Predavanja Iz Kaznenog Procesnog Prava Ak.god. 2010. - 2011

7/15/2019 Predavanja Iz Kaznenog Procesnog Prava Ak.god. 2010. - 2011

http://slidepdf.com/reader/full/predavanja-iz-kaznenog-procesnog-prava-akgod-2010-2011 1/117

PREDAVANJA IZ KAZNENOG PROCESNOG PRAVA AK.GOD. 2010./2011. str.1

UVOD

- sukobi i povrede prava pojedinaca remete društveni mir- takve sukobe moguće je rješavati:

1. nasiljem - dovodi do novih problema(kroz povijest)2. nagodbom3. arbitriranjem

Idealno je riješiti sukobe kroz autoritet pravomoćne sudske presude iza koje stoji država smonopolom fizičke prisile

- Nasilje - u nedogled odgađa rješenje i ima tendenciju širenja- država mora urediti sustav javnog kažnjavanja – određuju (propisuju) se poželjna

ponašanja, sankcije za one koji se ne pridržavaju toga- samo propisivanje nekog djela kao kaznenog nije dovoljno nego je potrebno propisati i

sankciju i sve pretpostavke o postupku

KAZNENO PRAVO U ŠIREM SMISLUskup propisa kojima država regulira djelatnost javnog kažnjavanja

-sastoji se od:1. materijalnog kaznenog prava - propisuju se kaznena djela, uvjeti za kaznena djela i kazne

za njih2. kaznenog procesnog prava - sustav pravila kojima se normira kazneni postupak3. izvršnog kaznenog prava - prava izvršenja kaznenih sankcija

KAZNENI POSTUPAK- sudionici su sud, državno odvjetništvo, vještaci, svjedoci…

- mora se znati tko je za što ovlašten- skup pravno utvrđenih radnji i mjera koje sudovi i neki drugi subjekti poduzimaju uslučaju vjerojatnosti da je netko počinio kazneno djelo s ciljem utvrđenja je li kazneno djelopočinjeno, tko je počinitelj te može li mu se zato izreći propisana kazna ili druga sankcija

- pod radnjama podrazumijevamo očevid, ispitivanje svjedoka, vještaka…, a podmjerama odvođenje, zadržavanje, pritvor…

- moraju postojati određene osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo da bizapočeo kazneni postupak

- vjerojatnost za kazneni postupak raste od početnog stadija pa do presude- za pokretanje kaznenog postupka po starom zakonu bila je potrebna osnovana

sumnja (određeni dokazi i konkretne osobe), a novi zakon kaže da ne mora postojati

konkretna osoba, postupak se može pokrenuti protiv nepoznate osobe- kada se donosi presuda nužno je da postoji izvjesnost da je osoba počinila kazneno

djelo

CILJ KAZNENOG POSTUPKA

- utvrditi da li je djelo počinjeno, tko ga je počinio i izreći mu sankciju (kazniti ga)- utvrđenje krivnje ili nedužnosti okrivljenika- šira društvena svrha - osim cilja, kazneni postupak služi i da se kroz autoritet

pravomoćne sudske presude otkloni neizvjesnost između pripadnika šire društvene zajednice

- način uređenja kaznenog postupka- treba urediti da dođe do određenih rezultata -ispravan je onaj rezultat koji uspostavlja mir i s kojim se građani slažu




KAZNENO PROCESNO PRAVO

- sustav pravnih propisa koji određuje:b)pretpostavke za poduzimanje radnji u kaznenom postupku (ne može se u trenutku

rasprave podnijeti žalba na presudu ako ona nije ni donesena)b)ovlaštenike na poduzimanje radnji u kaznenom postupku (ne može bilo koja osoba

podnijeti žalbu)b)oblik tih radnji (žalba mora biti propisana u posebnom obliku)b)pravne posljedice za slučaj povrede tih propisa (žalba će biti odbačena ako bilo što od

ovih pretpostavki nije valjano)

CILJ KAZNENOG PROCESNOG PRAVA

- osigurati normativnu strukturu za kazneni postupak i kroz to osigurati:1. rezultate procesnih radnji za kasniji tijek postupka što omogućava njihovu uporabnu

svrhu utvrđivanja činjenica i kontrole valjanosti poduzetih radnji (važno je da se o nekojradnji (npr.pretresu stana) sastavi zapisnik koji će se koristiti dalje u postupku, važno je da

se zna da je postupak odrađen na dobar način (prilikom pretrage stana moraju niti nazočnadva punoljetna građana) - ukoliko to nije ispunjeno dokaz je nezakonit)

2. osobna i neimovinska prava građana od neovlaštenog ograničavanja - kada državnatijela ne bi bila ograničena, više bi raznih dokaza bilo otkriveno ali je pitanje bi li građaniživjeli u takvoj državi- živjeti pod stalnom sumnjom

3. dobru kvalitetu poduzete radnje - radnja poduzeta na kvalitetan način

SVRHA KAZNENOG PROCESNOG PRAVA:

1. omogućava kaznenom pravu nužnu samostalnost od socijalnog konteksta ukojem se suđenje odvija - suci koji sude ne bi smjeli biti pod utjecajem

mišljenja okoline u kojoj se suđenje odvija (moguć je premještaj suđenjaiz jedne u drugu cjelinu- npr. unatoč kriteriju mjesne nadležnosti suđenjeza ratne zločine prebačeno zbog pritiska)

2. stvaranje normativnog očekivanja da će se subjekti postupka ponašatiprema određenim pravilima

ODNOS KAZNENOG POSTUPKA I KAZNENOG PROCESNOG PRAVA

- kazneno procesno pravo normira kazneni postupak, tj. kazneni postupak je predmetnormiranja kaznenog procesnog prava

- mogući na

čini normiranja kaznenog postupka ovise o vremenu, prostoru, kulturi,svakoj državi, shvaćanjima o potrebi zaštite ljudskih prava i sloboda

- kazneno procesno pravo neke države govori koliko se ona brine o pravima i slobodamagrađana

DVIJE SUPROTNE TENDENCIJE PRILIKOM NORMIRANJA KAZNENOGPOSTUPKA:

1. težnja za efikasnošću- da se pojedinci i društvena zajednica zaštite kažnjavanjem svakog pojedinog krivca- tijelima državne vlasti se trebaju dati ovlaštenja (veća sloboda postupanja (policija)), a

okrivljenicima ne treba onemogućavati zavlačenje postupka, zastare…




2. težnja zaštite osobnih prava građana i prava okrivljenika- glavna ideja je da se svakom građaninu omogući potpuna obrana da bi se izbjegla

osuda nevinog i spriječila samovolja i zlouporaba državne vlasti- tijela državne vlasti često prekomjerno koriste svoja ovlaštenja (policija)- ekstremna primjena ove težnje može dovesti do paraliziranja kaznenog postupka npr.

zna se da je netko kriv, ali više nema nikakvih mogućnosti da se zatvori, a taj ekstremmožemo vidjeti i u slučaju da postoji uvjet da bi se donijela pravomoćna presuda - treba ilipriznanje ili dva vjerodostojna svjedoka

- zato se ne smije dozvoliti ovakva mogućnost ovlaštenja za državne organe jer ljudipod torturom priznaju sve i zato nijedan ekstrem nije dobar pa sa danas u kaznenompostupku pokušava ravnomjerno normirati (čl. 1. ZKP-a)

TRI TEMELJNA TIPA KAZNENOG POSTUPKA (12.10.2010.)

AKUZATORNI POSTUPAK

POJAM, NAZIV I NASTANAK

Akuzatorni kazeni postupak predstavlja pravni spor između stranaka – tužitelja ioptuženika – koji se vodi pred neovisnim i nepristranim sudom radi rješavanja tog spora.

To je najstariji oblik kaznenog postupka, nastao najprije u primitivnim društvenimzajednicama, a kasnije se razvio u antičkoj Grčkoj i Rimu. Danas postoji u zemljamaangloameričkog pravnog kruga. Ovaj tip postupka dobio je naziv po tužitelju (lat. accusator)koji je svojom tužbom pokretao kazneni postupak.

Tri procesne funkcije (optužba, obrana i suđenje) jasno su razdvojene i obavljaju ihrazličiti procesni subjekti (tužitelj, optuženik i sud).

TUŽITELJ

Spor pokreće tužitelj podnoseći tužbu sudu. Kao ovlašteni tužitelj može se javiti :

a) oštećenik – sustav popularne tužbeOsoba koja je kaznenim djelom povrijeđena ili joj je nanesenašteta. Uz oštećenika spor može pokrenuti i srodnik (ubojstvo).

b)bilo koji građanin – sustav popularne tužbe

lat. quivis ex populo

FUNKCIJA PROGONA

Tužitelj je dužan dokazati osnovanost svoje optužbe, tj. da je optuženik počiniokazneno djelo za koje je optužen i da postoje sve činjenice na koje pravo nadovezujekažnjavanje delinkventa.

Tužitelj snosi teret dokazivanja (obavlja funkciju progona ili optužbe). To znači da, ne uspijeli tužitelj dokazati navode svoje optužbe, sud mora optuženika osloboditi optužbe u smislunačela : actore non probante reus absolvitur .




U funkciju progona spadaju sve procesne radnje poduzete radi pronalaska počiniteljakaznenog djela, tj. da se on privede i osudi (pr. pokretanje postupka, ukazivanje na postojanječinjenica na štetu optuženika, podizanje optužnog akta).

OPTUŽENIK

Optuženik je druga stranka u akuzatornom kaznenom postupku. To je osoba za kojutužitelj u tužbi tvrdi da je počinila određeno kazneno djelo i za koju traži od suda da je kazni.

Dužnost optuženika sastoji se u obvezi da na poziv dođe na sud i odgovori na tužbu, ato znači da je njegova jedina dužnost izjaviti smatra li tužbu osnovanom. Optuženik biosporavanjem optužbe pravnotehnički započeo njihov spor. Dužnost optuženika uakuzatornom kaznenom postupku je upustiti se u proces i na to ga se može prisiliti, ali tadužnost upuštanja u proces NIKAKO NE OBUHVAĆA dužnost dati bilo kakav iskaz ospornom događaju.

U akuzatornom kaznenom postupku ni sud ni tužitelj nije ovlašten optuženikupostavljati bilo kakva druga pitanja osim pitanja kojim se od optuženika traži da izjavi smatrali optužbu osnovanom. Ta okolnost čini jednu od glavnih karakteristika čistog akuzatornogkaznenog postupka po kojoj se on oštro razlikuje od inkvizitornog kaznenog postupka.

FUNKCIJA OBRANE

Optuženiku pripada pravo poduzimati sve radnje u postupku radi postizanjanajpovoljnije odluke koja mu pravno pripada. U tu funkciju spadaju procesne radnje poduzeteradi utvrđivanja činjenica u korist okrivljenika i da se primjene propisi koji su za njeganajpovoljniji te da se tako osigura donošenje najpovoljnije odluke.

Optuženik je u akuzatornom kaznenom postupku potpuno ravnopravan s tužiteljem.

TERET DOKAZA

Teret dokaza je na tužitelju. Optuženik nije dužan dokazivati da nije kriv, ali imapravo to dokazivati, a faktički će na to biti i primoran, kad smatra da je tužitelj uspio uvjeritisud u ispravnost svojih navoda.

Bez dokazane krivnje optuženik će biti oslobođen, iako ništa nije poduzeo u tu svrhu.

SUD

Funkcija suda je presuđenje spora između stranaka, tj. treba li optuženika proglasitikrivim ili ga osloboditi optužbe. Sud mora provesti raspravu na kojoj će se raspravljati o svimdokazima. On je treći subjekt kaznenog postupka i ima pasivan položaj.

Sud ne može započeti postupak po vlastitoj inicijativi, već samo na inicijativu tužitelja(lat. ne eat iudex ex officio). Kad bi sud davao inicijativu za započinjanje kaznenog postupkamorao bi, ne samo u trenutku započinjanja već i prije suđenja, biti bar donekle uvjeren uoptuženikovu krivnju, a to bi znatno smanjilo sposobnost suda za objektivnost.

Objektivnost suda u kaznenom postupku nastoji se postići pravilom da u tom postupku

stranke iznose dokaze. Kada bi sud samoinicijalno prikupljao dokaze mogao bi izaći iz




objektivnog položaja radeći u korist stranke kojoj koristi dokaz što ga je u svojoj inicijativiiznio. Mjere uvedene radi osiguranja objektivnosti suda dovode do pasivizacije suda.

Kod akuzatornog kaznenog postupka bitno je istaknuti da ispitivanje svjedoka ivještaka vrše stranke, a ne sud.

Sud odluku donosi na temelju javne, usmene, neposredne i kontradiktorno provedenerasprave u kojoj same stranke iznose dokaze.Javnost sudskih rasprava omogućuje građanima uvid u način obavljanja pravosudnedjelatnosti od strane državnih sudova.Usmenost rasprave znači da se dokazi iznose usmenim putem, odnosno da se raspravljanjevrši usmeno pred sudom.Neposrednost rasprave znači da se dokazi iznose neposredno, tj. ne čitaju se zapisnici oizvođenju dokaza već će se dokazi izvesti na raspravi.Kontradiktorni karakter sastoji se u činjenici da se ovdje radi o sporu ravnopravnih stranakapred sudom. Sve procesne radnje u postupku iznose se isključivo u prisutnosti obiju stranaka

koje imaju pravo i mogućnost da pri obavljanju tih radnji zastupaju svoje interese i izražavajusvoje stajalište.

GLAVNI NEDOSTATAK

Jedna velika mana akuzatornog kaznenog postupka sastoji se u tome da je inicijativaza pokretanje i vođenje postupka za svako, pa i najteže kazneno djelo isključivo u rukamaprivatnika, a ne državnog tijela koje bi bilo nadležno za sustavno pokretanje kaznenogprogona počinitelja težih kaznenih djela.

Svaki odustanak tužitelja od kaznenog progona, motiviran bilo kakvim razlogom,

dovodi do paralize represivnog sustava društvene zajednice i izostanka kažnjavanjadelinkventa.

INKVIZITORNI KAZNENI POSTUPAK (14.10.2010.)

Inkvizitorni kazneni postupak se razvio u antičkom Rimu u doba carstva, kroz rimskokanonsko pravo katoličke crkve ušao je u praksu svjetovnih sudova talijanskih gradova u13.stoljeću (glosatori i postglosatori). Recipiran je u njemačke zemlje od straneHabsburgovaca u 16. stoljeću, a u Francusku ordonansama kraljeva u 17. stoljeću.

Inkvizitorni kazneni postupak je potpuna suprotnost akuzatornom kaznenom postupku,

više ne postoji. Ipak, važan je jer su neki njegovi elementi prihvaćeni u mješovitom kaznenompostupku.

Inkvizitorni kazneni postupak je jednostrano uredovanje državnih vlasti u slučajuvjerojatnosti da je počinjeno kazneno djelo sa svrhom da se pronađe i kazni njegov počinitelj.Želi se utvrditi je li kazneno djelo počinjeno, tko je počinitelj te na počinitelja primjenitikaznu predviđenu materijalnim kaznenim pravom.

Postupak se sastoji od dva dijela: istraga (inquisitio) i suđenje.




ISTRAGA

Istragu provodi inkvirent, posebni sudski istražitelj, koji postupak pokreće poslužbenoj dužnosti (ex officio) čim na bilo koji način sazna da je neka osoba počinila kaznenodjelo.

Okrivljenik (inkvizit) je objekt postupka. On je bio pravno dužan priznati djelo ako ga je počinio. Ako nije tako postupio, sud ga može torturom prisiliti na priznanje.

Tijekom istrage inkvirent ispituje okrivljenika, svjedoke i vještake kako bi razjasnioslučaj da se može donijeti odluka o krivnji.Postupak je potpuno tajan. Inkvirent mora na propisani način svaki dokaz zapisničkizabilježiti te tako nastaje spis predmeta (acta).

SUĐENJE

Nakon dovršene istrage inkvirent bi ostavljao čitav spis predmeta sudskom vijećuovlaštenom da donese odluku o inkvizitovoj kaznenoj odgovornosti. Sudsko vijeće donosi

odluku posredno, na temelju spisa (quod non est in actis, non est in mundo).

Sud je vezan posebnim pravilima o ocjeni dokaza. Bez priznanja okrivljenika ili bezsuglasnog iskaza dvoje besprijekornih svjedoka očevidaca kaznenog djela, sud za bilo kojeteže kazneno djelo ne može donijeti osuđujuću presudu (sustav zakonske ili vezane ocjenedokaza).

Sud na temelju spisa može donijeti tri vrste presuda :1. Osuđujuću - kada je potpuno uvjeren u okrivljenikovu krivnju2. Oslobađajuću – kad je sud potpuno uvjeren u okrivljenikovu nevinost (lat.

absolutio ab actione)3. Otpuštanje ispod suđenja (lat. absolutio ab instantia)

Ovakvu presudu sud će donijeti ukoliko nije uvjeren ni u krivnju ni unedužnost, tj. ukoliko postoji sumnja o počinjenju kaznenog djela. U tomslučaju dolazi do privremene obustave postupka bez učinka pravomoćnosti.To pobliže znači da se postupak protiv okrivljenika može svakodnevnonastaviti. Okrivljenik može biti osuđen na plaćanje izvanredne kazne (poenaextraordinaria)

GLAVNI NEDOSTATAK INKVIZITORNOG POSTUPKA

Glavni nedostatak inkvizitornog načela je u objedinjavanju različitih procesnih

funkcija u rukama jednog procesnog subjekta, suca kao državnog službenika, kojem manjkajupravno i stvarno jamstvo neovisnosti.Srž inkvizitornog kaznenog postupka je istraga. Sudilo se isključivo na temelju rezultata togdijela postupka. Prema tom obilježju, taj tip postupka se zove inkvizitorni kazneni postupak.

MODERNE TEKOVINE INKVIZITORNOG KAZNENOG POSTUPKA

Prva moderna tekovina ovog postupka je ta da je država dužna sustavno se brinuti dapočinitelji kaznenih djela budu kažnjeni i da ona to ne smije prepustiti slučaju. Mora postojatidržavno tijelo koje će po službenoj dužnosti (ex officio) započeti kazneni postupak kad nabilo koji način sazna da postoji vjerojatnost da je počinjeno kazneno djelo. Počinitelji

kaznenih djela progone se po službenoj dužnosti, pa se načelo po kojem se kazneni postupak




započinje i do kraja provodi po službenoj dužnosti naziva NAČELO OFICIJELNOSTIKAZNENOG PROGONA.

Druga tekovina je INKVIZITORNA (ISTRAŽNA) MAKSIMA, koja označava pravosuda i državnih tijela da po službenoj dužnosti prikupljaju i izvode dokaze te utvrđuju

činjenice.

USPOREDBA AKUZATORNOG I INKVIZITORNOG KAZNENOG POSTUPKA

AKUZATORNI POSTUPAK INKVIZITORNI POSTUPAK

progon, suđenje i obrana su međusobno

odvojeni te povjereni različitim procesnimsubjektima

kumulacija funkcija – suđenje, optužba iobrana u rukama inkvirenta

postoje stranke (tužitelj i optuženik) nema stranaka

odluka se donosi neposredno, na temeljurezultata rasprave

odluka se donosi posredno, na temelju spisapredmeta

neposredna ocjena dokaza posredna ocjena dokaza

javan u potpunosti tajan

naglasak na zaštiti osobnih prava građana iokrivljenika u kaznenom postupku

naglašena težnja za efikasnošću postupka

nema prisile prema okrivljeniku, osim uslučaju očitovanja o osnovanosti optužbe

tortura je temelj postupka




MJEŠOVITI KAZNENI POSTUPAK

POJAM, NASTANAK

Mješoviti kazneni postupak je sinteza akuzatornog i inkvizitornog tipa kaznenogpostupka u pravnom sustavu radnji i mjera državnih tijela u slučaju vjerojatnosti nekog

kaznenog djela poduzetih radi pravilnog razlučivanja krivih i nedužnih te ostvarenja načela javnog kažnjavanja krivih.

Mješoviti kazneni postupak nastao je po uzoru na francuski ZKP iz 1808. godine,postoji u državama kontinentalne Europe. Mješoviti postupak predstavlja kombinacijuakuzatornog i inkvizitornog tipa postupka.

ELEMENTI INKVIZITORNOG POSTUPKA

1. Podjela na stadijeSastoji se od pripremnog stadija, stadija stavljanja okrivljenika pod optužbu te

stadija glavne rasprave.

2. Iz invizitornog postupka preuzeo je posebnu ulogu državnog tužitelja (državnogodvjetnika) koji ima zadaću sustavno provoditi progon počinitelja kaznenih djela poslužbenoj dužnosti.

3. Preuzeta je dužnost istražnog suca kao voditelja pripremnog postupka, ali i glavnogsuda da po vlastitoj inicijativi prikuplja dokaze i istražuje činjenice koje će poslužiti zaosnovicu presude (inkvizitorna maksima).

4. Omogućuje se ispitivanje okrivljenika radi dobivanja informacija o činjenicama, bez

dužnosti iskazivanja.

ELEMENTI AKUZATORNOG POSTUPKA

1. Preuzeta je ustrojstvena podjela kaznenog suda na profesionalne suce i laičku porotu,no kasnije na mjesto porote dolazi prisjednički sud (sudsko vijeće se sastoji od jednogsuca profesionalca i dva suca laika ili dva suca profesionalca i tri suca laika).

2. Podjela funkcija kaznenog progona i vođenja postupka između državnog odvjetnika,koji pokreće pripremni stadij, i istražnog suca, koji na zahtjev državnog odvjetnikazapočinje i vodi, za koju se smatra da istražnom sucu jamči nepristranost tijekom

postupka.

3. Položaj okrivljenika kao procesnom subjekta kojem pripadaju određena pravanamjenjena ostvarivanju funkcije obrane (pravo na stručnu pomoć branitelja ...).

4. Sudjelovanje javnosti na glavnoj raspravi, koja je usmena i neposredna, uz ponovljenoizvođenje svih ranije prikupljenih dokaza pred raspravnim sudom.




IZVORI KAZNENOG PROCESNOG PRAVA (19.10.2010.)

MATERIJALNI IZVORI PRAVA

Materijalni izvori kaznenog procesnog prava znače normativnu djelatnost državnihtijela koja rezultira skupovima pisanih pravnih normi ili stalno ponavljanje postupaka i odlukakoje s vremenom postaju obvezne za buduće slučajeve u takvim istim ili sličnim situacijama(pravni običaji).

