava sadržajno uopće ne odnosi na odštetnu tuženikovu odgovornost.“

52. POJAM MENADŽERSKOG UGOVORA (opće odredbe ZOO-a)Menadžerski ugovor se ne temelji na odredbama ZR-a, već na odredbama ZOO-a i ima određene zna-čajke ugovora o djelu. Kod zaključenja menadžer-skog ugovora pitanja prava i obveza ugovornih stranaka nisu ograničena odredbama ZR-a.

(Vrhovni sud RH, Revr 219/10-2, od 16. ožujka 2011.)

„U postupku pred sudovima utvrđeno je: Ý da je tužitelj-protutuženik s tuženikom-protutužite-

ljem 3. ožujka 2003. sklopio ugovor o radu managera

direktora sektora informatike i od tog dana obavljao poslove skladno tom ugovoru;

Ý da su ugovorom o radu managera direktora sektora informatike od 3. ožujka 2003. u čl. 12., kojim je ure-đeno trajanje i raskid tog ugovora, ugovorne stranke odnosno stranke u ovom postupku, ugovorile da se taj ugovor sklapa na neodređeno vrijeme, a stupa na snagu i primjenjuje se počevši od 1. travnja 2003. (točka 1.), da svaka ugovorna strana može raskinuti taj ugovor (jednostrani raskid ugovora) iz bilo kojeg razloga i bez obrazloženja pod uvjetom da uz pisanu obavijest obavijesti drugu ugovornu stranu o raskidu ugovora, dok je drugi uvjet otkaz ugovora uz otka-zni rok od 60 dana (točka 2.), da je raskid ugovora od strane društva (tuženika-protutužitelja) osnova i za otkaz radnog odnosa te da na temelju sporazuma ugovornih strana manager (tužitelj-protutuženik) može biti raspoređen na koje drugo radno mjesto u društvu uz uvjete predviđene aktima društva za ta-kvo radno mjesto te da će u navedenom slučaju ugo-vorne strane primjerenim ugovorom iznova urediti svoje međusobne odnose (točka 3.);

Ý da je tuženik-protutužitelj 4. studenoga 2003. donio odluku o otkazu ugovora o radu managera, kojom je na temelju odredbe čl. 12. st. 2. ugovora o radu jed-nostrano otkazao predmetni ugovor bez obrazloženja pisanim putem, uz poštivanje ugovorenog otkaznog roka od 60 dana;

Ý da je tužitelju-protutuženiku radni odnos kod tuže-nika-protutužitelja prestao 15. ožujka 2004. nakon korištenja godišnjeg odmora i protekom otkaznog roka od 60 dana.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su ocijenili da su stranke u ovom postupku sklopile ugovor koji je po svom sadržaju menadžerski ugovor, da se taj ugo-vor ne temelji na odredbama Zakona o radu (Nar. nov., br. 38/95., 54/95., 65/95., 17/01., 82/01., 114/03. i 142/03. – dalje: ZR), već na odredbama Zakona o obveznim odnosi-ma (Nar. nov., br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 129/00. i 88/01. – dalje: ZOO) zbog čega ugovorne strane kod sklapanja tog ugovora nisu ogra-ničene odredbama ZR u pogledu ugovaranja trajanja ugo-vora, razloga raskida ugovora i trajanja otkaznog roka, pa su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan.

U revizijskom stadiju postupka sporno je predstavlja li ugovor o radu managera direktora sektora informatike kojeg su stranke sklopile 3. ožujka 2003. menadžerski ugovor ili ne.

Revident u reviziji navodi da ZR i ZOO ne definiraju pojam menadžerskog ili managerskog ugovora, već se taj pojam koristi u novinarsko-političkom kolokvijalnom govoru. Smatra da je u Republici Hrvatskoj radni odnos reguliran ZR pa se na sklapanje, valjanost, prestanak i na druga pitanja vezana uz prestanak ugovora o radu mora prvenstveno primijeniti ZR, a tek ako ta pitanja nisu re-gulirana ZR primjenjuju se opći propisi obveznog prava, odnosno ZOO.

Prema shvaćanju ovog revizijskog suda sudovi su pra-vilno primijenili materijalno pravo kada su, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, zauzeli pravno shvaćanje da ugovor o radu managera direktora sektora informatike ko-jeg su stranke sklopile 3. ožujka 2003. po svom sadržaju


SUDSKA PRAKSApredstavlja menadžerski ugovor, da odredbe čl. 12. točka 2. i 3. spornog ugovora nisu ništave, da je taj ugovor pre-stao na ugovorom određeni način, tj. raskidom u smislu odredbe čl. 12. točka 2. i 3. tog ugovora te da tuženikova-protutužiteljeva odluka o otkazu ugovora o radu managera od 4. studenog 2003., kao i odluka od 21. studenog 2003. nisu nedopuštene zbog čega tužitelj-protutuženik nije u radnom odnosu od tuženika-protutužitelja, niti ga tuženik-protutužitelj nije obvezan vratiti na rad.

Tužitelj-protutuženik je sa tuženikom-protutužiteljem 3. ožujka 2003. sklopio ugovor o radu managera za radno mjesto direktora sektora informatike, koji i po pravnom shvaćanju ovog suda ima značaj menadžerskog ugovora.

Menadžerski ugovor se ne temelji na odredbama ZR, već na odredbama ZOO i ima određene značajke ugovora o dje-lu. Kod zaključenja menadžerskog ugovora pitanja prava i obveza ugovornih stranaka nisu ograničena odredbama ZR. Kako se dakle, na tzv. menadžerski ugovor primjenjuje ZOO takvim ugovorom dopušteno je ugovoriti i jednostrani ra-skid. Zbog toga su sudovi pravilno ocijenili da nisu ništave odredbe čl. 12. točka 2. i 3. spornog ugovora o radu manage-ra u dijelu kojim je ugovoren jednostrani raskid.

Nakon što je tuženik-protutužitelj odlukom od 4. stu-denog 2003. raskinuo sporni ugovor i donio odluku o otkazu ugovora o radu managera od 3. ožujka 2003., u smislu odredbe čl. 12. točka 2. i 3. spornog ugovora, kraj činjenice da su stranke u ovom postupku, kao ugovorne stranke ugovorile da na temelju sporazuma ugovornih strana manager može biti raspoređen na drugo mjesto, ali je takav sporazum očito izostao, tužitelju-protutuženiku je radni odnos prestao kod tuženika-protutužitelja 15. ožujka 2004. nakon korištenja godišnjeg odmora i protekom otka-znog roka od 60 dana.“

53. MENADŽERSKI UGOVOR I UGOVOR O DJELU (čl. 17. ZOO-a)Managerski ugovor ima, po svojem sadržaju, djelomično značaj ugovora o djelu i djelomično značaj ugovora o radu. Zbog toga se na odredbe ugovora koji imaju karakter menadžerskog ugo-vora primjenjuju i odredbe Zakona o obveznim odnosima. S obzirom da menadžerski ugovor ima određene značajke ugovora o djelu sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje.

(Vrhovni sud RH, Revr 59/12-2, od 10. listopada 2012.)

„U postupku je utvrđeno: Ý da su stranke sklopile ugovor o radu (managerski

ugovor) od 16. listopada 2000. za radno mjesto di-rektor društva,

Ý da su nakon toga sklopile sporazum 3. rujna 2003. kojim su ugovorile da će tužitelj obavljati poslove savjetnika za ekonomska pitanja i za neto plaću u iznosu 11.863,30 kn, time da taj sporazum ima zna-čaj ugovora o radu,

Ý da su stranke 9. siječnja 2004. sklopile novi ugovor o radu za navedeno radno mjesto savjetnika uprave za ekonomska pitanja,

Ý da je tužitelj-protutuženik redovito dolazio na posao u radnom prostoru tuženika-protutužitelja u Dubrovniku,

Ý da tuženik-protutužitelj nije u cijelosti isplatio plaću tužitelju-protutuženiku prema ugovorima o radu.

Polazeći od naprijed navedenih utvrđenja nižestupanj-ski sudovi zaključili su da tuženik-protutužitelj nije bio ovlašten jednostrano smanjiti tužitelju-protutuženiku pla-ću, jer je tužitelj-protutuženik redovito dolazio na posao, a tuženik-protutužitelj ga nije opominjao ni usmeno ni pi-smeno, niti mu je otkazao ugovor o radu zbog tog razloga, zbog čega su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev i naložili tu-ženiku-protutužitelju da tužitelju-protutuženiku isplati ra-zliku plaće za 2003. u iznosu 22.176,40 kn na temelju me-nadžerskog ugovora od 16. listopada 2000., razliku plaće na temelju ugovora o radu od 9. siječnja 2004. za razdoblje od srpnja 2004. do studenoga 2005. u iznosu 185.859,00 kn, neosnovano zadržani dio plaće u iznosu 602,00 kn, te protutužbeni zahtjev radi povrata isplaćene plaće za 2003. u iznosu 90.183,79 kn.

U konkretnoj situaciji stranke su sklopile Ugovor o radu (managerski ugovor) 16. listopada 2000. za radno mjesto direktora, pa pitanja prava i obveza ugovornih strana nisu ograničena odredbama Zakona o radu (Nar. nov., br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 114/03., 30/04., 137/04. – pročišćeni tekst - dalje: ZR), jer takav ugovor ima po svojem sadržaju djelomično značaj ugovora o djelu i djelomično značaj ugovora o radu.

Zbog toga se na ugovorne odredbe koje imaju karakter menadžerskog ugovora primjenjuju odredbe Zakona o ob-veznim odnosima (Nar. nov., br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 112/99., 88/01. - dalje: ZOO) koje odredbe se u ovom postupku primjenjuju na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05., 41/08.). S obzirom da menadžerski ugo-vor ima određene značajke ugovora o djelu prema odredbi čl. 17. st. 1. ZOO sudionici u obveznom odnosu dužni iz-vršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje.

Kako je navedenim ugovorom ugovoreno u čl. 2. da je direktor zaposlenik društva pa mu prema odredbi čl. 13. toga ugovora pripada plaća uvećana postotak za koji se na razini društva povećava plaća ukupnom broju zaposleni-ka, a pripada mu pravo i na druge dopunske stimulacije koje se isplaćuju tijekom godine, pa su zbog toga nižestu-panjski sudovi pravilno dosudili tužitelju-protutuženiku iznos 22.176,40 kn imajući u vidu postotak za koji se u 2003. povećala plaća ukupnom broju zaposlenika.

Prema odredbama čl. 90. ZR poslodavac je dužan rad-niku isplatiti plaću nakon obavljenog rada u bruto iznosu.

S obzirom da su nižestupanjski sudovi utvrdili da tu-ženik-protutužitelj nije tužitelju-protutuženiku u cijelosti isplatio plaću prema odredbama ugovora o radu, već mu je jednostrano uskratio dio plaće, pravilno su nižestupanj-ski sudovi dosudili tužitelju-protutuženiku razliku plaće za razdoblje od srpnja 2004. do studenoga 2005. u iznosu 185.859,00 kn i iznos 602,00 kn s osnova manje isplaćene plaće za srpanj 2004.

Nižestupanjski sudovi pravilno su zaključili da je tu-ženik-protutužitelj mogao, u slučaju da tužitelj-protutu-ženik nije dolazio na posao i nije obavljao poslove prema ugovoru o radu, dakle ukoliko je prekršio obveze iz rad-nog odnosa, primjenom odredbi ZR sankcionirati takvo ponašanje tužitelja-protutuženika otkazom ugovora o radu, ali nije bio ovlašten zbog tih razloga jednostrano mu uskratiti dio plaće.“


SUDSKA PRAKSA54. USTUP TRAŽBINE (čl. 80. ZOO-a/05)

Ustup tražbine (cesija) je prijenos otuđive tražbine od dosadašnjeg vjerovnika (ustupitelja - cedenta) na novog vjerovnika (primatelja - cesionara), a dužnik (cesus) i tražbina ostaju isti. Dakle, promje-nom vjerovnika nije izmijenjen sadržaj obveznog odnosa – identitet obveznog odnosa ostaje isti.

(Vrhovni sud RH, Revt 342/14-2, od 9. rujna 2015.)

„Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu po osnovu sklopljenog ugovora o ustupu tražbine (cesiji) prema tuže-niku kao dužniku (cesus) tražbine, a kojeg je tužitelj kao primatelj tražbine (cesionar) sklopio s dosadašnjim vjerov-nikom - ustupiteljem (cedentom) „M.“ d.o.o. Z.

Prvostupanjski sud je prihvatio zahtjev tužitelja cijene-ći utvrđenim:

Ý da su tuženik kao naručitelj i „M.“ d.o.o. Z. kao izvo-đač 16. listopada 2007. sklopili Ugovor o poslovnoj suradnji koji po svom sadržaju odgovara ugovoru o djelu (čl. 590. Zakona o obveznim odnosima Nar. nov., br. 35/05., 41/08. i 125/11. – dalje: ZOO), koji naručeni posao je izvođač obavio bez nedostataka, i za koji posao mu je tuženik dužan platiti naknadu, - da su „M.“ d.o.o. Z. temeljem navedenog ugovora tuženiku izdale račun br. 08-21 od 23. rujna 2008. na iznos od 333.019,90 kuna,

Ý da je tužitelj temeljem sklopljenog Ugovora o poslov-noj suradnji s društvom „M.“ d.o.o. Z. od 14. ožujka 2008. istom izdao račun br. 08-05 od 30. rujna 2008. na iznos od 330.019,90 kuna, te - da je Ugovorom o cesiji od 15. listopada 2008. sklopljenim između društva „M.“ d.o.o. Z. kao vjerovnika – ustupitelja (cedenta) i tužitelja kao novog vjerovnika - prima-telja tražbine (cesionara) izvršen prijenos tražbine iz Ugovora od 10. ožujka 2008. prema tuženiku kao dužniku tražbine (cessus) u iznosu od 333.019,90 kuna na tužitelja kao novog vjerovnika (cesionara).

Drugostupanjski sud je prihvaćajući žalbu tuženika preinačio prvostupanjsku presudu na način da je odbio za-htjev tužitelja na isplatu cijeneći da su tuženik kao naruči-telj i „M.“ d.o.o. Z. kao izvođač 16. listopada 2007. sklopili Ugovor o poslovnoj suradnji, temeljem kojeg ugovora je društvo „M.“ d.o.o. Z. je tuženiku izdao račun br. 08-21 od 23. rujna 2008. na iznos od 333.019,90 kuna, te da je tu-žitelj bio u poslovnoj suradnji s društvom „M.“ d.o.o. Z. na temelju ugovora o poslovnoj suradnji od 14. ožujka 2008. osnovom kojeg je društvo „M.“ d.o.o. Z. po računu br. 08-05 od 30. rujna 2008. dugovalo tužitelju 330.019,90 kuna. No, drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku pre-sudu našavši da je prvostupanjska presuda utemeljena na pogrešnom zaključku da je Ugovorom o cesiji od 15. listo-pada 2008. na tužitelja prenesena upravo utužena tražbi-na, a što ne proizlazi iz spisa, jer su činjenice na kojima tu-žitelj temelji tužbeni zahtjev u suprotnosti s ispravama na koje se poziva u tužbi (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a). Naime, da iz Ugovora o cesiji od 15. listopada 2008. proizlazi da je na tužitelja prenesena tražbina koju društvo „M.“ d.o.o. Z. ima prema tuženiku na temelju Ugovora od 10. ožuj-ka 2008. u iznosu od 333.019,90 kuna, a ne tražbina po Ugovoru od 16. listopada 2007. na koju se tužitelj poziva u tužbi, dok Ugovor od 10. ožujka 2008. ne prileži spisu.

Međutim, iako je u Ugovoru o cesiji od 15. listopada 2008. naveden prijenos tražbine prema Ugovoru od 10. ožujka 2008., račun kojeg je društvo „M.“ d.o.o. Z. izdao tuženiku br. 08-21 od 23. rujna 2008. odnosi se na kon-zultantske usluge po Ugovoru od 16. listopada 2007. odre-đujući ustupljenu tražbinu predmetnim Ugovorom o cesiji tužitelj se u ovršnom prijedlogu, podnesku od 12. listopa-da 2010., podnesku od 6. svibnja 2011., te dalje tijekom postupka, poziva upravo na tražbinu koja se temelji na ra-čunu cedenta br. 08-21 od 23. rujna 2008., pa i izrijekom na prenesenu (ustupljenu) tražbinu upravo prema Ugovo-ru o poslovnoj suradnji od 16. listopada 2007., dok tuženik u odgovoru na tužbu, te do zaključenja glavne rasprave identitetu prenesene tražbine nije prigovorio. Što više, tu-ženik je istakao upravo prigovore postojanja, dospijeća i visine tražbine (da posao iz Ugovora o poslovnoj suradnji nije izvršen i obavljen kako je ugovoreno) prema ustupite-lju temeljem Ugovora od 16. listopada 2007., i koje prigo-vore je prvostupanjski sud raspravio.

Naime, u smislu odredbi čl. 80. do 89. ZOO-a ustup tražbine (cesija) je prijenos otuđive tražbine od dosadaš-njeg vjerovnika (ustupitelja - cedenta) na novog vjerov-nika (primatelja - cesionara), a dužnik (cesus) i tražbina ostaju isti. Dakle, promjenom vjerovnika nije izmijenjen sadržaj obveznog odnosa – identitet obveznog odnosa ostaje isti.

Kako tuženik tijekom postupka nije prigovorio činje-ničnim navodima tužitelja po osnovi identiteta prenesene tražbine iz Ugovora od 16. listopada 2007. (činjenica koja nije osporena – čl. 221. ZPP-a), to su proturječni razlozi prvostupanjske i drugostupanjske presude (koje identitet prenesene tražbine cijene prema Ugovoru od 10. ožujka 2008. na koji se tužitelj tijekom postupka ne poziva i koji ugovor ne prileži spisu) o ovim odlučnim činjenicama.“

55. UGOVOR O KOOPERACIJI (čl. 600. ZOO-a)Ugovor o kooperaciji je neimenovani ugovor, koji kao takav nije propisan pozitivnim propisima. No, glede tog ugovora vrijede opća pravila ob-veznog, odnosno ugovornog prava. Sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje.

(Vrhovni sud RH, Rev-x 939/11-2, 5. veljače 2014.)

„U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvr-đeno:

Ý da su parnične stranke 19. studenog 1993. sklopile Ugovor o kooperaciji, kojim se tuženik obvezao tužite-lju kao kooperantu prema situaciji na tržištu u okviru ugovorenih poslova osigurati rad, voditi komercijalne i knjigovodstvene poslove i osiguravati mu propisanu dokumentaciju za praćenje izvršenja radova,

Ý da se prema istom ugovoru tuženik obvezao ispostavi-ti račun naručitelju radova u roku od 8 dana od dana primitka ovjerene dokumentacije od strane tužitelja,

Ý da se tuženik obvezao ovjereni račun tužitelja ispla-titi u roku od 15 dana od dana prispijeća sredstava na žiro račun tuženika, dakle po plaćanju računa od strane naručitelja radova,

Ý da je tuženik imao pravo na proviziju u visini od 3% iznosa računa kao naknadu za svoje usluge,


SUDSKA PRAKSA Ý da je tužitelj obavio određene radove za investitora

H. i da je ovjerene situacije po naručitelju radova do-stavio tuženiku,

Ý da je tuženik u ugovorenom roku od 8 dana isposta-vio, u skladu s ovjerenim situacijama, račun naruči-telju radova,

Ý da je tuženik u roku od 15 dana po izvršenom pla-ćanju od naručitelja radova izvršio plaćanje prema računima koje mu je ispostavio tužitelj,

Ý da tuženik prema tužitelju nije kasnio s plaćanjem, odnosno da je plaćanje vršeno u skladu s ugovore-nim rokovima,

Ý da je tuženik protiv investitora H. vodio parnicu kod Trgovačkog suda u Zagrebu i da je u parnici uspio, a u toj parnici je investitor bio obvezan tuženik platiti iznos od 196.349,75 kn, zajedno sa zateznom kama-tom od 29. studenog 1996. do isplate, kao i troškove postupka u iznosu od 25.817,95 kn, time da je tuže-nik po navedenoj presudi u konačnici naplatio iznos od 420.995,49 kn.

Pravilno sud drugoga stupnja kod toga zaključuje da se Ugovor o kooperaciji sklopljen između parničnih stranaka ne može smatrati ugovorom o ortakluku u smislu odredbe pravnog pravila paragrafa 1175. Općeg građanskog za-konika, a na što ukazuje revident, a niti ugovorom o po-sredovanju u smislu odredbe čl. 813. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. – dalje: ZOO).

Naime, da bi se radilo o ugovoru o ortakluku bilo je potreb-no da dvije ili viša osoba ulože svoj rad, odnosno svoj rad i sredstva radi ostvarivanja zajedničke koristi, a što u konkret-nom slučaju ne proizlazi iz odredbi Ugovora o kooperaciji. Isto tako ne radi se ni o ugovoru o posredovanju budući da tuženik nije dovodio u vezu tužitelja s krajnjim naručiteljem, koji bi onda s tužiteljem sklapao određeni ugovor.

Pogrešno je međutim shvaćanje drugostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju pravni odnos između stranaka treba cijeniti kao ugovor o djelu u smislu odredbe čl. 600. ZOO. Naime, kod ugovora o djelu izvođač se obvezuje obavi-ti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari ili izvršenje kakva fizičkog ili intelektualnog rada, a naru-čitelj se obvezuje mu za to platiti odgovarajuću naknadu. U konkretnom slučaju tuženik nije naručitelj posla, već je isti ugovorio obavljanje određenog posla s naručiteljem, a samo izvršenje tog posla je povjerio kao izvođač tužitelju.

Iz utvrđenih činjenica proizlazi da je obveza tužitelja prema sklopljenom Ugovoru o kooperaciji bila prema tu-ženiku da vrši prijevozničke (građevinske) usluge u podu-zeću tuženika autoprijevozničkom i građevinskom meha-nizacijom. Tužitelj se nadalje obvezao biti na raspolaganju tuženiku od dana potpisa ugovora, te da će svaki posao obaviti u dogovorenom roku, po cijeni utvrđenoj prije po-četka svakog preuzetog posla, te o izvršenim radovima voditi dokumentaciju i ovjeriti tu dokumentaciju od naru-čitelja radova. Tuženik je pak bio dužan prema tužitelju i prema situaciji na tržištu osigurati tužitelju rad, voditi komercijalne i knjigovodstvene poslove i snabdijevati tuži-telja dokumentacijom za praćenje izvršenja radova.

Glede plaćanja bilo je ugovoreno da tužitelj nakon obav-ljenog rada i ovjerene dokumentacije istu dostavi tuženiku, koji je pak bio dužan u roku od 8 dana od primitka iste is-postaviti račun naručitelju radova. Tuženik se obvezao tuži-

telju ispostavljeni račun platiti u roku od 15 dana od dana prispijeća sredstva na žiro-račun tuženika, dakle u roku od 15 dana od kada je naručitelj radova to platio tuženiku.

U postupku je isto tako utvrđeno da je tuženik sve raču-ne ispostavio naručitelju u ugovorenom roku, te da je sva plaćanja izvršio prema tužitelju u roku iz čl. 6. Ugovora o kooperaciji.

Prema shvaćanju revizijskog suda u konkretnom slu-čaju sklopljeni Ugovor o kooperaciji je neimenovani ugo-vor, koji kao takav nije u vrijeme sklapanja bio propisan pozitivnim propisima. No, glede tog ugovora vrijede opća pravila obveznog, odnosno ugovornog prava.

Prema odredbi čl. 17. st. 1. ZOO sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje. Kod toga prema odredbi čl. 262. st. 1. ZOO vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

U konkretnom slučaju tuženik je u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju u svemu kako je ona glasila, pa je pravilno ocijenjeno neosnovanim traženje tužitelja da mu tuženik plati utuženi iznos. Činjenica da je tužitelj sklopio nepovoljan ugovor, ne može utjecati na osnova-nost postavljenog tužbenog zahtjeva u ovom predmetu.“

56. UGOVORI O PRIJENOSU POSLOVNIH UDJELA – NIŠTETNOST UGOVORA (čl. 103. ZOO-a)Sklapanje ugovora o prijenosu poslovnih udjela ima i svoj obveznopravni karakter. Predmet obve-ze iz ugovora je prijenos poslovnog udjela. Takva ugovorna obveza je moguća, dopuštena i određe-na i nije protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

(Visoki trgovački sud RH, Ref. 52 Pž-568/2016-2, od 14. veljače 2017.)

„Temeljna načela Zakona o obveznim odnosima pred-stavljaju okvir i putokaz sudionicima prilikom njihovih međusobnih odnosa i ona se mogu primjenjivati bilo sa-mostalno bilo kao konkretizacija u pojedinim institutima. Tužitelj navodi da su sporni ugovori protivni načelu savje-snosti i poštenja (čl. 12. ZOO-a), načelu jednake vrijednosti davanja (čl. 15. ZOO-a), zabrani uzrokovanja štete (čl. 16. ZOO-a), ponašanju i u izvršavanju obveza i ostvarivanju prava (čl. 18. ZOO-a) te da su zbog navedenog protivni pri-silnim propisima i moralu društva što ima za posljedicu ništavost ugovora koji su predmet postupka.

Ujedno žalitelj navodi da je osnovna svrha ugovora bila isključiti oštetiti tužitelja. Značilo bi, dakle, da je povrije-đeno načelo zabrane uzrokovanja štete kao jedno od te-meljnih načela.

Posljedica postupanja protivno navedenom načelu mogla bi biti, uz ispunjenje pretpostavki odgovornosti za štetu, obveza naknade štete, a ne i ništavost određe-nog ugovora.

Povreda načela jednake vrijednosti davanja u konkretnoj situaciji mogla bi dovesti do prekomjernog oštećenja, a u takvoj je situaciji zakonom previđena mogućnost poništenja određenog pravnog posla. Dakle, utvrđenje vrijednosti po-slovnog udjela nije odlučna činjenica za ništavost ugovora.


SUDSKA PRAKSAUgovor između R. i Z. d.o.o. i F. usluge d.o.o. kao za-

stupnik po zakonu prenositelja R. i Z. d.o.o. sklopio je I. R. koji je upisan u sudskom registru kao član uprave koji zastupa pojedinačno i samostalno. Žalitelj tvrdi da se drugi član uprave protivio sklapanju spornog ugovora. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski je sud pravilno utvr-dio da tužitelj tu tvrdnju nije dokazao niti bi ona bila od utjecaja na ishod postupka. Isto tako tužitelj nije dokazao da je protivno pravilima društva R. i Z. d.o.o. da uprava samostalno donosi poslovne odluke pa tako i odluku o prijenosu poslovnog udjela u S. D. d.o.o. Odluku koju je tužitelj dostavio u spis odnosi se na sastav uprave S. D. d.o.o. i prema toj odluci od 10. veljače 2005. upravu člana društva R. i Z. d.o.o. čine dva direktora i sve odluke koje budu donesene od strane tog društva kao člana društva S. D. d.o.o. moraju biti potpisane od oba direktora, jer u pro-tivnom nema obvezujuće značenje za upravu trgovačkog društva S. D. d.o.o. Sporna odluka, iako je predmet ugovora poslovni udjel u S. D. d.o.o., ne odnosi se na situaciju koja je predmet postupka.

Žalitelj tvrdi, iako nije postavio takav zahtjev, da je spornim ugovorom kao član R. i Z. d.o.o. pretrpio štetu zbog ogromne razlike u vrijednosti poslovnog udjela. Kako je ugovor kao uprava sklopio I. R., proizlazi da je u vođe-nju poslova društva propustio primijeniti dužnu pozornost te da stoga postoji njegova odgovornost društvu za štetu. To znači da postoji odgovornost prema R. i Z. d.o.o., a ne prema tužitelju kao članu tog društva. Međutim, tužbeni navodi ne odnose se na tvrdnje o postojanju pretpostavki za odgovornost uprave za naknadu štete, već samo za ni-štavost. Stoga u okviru postojećeg zahtjeva nije moguće odlučivati o zahtjevu za naknadu štete.

Sklapanje ugovora o prijenosu poslovnih udjela ima i svoj obveznopravni karakter i nije protivno prisilnim propisima niti se radi o zabrani sklapanja ugovora jed-noj strani o prijenosu poslovnog udjela na način kako se to dogodilo u konkretnoj situaciji. Predmet obveze iz ugovora je prijenos poslovnog udjela. Takva ugovorna obveza je moguća, dopuštena i određena i nije protiv-na Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. Žalitelj u žalbi navodi da svi sklopljeni ugovori o prijenosu poslovnog udjela predstavljaju je-dan pravni posao kojeg je izvršio jedan od članova druš-tva R. i Z. d.o.o. sa svrhom da pribavi sebi protupravnu imovinsku korist i nanese štetu drugom članu društva i zbog toga ih smatra protivnim moralu društva i ništa-vim prema odredbi čl. 103. st. 1. ZOO-a.

Protivnost moralu društva vrlo je širok pojam i u sfe-ri obveznih odnosa promjenjiva kategorija. Nešto što je danas protivno poslovnom moralu, ne znači da će u dogledno vrijeme o određenim postupcima biti jednako razmatrano, već će se možda raditi o prihvatljivom nači-nu ponašanja. Kvalificirati određene prijevarne namjere ili uzrokovanje štete koje možda i može biti nemoralno, ne znači da pravila obveznog prava ugovora skloplje-nog s takvim namjerama smatraju ništavim. Posljedice koje mogu nastati djelovanjem sudionika u obveznim odnosima moguće je sankcionirati kroz pravne institute koje oštećene mogu dovesti u stanje kakvo je bilo prije određenih radnji i bez učinka ništavosti kako to tužitelj neosnovano smatra.“

57. UGOVORNA KAZNA (čl. 273. ZOO-a)Sporazum o ugovornoj kazni koji su stranke postigle sklapanjem ugovora prestao je važiti među strankama budući da je tužitelj kasnio u ispunjenju obveze iz uzroka za koje ne odgovara. Stoga tuženik nema pravo zahtijevati od tužitelja ugovornu kaznu te istu prebijati s tužiteljevom tražbinom koja je predmet ovoga spora.

(Visoki trgovački sud RH, 9. Pž-100/15-6, od 7. svibnja 2015.)

„Prema čl. 273. st. 4. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.; dalje: ZOO), a koji regulira vjerovniko-va prava (tuženikova) za slučaj da dužnik (izvođač radova tužitelj) zakasni s ispunjenjem obveze, vjerovnik može zahtijevati od dužnika ili ispunjenje obveze ili ugovornu kaznu, za slučaj kad je kazna ugovorena za slučaj neispu-njenja obveze (čl. 273. st. 1. ZOO-a). Međutim prema čl. 272. st. 2. ZOO-a, sporazum gubi pravni učinak ako je do neispunjenja ili kašnjenja došlo iz uzroka za koji dužnik ne odgovara.

Iz spisa nesporno proizlazi da do tužiteljevog kašnjenja u izvođenju radova je došlo iz uzroka (promjene projek-tne dokumentacije) za koji tužitelj (izvođač) ne odgovara. Imajući u vidu odredbu čl. 272. st. 2. ZOO-a valja zaključiti da je sporazum o ugovornoj kazni koji su stranke postigle sklapanjem Ugovora 7. rujna 2004. prestao važiti među strankama budući da je tužitelj kasnio u ispunjenju ob-veze iz uzroka za koje ne odgovara. Stoga tuženik nema pravo zahtijevati od tužitelja ugovornu kaznu u iznosu od 167.223,65 kn te istu prebijati s tužiteljevom tražbinom koja je predmet ovoga spora.

Pravilno tužitelj u žalbi ističe da je sporazum o ugovor-noj kazni izraz volje stranaka, te da kada jedan sporazum izgubi pravni učinak, isti ne može stupiti na snagu pre-šutno već je za to potrebna volja stranaka kojom bi one utvrdile novi sporazum o ugovornoj kazni (arg. iz čl. 270. st. 1. ZOO-a).

Isto tako, uvidom u tuženikovu izjavu o prijeboju broj 1/08 od 17. lipnja 2008. proizlazi da tuženik prijebojem namjerava podmiriti obveze prema tužitelju s osnove VII Privremene situacije u iznosu od 105.674,21 kn i okonča-ne situacije u iznosu od 61.549,44 kn prijebojem sa svo-jom tražbinom za koju je izdao račun 10. lipnja 2008. broj 645/08 u iznosu od 167.223,65 kn. Naime, tuženikova traž-bina na temelju računa broj 645/08 nije dospjela 17. lipnja 2008. već 18. lipnja 2008. pa izjava o prijeboju od 17. lipnja 2008. ne proizvodi pravni učinak budući da na taj dan nisu ostvarene zakonske pretpostavke za prijeboj budući da nisu dospjele obje tražbine. Stoga pogrešno sud prvoga stupnja primjenom odredbe čl. 336. ZOO-a utvrđuje da je tužiteljeva tražbina prestala prijebojem 17. lipnja 2008.

Imajući u vidu sadržaj izjave o prijeboju valja zaklju-čiti da tuženik vrši prijeboj svoje tražbine u iznosu od 167.223,65 kn s dijelom tužiteljeve tražbine s osnove okončane situacije u iznosu od 61.549,44 kn te potvrđuje da je po okončanoj situaciji dužan iznos od 97.267,66 kn. Budući da tuženik tijekom postupka nije pružio dokaz da je preostali iznos okončane situacije od 97.267,66 kn pla-tio, a budući da je okončana situacija djelomično pravna


SUDSKA PRAKSAosnova tužbenog zahtjeva nije jasno zašto je sud prvoga stupnja odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan za iznos od 97.267,66 kn sa zateznim kamatama.

Slijedom iznesenoga navode prigovora tuženika je va-ljalo u cijelosti ocijeniti neosnovanim, a sve imajući u vidu citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima i pravila o teretu dokaza iz čl. 219. ZPP-a.“

STVARNO PRAVO*

39. SMETANJE POSJEDA – PASIVNA LEGITIMACIJA (čl. 20. ZV-a)Kod smetanja posjeda pasivno je legitimirana kako osoba koja je dala nalog za smetanje, tako i osoba koja je radeći po tom nalogu neposred-no izvršila čin smetanja posjeda, pri čemu bi do eventualnog otklanjanja odgovornosti za smeta-nje posjeda moglo doći jedino ako bi osoba koja je dobila nalog pozvala preko prvostupanjskog suda osobu koja joj je dala nalog da umjesto nje stupi u predmetnu parnicu.

(Županijski sud u Rijeci, Gž-2927/2017-3, od 5. travnja 2018.)

„Sud prvog stupnja utvrđuje da je predmet ovog postup-ka zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite na di-jelu nekretnine kč. br. 1115/2 iz zk. ul. br. 13137, k. o. K.

Nadalje, u bitnome utvrđuje da se u vrijeme kada su izvršene radnje opisane u tužbi i tužbenom zahtjevu, za koje tužitelj tvrdi da predstavljaju čin smetanja njegova posjeda, isti nalazio u posjedu prijepornog dijela utužene čestice, te da je tuženica dana 21. travnja 2017. godine oko 15,50 sati do 16,30 sati pristupila na prijepornu nekretni-nu, te da je hodala za tužiteljem po prijepornoj površini i fotografirala radnike koji su izvodili radove.

Utvrđuje i da je tuženica navedenog dana govorila tu-žitelju da prestane s izvođenjem građevinskih radova, te da zajedno s radnicima napusti nekretninu, kao i da grad-njom zidića sramoti grad i da će zapamtiti to što radi, pri čemu je tom prilikom pitala tužitelja zašto betonira pre-preke na putu služnosti provoza i ima li građevinsku do-zvolu za takve radnje. U vezi toga utvrđuje da je tužitelj zatražio od tuženice da napusti njegov posjed ali da se ista zadržala na utuženoj čestici najmanje 30 minuta.

Prvostupanjski sud utvrđuje da opisanim postupanjem tuženice, tj. izvršenjem navedenih radnji te njezinim pri-vremenim zadržavanjem na predmetnoj nekretnini, nije došlo do oduzimanja i/ili uznemiravanja posjeda tužitelja na prijeporu, odnosno do smetanja njegovog posjeda na toj čestici u smislu odredbe članka 20. stavak 2. ZV-a, jer da je isti i nakon toga ostao u posjedu navedene nekretnine, te je nastavio s njezinim posjedovanjem na način kako je to činio prije nego što su izvršene utužene radnje, tj. s izvo-đenjem građevinskih radova po angažiranim radnicima, pa da ga slijedom toga tuženica nije onemogućila ili odbila

* Odluke sudova temelje se na odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvar-nim pravima (Nar. nov., br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14.), odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Nar. nov., br. 53/91, 9/92 i 77/92 – da-lje: ZOVO) i odredbama Zakona o sudovima (Nar. nov., br. 3/94., 100/96., 115/97., 131/97. – dalje: ZS)

od dotadašnjeg načina posjedovanja, niti mu je promijeni-la dotadašnji posjed nekretnine.

Utvrđuje da tuženica nije smetala tužitelja u posjedu gornje nekretnine niti time što je pozvala policijske služ-benike na lice mjesta, koji su uzeli izjave od stranaka i radnika, te su građevinski radovi bili prekinuti 10 do 15 minuta, jer da takvim prekidom u izvođenju građevinskih radova koji su se potom nastavili i dovršili nije oduzet ili uznemiren dotadašnji posjed tužitelja tako da bi isti pri-vremeno ili trajno odustao od dotadašnjeg načina posjedo-vanja utužene nekretnine.

Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se tužitelj na-lazio u posjedu predmetne nekretnine u vrijeme kada je tuženica po pravilnom utvrđenju suda dana 21. travnja 2017. godine oko 15,50 sati do 16,30 sati pristupila na istu te hodala za tužiteljem po prijepornoj površini, pa dakle i po mjestu gdje je isti izvodio planirane građevinske radove.

Isto tako, pravilno je utvrđenje suda da se tuženica nakon takvog stupanja u posjed prijepora zadržala na istome jedno kraće vrijeme (oko 30 minuta), te da je tužitelj unatoč tome ostao u posjedu navedene nekretnine, tako što je nastavio s izvođenjem građevinskih radova po angažiranim radnicima.

Međutim, postupanjem na gore navedeni način, a pro-tivno suprotnom utvrđenju suda prvog stupnja, tužiteljeva dotadašnja faktična vlast na prijepornoj nekretnini, koja se očitovala ne samo izvođenjem radova na istoj, već i po-sjedovanjem utužene čestice na drugi način, bila je ogra-ničena uslijed opisanih radnji tuženice, pa je na taj način došlo do uznemiravanja tužiteljevog posjeda.

Valja navesti da tuženica u odgovoru na tužbu i tijekom postupka tvrdi da je na spornu parcelu stupila na poziv svojih klijenata, čime dakle ističe prigovor promašene pa-sivne legitimacije, jer tvrdi da je na opisani način izvršava-la tuđu (svojih opunomoćitelja) a ne svoju faktičnu vlast.

Međutim, kod smetanja posjeda pasivno je legitimirana kako osoba koja je dala nalog za takvo smetanje, tako i ona osoba koja je radeći po tom nalogu neposredno izvršila čin smetanja posjeda, pri čemu bi do eventualnog otklanjanja odgovornosti tuženice za utuženo smetanje posjeda mo-glo doći jedino u situaciji da je ista postupajući u skladu s odredbom članka 210. ZPP-a najkasnije do upuštanja u ra-spravljanje o glavnoj stvari pozvala preko prvostupanjskog suda osobu (ili osobe) koje su joj dale nalog za gornje radnje da umjesto nje stupe kao stranke u predmetnu parnicu.

Stoga tužitelju prema stajalištu ovog suda pripada pra-vo na posjedovnu zaštitu od gore opisanih radnji tuženice, sve u smislu odredaba članaka 21. stavak 1. i 22. stavak 1. ZV-a, pa je pravilnom primjenom tih odredaba ZV-a tre-balo usvojiti opisani dio tužbenog zahtjeva, s time da je pravilno odbijen onaj dio tužbenog zahtjeva kojim se traži uspostava ranijeg posjedovnog stanja vezano uz dolazak tuženice na prijepor, jer iz pravilnog utvrđenja suda proi-zlazi da je ista već napustila posjed te nekretnine.

Tužitelj preostalim dijelom svojeg zahtjeva traži zaštitu od uznemiravanja posjeda na prijeporu za kojeg tvrdi da je smetan odbijanjem njegove molbe tuženici da napusti po-sjed istoga, zatim vikanjem tuženice i njezinom zabranom tužitelju da izvede radove na izgradnji zidića na spornoj parceli, navodnim verbalnim prijetnjama tužitelju da će isti jako zažaliti što radi zidiće, zatim tvrdnjama tuženice da tužitelj postavom zidića sramoti Grad K., te fotografira-njem njegovih radova.


SUDSKA PRAKSAOkolnost da bi tuženica odbila molbu tužitelja za napu-

štanjem posjeda ne predstavlja po stajalištu ovog suda sama po sebi čin smetanja (uznemiravanja) posjeda, već takav čin predstavlja prethodno samovoljno i neovlašteno stupanje tuženice u posjed utužene nekretnine (za tu radnju tužitelju je ovim drugostupanjskim rješenjem pružena posjedovna zaštita), dok je odbijanje napuštanja tog posjeda samo po-sljedica već izvršenog čina smetanja posjeda, pa je već iz tih razloga trebalo odbiti navedeni dio tužbenog zahtjeva.

Što se tiče onog dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na fotografiranje radova koje je na spornoj nekretnini izvo-dio tužitelj, takvim radnjama tuženice nije moglo objektiv-no doći do uznemiravanja dotadašnje faktične vlasti tuži-telja na prijeporu, odnosno do promjene i/ili ograničenja njegovog dotadašnjeg posjeda na utuženoj čestici, pa je u smislu odredbe članka 21. stavak 1. ZV-a pravilno odbijen taj dio tužbenog zahtjeva.

U odnosu na utužene radnje koje se prema navodima tu-žitelja odnose na vikanje tuženice i njezinu zabranu istome da izvede radove na izgradnji zidića na spornoj parceli, zatim navodne verbalne prijetnje tužitelju da će jako zažaliti što radi zidiće, kao i tvrdnje tuženice da tužitelj sramoti Grad K. postavom zidića, valja odgovoriti da bi do smetanja posjeda tužitelja na opisanoj nekretnini moglo doći i takvim verbal-nim radnjama tuženice, ali samo u situaciji ukoliko bi one predstavljale ozbiljnu prijetnju tužitelju koja bi uslijed toga dovela do njegovog odustajanja ili smanjenja opsega dotadaš-njih radnji na prijeporu, do čega u konkretnom slučaju nije došlo, jer je tužitelj prema pravilnom utvrđenju suda i nakon takvih verbalnih radnji ostao u posjedu navedene nekretnine, te je nastavio s njezinim posjedovanjem na način kako je to činio prije nego što su izvršene potonje radnje.“

40. ODGOVORNOST RH ZA NEZAKONIT I NEPRAVILAN RAD SLUŽBENIKA (čl. 74. ZS-a)Zemljišnoknjižni referent postupa nezakonito, ako pri izdavanju nepotpunog zemljišnoknjižnog izvatka nije izričito i jasno naznačio da je u pita-nju poseban izvadak za nekretninu opterećenu teretom za novčani iznos.

(Odluka Županijskog suda u Zagrebu, br. Gž-2752/15-2, od 28. veljače 2017. godine)

„Iz odluke Županijskog suda:.... U konkretnom slučaju odgovornost tuženice za štetu

prosuđuje se primjenom odredbi čl. 74. st. 2. Zakona o su-dovima (Nar. nov., br. 3/94., 100/96., 115/97., 131/97.) i čl. 72. Zakona o državnim službenicima i namještenicima (Nar. nov., br. 74/94., 86/94. i 7/95.), koji su u to vrijeme bili u primjeni, te odredbi čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave (Nar. nov., br. 75/93., Odluka Ustavnog suda USRH broj U-III/2314/2006 od 21. 2. 2007. godine), prema kojoj za odgovornost tuženice trebaju kumulativno biti ispunje-ne pretpostavke i to: nezakoniti ili nepravilan rad tijela dr-žavne uprave; postojanje štete koja je zbog toga nastala i uzročna veza između nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete, a tim zakonom je ustanov-ljen sustav objektivne odgovornosti Republike Hrvatske za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne i javne uprave, koji se temelji na načelu uzročnosti (cause).

S obzirom na utvrđene i nesporne činjenice, proizlazi da je u konkretnom slučaju zemljišnoknjižni referent ra-dio nezakonito, jer pri izdavanju zemljišnoknjižnih izva-daka nije postupio u skladu s odredbom čl. 44. Pravilnika o unutarnjem ustroju, vođenju zemljišnih knjiga i obavlja-nju drugih poslova u zemljišnoknjižnim odjelima sudova (Zemljišnoknjižni poslovnik - Nar. nov., br. 81/97.), koji, uz ostalo, u st. 2. toč. 5. propisuje da opći izvadak mora sa-državati sve terete kojima je opterećeno zemljišnoknjižno tijelo, dok u st. 3. propisuje da se posebni izvadak mora kao takav izričito i jasno označiti.

U smislu odredbe čl. 45. st. 1. Zemljišnoknjižnog po-slovnika podaci u izvatku moraju se doslovno slagati sa upisima u zemljišnoj knjizi.

I po mišljenju ovog, višeg, suda, izdavanjem nepotpu-nog zemljišnoknjižnog izvatka bez izričite i jasne naznake da je u pitanju poseban izvadak, u ovom konkretnom slu-čaju, za nekretninu opterećenu teretom za veliki novčani iznos u korist P. banke, službenik je morao i mogao znati da se time može oštetiti interes ili pravo treće osobe.“

41. GRAĐENJE NA TUĐEM ZEMLJIŠTU (čl. 24. ZOVO-a) Zemljište sa zgradom koja je na njemu izgrađena pripada graditelju ako je vlasnik zemljišta znao za građenje pa ga nije odmah zabranio poštenom graditelju.

(Odluka Županijskog suda u Zagrebu, br. Gž-3195/15-3, od 24. travnja 2018. godine)

„Iz obrazloženja odluke suda drugog stupnja:... S obzirom na činjenična utvrđenja prvostupanjskog

suda koje prihvaća i ovaj sud a jasno su izložena u razlozima pobijane odluke, pravilno je zaključeno da su na strani tuži-teljice ostvarene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva građenjem u smislu paragrafa 418. OGZ odno-sno, glede gradnje 1980-ih godina sukladno odredbi članka 24. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Nar. nov., br. 53/91., 9/92. i 77/92. – dalje: ZOVO) prema kojoj odredbi osoba koja može biti nositelj prava vlasništva, a koja izgradi zgradu ili drugu građevinu na zemljištu na koje drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva i na zemljište na kojem je izgrađen građevinski objekt ako nije znala niti je mogla znati da gradi na tuđem zemljištu, a vla-snik zemljišta je znao za gradnju i nije se odmah usprotivio.

U konkretnom slučaju tužiteljica na činjeničnoj osnovi stečenog prava vlasništva nekretnine na temelju Zakona, prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenji-vala u trenutku stjecanja, zahtijeva zaštitu tako stečenog vlasništva na materijalno odijeljenom dijelu nekretnine koja faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar budući da je individualizirana i predstavlja pojedinačno određenu stvar, parcelacijom valjano izdvojenu katastar-sku česticu, čija je identifikacija izvršena očevidom na licu mjesta uz vještaka geodeta a njegovim je nalazom i mišlje-njem, na kojega nije bilo primjedbi, upravo utvrđena spor-na površina prema stanju čestica u katastru i zemljišnoj knjizi a u odnosu na geodetski elaborat RN-___/07, zbog čega može biti objektom stvarnih prava. Tako je kao dopu-šten i određen pravilno prihvaćen zahtjev vlasničke zašti-te gdje se taj faktično odijeljeni dio određuje prema parce-


SUDSKA PRAKSAlacijskom elaboratu koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite te je stjecateljica, suprotno žalbenim navodima II. tuženika, ovlaštena zahtijevati utvrđenje prava vlasništva.

... Prema odredbi čl. 145. st. 4. ZZK upis promjene sa-stava zemljišnoknjižnog tijela provesti će se na temelju prijavnog lista katastra o promjeni u katastru zemljišta pa kako takva promjena, prema sadržaju geodetskog elaborata odnosno prijavnog lista utječe na knjižna prava, potrebna je suglasnost nositelja prava na tom zemljištu. S obzirom da II. tuženik nesporno odbija dati takvu suglasnost a I. tuženica ju je iskazala tek u ovom postupku ovaj je dio prvostupanj-ske presude donesen pogrešnom primjenom materijalnog prava te je valjalo, primjenom odredbe čl. 145. ZZK prihva-titi tužbeni zahtjev i glede njihove dužnosti trpljenja upisa prava vlasništva na novoformiranoj čestici.“

RADNO PRAVO*

30. DOPUŠTENOST OTKAZA (čl. 13. ZR-a/95)Odredbom čl. 247. Zakona o obveznim odnosi-ma određeno je „Ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.“, pa s obzirom na to da je i radni odnos ugovorni odnos te da se tužitelj i tuženik nisu suglasili o bitnim sastojcima ugovora koji bi pri-jepornom ugovoru davali značaj ugovora o radu – ugovor o radu nije sklopljen.

(Vrhovni sud RH, Revr 1536/13-3, od 9. lipnja 2015.)

„U postupku je utvrđeno: Ý da je tužitelj od 1. studenoga 2004. do 19. studenoga

2010. radio kod tuženika na poslovima novinara - au-tora i organizatora produkcije,

Ý da je ugovorene poslove u razdoblju od 30. studeno-ga 2004. do 11. srpnja 2007. tužitelj obavljao na te-melju sklopljenih ugovora o narudžbi autorskih djela s tuženikom, a u razdoblju od 11. srpnja 2007. do 18. listopada 2010. na temelju sklapanih ugovora o djelu, sastavljanih za svaki mjesec zasebno,

Ý da je u svakom od tih ugovora naznačeno da ga tuži-telj sklapa radi realizacije određenih projekata (“za potrebe” u svakome ugovoru određeno naznačene emisije), a u ugovorima o djelu i da se sklapaju “s os-nova samostalne profesije (samostalnog zanimanja)” te klauzulom da se na temelju sklopljenog ugovora „ne stječu prava iz radnog odnosa“ i da se „na sve što nije uređeno ugovorom ima primijeniti Zakon o obveznim odnosima“,

Ý da je sadržaj svakog od tih ugovora pojedinačno od-govarao stvarnoj volji stranaka da takvog sklope i ostvaruju,

Ý da je na temelju tih ugovora tužitelj radio kod tuže-nika „po nalogu nadređenih“ u radnom vremenu i ovisno o potrebama posla - za ugovorenu naknadu

* Odluke sudova temelje se na odredbama Zakona o radu (Nar. nov., br. 38/95., 54/95., 65/95. i 102/98. – dalje: ZR/95), Zakona o radu (Nar. nov., br. 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13. – dalje: ZR/09), odredbama Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96. i 112/99. – dalje: ZOO), odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Nar. nov., br. 93/08. – dalje: KU) i odredbama Zakona o minimalnoj plaći (Nar. nov., br. 39/13. i 130/17. – dalje: ZOMP).

“za obavljeni rad” u bruto iznosu određenu posebno u svakom sklopljenom ugovoru u različitom iznosu, a po osnovi sklopljenih ugovora „bio je i prijavljen na obvezna osiguranja“, sve s time da je imao dozvolu ulaska u prostor tuženika te izlaska iz njega - i pri-tom posao obavljao u „prostorijama HRT-a i na tere-nu i to sa opremom tuženika“, a „koristio je tjedni i godišnji odmor u skladu s odobrenjem nadređenih“,

Ý da je 19. studenoga 2010. tužitelj obaviješten da mu se ugovori neće produžavati i da ne dolazi na posao,

Ý da je tužitelj protiv te “usmene” obavijesti podnio za-htjev za zaštitu prava i u roku predviđenom ZR-a tuž-bu nadležnom sudu radi zaštite povrijeđenih prava.

Sporno je u revizijskom stupnju je li tužitelj s tuženi-kom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme ili ugo-vore o narudžbi autorskih djela i ugovore o djelu, odnosno, a zavisno od odgovora na to pitanje, je li tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu dopuštenim otkazom.

Prema odredbi čl. 13. st. 2. Zakona o radu (Nar. nov., br. 38/95., 54/95., 65/95., 102/98., 17/01., 82/01., 114/03., 123/03., 142/03., 30/04., 137/04. - pročišćeni tekst i 68/05 - dalje: ZR-a) “ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno”.

Isto je uređenje svojom odredbom čl. 8. st. 2. preuzeo i sada važeći Zakon o radu (Nar. nov., br. 149/09. - dalje: ZR-a/09).

U konkretnom slučaju pravilno je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da se sklopljeni ugovori o narudž-bi autorskih djela i ugovori o djelu, uza svu njihovu broj-nost i činjenicu što su sklapani kroz više godina i „svako-mjesečno“, ne mogu u smislu odredbe čl. 13. st. 2. ZR-a (i čl. 8. st. 2. ZR-a/09) smatrati ugovorom o radu.

Da bi se određeni ugovori za obavljanje posla (ovdje ugovori o narudžbi autorskog djela i ugovori o djelu) mo-gli smatrati ugovorom o radu morale bi se ispuniti sve pretpostavke iz navedene odredbe čl. 13. st. 2. pročišće-nog teksta ZR-a (i čl. 8. st. 2. ZR-a/09): moralo bi biti riječ o određenoj naravi i vrsti ugovorenog rada s ovlastima radnika i poslodavca u svezi takvog rada zbog kojeg se inače sklapaju ugovori o radu.

U prilikama konkretnog slučaja - prema navedenom či-njeničnom utvrđenju o okolnostima u kojima su sklapani ugovori (radi realizacije precizno određenih emisija, s ja-sno definiranim poslovima koje se tužitelj obvezao u ugo-vorenom roku obaviti - i to za naknadu koja je u različitim iznosima ugovorena po svakome ugovoru), a obzirom da je svim sklopljenim ugovorima tužitelj ugovorio obavljati za tuženika određene poslove koji nisu bili izravno vezani za obavljanje trajne djelatnosti tuženika - ti ugovori o narudž-bi autorskog djela i ugovori o djelu (koji su po sadržaju od-govarali i volji stranaka: na koje je tužitelj pristao - znajući njihov smisao i njihove učinke te pravnu osnovu njihova sklapanja) u odnosu na okolnosti na koje upućuje odredba čl. 13. st. 2. ZR-a pročišćeni tekst (i čl. 8. st. 2. ZR-a/09) nemaju obilježja ugovora o radu.

To što je tužitelj za razdoblja rada po sklopljenim ugo-vorima dolazio kod tuženika svakodnevno obavljati ugovo-reni posao - osam sati dnevno, imao svoje mjesto rada, oso-be tuženika koje su mu bile nadređene - i koristio imovinu tuženika, pa i to što je tuženik kao poslodavac na istim


SUDSKA PRAKSAposlovima s istim obvezama imao i radnike s kojima je sklopio ugovor o radu i koji su imali sva prava zajamčena ugovorom o radu, ne dokazuje nešto suprotno izloženom: te okolnosti (glede ovlasti tužitelja i tuženika) isto tako mogu biti i obilježja rada po ugovorima o djelu i narudžbi autorskog djela u raznim modalitetima njihova ispunjenja i nisu vezane samo za ugovore o radu.

Revizijski sud pritom ukazuje i da je odredbom čl. 247. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05.) propi-sano: “Ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane sugla-sile o bitnim sastojcima ugovora.” - pa da se i u svezi toga ovdje ne može prihvatiti, a obzirom da je i radni odnos ugo-vorni odnos (zasniva se na ugovoru o radu kojim se sugla-snošću volja stranaka uređuju prava i obveze zaposlenika i poslodavca) i da se tužitelj i tuženik nisu suglasili o bitnim sastojcima ugovora koji bi prijepornom ugovoru u smislu odredbe čl. 13. ZR-a/09 davali značaj ugovora o radu (u ugo-vorima su nedvosmisleno čak i naznačili da se sklapaju “s osnova samostalne profesije” te klauzulu da se na temelju njih „ne stječu prava iz radnog odnosa“), da je između stra-naka sklopljen ugovor na kojeg tužitelj upućuje - odnosno da su takvog tužitelj i (ovdje bitno) tuženik htjeli i postigli.