FORMALNI IZVORI PRAVA

Formalni izvori kaznenog procesnog prava su pisani propisi koji uređuju kaznenipostupak, a sadržani su u općim pravnim aktima koje donose nadležna tijela državne vlasti.

Izvori mogu biti :- unutarnji i međunarodni- ustavni, zakonski i podzakonski

- glavni i sporedni

Sudska praksa i pravna teorija nisu nikad izvori kaznenog procesnog prava u kontinentalnompravu. Sudovi sude na temelju Ustava i zakona. Pravna shvaćanja viših sudova mogu utjecatina odluke nižih sudova samo snagom svoje uvjerljivosti.

GLAVNI IZVORI KAZNENOG PROCESNOG PRAVA

Glavni unutarnji izvor ustavnog ranga je Ustav Republike Hrvatske.

Glavni unutarnji izvor zakonskog ranga je ZKP iz '97., odnosno ZKP iz '08., koji je

djelomično stupio na snagu 1.1.2009., a ostale odredbe stupaju na snagu 1.9.2011.

Glavni unutarnji izvor podzakonskog ranga su pravilnici, naputci, poslovnici. ZKP naviše mjesta prepušta podrobnu regulaciju djelovanja državnih tijela pri poduzimanjuprocesnih radnji upravnih vlasti ministrima pravosuđa i unutarnjih poslova.

Glavni međunarodni izvori kaznenog procesnog prava su Međunarodni pakt ograđanskim i političkim pravima (MPGPP), fakultativni protokol na MPGPP, čl.41. MPGPP,EKZLJPTS.

SPOREDNI IZVORI KAZNENOG PROCESNOG PRAVA

Unutarnji sporedni izvor ustavnog ranga je npr. Ustavni zakon o Ustavnom sudu.

Unutarnji sporedni izvor zakonskog ranga je, npr. Zakon o policiji, Zakon o državnomodvjetništvu, Zakon o sudovima za mladež i dr.

Unutarnji sporedni izvor podzakonskog ranga predstavljaju opći akti tijela državneuprave koje ona donose u izvršavanju svojih zakonskih ovlasti u određenom postupku, adjelomično zahvaćaju kazneni postupak.

Sporedni međunarodni izvori kaznenog procesnog prava su Konvencija UN protiv

torture i drugih surovih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka, Statut Međunarodnogkaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda.




VAŽENJE PRAVNIH IZVORA KAZNENOG PROCESNOG PRAVA

TEMPUS REGIT ACTUM – VREMENSKO VAŽENJE

Kazneni postupak vodi se prema odredbama zakona koji je na snazi u trenutkupoduzimanja procesne radnje. Iz tog pravila proizlazi da nije važno što je neko kazneno djelo

počinjeno prije stupanja na snagu ZKP, već se pretpostavke za poduzimanje i valjanost nekeradnje određuju prema zakonu koji važi u vrijeme njezina poduzimanja.

ZKP obično propisuje da se novi propisi u konkretnim predmetima primjenjuju na onestadije kaznenog postupka koji slijede nakon stupanja na snagu novog zakona, a da se staripropisi primjenjuju sve do zaključenja ranijih stadija započetih po starom zakonu. Iz togaproizlaze dva bitna pravila.

Prvo pravilo je da se stare procesne radnje ne moraju ponavljati jer su njihovi rezultativaljani i po novom zakonu. Dakle pretpostavke za njihovu valjanost procjenjuju se, unatoč novim propisima, po starim.

Drugo pravilo je da se rokovi koji su u tijeku na dan stupanja novog zakona morajuračunati prema propisima koji su povoljniji za stranku.

LOCUS REGIT ACTUM – PROSTORNO VAŽENJE

Hrvatski sudovi i druga državna tijela smiju u pravilu radnje kaznenog postupkapoduzimati samo na državnom područ ju te mjestima koja su pravno s njim izjednačena, tj.hrvatski sudovi i druga tijela koja sudjeluju u kaznenom postupku smiju isključivoprimjenjivati naše pravo (lex fori). Dvije su osnovne iznimke od prostornog važenja:

Prva iznimka je slučaj kada domaći sud, udovoljavajući zamolnici stranog kaznenogsuda, poduzme kakvu radnju kaznenog postupka po odredbama stranog prava.

Druga iznimka je slučaj kada domaći sud u posebnom postupku donese odluku oizvršenju kaznene presude koju je donio strani sud prema pravilima svojeg kaznenog prava.

CUIUS REGIO, EIUS IURISDICTIO

To je pravilo o važenju kaznenog procesnog prava s obzirom na osobe. Primjenikaznenog procesnog prava Republike Hrvatske podliježu sve osobe nad kojima hrvatskisudovi imaju sudbenost, tj. jurisdikciju. Tumači se prema van i prema unutra.

Prema van, ono podrazumjeva pravo domaćih sudova suditi za sva kaznena djela uslučajevima vjerojatnosti počinjenja nekog kaznenog djela u kojima se može primjenitidomaći Kazneni zakon prema pravilima o njegovom prostornom važenju.

Prema unutra, tj. prema drugim tijelima državne vlasti, ovo pravilo znači djelatnostsuđenja, tj. u kaznenom postupku pravo i dužnost izricanja kazni počiniteljima kaznenih djelana temelju pravnih pravila koja se u presudi primjenjuju na utvrđeno činjenično stanje.




KAZNENOPROCESNI IMUNITET

Kaznenoprocesni imunitet može biti potpun, djelomičan, apsolutan, relativan ifunkcionalan.

POTPUNI KAZNENOPROCESNI IMUNITETZaštićuje od vršenja kaznenog progona uopće. Ovaj tim imuniteta u potpunosti

onemogućuje pokretanje ili vođenje kaznenog postupka protiv određene osobe.

DJELOMIČNI KAZNENOPROCESNI IMUNITET

Zaštićuje od pojedinačnih procesnih radnji (pr. određivanje istražnog zatvora), ali ne iod pokretanja i vođenja kaznenog postupka.

APSOLUTNI KAZNENOPROCESNI IMUNITET

Vrijedi za sva kaznena djela.

RELATIVNI KAZNENOPROCESNI IMUNITET

Vrijedi za određena kaznena djela.

FUNKCIONALNI KAZNENOPROCESNI IMUNITET

Vrijedi samo za kaznena djela počinjena u obavljanju službene dužnosti.

POTPUNI I APSOLUTNI KAZNENOPROCESNI IMUNITET

Imaju ga:

1. zastupnici u Saboru2. suci Ustavnog suda Republike Hrvatske3. suci općinskih, županijskih i Vrhovnog suda Republike Hrvatske4. Predsjednik Republike Hrvatske

FUNKCIONALNI KAZNENOPROCESNI IMUNITET

Imaju ga državni odvjetnici i njihovi zamjenici kao relativni materijalnopravniimunitet za izraženo pravno mišljenje o predmetu koji im je dodijeljen. Funkcionalnikaznenoprocesni imunitet znači da se protiv njih ne može odrediti istražni zatvor, osim ako tone dopusti državnoodvjetničko vijeće.

SALVUS CONDUCTUS

Danas ustanova salvus conductus sadrži ugovore o međunarodnoj kaznenopravnojpomoći koji svjedocima i vještacima u inozemstvu na taj način jamče da se protiv njih udržavi koja pomoć traži neće pokrenuti ni voditi kazneni postupak za neko kazneno djelo,koje su eventualno ranije počinili naštetu njezinu ili njezina državljanina, ako se odazovupozivu na suđenje.

Salvus conductus ima sadržaj apsolutnog kaznenoprocesnog imuniteta, ali jevremenski ograničen vrlo kratkim rokovima.




VAŽENJE S OBZIROM NA PREDMET

Osim izvršenja kazne počinitelju kaznenog djela, sud u kaznenom postupku morariješiti odrešena sporedna pitanja, kao što su troškovi kaznenog postupka te odlučivanje oimovinskopravnim zahtjevima.

Izvan kaznenog postupka sud odlučuje i o nekim posebnim pitanjima, kao što suekstradikcija, pravna pomoć međunarodnom kaznenom sudu, naknada štete koju je netkopretrpio zbog neopravdane osobe.

SUBJEKTI KAZNENOG POSTUPKA

GLAVNI SUBJEKTI KAZNENOG POSTUPKA

Glavne procesne funkcije su takve djelatnosti bez kojih kazneni postupak ne bi mogaopostojati, a to su funkcija kaznenog progona (koju vrši tužitelj), funkcija obrane (okrivljenik) ifunkcija suđenja (sud). Glavni subjekti kaznenog postupka su tužitelj, okrivljenik i sud.

Sve druge osobe koje sudjeluju u kaznenom postupku su procesni sudionici. Oni imajuodređena prava i dužnosti, ali nisu subjekti kaznenoprocesnog odnosa, stoga nisu nikaznenoprocesni subjekti.

Oštećenik, branitelj, zakonski zastupnik te opunomoćenik su sporedni procesnisubjekti.

STRANKE

Stranke su procesni subjekti koji su nositelji suprotnih funkcija u kaznenom postupku i

koje raspolažu približno jednakim procesnim pravima.

Stranke u kaznenom postupku su tužitelj i okrivljenik, koji svoj procesni položajnačelno izjednačenih nositelja suprotstavljenih funkcija optužbe i obrane stječu na temeljuoptužnog akta, a gube okončanjem kaznenog postupka ili svojim prestankom.

VRSTE SPOSOBNOSTI U KAZNENOM POSTUPKU

1. Stranačka sposobnost2. Procesna sposobnost3. Raspravna sposobnost

STRANAČKA SPOSOBNOST

Stranačka sposobnost je sposobnost ili mogućnost određenog subjekta da bude strankau postupku, tj. da nastupa kao ovlašteni tužitelj ili okrivljenik.

Ovlašteni tužitelj može biti:a) Državni odvjetnik – za kaznena djela koja se progone po službenoj dužnosti.b) Privatni tužitelj – osoba oštećena kaznenim djelom za koje se progoni po privatnoj

tužbi. Svojstvo privatnog tužitelja može imati fizička osoba bez obzira na spol, dob ...Kao privatni tužitelj može istupati i pravna osoba.

c)

Supsidijarni tužitelj – osoba koja je zaista oštećena kaznenim djelom




Okrivljenik ne može biti :a) dijete, tj. osoba koja u trenutku počinjenja protupravne radnje nije navršila 14

godinab) osobe u odnosu na koje hrvatski sudovi nemaju jurisdikciju

PROCESNA SPOSOBNOSTProcesna sposobnost je sposobnost nekog subjekta da vlastitim radnjama poduzima

procesne radnje temeljem ispunjavanja zakonskih uvjeta.

Stranačka sposobnost je pretpostavka za procesnu sposobnost, ali svaka stranačkisposobna osoba ne mora nužno biti i procesno sposobna.

Djeca i maloljetnici do 16 godina imaju stranačku, ali nemaju procesnu sposobnost, paumjesto njih radnje u kaznenom postupku poduzimaju zakonski zastupnici. Maloljetnik snavršenih 16 godina može sam podnijeti optužni prijedlog ili privatnu tužbu.

RASPRAVNA SPOSOBNOST

Raspravna sposobnost je faktička sposobnost okrivljenika da sudjeluje u kaznenompostupku i tu sposobnost ima samo okrivljenik kao fizička osoba.

Okrivljenik u kaznenom postupku UVIJEK IMA stranačku i procesnu sposobnost.Raspravno je pak sposoban onaj okrivljenik koji je psihofizički sposoban shvatiti predmetoptužbe, pratiti tijek rasprave i koristiti se svojim procesnim pravima.

Raspravna sposobnost može biti umanjena, ali i nestati zbog tjelesne i duševne bolesti,ali i zbog ponašanja okrivljenika (pr. štrajk glađu, alkoholiziranost...). Za okrivljenika postojipretpostavka raspravne sposobnosti, no sud po službenoj dužnosti tijekom čitavog postupkamora paziti na to da li se uslijed stvarnih indikacija pojavila sumnja u raspravnu sposobnost inakon toga utvrditi raspravnu nesposobnost.

TUŽITELJ (21.10.2010.)

Sukladno akuzatornom načelu, funkcija suđenja koju obavlja sud odvojena je odfunkcije progona koja je povjerena zasebnom procesnom subjektu – tužitelju.

Dvije su posljedice akuzatornog načela.

Prva je da se kazneni postupak može započeti samo na zahtjev ovlaštenog tužitelja i ne možese nastaviti ako ovlašteni tužitelj odustane od tog zahtjeva.

Druga posljedica akuzatornog načela je da se kazneni postupak može voditi samo i u odnosuna osobu na koju se zahtjev ovlaštenog tužitelja odnosi i samo za djelo opisano u tomzahtjevu.

TUŽITELJ

Tužitelj je procesni subjekt koji progoni počinitelja kaznenog djela. Ukoliko smatra dapostoje dokazi da je određena osoba počinila kazneno djelo on traži od suda da toj osobi,sukladno propisima materijalnog kaznenog prava, izrekne kaznu odnosno neku drugu mjeru.




OSNOVNE ZNEČAJKE TUŽITELJA SU:

1. Tužitelj je stranka u kaznenom postupku.

2. Ima stanovita procesna prava koja mu omogućavaju sa svoja stajališta suprotstavljastajalištima protustranke.

3. Obavlja funkciju kaznenog progona (daje inicijativu za pokretanje kaznenogprogona i dalje podržava progon tijekom postupka).

4. Na tužitelju leži teret dokaza u kaznenom postupku.

OVLAŠTENI TUŽITELJ

Kao ovlašteni tužitelj može nastupiti :

a) Državni odvjetnik, za kaznena djela za koja se progoni po službenoj dužnosti i

za određena kaznena djela za koja se progon vrši na zahtjev oštećenika.

b) Privatni tužitelj, za kaznena djela za koja se progoni po privatnoj tužbi. Ovdjese radi o manjem broju lakših kaznenih djela kod kojih o volji oštećenika ovisihoće li doći do pokretanja postupka.

c) Supsidijarni tužitelj, a to je osoba oštećena kaznenim djelom za koje se progonipo službenoj dužnosti ili po prijedlogu koja je stupila na mjesto državnogodvjetnika i postala ovlašteni tužitelj jer državni odvjetnik uopće neće započetikazneni progon ili je u tijeku postupka odustao od kaznenog progona iakopostoje uvjeti za progon.

DRŽAVNI ODVJETNIK

NASTANAK I POJAM

Institut državnog odvjetnika nastao je u Francuskoj u vrijeme kad je na snazi bioinkvizitorni kazneni postupak. Često su se izricale imovinske kazne, a dio tih prihodapripadao je kralju ili feudalcu. Njima je stoga bilo u interesu da se vodi postupak, slali susvoje predstavnike da traže od suda da započne takve postupke. Nakon Francuske revolucijeprihvaćen je institut kraljevskog tužitelja, a 1808.g. pojavljuje se ustanova državnogodvjetnika.

Državni odvjetnik je samostalno i neovisno pravosudno državno tijelo ovlašteno idužno postupati protiv počinitelja kaznenih i drugih kažnjivih djela, poduzimati pravne radnjeradi zaštite imovine Republike Hrvatske te podnositi pravna sredstva za zaštitu Ustava izakona.

Državni odvjetnik obavlja svoju djelatnost na osnovi Ustava, zakona i međunarodnihugovora.

ODNOS PREMA SUDBENOJ I IZVRŠNOJ VLASTI

Ključna funkcija državnog odvjetnika je progon po

činitelja kaznenih djela za koje seprogoni po službenoj dužnosti.




Državni odvjetnik i sud si dva samostalna i neovisna tijela koja usuglašeno obavljajufunkcije u kaznenom postupku, pri čemu državni odvjetnik obavlja funkciju kaznenogprogona dok sud obavlja funkciju suđenja

Što se tiče odnosa državnog odvjetnika i izvršne vlasti, ministar pravosuđa ima

određeni utjecaj na državno odvjetništvo.

FUNKCIJE DRŽAVNOG ODVJETNIKA U KAZNENOM POSTUPKU PREMAZKP '08

U predmetima kaznenih djela za koje se progoni po službenoj dužnosti državniodvjetnik ima pravo i dužnost:

1. poduzimanja potrebnih radnji radi otkrivanja kaznenih djela i pronalaženja počinitelja

2. poduzimanja izvida kaznenih djela (u slučaju osnova sumnje), nalaganja i nadzora

provođenja pojedinih izvida (povjerava policiji poduzimanje pojedinih izvida i nadzirenjezin rad) radi prikupljanja podataka važnih za pokretanje istrage.

Nalaganje i nadzor su novina ZKP iz '08. Iz navedenog se vidi da je državniodvjetnik preuzeo uloge istražnog suca.Izvidi kaznenih djela se obavljaju na neformalan način i ne mogu poslužiti kaodokaz na sudu, ali mogu poslužiti kao dokaz za kazneni progon.

3. donošenja odluka predviđenih zakonom, a to su sve radnje državnog odvjetnika kojeon poduzima u cilju kaznenog progona, npr. nalozi, rješenja o odbacivanju kazneneprijave, rješenja o uvjetnoj odgodi kaznenog progona ...

4. provođenja istrageDržavni odvjetnik donosi NALOG (ne rješenje) o provođenju istrage i to ako postojeOSNOVE SUMNJE da je počinjeno kazneno djelo i sam provodi istragu ili nalogompovjerava ISTRAŽITELJU poduzimanje pojednih radnji.Istraga više nije redoviti stadij kaznenog postupka. Provodi se za kaznena djela iznadležnosti županijskog suda, odnosno za kaznena djela za koja je predviđena kaznadugotrajnog zatvora, a iznimno za kaznena djela za koja je predviđena kazna zatvoraod 12 godina.Istraga je neformalna i u pravilu se ne provodi.

5. provođenja i nadzora provođenja dokaznih radnji

Kad se ne provodi istraga, mogu se poduzeti formalne dokazne radnje.

6. predlaganja mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristiKoristi se za koruptivna kaznena djela, odnosno za organizirani kriminalitet.

7. odlučivanja o odbacivanju kaznene prijave, odgodi i odustanku od kaznenog progona

8. pregovaranja i sporazumijevanja s okrivljenikom o priznanju, krivnji i sankcijiOvo je novina ZKP '08. Od okrivljenika se traži priznanje krivnje, a zauzvrat mu senudi blaža kazna. No postoji mogućnost da sud odbije taj sporazum.




9. podizanja i zastupanja optužnice te predlaganja izdavanja kaznenog naloga prednadležnim sudom

Državni odvjetnik izvodi dokaze navedene u optužnici.

10. davanja izjava da neće poduzeti kazneni progon u slučaju svjedoka koji najprije nije

htio iskazivati kako sebe ne bi izložio kaznenom progonu, znatnoj materijalnoj šteti ilisramotiU ovom je slučaju dosta velika mogućnost malverzacija, jer se koristi kod kaznenihdjela organiziranog kriminaliteta (tzv. oprosnica).

11. podnošenja žalbi protiv nepravomoćnih sudskih odluka i izvanrednih pravnih lijekovaprotiv pravomoćnih sudskih odluka

Državni odvjetnik može poduzimati određene procesne radnje, čak i u koristokrivljenika (npr. dokazi i žalbe u korist okrivljenika), čak i zahtjev za obnovupostupka.

12. sudjelovanja u postupku povodom zahtjeva za sudsku zaštitu protiv odluke ili radnjetijela uprave nadležnih za izvršenje kazne ili mjere oduzimanja slobode izrečenepravomoćnom presudom u kaznenom postupku

13. poduzimanja drugih mjera predviđenih zakonomDržavni odvjetnik dobiva ovlast procesne prisile, tj. pravo odrediti istražni zatvorukoliko postoji OSNOVANA SUMNJA da je počinitelj počinio kazneno djelo zakoje je predviđena kazna zatvora od najmanje 3 godine, a postoje posebni razlozi zaodređenje istražnog zatvora.Nakon završene istrage, državni odvjetnik proučava spise predmeta i podnosioptužnicu prvostupanjskom sudu.Na pripravnom ročištu izlaže dio optužnice, navodi zakonska obilježja kaznenogdjela, a može predložiti kaznu ili drugu sankciju.Na raspravi državni odvjetnik poziva svjedoke i vještake koje je predložio i izvodidokaze na raspravi (glavno, unakrsno i dodatno ispitivanje).Sud, državni odvjetnik i policija s jednakom pažnjom ispituju i utvrđuju činjenicekoje terete okrivljenika i one koji mu idu u korist.Državni odvjetnik je dužan uz optužnicu dostaviti i popis dokaza kojima raspolaže, ane namjerava ih izvoditi pred sudom ako ukazuju na nedužnost ili majni stupanjkrivnje okrivljenika ili predstavljaju olakotne okolnosti.

USTROJSTVO, STVARNA I MJESNA NADLEŽNOSTU Republici Hrvatskoj se može ustrojiti:

1. općinsko državno odvjetništvo:Za područ je jednog ili više općinskih sudova

2. županijsko državno odvjetništvoZa područ je županijskog odnosno trgovačkog suda

3. Državno odvjetništvo Republike HrvatskeZa cijelo područ je Republike Hrvatske




INTERNA STRUKTURA I FUNKCIONALNI ODNOSI

Državno odvjetništvo karakteriziraju hijerarhijska struktura i monokratski odnosi, kojisu nužni radi ostvarivanja jedinstvene primjene zakona jer se odluke državnog odvjetništva nemogu regulirati pomoću pravnih lijekova.

Hijerarhijski odnosi znače da postoje odnosi podređenosti nižih državnih odvjetništavavišim državnim odvjetništvima.

Monokratsko ustrojstvo podrazumijeva da samo jedna osoba, tj. državni odvjetnikobavlja poslove iz nadležnosti državnog odvjetništva, zastupa državno odvjetništvo,odgovoran je za rad državnog odvjetništva i upravlja državnim odvjetništvom.

U državno odvjetništvo može biti imenovan jedan ili više zastupnika. Kad zamjenjujedržavnog odvjetnika, zamjenik je ovlašten u postupku pred sudom ili drugim državnimtijelima obavljati sve radnje koje je po zakonu ovlašten državni odvjetnik.

Državni odvjetnik ovlašten je zamjeniku istog državnog odvjetništva ili nižemdržavnom odvjetniku dati obvezatan naputak za rad i postupanje kad je to potrebno radiostvarivanja jedinstvene primjene zakona kao i nalog za uputu za rješavanje pojedinihpredmeta.