Sukladno navedenom, budući da tužitelj nije s tuženi-kom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme ili ugo-vor koji bi se imao smatrati takvim, neosnovani su zahtje-vi tužitelja temeljeni na tome suprotnom shvaćanju: na utvrđenje da je u ugovornom radnom odnosu s tuženikom, odnosno (polazeći od toga shvaćanja) na utvrđenje da je sklopio s tuženikom ugovor o radu na neodređeno vrijeme i da mu je tuženik dužan priznati sva prava iz radnog od-nosa te da (slijedom toga) njegov radni odnos kod tuženika nije prestao - pa i da se tuženik obveže vratiti ga na rad i zaposliti na radnom mjestu “organizator produkcije”.“

31. PREDMNIJEVA UGOVORA O RADU NA NEODREĐENO VRIJEME (čl. 11. ZR-a/95)Ako poslodavac zaposleniku najkasnije petnaestoga dana od dana početka rada ne uruči pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru, smatra se da je sa zaposleni-kom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno.

(Vrhovni sud RH, Revr 77/14-3, od 14. travnja 2015.)

„Među stranka nisu sporne sljedeće činjenice: Ý da je prednik I-III tužiteljica kod tuženika obavljao fak-

tičan rad u razdoblju od 13. lipnja 2002. do 26. lipnja 2003. i to kao voditelj H.-a hotela L. i voditelj hotela L.,

Ý da prednik tužitelja i tuženik nisu sastavili u pisme-noj formi niti ugovor o radu niti ugovor o djelu, a i da tuženik u utuženom periodu nije prijavio prednika I-III tužiteljica kao svog radnika pri nadležnom HZ-MO-u i HZZO-u,

Ý da je na sastanku održanom u poslovnim prostori-jama tuženika dana 26. lipnja 2003. tuženik donio usmenu odluku o prestanku rada prednika I-III tuži-teljica, te da je slijedeći dan prednik I-III tužiteljica prestao raditi kod tuženika.

Glede sporne pravne prirode poslovnog odnosa na te-melju kojega je prednik tužiteljica obavljao poslove za tu-ženikovog prednika u razdoblju od 13. lipnja 2002. do 26. ožujka 2003. sud je utvrdio:

Ý da je prednik tuženika ponudio sada pok. B. B. izvr-šavanje rukovodećih poslova u svojim hotelima što je ovaj i prihvatio, bez posebnih ugovaranja sadržaja i obima posla, radnog mjesta i naknade za posao, a konkretno ugovaranje da je bilo povjereno prokuristi trgovačkog društva M. J.,

Ý da je sada pok. B. izvršavao povjerene mu poslove, a da nije došlo do sklapanja niti usmenog niti pisanog ugovora o radu jer je sada pokojni B. odbio ponuđene uvjete, ali je i dalje izvršavao rukovodeće poslove i za njih je dobivao naknadu,

Ý da su u spornom razdoblju članovi obitelji sada po-kojnog B., i to V. B. i V. B. sklopile ugovore o radu s prednikom tuženika, dok na strani B. B. nije bilo volje da i on sklopi ugovor o radu,

Ý da je sada pokojni B. ostvario pravo na naknadu za faktički obavljeni rad koju naknadu je prednik tu-ženika redovito isplaćivao, ali je ostao neisplaćeno 9.999,86 kuna bruto,

Ý da su tužiteljice nasljednice iza sada pokojnog B. B.Prema odredbi čl. 11. st. 2. ZR-a propust ugovornih stra-

naka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku, doista ne utječe na postojanje i valjanost tog ugovora. Ako ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, poslodavac je dužan zaposleniku najkasnije petnaestoga dana od dana početka rada uručiti pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru. Ako poslodavac zaposleniku najkasnije petnaestoga dana od dana početka rada ne uruči pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru, smatra se da je sa zaposlenikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, osim ako poslodavac u roku od godine dana od početka rada ne dokaže suprotno.

Međutim prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, a od tih utvrđenja polazi i ovaj sud jer drugostupanjsku presudu nije dopušteno pobijati revizijom zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, između sada pokojnog B. B. i tuženikovog prednika nije bilo prave vo-lje sklopiti ugovor o radu niti je faktički izvršavan ugovor o radu nego se radilo o ugovoru koji ima elemente me-nadžerskog ugovora.

Stoga po prirodi stvari usmena izjava kojom se tuženik izjasnio da ne želi nastaviti poslovni odnos sa sada pokojnim B. B. nema karakter otkaza ugovora o radu, pa je pravilno od-bijen tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje nedopuštenim otkaza ugovora o radu i priznanja prava iz radnog odnosa i isplate naknade plaće za vrijeme nakon otkaza ugovora.“

32. RAZLIKE UGOVORA O DJELU I UGOVORA O RADU (čl. 229. ZR-a/14)Ugovor o djelu smatra se samostalnim radom, jer poslovni rizik leži na izvoditelju, dok se rad u radnom odnosu smatra nesamostalnim radom, jer su organizacija rada i poslovni rizik na po-slodavcu. Također, izvođač kod ugovora o djelu radi samostalno pridržavajući se pravila struke, a naručitelj može davati upute, dok je rad radnika u radnom odnosu subordiniran poslodavcu, te radi po njegovim uputama i nadzorom.

(Visoki prekršajni sud RH, Gž-4208/16., od 18. svibnja 2017.)

„Postoje jasna razgraničenja između ugovora o radu čije karakteristike su precizno definirane Zakonom o radu, te


SUDSKA PRAKSAugovora o djelu čije karakteristike su precizno definirane Zakonom o obveznim odnosima.

Ugovor o djelu smatra se samostalnim radom, jer po-slovni rizik leži na izvoditelju, dok se rad u radnom odno-su smatra nesamostalnim radom, jer su organizacija rada i poslovni rizik na poslodavcu. Također, izvođač kod ugovo-ra o djelu radi samostalno pridržavajući se pravila struke, a naručitelj može davati upute, dok je rad radnika u rad-nom odnosu subordiniran poslodavcu, te radi po njegovim uputama i nadzorom.

Predmet ugovora o djelu je rad uz naknadu za drugoga, dok je predmet ugovora o radu radna snaga koja se poslo-davcu stavlja na raspolaganje – rad u službi kod drugoga. Na temelju ugovora o djelu izvođač uglavnom radi na vla-stitim sredstvima rada i u vlastitom prostoru, dok na te-melju ugovora o radu poslodavac osigurava uvjete rada za siguran rad u skladu s posebnim zakonom i drugim propi-sima, jer radnik svoj rad obavlja na sredstvima poslodavca i u njegovom prostoru.

Ugovor o djelu može se sklapati za obavljanje poslova koji se javljaju periodično ili povremeno, no ograničenja za sklapanje takvog ugovora proizlaze iz Zakona o radu kao općeg propisa radnog prava prema kojem je uvijek, kada radnik obavlja određene poslove za poslodavca, riječ o radnom odnosu pri čemu je potpuno irelevantno kako su same ugovorne strane taj ugovorni odnos nazvale. Svrha Zakona o radu je zaštita prava radnika, u pravilu slabije strane, pa propis treba tumačiti imajući u vidu zaštitnu funkciju radnog zakonodavstva u korist radnika.

Slijedom navedenoga, kod rada radnice R. P., koja je u kritičnom razdoblju obavljala poslove knjigovodstvenog sa-vjetnika, kontrole, knjiženja i prijenosa podataka i poslove kontrole zakonitosti rada računovodstva, radi se o radnom odnosu koji podliježe obvezi sklapanja ugovora o radu u pi-sanom obliku, te prijave radnice tijelu HZZO, jer je navede-na radnica kroz obuku i naprijed navedene poslove radila s drugim radnicama I-okrivljenika i to u radnom vremenu poslodavca, te na sredstvima poslodavca i u njegovom pro-storu, pa je neprihvatljiv navod žalitelja gdje kao argument rada radnice na sredstvima I-okr. navode da se radi o taj-nim podacima, koji se ne mogu iznositi iz prostorija I-okr., s obzirom da je uobičajena praksa kod poslovnih subjekata da za knjigovodstvene poslove angažiraju knjigovodstvene obrte ili pravne osobe koje se bave tom djelatnošću i rade na svojim sredstvima rada i u svom prostoru.

U svezi navoda žalitelja da je izreka pobijane presude kontradiktorna obrazloženju odnosno činjeničnom stanju utvrđenom u dokaznom postupku, jer u sve tri točke izreke presude sud navodi da je R. P. obavljala poslove knjigovod-stvenog savjetnika, poslovne kontrole, knjiženja i prijenosa podataka, a u obrazloženju presude navodi da je obavljala poslove knjigovodstvenog savjetovanja, kontrole primjene propisa u računovodstvu, uvođenje novih informatičkih aplikacija, kontrole knjiženja i sudjelovanja u izradi obra-zaca za potrebe porezne uprave, pa ako je R. P. obavljala poslove kontrole knjiženja, tada nije radila knjiženje, a što se II okr stavlja na teret, ističe se da kako je iz izjave R. P., dane na zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 2. ožujka 2015., razvidno da je ista radila na obuci svih djelatnika koji obavljaju poslove u računovodstvu, što znači da je ista prilikom obuke djelatnika, da bi ih naučila poslovima ra-čunovodstva, morala raditi i poslove knjiženja, to je izreka

presude u kojoj se navodi knjiženje u okviru rada radnice R. P. sukladna činjenicama navedenim u obrazloženju pre-sude, gdje su istaknuti takvi navodi radnice.

Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravne oznake djela, ovaj Sud je našao da je izrečena novčana ka-zna II-okr. za navedene prekršaje u granicama zakona i nije prestroga, time više što su utvrđene novčane kazne ublažene ispod zakonom propisanih minimuma, jer je za prekršaj iz članka 229. stavaka 1. podstavka 3. i stavka 2. Zakona o radu propisana novčana kazna za odgovor-nu osobu u rasponu od 7.000,00 do 10.000,00 kn, te za prekršaj iz članka 150. stavka 1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisana novčana kazna za od-govornu osobu u rasponu od 8.000,00 do 15.000,00 kn, a sve odlučne okolnosti za odmjeru kazne u dovoljnoj su mjeri cijenjene u korist okrivljenika.“

33. BITNI ELEMENTI UGOVORA O RADU (čl. 13. ZR-a/09)Okolnost da je tužiteljica sukladno ovlaštenju ko-ristila za rad poslovni prostor tuženika ne dovodi do zaključka da je sklopila ugovor o radu za radno mjesto liječnika cenzora, budući da nakon nove sistematizacije to radno mjesto kod tuženika više nije postojalo.

(Vrhovni sud RH, Revr 776/13-2, od 17. ožujka 2015.)

„U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvr-đeno:

Ý da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu liječnika cenzora;

Ý da je zbog organizacijskih razloga (ukidanje radnog mjesta liječnika - cenzora) ugovor o radu tužiteljici otkazan 3. srpnja 2009.;

Ý da je tužiteljica pokrenula parnicu radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, ali je tužbu povukla;

Ý da su stranke dana 15. srpnja 2009. sklopile ugovor o djelu, a prema kojem ugovoru se tužiteljica, kao liječnik - cenzor, za tužitelja kao naručitelja, obvezala obavljati pobliže navedene intelektualne radove, a tuženik joj se obvezao plaćati paušalnu mjesečnu naknadu;

Ý da je navedenim ugovorom predviđena mogućnost raskida ugovora uz poštivanje otkaznog roka od tri mjeseca;

Ý da je na temelju navedenog ugovora nastavila raditi cenzorske poslove;

Ý da je tuženik dana 8. srpnja 2010. otkazao ugovor o djelu.

Po ocjeni ovog suda, unatoč činjenici da je tužiteljica na temelju ugovora od 15. srpnja 2009. obavljala iste poslo-ve koje je obavljala na temelju ugovora o radu, dakle, da je obavljala poslove koji s obzirom na narav i vrstu rada mogu imati obilježja za koji se zasniva radni odnos, pravil-no su ocijenili nižestupanjski sudovi da u konkretnoj situ-aciji nema mjesta primjeni predmnijeve iz čl. 13. st. 2. ZR.

Naime, s jedne strane kroz historijat odnosa stranaka vidljiva je jasna volja ugovornih stranaka, da nakon uki-danja radnog mjesta liječnika cenzora, poslove liječnika cenzora tužiteljica rad obavlja kao vanjski pružatelj uslu-ga, izvan radnog odnosa.


SUDSKA PRAKSAUgovorom o radu radnik se obvezuje obavljati preuze-

ti posao, dakle, stavlja na raspolaganje kroz neko vrije-me svoj radni potencijal, dok je predmet ugovora o djelu izvršavanje određenog posla. Iz sadržaja ugovora od 15. srpnja 2009. proizlazi da će tužiteljica po pojedinačnim za-htjevima tuženika i u roku određenom po tuženiku obaviti određeni posao za što će joj na njen račun biti isplaćen mjesečni ugovoreni paušalni iznos uz prethodno podmi-renje doprinosa koji terete ugovor o djelu. Ugovorom nije određen naziv radnog mjesta ni mjesto rada. Ugovor nema odredbi o radnom vremenu, o odmorima i dopustima, ni odredbe o dnevnom, tjednom ili mjesečnom vremenu ob-vezne nazočnosti radnika na mjestu ukoliko bi se radilo o ugovoru o radu na izdvojenom mjestu rada.

Istim ugovorom (toč. 3. ugovora) tuženik se obvezao tu-žiteljici, ako joj je potrebno, osigurati i prostor za rad. Okol-nost da je tužiteljica sukladno ovlaštenju iz navedene odred-be koristila za rad poslovni prostor tuženika ne dovodi do zaključka, da je tužiteljica sklopila ugovor o radu za radno mjesto liječnika cenzora, budući da nakon nove sistematiza-cije to radno mjesto kod tuženika više nije postojalo.

Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili ma-terijalno pravo iz čl. 13. st. 2. ZR i čl. 590. Zakona o obve-znim odnosima (Nar. nov., 35/05.), kada su ocijenili da su stranke sklopile ugovor o djelu, slijedom čega nije osnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da je ugovorom od 15. srpnja 2009., kao ugovorom o radu, zasnovan radni odnos.“

34. ANGAŽIRANJE VANJSKIH SURADNIKA U KAZALIŠTU (čl. 336. ZOO-a)Radi ostvarivanja umjetničkih programa Zakon o kazalištima dozvoljava angažiranje vanjskih su-radnika, dakle osoba koje nisu u radnom odnosu s kazalištem, pa odgovor na pitanje mogu li u ka-zalištima temeljem autorskog ugovora i ugovora o djelu pjevači godinama, stalno i kontinuirano, izvršavati obveze i obavljati poslove za koje se zasniva radni odnos ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja.

(Vrhovni sud RH, Revr 30/14-2, od 3. rujan 2014.)

„Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je između stranaka bio sklopljen Ugovor o radu na određe-no vrijeme za razdoblje od 1. lipnja 2004. do 31. svibnja 2008., a od 1. lipnja 2008. pa nadalje Ugovor o radu na ne-određeno vrijeme za radno mjesto „pjevač opernog zbora I. grupe“ u dionici bas – bariton, da je tuženik dužan tužite-lja vratiti natrag na rad, te da mu isplati plaću za razdoblje od 1. lipnja 2004. do 31. ožujka 2011. u bruto iznosu od ukupno 390.169,53 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na pojedine godišnje iznose kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude.

Nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev tužitelja utvr-divši da je između parničnih stranaka bilo sklopljeno veći broj Ugovora o autorskom djelu, za različite vremenske periode, sve u skladu s odredbom čl. 36. Zakona o kazali-štima (Nar. nov., br. 61/91., 50/95., 13/97., 127/00.), od-nosno čl. 51. Zakona o kazalištima (Nar. nov., br. 71/06.).

Naime, prema citiranim odredbama tuženik je bio ovla-šten za izvođenje i ostvarenje kazališnog programa angažira-ti vanjske suradnike i umjetnike temeljem ugovora o autor-

skom djelu ili ugovora o djelu, a što su u konkretnom slučaju parnične stranke i činile i time iskazale svoju volju za skla-panjem ugovora o autorskom djelu, a ne za zasnivanjem ugo-vora o radu, bilo na određeno, bilo na neodređeno vrijeme.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tu-žitelj bio angažiran kod tuženika za pjevanje u zboru ope-re tuženika od 1. lipnja 2004. pa do zaključno 31. svibnja 1999., time da je zaključen veći broj ugovora o autorskom djelu, te je tužitelj za to primao naknadu u visini od 60,00 kn, odnosno 100,00 kn po terminu pokusa ili izvedbe.

Nižestupanjski sudovi smatraju da činjenica da je tuži-telj obavljao sve poslove kao i druge osobe koje su pjevale u zboru opere i koji su imali sklopljene ugovore o radu, da je tužitelj dolazio na posao i da se vodila evidencija nje-gova prisustva na radu, ne daje pravo za zaključak da je volja ugovornih strana bila da se sklopi ugovor o radu, a ne ugovor o autorskom djelu.

Nakon isteka Ugovora o autorskom djelu 31. svibnja 1999. tužitelj je prisustvovao probama još tri dana, no niti ta činjenica ne ukazuje da je tužitelj s tuženikom zaključio Ugovor o radu. Iz potpisanih ugovora o autorskom djelu nedvojbeno proizlazi da je volja ugovornih strana da sklo-pe ugovor o autorskom djelu, a ne ugovor o radu.

Kod toga treba voditi računa i o činjenici da je Grad S. 4. srpnja 2005. donio zaključak o zabrani otvaranja novih radnih mjesta odnosno novog zapošljavanja, a radi čega je tuženik i angažirao vanjske suradnike u skladu s citira-nim odredbama Zakona o kazalištima. Stoga se ne radi o izigravanju propisa kako to navodi tužitelj u reviziji.

Osim toga, prema odredbi čl. 148. st. 1. Zakona o ob-veznim odnosima (Nar. nov., br. 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99., 88/01.), odnosno čl. 336. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05.) ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane, pri čemu se ugovorne odredbe primjenjuju onako kako one glase.

Tužitelj u reviziji ističe da bi revizijski sud treba odgo-voriti mogu li u kazalištima temeljem autorskog ugovora pjevači godinama, stalno i kontinuirano izvršavati obveze iz ugovora o radu i obavljati poslove za koje se zasniva rad-ni odnos. Radi ostvarivanja umjetničkih programa Zakon o kazalištima dozvoljava angažiranje vanjskih suradnika, dakle osoba koje nisu u radnom odnosu s kazalištem, pa stoga odgovor na postavljeno pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja.“

35. PRIMJENA KOLEKTIVNOG UGOVORA NA UGOVOR O DJELU (čl. 55. KU)Pri izvršavanju obveza iz ugovora o djelu ne do-lazi do primjene odredaba KU.

(Županijski sud u Splitu, Gžri-241/14, od 7. studenog 2014.)

„Prvostupanjski sud je utvrdio: Ý da je tužitelj zaposlenik MUP-a u PU Splitsko-dalma-

tinskoj s radnim mjestom u Splitu, a u predmetnom razdoblju temeljem rješenja MUP-a od 22. listopada 2008.g. po provedbi Programa obrazovanja odraslih za zanimanje policajac u 2008/2009 g. odnosno iz-mjenama i dopunama istog od 17. studenog 2008.g. određen za provedbu programa u Z. u policijskoj aka-demiji, Odjel za policijsku obuku,


SUDSKA PRAKSA Ý da je između tužitelja kao izvršitelja posla i MUP RH

kao naručitelja posla dana 30. listopada 2008.g. za-ključen ugovor o djelu predmet kojeg je održavanje predavanja i izrada radnih materijala za polaznike tijekom nastave, da se izvršitelj obvezuje poslove obaviti u skladu s nastavnim planom i programom, a nakon obavljenog posla izraditi pisano izvješće i dostaviti ga odgovornoj osobi u Odjelu za policijsku obuku, dok se naručitelj obvezuje isplatiti ugovoreni honorar utvrđen za nastavu koja se izvodi tijekom radnog vremena,

Ý da je tužitelj obavljao poslove sukladno ugovoru o djelu te dostavljao mjesečno izvješće o realizaciji na-stave, te da je tužena ispunila svoju obavezu isplate naknade honorara.

Temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjski sud za-ključuje da se je radilo o službenom putovanju te da je tužitelj obavljao poslove predavanja i izrade radnih ma-terijala za polaznike obrazovanja odraslih za zanimanje policajac temeljem ugovora o djelu, dok se na ostala prava tužitelja kao zaposlenika tužene, odnose odredbe KU.

Navedeni stav prvostupanjskog suda nije pravilan, te je zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud po-grešno primijenio materijalno pravo.

Naime, u konkretnom slučaju radi se o izvršavanju ob-veze iz Ugovora o djelu predmet kojeg ugovora je održava-nje predavanja i izrada radnih materijala polaznicima na-stave iz predmeta Prekršajno pravo, Kazneno pravo, Ustav RH i ljudska prava, i njihova primjena na Program obrazo-vanja odraslih za zanimanje policajac u 2008/2009.g, a tu-žitelj se ugovorom obvezao ove poslove obaviti u skladu s nastavnim planom i programom i pravilima struke, dok se tuženik obvezao da će isplatiti tužitelju ugovorni honorar.

Stoga, osnovano žalitelj ističe da tužitelj nije upućen na službeno putovanje u smislu članka 55. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Nar. nov., br. 93/08.), već se radilo o izvršavanju obveza iz ugovora o djelu pri kojem pravnom odnosu ne dolazi do primjene odredaba KU.“

36. DOPUŠTENOST SKLAPANJA UGOVORA O RADU NA ODREĐENO (čl. 15. ZR-a/95)Dopuštenost sklapanja ugovora o radu na određe-no vrijeme ispituje se prema okolnostima koje su postojale u trenutku sklapanja takvog ugovora o radu, a ne prema okolnostima koje su postojale u vrijeme isteka roka na koji taj ugovor sklopljen.

(Vrhovni sud RH, Revr 1665/14-2, od 25. studenog 2014.)

„Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvr-đenje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao 30. lipnja 2007. te da se smatra da je između tužiteljice i tuženika sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

Nižestupanjski sudovi utvrdili su sljedeće činjenice: Ý da je tužiteljica kao radnica s tuženikom kao poslo-

davcem 3. siječnja 2007. sklopila ugovor o radu na određeno vrijeme do zaključno 30. lipnja 2007. za poslove blagajnika,

Ý da u vrijeme sklapanja toga ugovora prestanak rad-nog odnosa tužiteljice kod tuženika nije bio unaprijed

utvrđen objektivnim razlozima koji bi bili opravdani rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja, te

Ý da je tužiteljica kod tuženika kontinuirano obavljala poslove blagajnika u razdoblju od 6. kolovoza 2003. do 30. lipnja 2007. i to na temelju više ugovora o radu na određeno vrijeme, ugovora o djelu te ugovo-ra o ustupanju radnika od strane agencije za privre-meno zapošljavanje.

Prema odredbi čl. 15. st. 1. Zakona o radu (Nar. nov., br. 38/95., 54/95., 65/95., 17/01., 82/01., 114/03., 30/04., 137/04. – pročišćeni tekst – dalje: ZR) ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme za zasnivanje rad-nog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen objektiv-nim razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem odre-đenog posla ili nastupanjem određenog događaja.

Prema odredbi čl. 15. st. 2. ZR poslodavac ne smije sklo-piti jedan ili više uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme na temelju kojih se radni odnos na istim poslovi-ma zasniva za neprekinuto razdoblje duže od tri godine, osim u slučaju zamjene privremeno nenazočnog radnika ili ako je to zakonom ili kolektivnim ugovorom dopušteno.

Prema odredbi čl. 15. st. 5. ZR ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama toga Za-kona, ili ako radnik ostane raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena na koje je ugovor sklopljen, smatra se da je radnik sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

Kada u vrijeme sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme od 3. siječnja 2007. prestanak radnog odnosa tu-žiteljice nije bio unaprijed utvrđen objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja, onda je taj ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbi čl. 15. st. 1. ZR, pa su dakle nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 15. st. 5. ZR kada su iz tog razloga utvrdili da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao 30. lipnja 2007. te kada su utvr-dili da se smatra da je između tužiteljice i tuženika sklo-pljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

S obzirom na revizijski navod tuženika da je u vrijeme isteka roka na koji je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme od 3. siječnja 2007. (30. lipnja 2007.) kod tuženika smanjen opseg poslova blagajnika te da uslijed tog razloga tuženik tužiteljici ne bi produljivao ugovor o radu na odre-đeno vrijeme, za ukazati je na sljedeće.

Te okolnosti nisu odlučne za ishod spornog odnosa među strankama. Ovo stoga što se dopuštenost sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme ispituje prema okolnostima koje su postojale u trenutku sklapanja takvog ugovora o radu, a ne prema okolnostima koje su postojale u vrijeme isteka roka na koji je taj ugovor sklopljen. To nedvojbeno proizlazi iz odredbe čl. 15. st. 1. ZR, gdje je propisano da objektivni razlozi koji opravdavaju sklapanje ugovora o radu na odre-đeno vrijeme moraju biti unaprijed utvrđeni.

Kako u konkretnom slučaju u vrijeme sklapanja pred-metnog ugovora o radu na određeno vrijeme objektivni razlozi koji bi opravdavali sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme nisu bili unaprijed utvrđeni, to je dakle tuženik s tužiteljicom imao mogućnost sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a za slučaj da naknadno pre-stane potreba za radom tužiteljice (zbog smanjenja opsega poslova radi kojih je sklopljen ugovor o radu), tuženik je


SUDSKA PRAKSAimao mogućnost otkazati tako sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme poslovno uvjetovanim otkazom (čl. 113. st. 1. al. 1. ZR).

S obzirom na revizijski navod tuženika da tužiteljica s tuženikom nije imala sklopljene uzastopne ugovore o radu na određeno vrijeme za neprekinuto razdoblje duže od tri godine (jer da je poslove blagajnika kod tuženika u razdo-blju od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2006. obavljala na temelju ugovora o radu sklopljenim s agencijom za privre-meno zapošljavanje D. d.o.o. Z.) za ukazati je na sljedeće.

Niti ta okolnost nije odlučna za ishod spornog odnosa između stranaka. Ovo stoga što nižestupanjski sudovi nisu utvrdili da bi ugovor o radu na određeno vrijeme od 3. si-ječnja 2007. bio protivan ZR iz razloga navedenog u odred-bi čl. 15. st. 2. ZR, već iz razloga što bi taj ugovor o radu na određeno vrijeme bio protivan odredbi čl. 15. st. 1. ZR, tj. jer u vrijeme sklapanja toga ugovora o radu na određeno vrijeme prestanak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika nije bio utvrđen objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem odre-đenog događaja (čl. 15. st. 5. ZR).“

37. NEISPLATA MINIMALNE PLAĆE (čl. 3. Zakona o minimalnoj plaći)Financijske poteškoće u poslovanju okrivljenice kao i okolnost da se radi o mladoj poduzetnici, ne mogu biti opravdani razlozi neispunjenja propi-sane obveze poslodavca prema radnicima.

(Visoki prekršajni sud RH, Gž-2321/2017, od 25. listopada 2017.)

„U provedenom postupku nedvojbeno je utvrđeno da okrivljenica kao poslodavac nije radnicima A. J., P. Z. i L. P. isplatila u roku minimalne plaće, a koji je ugovoren ugovorima o radu koji određuju da se plaća isplaćuje za prethodni mjesec najkasnije do kraja mjeseca te je tako minimalnu plaću za rujan 2014. trebala isplatiti do 31. li-stopada 2014, plaću za listopad do 30. studenog 2014. i plaću za studeni do 31. prosinca 2014.

Ovakvim ponašanjem okrivljenica je ostvarila sva za-konska obilježja prekršaja iz članka 10. stavka 1. i stavka 2. Zakona o minimalnoj plaći.

Sukladno odredbi članka 3. Zakona o minimalnoj plaći, kojom je propisano da pravo na minimalnu plaću, prema odredbama ovoga Zakona, imaju svi radnici koji rade u Republici Hrvatskoj, okrivljenica fizička osoba kao poslo-davac bila je dužna radnicima isplatiti barem minimalne iznose bruto plaće za izvršeni rad do dana dospijeća, a što je propustila učiniti, te financijske poteškoće u poslovanju okrivljenice kao i okolnost da se radi o mladoj poduzetni-ci, ne mogu biti opravdani razlozi neispunjenja navedene propisane obveze poslodavca prema radnicima i žaliteljicu ne oslobađaju odgovornosti za počinjeni prekršaj, a tako-đer ju ne oslobađa odgovornosti činjenica da je plaća ispla-ćena sa zakašnjenjem.