Pravo avokacije znači da je državni odvjetnik ovlašten preuzeti obavljanje svih ipojedinih poslova zamjenika državnog odvjetnika istog državnog odvjetništva ili od nižegdržavnog odvjetništva.

Pravo devolucije znači da državni odvjetnik može povjeriti postupanje u

pojedinačnom predmetu drugom zamjeniku državnog odvjetnika istog državnog odvjetništvaili nižem državnom odvjetništvu.

USKOK

Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta je posebno državnoodvjetništvo koje se ustanovljuje za područ je RH i ima sjedište u Zagrebu. Poslove državnogodvjetništva u USKOK-u obavljaju ravnatelj i zamjenici ravnatelja USKOK-a

Ravnatelja imenuje glavni državni odvjetnik uz prethodno mišljenje ministrapravosuđa te kolegija državnog odvjetništva RH na vrijeme od 4 godine.

Za predmete kaznenih djela iz nadležnosti USKOK-a stvarno i mjesno su nadležnižupanijski sudovi u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu. Stvarna nadležnost odnosi se nakorupciju, organizirani kriminalitet i za kaznena djela povezana uz korupciju i/ili organiziranikriminalitet.

IMENOVANJE I RAZRJEŠENJE DRŽAVNIH ODVJETNIKA I ZAMJENIKA

Glavnog državnog odvjetnika imenuje Sabor na mandat od 4 godine, na prijedlogVlade uz prethodno mišljenje Odbora za pravosuđe Hrvatskog Sabora. Županijske i općinskedržavne odvjetnike te ravnatelja USKOK-a imenuje glavni državni odvjetnik uz prethodnomišljenje ministra pravosuđa.




Prije stupanja na dužnost, županijski i općinski državni odvjetnici polažu prisegu predglavnim državnim odvjetnikom, a on polaže prisegu pred Pradsjednikom Sabora.

Državnoodvjetničko vijeće, u skladu s Ustavom i zakonom, imenuje i razrješujezamjenike državnog odvjetnika te odlučuje o njihovoj stegovnoj odgovornosti.

Državnoodvjetničko vijeće se sastoji od 11 članova, od toga 7 iz reda zamjenika državnogodvjetnika, 2 člana iz redova sveučilišnih profesora pravnih znanosti te 2 člana iz redasaborskih zastupnika.

NAČELA KOJA SE ODNOSE NA POKRETANJE I

ZAPOČINJANJE KAZNENOG POSTUPKA (26.10.2010.)

POJAM NAČ

ELANačela u kaznenom procesnom pravu su opća pravila nastala sintezom procesnih

propisa što mogu potjecati iz unutarnjeg prava (ustav, zakon) i međunarodnog prava.Vrijeme nastanka ovih načela veže se za 19. stoljeće u njemačkoj teoriji kaznenog procesnogprava.

DVOSTRUKO ZNAČENJE

POLITIČKOZbog postojanja određenih načela (npr. akuzatornosti, kontradiktornosti)

ograničava se težnja za učinkovitošću kaznenog postupka čime se bolje štite pravagrađana.

PRAVNO-TEHNIČKOOmogućava bolje reguliranje kaznenog postupka i lakše razumijevanje bitnihpostavki na kojima se to reguliranje temelji.

ADRESATI

ZAKONODAVACSluži se načelima u prosudbi o tome na koji način valja uskladiti težnju za

učinkovitošću kaznenog postupka s težnjom zaštite prava građana.

SUBJEKTI (sud, tužitelj, okrivljenik)Sudovi kao adresati služe se načelima kao smjernicama o primjeni propisa.

VAŽEĆA NAČELA HRVATSKOG KAZNENOG PROCESNOG PRAVA

1) načela koja se odnose na pokretanje i započinjanje kaznenog postupka2) načela koja se odnose na vođenje kaznenog postupka




1) AKUZATORNO NAČELO

Prema čl.29.st.5. Ustava RH kazneni postupak može se pokrenuti samo pred sudom nazahtjev ovlaštenog tužitelja.

Ono određuje da je funkcija kaznenog progona strogo odvojena od funkcije suđenja,što pobliže znači da:

a) Sud nikada ne može započeti kazneni postupak samoinicijativno, pa čak nionda kad se kazneno djelo dogodilo pred očima suda (lat. nemo iudex sineactore).

b) Sud mora voditi kazneni postupak vezano uz postojanje i predmet zahtjevaovlaštenog tužitelja.

Akuzatorno načelo u užem se smislu odnosi na sud i tužitelja, a u širem smislu na sud,tužitelja i okrivljenika.

POSLJEDICE

Ako tužitelj odustane od zahtjeva, sud mora obustaviti postupak, odnosno na raspravidonijeti presudu kojom se odbija tužba.

Sud može samo voditi postupak protiv osobe na koju se zahtjev ovlaštenog tužiteljaodnosi te u presudi smije osuditi samo tu osobu i samo za takvo kazneno djelo (subjektivni iobjektivni identitet, odnosno vezanost presude na optužbu).

Ako se tijekom postupka eventualno pokaže da je kazneno djelo počinila neka drugaosoba, ili da je okrivljenik počinio neka druga kaznena djela, a ne ona opisana u zahtjevutužitelja, sud o tome mora izvijestiti tužitelja kako bi mu dao priliku da zatraži proširenjepostupka na ta djela ili osobe.

ZKP propisuje akuzatorno načelo vrlo strogo i to čini tako da sve slučajeve povredeovoga načela sankcionira kao apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka koje zasobom povlače nevaljanost presude donesene u takvom postupku.

RAZLOZI PRIHVAĆANJA

1) Akuzatornim načelom omogućuje se sudu objektivnost pri utvrđivanju činjenica iodlučivanju.

2) Okrivljeniku i obrani omogućava se kritiziranje procesnih teza tužitelja bez straha odzamjeranja sucima.

3) Pri donošenju osuđujuće presude za kaznena djela za koja se progon vrši poslužbenoj dužnosti osigurava se suglasnost suda i državnog odvjetništva oko pitanjakrivnje počinitelja kaznenog djela.




NAČELO OFICIJELNOSTI KAZNENOG PROGONA

Prema čl.2.st.2. ZKP ako zakon drukčije ne propisuje, ovlašteni tužitelj za kaznenadjela za koja se progoni po službenoj dužnosti je državni odvjetnik koji je dužan za ta kaznena

djela pokrenuti postupak i u njemu obavljati funkciju progona u interesu RH i svih njenihgrađana, bez obzira na privatnu volju oštećenika.

POVIJESNI RAZVOJ

Načelo oficijelnosti nastalo je u inkvizitornom kaznenom postupku, kad se smatralo daučinkovitost kaznenog progona ne smije trpjeti zbog uređenja iz starog akuzatornog kaznenogpostupka. U početku se načelo oficijelnosti odnosilo na inkvirenta, ali je tijekom reformekaznenog postupka u 19. stoljeću, koja je donijela razdvajanje procesnih funkcija na višesubjekata, prebačeno na posebno, od sudbene vlasti neovisno državno tijelo, javno tužiteljstvoodnosno državno odvjetništvo.

IZNIMKE

1) KAZNENI PROGON PO PRIVATNOJ TUŽBI2) KAZNENI PROGON NA PRIJEDLOG

Za određena kaznena djela kazneni postupak se pokreće na poticaj oštećene osobe ilidrugih ovlaštenih osoba. Taj poticaj dolazi u vidu prijedloga za progon koji se podnosidržavnom odvjetniku.

Kod tih kaznenih djela državni odvjetnik je ovlašteni tužitelj, ali je njegov kazneniprogon apsolutno određen voljom ovlaštenika na prijedlog za poduzimanje progona, tj.ne samo da ga smije pokrenuti kada nepobitno ustanovi postojanje prijedloga za progon,nego mora od progona odustati ukoliko ovlaštenik taj prijedlog povuče.

NAČELO LEGALITETA

POJAM

Čl.2.st.3. ZKP propisuje da je, ako zakon drukčije ne propisuje, državni odvjetnikdužan poduzeti (pokrenuti i podržavati) kazneni progon kada postoje osnove sumnje da jeodređena osoba počinila kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti i nemazakonskih smetnji za progon te osobe.

SVRHA

Načelo legaliteta je jamstvo da će državni odvjetnik prema svakom počiniteljupostupati na jednak način u pokretanju kaznenog postupka, bez diskriminacije motiviranedruštvenim statusom počinitelja kaznenog djela.

POVIJESNI RAZVOJ

Načelo legaliteta razvilo se u njemačkom pravu krajem 19. stoljeća pod utjecajemapsolutnih teorija o kazni. Smisao i opravdanje kazne je u pravednoj odmazdi koja se može

realizirati samo u kaznenom postupku, pa je i načelo legaliteta kaznenog postupka logi

čnoprocesno riješenje za ostvarenje tako postavljenog materijalnopravnog cilja.




USPOREDBA NAČELA LEGALITETA I NAČELA OPORTUNITETA

Načelo legaliteta i načelo oportuniteta su međusobno suprotstavljeni i jedno načeloisključuje drugo, ali to ne znači da nemaju ništa zajedničko.

Oba načela se mogu primijeniti samo ukoliko postoje zakonski uvjeti. No, dok ponačelu legaliteta državni odvjetnik MORA poduzeti kazneni progon, po načelu oportunitetaon MOŽE poduzeti kazneni progon ako smatra da je to svrhovito sa stajališta državnoginteresa.

PREDNOSTI NAČELA LEGALITETA

1) osigurava jednaki postupak prema svim građanima, jer se protiv svake osobe,neovisno o njenoj funkciji ili društvenom položaju mora pokrenuti kazneni postupakukoliko su ispunjeni zakonski uvjeti.

2) jednakim postupanjem izgrađuje se povjerenje građana u kazneno pravosuđe, aistovremeno se smanjuje mogućnosti zloupotreba od strane državnog odvjetnika.

3) pojačava se generalna prevencija, jer su svi počinitelji kaznenih djela svjesni kako ćese protiv njih pokrenuti kazneni postupak ako ili ukoliko počine kazneno djelo.

PREDNOSTI NAČELA OPORTUNITETA

1) onemogućava kazneni progon u slučajevima kada je zbog bagatelnog kaznenog djelakazneni postupak očito nepotreban.

2) onemogućava kazneni progon u slučajevima kada bi vođenje kaznenog postupkamoglo izazvati s aspekta državnih interesa više štete nego koristi.

ZAKONSKE SMETNJE ZA PROGON POČINITELJA KAZNENIH DJELA

1) prijavljeno djelo nije kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti

2) ako je nastupila zastara, odnosno djelo je obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem

3) postoje druge okolnosti koje isključuju kazneni progon

4)

postoje druge okolnosti koje isključuju krivnju

5) ako ne postoje osnove sumnje za kaznena djela za koje se progoni po službenojdužnosti

IZNIMKE OD NAČELA LEGALITETA (ČL.521. ZKP)

(1) Osim kad mu je to dopušteno prema posebnom zakonu, državni odvjetnik može rješenjem odbacitikaznenu prijavu ili odustati od kaznenog progona iako postoji osnovana sumnja da je poč injenokazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti i za koje je predviđ ena novč ana kazna ili kazna

zatvora do pet godina ako je:

1) s obzirom na okolnosti vjerojatno daće se u kaznenom postupku protiv okrivljenika okrivljenik osloboditi od kazne,




2) protiv okrivljenika u tijeku izvršenje kazne ili sigurnosne mjere, a pokretanje kaznenog postupka zadrugo kazneno djelo nema svrhe s obzirom na težinu, narav djela i pobude iz kojih je ono poč injeno, tena rezultate koje je kaznenopravna sankcija ostvarila na poč initelja da ubuduće ne č ini kaznena djela,

3) okrivljenik izruč en ili predan stranoj državi ili međ unarodnom kaznenom sudu radi provođ enja postupka za drugo kazneno djelo,

4) okrivljenik prijavljen za više kaznenih djela kojima je ostvario bića dvaju ili više kaznenih djela, ali je svrhovito da se poč initelj osudi samo za jedno, jer pokretanje kaznenog postupka za druga kaznenadjela ne bi imalo bitnog utjecaja na izricanje kazne ili drugih sankcija poč initelju.

(2) Rješenje iz stavka 1. ovog č lanka državni odvjetnik će osim okrivljeniku, dostaviti oštećeniku i podnositelju kaznene prijave, uz pouku oštećeniku da svoj imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici. Protiv rješenja državnog odvjetnika žalba nije dopuštena.

1) presuda na temelju sporazuma stranakaOvdje se radi o pregovorima stranaka o uvjetima priznanja krivnje isporazumijevanja o kaznenoj sankciji. Nakon sporazuma stranke podnose izjavu

optužnom vijeću o donošenju presude na temelju sporazuma. Ako sud smatra da jesporazum osnovan, donosi osuđujuću presudu s kaznom iz sporazuma.

2) izjava državnog odvjetnika da neće poduzeti kazneni progon protiv svjedokaDržavni odvjetnik može sklopiti sporazum sa svjedokom po kojem će svjedokodgovarati na pitanja kojima bi sebe ili svog srodnika izložio kaznenom progonu,znatnoj materijalnoj šteti ili teškoj sramoti, a državni odvjetnik izjavljuje kako zata kaznena djela neće poduzeti kazneni progon.

3) prihvaćanje instituta pokajnikaIsključivo Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske može odbaciti kaznenu

prijavu ili odustati od kaznenog progona pripadnika zločinačkih organizacija ako je to razmjerno težini počinjenih kaznenih djela i važnosti iskaza te osobe važno zaotkrivanje kaznenih djela i članova zločinačke organizacije.

4) okrivljenik prijavljen za više kaznenih djela ali je svrhovito da se osudi samo za jedno

5) slučajevi kad je za kazneni progon potrebno odobrenje određenih državnih tijelapr. Sabor, zastupnici

6) ustupanje kaznenog progona stranca njegovoj državi za kazneno djelo počinjeno u RH




USTROJSTVO, SASTAV I NADLEŽNOST SUDOVA

(28.10.2010.)

SUD

POJAM SUDA

Sud je tijelo državne vlasti koje sudbenu vlast obavlja neovisno i samostalno, u okvirudjelokruga i nadležnosti određene ustavom i zakonom.

SUPSTANCIJALNA NEOVISNOST

Supstancijalna neovisnost jamči sudovima, kao nositeljima sudbene vlasti, neovisnostu odnosu na druga državna tijela. U prvom je redu usmjerena prema izvršnoj vlasti, ali iprema drugim pravnim i fizičkim subjektima koji bi se nelegitimno upletali u djelatnostsudova

Sudac sudi prema svojem pravnom zvanju i isključivo je vezan samo ustavnim,zakonskim i drugim propisima.

OSOBNA NEOVISNOST

Osobna neovisnost omogućava sucima sigurno i stalno obnašanje sudačke dužnosti,odnosno obavljanje svih poslova njihove službe.

Sucima se osigurava neuklonjivost i nepremjestivost te imunitet u obavljanju službe, as druge se strane jamči procesnim subjektima da će sudac pri rješavanju konkretnog predmeta

biti nepristran.

USTROJSTVO SUDOVA

Po kaznenim predmetima sude općinski, županijski sudovi i Vrhovni sud RepublikeHrvatske.

Općinski sudovi kao prvostupanjski sudovi ustanovljuju se za područ je jedne ili višeopćina, jednog ili više gradova ili dijela gradskog područ ja.

Županijski sudovi ustanovljuju se za područ je više županijskih sudova.

VSRH ustanovljen je za područ je RH sa sjedištem u Zagrebu.

NADLEŽNOST SUDOVA

Nadležnost je zakonom određeno područ je djelatnosti pojedinih sudova kojeomogućava utvrđenje suda koji će rješavati konkretne kaznene predmete.

STVARNA NADLEŽNOST

Stvarna nadležnost je pravo i dužnost jednog suda da sudi za određeno kazneno djelozbog njegove težine te drugih osobina ili zbog osobina njegova počinitelja kao i da obavlja

druge poslove predviđene zakonom.




1) STVARNA NADLEŽNOST OPĆINSKIH SUDOVA

Općinski sudovi su u kaznenom predmetu stvarno nadležni suditi u prvom stupnju zakaznena djela za koja je zapriječena novčana kazna ili kazna zatvora do 10 godina.Stvarno su nadležni donositi odluke izvan rasprave, potom u kaznenim postupcima za koje sunadležni odlučivati o potvrđivanju optužnice te obavljati druge poslove propisane zakonom.

Na područ ju županijskog suda u kojem je ustanovljeno više općinskih sudovazakonom se može odrediti da u određenoj vrsti predmeta iz djelokruga općinskog suda napodruč ju istog županijskog suda sudi jedan od općinskih sudova:

a) OPĆINSKI SUDOVI SUŽENE NADLEŽNOSTISude u prvom stupnju u kaznenim predmetima u kojima se može izrećinovčana kazna ili kazna zatvora do 5 godina.

b) OPĆINSKI SUDOVI PROŠIRENE NADLEŽNOSTI

Sude u prvom stupnju u kaznenim predmetima u kojima se može izrećinovčana kazna ili kazna zatvora do 10 godina, ali i u kaznenim predmetima u

kojima se može izreći kazna od preko 5 do 10 godina zatvora za koje sude zapodruč je drugog općinskog suda na područ ju županijskog suda (većiopćinski sudovi raspolažu s većim brojem sudaca i administrativnog osoblja iboljom opremom, pa im treba prepustit suđenje u težim kaznenimpredmetima).

c) OPĆINSKI SUDOVI PUNE NADLEŽNOSTIOsim što sude u prvom stupnju u kaznenim predmetima u kojima se možeizreći novčana kazna ili kazna zatvora do 10 godina, ali i u kaznenim

predmetima u kojima se može izreći kazna od preko 5 do 10 godina zatvoraza koje sude za područ je drugog općinskog suda na područ ju županijskogsuda, vode i postupke prema maloljetnicima.Za suđenje u kaznenom predmetu prema maloljetnicima iz nadležnosti svihopćinskih sudova s područ ja istog županijskog suda, nadležan je općinski sudu sjedištu tog županijskog suda.

2) STVARNA NADLEŽNOST ŽUPANIJSKIH SUDOVA

U kaznenim predmetima županijski sudovi su stvarno nadležni suditi u prvom stupnjuza kaznena djela za koja je predviđena kazna zatvora preko 10 godina ili kazna dugotrajnog

zatvora (kaznena djela ubojstva na mah, otmice, silovanja, spolnog odnošaja s djetetom,zlouporabe položaja i ovlasti te kaznena djela protiv RH).

Županijski sudovi su stvarno nadležni odlučivati o žalbama protiv odluka općinskogsuda donešenih u prvom stupnju.Odlučuju o postupku izvršenja kazne zatvora, o izručenju okrivljenih i osuđenih osoba,obavljaju poslove međunarodne pravne pomoći, rješavaju sukobe mjesne nadležnostiopćinskih sudova sa svog područ ja, odlučuju o predmetima iz nadležnosti USKOK-a.

Prema ZKP '08. odlučuju o posebnim pitanjima u slučaju istrage ako se radi oograničavanju temeljnih ljudskih prava i sloboda okrivljenika.




3) STVARNA NADLEŽNOST VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE

VSRH odlučuje u drugom stupnju o žalbama protiv presuda županijskih sudovadonešenih u prvom stupnju. Odlučuje u trećem stupnju o žalbama protiv presuda donešenih udrugom stupnju u slučajevima propisanim ZKP.

VSRH odlučuje o izvanrednim pravnim lijekovima u slučajevima propisanim ZKP.

MJESNA NADLEŽNOST

Mjesna nadležnost znači pravo i dužnost jednog stvarno nadležnog suda da sudi zaodređena kaznena djela zbog povezanosti koja postoji između tog kaznenog djela, njegovapočinitelja i tog suda.

KRITERIJI ZA ODREĐIVANJE MJESNE NADLEŽNOSTI :

1) PRIMARNI KRITERIJ

Primarni kriterij određivanja mjesne nadležnosti je mjesto počinjenja kaznenog djela.Mjesno je nadležan sud na čijem je područ ju kazneno djelo počinjeno ili pokušano( forum delicti commissi).

Dvije su iznimke od primarnog kriterija:a) Privatna tužba može se podnijeti i sudu na čijem područ ju okrivljenik ima

prebivalište ili boravište.b) Za postupak prema maloljetnicima mjesno je nadležan u pravilu onaj sud na

područ ju kojeg maloljetnik ima prebivalište odnosno boravište.

Ako je kazneno djelo počinjeno ili pokušano na područ jima raznih sudova ili nagranici tih područ ja ili se ne zna na kojem je područ ju počinjeno, nadležan je onaj sudkoji je prvi na zahtjev ovlaštenog tužitelja započeo postupak, a ako postupak još nijezapočet nadležan je onaj sud kojem je prije podnešen zahtjev za pokretanje progona( forum praeventionis).

Ako je kazneno djelo počinjeno na domaćem brodu ili zrakoplovu u domaćempristaništu, nadležan je sud u čijem se područ ju nalazi to pristanište, a u ostalimslučajevima nadležan je sud na čijem područ ju se nalazi matična luka broda ilizrakoplova, ili domaće pristanište u kojem se brod odnosno zrakoplov prvi putazaustavi.

2) POMOĆNI (SUPSIDIJARNI) KRITERIJAko nije poznato mjesto počinjenja kaznenog djela ili je to mjesto izvan teritorija RH,nadležan je sud na čijem područ ju okrivljenik ima prebilvalište odnosno boravište( forum domicilii).

Ako nije poznato mjesto počinjenja kaznenog djela ni prebilvalište odnosno boravište,nadležan je sud na čijem se područ ju okrivljenik uhiti ili sam prijavi ( forumdepraechensionis).

Ako se ni na koji način prema ZKP ne može odrediti mjesna nadležnost suda, VSRH

odredit će jedan od stvarno nadležnih sudova pred kojim će se provesti postupak( forum ordinarium).




SPAJANJE POSTUPKA

1) NADLEŽNOST SUDA KOD SUBJEKTIVNOG KONEKSITETASubjektivni koneksitet postoji u slučaju kada je ista osoba okrivljena za više kaznenihdjela, pa je za neka kaznena djela nadležan viši a za neka niži sud, u tom je slučajunadležan viši sud.Ako su nadležni sudovi iste vrste, nadležan je onaj sud koji je na zahtjev ovlaštenogtužitelja prvi započeo postupak, a ako postupak nije započet nadležan je onaj sud predkojim je prvi podnesen zahtjev za progon.