Odluku o prekršajnoj odgovornosti žaliteljice prvostu-panjski sud je valjano i argumentirano obrazložio, pa takvo obrazloženje prihvaća i ovaj Sud. Navodi žalbe ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja tako da nije došlo do povrede materijalnog prava, a kao što to neutemeljeno ističe žaliteljica. Također je utvrđeno da

nije došlo do bitne povrede prekršajnog postupka, a kao što to neosnovano i paušalno ističe žaliteljica.

Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravne oznake djela, ovaj Sud je našao da je izrečena kazna pravilna i zakonita i nije prestroga. Naime, za po-činjeni prekršaj propisana je novčana kazna od 7.000,00 do 10.000,00 kuna, a prvostupanjski sud je, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, žaliteljici izrekao ublaže-nu novčanu kaznu cijeneći pri tom priznanje prekršaja, kao i činjenicu da je mlada poduzetnica. Izrečena novčana kazna primjerena je težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenice, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona) i nema opravdanog razlo-ga za njeno daljnje ublažavanje.

Prema uvjerenju ovog Suda izrečenom novčanom ka-znom ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

Posebno se napominje da se ne radi o beznačajnom pre-kršaju, a kao što to ističe žaliteljica, jer u konkretnom slu-čaju nisu ostvareni uvjeti iz članka 24.a Prekršajnog za-kona s obzirom da stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti nije neznatan i postoji potreba za kažnjavanjem okrivljenice, budući je pravo radnika na isplatu plaće za obavljeni rad jedno od osnovnih prava radnika, a koje je u konkretnom slučaju povrijeđeno od strane okrivljenice.

Isto tako je utvrđeno da je prvostupanjski sud povrijedio materijalno pravo u korist okrivljenice kada je okrivljeni-ci izrekao novčanu kaznu, a da istu nije uvećao tri puta s obzirom da nije isplatila minimalnu plaću za tri radnika, s obzirom da je člankom 10. stavkom 3. propisano da se iznos novčane kazne kojom će se kazniti poslodavac za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka uvećava prema broju radnika ko-jima poslodavac nije obračunao i isplatio minimalnu plaću.“

38. TERET DOKAZIVANJA U ANTIDISKRIMINACIJSKIM SUDSKIM POSTUPCIMA (čl. 130. ZOR-a/09)Zakonom je uvedeno odstupanje od standardnih pravila o dokazivanju u parničnim postupcima za slučaj pružanja antidiskriminacijske sudske zaštite, pa tako stranka koja se poziva na dis-kriminaciju nije dužna dokazati, sa stupnjem sigurnosti, da je do nejednakog postupanja došlo, već je dovoljno da učini vjerojatnim da je do dis-kriminacije došlo.

(Vrhovni sud Republike Hrvatske, Revr 50/16-3, od 14. travnja 2016.)

„Protiv drugostupanjske presude reviziju, pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 28/13. - dalje: ZPP), izjavila je tužiteljica postavljajući slje-deća dva pravna pitanja:

“Na kojoj razini radnik kao tužitelj mora učiniti vjero-jatnim da je došlo do povrede njegovog dostojanstva kako bi teret dokazivanja prešao na poslodavca kao tuženika (čl. 20. Zakona o suzbijanju diskriminacije i čl. 130. ZOR)?

Može li se odluka u radnom sporu donijeti isključivo na temelju dokaza provedenih na prijedlog tuženika te pri


SUDSKA PRAKSAtome ne saslušati, kao stranku, radnika koji tvrdi da mu je od strane poslodavca kao tuženika povrijeđeno dostojan-stvo, a s druge strane saslušati zaposlenike poslodavca za koje radnik tvrdi da su mu povrijedili dostojanstvo, tim više što je upravo jedan od tih zaposlenika osoba koju je poslo-davac ovlastio da umjesto njega prima pritužbe radnika?”

Prema odredbi čl. 130. st. 1. Zakona o radu (Nar. nov., br. 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13. - dalje: ZR) postupci i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja ure-đeni su posebnim zakonom, a to je Zakon o suzbijanju dis-kriminacije (Nar. nov., br. 85/08. i 112/12. - dalje: ZSD).

U cilju ostvarenja pravila o hitnosti pri pružanju anti-diskriminacijske sudske zaštite, ZSD sadrži više posebnih procesnih pravila, uključujući i odredbu o teretu dokazi-vanja. Tako je uvedeno odstupanje od standardnih pravila o dokazivanju pa prema čl. 20. st. 1. ZSD stranka koja se poziva na diskriminaciju nije dužna dokazati, sa određenim stupnjem sigurnosti, da je do diskriminacije došlo, već je dostatno da učini vjerojatnim da je do diskriminacije došlo.

Ako se ispuni izložena pretpostavka, protivna strana (ovdje poslodavac) je dužna dokazivati da diskriminacije, odnosno uznemiravanja, nije bilo.

Ako protivna strana (poslodavac) ne dokaže sa stupnjem sigurnosti da uznemiravanja nije bilo, građanski sud je du-žan uzeti da je pravo na jednako postupanje povrijeđeno.

Pritom posebno treba istaknuti da u okviru prvog pi-tanja revizijski sud nije mogao ocjenjivati u kojoj mjeri je tužiteljica stavljena u nepovoljniji položaj po nekoj od osnova iz čl. 1. ZSD.

Dakle, standard vjerojatnosti koju je potrebno postići, a na što se poziva prvim pitanjem tužiteljica, valja interpre-tirati u smislu Europskih direktiva o zabrani nejednakog postupanja, a što bi značilo da bi osoba koja se na diskri-minaciju poziva morala učiniti vjerojatnim da je došlo do njenog stavljanja u nepovoljniji položaj, odnosno da je uznemiravano njeno dostojanstvo po redovnim pravilima iskustva i na temelju indicija u konkretnom slučaju.

Suprotno izloženom, sudovi u postupku koji je prethodio reviziji prilikom sudske ocjene dokaza pošli su od klasič-nih standarda i pravila o teretu dokazivanja uključujući i one iz sporova iz radnih odnosa (čl. 131. st. 1. ZR), navode-ći da teret dokazivanja leži na tužiteljici, zatim pozivanjem na odredbu čl. 221.a ZPP u vezi čl. 8. ZPP također na teret tužiteljice, a što je sve u bitnom, pogrešno, drugostupanjski sud prihvatio pozivajući se na odredbu čl. 375. st. 5. ZPP.“

OVRŠNO PRAVO*

13. OSIGURANJE TRAŽBINE PRISILNIM ZASNIVANJEM ZALOŽNOG PRAVA NA NEKRETNINI (čl. 80. OZ-a)Budući da je odredbom OZ-a isključena moguć-nost prisilne naplate tražbine koja ne prelazi iznos od 20.000,00 kn na nekretnini ovršeni-ka, očito je, imajući u vidu sadržaj i smisao ove odredbe, da se takvo ograničenje proteže i na postupak osiguranja tražbine prisilnim zasni-vanjem založnog prava na nekretnini ovršenika.

(Županijski sud u Rijeci, Gž Ovr-1670/2017.-2, od 18. travnja 2018.)

„Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je predlagatelj osiguranja 24. studenog 2017. podnio prijedlog za osiguranje novčane tražbine od 500,00 kn uz zateznu kamatu, prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, pa imajući u vidu da novčana tražbina predlagatelja osiguranja ne pre-lazi iznos od 20.000,00 kn, prijedlog ocjenjuje neosnova-nim primjenom odredbe članka 80.b. stavak 1. Ovršnog zakona (Nar. nov., 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., u nastavku teksta: OZ) u vezi odredbe članka 290. OZ-a i odredbi članka 44. i članka 47. Zakona o izmjenama i do-punama Ovršnog zakona (Nar. nov., 73/17.).

U žalbi predlagatelj osiguranja osporava pravilnost pri-mjene materijalnog prava suda prvog stupnja te navodi da se odredba članka 80.b Ovršnog zakona odnosi na postu-pak ovrhe na nekretnini ovršenika, a u svrhu zaštite od prodaje nekretnina ovršenika u ovršnom postupku, odno-sno oduzimanja vlasništva i posjeda nekretnine, ali ne i na postupak osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava, kojim se ne dira u ovršenikovo pravo vlasništva niti posjed nekretnine.

Odredbom članka 80.b stavak 1. OZ-a propisano je da će sud odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 20.000,00 kuna (osim ako je prijedlog podnesen radi pri-silnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete prouzročene kaznenim djelom). Citirana odredba članka 80.b OZ-a dodana je člankom 15. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona (Nar. nov., br. 73/17.) te je stupila na snagu 3. kolovoza 2017.

Prema odredbi članka 290. OZ-a na osiguranje tražbi-ne na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o ovrsi radi ostvarenja tražbine, dok je odredbom članka 293. OZ-a propisano da osiguranje nije dopušteno na stvarima i pravima koji po tom Zakonu ne mogu biti predmet ovrhe, osim ako odredbama tog dijela Zakona nije drukčije određeno.

Prijedlogom za osiguranje od 24. studenog 2017. predla-gatelj osiguranja je predložio osiguranje tražbine od 500,00 kn koja se odnosi na troškove kaznenog postupka (na pla-ćanje kojih je protivnik osiguranja obvezan pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj

* Odluke Sudova temelje se na odredbama Ovršnog zakona (Nar. nov., br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17. – dalje: OZ) i odredbama Uredbe br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje: Uredba br. 1215/2012.)

Narudžbenica na kraju časopisa

NOVI OVRŠNI ZAKON S POVEZNICAMA, SUDSKOM PRAKSOM, PODREDNIM PROPISIMA I PRIMJERIMA

rujan 2017.

CIJENA: 84,00 knOPSEG: 136 str.


SUDSKA PRAKSAK-626/2014-2 od 31. listopada 2014.) prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini u suvlasništvu ovršenika.

Budući da je odredbom članka 80.b stavak 1. OZ-a isklju-čena mogućnost prisilne naplate tražbine koja ne prelazi iznos od 20.000,00 kn na nekretnini ovršenika (osim ako se ne radi o tražbini radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbini radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom), očito je, imajući u vidu sadržaj i smisao ove odredbe, da se primje-nom citiranih odredbi članka 290. i članka 293. OZ-a takvo ograničenje proteže i na postupak osiguranja tražbine pri-silnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini ovršenika (odredbe članka 295.-298. OZ-a), a obzirom da odredbama toga dijela Zakona (treći dio koji uređuje postupak osigura-nja) nije u smislu članka 293. OZ-a drukčije određeno.

Slijedom navedenog, a imajući u vidu da tražbina pred-lagatelja osiguranja iznosi 500,00 kn te da se odnosi na troškove kaznenog postupka, pravilno je sud prvog stup-nja primijenio citirane odredbe Ovršnog zakona kada je pobijanim rješenjem odbio prijedlog za osiguranje predla-gatelja osiguranja.“

14. IZVRŠENJE PRESUDE IZ DRUGE DRŽAVE ČLANICE EU BEZ PROGLAŠENJA IZVRŠNOSTI (čl. 39. Uredbe br. 1215/2012) Sudska odluka donesena u državi članici EU koja je izvršna u toj državi članici izvršna je i u dru-gim državama članicama EU bez zahtijevanja potvrde o izvršnosti.

(Odluka Županijskog suda u Zagrebu, br. Gžovr-3079/15-2, od 6. studenog 2015. godine)

„Presuda suda u P. donesena je 3. veljače 2015. godine, a objavljena 23. veljače 2015. godine, dok je prijedlog za ovrhu podnesen 29. travnja 2015. godine pa se u proved-bi ovrhe u ovom predmetu imaju primjenjivati odredbe Uredbe l2l5/l2 godine (dalje: Uredba). Prema odredbi čl. 39. Uredbe sudska odluka donesena u državi članici EU koja je izvršna u toj državi članici izvršna je i u drugim država-ma članicama EU bez zahtijevanja potvrde o izvršnosti, te izvršna sudska odluka po samom zakonu uključuje ovlast za poduzimanje svih mjera osiguranja predviđenih pravom zamoljene države članice i izvršava se pod istim uvjetima kao i sudska odluka donesena u zamoljenoj državi članici.

Stoga ovrhovoditelj nije trebao od suda prvog stupnja tražiti da utvrđuje izvršivost presude donesene u P. (Itali-ja), pa se žalbeni prigovori ovršenika u tom dijelu ukazuju neosnovanim.“

15. PROGLAŠENJE OVRHE NEDOPUŠTENOM – ZAJEDNIČKA IMOVINA BRAČNIH DRUGOVAAko bračnom drugu kao ugovornoj strani nije bilo zabranjeno sklapanje ugovora o kreditu i ugovora o osiguranju tražbine tada takav ugovor proizvodi pravne učinke.

(Odluka Županijskog suda u Zagrebu, br. Gž-684/16-2, od 3. srpnja 2018. godine)

„Na temelju provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja utvrdio je da je predmetna nekretnina, predmet ovršnog postupka, stečena za vrijeme trajanja braka tuži-

teljice i II tuženika te novcem koje su tužiteljica i II tuže-nik privrijedili svojim radom tijekom braka te da su suvla-snici navedene nekretnine svako u 1/2 dijela.

... Suprotno zaključku suda prvog stupnja ovaj sud sma-tra da je I tuženik pri sklapanju spornog ugovora o založ-nom pravu postupao u dobroj vjeri, savjesno i s povjere-njem u zemljišne knjige, te nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da zemljišno knjižno stanje nije potpuno.

Naime, načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige bilo bi narušeno u slučaju da je za sklapanje predmetnih pravnih poslova I tuženiku trebala suglasnost tužiteljice, međutim u vrijeme sklapanja predmetnih pravnih poslova to nije bilo predviđeno niti jednim propisom. Dakle, I tuže-niku kao ugovornoj strani nije bilo zabranjeno sklapanje tog ugovora, već upravo suprotno, u situaciji kad banka klijentu odobri kredit posve je uobičajeno osigurati novča-nu tražbinu, zasnivanjem založnog prava.

... Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tuži-teljica imala mogućnosti zaštiti svoje pravo zajedničkog vla-sništva sporne nekretnine jer isključivo o njenoj inicijativi ovisi hoće li poduzeti odgovarajuće pravne radnje (zahtije-vati upis, pokrenuti pravni postupak radi utvrđenja vlasniš-tva, zabilježiti spor, i dr.). Međutim tužiteljica nije poduzela niti jednu od navedenih radnji iako je u svom iskazu navela kako je za zasnivanje založnog prava na spornoj nekretnini saznala nakon pokretanja ovršnog postupka (2002. godine) dok je prigovor treće osobe podnijela 1. srpnja 2010. godine te je tada upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopu-štenom (2. svibnja 2012. godine).

Stoga, po ocjeni ovog suda, u konkurenciji načela zabra-ne i raspolaganja udjelom drugog bračnog druga odnosno načela da nitko ne može na drugog prenijeti više prava nego što ga sam ima, sa drugim općim načelom u koje spada i načelo savjesnosti i poštenja u pravnom prometu, preteže ovo drugo.“

PRAVO TRGOVAČKIH DRUŠTAVA*

17. PODJELA DRUŠTVA I NASTAVAK PARNIČNOG POSTUPKA (čl. 550.a ZTD-a)Ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši. Osoba koja je pribavila stvar ili pravo o kojem teče parnica može stupiti u parnicu umjesto tužitelja odnosno tuženika samo ako na to pristanu obje stranke.

(Županijski sud u Rijeci, Gž-1867/2014-9, od 22. travnja 2016. godine)

„Predmet postupka je zahtjev tužitelja spram tuženika radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji. T. E. n. d.o.o. podneskom od 07. lipnja 2013. godine obavještava sud pr-vog stupnja o izvršenoj statusnoj promjeni, te predlaže na-stavak postupka, ali samo u odnosu na njega kao jedinog pravnog sljednika tužitelja.

* Odluke Sudova temelje se na odredbama Zakona o trgovačkim društvima (Nar. nov., br. 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11., 111/12., 68/13. i 110/15. – dalje: ZTD)


SUDSKA PRAKSAIz stanja u spisu proizlazi da je T. E. n. d.o.o. podneskom

od dana 07.lipnja 2013. godine obavijestio sud prvog stup-nja o statusnoj promjeni društva tužitelja, te da je Ugovo-rom o podjeli i preuzimanju od 26.studenog 2012. godine određeno da će se postupak podjele provesti odvajanjem s preuzimanjem sukladno odredbi članka 550.a stavak 3. ZTD-a, na način da će se podjelom prenijeti dio imovine društva koje se dijeli- O. c. d.o.o. na već postojeće društvo preuzimatelja- E. n. d.o.o.

Također proizlazi i da je u postupku pred Trgovačkim sudom u Rijeci poslovni broj R1-237/13 dana 14. kolovoza 2013. godine doneseno rješenje o privremenoj mjeri kojim je protivniku osiguranja T. E. n. d.o.o. zabranjeno na teme-lju Ugovora o podjeli i preuzimanju kod sudova u Republi-ci Hrvatskoj ili drugih državnih tijela pred kojima se vodi pravni postupak o pravima O. c. d.o.o. u stečaju zatražiti subjektivnu preinaku nakon koje bi T. E. n. d.o.o. stupilo u procesni položaj O. c. d.o.o. u stečaju.

Odredbom članka 195. stavak 1. ZPP-a određeno je da ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče par-nica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši, dok je stavkom drugim citiranog članka propisa-no da osoba koja je pribavila stvar ili pravo o kojem teče parnica može stupiti u parnicu umjesto tužitelja odnosno tuženika samo ako na to pristanu obje stranke.

Iz dokumentacije koja prileži spisu proizlazi utvrđenje da je društvo O. c. d.o.o. u stečaju dio svoje imovine pre-nijelo na T. E. n. d.o.o. Također, nesporno proizlazi da niti tužitelj niti tuženik nisu dali pristanak temeljem kojeg bi T. E. n. d.o.o. bilo ovlašteno stupiti u parnicu umjesto tužitelja.

Obzirom prethodno navedeno nesporno ukazuje da nije ispunjen osnovni zakonom propisani uvjet temeljem kojeg bi T. E. n. d.o.o. moglo stupiti u predmetnu parnicu umje-sto tužitelja, to je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe članka 195.stavak 2. ZPP-a odbio zahtjev za stu-panjem u parnicu T. E. n. d.o.o.

Međutim, čak i u situaciji da je tužitelj dao svoj prista-nak na stupanje novog tužitelja u parnicu, a tuženik se navedenom izričito protivio, do stupanja u parnicu novog tužitelja ne bi došlo.

Naime, tuženikovo protivljenje preinačenju tužbe stu-panjem novog tužitelja na mjesto dotadašnjeg tužitelja ima snagu apsolutne zabrane, te je njegov pristanak nuž-na procesna pretpostavka za stupanje u parnicu novog tu-žitelja umjesto dosadašnjeg.

Pritom su neosnovani navodi T. E. n. d.o.o. kojima tvrde da je člankom 4. Ugovora o podjeli i preuzimanju navede-no da će društvo preuzimatelj u postupku podjele preuze-ti sve obveze društva koje se dijeli, između ostalog i sva prava i rizike koji proizlaze iz sudskih postupak koji su u tijeku pred raznim sudovima u zemlji, obzirom da za pre-uzimanje parnice umjesto sadašnjeg tužitelja nije ispunje-na ni jedna zakonska pretpostavka, odnosno što ni tužitelj ni tuženik nisu dali dati pristanak na njegovo stupanje u parnicu umjesto sadašnjeg tužitelja.“

18. NIŠTETNOST ODLUKA O PRIPAJANJU (čl. 359. ZTD-a)Samo na činjeničnoj tvrdnji da je pripajanje druš-tva s ograničenom odgovornošću dioničkome društvu izvršen na osnovi „pogrešno“ utvrđene vrijednosti pripojenog društva i (time) pogrešno izvršenom obračunu udjela kojeg su vlasnici ima-li u toj tvrtki tužitelj ne može s osnovom temeljiti pravni zaključak o postojanju pretpostavki za utvrđenje ništavnosti odluka o pripojenju prema odredbama čl. 355. st. 1. toč. 3. i 4. ZTD-a.

(Vrhovni sud Republike Hrvatske, Revt 114/09-2, od 3. listopada 2012.)

„Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji: Ý da je na Glavnoj skupštini tuženika od 7. ožujka

2003., a na temelju Ugovora o pripajanju skloplje-nog 30. prosinca 2002. između J. o. d.d. (kao društva preuzimatelja) i J. d.o.o. (kao pripojenog društva), donesena Odluka o pripajanju tvrtke J. d.o.o. tvrtki J. o. d.d., pa je 1. srpnja 2003. pripajanje upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Splitu,

Ý da je nakon donošenja Odluke o pripajanju, a u po-stupku kontrole i inspekcijskog nadzora obračuna-vanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza i drugih javnih davanja za razdoblje od 1. siječnja 2002. do 31. kolovoza 2003., utvrđeno da je J. d.o.o. S. morao u korist državnog proračuna izvršiti povrat pretporeza od 17.703.098,78 kn - a kojeg je iskoristio po osnovi investicija i ulaganja u poslovne prostori-je tijekom 2002. i 2003., slijedom čega je Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda S. od 7. rujna 2004., tuženiku kao pravnom slijedniku J. d.o.o. naložena isplata toga pretporeza s zateznim kamatama od 2.180.535,73 kn,

Ý da u navedenom Ugovoru o pripajanju od 30. prosin-ca 2002. i Odluci o pripajanju od 7. ožujka 2003. nije evidentirana prethodno navedena obveza J. d.o.o. (kao pripojenog društva) - koja nije bila iskazana niti u financijskom izvješću J. d.o.o., pa je i pripajanje J. d.o.o. provedeno prema izvješću revizorske tvrtke M. d.o.o. iz S. o obavljenoj reviziji ugovora o pripajanju od prosinca 2002. u kojemu nije u vrijednosti tvrtke J. d.o.o. uračunata i ta obveza - čime je „pogrešno“ utvrđena vrijednost pripojenog društva i (time) po-grešno izvršen obračun udjela kojeg su vlasnici imali u toj tvrtki te posljedično s time njegovim članovima osigurano za pripadajuće im dionice 50.400.000,00 kn, i drži da su osporene Odluke Glavne skupštine tuženika, a obzirom „nisu u skladu s biti društva i suprotne su moralu“, ništavne prema odredbama čl. 355. st. 1. toč. 3. i 4. te čl. 359. st. 1. toč. 2. ZTD-a.

Prema shvaćanju revizijskog suda, a u svijetlu sadrža-ja takvih odredaba, pravilno je pravno shvaćanje nižestu-panjskih sudova da osnovanost zahtjeva tužitelja ne pro-izlazi iz citirane odredbe čl. 359. st. 1. toč. 2. ZTD-a, a sve jer se njome (kao posebnom propisu o ništavnosti u odno-su na opće norme iz čl. 355. ZTD-a) propisuje ništavnost samo „odluke o utvrđivanju godišnjih financijskih izvje-šća“, i to ništavnost u slučaju „ako nije obavljena revizija godišnjih financijskih izvješća koja se obavlja u skladu sa

DOKUP MINUTA ZA STRUČNE SAVJETEmožete obaviti na:

01/4699-760; mob. 099/4699-760


SUDSKA PRAKSAzakonom ili to nisu obavile za to ovlaštene osobe“ - dok je ovdje riječ o drugome: o zahtjevu tužitelja na utvrđenje ništavnosti drugih odluka Glavne skupštine tuženika, uz to onih donesenih na temelju obavljene revizije (u smislu odredaba čl. 515. i 549. ZTD-a) po ovlaštenoj revizorskoj tvrtki i pisanom izvješću revizora o obavljenoj reviziji ugo-vora o pripajanju - zakonitost obavljanja koje revizije ov-dje niti nije predmetom pobijanja.

Nadalje, pravilno je i shvaćanje da se osporene odluke Glavne skupštine tuženika ne mogu samo prema razlozima na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev ocijeniti kao odluke koje „nisu u skladu s biti društva“ ili čijim se „sadržajem čini povreda propisa kojima se isključivo ili pretežno šti-te interesi vjerovnika društva ili su doneseni radi zaštite javnog interesa“, odnosno kao odluke „suprotne moralu“.

Samo na činjeničnoj tvrdnji da je pripajanje druš-tva s ograničenom odgovornošću dioničkome društvu izvršen na osnovi „pogrešno“ utvrđene vrijednosti pri-pojenog društva i (time) pogrešno izvršenom obračunu udjela kojeg su vlasnici imali u toj tvrtki - čime (da) je njezinim članovima osigurano za pripadajuće im dionice 50.400.000,00 kn, a kada nije utvrđeno niti da su prije-porne odluke donesene zlouporabom prava ili s ciljem koji bi bio protivan dobrim poslovnim običajima, savje-snosti i poštenju u prometu, te namjerom da se drugi ošte-te, tužitelj ne može s osnovom temeljiti pravni zaključak, prihvaćanje kojeg sugerira, o postojanju pretpostavki za utvrđenje ništavnosti svih osporenih odluka prema citi-ranim odredbama čl. 355. st. 1. toč. 3. i 4. ZTD-a.

Konkretno, tužitelj je, da bi uspio s postavljenim za-htjevom, trebao dokazati postojanje činjenica iz kojih bi proizlazilo da osporene Odluke Glavne skupštine tuženi-ka „nisu u skladu s biti društva i suprotne su moralu“, a sve obzirom da bi se tek u takvoj situaciji na odnos stranaka imale primijeniti citirane odredbe čl. 355. st. 1. toč. 3. i 4. ZTD-a.

Međutim, budući su nižestupanjski sudovi ocjenom či-njenica na koje se sam tužitelj pozvao na glavnoj raspravi - koja je zaključena nakon navoda tužitelja da nema drugih dokaznih prijedloga, a sve polazeći od odredaba čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a (prema kojima je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika), utvr-dili da tužitelj nije dokazao istaknute činjenice - i izrazili pravilno pravno shvaćanje da se iz izloženih ne može utvr-diti ono čemu zahtjevom pretendira (imajući na umu da se „pogreška“ u utvrđenju vrijednosti pripojenog društva sama po sebi ne može poistovjetiti s nečim nemoralnim ili protivnim biti društva), nisu imali razloga njegov zahtjev ocijeniti osnovanim - i pravilno su primijenili materijalno pravo kada su taj zahtjev odbili.“

19. UTVRĐENJE NIŠTETNOSTI UPISA PRIPAJANJA (čl. 363. ZTD-a)Tužbom se može tražiti utvrđenje ništavosti upi-sa ako je upis obavljen na temelju lažne isprave, ako su u ispravi na temelju koje je obavljen upis navedeni neistini podaci ili isprava ne sadrži po-datke potrebne za upis, ako je isprava potvrđena ili izdana u nezakonito provedenom postupku, ako je nezakonito provedena radnja u kojoj se podaci upisuju u registar ili ako postoje drugi zakonom propisani razlozi.

(Vrhovni sud Republike Hrvatske, Revt 113/07-2, od 30. rujna 2009.)

„Predmet spora je utvrđenje ništavosti upisa statusne promjene pripajanja I. b. d.d. sa sjedištem u P., …, D. b. d.d. sa sjedištem u Z., …, te ništavost upisa statusne promjene pripajanja S. b. d.d. sa sjedištem u S., …, D. b. d.d. uz nalog Registarskom sudu Trgovačkog suda u Rijeci da se izvr-ši brisanje ništavog upisa. U revizijskoj fazi postupka je sporno je li ništav upis statusne promjene pripajanja I. b. d.d. sa sjedištem u P., D. b. d.d. sa sjedištem u Z.

Nižestupanjski sudovi su djelomično prihvatili tužbeni zahtjev i utvrdili ništavim upis pripajanja I. b. d.d. P. D. b. d.d. Z. pozivajući se na odredbu čl. 77. Zakona o sudskom registru (Nar. nov., br. 1/95., 57/96.) smatrajući da ispra-va temeljem koje je upis obavljen ne sadrži sve podatke potrebne za upis. Nedostatak propisanog sadržaja ispra-ve u smislu odredbe čl. 521. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima (Nar. nov., br. 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07. – dalje: ZTD) vide u tome što je Izjava uprave da odluke o pripajanju nisu pobijane u za to propi-sanom roku ili da je pobijanje pravomoćno odbijeno dana prije isteka zakonom propisanog roka u kojem se može podnijeti tužba za pobijanje (čl. 363. st. 1. ZTD).

Odredbom čl. 77. st. 1. Zakona o sudskom registru propi-sano je da se tužbom može tražiti utvrđenje ništavosti upisa ako je upis obavljen na temelju lažne isprave, ako su u ispravi na temelju koje je obavljen upis navedeni neistini podaci ili isprava ne sadrži podatke potrebne za upis, ako je isprava potvrđena ili izdana u nezakonito provedenom postupku, ako je nezakonito provedena radnja u kojoj se podaci upisuju u registar ili ako postoje drugi zakonom propisani razlozi.