2) NADLEŽNOST SUDA KOD OBJEKTIVNOG KONEKSITETAObjektivni koneksitet postoji u slučaju kada je više osoba okrivljeno za jedno kaznenodjelo. U tom je slučaju nadležan onaj sud koji je, kao nadležan za jednog od njih, prvizapočeo postupak.

3) NADLEŽNOST SUDA KOD MJEŠOVITOG KONEKSITETA

Ako se radi o mješovitom koneksitetu, sud može odlučiti da se provede jedinstvenipostupak i donese jedinstvena presuda, ali samo ako između počinitelja kaznenih djela

postoje međusobna veza i isti dokazi.

Spajanje postupka po ZKP nije obvezno, a jedina iznimka je kada se radi o privatnoj tužbizbog kaznenog djela uvrede i protutužbi okrivljenika zbog uzvraćene uvrede istom prilikom.U tom će slučaju sud donijeti jedinstvenu presudu ( forum reconventionis).

DELEGACIJA NADLEŽNOSTI

Delegacija nadležnosti je prenošenje mjesne nadležnosti od suda koji je po općimpropisima mjesno nadležan postupati na neki drugi stvarni sud odlukom višeg suda iz razlogapredviđenih zakonom ( forum delegatum).

Delegacija nadležnosti može biti:A) OBVEZNA (NUŽNA)

O obveznoj delegaciji je riječ kada je mjesno nadležan sud iz stvarnih(npr. dugotrajna bolest suca ili poplava) ili pravnih (npr. izuzećesuca) razloga spriječen postupati.

b) FAKULTATIVNA (SVRHOVITA)O fakultativnoj delegaciji je riječ kad je očito da će se pred sudom

istog ranga lakše provesti postupak iako postoje drugi važni razlozi.POSLJEDICE NENADLEŽNOSTI

Propisima o stvarnoj nadležnosti osigurava se da za teža kaznena djela sudi sud višegranga koji ima veće garancije za ispravnu odluku. Čim sud primjeti da nije stvarno nadležan,proglasit će se nenadležnim i po pravomoćnosti rješenja ustupiti predmet nadležnom sudu.Ako tek u fazi rasprave utvrdi stvarnu nenadležnost, mora donijeti presudu u kojoj seoptužnica odbija.

Pravila o stvarnoj nadležnosti, ako su povrijeđena, predstavljaju apsolutno bitnepovrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.




Sud je dužan paziti na svoju mjesnu nadležnost, te čim primjeti da nije nadležan, morase proglasiti nenadležnim i nakon pravomoćnosti rješenja dostaviti predmet nadležnom sudu.Ako sud nije pravovremeno zapazio svoju mjesnu nenadležnost, tj. ako stranke nisupravodobno istaknule prigovor mjesne nenadležnosti (do pravomoćnosti optužnice), sud će idalje suditi u konkretnom kaznenom predmetu.

SUKOB NADLEŽNOSTI

Sukob nadležnosti može biti pozitivan i negativan.

Pozitivni sukob nadležnosti postoji kad dva ili više sudova smatraju da su nadležni ukonkretnom slučaju. Negativni sukob nadležnosti postoji ako sudovi otklanjaju tu mogućnost.

Sukob nadležnosti riješava zajedno viši nadležni sud. Tako slučaj sukoba nadležnostidvaju općinskih sudova riješava njihov županijski sud, a sukob nadležnosti između općinskogi županijskog suda riješava VSRH.

SASTAV SUDA

OPĆINSKI SUD

Općinski sudovi sude u vijećima sastavljenim od jednog suca – profesionalca i dvasuca – porotnika (1+2). Sudac pojedinac sudi za kaznena djela za koja je predviđena novčanakazna ili kazna zatvora do 5 godina.Stranke se mogu usuglasiti da raspravu u kaznenom postupku, za kaznena djela za koja jepredviđena kazna zatvora do 10 godina, provede predsjednik vijeća kao sudac pojedinac.Sudsko vijeće (1+2) može suditi za određena kaznena djela taksativno navedena u zakonu

premda je za njih predviđena kazna zatvora do 5 godina.

ŽUPANIJSKI SUD

Županijski sudovi u prvom stupnju sude u vijećima sastavljenim od jednog suca –profesionalca i dva suca – porotnika (1+2) kad sude za kaznena djela za koja je predviđenakazna od 10 do 15 godina zatvora. U vijećima (2+3) sude za kaznena djela za koja jepredviđena kazna zatvora od 15 godina ili kazna dugotrajnog zatvora.

Kad sudi u drugom stupnju, vijeće županijskog suda sastavljeno je od tri sucaprofesionalca. U uskočkim predmetima u prvom stupnju sude tri suca profesionalca.

Pred županijskim sudom, prema ZKP '08., sudac istrage odlučuje o određenimpitanjima tijekom istrage, a posebno ako se radi o radnjama i mjerama kojima se ograničavajutemeljna ljudska prava i slobode okrivljenika.

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

VSRH odlučuje u vijeću od tri suca profesionalca u drugom stupnju kad se radi ožalbenom postupku i o izvanrednim pravnim lijekovima za kaznena djela za koja jepredviđena kazna zatvora do 15 godina.

U vijeću od 5 sudaca VSRH odlučuje u drugom stupnju kad se radi o žalbenom

postupku i o izvanrednim pravnim lijekovima za kaznena djela za koja je predviđena kaznazatvora preko 15 godina i kazna dugotrajnog zatvora.




U trećem stupnju VSRH odlučuje o žalbama podnešenim protiv odluka svojih vijećadonesenim u drugom stupnju također u vijeću od 5 sudaca profesionalaca.

IZUZEĆE SUDACA

U propisima o izuzeću sudaca i sudaca – porotnika želi se postići da suđenje ukonkretnom predmetu ne obavlja onaj sudac ili sudac – porotnik u čiju se nepristranost izodređenih razloga može posumnjati.

Razlozi za sumnju u nepristranost suca:1) razlozi isključenja

Razlozi isključenja su taksativno navedeni u zakonu. Samim svojimpostojanjem oni opravdavaju sumnju u nepristranost te uvijek dovodedo isključenja suca.

2) razlozi otklona

To su razlozi kod kojih nije dovoljno navesti i dokazati njihovopostojanje, nego i svojstvo tih razloga da u konkretnom slučajudovode u sumnju nepristranost suca odnosno suca – porotnika.

NAČELA KOJA SE ODNOSE NA VO ĐENJE KAZNENOG

POSTUPKA (02.11.2010.)

INKVIZITORNO I RASPRAVNO NAČELO

Č l.4.

(2) Sud i državna tijela koja sudjeluju u kaznenom postupku s jednakom pažnjom ispituju iutvr đ uju č injenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist.

(3) Državno odvjetništvo, istražitelj i policija neovisno i nepristrano razjašnjavaju sumnju okaznenom djelu za koje se kazneni progon provodi po službenoj dužnosti. Ta tijela su dužna s

jednakom pozornoš ću prikupljati podatke o krivnji i nedužnosti okrivljenika.

RASPRAVNO NAČELO

U prikupljanju i iznošenju dokaza za presudu, isključivo stranke jesu ovlašteneodrediti krug činjenica koje se pred sudom utvrđuju i za njih prinositi dokaze.

Takvo načelo prema kojem stranke samostalno i samoinicijativno prikupljaju procesnugrađu za presudu je raspravno načelo.

INKVIZITORNO NAČELO ILI INKVIZITORNA MAKSIMA

Ono označava pravo suda i drugih državnih tijela da po službenoj dužnosti prikupljajučinjenice i dokaze važne za donošenje presude.

U mješovitom postupku, prema ZKP '08., prisutna je kombinacija inkvizitornih iraspravnih elemenata :




1) elementi inkvizitorne naravi- pravo suda da po službenoj dužnosti izvede dokaze koji seodnose na isključenje krivnje ili pak na izricanje blaže kazneokrivljeniku.- izjava optuženika na raspravi da se smatra krivim u odnosu na

sve točke optužnice ne oslobađa sud dužnosti izvođenja drugihdokaza.

2) elementi raspravne naravi- dokazi koji se sastoje u iskazima osoba (okrivljenika, svjedoka,vještaka) izvode stranke prema modelu unakrsnog ispitivanja.- ako je optuženikovo priznanje na raspravi potpuno i sukladnoprije izvedenim dokazima, sud u kaznenom postupku izvodi samoone dokaze koji se odnose na odluku o kazni (dakle, ono ga vežeu pogledu pravnorelevantnih činjenica krivnje).

OGRANIČENJA INKVIZITORNOG NAČELAa) PRAVILA AKUZATORNOG NAČELA

Sud presudom smije obuhvatiti samo osobu koja je optužena i djelo za koje jeoptužena, pa u postupku ne smije utvrđivati činjenice koje se odnose na druguosobu, tj. drugo kazneno djelo.

b) NOTORNE ČINJENICE SE NE TREBAJU UVAŽAVATINotorne činjenice su činjenice čije se poznavanje može očekivati od šireg krugaljudi u sredini u kojoj se vodi kazneni postupak (mogu se utvrditi na temeljuzemljovida...).

c) ZABRANA REFORMACIJE IN PEJUSZabrana reformacije in pejus je zabrana da pravni lijek za okrivljenika uzrokujenepovoljniju sudsku odluku od pobijane ako je sam okrivljenik izjavio tajpravni lijek.

d) DOKAZNIM ZABRANAMA U UŽEM SMISLUDokazne zabrane u užem smislu su propisi koji spriječavaju da se određenečinjenice dokazuju u kaznenom postupku (npr. službena, vojna, državna tajna)odnosno da se određeni dokaz ne smije koristiti pri dokazivanju određenihčinjenica (npr. činjenica sumnjive smrti može se dokazati samo iskazom

vještaka).

e) DOKAZNIM ZABRANAMA U ŠIREM SMISLUDokazne zabrane u širem smislu su propisi koji spriječavaju da se tzv.Nezakoniti dokazi koriste u kaznenom postupku, odnosno da se neka činjenicadokazuje dokazom pribavljenim na nezakonit način.




NAČELO USMENOSTI

SMISAO

Sud smije donijeti presudu samo na temelju činjenica i dokaza iznesenih na raspravi.

Za osnovicu presude može se uzeti samo onaj dokazni materijal koji je izveden iraspravljen u usmenom obliku (optužnica se čita na raspravi, optuženik se usmeno izjašnjavao osnovici optužnice, svjedoci i vještaci na raspravi usmeno izjavljuju, oštećenik usmenoobrazlaže svoj imovinskopravni zahtjev).

SVRHA

S jedne strane omogućava stranci da se izjasni o navodima i zahtjevima svojegprocesnog protivnika, a sudu da brzo reagira i usmjerava postupak.

Načelo usmenosti je pretpostavka za provedbu načela neposrednosti i načela javnosti na

raspravi.

RAZLIKA IZMEĐU NAČELA USMENOSTI I NAČELA NEPOSREDNOSTI

Načelo usmenosti se odnosi na cjelokupno komuniciranje suda i stranaka pripoduzimanju procesnih radnji, a načelo neposrednosti samo na izvođenje i ocjenu dokaza.

IZNIMKA OD NAČELA USMENOSTI

Iznimka od načela usmenosti je postupak za izdavanje kaznenog naloga.

NAČELO NEPOSREDNOSTI

Formalna neposrednost ili načelo neposrednosti u užem smislu znači da raspravni sudmora uvijek u dokaznom postupku sam ostvariti kontakt s izvornim dokazom.

Materijalna neposrednost ili načelo neposrednosti u širem smislu znači da sud ne smijezamijeniti jedan izvorni dokaz izvođenjem nekog drugog dokaza o njegovom sadržaju, negouvijek mora nastojati da se pribavi i na raspravi izvede taj izvorni dokaz

Dokazi koji se sastoje u iskazima osoba moraju se na raspravi izvesti na taj način da sete osobe pozovu pred sud i pred njim ispitaju. Isprave i tehničke snimke činjenica podnose seu originalu koji se čita ili reproducira.

Rasprava se mora voditi koncentrirano, kako se ne bi dogodilo da između pojedinihnjezinih dijelova ili ročišta prođe dulje vremensko razdoblje (3 mjeseca).

Rasprava se mora voditi pred vijećem u stalnom sastavu, jer bi inače presudu donosilisuci koji nisu sudjelovali u dokaznom postupku uz povredu formalne neposrednosti.

SVRHA

Načelo neposrednosti omogućuje sudu pouzdanije utvrđivanje činjeničkog stanja, astranci u postupku da sazna za sadržaj dokaza protustranke i suprotstavi joj se u ostvarivanju

svojih procesnih ciljeva odnosno interesa.




Neposredno se pribavljeni dokazi mogu ocijeniti sa stajališta logike (istinit-neistinit,valjan-nevaljan) i psihološki (pokreti tijelom, gestikulacija, boja i ton glasa). U neposrednomse ispitivanju uvijek mogu postaviti pitanja prema spoznajnim potrebama ispitivača.

IZNIMKE

Slučajevi u kojima se sud može poslužiti ranijim zapisnicima o iskazima okrivljenika,svjedoka i vještaka, umjesto neposrednog ispitivanja svjedoka na raspravi.

Slučajevi u kojima sud smije umjesto čitanja izvornika neke isprave na raspravi samoukratko usmeno izložiti njezin sadržaj (npr. zapisnik o pretrazi stana).

Slučajevi u kojima sud smije prekidati raspravu u kraćim vremenskim razmacima inakon tih razmaka nastaviti raspravu gdje je bila prekinuta (prekid zbog odmora, protekauredovnog vremena).

Slučajevi u kojima je došlo do izmjene u sastavu sudskog vije

ća, ali je vije

će ipak,nakon suglasnosti stranaka, odlučilo da se svjedoci i vještaci ne ispituju ponovno nego da se

samo pročitaju ranije sastavljeni zapisnici.

NAČELO SLOBODNE OCJENE DOKAZA

Č l.9.

(1) Pravo suda i državnih tijela koja sudjeluju u kaznenom postupku da ocjenjuju postojanjeili nepostojanje č injenica nije vezano ni ogranič eno posebnim formalnim dokaznim pravilima.

Č l. 450.

(1) Sud temelji presudu samo na č injenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi.

(2) Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinač no i u svezi s ostalim dokazima te natemelju takve ocjene izvesti zaključ ak je li neka č injenica dokazana.

SUSTAV ZAKONSKE OCJENE DOKAZA

Pozitivna dokazna teorija sastojala se u propisivanju pravnih pravila o tome da seodređena činjenica može smatrati dokazanom čim su se skupili dokazi određene vrste broja ikakvoće.

Prema negativnoj dokaznoj teoriji, unatoč tomu što su bili skupljeni dokazi određenevrste, broja i kakvoće, određene činjenice se ne bi smatrale dokazanima ako sudac i bez togpropisanog broja dokaza ne bi došao do vlastitog uvjerenja da one postoje.

Sustav zakonske ocjene dokaza danas više ne postoji.

SUSTAV SLOBODNE OCJENE DOKAZA

Danas je ocjena dokaza prepuštena unutarnjem sudačkom uvjerenju, ali ta je metodanadopunjena zahtjevom da sudac pri ocjeni dokaza bude veza nekim drugim objektivnimpravilima koja racionaliziraju proces formiranja njegovog mišljenja o postojanju činjenica.




Ta pravila su zakon logike i općeg ljudskog iskustva, a čije je pridržavanje sudacdužan iskazati u obrazloženju presude, te na taj način omogućiti strankama i višem sudukontrolu tog procesa.

PRAVILO IN DUBIO PRO REO

č l.3.2) Dvojbu o postojanju č injenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi

primjena kaznenog zakona sud rješava presudom na nač in koji je povoljniji za okrivljenika.

Pravilo in dubio pro reo je nastalo u 19. stoljeću, poslije francuske revolucije.

Pravilo in dubio pro reo znači da se dvojba o postojanju svih činjenica koje idu ukorist okrivljenika (npr. postupanje u nužnoj obrani) rješava tako da se u presudi utvrđujenjihovo postojanje, a ako je sud u dvojbi u pogledu okolnosti koje idu u štetu okrivljenika, upresudi će utvrditi da takve okolnosti ne postoje.

Pravilo in dubio pro reo se ne primjenjuje:a) Pri rješavanju pravnih pitanjab) U iznimnim slučajevima u kojima je teret dokaza na okrivljeniku

(kazneno djelo klevete).

IZNIMKE

a) Slučaj obnove kaznenog postupka koji je završen pravomoćnompresudom utemeljenom na lažnoj ispravi, lažnom iskazu svjedoka, odnosno nakaznenom djelu suca ili državnog odvjetnika. Da bi se ishodila obnova takovog

postupka, mora se pravomoćnom presudom dokazati da su navedene osobe proglašenekrivima za ta kaznena djela.

b) Slučaj u kojem je netko za drugoga iznosio ili pronosio da je počiniokazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti. Da bi okrivljenik optužen zatakav oblik klevete bio oslobođen, njegov prigovor istine se mora temeljiti napravomoćnoj presudi kojom je ta osoba bila osuđena za to kazneno djelo.

c) Slučaj u kojem se okrivljeniku utvrđuju okolnosti u kojima je živio prijepočinjenja kazenog djela (npr. je li okrivljenik prethodno kažnjavan).

NAČELO JAVNOSTIPOJAM

Načelo javnosti znači da u sudskoj raspravi u postupku protiv punoljetnih počiniteljakaznenih djela mogu biti nazočne unaprijed neodređene punoljetne osobe ovisno o prostornimmogućnostima sudnice.

NASTANAK

Načelo javnosti nastalo je u 19. stoljeću, kao reakcija na inkvizitorni kazneni postupak jer se njime htjela suzbiti samovolja i arbitrarnost inkvizitornog kaznenog postupka apsolutne

monarhije.




SVRHA

Svrha načela javnosti je dvojaka:a) Građani svojom nazočnošću na raspravi utječu na sud da izvodi dokaze

u skladu s propisanim procesnim pravilima i da o predmetu kaznenogpostupka odlučuje uz poštivanje raspravnog načela i načelakontradiktornosti te neposredne sudske ocjene dokaza.

b) Omogućuje građanima vidjeti kako se napadnutim pravnim dobrimapruža pravna zaštita.

SLUČAJEVI ISKLJUČENJA JAVNOSTI

Sud može od otvaranja zasjedanja pa sve do završetka rasprave isključiti javnost navlastiti poticaj ili prijedlog stranaka ako je to potrebno radi:

1. zaštite sigurnosti i obrane RH

2. čuvanja tajne koja bi štetila raspravi3. čuvanja javnog reda i mira4. zaštite osobnog i obiteljskog života okrivljenika, oštećenika i drugih sudionika

u postupku5. zaštite probitaka maloljetnika6. kad se protiv neubrojive osobe ili osobe koja zbog duševnih smetnji nije

sposobna sudjelovati u postupku vodi postupak za prisilni smještaj upsihijatrijsku ustanovu.

IZNIMKE OD IZUZETAKA

a) u pogledu osobaOdnosi se na stranke u kaznenom postupku, oštećenika te njihove zastupnike iopunomoćenike.

b) u pogledu procesnih radnjiNikada se isključenje javnosti ne odnosi na objavu presude, dakle izreka presudedonesene na raspravi u postupku protiv punoljetnog počinitelja kaznenog djelamora se uvijek pročitati u javnom zasjedanju.




OKRIVLJENIK I BRANITELJ – PRAVO NA OBRANU

(04.11.2010.)

POJAM OKRIVLJENIKA

Formalni i materijalni ( čl.202. st.2. toč 1.-3.)

KAZNENI PROGON

Kazneni progon započinje upisnikom kaznene prijave u upisnik kaznenih prijava ilisvakom radnjom ili namjerom ograničenja osobnih prava i sloboda koje poduzima nadležnodržavno tijelo,a usmjereno je razrješavanju sumnje da je određena osoba počinila kaznenodjelo.

KAZNENI POSTUPAK

Kazneni postupak započinje potvrđivanjem optužnice, određivanje rasprave na temeljuprivatne tužbe, donošenjem presude o izdavanju kaznenog naloga o provođenju istrage premapoznatom počinitelju kaznenog djela.

FORMALNI POJAM OKRIVLJENIKA

a) OSUMNJIČENIK je osoba protiv koje je podnesena kaznena prijava ili se protiv njeprovode izvidi ili se vodi istraga ili se poduzimaju dokazne radnje prije početkakaznenog postupka.

b) OKRIVLJENIK je osoba protiv koje je podignuta optužnica koja još nije potvrđena,

osoba protiv koje je podnesena privatna tužba.

c) OPTUŽENIK je osoba protiv koje je optužnica potvrđena ili je povodom privatnetužbe određena rasprava.

d) OSUĐENIK je osoba za koju je pravomoćnom presudom utvrđeno da je kriva zaodređeno kazneno djelo.

Odredbe o okrivljeniku u ZKP-u primjenjuju se i na osumnjičenika,okrivljenika,optuženika iosuđenika.

OKRIVLJENIK U MATERIJALNOM SMISLU

a) osoba koja ima stranačku sposobnost u kaznenom postupkub) osoba protiv koje postoje osnove sumnje

ZKP ne koristi pojam okrivljenika u materijalnom smislu nego isključivo u formalnomsmislu pa stoga za stjecanje svojstva okrivljenika kod nas konstitutivno značenje imaprocesna radnja kojom je tijelo kaznenog postupka taj postupak započeo.

Materijalni smisao pojma okrivljenika važan je radi toga da bi se i osobama protiv

kojih kazneni postupak još nije započeo ali protiv kojih državna represivna tijela zbog sumnjeda su počinila kazneno djelo poduzimaju razne mjere i radnje (uhićenje,stavljanje u pritvor i




sl.) kojima se ograničava prava i slobode tih osoba, zajamčio isti pravni položaj kao iokrivljeniku nakon započinjanja kaznenog postupka.

DVOJAK PROCESNI POLOŽAJ OKRIVLJENIKA

Procesni položaj okrivljenika je dvojak

Okrivljenik je kao protustranka ovlaštenog tužitelja procesni subjekt. Znači da muzakon osigurava određena procesna prava kako bi mogao ostvarivati funkciju odnosno osobniinteres obrane u kaznenom postupku.