Odredbom čl. 521. st. 2. ZTD propisano je između osta-log da pri podnošenju prijave za upis pripajanja u sudski registar uprava mora izjaviti da odluke o pripajanju nisu pobijane u za to propisanome roku ili da je pobijanje pra-vomoćno odbijeno.

Odredba čl. 363. st. 1. ZTD propisuje da se tužba mora podići isključivo kod suda iz čl. 40. st. 1. tog Zakona u roku od 30 dana od donošenja odluke. Ako je tužitelj bio prisutan na Glavnoj skupštini na kojoj je odluka donesena, taj rok počinje teći prvog narednoga dana od dana kada je zaključena glavna skupština na kojoj je odluka donesena. Nije li tužitelj prisustvovao glavnoj skupštini na kojoj je donesena odluka rok počinje teći prvog narednog dana od dana kada je mogao saznati za odluku.

Prihvativši tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu nižestu-panjski sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo. Točno je da je zakon propisao da društvo koje podnosi Re-gistarskom sudu prijavu za upis pripajanja u sudski regi-

+ dodatak: Zakon o trgovačkim društvima (pročišćeni tekst studeni 2015.) Cijena komentara i dodatka: 997,50 kn

Za sve ostale informacije molimo javite se na broj (01)/4699-760 ili mob. 099/4699-760

KOMENTAR ZAKONA O TRGOVAČKIM DRUŠTVIMA


SUDSKA PRAKSAstar mora uz ostale isprave priložiti i izjavu uprave da od-luke o pripajanju nisu pobijane u za to propisanome roku ili da je pobijanje pravomoćno odbijeno. Međutim, smisao te zakonske odredbe nije sprječavanje upisa u sudski re-gistar, kako to pogrešno smatraju nižestupanjski sudovi, jer bi u protivnom upis statusne promjene bio moguć tek nakon pravomoćnog okončanja postupka u kojem se traži utvrđenje ništavosti odluke Glavne skupštine, a koji po-stupak bi mogao trajati i više godina. Takvo tumačenje spomenute zakonske odredbe je suprotno cilju koji se želi postići, jer bi svakom dioničaru neovisno o broju dionica koje ima omogućio sprečavanje upisa pripajanja.

U ovom predmetu je registarski sud izvršio upis pripaja-nja u sudski registar te je trgovačko društvo I. b. d.d. P. pre-

stalo postojati. Zato sve i u slučaju da je bio pokrenut parnični postupak u kojem se pobija odluka Glavne skupštine o pripa-janju sud ne bi mogao donijeti presudu kojom se utvrđuje da je odluka ništava već bi u tom slučaju, u smislu odredbe čl. 530. st. 2. ZTD, tužitelju pripadao zahtjev za naknadu štete.

Nedostatak propisanog sadržaja isprave koji se u ovom konkretnom predmetu očituje u tome da je izjava uprave dana prije isteka roka iz čl. 363. st. 1. ZTD nije razlog za poništenje upisa, jer je pripajanje upisano u sudski regi-star sjedišta društva preuzimatelja.

Zato prema odredbi čl. 530. st. 1. ZTD u ovom parnič-nom postupku sud ne može donijeti presudu kojom se utvrđuje da je odluka ništava već bi eventualno tužitelji mogli tražiti naknadu štete.“

U okviru ove rubrike daje se prikaz sudske prak-se iz Njemačke te presude Europskog suda. Naš se izbor ograničava na pravna područja koja inače obrađujemo u ovom časopisu. Sudska je praksa pre-nesena iz časopisa ili drugog izvora koji se navodi na početku svake presude, stajališta i sl. ili pak na kraju presude.

Porezno pravo – porez na dobitakDer Betrieb od 10. kolovoza 2018. godine, br. 32. str. 1893, Düsseldorf, Njemačka i Internetski portal Suda Europske unije

GUBITCI OD OPOREZIVANJA INOZEMNE STALNE POSLOVNE JEDINICE U DRŽAVI SJEDIŠTA DRUŠTVA MAJKEPorez na dobitak – Sloboda poslovnog nastana – Rezi-dentno društvo – Oporezivi dobitak – Porezna olakšica – Odbitak gubitaka koje su pretrpjele rezidentne stalne poslovne jedinice – Dopuštenje – Odbitak gubitaka koje su pretrpjele nerezidentne stalne poslovne jedi-nice – Isključenje – Iznimka – Sustav odabira među-narodnoga zajedničkog oporezivanjaUgovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), čl. 49. Članak 49. UFEU-a treba tumačiti tako da mu je protivno zakonodavstvo države članice koje isključuje moguć-nost da rezidentno društvo koje nije odabralo sustav međunarodnoga zajedničkog oporezivanja poput onoga u glavnom postupku od oporeziva dobitka odbije gubitke stalne poslovne jedinice koja se nalazi u drugoj državi čla-nici, kada je ono, s jedne strane, iscrpilo sve mogućnosti odbitka tih gubitaka koje mu nudi pravo države članice u kojoj se nalazi ta jedinica i kada je, s druge strane, od potonje prestalo primati bilo kakav prihod, tako da u na-vedenoj državi članici više nije moguće uzimanje u obzir spomenutih gubitaka, što treba provjeriti nacionalni sud.

Presuda Suda Europske unije C-650/16 od 12. lipnja 2018. godine

INOZEMNA SUDSKA PRAKSA I STAJALIŠTAGlavni postupak i prethodno pitanjeSjedište društva Bevola nalazi se u Danskoj. Društvo

nudi paletu proizvoda namijenjenih izradi kamiona i pri-kolica kojima se koristi u veleprodaji. Društvo je kći i druš-tvo unuka danskih društava kojima upravlja Jens W. Tro-ck, društvo majka grupe sa sjedištem u Danskoj.

Finska podružnica društva Bevola prestala je s radom 2009. godine. Prema tvrdnjama tog društva, gubitci koje je pretrpjela ta podružnica u net-svoti od oko 2,8 milijuna danskih kruna (DKK) (oko 375.000 eura) nakon njezina zatvaranja nisu odbijeni niti su se mogli odbiti u Finskoj.

U tim je okolnostima društvo Bevola zatražilo dopušte-nje da navedene gubitke odbije od svojeg prihoda oporezi-vog u Danskoj za poreznu godinu 2009.

Porezna je uprava odbila taj zahtjev ističući da odredbe nacionalnog Zakona o porezu na dobit ne dopuštaju da se u oporezivi prihod uključe prihodi i rashodi stalne poslov-ne jedinice odnosno nekretnine koja se nalazi u inozem-stvu, osim ako je društvo odabralo međunarodno zajednič-ko oporezivanje u skladu s odredbama tog Zakona.

Budući da je Državna komisija za porezna pitanja (Danska) odlukom od 20. siječnja 2014. godine potvrdila odbijajuću odluku porezne uprave, društva Bevola i Jens W. Trock pobijala su tu odluku pred odgovarajućim dan-skim žalbenim sudom. Navedena društva ističu da bi druš-tvu Bevola moglo odbiti sporne gubitke da ih je pretrpjela danska podružnica i da to različito postupanje predstavlja ograničenje slobode poslovnog nastana u smislu čl. 49. UFEU-a. Prema njihovu mišljenju, navedeno ograničenje prekoračuje ono što je nužno za očuvanje uravnotežene raspodjele ovlasti oporezivanja među državama članicama u slučaju poput onog društva Bevola, u kojem uopće ne postoji mogućnost uzimanja u obzir gubitaka njegove fin-ske podružnice. Ona smatraju da je na situaciju društva Bevola moguće primijeniti rješenje koje je Sud primijenio u presudi od 13. prosinca 2005. godine, Marks & Spencer (C–446/03), u kojoj je ocijenio protivnim pravu Unije to da se rezidentnom društvu majci onemogući odbijanje gubi-taka koje je pretrpjelo njegovo nerezidentno društvo kći u situaciji u kojoj je ono iscrpilo mogućnosti uzimanja u obzir svojih gubitaka u zemlji sjedišta.

Sud koji je uputio zahtjev dvoji o relevantnosti navede-ne sudske prakse, osobito s obzirom na činjenicu da je u


SUDSKA PRAKSAnacionalnom pravu otvorena mogućnost odabira sustava „međunarodnoga zajedničkog oporezivanja” koji omogu-ćuje spomenuto odbijanje gubitaka.

U tim je okolnostima Žalbeni sud odlučio prekinuti po-stupak i uputiti Sudu EU-a zahtjev za prethodnu odluku. (...)

O prethodnom pitanju14. Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita, u

biti, treba li čl. 49. UFEU-a tumačiti na način da mu je pro-tivno zakonodavstvo države članice koje isključuje moguć-nost da rezidentno društvo od oporeziva dobitka odbije gu-bitke svoje stalne poslovne jedinice koja se nalazi u drugoj državi članici, čak i kada se u njoj ti gubici više ne mogu uzeti u obzir, osim u slučaju odabira međunarodnoga za-jedničkog oporezivanja poput onoga u glavnom postupku.

Uvodne napomene15. Sloboda poslovnog nastana, koju čl. 49. UFEU-a

priznaje građanima Europske unije, uključuje (na teme-lju čl. 54. UFEU-a, a u pogledu trgovačkih društava osno-vanih u skladu sa zakonodavstvom države članice čije se registrirano sjedište, središnja uprava ili glavno mjesto poslovanja nalazi unutar Unije) pravo obavljanja vlastite djelatnosti u drugim državama članicama posredovanjem društva kćeri, podružnice ili zastupništva.

16. Premda je cilj odredbe prava Unije koja se odnose na slobodu poslovnog nastana prema svojem tekstu osi-gurati povlasticu nacionalnog tretmana u državi članici primateljici, one se također protive tomu da država čla-nica podrijetla postavlja prepreke svojim državljanima ili trgovačkom društvu koje je osnovano u skladu s njezinim zakonima u pogledu uspostavljanja poslovnog nastana u drugoj državi članici (...).

17. Navedena se razmatranja primjenjuju i onda kada trgovačko društvo osnovano u jednoj državi članici posluje u drugoj državi članici putem stalne poslovne jedinice (...).

18. Kao što je to Sud već utvrdio, odredba kojom se omogućuje uzimanje u obzir gubitaka stalne poslovne je-dinice za potrebe utvrđivanja oporeziva dobitka društva kojemu pripada čini poreznu pogodnost (...).

19. Posljedica činjenice da se ta pogodnost daje u si-tuaciji u kojoj gubitci potječu od stalne poslovne jedinice koja se nalazi u državi članici rezidentnog društva, ali ne i kada je te gubitke pretrpjela stalna poslovna jedinica koja se nalazi u nekoj drugoj državi članici, je porezni polo-žaj rezidentnog društva sa stalnom poslovnom jedinicom u drugoj državi članici nepovoljniji od onoga u kojem bi bilo da se poslovna jedinica nalazi u istoj državi članici kao i to društvo. Spomenuto bi različito postupanje moglo odvratiti rezidentno društvo od obavljanja djelatnosti po-sredstvom stalne poslovne jedinice koja se nalazi u drugoj državi članici (...).

20. Međutim, različito postupanje koje je rezultat po-reznog zakonodavstva države članice i ide na štetu dru-štava koja ostvaruju slobodu poslovnog nastana ne čini ograničenje te slobode ako se odnosi na situacije koje nisu objektivno usporedive ili ako je takvo postupanje oprav-dano važnim razlogom u općem interesu i proporcionalno tom cilju (...).

Različito postupanje21. Na temelju odredbe Zakona o porezu na dobit, opo-

rezivi prihod ne uključuje prihode i rashode stalne poslov-ne jedinice ili nekretnine koja se nalazi u inozemstvu, na Farskim Otocima ili Grenlandu, osim kako je predviđeno

(...) tog Zakona. U skladu s navedenom odredbom, kraj-nje matično društvo može odabrati sustav međunarodno-ga zajedničkog oporezivanja, odnosno odlučiti da će se u Danskoj oporezivati sva rezidentna i nerezidentna društva grupe, uključujući njihove stalne poslovne jedinice i ne-kretnine u Danskoj ili izvan nje.

22. Kao prvo, valja ispitati uvodi li se spomenutom odredbom različito postupanje prema danskim društvima, ovisno o tome nalazi li im se stalna poslovna jedinica u Danskoj ili u drugoj državi članici.

23. U tom pogledu treba istaknuti da se upravo tom odredbom iz oporeziva prihoda danskih društava isklju-čuju prihodi i rashodi njihovih stalnih poslovnih jedinica koje se nalaze u drugoj zemlji. Odustajanje Kraljevine Danske od porezne nadležnosti nad stalnim poslovnim je-dinicama danskih društava koje se nalaze u inozemstvu nije nužno nepovoljno za ta društva i čak može predstav-ljati poreznu pogodnost, osobito u slučaju u kojem prihodi stalne poslovne jedinice podliježu manjoj poreznoj stopi nego u Danskoj.

24. Međutim, sud koji je uputio zahtjev smatra da je drukčije u situaciji poput one u kojoj se nalazi društvo Bevo-la, u kojoj se, s obzirom na to da je prestala s radom, gubitci nerezidentne stalne poslovne jedinice nisu mogli odbiti niti se više mogu odbiti u državi članici u kojoj se nalazi. Nai-me, danskom je društvu time onemogućeno da na temelju predmetne odredbe odbije gubitke koje je pretrpjela nerezi-dentna stalna poslovna jedinica, iako bi takav odbitak bio moguć da se ona nalazila u Danskoj. U tim okolnostima dan-sko društvo sa stalnom poslovnom jedinicom u inozemstvu trpi različito postupanje koje je nepovoljnije u odnosu na društvo s takvom jedinicom u Danskoj.

25. Kao drugo, valja ocijeniti može li se zaključak o ra-zličitom postupanju opovrgnuti time da Zakon o porezu na dobit omogućuje danskim društvima koja imaju društva kćeri, podružnice ili nekretnine u drugim državama čla-nicama odabrati sustav međunarodnog zajedničkog opo-rezivanja.

26. Točno je da u okviru tog sustava odabira dansko društvo može od oporezivog prihoda u Danskoj odbiti gu-bitke koje je pretrpjela njegova stalna poslovna jedinica koja se nalazi u drugoj državi članici, kao što je to slučaj s gubitcima njegovih stalnih poslovnih jedinica koje se na-laze u Danskoj.

27. Međutim, pogodnost međunarodnoga zajedničkog oporezivanja podliježe dvama vrlo ograničavajućim uvje-tima. S jedne strane, ona podrazumijeva da svi prihodi grupe koji potječu od društava, stalnih poslovnih jedinica ili nekretnina koje se nalaze u Danskoj ili u drugoj zemlji podliježu porezu na dobitak u toj državi članici. S druge strane, (...) odabir sustava zajedničkog oporezivanja vrije-di najmanje deset godina.

28. Iz spomenutoga proizlazi da Zakon o porezu na do-bit uvodi različito postupanje prema danskim društvima ovisno o tome nalazi li im se stalna poslovna jedinica u Danskoj ili u drugoj državi članici.

29. Različito postupanje o kojem je riječ može danskom društvu učiniti manje privlačnim ostvarivanje slobode poslovnog nastana osnivanjem stalnih poslovnih jedinica u drugim državama članicama. Međutim, valja provjeriti odnosi li se to postupanje na situacije koje nisu objektivno usporedive, kako je to navedeno u t. 20. ove presude.


SUDSKA PRAKSAUsporedivost situacija30. Danska, njemačka i austrijska vlada tvrde da se po-

družnica danskog društva u drugoj državi članici ne nalazi u situaciji koja je objektivno usporediva s onom danske podružnice tog društva jer ne podliježe poreznoj nadležno-sti Kraljevine Danske. Spomenute vlade ističu da je Sud u presudama od 17. srpnja 2014. godine, Nordea Bank Dan-mark (C-48/13) i od 17. prosinca 2015. godine, Timac Agro Deutschland (C-388/14) ocijenio da se stalna poslovna je-dinica u državi članici u kojoj se ne nalazi sjedište društva kojem pripada nalazi u istoj situaciji kao poslovna jedinica u državi članici sjedišta tog društva samo ako potonja i na nerezidentnu poslovnu jedinicu primjenjuje svoje porezno zakonodavstvo te, prema tome, oporezuje njezine prihode.

31. Iako se slaže s takvim tumačenjem presuda od 17. srpnja 2014. godine, Nordea Bank Danmark (...) i od 17. prosinca 2015. godine, Timac Agro Deutschland (...), Europska komisija smatra da one proturječe prijašnjoj sudskoj praksi Suda, u kojoj se nije pridavala važnost ra-zlogu za različito postupanje. Komisija smatra da taj razlog ne treba uzimati u obzir prilikom analize usporedivosti si-tuacije s prekograničnim elementom i unutarnje situacije. U suprotnome, dvije bi se situacije smatrale neusporedivi-ma samo zato što se država članica odlučila prema njima različito odnositi.

32. U tom pogledu valja podsjetiti na to da, prema usta-ljenoj sudskoj praksi Suda, usporedivost situacije s pre-kograničnim elementom i unutarnje situacije treba is-pitivati vodeći računa o cilju predmetnih nacionalnih odredaba (...).

33. Suprotno onomu što tvrdi Komisija, presude Nordea Bank Danmark (...) i Timac Agro Deutschland (...) ne znače da je Sud napustio navedenu metodu ocjene usporedivosti situacija koju je, štoviše, izričito primjenjivao u kasnijim presudama (...).

34. U presudama Nordea Bank Danmark (...) i Timac Agro Deutschland (...) Sud je zaključio samo to da svrhu predmetnih nacionalnih odredaba nije potrebno raz-matrati kada one predviđaju jednak porezni tretman stalnih poslovnih jedinica koje se nalaze u inozemstvu i onih koje se nalaze na državnom području. Naime, kada zakonodavac države članice na jednak način tretira obje vrste poslovnih jedinica za potrebe oporezivanja do-bitka koje su ostvarile, on priznaje – s obzirom na načine i uvjete tog oporezivanja – da među njima ne postoji ni-kakva razlika u objektivnoj situaciji koja može opravdati različito postupanje (...).

35. Presude Nordea Bank Danmark (...) i Timac Agro De-utschland (...) ne smiju se tumačiti tako da se dvije situacije koje nacionalno porezno zakonodavstvo različito tretira ne mogu smatrati usporedivima. Naime, Sud je ocijenio da pri-mjena različitoga poreznog tretmana rezidentnog društva, ovisno o tome je li njegova stalna poslovna jedinica rezi-dentna ili nerezidentna, ne može biti valjan kriterij za ocje-nu objektivne usporedivosti situacija (...). Osim toga, kada bi se prihvatilo da država članica u svim slučajevima može primijeniti različit tretman samo zato što se stal-na poslovna jedinica rezidentnog društva nalazi u dru-goj državi članici, čl. 49. UFEU-a izgubio bi smisao (...). Prema tome, usporedivost situacija valja ocjenjivati vodeći računa o svrsi spornih nacionalnih odredaba, u skladu sa sudskom praksom navedenom u t. 32. i 33. ove presude.

36. U predmetnom slučaju odredba Zakona o porezu na dobit isključuje iz oporeziva prihoda danskih društava prihode i gubitke stalne poslovne jedinice koja se nalazi u drugoj državi članici, osim ako je dotično društvo oda-bralo sustav međunarodnoga zajedničkog oporezivanja (...). Cilj je navedenog zakonodavstva izbjeći dvostruko oporezivanje dobitka i, jednako tako, dvostruko odbijanje gubitaka danskih društava s takvim stalnim poslovnim jedinicama. Stoga situaciju tih društava treba usporediti s onom u kojoj se nalaze danska društva sa stalnim po-slovnim jedinicama u Danskoj.

37. U tom je pogledu Sud ocijenio da se, kada je riječ o mjerama koje država članica propisuje radi izbjegavanja ili ublažavanja dvostrukog oporezivanja dobitka reziden-tnog društva, društva sa stalnom poslovnom jedinicom u drugoj državi članici, u načelu, ne nalaze u situaciji us-poredivoj s onom društava koja imaju rezidentnu stalnu poslovnu jedinicu (...).

38. Međutim, kada je riječ o gubitcima nerezidentne stalne poslovne jedinice koja je prestala s radom i čiji se gubitci nisu mogli i više se ne mogu odbiti od njezina opo-rezivog dobitka u državi članici u kojoj je obavljala djelat-nost, situacija rezidentnog društva s takvom poslovnom jedinicom ne razlikuje se od situacije rezidentnog društva s rezidentnom stalnom poslovnom jedinicom, s obzirom na cilj izbjegavanja dvostrukog odbijanja gubitaka.

39. Naposljetku, valja naglasiti da sporne nacionalne odredbe, čiji je cilj izbjegavanje dvostrukog oporezivanja dobitka i dvostrukog odbijanja gubitaka nerezidentne stalne poslovne jedinice, teže tomu da, općenitije gledano, osiguraju usklađenost načina na koji se oporezuje društvo s takvom po-slovnom jedinicom s njegovom sposobnošću plaćanja poreza. Sposobnost plaćanja poreza društva s nerezidentnom stal-nom poslovnom jedinicom koja je pretrpjela konačne gubitke jednako je pogođena kao i sposobnost plaćanja poreza druš-tva čija je rezidentna poslovna jedinica pretrpjela gubitke. Stoga su obje situacije i u tom smislu usporedive (...).

40. Iz prethodno navedenoga proizlazi da se različito postupanje o kojem je riječ u glavnom postupku odnosi na objektivno usporedive situacije.

Opravdanje ograničenja41. Kraljevina Danska tvrdi da se to različito postupa-

nje može opravdati, kao prvo, održavanjem uravnotežene raspodjele ovlasti oporezivanja među državama članicama.

42. U tom pogledu valja podsjetiti na to da očuvanje raspodjele ovlasti oporezivanja među državama članicama može zahtijevati da se na gospodarske aktivnosti društava sa sjedištem u nekoj od njih primjenjuju, i u pogledu do-bitka i u pogledu gubitaka, samo porezna pravila te države članice (...).

43. U predmetnom slučaju, da je Kraljevina Danska pri-znala rezidentnim društvima pravo da gubitke svojih stal-nih poslovnih jedinica koje se nalaze u drugim državama članicama odbiju ili u Danskoj ili u državi članici stalne poslovne jedinice, unatoč tomu što nisu odabrala međuna-rodno zajedničko oporezivanje, to bi znatno ugrozilo urav-noteženu raspodjelu ovlasti oporezivanja među državama članicama jer bi se porezna osnovica, prema odabiru druš-tva, povećala u jednoj državi članici, a smanjila u drugoj (...).

44. Kao drugo, danska vlada opravdava različito postu-panje iz glavnog postupka potrebom očuvanja usklađeno-sti poreznog sustava.


SUDSKA PRAKSA45. U tom pogledu Sud je već prihvatio da potreba

očuvanja usklađenosti poreznog sustava može oprav-dati ograničenje slobode kretanja koje je zajamčeno UFEU-om. Međutim, da bi se to opravdanje moglo pri-hvatiti, treba utvrditi postojanje izravne veze između porezne pogodnosti o kojoj je riječ i njezina poravna-nja s određenim poreznim davanjem, pri čemu izrav-nu narav te veze treba ocijeniti s obzirom na cilj pred-metnog propisa (...).

46. U predmetnom slučaju porezna pogodnost o kojoj je riječ sastoji se od mogućnosti da rezidentno društvo s također rezidentnom poslovnom jedinicom odbije od svo-jih oporezivih prihoda njezine gubitke. Odredba Zakona o porezu na dobit isključuje iz te pogodnosti društva čija se stalna poslovna jedinica nalazi u drugoj državi člani-ci, osim ako odaberu sustav međunarodnoga zajedničkog oporezivanja (...).

47. Ta porezna pogodnost istodobno izravno dovodi do uključivanja možebitnog dobitka rezidentne stalne po-slovne jedinice u financijski rezultat rezidentnog društva. Suprotno tomu, odredba navedenog Zakona iz poreza na dobitak isključuje dobitak stalne poslovne jedinice koja se nalazi u drugoj državi članici, osim ako društvo kojem pripada odabere sustav međunarodnoga zajedničkog opo-rezivanja (...).

48. Na taj se način samim tekstom odredbe Zakona o porezu na dobit ustanovljuje izravna veza između pred-metne porezne pogodnosti i njezina poravnanja s određe-nim poreznim davanjem.

49. Ta je izravna veza nužna s obzirom na cilj nacional-nih odredaba o kojima je riječ u glavnom postupku, kojima se želi, među ostalima, a kako je to izneseno u t. 39. ove presude, osigurati usklađenost načina na koji se oporezuje društvo s nerezidentnom stalnom poslovnom jedinicom s njegovom sposobnošću plaćanja poreza.

50. Naime, kada bi se društvu sa stalnom poslovnom jedinicom u drugoj državi članici dopustilo da od svo-jega financijskog rezultata odbije njezine gubitke, a da pritom ne plaća porez na njezin dobitak, sposobnost pla-ćanja poreza tog društva bila bi sustavno podcijenjena.

51. Očuvanje usklađenosti poreznog sustava stoga (ovdje) uvjerljivo opravdava različito postupanje o ko-jemu je riječ.

52. Osim toga, ograničenje slobode poslovnog nasta-na o kojem je riječ u ovom predmetu može se opravdati i potrebom sprječavanja opasnosti od dvostrukog ura-čunavanja gubitaka, iako se danska vlada na nju nije izri-čito pozivala (...).

53. Prema tome, zakonodavstvo o kojem je riječ u glav-nom postupku može se opravdati važnim razlozima u općem interesu koji se istodobno tiču uravnotežene ras-podjele ovlasti oporezivanja među državama članicama, usklađenosti danskog poreznog sustava i potrebe spreča-vanja opasnosti od dvostrukog odbijanja gubitaka.

54. Međutim, još valja provjeriti prekoračuje li spomenuto zakonodavstvo ono što je nužno za ostvarivanje tih ciljeva.

Proporcionalnost55. Kao što je to istaknuto u t. 26. i 27. ove presude,

dansko društvo s nerezidentnom stalnom poslovnom jedi-nicom ne može odbijati njezine gubitke, osim ako odabere sustav međunarodnoga zajedničkog oporezivanja, uz po-štovanje s tim povezanih uvjeta.

56. U tom pogledu važno je naglasiti da bi rezidentno društvo, u slučaju da mu se dopusti slobodno definiranje dosega toga zajedničkog oporezivanja, moglo prema vlasti-tom nahođenju u taj sustav uključiti samo one nerezidentne stalne poslovne jedinice koje trpe gubitke, što bi smanjilo njegov oporezivi prihod u Danskoj, ostavljajući izvan spo-menutog dosega one poslovne jedinice koje ostvaruju dobi-tak i koje u državi članici svojega poslovnog nastana može-bitno podliježu povoljnijoj poreznoj stopi od one u Danskoj. Jednako tako, mogućnost da rezidentno društvo iz godine u godinu mijenja doseg međunarodnoga zajedničkog oporezi-vanja značila bi dopustiti mu da slobodno odabere državu članicu u kojoj će se uračunavati gubitci nerezidentne stal-ne poslovne jedinice o kojoj je riječ (...). Takve bi mogućno-sti dovele u opasnost kako uravnoteženu raspodjelu pore-znih ovlasti među državama članicama tako i simetričnost između prava oporezivanja dobitka i mogućnosti odbijanja gubitaka, kojoj teži danski porezni sustav.

57. Međutim, bez potrebe općenitog izjašnjavanja o proporcionalnosti uvjeta međunarodnoga zajedničkog oporezivanja navedenih ovdje u t. 27. s obzirom na ciljeve spomenute u t. 41. – 53., treba podsjetiti na to da sud koji je uputio zahtjev u ovom slučaju dvoji o nužnosti ra-zličitog postupanja u glavnom postupku u specifičnom slučaju u kojem su gubici nerezidentne stalne poslov-ne jedinice konačni.

58. Ako više nema nikakve mogućnosti odbijanja gubitaka nerezidentne stalne poslovne jedinice u državi članici u kojoj se nalazi, ne postoji ni opasnost od dvo-strukog odbijanja gubitaka.

59. U takvoj situaciji zakonodavstvo o kojem je ri-ječ u glavnom postupku prekoračuje ono što je nužno za ostvarivanje ciljeva ovdje spomenutih u t. 41. – 53. Naime, usklađenost načina oporezivanja sa sposobnošću društva da plati porez to je više zajamčena ako se društvu sa stalnom poslovnom jedinicom u drugoj državi članici dopusti da u tom specifičnom slučaju od svojih oporezivih prihoda odbije njezine konačne gubitke.