S druge strane okrivljenik je i objekt određenih prisilnih mjera državne vlasti pa jeprocesni objekt. Položaj okrivljenika kao procesnog objekta proizlazi iz njegove dužnosti:

a) da se podvrgne započinjavanju i vođenju kaznenog postupka. Tu dužnost zakonpropisuje da bi se tijelima kaznenog postupka osigurala mogućnost korištenja

okrivljenika kao dokaznog sredstva u postupku.b) da kao pasivno dokazno sredstvo podvrgne dokazivanju činjenica protivno svojoj

volji.

U svojstvu objekta on je:a) izvor saznanja o činjenicama (dokazno sredstvo)

b) objekt određenih prisilnih mjera- obveza pojavljivanja pred sudom- obveza prisutnosti na raspravi

- mjere procesne prisile za osiguravanje njegove nazočnosti (dovođenje,zatvor)- radnje i mjere procesne prisile radi pribavljanja dokaza (osobna pretraga,pretraga stana, oduzimanje predmeta, tjelesni pregled, prepoznavanje)

Položaj okrivljenika kao procesnog subjekta proizlazi iz brojnih prirodnih prava koja pravniporedak jamči za učinkovito ostvarivanje funkcije obrane:

1. pravo nazočnosti radnjama u kaznenom postupku i saslušanju pridonošenju sudske odluke (lat. Audiatur et altera pars.)2. pravo predlaganja poduzimanja radnji u kaznenom postupku radipobijanja navoda optužbe i potkrepe vlastitih navoda

3. minimalna prava obrane od kojih se ne smije odstupiti4. pravo žalbe i pravo na podnošenje pravnih lijekova protiv odlukatijela kaznenog postupka5. pravo uskrate iskaza (npr. pravo na šutnju)

PRAVA OKRIVLJENIKA

č l.64(1) U kaznenom postupku okrivljenik ima pravo:1. prije ispitivanja ili prije poduzimanja druge radnje za koju je to propisano ovim Zakonom,biti upoznat s osnovama sumnje da je poč inio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret,




Pouka o pravima mora sadržavati obavijest o tome:1. zašto se okrivljuje i koje su osnove sumnje protiv njega,2. da nije dužan iznijeti obranu niti odgovarati na pitanja,3. da ima pravo razgledavanja,prepisivanja,preslikavanja i snimanjaspisa i predmeta koji se mogu upotrijebiti kao dokaz (nakon što je ispitan)

4. da ima pravo uzeti branitelja po vlastitom izboru ili će mu se u slučajuobvezne obrane postaviti branitelj po službenoj dužnosti

Okrivljenik ima i pravo slobodno iznositi obranu,uskratiti iskaz u cijelosti,tj.uskratiti mu postavljanje pitanja, pravo sudjelovati u dokaznim i drugim postupovnimradnjama (pravo sudjelovanja kod obavljanje pretrage doma i pri završnoj pretrazi potpisatitaj zapisnik), predlagati provođenje radnji i donošenja odluka te podnositi prijedloge upostupku, ima pravo podnijeti odgovor na optužnicu, sudjelovati na sjednici na kojoj seispituje optužnica, pravo priznati krivnju i sporazumijevati se o sankciji (može pregovarati stužiteljem o uvjetima priznanja krivnje te potpisati izjavu o donošenju presude na temeljusporazuma stranaka).

PRAVO NA OBRANU

MATERIJALNA OBRANA

Materijalna obrana je obrana kod koje se okrivljenik brani sam.

Ustav RH, č l.29.t.3„ Svatko tko je osumnjič en ili optužen za kazneno djelo ima pravo da se brani sam ili uzstruč nu pomoć branitelja.“

Ustav RH,č l.29.t.2„… u najkraćem roku biti izvješten o razlozima optužbe koje se diže protiv njega i dokazima

koji ga terete. “

FORMALNA OBRANA

Formalna obrana je obrana kod koje se okrivljenik brani uz pomoć branitelja.

Ustav RH, č l.29.t.3.„… pravo na branitelja i nesmetano općenje s braniteljem, i s tim pravom mora bitiupoznat.“

ZKP, č l.5.

Branitelj je stručni pomoćnik okrivljenika u kaznenom postupku, on mu pomažesvojim pravnim znanjem i procesnom vještinom u obavljanu funkcije obrane ( pronalaženjei utvrđivanja činjenica u njegovu korist, primjeni propisa koji su za okrivljenikanajpovoljniji, korištenje procesnog prava).

Argumenti u prilog formalne obrane:

1) Postoji razumljiv otpor državnih tijela koja obavljaju progon da istovremeno vode

računa i o interesima okrivljenikove obrane.




2) Zbog psihičkog stanja u kojem se okrivljenik nalazi, neznanja, nesnalaženja ili jenesposoban da se sam brani.

Branitelj može biti odvjetnik ili odvjetnički vježbenik s položenim pravosudnimispitom isključivo u postupku pred općinskim sudom, a pred županijskim sudom samo

odvjetnik Za kaznena djela za koja je propisana kazna dugotrajnog zatvora branitelj možebiti samo odvjetnik s 10 godina prakse.

Što se ograničenja broja branjenika tiče, više okrivljenika mogu imati zajedničkogbranitelja ako se protiv njih ne vodi postupak za isto kazneno djelo i ako to nije usuprotnosti s probicima njihove obrane.

Što se ograničenja broja branitelja tiče, jedan okrivljenik može imati istodobnonajviše tri branitelja, a smatra se da obrana osigurana u postupku sudjeluje samo jedan.

Branitelja može uzeti sam okrivljenik, a ako se on o tome ne protivi, izričito mogu

uzeti zakonski zastupnici, posvojitelji, bliži srodnici.

Branitelj NE MOŽE BITI žrtva kaznenog djela, izvanbračni drug oštećenika ni osobakoja je pozvana kao svjedok.

VRSTE FORMALNE OBRANE

a. FAKULTATIVNA FORMALNA OBRANATo je obrana kod koje okrivljenik može uzeti ili ne uzeti branitelja ovisno o njegovojvolji. Odvjetnik se za branitelja uzima na temelju punomoći koja se može datiusmeno na zapisnik kod tijela pred kojim se vodi postupak,a u pravilu se daje u

pismenom obliku.

2) OBVEZNA FORMALNA OBRANAObrana kod koje sud ukoliko okrivljenik nije sam uzeo branitelja okrivljenikupostavlja branitelja po službenoj dužnosti.

Time se ne ograničava okrivljenikovo temeljno pravo na slobodan izbor braniteljanego je ono predviđeno isključivo kao posljedica okrivljenikova propuštanja dauzme branitelja u slučajevima u kojima zakon pretpostavlja da bi usred činjeničnihili pravnih razloga preopteretili okrivljenikovu sposobnost za uspješnu materijalnuobranu.

(č l.66. ZKP):

(1) Okrivljenik mora imati branitelja pri prvom ispitivanju:

1) ako je nijem, gluh, slijep ili nesposoban da se sam brani,

2) ako se postupak vodi za kazneno djelo za koje je propisan redoviti postupak.

(2) Okrivljenik mora imati branitelja:

1) ako je ostao bez branitelja jer je rješenjem uskraćeno pravo branitelja na radnjuili zastupanje (č lanak 11. stavak 4.),




2) od dostave naloga o provođ enju istrage za kaznena djela za koja je propisanakazna dugotrajnog zatvora do pravomoćnog okonč anja postupka,

3) od donošenja odluke kojom je protiv okrivljenika određ en pritvor ili istražni

zatvor,

4) u sluč ajevima donošenja naloga o prekidu istrage,

5) od dostave optužnice do pravomoćnog okonč anja postupka za kazneno djelo zakoje je propisana kazna zatvora od deset ili više godina,

6) tijekom pregovora o uvjetima priznavanja krivnje, sporazumijevanja o sankciji i potpisivanja izjave za donošenje presude na temelju sporazuma,

7) od donošenja rješenja o suđ enju u odsutnosti,

8) tijekom rasprave koja se održava u odsutnosti okrivljenika,

9) nakon podizanja optužnice u postupku prema okrivljeniku s duševnim smetnjama,

10) u drugim sluč ajevima koje propisuje ovaj Zakon.

3) BRANITELJ SIROMAŠNOG OKRIVLJENIKAKada ne postoje uvjeti za obveznu obranu okrivljeniku se može, ako posebneokolnosti slučaja opravdavaju, na njegov zahtjev postaviti branitelj ako premasvom imovinskom stanju ne može podmiriti troškove obrane.

Postavljeni branitelj mora pružati pravnu pomoć okrivljeniku jednako kao da ga jesam okrivljenik angažirao.

Ako neuredno obavlja dužnost predsjednik suda ga može na zahtjev okrivljenikarazriješiti i postaviti drugog branitelja.




NAČELO PRAVIČNOG POSTUPKA U KAZNENIM

STVARIMA (09.11.2010.)

POJAM

PRAVO NA POŠTENO SUĐENJE

Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ili u službi podizanjaoptužnice za kazneno djelo protiv njega svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni inepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj.

NAČELO PRAVIČNOG POSTUPKA

Načelo pravičnog postupka je takvo načelo kojim se osigurava ravnopravnost i istepravne mogućnosti stranaka da svojim radnjama utječu na rezultat kaznenog postupka.

EKZLJP" ... pravo svake osobe po kojem ... ustanovljeni i nepristrani sud ... mora pravič no, javno i urazumnom roku ... ispitati njezin sluč aj..."

Ustav RH, č l.29.st.1."Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni i nepristrani sud pravič no i u razumnom rokuodluč i o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela."

KADA KAŽEMO DA SE DRŽAVNI MONOPOL JAVNOG KAŽNJAVANJAPRIMJENJUJE PRAVIČNO PREMA SVIM GRAĐANIMA?

Svaki racionalni kazneni postupak mora se urediti tako da se udovolji normativnimočekivanjima članova društvene zajednice o tome da se monopol javnog kažnjavanjaprimjenjuje pravično prema svima.

O tome pak možemo govoriti samo u postupku u kojem su prava i dužnosti procesnihprotivnika raspodijeljeni na način koji jamči da će država prema svakom svom procesnomprotivniku postupati na način koji on od nje može legitmno zahtijevati, odnosno na način koji

je izražen u pravu kojeg je ona donijela.

ŠTO DRŽAVA MORA PODUZETI DA BI SE INTERAKCIJA IZMEĐU DRŽAVE I

GRAĐANA ODVIJALA U PRAVIČNOM POSTUPKU?Da bi se interakcija između države i njezinih građana koji podliježu javnom

kažnjavanju odvijala u pravičnom postupku, država mora kroz ZAKONODAVCA, prilikomdonošenja propisa kaznenog procesnog prava, svoje pravo javnog kažnjavanja dovesti uravnotežu s pravima i slobodama građana protiv kojih se vodi kazneni postupak, krozSUĐENJE postići tu ravnotežu prilikom primjene i tumačenja propisa kaznenog procesnogprava te mora POSTUPATI PREMA POJEDINCU u skladu s autoritativnim pravnimstandardima ispunjavajući pritom normativna očekivanja.




Da bi postupak sadržavao pravičan tretman i na taj način bio pravičan postupak,trebaju se ispuniti tri uvjeta:

1) da se ustanove postupovne radnje koje jamče točnu primjenu tih standarda prikladnuza svaki pojedini slučaj.

2) da se ustanove i da postoje institucionalna tijela koja će te radnje poduzeti i pravnestandarde objektivno protumačiti i primjeniti.

3) da se procesne radnje pred institucionalnim tijelima organiziraju i provedu na način ukojem se napetost između težnje za učinkovitošću kaznenog postupka i težnje zazaštitom drugih standarda koji se odnose na prava i slobode počinitelja kaznenih djelarazrješava u njihovom RAVNOVJESJU , tako da svaki kazneni postupak može na

jednak način dovesti do osude krivog ali i do oslobođenja nedužnog okrivljenika.

ŠTO TO ZNAČI NAČELO PRAVIČNOG POSTUPKA U KAZNENIM STVARIMA?

Načelo pravičnog postupka u kaznenim stvarima znači:

1) zabranu diskriminacije, tj. takovg razlikovanja između subjekata u kaznenompostupku koje bi umanjivalo ili ograničavalo njihova prava bez opravdanja urazlikovanju između njihova procesnog položaja.

2) da se utvrđivanje krivnje počinitelja kaznenog djela i eventualne kazne moraprovesti prema autoritativnim pravnim standardima.

3) da se kazneni postupak mora voditi pred tijelom samostalne i neovisne državne

sudbene vlasti.

4) da se okrivljeniku mora omogućiti obrana otklanjanjem nejednakosti između njegai državne represivne vlasti.

NAČELO PRAVNIČNOG POSTUPKA PREMA ZKP

ZKP utvrđuje pravila kojima se osigurava da nitko nedužan ne bude osuđen, a da sepočinitelju kaznenog djela izrekne kazna ili druga mjera uz uvjete predviđene zakonom i natemelju zakonito provedenog postupka pred nadležnim sudom.

U primjeni konvencijskog jamstva prava na pravičan postupak, ESLJP služi sedvojakim pristupom:

1) U prvom krugu ispitivanja ESLJP istražuje je li u nacionalnom kaznenompostupku povrijeđen koji od posebnih elemenata prava na pravičan postupak(pretpostavka okrivljenikove nedužnosti i posebna jamstva okrivljenikove obrane)

2) Ako to utvrdi, automatski izriče da nacionalni kazneni postupak nije sukladannačelo pravičnog postupka.Ako to ne utvrdi, onda nastavlja njegovu provjeru pa će ocjena sukladnosti sKonvencijom ispasti pozitivna za neki kazneni postupak tek ako su u tom drugom

krugu pozitivni aspekti prema općim elementima pojma pravičnog postupkautvrđeni za cjelinu kaznenog postupka.




OPĆI ELEMENTI NAČELA PRAVIČNOG POSTUPKA

1. NAČELO KONTRADIKTORNOSTI

U kaznenom postupku svakoj stranci se mora pružiti mogućnost izjašnjavanja onavodima i zahtjevima njezina protivnika.

Okrivljenik mora biti točno obaviješten o naravi kaznene optužbe i dokaza protivnjega koje bi sud mogao uzeti u obzir pri izricanju presude kako bi ih okrivljenik mogaoosporiti.

Okrivljenik mora imati dostatnu mogućnost za izjašnjavanje o činjeničnim i pravnimnavodima protustranke, to znači da o njima mora biti uredno izviješten i mora imatimogućnost valjane jezične komunikacije sa sudom.

2. NAČELO JEDNAKOSTI ORUŽJA

Označava pravo stranke da u postupku poduzima sve radnje koje može poduzeti njezinprotivnik.

Ono znači da se postupak ne smije urediti ni voditi na način tako da dođe doneopravdane diskriminacije među strankama.

Načelo jednakosti oružja razlikuje se od načela kontradiktornosti po tome što jednakost oružja znači pravo stranke da pri bilo kojoj radnji u postupku ili u nekompostupovnom stadiju iznese svoja stajališta i dokaze koji je ne stavljaju u bitnonepovoljniji položaj u odnosu na protustranku, dok se načelo kontradiktornosti odnosisamo na poduzimanje određene radnje u postupku (npr. podnošenje optužnice ipodnošenje odgovora na optužnicu, izvođenje dokaza optužbe - izvođenje dokaza

obrane).

3. SUDSKE ODLUKE SE NE SMIJU TEMELJITI NA NEZAKONITIM DOKAZIMA

Dokazi pribavljeni težim povredama jamstava temeljnih prava i sloboda građanaprotiv kojih se vodi kazneni postupak ne mogu se upotrijebiti kod donošenja presude ukaznenom postupku.

Stranke ne mogu predlagati da se dokazi pribave i izvedu na nezakonit način, ali odte zabrane postoji jedna iznimka u korist okrivljenika:

ako se neki dokaz smatra nezakonitim zato što su njegovim pribavljanjemili izvođenjem prekršena prava obrane, a u konkretnom slučaju bi se uznjegovu pomoć za okrivljenika mogla postići najpovoljnija odluka,njegova uporaba pri donošenju takve odluke mora biti dopuštena kako sene bi dogodilo da pravilo ustanovljeno u okrivljenikovu korist proizvedeštetne posljedice za njega samog.

4. SUDSKE ODLUKE MORAJU BITI OBRAZLOŽENE

Sudke odluke moraju biti obrazložene, a to znači:

1)

kakvoću odluke2) stvaranje informacijske osnovice za odluku




3) potvrda časti i dostojanstva subjekta o čijim pravima se odlučuje, štodoprinosi pravičnom postupku.

POSEBNI ELEMENTI POJMA PRAVIČNOG POSTUPKA

1, PRETPOSTAVKA OKRIVLJENIKOVE NEDUŽNOSTI

č l.6.st.2 EKZLJPSvatko optužen za kazneno djelo smatrat će se nedužnim sve dok mu se ne dokaže krivnja uskladu sa zakonom.

Opća svrha pretpostavke okrivljenikove nedužnosti je ograničiti državno postavljanjegranica okrivljenikovoj obrani, tj. odrediti prihvatljive mjere ograničenja njegovih prava kojamože odrediti država u vezi s kaznenim postupkom i u njemu donesenom presudom.

Dva pravila:a) teret dokazivanja

Okrivljenik nije dužan iznositi svoju obranu niti je dokazivati, tj. teret dokaza ukaznenom postupku leži na tužitelju.

b) raspodjela rizika nedokazanosti činjenica kaznenog djela i krivnjeSud je dužan donijeti oslobađajuću presudu ne samo kad je potpuno uvjeren uokrivljenikovu nedužnost, nego i kad nije potpuno uvjeren u njegovu krivnju, ali niti unjegovu nedužnost.

2. POSEBNA JAMSTVA OKRIVLJENIKOVE OBRANE

Posebna jamstva okrivljenikove obrane nazivaju se i minimalnim jer predstavljajuminimum jamstava zaštite okrivljenika u sporu s državom.Taj prag država ne smije sniziti, jer u suprotnom više ne bi bilo ni približne ravnoteže izmeđuokrivljenika i državnog represivnog aparata u kaznenom postupku.

Posebna prava okrivljenikove obrane utvrđuju se u kaznenom postupku kako bi senadoknadio okrivljenikov slabiji položaj u odnosu na državnu vlast koja raspolaže aparatomza sustavno prikupljanje i obradu informacija o kaznenom djelu te ovlastima na primjenumjera prisile.

č l.6.st.3. EKZLJP

Svatko optužen za kazneno djelo ima najmanje slijedeća prava:

1) da u najkraćem roku bude obaviješten, potanko i na jeziku koji razumije, o prirodi irazlikama optužbe koja se podiže protiv njega

2) da ima odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu svoje obrane

Stvarnu mogućnost za pripremu obrane okrivljenik ima samo ako unutardopuštenog vremena može neposredno komunicirati sa svojim braniteljem terazgledavati i prepisivati spis kaznenog predmeta.




3) da se brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru, a ako nema dovoljno sredstava za platiti branitelja, ima pravo na besplatnog branitelja, kad to nalažu interesi pravde

Ta pomoć uklanja početno nejednakost između države i okrivljenika u kaznenompostupku, a branitelj pomažući ostvarivanje funkcije obrane oslobađa sud potrebe

da brine o toj funkciji, pa tako doprinosi nepristranosti suda

4) da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da se osigura prisutstvo i ispitivanjesvjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoke optužbe

Ono je ključan aspekt načela pravičnog postupanja. Ustav RH propisuje daokrivljenik ima pravo da ispituje svjedoke optužbe i da zahtijeva da se osiguranazočnost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe.

Svi dokazi na suđenju se moraju izvesti u nazočnosti okrivljenika na javnojraspravi radi ostvarivanja mogućnosti stranačkog suprotstavljanja.

5) besplatnu pravnu pomoć tumač a ako ne razumije ili ne govori jezik koji seupotrebljava u sudu

OŠTEĆENIK (11.11.2010.)

Oštećenik se u kaznenom procesnom pravu može javiti kao :a. oštećenikb. žrtvac. privatni tužiteljd. oštećenik kao tužitelj (supsidijarni tužitelj)

OŠTEĆENIK

Oštećenik je osoba čije je kakvo osobno ili imovinsko pravo kaznenim djelompovrijeđeno ili ugroženo.

U kaznenom postupku za kaznena djela za koja se progon vrši po službenoj dužnostioštećenik se javlja uz državnog odvjetnika s dvije kategorije prava :

a) ima procesna prava čije ostvarivanje pridonosi tome da se okrivljenikuizrekne osuđujuća presudab) ima pravo raspolaganja imovinskopravnim zahtjevima

OŠTEĆENIK KAO NUZGREDNI TUŽITELJ

Kad ne nastupa kao ovlašteni tužitelj, oštećenik ima stanovita procesna prava koja muomogućavaju da u kaznenom postupku u kojem kazneni progon obavlja državni odvjetnikbude aktivni sudionik kao nuzgredni tužitelj.

Oštećenik ima pravo:- upozoravati na sve činjenice i predlagati dokaze važne za utvrđivanje kaznenih

djela, pronalaženje počinitelja te utvrđivanje njegovog imovinskopravnog

zahtjeva.




- ima pravo prisustvovati raspravi i sudjelovati u dokaznom postupku(postavljati pitanja optuženiku, svjedocima i vještacima, iznositi primjedbe iobjašnjenja u povodu njihovih iskaza te davati druge izjave i stavljati drugeprijedloge), a na kraju rasprave dobiva riječ odmah poslije državnog odvjetnikau kojoj može obrazložiti svoj imovinskopravni zahtjev i upozoriti na dokaze o

krivnji optuženika.- u pravilu, oštećenik nema pravo žalbe protiv presude, osim u pogledu rješenjao troškovima kaznenog postupka

- to pravo mu pripada samo iznimno, ako je prije nastupao kaosupsidijarni tužitelj pa je državni odvjetnik od njega preuzeo kazneniprogon.