60. Međutim, kako se ne bi ugrozila usklađenost dan-skoga poreznog sustava, radi čijeg je očuvanja, među osta-lima, doneseno sporno zakonodavstvo, odbijanje takvih gubitaka može se dopustiti samo pod uvjetom da reziden-tno društvo dokaže da su gubitci čije odbijanje od svojih prihoda zahtijeva konačni (...).

61. U tom smislu valja dokazati da gubitci o kojima je riječ udovoljavaju zahtjevima koje je Sud naveo u t. 55. presude od 13. prosinca 2005. godine, Marks & Spencer (C-446/03), a na koju se sud koji je uputio zahtjev s pra-vom poziva u svojem prethodnom pitanju.

62. Naime, u t. 55. spomenute presude Sud je ocijenio da je ograničenje slobode poslovnog nastana koje se uvodi zakonodavstvom države članice neproporcionalno u situ-aciji u kojoj je, s jedne strane, nerezidentno društvo kći iscrpilo mogućnosti uzimanja u obzir gubitaka koji postoje u državi njegova sjedišta za porezno razdoblje na koje se odnosi zahtjev za poreznu olakšicu te za prethodna pore-zna razdoblja i u kojoj, s druge strane, nije moguće da ono samo, ili treća osoba, osobito u slučaju prijenosa društva na potonju, uzme u obzir te gubitke u državi sjedišta za buduća porezna razdoblja.

63. Kriterij konačnosti gubitaka u smislu te t. 55. (...) razrađen je u t. 36. presude od 3. veljače 2015. godine, Ko-


SUDSKA PRAKSAmisija/Ujedinjena Kraljevina (C-172/13). Iz nje proizlazi da se konačnost gubitaka nerezidentnog društva kćeri može utvrditi samo ako ono više ne ostvaruje prihode u državi članici svojeg sjedišta. Naime, sve dok to društvo kći nastavlja ostvarivati makar minimalne prihode, postoji mogućnost da se gubitci još mogu prebiti s budućim dobit-kom ostvarenim u državi članici u kojoj je ono rezident.

64. Iz te sudske prakse, koja se analogijom primjenjuje na gubitke nerezidentnih stalnih poslovnih jedinica, pro-izlazi da gubitci jedne takve poslovne jedinice postaju konačnima kada je, s jedne strane, društvo kojem ona pripada iscrpilo sve mogućnosti njihova odbitka koje mu nudi pravo države članice u kojoj se nalazi i kada je, s druge strane, od potonje prestalo primati bilo ka-kav prihod, tako da u navedenoj državi članici više nije moguće uzimanje u obzir spomenutih gubitaka.

65. Ocjenu o tome jesu li u slučaju finske podružnice društva Bevola ispunjeni ti uvjeti mora donijeti nacional-ni sud. (...)

66. S obzirom na sva prethodna razmatranja, na postav-ljeno pitanje valja odgovoriti tako da čl. 49. UFEU-a tre-ba tumačiti tako da mu je protivno zakonodavstvo države članice koje isključuje mogućnost da rezidentno društvo koje nije odabralo sustav međunarodnoga zajedničkog oporezivanja poput onoga u glavnom postupku od oporezi-va dobitka odbije gubitke stalne poslovne jedinice koja se nalazi u drugoj državi članici, kada je ono, s jedne strane, iscrpilo sve mogućnosti odbitka tih gubitaka koje mu nudi pravo države članice u kojoj se nalazi ta jedinica i kada je, s druge strane, od potonje prestalo primati bilo kakav pri-hod, tako da u navedenoj državi članici više nije moguće uzimanje u obzir spomenutih gubitaka, što treba provjeriti nacionalni sud.

Presuda se u cijelosti može preuzeti na internetskoj stranici:http://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf;jsessionid=9ea7d0f130dcfc007c68d1d647a7940f9412ad1923f1.e34KaxiLc3eQc40LaxqMbN4Pbh0Qe0?text=&docid=202801&pageIndex=0&doclang=HR&mode=lst&dir=&occ=first&part=1&cid=323157

Značenje za praksu(...) Ova je presuda posebno važna, a to Sud EU-a nije

iskazao nego je samo riječ o odluci Velikog vijeća. Naime, nakon što se po presudi Timac Agro iz 2015. godine sma-tralo da je Sud EU-a odustao od spomenute odluke Marks & Spencer te blagoslovio neuzimanje u obzir inozemnih gubitaka, ovom presudom Sud EU-a vrlo jasno odbija i po-stojeće tumačenje Saveznoga financijskog suda (BFH) koje se temelji na presudi Timac Agro, a prema kojem različit porezni tretman inozemnih i tuzemnih činjeničnih okolno-sti vodi do neusporedivosti situacija i stoga ne ograničava slobodu poslovnog nastana.

Kako to upućivanje Suda EU-a na presudu Marks & Spencer objašnjava, ova se presuda mora primjenjivati i na takozvane konačne gubitke nekoga inozemnog društva kćeri. Time se još jednom pokazuje da su njemačka pravila koja se primjenjuju na poreznu grupu (inače više pravno samostalnih poduzeća) i prema kojima se isključuje takva grupa u slučaju postojanja prekograničnog elementa pro-tivna pravu Unije. (...)

ZaključakKonačni gubitci inozemnih stalnih poslovnih jedinica

i društava kćeri moraju se priznati u tuzemstvu iako su

njihovi tekući pozitivni ili negativni prihodi izuzeti od tu-zemnog oporezivanja. Marks & Spencer je živ!

No, činjenica da zakonodavac još uvijek nije uveo opo-rezivanje grupa u skladu s pravom Unije sve više izazi-va ljutnju, a nakon ove presude polako i zakonodavnu nepravdu koja će rezultirati odgovarajućim obvezama na naknadu štete.

Porezno pravo – PDVDer Betrieb od 3. kolovoza 2018. godine, Steuerrecht Kompakt, Düsseldorf, Njemačka i Internetski portal Suda Europske unije

IZNAJMLJIVANJEM NEKRETNINA SVOJEMU DRUŠ-TVU KĆERI STVARA SE HOLDING Izravan ili neizravan utjecaj holdinga na upravljanje svojim društvima kćerima – Iznajmljivanje nekretnine od strane holdinga svojem društvu kćeri – Odbitak pretporeza – PDV koji holdinško društvo plati na troš-kove stjecanja udjela u drugim poduzećimaDirektiva 2006/112/EZ, od 28. studenog 2006. o zajednič-kom sustavu poreza na dodanu vrijednost, čl. 2., 9. i 168.Direktivu Vijeća 2006/112/EZ treba tumačiti tako da to što holdinško društvo iznajmljuje nekretninu društvu kćeri znači da ima „utjecaj na upravljanje” tim društvom, što treba smatrati gospodarskom ak-tivnošću u smislu čl. 9. st. 1. te Direktive, koja daje pravo na odbitak poreza na dodanu vrijednost (PDV) na troškove koje je društvo imalo radi stjecanja udje-la u tom društvu kćeri ako je to pružanje usluga kontinuirane naravi, ako se obavlja uz naknadu i oporezuje, a što implicira da to iznajmljivanje nije oslobođeno od poreza i da postoji izravna veza iz-među usluge koju izvrši pružatelj usluga i protuvri-jednosti primljene od korisnika. Troškove stjecanja udjela u društvima kćerima koje snosi holdinško društvo koje sudjeluje u njihovu upravljanju time što im iznajmljuje nekretninu i, s tog naslova, obav-lja gospodarsku djelatnost, treba smatrati dijelom njihovih općih troškova i, u načelu, mora biti mogu-će u cijelosti odbiti PDV plaćen na te troškove.Troškovi stjecanja udjela u svojim društvima kće-rima koje snosi holdinško društvo, a koje sudjeluje u upravljanju samo nekima od tih društava kćeri i koje u odnosu na druga, međutim, ne obavlja gos-podarsku djelatnost, trebaju se samo djelomično smatrati dijelom općih troškova tog društva, zbog čega se PDV plaćen na te troškove može odbiti samo razmjerno troškovima povezanima s gospodarskom djelatnošću, u skladu s kriterijima raspodjele koje su utvrdile države članice, a koje prilikom izvršava-nja te ovlasti moraju uzimati u obzir – a što provje-rava nacionalni sud – svrhu i strukturu navedene Direktive i, s tog naslova, propisati način izračuna koji objektivno odražava dio stvarnih ulaznih troš-kova koji se pripisuju gospodarskoj i negospodar-skoj djelatnosti.

Presuda Suda Europske unije C-320/17 od 5. srpnja 2018. godine


SUDSKA PRAKSAGlavni postupak i prethodno pitanjeMarle Participations holding je društvo grupe Marle,

koje svoju djelatnost obavlja u području proizvodnje or-topedskih implantata. Predmet njegova poslovanja, među ostalima, je upravljanje udjelima u nekoliko društava kće-ri grupe kojima je, usto, davao u najam nekretninu.

Iz spisa podnesenog Sudu proizlazi da se društvo Marle Participations od 2009. godine restrukturiralo, što je dove-lo do prijenosa i stjecanja udjela. Ono je u cijelosti odbilo PDV koji je bio obračunan na različite troškove postupaka restrukturiranja.

Nakon provedenoga poreznog nadzora Porezna je upra-va osporila odbitak PDV-a koji je to društvo izvršilo i dosta-vila mu stoga porezna rješenja o PDV-u jer su troškovi za koje je ono zatražilo odbitak PDV-a pridonijeli izvršavanju kapitalnih poslova koji ne ulaze u područje primjene pra-va na odbitak.

Društvo Marle Participations neuspješno je osporava-lo ta porezna rješenja o PDV-u pred Upravnim sudom, a zatim pred Žalbenim upravnim sud (Francuska) te je to društvo sudu koji je uputio zahtjev podnijelo žalbu u kasa-cijskom postupku.

U odluci kojom se upućuje prethodno pitanje francu-sko Državno vijeće objašnjava, upućujući na presude od 27. rujna 2001. godine, Cibo Participations (C-16/00 ), i od 16. srpnja 2015., Larentia + Minerva i Marenave Schiffa-hrt (C-108/14 i C-109/14), da iz čl. 168. Direktive o PDV-u proizlazi da, iako samo stjecanje ili držanje udjela u društvu ne treba smatrati gospodarskom djelatnošću na temelju koje njihov imatelj ima svojstvo poreznog obveznika, tomu nije tako ako je sudjelovanje popraće-no izravnim ili neizravnim zadiranjem u upravljanje društvima u kojima ima udjele izvršavanjem radnji koje podliježu PDV-u, poput pružanja financijskih, tr-govačkih i tehničkih usluga tim društvima.

Osim toga, iz presude Larentia + Minerva i Marenave Schiffahrt (...), proizlazi da troškove stjecanja udjela u društvima kćerima koje snosi holdinško društvo koje su-djeluje u njihovu upravljanju i s tog naslova obavlja gos-podarsku djelatnost treba smatrati dijelom njihovih općih troškova i da se porez plaćen na te troškove mora, u nače-lu, u cijelosti odbiti, osim ako određene izlazne gospodar-ske transakcije nisu izuzete od poreza.

Međutim, sud koji je uputio zahtjev ističe da su se, u ovom slučaju, samo usluge koje je društvo Marle Partici-pations pružilo društvima kćerima, a za koje su mu nastali troškovi radi stjecanja njihovih udjela, ili koje je ono u tom pogledu planiralo imati, odnosile na najam nekretnina.

U tim je okolnostima donesena odluka o prekidu postupka i upućivanju zahtjeva za prethodnu odluku Sudu EU-a. (...)

O prethodnom pitanju18. Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita, u

biti, treba li Direktivu o PDV-u tumačiti tako da to što hol-dinško društvo iznajmljuje nekretninu društvu kćeri znači da ima utjecaj na upravljanje tim društvom, što treba sma-trati gospodarskom aktivnošću u smislu čl. 9. st. 1. te Di-rektive koja daje pravo na odbitak PDV-a na troškove koje je društvo imalo radi stjecanja udjela u tom društvu kćeri i, ako je odgovor potvrdan, pod kojim pretpostavkama.

19. Uvodno valja podsjetiti da se, iako je Direktivom o PDV-u dodijeljeno vrlo široko područje primjene PDV-a, taj porez odnosi samo na gospodarske djelatnosti (...). Nai-

me, iz čl. 2. te Direktive proizlazi da od usluga pruženih na području države članice PDV-u podliježu samo one koje je uz naknadu pružio porezni obveznik kao takav (...).

20. U skladu s čl. 9. st. 1. prvim podstavkom navedene Direktive, poreznim se obveznikom smatra svaka osoba koja samostalno obavlja gospodarsku djelatnost, bez obzi-ra na njezinu svrhu ili rezultate.

21. Valja podsjetiti da se „gospodarsku aktivnost” u čl. 9. st. 1. drugom podstavku Direktive o PDV-u definira kao sve aktivnosti proizvođača, trgovaca ili osoba koje pružaju usluge, a posebno korištenje materijalnom ili nematerijal-nom imovinom radi ostvarivanja prihoda, na kontinuira-noj osnovi.

22. Analiza tih definicija pokazuje područje primjene pojma „gospodarska aktivnost” kao i objektivan karakter tog pojma, u smislu da se aktivnost ocjenjuje sama po sebi, neovisno o njezinim ciljevima i rezultatima. Aktivnost se stoga općenito kvalificira kao gospodarska ako je kontinu-irane naravi i ako se obavlja za naknadu koju prima osoba koja je obavila transakciju (...).

23. Osim toga, iz sudske prakse Suda proizlazi da u okviru sustava PDV-a oporezive djelatnosti podrazumije-vaju postojanje transakcije među strankama koje uključu-ju ugovaranje cijene ili protuvrijednosti (...), i da se pruža-nje usluga obavlja „uz naknadu” u smislu čl. 2. Direktive o PDV-u samo ako postoji izravna veza između pružene usluge i primljene protuvrijednosti (...).

24. Nadalje, valja podsjetiti da je, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, pravo na odbitak PDV-a iz čl. 167. i sljedećih u Direktivi o PDV-u temeljno načelo zajedničkog sustava PDV-a i načelno se ne može ograničiti. To se pravo ostvaruje odmah za sve poreze koji su teretili ulazne tran-sakcije (...).

25. Svrha je sustava odbitaka u cijelosti rasteretiti po-duzetnika tereta PDV-a, dugovanog ili plaćenog u okviru svih njegovih gospodarskih djelatnosti. Tako zajednički sustav PDV-a jamči neutralnost oporezivanja svih eko-nomskih aktivnosti, ma kakvi bili njihovi ciljevi ili rezulta-ti, pod uvjetom da su, u načelu, same navedene aktivnosti podvrgnute PDV-u (...).

26. Međutim, iz čl. 168. t. (a) Direktive o PDV-u proizla-zi da je za ostvarivanje prava na odbitak potrebno, s jedne strane, da je zainteresirana osoba „porezni obveznik” u smislu te Direktive i, s druge strane, da se porezni obve-znik koristi robom i uslugama na kojima temelji navedeno pravo za potrebe svojih vlastitih izlaznih oporezivih tran-sakcija te da ulaznu isporuku te robe ili tih usluga obavi drugi porezni obveznik (...).

27. Što se tiče, posebice, prava na odbitak holdinškog društva, Sud je već smatrao da takvo društvo nije porezni obveznik u smislu čl. 9. Direktive o PDV-u i zato nema pravo na odbitak prema čl. 167. i 168. te Direktive ako je jedini cilj toga holdinškog društva stjecanje udjela u drugim poduzećima bez izravnog ili neizravnog zadiranja u upravljanje tim društvima, uz poštovanje prava da na-vedeno holdinško društvo drži udjele u svojstvu vlasnika udjela ili člana (...).

28. Sama činjenica stjecanja ili držanja udjela ne treba se smatrati gospodarskom djelatnošću u smislu Direktive o PDV-u, na temelju koje imatelj udjela ostvaruje svojstvo poreznog obveznika. Naime, sama činjenica stjecanja fi-nancijskih udjela u drugim poduzećima ne predstavlja ko-


SUDSKA PRAKSArištenje imovinom kojom se ostvaruju prihodi na kontinu-iranoj osnovi jer primanje možebitne dividende, ploda tog udjela, proizlazi iz same činjenice vlasništva imovine (...).

29. Međutim, Sud je presudio da je drukčije kada udjel sadržava izravno ili neizravno zadiranje u upravljanje društvima u kojima su stečeni udjeli, ne dovodeći u pitanje prava imatelja udjela kao dioničara ili člana (...).

30. Iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da je zadiranje holdinškog društva u upravljanje društvima u kojima ima udjele gospodarska djelatnost u smislu čl. 9. st. 1. Direktive o PDV-u utoliko što uključuje provedbu transakcija koje podliježu PDV-u u smislu čl. 2. te Direk-tive, kao što je obavljanje upravnih, računovodstvenih, financijskih, trgovačkih, informatičkih i tehničkih usluga holdinškog društva svojim društvima kćerima (...).

31. U tom smislu valja istaknuti da primjeri djelatno-sti kojima holdinško društvo zadire u upravljanje svojim društvima kćerima koji se mogu naći u sudskoj praksi Suda nisu taksativno nabrojeni.

32. Pojam „zadiranje holdinškog društva u upravlja-nje svojim društvom kćeri” treba stoga tumačiti tako da obuhvaća sve djelatnosti koje se mogu smatrati gospodarskom aktivnošću u smislu Direktive o PDV-u koje holdinško izvršava uime svojeg društva kćeri.

33. U ovom slučaju iz spisa podnesenog Sudu proizla-zi da su samo usluge koje je društvo Marle Participations pružilo društvima kćerima, a za koje su mu nastali troško-vi radi stjecanja njihovih udjela, ili koje je ono u tom po-gledu planiralo imati, odnosile na najam nekretnine kojom se koristilo društvo kći kao svojom novom proizvodnom lokacijom.

34. U tom pogledu valja također podsjetiti da je opo-rezivanje transakcija lizinga i iznajmljivanja mogućnost predviđena čl. 137. st. 1. t. (d) Direktive o PDV-u koju je zakonodavac Unije dao državama članicama odstupanjem od općeg pravila utvrđenog čl. 135. st.1. t. (l) te Direktive, prema kojem su transakcije lizinga i iznajmljivanja, u na-čelu, oslobođene od PDV-a. Države članice mogu, dakle, na temelju te ovlasti osobama koje imaju pravo na to oslobo-đenje dopustiti da ga se odreknu (...).

35. S obzirom na razmatranja iznesena u t. 19. – 23. i u t. 34. ove presude, to što holdinško društvo iznaj-mljuje nekretninu društvu kćeri znači da ima utje-caj na upravljanje tim društvom, što treba smatrati gospodarskom aktivnošću koja daje pravo na odbitak PDV-a na troškove koje je društvo imalo radi stjeca-nja udjela u tom društvu kćeri i pod uvjetom da je to pružanje usluga kontinuirane naravi, da se obavlja uz naknadu i oporezuje, a što implicira da to iznaj-mljivanje nije oslobođeno od poreza i da postoji izrav-na veza između usluge koju obavi pružatelj usluga i protuvrijednosti primljene od korisnika. Na sudu je koji je uputio zahtjev da provjeri jesu li ti uvjeti ispunjeni u predmetu koji se pred njim vodi.

36. Što se tiče uvjeta korištenja pravom na odbitak i, točnije, njegova opsega, valja podsjetiti da je Sud već u presudi Larentia + Minerva i Marenave Schiffahrt (...) presudio da troškove stjecanja udjela u društvima kćeri-ma koje snosi holdinško društvo koje sudjeluje u njihovu upravljanju i s tog naslova obavlja gospodarsku djelatnost treba smatrati dijelom njihovih općih troškova i da se PDV plaćen na te troškove mora, u načelu, u cijelosti odbiti.

37. Međutim, troškovi stjecanja udjela u svojim društvima kćerima koje snosi holdinško društvo, a koje sudjeluje u upravljanju samo u nekima od tih društava kćeri i koje u odnosu na druga, međutim, ne obavlja gospodarsku djelatnost, trebaju se samo djelo-mično smatrati dijelom njegovih općih troškova, tako da se PDV plaćen na te troškove može odbiti samo raz-mjerno troškovima povezanima s gospodarskom dje-latnošću, u skladu s kriterijima raspodjele koje su utvr-dile države članice, a koje prilikom izvršavanja te ovlasti moraju uzimati u obzir svrhu i strukturu Direktive o PDV-u i, s tog naslova, propisati način izračuna koji objektivno odražava dio stvarnih ulaznih troškova koji se pripisuju gospodarskoj i negospodarskoj djelatnosti, a što provjera-vaju nacionalna nadležna tijela (...).

38. U predmetu u glavnom postupku je na sudu koji je uputio zahtjev da ocijeni odnosi li se stjecanje udjela koje je društvu Marle Participations prouzročilo troškove za koje je ono zatražilo odbitak PDV-a samo na društva kćeri kojima je to društvo iznajmilo zgradu ili se odnosi i na druga društva kćeri.

39. Stoga je na sudu koji je uputio zahtjev da utvrdi, uzi-majući u obzir elemente kojima raspolaže, može li i u kojoj mjeri društvo Marle Participations odbiti plaćeni PDV, vodeći računa o kriterijima navedenima u t. 36. – 37. ove presude.

40. Osim toga, valja istaknuti da se za potrebe ocjene odbitka odobrenog holdinškom društvu koje je izravno ili neizravno uključeno u upravljanje svojim društvima kće-rima u kojima je steklo udjele ne može uzeti u obzir pri-hod tog društva od usluga iznajmljivanja pruženih svojim društvima kćerima i prihoda koje ima na temelju svojeg udjela u njihovu kapitalu kako bi se spriječilo da se tim pravom koristi radi utaje ili zlouporabe.

41. Doista, ustaljena je sudska praksa da se pravo na od-bitak može odbiti ako se na temelju objektivnih elemenata utvrdi da se ono ističe u svrhu utaje ili zlouporabe. Naime, borba protiv možebitne utaje, izbjegavanja plaćanja pore-za i zlouporaba jest cilj koji Direktiva o PDV-u prepoznaje i potiče te se pojedinci ne mogu pozivati na odredbe prava Unije u svrhu utaje ili zlouporabe (...).

42. Međutim, mjere koje države članice mogu poduzeti ne smiju prekoračiti ono što je nužno za ostvarivanje ta-kvih ciljeva. Stoga se njima ne može koristiti na način koji bi sustavno doveo u pitanje pravo na odbitak PDV-a i, time, neutralnost PDV-a (...).

43. Kao prvo, ustaljena je sudska praksa da troškovi nastali holdinškom društvu koje je uključeno u upravlja-nje društvom kćeri u vezi s različitim uslugama, do čega je došlo u okviru stjecanja udjela u tom društvu kćeri, čine dio općih troškova poreznog obveznika i da su, kao takvi, sastavni dijelovi cijene njegovih proizvoda koji su dakle, u načelu, izravno i neposredno povezani s ukupnom gospo-darskom aktivnošću holdinškog društva (...).

44. Na drugom mjestu valja jamčiti pravo na odbitak PDV-a, a da ga se ne uvjetuje kriterijem koji se osobito odnosi na rezultat gospodarske aktivnosti poreznog obve-znika, u skladu s čl. 9. st. 1. Direktive o PDV-u, na temelju kojeg je porezni obveznik „svaka osoba koja samostalno provodi gospodarsku aktivnost na bilo kojem mjestu, bez obzira na svrhu ili rezultate te aktivnosti”.

45. S obzirom na prethodna razmatranja, na postavlje-no pitanje valja odgovoriti kako je navedeno u uvodu da


SUDSKA PRAKSADirektivu o PDV-u treba tumačiti tako da to što holdinško društvo iznajmljuje nekretninu svojem društvu kćeri znači da ima „utjecaj na upravljanje” potonjim, što treba smatrati gospodarskom aktivnošću u smislu čl. 9. st. 1. te Direktive, koja daje pravo na odbitak PDV-a na troškove koje je druš-tvo imalo radi stjecanja udjela u tom društvu kćeri i pod uvjetom da je to pružanje usluga kontinuirane naravi, da se obavlja uz naknadu i oporezuje, a što implicira da to iznaj-mljivanje nije oslobođeno od poreza i da postoji izravna veza između usluge koju obavi pružatelj usluga i protuvrijedno-sti primljene od korisnika. Troškove stjecanja udjela u druš-tvima kćerima koje snosi holdinško društvo koje sudjeluje u njihovu upravljanju time što im iznajmljuje nekretninu i, s tog naslova, obavlja gospodarsku djelatnost treba smatrati dijelom njihovih općih troškova i, u načelu, mora biti mogu-će u cijelosti odbiti PDV plaćen na te troškove.

46. Troškovi stjecanja udjela u svojim društvima kćeri-ma koje snosi holdinško društvo, a koje sudjeluje u uprav-ljanju samo nekima od tih društava kćeri i koje u odnosu na druga, međutim, ne obavlja gospodarsku djelatnost tre-baju se samo djelomično smatrati dijelom općih troškova tog društva, tako da se PDV plaćen na te troškove može od-biti samo razmjerno troškovima povezanima s gospodar-skom djelatnošću, u skladu s kriterijima raspodjele koje su utvrdile države članice, a koje prilikom izvršavanja te ovlasti moraju uzimati u obzir svrhu i strukturu navede-

ne Direktive i, s tog naslova, propisati način izračuna koji objektivno odražava dio stvarnih ulaznih troškova koji se pripisuju gospodarskoj i negospodarskoj djelatnosti, a što provjerava nacionalni sud. (...)

Presuda se u cijelosti može preuzeti na internetskoj stranici:http://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=203613&pageIndex=0&doclang=HR&mode=lst&dir=&occ=first&part=1&cid=323388

Značenje za praksuPresuda, s jedne strane, potvrđuje ustaljenu sudsku

praksu kada je riječ o svojstvu poduzetnika holdinških društava. S druge pak strane, ona ju i nadilazi jer se već puko davanje u najam nekretnine društvu kćeri smatra dostatnim za postojanje holdinga. Uvjeti koje Sud EU-a po-stavlja ispunjeni su: najam je trajan, naplatan i holding je odabrao obvezu PDV-a.

S ovom se presudom holdinzima uvelike priznaje pra-vo na odbitak pretporeza. Naime, ima smisla u tome da je holding vlasnik nekretnina kojima se koristi društvo kći, jer to u slučaju restrukturiranja društava kćeri neće rezul-tirati obvezom poreza na promet nekretnina.

Presuda nije protivna shvaćanju (njem.) Porezne upra-ve izraženom u provedbenim propisima,

Pripremila: Tatjana GRBAC, dipl. iur., stalni sudski tumač za njemački jezik

Pozivamo Vas na pretplatu na

RRiF-ov POREZNI PRIRUČNIK 2018.

U PRODAJI

Porezi pogađaju sve!

Koliko?


PITANJA I ODGOVORI

ODGOVORI NA PITANJA PRETPLATNIKA

Trajanje dnevnog i tjednog odmora

Pružanje smještaja, njege i pomoći osobama starije životne dobi je djelatnost socijalne skrbi za koju je moguće drukčije urediti trajanje dnevnog i tjednog od-mora tako da svojim zaposlenicima omogućite najma-nje deset sati dnevnog i dvadeset sati tjednog odmora.

Trgovačko smo društvo koje se bavi pružanjem smještaja, njege i pomoći osobama starije životne dobi. Zbog posebnih potreba naših štićenika moramo organizirati smjene tako da osiguramo potrebnu skrb 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu. Prilikom utvr-đivanja rasporeda radnog vremena koliko dnevnog i tjednog odmora moramo osigurati našim zaposlenicima?

Odredbom čl. 74. Zakona o radu (Nar. nov., br. 93/14. i 127/17.; dalje: ZR) uređeno je pravo radnika na dnevni odmor. Tako radnik tijekom svakog razdoblja od dvade-set četiri sata ima pravo na dnevni odmor u trajanju od najmanje dvanaest sati neprekidno. Drugim riječima, radnik između dva radna dana utvrđena rasporedom rad-nog vremena ima pravo ne raditi najmanje dvanaest sati neprekidno. Primjerice, ako je radnik završio s radom u 20 sati, do početka novoga radnog dana mora proteći naj-manje 12 sati, što znači da radnik idućeg radnog dana ne može započeti s radom prije osam sati.

Nadalje, u skladu s odredbom čl. 75. ZR-a radnik izme-đu dva radna tjedna ima pravo na tjedni odmor u ne-prekidnom trajanju od najmanje dvadeset četiri sata, kojem se pribraja dnevni odmor u trajanju od najmanje dvanaest sati. To konkretno znači da radnik ima pravo na neprekidni tjedni odmor u trajanju od najmanje 36 sati. Primjerice, ako je radnik završio radni dan u 20 sati u su-botu, do početka novoga radnog tjedna mora proteći naj-manje 36 sati, pa radnik ne može započeti s radom prije ponedjeljka u 8 sati.

Ako poslodavac radniku ne omogući korištenje dnev-nog ili tjednog odmora na opisani način, čini teži prekršaj iz odredbe čl. 228. ZR-a, za koji je propisana novčana ka-zna od 31.000,00 do 60.000,00 kuna za poslodavca pravnu osobu odnosno od 4.000,00 do 6.000,00 kuna za poslodav-ca fizičku osobu i odgovornu osobu pravne osobe.

ZR, međutim, odredbom čl. 89. propisuju i mogućnost drukčijeg uređenja trajanja dnevnog i tjednog odmo-ra. Tako poslodavac može, za punoljetne radnike, urediti iznimke od primjene odredaba o trajanju dnevnog i tjednog odmora, na način da dnevni odmor traje najmanje deset sati neprekidno, a tjedni odmor dvadeset sati neprekid-no. Skraćeno trajanje dnevnog i tjednog odmora poslodavac može odrediti samo za punoljetne radnike te ako:

1) je nužno zbog udaljenosti između mjesta rada radni-ka i njegova prebivališta ili zbog udaljenosti između različitih mjesta rada

2) je riječ o djelatnosti zaštite osoba i imovine, kada obavljanje poslova zahtijeva stalnu prisutnost

3) je riječ o djelatnosti pružanja usluga ili proizvod-nje u neprekidnom trajanju, a osobito o:

Ý uslugama vezanim uz pri-jam, liječenje i njegu u bolni-cama ili sličnim ustanovama te uslugama u domovima so-cijalne skrbi ili drugim prav-nim osobama koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi i u zatvorima

Ý radu radnika u lukama i zračnim lukama Ý uslugama izravno vezanim uz tisak, radio, televiziju,

kinematografiju, poštu i elektroničku komunikaciju, hitnu pomoć, vatrogastvo i civilnu zaštitu

Ý proizvodnji, prijenosu i distribuciji plina, vode, elek-trične energije, skupljanju i odvozu kućnoga otpada i pogonima za spaljivanje

Ý industriji u kojoj se rad ne može prekidati zbog teh-noloških razloga

Ý djelatnosti istraživanja i razvoja Ý djelatnosti prijevoza putnika u javnom gradskom

prijevozu4) je riječ o djelatnosti s izraženom promjenom intenzi-

teta aktivnosti, a osobito u poljoprivredi, turizmu ili poštanskim uslugama

5) je riječ o radu radnika u djelatnosti željezničkog pro-meta, čiji rad nije neprekidan nego se obavlja po po-trebi, koji radno vrijeme provodi u vlaku ili čiji je rad vezan uz vozni red

6) u slučaju više sile te nastupa izvanrednih i nepredvi-divih okolnosti i događaja.

Radniku se mora omogućiti korištenje zamjenskog dnevnog ili tjednog odmora odmah nakon okončanja razdoblja koje je proveo na radu zbog kojeg je dnevni ili tjedni odmor koristio u kraćem trajanju.

Pružanje smještaja, njege i pomoći osobama starije ži-votne dobi je djelatnost socijalne skrbi za koju je moguće drukčije urediti trajanje dnevnog i tjednog odmora, i to tako da svojim zaposlenicima omogućite najmanje deset sati dnevnog i dvadeset sati tjednog odmora. (H. V.)

Oslobođenje od obveze plaćanja doprinosa

U konkretnom su slučaju ispunjeni uvjeti za primjenu obje mjere, pa prema vlastitom izboru možete izabrati oslobođenje od plaćanja doprinosa za prvo zaposlenje ili oslobođenje od plaćanja doprinosa za zapošljavanje mlade osobe. Moguće je i da te mjere kombinirate.

Sklopili bismo ugovor o radu s mladom osobom u dobi od 23 godine, koja nema prethodnoga radnog iskustva ni mirovin-skog staža. Čuli smo da postoji mogućnost primjene mjere oslobođenja od plaćanja doprinosa na plaću za osobe bez radnog iskustva do godine dana i za mlade osobe do 5 godi-na. Koju od navedenih mjera možemo iskoristiti?

U skladu s odredbom čl. 20. Zakona o doprinosima (Nar. nov., br. 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13., 41/14., 143/14. i 115/16; dalje: ZD) poslodavac


PITANJA I ODGOVORIse oslobađa od obveze plaćanja doprinosa na plaću za osi-guranika koji se prvi put zapošljava. Riječ je o osobi koja u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (dalje: HZMO) nema evidentirani mirovinski staž ili ima evidenti-rani mirovinski staž, ali najviše do 8 dana s osnove drugog dohotka. Ugovor o radu može se sklopiti na određeno ili neodređeno vrijeme. Poslodavac je oslobođen obveze od plaćanja doprinosa godinu dana, računajući od dana prija-ve na obvezna osiguranja.

Od 1. siječnja 2015. godine odredbom čl. 20. ZD-a predviđena je dodatna mogućnost za oslobođenje od ob-veze plaćanja doprinosa na plaću, i to za poslodavce koji sklope ugovor o radu s mladom osobom. Mladom se osobom smatra fizička osoba koju poslodavac po osnovi ugovora o radu na neodređeno vrijeme prijavljuje na ob-vezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje, uz uvjet da do dana početka osiguranja ima manje od 30 godina te da do dana sklapanja ugovora o radu nije imala prethodno sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme s istim poslodavcem. Poslodavac je u ovom slučaju oslobođen od plaćanja doprinosa u razdoblju od pet godina, od dana prijave na obvezna osiguranja.

U oba navedena slučaja, poslodavac je obvezan obra-čunavati samo doprinose iz plaće:

1. za mirovinsko osiguranje po stopi od 20 %, odnosno po stopi od 15 % za osiguranika mirovinskog osigu-ranja na temelju individualne kapitalizirane štednje

2. za mirovinsko osiguranje na temelju individualne ka-pitalizirane štednje, za osiguranika tog osiguranja, po stopi od 5 %.

Drugim riječima, poslodavac je u oba slučaja oslobođen obveze obračunavanja i plaćanja doprinosa na plaću:

1. za zdravstveno osiguranje, po stopi od 15 %2. za zaštitu zdravlja na radu, po stopi od 0,5 %3. za zapošljavanje, po stopi od 1,7 %.S obzirom na sve navedeno, proizlazi da kao poslodavac

možete primijeniti institut oslobođenja od plaćanja dopri-nosa na plaću za osobu koja se prvi put zapošljava ako ta osoba pisanom potvrdom koju je izdao HZMO dokaže da nema evidentiranoga mirovinskog staža. Nije bitno koliko osoba ima godina ni sklapate li ugovor o radu na određeno ili neodređeno vrijeme. Oslobođenje od plaća doprinosa za mladu osobu možete iskoristiti ako sklopite ugovor o radu na neodređeno vrijeme s osobom koja na dan prijave na obvezna osiguranja ima manje od 30 godina i s kojom pret-hodno niste imali sklopljeni ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Nije bitno ima li ta osoba prethodno evidentirani mirovinski staž.

U konkretnom slučaju ispunjeni su uvjeti za primje-nu obje mjere, pa prema vlastitom izboru možete izabra-ti oslobođenje od plaćanja doprinosa za prvo zaposlenje ili oslobođenje od plaćanja doprinosa za zapošljavanje mlade osobe. Moguće je i da te mjere kombinirate, na način da osobu najprije zaposlite na određeno vrijeme i u razdoblju do godine dana primjenjujete oslobođenje za osobu koja nema evidentirani mirovinski staž. Nakon isteka ugovora na određeno vrijeme možete s istom oso-bom sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme i na-staviti primjenjivati oslobođenje od plaćanja doprinosa za mladu osobu sljedećih pet godina (jer će osoba i dalje imati manje od 30 godina na dan prijave na obvezna osiguranja). (H. V.)

Upućeni radnici

Radnici koje strani poslodavac, koji ostvaruje poslovni nastan u državi članici EGP-a, upućuje na rad u RH mogu raditi do 90 dana bez potvrde o prijavi rada ili dozvole za boravak i rad. Ako će upućeni radnik na području RH raditi dulje od 90 dana, potrebno je urediti privremeni boravak u svrhu rada.

Sklopljen je ugovor o pružanju usluga između hrvatskoga i njemačkoga trgovačkog društva. Njemačko društvo, kao pružatelj usluge, uputilo bi svoje radnike na rad u RH kako bi izvršili sklopljeni ugovor. Mogu li radnici njemačkoga tr-govačkog društva obavljati poslove na području RH i pod kojim uvjetima?

U skladu s odredbom čl. 86. Zakona o strancima (Nar. nov., br. 130/11., 74/13., 69/17. i 46/18.; dalje: ZS) riječ je o upućenim radnicima. Upućenim se radnikom smatra radnik kojega strani poslodavac, u okviru privremeno-ga ili povremenoga prekograničnog pružanja usluga, na ograničeno razdoblje:

1. upućuje na rad u RH za svoj račun i pod svojim vodstvom, na temelju ugovora sklopljenog između stranog poslodavca koji ga upućuje i korisnika uslu-ge u RH ili

2. upućuje u RH u svoju podružnicu ili u društvo u vlasništvu iste grupe kojoj pripada i strani poslo-davac ili

3. ustupa kao agencija za privremeno zapošljavanje korisniku koji je osnovan ili posluje u RH.

Država u kojoj strani poslodavac koji upućuje radnika ima sjedište je država upućivanja, a država u kojoj će upu-ćeni radnici obavljati poslove za primatelja usluge je drža-va zaposlenja.

Primatelj usluge u državi zaposlenja može koristiti rad upućenog radnika isključivo pod uvjetom da je radnik zakonito zaposlen kod stranog poslodavca, u skladu s važećim propisima države upućivanja.

Strani poslodavac je fizička ili pravna osoba koja ostvaruje poslovni nastan u državi članici EGP-a (EGP, ili Europski gospodarski prostor, čine države Europske unije, Norveška, Island i Lihtenštajn).

Radnici koje strani poslodavac, osoba koja ostvaruje po-slovni nastan u državi članici EGP-a, upućuje na rad u RH mogu raditi do 90 dana bez potvrde o prijavi rada ili do-zvole za boravak i rad (riječ je o kratkotrajnom boravku na području RH).

Pritom strani poslodavac mora za radnika dokazati da je osiguranik socijalnog osiguranja u državi upućivanja po-tvrdom A1, u skladu s odredbom čl. 12. Uredbe 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (Službeni list EU, L 166/1). Potvrda A1 vrijedi na čitavom području EU-a kao dokaz da se doprinosi za obvezna osiguranja za upućenog radnika plaćaju u državi upućivanja i da stoga ne postoji obveza plaćanja doprinosa u državi zaposlenja. Potvrdu A1 izdaju nadležna tijela države upućivanja, na razdoblje do 24 mjeseca.

Ako će upućeni radnik na području RH raditi dulje od 90 dana, potrebno je urediti privremeni boravak u svr-


PITANJA I ODGOVORIhu rada. Ako je riječ o upućenom radniku koji je držav-ljanin treće zemlje (državljanin države koja nije članica EGP-a), podnosi se zahtjev za odobrenje privremenog boravka u svrhu rada upućenog radnika policijskoj up-ravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu namjerava-nog boravka upućenog radnika, sjedištu primatelja usluge ili mjestu rada. Privremeni boravak, u skladu s odredbom čl. 54. ZS-a, odobrit će se državljaninu treće zemlje ako dokaže svrha privremenog boravka, ima valjanu putnu ispravu, dostatna sredstva za uzdržavanje, zdravstveno osiguranje, nema zabranu ulaska i boravka u RH te ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigur-nost ili javno zdravlje.

Ako je pak riječ o upućenom radniku koji je državlja-nin EGP-a, potrebno je ishoditi potvrdu o prijavi privre-menog boravka u svrhu rada, koja se izdaje ako upućeni radnik ima valjanu osobnu iskaznicu ili putnu ispravu te potvrdu o radnom odnosu.

Duljina trajanja razdoblja na koje je upućeni rad-nik upućen na rad u RH računa se na temelju referen-tnog razdoblja od jedne godine od početka upućivanja. U svrhu izračuna u obzir se uzimaju sva prijašnja raz-doblja u kojima je isti posao za istoga stranog poslo-davca obavljao bilo koji upućeni radnik kojeg je uputio strani poslodavac.

Strani poslodavac, fizička ili pravna osoba koja ostva-ruje poslovni nastan u državi članici EGP-a, obvezan je prije početka upućivanja podnijeti izjavu o upućiva-nju. Izjava se podnosi elektroničkim putem središnjem tijelu državne uprave nadležnom za poslove inspekci-je rada. Točan sadržaj izjave propisan je Pravilnikom o obliku i sadržaju izjave o upućivanju radnika (Nar. nov., br. 105/17.). (H. V.)

Zakup poslovnih prostorija

Riječ je o davanju na korištenje prostorom u stambenoj zgradi, koji ima zaseban ulaz, kojim bi se koristilo za obavljanje registrirane djelatnosti trgovačkog društva i koji predstavlja samostalnu cjelinu. Potrebno je stoga sklopiti ugovor o zakupu poslovnih prostorija.

Vlasnici smo zgrade u kojoj iznajmljujemo stambene prosto-re. Dio zgrade, koji ima zaseban ulaz, prepustili bi na kori-štenje trgovačkom društvu koje bi u tom prostoru obavljalo svoju registriranu djelatnost. Na koji način možemo urediti međusobne odnose?

Davanje stvari, pokretnih i nepokretnih, na korištenje fizičkoj ili pravnoj osobi moguće je sklapanjem ugovora o zakupu. Ugovor o zakupu uređen je odredbom čl. 519. Za-kona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO) kao ugovor kojim se jedna ugovorna strana, zakupodavac, obvezuje drugoj ugo-vornoj strani, zakupniku, predati određenu stvar na kori-štenje, a ta je druga ugovorna strana obvezna za to plaćati ugovorenu naknadu – zakupninu.

Odredbe ZOO-a koje uređuju zakupne odnose predstav-ljaju opće odredbe koje se u skladu s odredbom čl. 520. ZOO-a ne primjenjuju na one zakupne odnose koji su ure-

đeni posebnim zakonom. Takve posebne odredbe o zaku-pu poslovnih prostora sadržava Zakon o zakupu i kupo-prodaji poslovnog prostora (Nar. nov., br. 125/11. i 64/15.; dalje: ZZKPP). Dakle, odredbe ZZKPP-a imaju prednost u primjeni pred odredbama ZOO-a o zakupu.

Potrebno je naglasiti da se poslovnom zgradom smatra zgrada koja je namijenjena obavljanju poslovne djelatno-sti i kojom se pretežitim dijelom i koristi u tu svrhu. Po-slovnom se prostorijom smatra jedna ili više prostorija u poslovnoj ili stambenoj zgradi, namijenjenih obavljanju poslovne djelatnosti koje, u pravilu, čine samostalnu upo-rabnu cjelinu i imaju zaseban glavni ulaz.

Prema tome, u konkretnom je slučaju riječ o davanju na korištenje prostorom u stambenoj zgradi, koji ima zaseban ulaz, kojim bi se koristilo za obavljanje registrirane djelat-nosti trgovačkog društva i koji predstavlja samostalnu cje-linu. Potrebno je stoga sklopiti ugovor o zakupu poslovnih prostorija, i to u skladu s odredbama ZZKPP-a.

Ugovor, u skladu s odredbom čl. 5. ZZKPP-a, mora sa-državati:

Ý naznaku ugovornih strana Ý podatke o poslovnom prostoru Ý djelatnosti koje će se obavljati u prostoru Ý odredbe o korištenju zajedničkim uređajima i prosto-

rijama u zgradi Ý rok predaje prostora zakupniku Ý vrijeme na koje je ugovor sklopljen Ý svotu zakupnine Ý pretpostavke i način izmjene zakupnine Ý mjesto i vrijeme sklapanja ugovora.

Ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku, u protiv-nom je ništetan (ne proizvodi pravne učinke). Primjerak ugovora o zakupu zakupodavac je obvezan dostaviti Po-reznoj upravi. (H. V.)

Obračun PDV-a na usluge izrade fasade u Njemačkoj

Usluge u vezi s nekretninom prema čl. 19. Zakona po-rezu na dodanu vrijednost oporezive su prema mjestu gdje se nekretnina nalazi.

Porezni obveznik iz Republike Hrvatske (dalje: RH) sklopio je ugovor s poreznim obveznikom iz Njemačke u vezi s izra-dom fasade na zgradi koja se nalazi u Njemačkoj. Na koji način postupiti u vezi s obračunom PDV-a?

U skladu s čl. 19. Zakona porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13. … 115/16.; dalje: Zakon o PDV-u), mjestom obavljanja usluga u vezi s nekretninama, kao što su usluge pripreme i koordinacije građevinskih radova te usluge arhitekata i građevinskog nadzora, smatra se mje-sto gdje se nalazi nekretnina. U smislu Zakona o PDV-u, građevinom se smatra objekt pričvršćen za zemlju ili učvršćen u zemlju.

Prema svemu navedenome, pružene usluge izrade fasa-de na nekretnini u Njemačkoj oporezive su prema mje-stu gdje se objekt nalazi. Stoga se prema s čl. 19. Zakona o PDV-u, na navedene usluge u RH ne obračunava PDV.

Prema tome, navedena isporuka ne podliježe obraču-nu PDV-a u RH, ali ona podliježe obračunu PDV-a prema


PITANJA I ODGOVORInjemačkim propisima o porezu na dodanu vrijednost, što znači da bi se hrvatski porezni obveznik trebao registri-rati za potrebe PDV-a u Njemačkoj. Međutim, Njemačka je propisima kojima je uređeno oporezivanje porezom na dodanu vrijednost propisala tzv. pojednostavljene. Pojednostavljenje se primjenjuje kada porezni obveznici koji nemaju sjedište u Njemačkoj obavljaju građevinske usluge u Njemačkoj poreznim obveznicima iz Njemačke. To znači da se porezni obveznici koji nemaju sjedište u Njemačkoj ne moraju registrirati za potrebe PDV-a, nego poreznu obvezu preuzimaju porezni obveznici koji imaju sjedište u Njemačkoj.

S obzirom na to da hrvatski porezni obveznik obavlja građevinsku uslugu na nekretnini u Njemačkoj poreznom obvezniku iz Njemačke, on se ne treba registrirati za po-trebe PDV-a u Njemačkoj.

Prema tome, hrvatski porezni obveznik izdaje račun prema hrvatskim propisima i na ispostavljenom računu za pružene usluge ne obračunava PDV te navodi napomenu koja može biti sljedećeg sadržaja: PDV nije obračunan u skladu s čl. 19. Zakona o PDV-u. Navedena se isporuka evi-dentira u obrascu PDV na poziciji I. 5. – Obavljene isporuke osobama bez sjedišta u RH. (I. P.)

Obračun PDV-a na uslugu izrade prostornog plana u Sloveniji

Izrada plana za zgradu ili dijelove zgrade ako nije pred-viđena za gradnju na određenoj zemljišnoj parceli, u smislu obračuna PDV-a, ne smatra se uslugom poveza-nom s nepokretnom imovinom.

Porezni obveznik iz Republike Hrvatske (dalje:RH) izvršio je uslugu izrade prostornog plana regionalnoj jedinici (župani-ji) iz Slovenije koja nije porezni obveznik (nema dodijeljen PDV ID broj). S obzirom na to da se prostorni plan odnosi na slovenski teritorij, smatra li se Slovenija mjestom oporeziva-nja navedene isporuke?

U skladu s čl. 19. Zakona porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13. … 115/16.; dalje: Zakon o PDV-u) mjestom obavljanja usluga u vezi s nekretninama, kao što su usluge pripreme i koordinacije građevinskih radova te usluge arhitekata i građevinskog nadzora, smatra se mje-sto gdje se nalazi nekretnina.

U skladu s čl. 31. st. 1. Provedbene uredbe vijeća (EU) br. 1042/2013 od 7. listopada 2013. godine o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 282/2011 o mjestu isporuke usluga (dalje: Provedbena uredba), usluge povezane s ne-pokretnom imovinom uključuju samo one usluge koje imaju dovoljno izravne veze s tom imovinom. Smatra se da usluge imaju dovoljno izravne veze s nepokretnom imovinom u sljedećim slučajevima:

a) ako proizlaze iz nepokretne imovine, a ta je imovina sastavni dio usluge te je ključna i nužna za isporučene usluge;

b) ako se pružaju nepokretnoj imovini ili su prema njoj usmjerene, a za cilj imaju pravnu ili fizičku izmjenu te imovine.

U skladu s st. 3. t. (a) istog članka Provedbene uredbe propisano je da se u skupinu usluga povezanih s nepokret-

nom imovinom ne uključuje izrada planova za zgradu ili dijelove zgrade ako nije predviđena za gradnju na određenoj zemljišnoj parceli.

S obzirom na to da je prostorni plan temeljni doku-ment prostornog uređenja jedinice regionalne samou-prave kojim se razrađuju ciljevi prostornog uređenja i određuje racionalno korištenje prostora, on se ne sma-tra planom koji je predviđen za gradnju. Stoga nave-dena isporuka nije oporeziva prema mjestu za koje se odnosi prostorni plan, nego prema odredbi čl. 17. Za-kona o PDV-u odnosno temeljnom načelu oporezivanja usluga. Naime, prema čl. 17. st. 2. Zakona o PDV-u mje-stom obavljanja usluga osobi koja nije porezni obveznik smatra se mjesto u kojemu porezni obveznik koji obav-lja usluge ima sjedište. To znači da će hrvatski porezni obveznik na izdanom računu za obavljenu uslugu obra-čunati PDV po stopi od 25 %. (I. P.)

Oslobođenje od PDV-a kod prodaje osobnog automobila i plaćanje upravne pristojbe na stjecanje rabljenoga motornog vozila

Isporuka osobnih automobila kupljenih nakon 1. ožujka 2012. godine za koje nije bio moguć odbitak pretporeza prema čl. 61. Zakona o porezu na do-danu vrijednost oslobođena je PDV-a, ali podliježe plaćanju upravne pristojbe na stjecanje rabljenih motornih vozila.

Ako je trgovačko društvo (obveznik PDV-a) kupilo osobni automobil 2013. godine i nije iskoristio pretporez po ula-znom računu, treba li prilikom prodaje drugom trgovačkom društvu u 2018. godini obračunati PDV? Plaća li kupac na stjecanje tog automobila upravnu pristojbu?

Prije izmjena propisanih Zakonom o izmjenama i do-punama Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 115/16., dalje: ZIDZPDV) čl. 40. st. 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13. … 143/14.) koji je bio u primjeni do 31. prosinca 2017. godine, propisivao je oslobođenje i za isporuke osobnih automobila koji su služili za osobni prijevoz i za koje prilikom nabave nije bio moguć odbitak pretporeza prema čl. 61. st. 1. toga Zakona. Navedena se odredba promijenila i više ne pro-pisuje navedeno oslobođenje. Međutim, isporuka takvih osobnih automobila i dalje je oslobođena PDV-a prema čl. 27. ZIDZPDV-a kojim je propisano da su PDV-a oslobođe-ne isporuke plovila namijenjenih za razonodu, zrakoplova, osobnih automobila i drugih sredstava za osobni prijevoz za koje nije bio moguć odbitak pretporeza prema članku 61. stavku 1. točki a) Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13. – 143/14.) koje porezni obveznici na-bave do 31. prosinca 2017.

Stoga, na ispostavljenim računima za navedene isporu-ke potrebno je navesti napomenu koja može biti sljedećeg sadržaja: Isporuka oslobođena PDV-a u skladu s čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o PDV-u.

Prema čl. 26. st. 1. Zakona o posebnom porezu na mo-torna vozila (Nar. nov., br. 15/13. – 127/17., dalje: Zakon) pravne i fizičke osobe sa sjedištem ili prebivalištem u RH


PITANJA I ODGOVORIplaćaju upravnu pristojbu na stjecanje rabljenih motornih vozila u RH na koja se plaća posebni porez na motorna vozila namijenjena za uporabu na cestama.

Predmet oporezivanja su sljedeće skupine vozila:1. osobni automobili i ostala motorna vozila konstru-

irana prvenstveno za prijevoz osoba, uključujući motorna vozila tipa karavan, kombi i trkaće auto-mobile iz tarifnih oznaka KN: 8703 21, 8703 22, 8703 23, 8703 24, 8703 31, 8703 32, 8703 33 i 8703 90, osim sanitetskih vozila, dostavnih van vozila i vozila posebno prilagođenih za prijevoz osoba s invalidnošću

2. motocikli (uključujući i mopede), bicikli i slična vo-zila s pomoćnim motorom, s ili bez bočne prikolice iz tarifnih oznaka KN: 8711 20, 8711 30, 8711 40, 8711 50 i 8711 90

3. pick-up vozila s dvostrukom kabinom, neovisno o nji-hovu razvrstavanju u kombiniranoj nomenklaturi

4. ATV vozila, neovisno o njihovom razvrstavanju u kombiniranoj nomenklaturi

5. druga motorna vozila prenamijenjena u motorna vo-zila iz t. 1., 2., 3. i 4.

Obveznik plaćanja upravne pristojbe na stjecanje rabljenih motornih vozila je stjecatelj, a obveza pla-ćanja upravne pristojbe nastaje u trenutku registracije motornog vozila na ime stjecatelja rabljenoga motornog vozila. Stoga će kupac nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora (ili samo uz račun za vozilo) s njima otići u stani-cu za tehnički pregled vozila gdje će mu obračunati uprav-nu pristojbu.

Iznimka od plaćanja upravne pristojbe prema čl. 26. st. 7. t. b) Zakona: upravna pristojba ne plaća se ako se na stjecanje rabljenih motornih vozila, u postupku stjecanja ili isporuke prema posebnom propisu o porezu na dodanu vri-jednost plaća porez na dodanu vrijednost ili se primjenjuje posebni postupak oporezivanja marže.

S obzirom na to da je isporuka navedenoga osobnog au-tomobila oslobođena PDV-a, kupac – stjecatelj rabljenoga motornog vozila platit će upravnu pristojbu na stjecanje rabljenoga motornog vozila koju će mu obračunati u stani-ci za tehnički pregled vozila. (I. P.)

Iznajmljivači i obračun PDV-a na uslugu koju zaračunava Booking.com

Iznajmljivači kojima Booking.com zaračunava svoju uslugu online rezervacije smještaja moraju se registri-rati za potrebe PDV-a i na primljene usluge obračunati PDV po stopi od 25 %.

Iznajmljivač, fizička osoba, pruža ugostiteljske usluge na domaćinstvu (smještaj) i nije u sustavu PDV-a. Koje su obve-ze navedenog iznajmljivača kada mu Booking.com zaraču-na uslugu online rezervacije smještaja?

Poreznim obveznikom prema čl. 6. st. 1. Zakona o pore-zu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13. … 115/16., dalje: Zakon o PDV-u) smatra se svaka osoba koja samo-stalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti. U tom se smi-

slu poreznim obveznikom smatraju svi poduzetnici neovi-sno o tome jesu li upisani u registar poreznih obveznika u Republici Hrvatskoj ili nisu.

U skladu s čl. 75. st. 1. t. 6. Zakon o PDV-u svaki porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, a re-gistrirana je za potrebe PDV-a, kojoj se obavljaju usluge iz čl. 17. st. 1. Zakona o PDV-u mora platiti PDV ako te usluge obavlja porezni obveznik koji nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu.

Budući da se usluga online rezervacije smještaja koju zaračunava Booking.com smatra uslugom koja se oporezu-je u skladu s navedenim čl. 17. Zakona o PDV-u, odnosno usluge za koje se obavlja prijenos porezne obveze, mjesto oporezivanja je u Hrvatskoj.