PROCESNA PRAVA (č l.47.)

a) podnijeti prijedlog na progon (č l.45.)

b) privatni tužitelj (č l.61.)

c) imovinskopravni zahtjev

d) opunomoćenik

e) predlagati dokaze, postavljati pitanja, iznositi primjedbe (č l.52.)

f) prisustvovati dokaznom roč ištu, raspravi

g) razgledati spise i predmete (č l.184.st.2.toč .2.)

h) podnijeti žalbu

i) biti obaviješten o odluci o kaznenom progonu i ishodu postupka

j) preuzeti kazneni progon

k) nagodba s okrivljenikom oko popravljanja štete

OŠTEĆENIK KAO NOSITELJ IMOVINSKOPRAVNOG ZAHTJEVA

Oštećenik ima pravo podnijeti prijedlog da se u kaznenom postupku ostvari njegovimovinskopravni zahtjev koji proizlazi iz kaznenog djela. O tome odlučuje sud ukoliko setime ne bi odugovlačio postupak.

Postupak u kojem se odlučuje o imovinskopravnom zahtjevu naziva se adhezijski

postupak. Takvo pridruživanje počiva na činjenici da su pravno relevantne činjenice zautvrđivanje kaznenog djela i krivnje istodobno pravno relevantne i za građanskopravnuodgovornost za naknadu štete. Stoga je u interesu procesne ekonomije da kazneni sud, kadveć utvrđuje te činjenice i odlučuje o krivnji, odluči i o građanskopravnom zahtjevu i štetikoja potječe iz kaznenog djela.

Subjekti adhezijskog postupka su ovlaštenik na podnošenje imovinskopravnogzahtjeva i okrivljenik.

Ovlaštenik na podnošenje prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva ukaznenom postupku je osoba koja je ovlaštena takav prijedlog ostvarivati i u parnici. To je uprvom redu oštećenik, ali i osobe koje su, prema pravilima parničnog procesnog prava,




ovlaštene na podnošenje tužbe (npr. u slučaju smrti žrtve kaznenog djela, njezina djeca mogutražiti naknadu štete zbog gubitka uzdržavanja).

Predmet imovinskopravnog zahtjeva može biti bilo koji zahtjev koji oštećenik možepostaviti prema pravilima građanskog parničnog procesnog prava, ali u pravilu svaka vrsta

pretrpljene štete (materijalne i nematerijalne).

Prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva ovlaštenik može podnijetidržavnom odvjetniku ili kaznenom sudu najkasnije do završetka dokaznog postupka predprvostupanjskim sudom.

Prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva mora biti točno određen isadržavati određene dokaze.

Glavna pretpostavka za vođenje adhezijskog postupka je da se odlučivanjem oimovinskopravnom zahtjevu ne odugovlači kazneni postupak. Glavna pretpostavka za

donošenje odluke o utemeljenosti imovinskopravnog zahtjeva je da je sud optuženikaproglasio krivim.

Ako sud smatra da podaci u kaznenom postupku ne daju pouzdanu osnovu ni zapotpuno ni za djelomično presuđenje, ovlaštenika će uputiti da imovinskopravni zahtjevostvari u parnici.

Oštećenik ima pravo podnijeti žalbu protiv odluke o imovinskopravnom zahtjevu(ZKP '08.).

IZUZECI ZA PODNOŠENJE IMOVINSKOPRAVNOG ZAHTJEVA

1) krunski svjedok (čl.212.)

2) oportunitet kaznenog progona (čl.521.)

3) uvjetni odustanak (čl.522.)

4) procesni imunitet svjedoka (čl.286./4.)

ŽRTVA

Žrtva kaznenog djela je osoba koja zbog počinjenog kaznenog djela trpi fizičke iduševne posljedice, imovinsku štetu ili bitnu povredu temeljnih prava i sloboda.

PROCESNA PRAVA ŽRTVE

Č lanak 43.(1) Žrtva kaznenog djela ima:

1) pravo na djelotvornu psihološku i drugu struč nu pomoć i potporu tijela,organizacije ili ustanove za pomoć žrtvama kaznenih djela u skladu sa zakonom,2) pravo sudjelovati u kaznenom postupku kao oštećenik,3) druga prava propisana zakonom.




POSEBNE KATEGORIJE ŽRTAVA

A) č l. 43.st.2. Žrtva kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora od pet ili više godina ima pravo:

1) na savjetnika na teret prorač unskih sredstava prije davanja iskaza ukaznenom postupku te pri podnošenju imovinskopravnog zahtjeva, ako trpi teža psihofizič ka oštećenja ili teže posljedice kaznenog djela,

2) na naknadu materijalne i nematerijalne štete iz državnog fonda pod uvjetima ina nač in uređ en posebnim zakonom. Ako je žrtva prethodno ostvarilaimovinskopravni zahtjev uzet će se u obzir njegova visina, a tako će postupiti isud ako je žrtva prethodno ostvarila naknadu štete iz državnog fonda.

B) č l.44.st.1.

Dijete, ili maloljetnik žrtva kaznenog djela ima, osim prava koje ima žrtva iz č lanka43. i drugih odredaba ovog Zakona, pravo na:

1) opunomoćenika na teret prorač unskih sredstava,

2) tajnost osobnih podataka,

3) isključ enje javnosti.

C) č l.45.st.1. Žrtva kaznenog djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređ a ima uz prava iz č lanka43. i 44. ovog Zakona pravo:

1) prije ispitivanja razgovarati sa savjetnikom, na teret prorač unskihsredstava.2) da ju u policiji i državnom odvjetništvu ispituje osoba istog spola,3) uskratiti odgovor na pitanja koja se odnose na strogo osobni život žrtve,4) zahtijevati da bude ispitana putem audio-video uređ aja prema č lanku 292.stavku 4. ovog Zakona,5) na tajnost osobnih podataka,6) zahtijevati isključ enje javnosti s rasprave.

SUPSIDIJARNI TUŽITELJ (OŠTEĆENIK KAO TUŽITELJ, ČL.55.)

Supsidijarni tužitelj je osoba koja je oštećena kaznenim djelom za koje se progon vršipo službenoj dužnosti, a koja je stupila na mjesto državnog odvjetnika i obavlja progonpočinitelja kaznenog djela jer državni odvjetnik uopće neće započeti kazneni progon (odbacio

je kaznenu prijavu) ili je tijekom postupka odustao od progona iako postoje zakonski uvjeti dase počinitelj kaznenog djela progoni.

Pravo stupiti na mjesto državnog odvjetnika i obavljati kazneni progon ima oštećenik,međutim ako supsidijarni tužitelj umre tijekom postupka, tada njegov bračni drug, djeca,roditelji, posvojenici, posvojitelji, braća i sestre mogu u roku od tri mjeseca od dana njegovesmrti dati izjavu da nastavljaju postupak.




OSTVARIVANJE PRAVA NA SUPSIDIJARNU TUŽBU

Oštećenik ima pravo poduzeti, odnosno nastaviti progon, u roku od osam dana odprimitka obavijesti da je državni odvjetnik odbacio kaznenu prijavu, odnosno da je sudobustavio postupak zbog odustanka državnog odvjetnika od progona.

Oštećenik koji nije upoznat da državni odvjetnik nije poduzeo progon ili da je odustaood progona može svoju izjavu da nastavlja postupak dati pred nadležnim sudom u roku od trimjeseca od dana kad je doneseno rješenje o obustavi postupka, odnosno šest mjeseci od danakad je državni odvjetnik odbacio prijavu.

Kad državni odvjetnik odustane od optužbe na raspravi, oštećenik je dužan odmah seočitovati hoće li nastaviti progon. Ako oštećenik ne dođe na raspravu, a uredno je pozvan, ilimu se poziv nije mogao uručiti zbog neprijavljivanja sudu promjene adrese ili boravišta,smatrat će se da ne želi nastaviti progon.

SUDSKA KONTROLA PREUZIMANJA KAZNENOG PROGONASudskom kontrolom preuzimanja kaznenog progona želi se spriječiti šikaniranje osobe

u odnosu na koju ne postoje zakonski uvjeti za progon.

Sud mora ispitati:

1. može li se osoba koja preuzima kazneni progon uopće smatrati oštećenikom

2. je li progon preuzela pravovremeno

3. postoje li zakonom predviđeni uvjeti da se vodi kazneni postupak

Kazneni postupak prema maloljetnicima pokreće se, ZA SVA KAZNENA DJELA, SAMONA ZAHTJEV DRŽAVNOG ODVJETNIKA, pa u tom postupku oštećenik ne može stupitina mjesto tužitelja.

PROCESNI POLOŽAJ SUPSIDIJARNOG TUŽITELJA

Supsidijarni tužitelj ima ista prava kao i državni odvjetnik, osim onih prava kojadržavnom odvjetniku pripadaju kao državnom tijelu (ne može zahtijevati potrebnu pomoć odpolicije niti može podnijeti žalbu u korist okrivljenika).

Oštećeniku kao tužitelju kad se postupak vodi na njegov zahtjev za kazneno djelo za

koje se prema zakonu može izreći kazna zatvora više od pet godina, može se, na njegovotraženje, postaviti opunomoćenik ako je to u interesu postupka i ako oštećenik kao tužitelj,prema svom imovnom stanju, ne može podmiriti troškove zastupanja.

PRIVATNI TUŽITELJ

Privatni tužitelj je ovlašteni tužitelj za kaznena djela za koja se progoni po privatnojtužbi.

Ovdje ne važi načelo oficijelnosti, jer država nema posebnog interesa da se za tokazneno djelo progoni i kažnjava počinitelj. Ako želi da dođe do kaznenog progona, oštećenik

mora preuzeti funkciju tužitelja te započeti i dalje obavljati kazneni progon. Ako to ne učini,do kaznenog progona neće ni doći.




Za kaznena djela za koja se progoni po privatnoj tužbi, tužba se mora podnijeti u rokuod tri mjeseca od dana kad je ovlaštena fizička ili pravna osoba saznala za kazneno djelo ipočinitelja. U slučaju smrti privatnog tužitelja tijekom roka za poduzimanje progona ilitijekom postupka, njegovi krivni srodnici mogu u roku od tri mjeseca izjaviti da nastavljajuprogon.

PROCESNI POLOŽAJ PRIVATNOG TUŽITELJA

Privatni tužitelj ima ista prava koja ima državni odvjetnik, osim prava koja državnomodvjetniku pripadaju kao državnom tijelu.

Privatni tužitelj ima:- pravo upozoravati na sve činjenice i rpedlagati dokaze važne zautvrđivanje kaznenog djela- pravo postavljati pitanja okrivljeniku, svjedocima i vještacima- pravo razgledati spise i predmet

-

pravo na žalbu i zahtjev za obnovu kaznenog postupkaPRAVNA PRIRODA PRIVATNE TUŽBE

Radi se o pravno reguliranom osobnom pravu kažnjavanja jer je mogućnost izricanjakazne počiniteljimu kaznenog djela apsolutno određena voljom privatnog tužitelja da protivnjega pokrene kazneni postupak.

MJERE OSIGURANJA NAZOČNOSTI OKRIVLJENIKA I

DRUGE MJERE OPREZA (16.11.2010.)

NAČELO RAZMJERNOSTI

Ustav RH : „ Svako ogravičenje sloboda ili prava mora biti razmjerno naravi potrebeza ograničenjem u svakom pojedinačnom slučaju.“

Njime se želi osigurati da ograničenja pojedinačnih temeljnih prava i sloboda nepremaše mjeru koja je nužno potrebna. Načelo razmjernosti postavlja zakonodavcu trikriterija koja mora ispuniti da bi se prisilna mjera koju želi propisati mogla smatratiusklađenom s ostalim ustavom zaštićenim dobrima i kao takva legitimnom granicom izmeđunekog temeljnog prava i slobode građana te ovlasti državnog tijela da ga ograniči.

Ta tri kriterija su:1. Prikladnost

Zakonodavac smije propisati samo onu mjeru procesne prisile koja je prikladna za ostvarivanje legitimnog cilja.

2. NužnostZnači da procesna prisila prikladna za postizanje dopuštenog ciljane smije biti oštrija nego što je to nužno, nego mora biti što jemoguće nižeg intenziteta.




3. UravnoteženostTežina zahvata u temeljno pravo ili slobodu koji se propisuje morabiti primjerena legitimnom cilju.

Načelo razmjernosti postavlja se i prema tijelima izvršne vlasti:

a) Od više propisanih mjera kojima se zahvaća u temeljna prava i slobode morajuodabrati onu mjeru koja osobi prema kojoj se primjenjuje u najmanjoj mjeriograničava njezino pravo i slobodu.

b) Štetne posljedice koje proizlaze iz povrede ili ugrožavanja temeljnih prava ilisloboda moraju biti u ravnoteži s rezultatom koji se radnjom želi postići.

c) Primjena takve mjere mora biti odmah obustavljena kada se ostvari njezin ciljili kada se pokaže da ona nije prikladna za dostizanje tog cilja.

Načelo razmjernosti postavlja zahtjev da zlo koje se nanosi okrivljeniku mora biti i po

kvaliteti i po kvantiteti proporcionalno zlu koje je okrivljenik nanio počinjenjem kaznenogdjela.

Sukladno tome, sud i druga državna tijela prilikom odlučivanja o mjerama osiguranjanazočnosti okrivljenika u kaznenom postupku i drugim mjerama opreza moraju paziti da se neprimjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažim sredstvom.

Sud i druga državna tijela moraju po službenoj dužnosti ukinuti spomenute mjere ili ihzamijeniti blažim mjerama ako su prestali zakonski uvjeti za njihovu primjenu ili ako sunastupili uvjeti da se ista svrha može postići blažom mjerom.

MJERE OSIGURANJA PRISUTNOSTI I DRUGE MJERE OPREZAPrema ZKP '08 mjere osiguranja nazočnosti okrivljenika su:

1. POZIV2. DOVOĐENJE3. MJERE OPREZA4. JAMSTVO5. UHIĆENJE6. PRITVOR7. ISTRAŽNI ZATVOR U DOMU8. ISTRAŽNI ZATVOR

1. POZIV (ČL.96. I 175.)

Unatomč tome što je poziv najblaža mjera, on je i prisilna mjera jer nužno sadržiupozorenje okrivljeniku da će u slučaju nedolaska biti prisilno doveden.

Poziv okrivljeniku radi ispitivanja prije podizanja optužnice, upućuje državniodvjetnik. Poziv okrivljeniku za dokazno ročište, ročište sjednice optužnog vijeća, pripremnoročište i raspravu, izdaje tajnik suda i šalje okrivljeniku, na temelju naloga suda.




Novi ZKP uvodi stranačku dostavu svjedoku, vještaku i okrivljeniku, a ako takvadostava ne uspije, onda se stranke mogu obratiti tajnku suda koji će izvršiti dostavu iupozorenjem o posljedicama nedolaska.

2. DOVOĐENJE (ČL.97.)

Dovedbeni nalog izdaje sud:

1) ako je doneseno rješenje o istražnom zatvoru,

2) ako uredno pozvani okrivljenik ne dođe, a svoj izostanak ne opravda,

3) ako se nije mogla obaviti uredna dostava poziva, a iz okolnosti očito proizlazi daokrivljenik izbjegava primiti poziv,

4) za ročište za odlučivanje o istražnom zatvoru (čl. 129.st.2., prisila radi ostvarivanja prava)

O izdavanju dovedbenog naloga sud odlučuje u roku od dvanaest sati od primitka

zahtjeva od državnog odvjetnika ili tajnika suda.Dovedbeni nalog izvršava policija na način da predaje nalog okrivljeniku i pozove ga pođe snjima, a ako on to odbije, uhitit će ga i prisilno dovesti.

Iznimno, tijekom izvida policija može uz prethodnu obavijest državnog odvjetnikaprisilno dovesti osumnjičenika koji se nije odazvao pozivu, ali samo ako je u pozivu na to bioupozoren ili iz okolnosti proizlazi da odbija primitak poziva.

Državni odvjetnik može u svrhu prikupljanja potrebnih obavijeti pozvati podnositelja kazneneprijave i druge osobe za čije izjave smatra da mogu pridonijeti ocjeni o vjerodostojnosti

navoda o prijavi.

Policija može bez dovedbenog naloga u svoje službene prostorije dovesti okrivljenikakojem treba uručiti poziv, a čija je adresa nepoznata i o tome će sastaviti službenu zabilješku.

Policija može bez dovedbenog naloga radi provjere prebivališta, boravišta, ili drugih razlogavažnih za uspješno vođenje postupka, u svoje službene prostorije dovesti okrivljenika protivkojeg je određeno jamstvo. Dovedeni okrivljenik može se zadržati do šest sati. O zadržavanjuće se sastaviti službena zabilješka.

3. MJERE OPREZA (ČL.98.)

Mjere opreza jesu:

1) zabrana napuštanja boravišta,

2) zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područ ja,

3) obveza redovitog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu,

4) zabrana približavanja određenoj osobi,

5) zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom,

6) zabrana obavljanja određene poslovne aktivnosti,

7) privremeno oduzimanje putne i druge isprave za prijelaz državne granice,8) privremeno oduzimanje dozvole za upravljanje motornim vozilom.




Mjerama opreza ne može se ograničiti pravo okrivljenika na vlastiti stan te pravo nanesmetane veze s ukućanima. Mjerama opreza ne može se ograničiti pravo okrivljenika nanesmetano komuniciranje s braniteljem.

Mjere opreza mogu biti naložene prije i tijekom kaznenog postupka. Prije podizanjaoptužnice mjere opreza određuje, produljuje i ukida rješenjem državni odvjetnik. Nakonpodizanja optužnice pa do pravomoćnosti presude, te mjere određuje, produljuje i ukida sudpred kojim se vodi postupak.

Mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnostipresude. Trajanje mjera opreza nije ograničeno rokovima trajanja istražnog zatvora. Svakadva mjeseca državni odvjetnik prije podizanja optužnice odnosno sud koji vodi postupak,ispitat će po službenoj dužnosti postoji li još potreba za mjerom opreza te je rješenjemproduljiti ili ukinuti ako više nije potrebna. Mjera će se ukinuti i prije proteka roka od dvamjeseca ako je za nju prestala potreba ili ako više nema zakonskih uvjeta za njezinu primjenu.

O žalbi protiv rješenja odlučuje sudac istrage, odnosno izvarnaspravno vijeće.

4. JAMSTVO (ČL.102.)

Jamstvo je mjera koja, kao i mjere opreza, može zamijeniti istražni zatvor.

ZKP predviđa da se istražni zatvor, određen zbog opsanosti od bijega, ponavljanjakaznenog djela, ometanja kaznenog postupka, MOŽE UKINUTI ako okrivljenik ili tko drugi

za njega dade jamstvo (realno jamstvo), a sam okrivljenik obeća da se neće kriti i da bezodobrenja neće napustiti svoje boravište, da neće ometati kazneni postupak i da neće počinitinovo kazneno djelo (verbalno jamstvo).

Jamstvo uvijek glasi na svotu novca koja se određuje s obzirom na:

a) težinu kaznenog djela

b) osobne i obiteljske prilike

c) imovno stanje

Sud će rješenjem odrediti jamčevinu koja se sastoji u polaganju gotovog novca,vrijednosnih papira, dragocjenosti ili drugih pokretnina veće vrijednosti koje se lako moguunovčiti i čuvati ili u stavljanju hipoteke za iznos jamstva na nekretnine osobe koja daje

jamstvo.

Rješenje o istražnom zatvoru može sadržavati visinu jamstva i razloge zbog kojih je zamjena jamstvom isključena.

Uz jamstvo, sud može odrediti jednu ili više mjera opreza kao uvjet jamstva.




PROPAST JAMSTVA

Ako okrivljenik postupi protivno uvjetima rješenja o određivanju jamstva, rješenjemće se odrediti naplata iznosa jamstva u korist proračuna, a protiv okrivljenika će se odreditiistražni zatvor. Tako sud može odlučiti, na prijedlog državnog odvjetnika, i ako postoji

ozbiljna vjerojatnost da će okrivljenik postupiti protivno uvjetima rješenja o jamstvu.

UKIDANJE JAMSTVA

Jamstvo se ukida :a) pravomoćim okončanjem kaznenog postupka

b) ako se utvrda da je okrivljenik prikrio prave okolnosti odlučne zaodmjeravanje jamstva

c) po stupanju osuđenika na izdržavanje kazne

Okrivljenik NEMA PRAVO PUŠTANJA NA SLOBODU UZ JAMSTVO. Ono nije obvezno,već je fakultativno, jer je ovisno o odluci suda koji pod određenim uvjetima može prihvatitiprijedlog da se ne odredi ili ukine istražni zatvor ako se da jamstvo, ali ne mora.

5. UHIĆENJE (ČL.106.)

Uhićenje je svaka mjera ili radnja koja uključuje prisilno zadržavanje neke osobe podsumnjom da je počinila kazneno djelo.Slično je pritvoru i istražnom zatvoru, ali se od njih razlikuje po svojoj kratkoći i činjenici dane predstavlja zatvaranje.

Uhićenje je trenutačni čin uz koji može, ali ne mora, zajedno ići pritvor, odnosno istražnizatvor.

Radnju uhićenja može poduzeti ISKLJUČIVO POLICIJA.Svatko smije spriječiti bijeg osobe (to nije privatno uhićenje jer spriječavanje bijega neuključuje prisilno zadržavanje) zatečene u kaznenom djelu za koje se progoni po službenojdužnosti i to samo ako vidi kako ta osoba čini radnju kaznenog djela i ako je osoba koja jeneposredno po počinjenju kaznenog djela zatečena pod okolnostima koje upućuju na to da jeupravo ona počinila kazneno djelo.

Građani nemaju pravo na privatno uhićenje.

Policija je ovlaštena uhititi:

1) osobu protiv koje izvršava dovedbeni nalog te rješenje o pritvoru ili istražnom zatvoru,

2) osobu za koju postoje osnove sumnje da je počinila kazneno djelo za koje se progonipo službenoj dužnosti, za koje je propisana kazna zatvora tri ili više godina, kadpostoji neki od razloga za određivanje istražnog zatvora

3) osobu zatečenu u kaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti.

Prilikom uhićenja, uhićena osoba se mora odmah upoznati s razlozima uhićenja te mora biti

poučena o pravima.




Osoba uhićena pod sumnjom da je počinila kazneno djelo mora biti odmah:

1) na njoj razumljiv način obaviještena o razlozima uhićenja,

2) poučena da nije dužna iskazivati,

3) poučena da ima pravo na stručnu pomoć branitelja kojega može sama izabrati,4) poučena da će nadležno tijelo na njezin zahtjev, o uhićenju izvijestiti njezinu

obitelj ili drugu osobu koju ona odredi, nadležno tijelo socijalne skrbi ako jeto potrebno radi zbrinjavanja djece i branitelja ako to uhićenik zahtijeva.

Rok u kojem uhićenik mora biti doveden u pritvorsku policijsku jedinicu i predan pritvorskomnadzorniku ili pušten na slobodu, teče od trenutka uhićenja, a iznosi:

1) dvanaest sati, ako je osoba uhićena na područ ju policijske uprave kojoj se dovodi,

2) dvadeset i četiri sata, ako je osoba uhićena izvan područ ja policijske uprave kojoj se

dovodi.

Obveze pritvorskog nadzornika:- sastaviti zapisnik u koji će unijeti osobne podatke uhićenika- podaci o uhićeniku, trenutku i razlozima uhićenja se unose u evidenciju

uhićenih osoba u Informacijskom sustavu MUP-a, odmah po dovođenjuuhićenika

- obavještava državnog odvjetnika odmah po prijemu uhićenika- sastaviti posebni zapisnik o oduzimanju predmeta od uhićenika- ako se radi o predmetima koji mogu poslužiti kao dokaz, zapisnik i oduzete

predmete predat će državnom odvjetniku posebno pazeći da se predmeti ne

unište ili ne ugrozi njihova uporaba u dokaznom postupku- upozorava okrivljenika na njegova prava

Državni odvjetnik je dužan ispitati uhićenika, najkasnije deset sati nakon predaje pritvorskomnadzorniku.

Pritvorski nadzornik će uhićenika i pritvorenika odmah pustiti na slobodu:

1) ako to naloži državni odvjetnik,

2) ako protiv uhićenika nije određen pritvor ili istražni zatvor, u roku od 20, odnosno 32sata,

3) ako ga državni odvjetnik nije ispitao u roku od 10 sati,

4) ako je pritvor ukinut

6. PRITVOR (ČL.112.)

MATERIJALNOPRAVNE PRETPOSTAVKEPostoje osnove sumnje da je uhićenik počinio kazneno djelo za koje se kazneni progonpoduzima po službenoj dužnosti, a za koje je propisana kazna zatvora od tri godine iliteža kazna, a postoji neki od razloga za istražni zatvor, a pritvor je potreban radiutvrđivanja istovjetnosti, provjere alibija te prikupljanja podataka o dokazima.




PROCESNE PRETPOSTAVKEPritvor određuje državni odvjetnik i to do 20 ili 32 sata od trenutka uhićenja, a možetrajati najdulje četrdeset i osam sati od trenutka uhićenja.

Protiv rješenja o pritvoru pritvorenik se može žaliti u roku od šest sati. O žalbi

odlučuje sudac istrage, u roku od osam sati.

Na prijedlog državnog odvjetnika sudac istrage može obrazloženim rješenjemproduljiti pritvor za daljnjih četrdeset i osam sati ako je to neophodno radi prikupljanjadokaza o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora iznad dvanaest godina.Protiv rješenja suca istrage o produljenju pritvora pritvorenik se može žaliti u roku odšest sati. O žalbi odlučuje vijeće u roku od dvanaest sati.

ISTRAŽNI ZATVOR (18.11.2010.)

EKZLJP:

„Nitko se ne smije lišiti slobode, osim u postupku propisanom zakonom:ako je zakonito uhićen ili pritvoren (zatvoren) radi dovođ enja nadležnoj

sudbenoj vlasti kad postoji osnovana sumnja da je poč inio kazneno djelo ilikad je razumno vjerovati da je to nužno radi spriječ avanja izvršenjakaznenog djela ili bijega nakon njegova poč injenja.

USTAV RH, č l.24„Nitko ne može biti uhićen ili pritvoren (zatvoren) bez pisanoga, sudbenog i na zakonuutemeljenog naloga.Svaka se osoba koja je uhićena ili pritvorena (zatvorena) ima pravo žaliti sudu, koji ćebez odgode odluč iti o zakonitosti lišenja slobode.“

USTAV RH, č l.25.„Tko je god pritvoren i optužen zbog kaznenog djela, ima pravo u najkraćem roku,određ enom zakonom, biti izveden pred sud i u zakonskom roku oslobođ en ili osuđ en.“

NAČELO RAZMJERNOSTI KAO OPĆE NAČELO PRIMJENE ISTRAŽNOGZATVORA

Pri odlučivanju o istražnom zatvoru, posebno o njegovu trajanju, vodit će se posebnoračuna o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacimakojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog

zatvora.

NAČELO RAZMJERNOSTI KOD ODABIRA MJERE ISTRAŽNOG ZATVORA

Istražni zatvor, kao najteža mjera osiguranja nazočnosti okrivljenika, može bitiodređen samo ako se ista svrha ne može ostvariti nekom drugom mjerom.

FUNKCIONALNA GRANICA TRAJANJA ISTRAŽNOG ZATVORA

Funkcionalna granica trajanja istražnog zatvora znači da, čim prestanu razlozi zbogkojih je istražni zatvor određen, on se mora ukinuti i zatvorenika pustiti na slobodu.




POJAM

Istražni zatvor je mjera kojom se po zakonu propisanim uvjetima oduzima osobnasloboda nekoj osobi i koja se izvršava u zatvoru radi ostvarivanja stanovite svrhe predviđenekaznenim procesnim pravom.

OSNOVE ZA ODREĐIVANJE ISTRAŽNOG ZATVORA (ČL.123.)

Osnove za određivanje istražnog zatvora označavaju se kao posebni uvjeti za određivanjeistražnog zatvora. Na taj način pravi se razlika između tih posebnih uvjeta i općeg uvjeta zaodređivanje istražnog zatvora.

OPĆI UVJETOpći uvjet za određivanje istražnog zatvora je da postojanje osnovane sumnje1 da je

određena osoba počinila kazneno djelo mora biti ispunjeno u svim slučajevima određivanjaistražnog zatvora.

Za određivanje istražnog zatvora mora postojati opći uvjet i barem jedan od posebnih uvjeta(pritvorske osnove).

POSEBNI UVJETI (PRITVORSKE OSNOVE)

1. TEŽINA KAZNENOG DJELA KAO OSNOVA ZA ODREĐIVANJE ISTRAŽNOGZATVORA

Po ZKP postoje dva slučaja kad se istražni zatvor određuje zbog same težinekaznenog djela :

1. Obligatorni istražni zatvor- istražni zatvor se MORA ODREDITI zbog težinekaznenog djela- pri izricanju presude uvijek će se odrediti ili produljitiistražni zatvor protiv okrivljenika kojem je izrečena kaznazatvora od 5 godina ili teža kazna

2. Fakultativni istražni zatvor- istražni zatvor se MOŽE ODREDITI zbog težinekaznenog djela- ako je istražni zatvor nužan radi neometanog odvajanjapostupka zbog posebno teških okolnosti počinjenja

kaznenog djela za koje je propisana kazna dugotrajnogzatvora

2. OSIGURANJE NAZOČNOSTI OKRIVLJENIKA U KAZNENOM POSTUPKUZKP poznaje dvije osnove za određivanje istražnog zatvora kojima je svrhaosigurati nazočnost okrivljenika u kaznenom postupku.

Prva osnova postoji ako postoje:a) okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik pobjeći(krije se i ne može se utvrditi njegova istovjetnost)

1 Osnovana sumnja je sumnja zasnovana na dokazima da je neka osoba počinila kazneno djelo, dok seosnove sumnje zasnivaju na indicijima da je neka osoba počinila kazneno djelo.




b) okolnosti kad će sud odrediti sitražni zatvor zbog opasnosti odbijega (u slučaju česte promjene boravišta odnosno zaposlenja ili uslučaju da je okrivljenik u bijegu i za njim je raspisana tjeralica)

Okolnosti o kojima je riječ su pitanje svakog konkretnog slučaja.

Njihovo postojanje mora se argumentirati u rješenju o istražnom zatvoru.

Druga osnova specifična je po tome što je za određivanje istražnogzatvora dostatno samo to da uredno pozvani okrivljenik izbjegava doći naraspravu.

3. KOLUZIJSKA OPASNOSTKoluzijska opasnost je naziv za osnovu za određivanje istražnog zatvora kojase određuje ako postoji osnovana sumnja da će okrivljenik uništiti, sakriti,izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kazneni postupak ili da ćeometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke, vještake, sudionike ili

prikrivače.

Istražni zatvor se neće odrediti zbog koluzijske opasnosti ako je okrivljenikokolnosno i detaljno priznao djelo i krivnju.Istražni zatvor po ovoj osnovi može trajati sve dok okrivljenik okolnosno idetaljno nije priznao djelo i krivnju odnosno dok nisu prikupljeni i izvedenidokazi, a najkasnije do završetka rasprave.

Terminom koluzijska opasnost označava se opasnost od negativnog utjecajaokrivljenika na kvalitetu dokaznog postupka.

4. ITERACIJSKA OPASNOSTIteracijska opasnost je naziv za osnovu za određivanje istražnog zatvora kojase određuje ako osobite okolnosti upućuju na opasnost da će okrivljenikponoviti kazneno djelo ili da će dovršiti pokušano kazneno djelo ili da ćepočiniti kazneno djelo kojim prijeti, ali samo ako postoji opasnost odpočinjenja kaznenog djela za koje je moguće izreći kaznu zatvora od 5 godinaili težu kaznu.

RJEŠENJE O ISTRAŽNOM ZATVORU (ČL.124.)

Istražni zatvor se određuje i produljuje pisanim rješenjem nadležnog suda.

Izreka rješenja o istražnom zatvoru nužno sadrži:

1) ako se provodi istraga, naznaku naloga o provođenju istrage povodom kojega jedoneseno rješenje o istražnom zatvoru,

2) zakonsku osnovu za istražni zatvor,

3) rok na koji je određen istražni zatvor,

4) odredbu o uračunavanju vremena za koje je osoba koja se zatvara bila lišena slobodeprije donošenja rješenja o istražnom zatvoru s naznakom trenutka uhićenja,

5) visinu jamstva koje može zamijeniti istražni zatvor.




U obrazloženju rješenja o istražnom zatvoru će se određeno i potpuno izložiti činjenice idokazi iz kojih proizlazi postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo,potom obrazložiti razloge zbog kojih sud smatra da se svrha istražnog zatvora ne možeostvariti drugom blažom mjerom, kao i razloge visine jamstva.

NADLEŽNA TIJELA (ČL.127. I 128.)

Istražni zatvor do podnošenja optužnice određuje sudac istrage na prijedlog državnogodvjetnika, a ukida ga na prijedlog okrivljenika, državnog odvjetnika ili po službenojdužnosti.

O prijedlogu državnog odvjetnika da se odredi istražni zatvor, sudac istrage odlučuje odmah,a najkasnije u roku od dvanaest sati od podnošenja prijedloga.Kad se sudac istrage ne složi s prijedlogom državnog odvjetnika za određivanje istražnogzatvora, donosi rješenje kojim se prijedlog odbija te ako je okrivljenik u pritvoru naložit će da

se odmah pusti na slobodu.Protiv tog rješenja državni odvjetnik ima pravo žalbe u roku od dvadeset četiri sata. O žalbiodlučuje vijeće u roku od četrdeset i osam sati.

Nakon podnošenja optužnice, istražni zatvor do potvrđivanja optužnice određuje, produljuje iukida optužno vijeće.Nakon potvrđivanja optužnice, do pravomoćnosti presude, istražni zatvor određuje, produljujei ukida raspravni sud u zasjedanju.

Kad odlučuje o žalbi protiv presude, istražni zatvor određuje, produljuje i ukida vijeće kojeodlučuje o žalbi, a u postupku o izvanrednim pravnim lijekovima, sudsko vijeće koje odlučuje

o izvanrednim pravnim lijekovima.

UKIDANJE I OPOZIV ISTRAŽNOG ZATVORA (ČL.125.)

Sud će ukinuti istražni zatvor i okrivljenik će biti pušten na slobodu:

1) čim su prestali razlozi zbog kojih je istražni zatvor određen ili produljen,

2) ako daljnji istražni zatvor ne bi bio u razmjeru s težinom počinjenog kaznenog djela,

3) ako se ista svrha može ostvariti drugom blažom mjerom,

4) kad to prije podizanja optužnice predlaže državni odvjetnik,

5) ako državni odvjetnik i nakon prethodne obavijesti višem državnom odvjetnikuneopravdano u zakonskim rokovima ne poduzima radnje u postupku,

6) kad sud izrekne presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe ili se optužbaodbija ili je okrivljeniku izrečena novčana kazna, uvjetna osuda ili sudska opomena, ilikazna zatvora u trajanju kraćem ili jednakom dotadašnjem trajanju istražnog zatvora.

Sud koji je odredio ili produljio istražni zatvor rješenjem će opozvati odluku o istražnomzatvoru, ako nakon njezinog donošenja, a prije zatvaranja okrivljenika, utvrdi da ne postojerazlozi zbog kojih je istražni zatvor bio određen ili zakonski uvjeti za njegovo određivanje.




ROČIŠTE ZA ODLUČIVANJE O ISTRAŽNOM ZATVORU (ČL.129.)

1. O određivanju, produljenju i ukidanju istražnog zatvora odlučuje sud na nejavnomusmenom ročištu.

2. Na ročište se pozivaju državni odvjetnik i branitelj okrivljenika. Okrivljenik će naročište biti doveden, osim ako je nedostupan ili je raspravno nesposoban.

3. Obje stranke će na ročištu izložiti svoja stajališta o istražnom zatvoru, a prema potrebii o visini jamstva. Prvo govori državni odvjetnik, zatim okrivljenik i njegov branitelj.Obje stranke imaju pravo na odgovor.

4. Sud određuje koji će se dokazi izvesti i njihov redoslijed. Sud može na prijedlogstranaka ili po službenoj dužnosti izvesti dokaze koje smatra potrebnima za donošenje

odluke o istražnom zatvoru i jamstvu.

5. Stranke mogu svjedocima postavljati pitanja i stavljati primjedbe na provedenedokaze.

6. Okrivljenik i njegov branitelj imaju pravo zadnji govoriti.

7. Odluku o istražnom zatvoru sud usmeno objavljuje na završetku ročišta.

TRAJANJE ISTRAŽNOG ZATVORA

Istražni zatvor određen rješenjem suca istrage ili vijeća može trajati najdulje mjesec dana oddana lišenja slobode.Iz opravdanih razloga sudac istrage na prijedlog državnog odvjetnika može produljiti istražnizatvor i to prvi puta za još najviše dva mjeseca, a zatim, za kaznena djela za koja se vodiredoviti kazneni postupak, ili kad je to propisano posebnim zakonom, za još najviše trimjeseca.

Nakon podnošenja optužnice istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon

pravomoćnosti presude najdulje do pravomo

ćnosti rješenja o upu

ćivanju na izdržavanje kaznezatvora.

APSOLUTNE VREMENSKE GRANICE O TRAJANJU ISTRAŽNOG ZATVORAZapriječena kazna zatvora Istražni zatvorDo 3 godine 3 mjesecaDo 5 godina 6 mjeseciDo 8 godina 12 mjeseciPreko 8 godina 2 godine20 – 40 godina 3 godine




KONTROLA ISTRAŽNOG ZATVORA

Postupanjem suda po službenoj dužnosti ostvaruje se na dva načina:I. Permanentna interna kontrola suda koju zahtijeva odredba zakona da se istražni zatvor

mora ukinuti, a zatvorenik pustiti na slobodu čim su prestali razlozi zbog kojih jeistražni zatvor određen.

II. Formalna kontrola u dva slučaja:a) ako se u vrijeme podnošenja optužnice okrivljenik nalazi u istražnomzatvoru, vijeće će odmah, a najkasnije u roku od 48 sati održati ročište zaodlučivanje o istražnom zatvoru te ga rješenjem ukinuti ili produljiti.

b) u rješenju o istražnom zatvoru nakon podnošenja optužnice ne određujese rok trajanja istražnog zatvora, ali će sud svaka dva mjeseca sve doizricanja nepravomoćne presude isiptivati postoje li zakonski uvjeti zadaljnju primjenu istražnog zatvora te ga rješenjem produljiti odnosno ukinuti.

Nakon predaje optužnice pa sve do pravomoćne presude, okrivljenik i njegov branitelj mogusudu predložiti ukidanje istražnog zatvora, a o tom prijedlogu odlučuje sud pred kojim se voditaj postupak.




RADNJE U KAZNENOM POSTUPKU (PROCESNE RADNJE)

(23.11.2010.)

POJAM I PODJELAProcesne radnje jesu ponašanja procesnih sudionika koja neposredno proizvode učinke

u kaznenom postupku, a čije su pretpostavke za poduzimanje forma i učinak normiranikaznenim procesnim pravom.

S obzirom na subjekte koji ih obavljaju, procesne radnje dijele se na :1) radnje suda,

dijele se na :a) radnje vođenja postupka

Pod pojmom radnji koje se odnose na vođenje postupka

podrazumijevanju se radnje dokazivanja, radnje pribavljanja predmeta iosiguranja nazočnosti određenih osoba te radnje upravljanjapostupkom.

b) radnje odlučivanja

2) radnje stranaka,procesne radnje stranaka mogu se podijeliti na:

a) radnje kojima je cilj utjecanje na volju tijela kaznenog postupka (npr.prijedlog državnog odvjetnika da se odredi istražni zatvor okrivljeniku)b) radnje kojima se ostvaruje određeni cilj bez utjecaja na volju tijelakaznenog postupka (npr. odustanak okrivljenika od već podnesene žalbe)

3) radnje ostalih sudionika koji se pojavljuju u kaznenom postupku

ŠTO SE ŽELI POSTIĆI NORMIRANJEM OBLIKA RADNJI U POSTUPKU?

Način (forma, oblik) obavljanja radnji u kaznenom postupku normiran je kaznenimprocesnim pravom. Upravo iz tog razloga, normirajući formu radnji od kojih se sastojikazneni postupak, kazneno procesno pravo naziva se formalno (oblikovno) pravo.

Normiranjem oblika radnji u kaznenom postupku postiže se:

a) ostvarenje načela pravičnog postupka (čl. 1. st. 1. ZKP-a)

b) ravnoteža između težnje za učinkovitošću postupka i težnje za zaštitom osobnih pravai prava obrane okrivljenika u kaznenom postupku

c) jamči se procesnim sudionicima jednake mogućnosti ishoda kaznenog postupka

d) dobra kvaliteta procesnih radnji

e) sprječavanje samovoljnog postupanja državnih tijela i osigurava se legimititet sudskimodlukama




POSLJEDICE POVREDE PROPISA O NAČINU POSTUPANJA

O povredi propisa o načinu postupanja govorimo onda kada nije primijenjen ili jepogrešno primijenjen određeni propis o načinu obavljanja procesnih radnji.

Povrede propisa o kojima je riječ nisu od jednakog značenja (npr. neke za rezultatkaznenog postupka manje značajne povrede ne izazivaju nikakve pravne posljedice :propuštanje državnog odvjetnika da u instrukcijskom roku podnese optužnicu u roku 15 danapo završenoj istrazi)

Određene povrede propisa o formi u postupku mogu se naknadno ispravit (npr. akooptužnica nije propisno sastavljena, sudac istrage vratit će ju tužitelju da ispravi nedostatke → konvalidacija- naknadno osnaženje)

Zbog određenih povreda propisa o načinu postupanja predviđeno je nekoliko vrstaprocesnih sankcija :

1) prekluzija(lat. precludere)prekluzija označava gubitak prava na poduzimanje neke procesne radnje zbogpropuštanja roka ili ročišta (npr. nepravovremen podnesen prigovor mjesnenenadležnosti)

2) neprihvaćanje rezultata radnji dobivenih povredom propisa o načinupostupanja

npr. zapisnik o pretrazi stana pri čemu je pretraga poduzeta na nezakonit način

3) ukidanje prvostupanjske presude

Ukidanje prvostupanjske presude od strane drugostupanjskog suda povodomžalbe zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i vraćanje predmetaprvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje

ROK

Rok (dilatio,terminus) u procesnopravnom smislu je određeno vremensko razdoblje ukojem se neka procesna radnja mora poduzeti, odnosno prije čijeg isteka se ne može poduzeti.

Određivanjem razmaka vremena za obavljanje procesnih radnji želi se ubrzati

postupak i pridonijeti postizanju prave sigurnosti. To su dvije osnovne svrhe upotrebe rokovau kaznenom postupku.

VRSTE ROKOVA

a) zakonski rokovi rokovi čije je trajanje određeno zakonom i ti se rokovi, u pravilu, ne mogu produljit(rok od 15 dana za podnošenje žalbe protiv nepravnomoćne presude).

b) sudski rokovi rokovi čije trajanje na temelju zakonskog ovlaštenja određuje sud u konkrentnom

slučaju i oni se mogu produljiti odlukom suda (npr. rok za ispravak ili dopunuoptužnice).




c) prekluzivni rokovi rokovi čije propuštanje dovodi do gubitka prava na poduzimanje procesne radnje.

d) insturkcijski (monitorni) rokovi

Rokovi koji su predviđeni samo radi interesa procesne discipline, spriječavanjaotezanja postupka pa se procesna radnja može obaviti i nakon proteka tog roka.Propuštanje instrukcijskog roka ne stvara procesnu posljedicu, ali može biti

osnova za odgovornost onoga koji ga se nije pridržavao (npr. državni odvjetnik imarok da u 6 mjeseci završi istragu).

e) subjektivni rokovirokovi koji počinju teći od SAZNANJA ovlaštene osobe za događaj od kojeg se rokračuna (npr. rok od 3 mjeseca ima ovlaštena fizička ili pravna osoba da podneseprivatnu tužbu ili prijedlog za progon od dana kad je saznala za kazneno djelo ipočinitelja).

f) objektivni rokovirokovi koji se računaju od NASTUPANJA određenog odgađaja neovisno odsaznanja ovlaštenih osoba za taj događaj.

g) dilatorni rokovirokovi kojima se određuje vremensko razdoblje prije čijeg proteka se procesnaradnja ne može poduzeti.

RAČUNANJE ROKOVA

Rokovi se računaju u satima, danima, mjesecima i godinama.

OSNOVNO PRAVILO jest da se izjava vezana uz rok smatra danom u roku ako je,prije nego što taj rok protekne, predana onomu tko je ovlašten da je primi.Ako posljednji dan roka pada na državni blagdan ili drugi neradni dan, rok istječe prvogsljedećeg radnog dana.