Prema odredbi čl. 77. st. 4. Zakona o PDV-u, svaki po-rezni obveznik primatelj usluga iz čl. 75. st. 1. t. 6. Zako-na o PDV-u obvezan je Poreznoj upravi podnijeti zahtjev za izdavanjem PDV ID broja. Zahtjev za izdavanjem PDV ID broja potrebno je predati nadležnoj ispostavi Porezne uprave najkasnije 15 dana prije primitka usluge. Zahtjev za izdavanjem PDV ID broja predaje se na obrascu P-PDV tako da se popune podatci pod t. 1. Opći podaci o podnosi-telju zahtjeva i u t. 4. Dodjela PDV identifikacijskog broja tu-zemnom poreznom obvezniku označi t. 4. Obavlja ili prima usluge unutar EU.

Prema svemu navedenome iznajmljivač je obvezan zatražiti PDV ID broj kako bi mu Booking.com mogao izdati račun za svoju uslugu kod koje bi se primijenio prijenos porezne obveze u skladu s čl. 17. st. 1. Zakona o PDV-u. To znači da je iznajmljivač obvezan obračuna-ti PDV po stopi od 25 %. Navedenu svotu obračunanog PDV-a treba iskazati u obrascu PDV pod t. II. 10. – Pri-mljene usluge iz EU po stopi 25 %. S obzirom na to da iznajmljivač nije upisan u registar obveznika PDV-a, nego je samo registriran za potrebe PDV-a, obračuna-nu svotu PDV-a ne može iskoristiti kao pretporez te ga stoga mora platiti. Osim toga iznajmljivač je obvezan sastaviti i predati obrazac PDV-S u kojem će primljenu uslugu iskazati pod t. 12. Vrijednost primljenih usluga. Navedene će obrasce iznajmljivač predavati samo u onim mjesecima u kojima će mu biti obavljene isporuke po kojima će morati obračunati PDV. (I. P.)

Neisplaćene plaće – odgovornost osnivača ustanove

Za obveze prema radnicima iz radnopravnog odnosa uz ustanovu – poslodavca solidarno odgovara i njezin osnivač.

Dječji vrtić koji je osnovala Općina N. nije mi isplatio plaću za četiri mjeseca. Koga mogu tužiti?

Uputno je da traženje koje sadržava zahtjev za isplatom neisplaćene plaće postavite u odnosu na poslodavca (Dječ-ji vrtić) i Općinu N. kao osnivača ustanove.

Iz odredaba čl. 59. Zakona o ustanovama (Nar. nov., br. 76/93., 9/87. isp. 47/89. isp. i 35/08.) jasno proizlazi da za svoje obveze ustanova odgovara cijelom svojom imo-vinom te da i osnivač ustanove solidarno i neograničeno


PITANJA I ODGOVORIodgovara za njezine obveze. Navedeno uključuje i obveze koje proistječu iz radnopravnih odnosa ustanove i njezinih radnika pa je i osnivač solidarni dužnik u slučaju neisplate plaće radnicima ustanove.

Riječ je o pasivnoj solidarnoj odgovornosti čija je svrha uglavnom veće osiguranje tražbine jer više dužnika odgo-vara za isti dug svom svojom imovinom, pa je manja opa-snost da dug ostane nepodmiren, a uz to i naplata može biti lakše ostvariva.

Bilo je mišljenja – pa čak i stajališta izraženih u presu-dama nižih sudova, koje su donesene u radnim sporovima – da se odredbe čl. 59. Zakona o ustanovama ne odnose na obveze osnivača ustanove prema zaposlenim radnicima ustanove. Dosljednom praksom Vrhovnog suda RH potvr-đena je nepravilnost takva pravnog shvaćanja. Stoga u radnom sporu nakon utvrđenja visine neisplaćene plaće za obavljeni rad solidarnim tuženicima (poslodavcu – usta-novi i njezinu osnivaču) Sud nalaže plaćanje uz dodatak zateznih kamata.

Skreće se pozornost i na Zakon o radu (Nar. nov., br. 93/14. i 127/17.).

Prema odredbi st. 2. čl. 93. Zakona o radu (dalje: ZR) poslodavac koji na dan dospjelosti ne isplati plaću u cije-losti, dužan je do kraja mjeseca u kojem je dospjela ispla-ta plaće, naknada plaće ili otpremnine radniku dostaviti obračun svote koju je bio dužan isplatiti. Ti su obračuni ovršne isprave (čl. 93. st. 3. ZR).

Proizlazi da bi radnik ako posjeduje urednu ovršnu ispravu (obračun svote dužne plaće) trebao pokrenuti ovršni postupak u odnosu na poslodavca – ustanovu koja mu je izdala obračun. Smatramo da bi tužba koju bi podnio neposredno protiv poslodavca – ustanove, a da nije pokušao s ovrhom bila odbačena primjenom čl. 282. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov., 148/11. proč. tekst, 25/13., 28/13. i 89/14. odl. USRH – dalje u tekstu: ZPP).

Nakon zakonske novele iz 2013. godine (čl. 53. ZID ZPP – Nar. nov., 25/13.) sud nakon prethodnog ispitiva-nja tužbe donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi da rješavanje o tužbenom zahtjevu ne ide u sudsku nadležnost (čl. 26.) ili da je tužba podnesena nepravodob-no, ako je posebnim propisom određen rok za podnošenje tužbe ili ako prije podnošenja tužbe nije proveden zako-nom predviđeni postupak mirnog ili drukčijeg ostvariva-nja prava, a zakonom je propisano da će se u tom slučaju tužba odbaciti.

Imajući na umu cilj i svrhu Ovršnog zakona (Nar. nov., br. 112/12., 25/13., 93/14. 55/16. i 73/17.) jasno je da kada tužitelj raspolaže ovršnom ispravom na temelju koje je ovlašten pokrenuti ovršni postupak protiv tuže-nika, tada nema pravni interes za vođenje parničnog po-stupka radi naplate tražbine koja je utvrđena tom ovrš-nom ispravom.

U odnosu na drugoga solidarnog dužnika – osnivača ustanove – radnik može postaviti tužbeni zahtjev za ispla-tom neisplaćenih svota plaće tužbom nadležnom općin-skom sudu. Smatramo da takvu tužbu sud ne bi mogao od-baciti zato što je u odnosu na drugoga solidarnog dužnika postojala mogućnost „drukčijeg ostvarivanja prava“ – tj. pokretanje ovršnog postupka.

Nakon ovog izlaganja za dodati je da u situaciji kada radnik ne raspolaže obračunima iz čl. 93. st. 2. i 3. ZR-a

on može podnijeti tužbu i protiv ustanove – poslodavca i protiv njezina osnivača istodobno, odnosno može jednom tužbom obuhvatiti oba solidarna dužnika. (N. K.)

Nezakonito odobrenje za građenje – naknada štete

Nakon pravomoćnosti drugostupanjskog rješenja ko-jim je poništeno odobrenje za izgradnju objekta što ga je investitor izveo u skladu s odobrenjem, bila bi ispunjena jedna od pretpostavaka odgovornosti Države za naknadu štete, a to je nezakonit rad tijela državne uprave koje je odobrilo građenje.

Rješenjem nadležnog ministarstva poništeno je rješenje ko-jim mi je bila dopuštena izgradnja objekta. Objekt sam iz-gradio i uredio okoliš kako je dozvolom bilo određeno. Zbog naknadnog poništenja odobrenja za građenje pretrpio sam veliku materijalnu štetu. Napominjem da sam pravomoćno izgubio upravni spor protiv rješenja o poništenju. Tko je od-govoran za naknadu štete?

Izvođenjem radova nakon konačnosti i izvršnosti rje-šenja kojim je odobreno građenje, u skladu s u rješenjem određenim uvjetima, investitor je postupao s povjere-njem u zakonitost i pravilnost tog akta javnopravnog ti-jela. Naknadno stavljanje tog rješenja izvan snage, što je kao pravilno ocijenjeno u upravnom sporu, upućuje na nezakonitost dozvole za izgradnju. To znači da je u pitanju nezakonitost rada onoga upravnog tijela koje je izdalo dozvolu.

Prema odredbama čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave (Nar. nov., br. 150/11., 12/13., 93/16. i 104/16.) štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci na-stane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) sa-mouprave odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave naknađuje Re-publika Hrvatska.

Investitor – u slučaju iz konkretnog pitanja – u sud-skom postupku protiv Republike Hrvatske radi naknade štete, uz nesumnjivo utvrđen nezakonit rad tijela državne uprave (ovdje tijela koje je odobrilo izgradnju objekta), tre-ba dokazati postojanje i visinu nastale štete te neposrednu uzročno-posljedičnu vezu između štete i nezakonito dopu-štene izgradnje.

U parničnom postupku radi naknade štete, u smislu čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave, sudovi ne mogu procjenjivati ni pravomoćne odluke upravnih tijela ni upravnih sudova niti o njihovu sadržaju odlučivati kao o prethodnom pitanju.

Valja nadalje navesti da za odgovornost Države nije odlučno na kojoj je razini tijela državne uprave nasta-la štetna radnja očitovana kroz donošenje nezakonitog rješenja.

Iz pitanja nije vidljivo kada je doneseno poništavajuće rješenje ni koji je razlog nezakonitosti našlo drugostupanj-sko tijelo. Prijašnji su propisi mogućnost takve interven-cije drukčije uredili. Od 1. siječnja 2010. godine, od kada se primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku (Nar.


PITANJA I ODGOVORI

PROPISI IZ STVARNOG PRAVARedakcijski pročišćeni tekstovi

Zagreb, travanj 2015.Pripremio: Damir PAVIČIĆ, dipl. iur.

Broj stranica: 275

Narudžbenica na kraju časopisa

nov., br. 47/09.), rješenje kojim je stranka stekla neko pra-vo može se poništiti:

Ý ako ga je donijelo nenadležno javnopravno tijelo ili je rješenje doneseno bez zakonom propisane suglasnosti, odobrenja ili mišljenja drugoga javno-pravnog tijela,

Ý ako je u istoj stvari već doneseno pravomoćno rješe-nje kojim je stvar drukčije riješena (čl. 129. st. 2.).

Razlog za poništenje uz određene uvjete može biti i oči-ta povreda materijalnog zakona (čl. 129. st. 3. ZUP-a).

Iz izloženoga se vidi da je riječ o strogo ograničenim razlozima za poništenje koji znače teške povrede zakona.

Za dodati je da je investitor protiv rješenja kojim je poništeno odobrenje za građenje tražio upravnosud-sku zaštitu koju nije mogao ishoditi jer je – kako kaže – izgubio upravni spor. Iskoristio je, dakle, dopušteni pravni lijek. Ovo ističemo jer je prethodno poduzimanje dopuštene pravne zaštite u redovitoj proceduri također – prema sudskoj praksi –uvjet za traženje da Država naknadi štetu nastalu nezakonitim radom javnopravnog tijela. (N. K.)

Smetanje posjeda – produljenje roka za tužbu

Rok od 30 dana od saznanja za smetanje i počinitelja (subjektivni rok) kao i rok od godinu dana od dana po-činjenog smetanja (objektivni rok) u kojem se podnosi tužba zbog smetanja posjeda produljuje se ako posljed-nji dan roka pada na dan kada sud ne radi (državni blagdan, nedjelja ili koji drugi dan kada sud ne radi). Rok tada istječe prvoga idućeg radnog dana.

Produljuje li se zakonom propisani rok za podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda ako posljednji dan roka pada u dan kada sud ne radi?

Tužba zbog smetanja posjeda može se podnijeti u roku od 30 dana od dana saznanja za smetanje i počinitelja (subjektivni rok), a najkasnije u roku od godinu dana od počinjenog smetanja (objektivni rok). To su prekluzivni rokovi materijalnog prava uređeni čl. 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/09., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06. i 146/08.).

U sudskoj se praksi iskristaliziralo i učvrstilo stajali-šte da je u ovom slučaju ipak riječ o rokovima koji su u bitnome procesne prirode. Održanje propisanog roka je procesna pretpostavka za vođenje sudskog postupka pa će sud tužbu zbog smetanja posjeda koja je podnesena nakon proteka kojega od ovih rokova odbaciti (čl. 282. Zakona o parničnom postupku – Nar. nov., br. 148/11. – proč. tekst, 25/13., 28/13. i 89/14. – odl. USRH – dalje u tekstu: ZPP). Stoga je primjena pravila o produljenju rokova iz čl. 112. st. 2. ZPP-a opravdana. U jednoj novijoj revizijskoj odluci Vrhovnog suda RH (Rev-851/2012-2 od 25. svibnja 2016.) upućuje se i na odredbe čl. 300. Zako-na o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.). Stavkom 1. toga članka pro-pisano je da rok određen u danima počinje teći prvog dana poslije događaja od kojeg se rok računa, a završava

istekom posljednjeg dana roka. Prema st. 3. istoga član-ka, ako posljednji dan roka pada u dan kad je zakonom određeno da se ne radi, kao posljednji dan roka računa se sljedeći radni dan. Vrhovni sud RH zaključuje da i kod materijalno pravnih rokova, ako posljednji dan roka pada na dan kada je zakonom određeno da sud ne radi, tada se kao posljednji dan roka računa prvi sljedeći radni dan. Time je u stanovitom smislu relativizirana važnost podje-le na procesne i materijalnopravne rokove (u odnosu na pitanje produljivosti roka). (N. K.)

Zastara – prigovor

Prigovor zastare dopušten je tijekom parnice koja se vodi radi naplate određene tražbine, a stranka nije ovlaštena posebnom tužbom tražiti utvrđenje da je zastara nastupila.

Je li dopuštena tužba radi utvrđenja da je nastupila zastara potraživanja?

Pitanje postavlja vlasnik stana kojemu je isključena struja zbog nagomilanih nepodmirenih računa. Prema dogovoru vlasnika i podstanara struju je trebao plaćati podstanar, a to nije činio tako da struja nije plaćena godi-nama. Vlasnik u tužbi protiv HEP-a kojom traži ponovni priključak namjerava tražiti utvrđenje da je riječ o za-starjelom dugu.

Za pretpostaviti je da bi u dijelu koji se odnosi na utvr-đenje da je nastupila zastara sud tužbu odbacio.

Prema odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o parničnom po-stupku (Nar. nov., br. 148/11., proč. tekst., 25/13., 28/13. i 89/14. odl. USRH – dalje u tekstu: ZPP) tužitelj može u tužbi tražiti da sud utvrdi postojanje odnosno nepostoja-nje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, dok je st. 2. istoga članka pro-pisano da se takva tužba može podići samo kada je to pred-viđeno posebnim propisima, kada tužitelj ima pravni inte-res da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa, ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbom iz tog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

Prigovor zastare stranke su ovlaštene isticati samo u tijeku postupka koji se vodi radi naplate neke tražbine, a tužba se ne može podnijeti radi utvrđenja da je nastu-pila zastara potraživanja. U tom je smislu, primjerice, i pravno stajalište iz presude Županijskog suda u Splitu Gž-11682016 od 18. listopada 2016. godine. (N. K.)

Kupnjom e-pretplate + internetsko izdanje dobivate:- 12 brojeva časopisa sa svim prilozima, u elektroničkom obliku izravno na svoj uređaj, uz mogućnost

pretraživanja i ispisa- do 40 minuta telefonskih savjeta godišnje uz mogućnost dokupa minuta- mogućnost pretraživanja, čitanja i ispisivanja članaka na našem portalu rrif.hr u PDF formatu svih

časopisa od 2001. do zadnjeg objavljenog broja, te pristup sadržaju vijesti i stručnim informacijama, propisima, mišljenjima i odgovorima na pitanja na našem portalu, a za internetski pristup časopisu dodjeljujemo vam korisničko ime i lozinku

- pristup PROPISIMA I STAJALIŠTIMA Ministarsta financija i drugih – na rrif.hr.

rrif.hr

- pretplatite se na elektroničko izdanje svojih omiljenih stručnih časopisa

– besplatno pristupite mrežnim stranicama Propisi i stajališta (Ministarsta financija i drugih) na rrif.hr

RRiF izdanja uvijek dostupna...... bilo kada, bilo gdje!

U prilogu narudžbenice molimo pošaljite potvrdu o uplati na IBAN RRIF plus d.o.o. Zagreb, broj HR2624020061100033007, uz poziv na vaš OIB. Tajnost podataka zajamčena.

Naziv naručitelja ...................................................................................................................................................................................................................................

Odjel ili ime osobe na koju se šalje .............................................................................................................................................................................................

Ulica i br. .................................................................................................. Pošt. broj i mjesto ....................................................................................................

Telefon .............................................................. Telefaks ................................................. e-pošta ...........................................................................................

IBAN ....................................................................................................................... OIB ........................................................................................................................

U ........................................................................... , dne .................................................. .

Potpis odgovorne osobe

d.o.o. ZAGREB, Vlaška 68tel.: 01/4699-760, faks: 01/4699-766e-pošta: [email protected]

❍ ZBIRKA PROPISA IZ CESTOVNOG PROMETA, REDAKCIJSKI PROČIŠĆENI TEKSTOVI, srpanj 2018. 125,00 ......................

❍ POREZ NA DODANU VRIJEDNOST - primjena u praksi, VIII. dopunjeno izdanje, lipanj 2018. 630,00 ......................

❍ RAČUNOVODSTVO PODUZETNIKA, XI. izdanje 2018. 588,00 ......................

❍ RRiF-ov RAČUNSKI PLAN ZA PODUZETNIKE, XXI. izdanje, siječanj 2017. 73,50 ......................

RRiF-ov RAČUNSKI PLAN ZA PODUZETNIKE sa CD-om, XXI. izdanje, siječanj 2017. 84,00 ......................

❍ RAČUNOVODSTVO PODUZETNIKA, XI. izdanje I RRiF-ov RAČUNSKI PLAN ZA PODUZETNIKE, XXI. izdanje – KOMPLET 630,00 ......................

❍ LAŽIRANJE FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA, PRIJEVARE I RAČUNOVODSTVENA FORENZIKA, prof. dr. sc. V. Belak (BELAK EXCELLENS), studeni 2017. 399,00 ......................

❍ FINANCIJSKI MENADŽMENT, X. naklada 257,25 ......................

❍ OVRŠNI ZAKON I BITNI PRAVILNICI, (urednički pročišćeni tekstovi), rujan 2017. 84,00 ......................

❍ ČLANOVI DRUŠTVA, ČLANOVI UPRAVE, PROKURISTI I LIKVIDATORI, lipanj 2017. 378,00 ......................

❍ RAČUNOVODSTVO NEPROFITNIH ORGANIZACIJA, VII. izdanje 2017. 588,00 ......................

❍ HRVATSKI RAČUNOVODSTVENI SUSTAV, VII. izdanje, veljača 2016. 294,00 ......................

❍ KOMENTAR JEDINSTVENIH NOMOTEHNIČKIH PRAVILA, studeni 2015. 98,70 ......................

❍ NOMOTEHNIKA – IZRADA OPĆIH AKATA, ožujak 2015. 189,00 ......................

❍ NOMOTEHNIKA – IZRADA OPĆIH AKATA I KOMENTAR JEDINSTVENIH NOMOTEHNIČKIH PRAVILA – KOMPLET 231,00 ......................

❍ ZAKON O TRGOVAČKIM DRUŠTVIMA, (urednički pročišćeni tekst), studeni 2015. 126,00 ......................

❍ PROPISI IZ STVARNOG PRAVA, (redakcijski pročišćeni tekstovi), travanj 2015. 105,00 ......................

❍ MENADŽMENT U TEORIJI I PRAKSI, prof. dr. sc. V. Belak (BELAK EXCELLENS), listopad 2014. 252,00 ......................

❍ POSLOVANJE U TRGOVINI – ZBIRKA PROPISA IZ PODRUČJA TRGOVINE, srpanj 2014. 84,00 ......................

❍ KREDITNI RIZIK, (prof. dr. sc. Jakovčević / mr. sc. Jolić), travanj 2013. 336,00 ......................

❍ KRATKI KOMENTARI OPĆIH UVJETA FIDIC, (dr. sc. B. Vukmir), siječanj 2013. 378,00 ......................

❍ KOMENTAR ZAKONA O TRGOVAČKIM DRUŠTVIMA, listopad 2008. ZAKON O TRGOVAČKIM DRUŠTVIMA, (redakcijski pročišćeni tekstovi), travanj 2015. 997,50 ......................

❍ PRIVREMENE I PRETHODNE MJERE, (Lidija Tomičić), travanj 2010. 273,00 ......................

❍ UGOVORI O GRAĐENJU I USLUGAMA SAVJETODAVNIH INŽENJERA, (dr. sc. B. Vukmir), veljača 2009. 630,00 ......................

❍ TEMELJNI ZAKONI S PODRUČJA UPRAVE, srpanj 2009. 84,00 ......................

❍ KONTROLING, kolovoz 2008. 399,00 ......................

❍ KNJIGA POSLOVNIH UDJELA, (za popunjavanje) 100,00 ......................

faks: 01/4699-766e-pošta: [email protected]

NARUDŽBENICA − PiP, br. 10/18.

Cijena Kol. Cijena Kol. (u kn) (u kn)• PRAVO I POREZI za 2018. br. 1-12. br. 7-12.

- tiskano izdanje (1.100,00 kn + PDV 13 %) 1.243,00 ........ (620,00 kn + PDV 13 %) 700,60 .......

- tiskano + internetsko izdanje (1.400,00 kn + PDV 13 %) 1.582,00 ........ (800,00 kn + PDV 13 %) 904,00 .......

- e-pretplata + internet pretplata (1.100,00 kn + PDV 25 %) 1.375,00 ........ (600,00 kn + PDV 25 %) 750,00 .......

• RAČUNOVODSTVO REVIZIJA I FINANCIJE za 2018. br. 1-12. br. 7-12.- tiskano izdanje (1.321,24 kn + PDV 13 %) 1.493,00 ........ (800,00 kn + PDV 13 %) 904,00 .......

- tiskano + internetsko izdanje (1.621,24 kn + PDV 13 %) 1.832,00 ........ (1.000,00 kn + PDV 13 %) 1.130,00 .......

- e-pretplata + internet pretplata* (1.260,00 kn + PDV 25 %) 1.575,00 ........ (800,00 kn + PDV 25 %) 1.000,00 .......

• RRiF-ov POREZNI PRIRUČNIK 2018.- tiskano izdanje + CD (s uračunanim ažuriranjem tijekom godine) (940,00 kn + PDV 5 %) 987,00 ......................

- e-pretplata (s uračunanim ažuriranjem tijekom godine) (600,00 kn + PDV 25 %) 750,00 ......................

U CIJENU SVIH KNJIGA URAČUNAN JE PDV

USKORO IZLAZI IZ TISKA! IZDANJE 2018.

OBRAČUN PUTNIH TROŠKOVA I OSTALIH NADOKNADA

Skupina autora

Svaka pravna i fizička osoba koja obavlja neku profitnu ili neprofitnu djelatnost ima potrebu za službenim putovanjima. U praksi je to najzastupljeniji trošak, pa je kao ta-kav (još k tome besporezan) predmet eksternih i internih kontrola.

Zakonodavac je u posljednjih nekoliko godina učestalo mijenjao propise o neopore-zivim isplatama, a sada je u pripremi i nova Odluka o visini i načinu isplate dnevnica i drugim naknadama koje se isplaćuju iz državnog proračuna, a koja se u odgovarajućem dijelu odnosi i na gospodarstvo koje ne djeluje u okviru proračuna.

U ovom priručniku na praktičan način objašnjavamo tko ima pravo na dnevnicu, terenski dodatak, loko-vožnju i druge neoporezive naknade. Daju se primjeri obraču-na i način isplate (s obzirom na blagajničko poslovanje i ovrhu) domaćih i inozemnih dnevnica i dopustivost priznavanja drugih troškova koji su u vezi sa službenim puto-vanjem.

Priručnik je namijenjen širokom krugu osoba – od onih koji odlučuju o ovim troškovima do poslovnih tajnica, blagajnika, likvidatora i računovođa – koji završno knjiže te troškove prema nastanku poslovnog događaja.

Planirani rok izlaska iz tiska je listopad 2018. godine.

Za sve ostale informacije molimo javite se na broj 01/4699-760; mob. 099/4699-766 ili e-poštom: [email protected]

NOVO! U PRODAJI NOVO!U nakladi RRiF-a veliki priručnik

POREZ NA DODANU VRIJEDNOST− Primjena u praksi −

VIII. dopunjeno izdanje, lipanj 2018.Skupina autora

Redakcija: dr. sc. Ljerka MARKOTA

Izvješćujemo strukovnu javnost da je izišao iz tiska naš najveći i najkom-pletniji priručnik za praktičnu primjenu PDV-a. Poslije višegodišnje primjene sustava poreza na dodanu vrijednost prema pravilima poslovanja u EU, RRiF je pripremio novo – značajno dopunjeno izdanje ovog Priručnika. U ovom iz-danju prošireni su tekstovi i primjeri kojima se na praktičan način objašnjava primjena PDV-a u Hrvatskoj, ali i u odnosima stjecanja i isporuka iz/u članice EU-a, odnosno kod uvoza ili izvoza u treće zemlje. Postupke oporezivanja bitno je poznavati kako bismo u praksi mogli odrediti poslovni model s kupcima, od-nosno dobavljačima dobara i usluga.

Komentare i primjere iz prakse napisali su naši najbolji porezni stručnjaci, a prikazana rješenja su od iznimne koristi pri rješavanju raznih poreznih pitanja.

Knjiga je namijenjena računovođama, poreznim savjetnicima i svima koji se bave ovim poreznim oblikom te studentima visokih škola.

Sa zadovoljstvom možemo preporučiti ovaj naš veliki porezni Priručnik koji je tiskan u tvrdom uvezu te nam možete uputiti svoje narudžbe.Opseg: 1.588 str. Cijena: 630,00 kn.


Pozivamo Vas na pretplatu na

RRiF-ov POREZNI PRIRUČNIK 2018.


RRiF-ov POREZNI PRIRUČNIK 2018. najkompletnija je zbirka propisa, naputaka i službenih stajališta, sadržajno namijenjena za praktičan rad.Šest uvezanih knjiga sadržavaju 10 poglavlja izvornih ili pročišćenih tekstova svih poreznih propisa i doprinosa, ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja te službena stajališta Ministarstva financija i sudsku praksu o poreznim pitanjima. Poglavlje „Porezni postupak“ sadržava naputke i praktične primjere kako sastaviti prigovor, žalbu i tužbu u poreznim stvarima.Poglavlja u Poreznom priručniku:

y PDV, porez na promet nekretnina y Trošarine i posebni porezi y Oporezivanje dohotka, dobitka i poticaji y Doprinosi u vezi s plaćama, komore, turističke zajednice i dr. y Lokalni porezi, Opći porezni zakon i ustroj poreznog sustava y Porezni postupak, Uplatni računi y Međunarodni ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja y Službena stajališta Ministarstva financija o plaćanju PDV-a, Službena stajališta Ministarstva financija o pla-

ćanju posebnih poreza i trošarina, Službena stajališta Ministarstva financija o plaćanjima poreza na doho-dak i poreza na dobitak te drugih javnih pristojbi

Ažuriranje je tijekom godine, ako nastanu značajnije izmjene propisa, a dopune i izmjene uključene su u cijenu pretplate. Uz osnovno izdanje daje se i CD sa svom tiskanom građom, programom za pretraživanje i s mogućnošću ispisa. U pretplatu je uključeno i 20 minuta pristupa našim poreznim i pravnim savjetnicima. Pretplatiti se možete i na e-izdanje Poreznog priručnika pa umjesto tiskanih knjiga, koje sačinjavaju Porezni priručnik, dobivate e-poštom poveznice (linkove) za svaku knjigu i trajno ih čuvate na računalu (koje je pret-hodno registrirano na Adobe stranicama, te je preuzet čitač u programu Adobe Digital Editions). Porezni pri-ručnik može se preuzeti na jedno računalo i jedan prijenosni uređaj (tablet ili pametni telefon), a dopuštena je i mogućnost ispisa.Priručnik je ukupnog opsega 5060 stranica.Cijena pretplate:

y tiskano izdanje: 987,00 kn (uračunano 5 % PDV-a ) y e-pretplata: 750,00 kn (uračunano 25% PDV-a)

− Sadržaj je razvrstan u uvezane knjige – nema zamjenjivih listova− Nove izmjene u novoj knjizi koja sadržava pročišćeni tekst propisa

ili novi propis− Kompletni propisi mogu se arhivirati za naknadnu uporabu

(u slučaju nadzora i sl.)

U PRODAJI

Porezi pogađaju sve!

Koliko?

Documents

PRAVO 10 I POREZI - rrif.hr · pravo i porezi Časopis za pravno-poreznu i upravnu praksu Nakladnik: RRiF-plus – društvo s ograničenom odgovornošću za nakladništvo i poslovne