Osnovno pravilo ublaženo je sljedećim izuzecima:a) kad je izjava predana poštom preporučenom pošiljkom, dan predaje pošti smatra se

danom predaje onom kome je dostavljena .

b) okrivljenik koji se nalazi u pritvoru ili istražnom zatvoru će izjavu koja je vezana zarok predati upravi zatvora, a okrivljenik koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvorapredat će izjavu upravi ustanove u kojoj tu kaznu izdržava.

c) ako je podnesak koji je vezan za rok zbog neznanja ili očite pogreške podnositeljapredan ili dostavljen nenadležnom sudu, prije proteka roka pa nadležnom sudu stignenakon proteka roka uzet će se da je podnesen pravovremeno




ROČIŠTE

Ročište je određeno vrijeme kad se pred sudom poduzimaju stanovite procesne radnjeuz sudjelovanje stranaka i drugih procesnih sudionika (npr. ročište za raspravu, ročište zaodređivanje istražnog zatvora.

POVRAT U PRIJAŠNJE STANJE ( RESTITUTIO IN INTEGRUM )

Propuštanje određene procesne radnje (roka ili ročišta) dovodi do gubitka prava na naknadnopoduzimanje te radnje. Strogost ovog pravila nastoji se ublažiti ustanovom povrata u prijašnjestanje u slučajevima kad je za to postojao opravdani razlog.

Takvi slučajevi su:I. povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za podnošenje žalbe

okrivljeniku koji propusti rok za podnošenje žalbe protiv presude, sud će dopustitipovrat u prijašnje stanje ako se ispune kumulativno dva uvjeta:

a)

da je okrivljenik iz opravdanih razloga propustio rok za podnošenježalbe (sud je pogrešno uputio okrivljenika na rok za podnošenje žalbe)b) da je molba za povrat u prijašnje stanje podnesena u zakonskom roku ida je s molbom istovremeno podnesena žalba

postoje dva zakonska roka:1. subjektivni

8 dana nakon prestanka uzroka zbog kojeg je i propušte rok2. objektivni

3 mjeseca od dana propuštanja roka

II. povrat u prijašnje stanje zbog nedolaska privatnog tužitelja ili supsidijarnogtužitelja na raspravuPrivatnom ili supsidijarnom tužitelju koji nije došao na raspravu ili nijepravovremeno izvijestio sud o promjeni adrese ili boravišta, sud će dopustitipovrat u prijašnje stanje ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

a) da iz opravdanog razloga nije mogao doći na raspravu ili pravovremenoizvijestiti sud o promjeni adrese ili boravištab) da je molbu za povrat podnio u roku od 8 dana ili 3 mjeseca

III. povrat u prijašnje stanje zbog nedolaska oštećenika na raspravuOštećeniku koji nije došao na raspravu na kojoj je donesena presuda kojom se

optužba odbija zbog odustanka državnog odvjetnika od optužnice sud će dopustitipovrat u prijašnje stanje:

a) ako oštećenik nije uredno pozvan ili iz opravdanih razloga nije mogaodoći na raspravub) ako je molbu za povrat u prijašnje stanje podnio u roku od 8 dana odprimitka presude, a najkasnije u roku od 3 mjeseca od propuštanja roka kaoi da je u molbi izjavio da je odustao od progona




PODNESCI I ZAPISNIK

Dopis je pisani tekst koji šalje službeno jedna strana drugoj ili više njih

Dopise dijelimo dijelimo u dvije skupine:

1. dopisi kojima se stranke i drugi procesni sudionici obraćaju službenijm tijelima(podnesci)2. dopisi koje sud upućuje strankama ili drugim sudionicima u postupku

PODNESAK

Podnesak je dopis koje stranke i drugi sudionici postupka podnose sudu ili drugomtijelu kaznenog postupka (privatna tužba, optužnica, prijedlog za progon, pravni lijekovi).

ZAPISNIK

Zapisnik je javna isprava koju o poduzetoj procesnoj radnji sastavlja sud ili drugo

tijelo s javnom ovlasti.

Svrha je zapisnika da posluži kao izvor saznanja o obavljenoj procesnoj radnji i osadržaju te radnje kao i da omogući višem sudu naknadno ispitivanje ispravnosti poduzeteprocesne radnje

SUDSKE ODLUKE, FORMALNA I MATERIJALNA

PRAVOMOĆNOST (25.11.2010.)

SUDSKE ODLUKE

POJAM I PODJELA SUDSKIH ODLUKA

Sudska odluka vrsta je procesne radnje kojom sud izražava svoju volju da se primijenipravo na određeno činjenično stanje i da se na taj način proizvedu određeni pravni učinci.

Pri donšenju odluke sud nije vezan za pravnu kvalifikaciju djela koje su iznijelestranke, ali je vezan za činjenični opis djela naveden u optužnom aktu (optužnica i privatnatužba) sukladno akuzatornom načelu, činjenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi

sukladno načelu neposrednosti i zabranom reformacije in peius .

Sudske se odluke dijele:I. PREMA FUNKCIJI

1) zaključnezaključne su one kojima se završava postupak u pojedinom stadiju (npr.rješenje o obustavi istrage, prvostupanjska presuda nakon završene rasprave),ali i u cjelini (presuda koja je postala pravomoćna).

2) interimneinterimne odluke jesu one kojima se odlučuje o pitanjima prethodno značajnim

za donošenje zaključne odluke (npr. nalog o provođenju istrage, rješenje kojimse odbija prijedlog za izvođenje dokaza na raspravi)




II. PREMA SADRŽAJU1) meritorne

Meritorne su one odluke kojima sud rješava glavno, odnosno suštinskopitanje kaznenog postupka, a to je postoji li kazneno djelo i krivnja optuženikate treba li mu izreći kaznu ili drugu mjeru predviđenu materijalnim kaznenim

pravom.

meritorne odluke su:a) presuda kojom se optuženik proglašava krivimb) presuda kojom se optuženik oslobađa od optužbec) presuda kojom se izdaje kazneni nalogd) presuda kojom se izriče sudska opomena

2) formalneFormalne sudske odluke su proizvod primjene procesnih propisa, tj. to

su odluke procesne naravi.

Tim se odlukama postupak usmjerava prema zaključnim odlukama ilise pojedini stadij postupka završava zbog nedostatka procesnih pretpostavki(npr. rješenje o obustavi istrage jer je zastupila zastara kaznenog progona ili jedjelo obuhvaćeno amnestijom, odnosno pomilovanjem).

Formalne odluke, u pravilu, imaju oblik rješenja, a iznimno presude uslučaju kad se u stadiju rasprave pred sudom ustanovi da ne postoje procesnepretpostavke za meritorno odlučivanje (u tom slučaju sud donosi presudukojom se optužba odbija i to je jedina presuda formalne naravi).

III. PREMA OBLIKU (presude, rješenja, nalozi)1) PRESUDE

Presuda je vrsta zaključne odluke koju donosi sud

Može se donijeti od trenutka otvaranja rasprave pa sve do završetkakaznenog postupka.

Od tog postoje dvije iznimke:a) presuda kojom se izdaje kazneni nalog i presuda kojomse optuženik proglašava krivim, a koja je donesena na temeljuizjave stranaka (državnog odvjetnika i okrivljenika)b) presuda kojom su se sporazumjeli o uvjetima priznanjakrivnje i sankciji

Postoje tri osnovne presude:a) presuda kojom se optužba odbija,b) presuda kojom se optuženik proglašava krivimc) presuda kojom se optuženik oslobađa optužbe

Presuda se izriče javno i javno se objavljuje u ime RH.Svaka pisana presuda mora sadržavati tri osnovna sastojka: uvod, dispozitiv(izreku) i obrazloženje.




Tri vrste presuda:a) deklaratorna - presuda kojom se utvrđuje stanje koje već postojiizvan postupka (to su sve formalne presude, a meritorna je samooslobađajuća)b) konstitutivna – presuda kojom se stvara novo pravno stanje, a

konstitutivan je onj dio osuđujuće presude u kojoj se određujukazenopravne sankcijec) kondemnatorna – presuda kojom se optuženik proglašava krivim(u toj presudi sud ne mora izreći kaznu)

2) RJEŠENJARješenje je vrsta odluke kojom se odlučuje o pojedinim pitanjimapoduzimanja procesnih radnji (npr. sudsko vijeće donosi rješenje oisključenju javnosti s rasprave),ali rješenje je i vrsta odluke kojom sezaključuje pojedini procesni stadij (npr. rješenje o obustavi istrage, rješenje oodbacivanju optužnice/privatne tužbe)

Za razliku od presude koju donosi sud, rješenje donose druga državna tijela(državno odvjetništvo – npr. rješenje o odbacivanju kaznene prijave)

3) NALOZINalog je vrsta odluke kojom se određuje primjena mjere procesne prisile(npr. dovedbeni nalog, nalog o pretrazi) ili se odlučuje o nekim drugimpitanjima postupka (npr. nalogom se određuje dan, sat i mjesto održavanjarasprave)

Nalog kao i rješenje, može donijeti drugo tijelo kaznenog postupka (npr.nalog o provođenju istrage od strane državnog odvjetnika)

FORMALNA PRAVOMOĆNOST

Formalna pravomoćnost svojstvo je sudske odluke da se ne može pobijati redovitimpravnim lijekom, tj. žalbom. Ona nastupa kad se sudska odluka više ne može pobijati žalbom,odnosno kada žalba više nije dopuštena.

Sudska se odluka više ne može pobijati žalbom kad je prestalo pravo na žalbu zbog:a) propuštanja zakonskog rokab) odricanja od prava na žalbu ili odustajanjaod već podnesene žalbec) izricanja odluke višeg suda koja se više ne može pobijati žalbom

Formalna pravomoćnost može biti:- potpuna i djelomična,

Formalna pravomoćnost je potupna kad obuhvaća cijelu odluku, a djelomična kadobuhvaća samo dio sudske odluke.

- apsolutna i relativnaFormalna pravomoćnost je apsolutna kad se odnosi na sve osobe koje su ovlaštenepobijati odluku, a relativna kad se odnosi samo na neke osobe, a ne na sve.




Strogost relativne pravomoćnosti ublažena je institutim beneficium cohaesionis u slučaju kad je podnesena žalba u korist samo jednog od više supočinitelja pri čemu ostali nisu podnijeližalbu, smatra se da su i oni podnijeli žalbu.

Formalna pravomoćnost ima pozitivno i negativno djelovanje.

Formalna pravomoćnost djeluje negativno što znači da se sudska odluka ne možepobijati redovitim pravnim lijekom.Formalna pravomoćnost djeluje pozitivno što znači da se sudska odluka moraizvršiti ako je uredno dostavljena i ako ne postoje zakonske smetnje za njezinoizvršenje.

MATERIJALNA PRAVOMOĆNOST

Materijalna pravomoćnost je svojstvo formalno pravomoćne sudske odluke da onemogućavaponovno suđenje u istom predmetu u novom postupku (ne bis in idem).

KOJA JE SVRHA USTANOVE PRAVOMOĆNOSTI?Postojanje pravomoćnosti sudske odluke obrazlaže se potrebom pravne sigurnosti.Pravna sigurnost traži da sudska odluka donesena u kaznenom predmetu u određenomtrenutku postane nesumnjiva i konačna.Pravomoćnost daje sudsko odluci izvjesnost i pravnu snagu.

POSTOJI LI MOGUĆNOST IZMJENE PRAVOMOĆNE SUDSKE ODLUKE?

Izmjena pravomoćne sudske odluke moguća je putem izvanrednih pravnih lijekova (obnovakaznenog postupka, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude i zahtjev zazaštitu zakonitosti).

U svim tim slučajevima ne radi se o novom kaznenom postupku, nego o nastavku postojećegpostupka nakon trenutka pravomoćnosti sudske odluke jer povodom istog pravomoćnopresuđenog predmeta novi postupak nije dopušten što znači da nije dopušten poremećajmaterijalne pravomoćnosti.




TIJEK REDOVITOG KAZNENOG POSTUPKA (02.12.2010.)

Za mješoviti model kaznenog postupka karakteristično je postupanje kroz stadije (faze,etape). Pri tom, svaki stadij ima svoju zasebnu svrhu postignućem koje on pridonosi

ostvarivanju konačnog cilja kaznenog postupka.

Dva su osnovna stadija mješovitog kaznenog postupka:- prethodni postupak

Svrha prethodnog postupka je da se prikupljanjem, izvođenjem dokazasumnja u postojanje okrivljenikove krivnje u toliko mjeri razjasni da semožemo odlučiti hoće li se okrivljenik pred sudom optužiti ili će sepostupak protiv njega obustaviti.

- kazneni postupak (rasprava i izricanje presude)Svrha je rasprave da se uz provedbu načela javnosti, usmenosti,

kontradiktornosti te neposrednog izvođenja i ocjene dokaza meritorno

riješi pitanje okrivljenikove krivnje i primjene kaznenopravnih sankcija.

Između tih osnovnih stadija, nalazi se prijelazni stadij, tj. optuživanje.

OSNOVNI OBLICI KAZNENOG POSTUPKA

Hrvatsko kazneno procesno pravo poznaje tri oblika kaznenog postupka :a) Redoviti kazneni postupak

Redoviti kazneni postupak vodi se za kaznena djela za koja je kako glavnakazna propisana kazna zatvora preko 10(do 12) godina ili kazna dugotrajnogzatvora.

Istraga se provodi samo za kaznena djela zaprečena kaznom dugotrajnogzatvora

b) Skraćeni kazneni postupakNaziva se i sumarnim postupkom.Vodi se za kaznena djela za koja je kao glavna kazna propisana novčanakazna ili kazna zatvora do 10(do 12) godina.Tu se radi o lakšim kaznenim djelima i zbog toga se postupak vodi brže,

jednostavnije i ekonomičnije.

c) Kazneni postupak prema maloljetnicima

Vodi se prema osobama koje su u vrijeme počinjenja kaznenog djelanavršile 14, a nisu navršile 18 godina života.Ako u vrijeme pokretanja postupka, odnosno suđenja nisu navršile 23godine života




PREGLED TIJEKA POSTUPKA PREMA ZKP/08A) PRETHODNI POSTUPAK

A.1) kazneni progon??!! (izvidi, istraga)A.2) istraga

A.3) dokazne radnjeA.4) optuživanje

B) RASPRAVA I PRESUDA (Kazneni postupak)B.1) pripreme za raspravuB.2) raspravaB.3) presuda

C) PRAVNI LIJEKOVIC.1) redoviti pravni lijekoviC.2) izvanredni pravni lijekovi

PRETHODNI POSTUPAK

ZKP '08 normira prethodni postupak.Riječ je o radnjama i mjerama koje državna tijela poduzimaju prije formalnog početkakaznenog postupka.No, te su radnje i mjere u neposrednoj vezi s kaznenim postupkom jer im je svrha da se otkrijekazneno djelo, pronađe počinitelj te prikupe obavijesti i dokazi potrebni za pokretanje idaljnje vođenje kaznenog postupka.

KAZNENI PROGON (izvidi, predistraga)

ZKP pobliže uređuje „kazneni progon“ na sljedeći način :1) kaznena prijava2) izvidi kaznenih djela3) odbacivanje kaznene prijave i odustajanje od kaznenog progona prema

posebnom zakonu4) dokazne radnje prije početka postupka

1) KAZNENA PRIJAVA

Izvori:- ZKP;

- ZPPO – policija- ZODO – postupanje državnog odvjetnika

Kaznena prijava je pisana ili usmena obavijest državnom odvjetniku da je počinjenokazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti .Podaci u kaznenoj prijavi nisu dokaz u kaznenom progonu, već su samo povod.Jedina iznimka gdje će kaznena prijava biti relevantan dokaz je postupak za izdavanjekaznenog naloga.

Zakon ne propisuje sadržaj kaznene prijave jer je krug subjekata koji su po zakonudužni prijaviti kaznena djela za koja se progoni po službenoj dužnosti toliko širok da bi

precizno normiranje sadržaja kaznene prijave otežavalo i sputavalo prijavljivanje kaznenihdjela (izuzetak je kaznena prijava koju podnosi policija koja mora imati određeni sadržaj).




Podaci o istovjetnosti osobe protiv koje je podnesena kaznena prijava i podaci natemelju kojih se može zaključiti o istovjetnosti te osobe su službena tajna.Na taj način žele se zaštiti osobe protiv kojih je podnesena kaznena prijava jer podnošenjekaznene prijave ne znači i pokretanje kaznenog postupka, a do postupka možda neće ni doći.

Prijava se podnosi nadležnom državnom odvjetniku i to:- pismeno,- usmeno

Ako se prijava podnosi usmeno, prijavitelja će se upozoriti naposljedice lažnog prijavljivanja, sastavit će se zapisnik.

- ili nekim drugim sredstvom.Ako se prijava podnosi telefonom ili drugim uređajem, zapis ćese snimiti te će se o tome napravit službena zabilješka.

Ako je prijava podnesena sudu bit će proslijeđena nadležnom državnom odvjetniku.

SLUŽBENA KAZNENA PRIJAVASva tijela državne vlasti i sve pravne osobe dužne su prijaviti kaznena djela za koja se

progoni po službenoj dužnosti, a za koja su saznali u obavljanju svoje službene dužnosti ilikoja su im dojavljena. Tu se radi o službenoj kaznenoj prijavi.

Njeno je podnošenje uvijek obavezno te je uz to potrebno navesti dokaze koji supoznati i ujedno poduzeti sve što je potrebno da bi se sačuvali tragovi kaznenog djela,predmeti na kojima je ili kojima je počinjeno kazneno djelo te drugi dokazi.

PRIVATNA KAZNENA PRIJAVAGrađani su dužni prijaviti kaznena djela za koja se progoni po službenoj dužnosti. Tu se radi oprivatnoj kaznenoj prijavi, ali ZKP ne propisuje sankciju za građanina ako kaznenu prijavu nepodnese.

Kazneni zakon propisuje kazneno djelo:- neprijavljivanja pripremanja kaznenog djela- neprijavljivanja počinjenog kaznenog djela- lažnog prijavljivanja kaznenog djela

Policija podnosi kaznenu prijavu postupajući po ZPPO (čl. 63. ZPPO)

Č lanak 63.

(1) Ako se pri podnošenju kaznene prijave ili provođ enjem izvida utvrdi da se radi okaznenom djelu koje se progoni po privatnoj tužbi ili se utvrdi da događ aj nema obilježjakaznenog djela, policija je dužna o tome izvijestiti podnositelja. Na zahtjev osobe ovlaštenena podnošenje privatne tužbe, policijski službenik je dužan poduzeti radnje za utvr đ ivanjevjerojatnog poč initelja koje ta osoba ne može sama poduzeti.

(2) Ako policijski službenik zaprimi pisanu ili usmenu prijavu o kaznenom djelu za koje se progoni na temelju privatne tužbe, a poč initelj je poznat, dužan je o tome obavijestiti osobukoja je ovlaštena podići privatnu tužbu, osim ako ta osoba nije sama podnijela prijavu.

(3) Policijski službenik nije dužan poduzeti radnje iz stavka 1. ovog č lanka, kad postojeosnove sumnje da je poč injeno kazneno djelo protiv č asti i ugleda. Policijski službenik koji se

zatekao na mjestu poč injenja kaznenog djela protiv č asti i ugleda, na zahtjev oštećenika provjerit će identitet poč initelja i priopćiti osobne podatke oštećeniku.




POSTUPANJE DRŽAVNOG ODVJETNIKA PO PRIMITKU PRIJAVE (čl.206. ZKP)1) ispitivanje prijave (st.1.)2) provjera u informacijskom sustavu Državnog odvjetništva (st.1)3) poziv podnositelju i drugim osobama (st.7.)

Državni odvjetnik upisuje kaznenu prijavu u Upisnik kaznenih prijava

čim je podnesena, osim kad je prijava nepotpuna, pa državni odvjetnikmože u svrhu prikupljanja potrebnih obavijesti pozvati podnositeljakaznene prijave i druge osobe za čije izjave smatra da mogu pridonijetiocjeni o vjerodostojnosti navoda u kaznenoj prijavi.

4) poziv za ispravak – nadopunu u roku od 15 dana (st.8.)Ako kaznena prijava ne sadrži podatke o kaznenom djelu, odnosno ako

državni odvjetnik iz same prijave ne može zaključiti za koje kazneno djelose prijava podnosi, pozvat će podnositelj kaznene prijave da u roku 15 danaispravi i nadopuni prijavu.

Ako podnositelj ne postupi prema pozivu za ispravak i dopunu, državniodvjetnik sastavlja o tome bilješku kojoj prilaže kaznenu prijavu, poziv za

dopunu te se takva prijava ne upisuje u Upisnik kaznenih prijava, nego uUpisnik raznih kaznenih predmeta.

ODLUKE DRŽAVNOG ODVJETNIKA POVODOM KAZNENE PRIJAVE:1) obrazloženim rješenjem odbaciti kaznenu prijavu2) sam ili preko drugih tijela različitih od policije prikupiti potrebne obavijesti3) naložiti policiji prikupljanje potrebnih obavijesti i poduzimanje drugih mjera radi

otkrivanja kaznenog djela i počinitelja4) naložiti provođenje istrage5) podići optužnicu ako prikupljeni podaci koji se odnose na kazneno djelo i počinitelja

daju dovoljno osnova za podizanje optužnice (slučaj za izdavanje kaznenog naloga)

RAZLOZI ODBAČAJA (ČL. 206.):1) ako iz same prijave proistječe da prijavljeno djelo nije kazneno djelo za koje se

progoni po službenoj dužnosti2) ako je nastupila zastara ili je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem3) ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivnju ili kazneni progon4) ako ne postoje osnove sumnje da je osumnjičenik počinio prijavljeno kazneno

djelo5) ako podaci u prijavi upućuju na zaključak da prijava nije vjerodostojna

(anonimne, pseudoanonimne i obijesne prijave)

2) IZVIDI

Izvidi kaznenih djela su radnje i mjere otkrivanja i prikupljanja podataka o kaznenomdjelu za koje se progoni po službenoj dužnosti, eventualno počinitelju kaznenoga djela idrugim okolnostima važnim za uspješno vođenje kaznenog postupka.Izvidima možemo dati naziv pretprocesna djelatnost policije i državnoga odvjetništva.

Policija poduzima izvide kaznenih djela po službenoj dužnosti ili po nalogu državnogaodvjetnika.Policija poduzima izvide kaznenih djela po službenoj dužnosti ako postoje osnove sumnje da

je počinjeno kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti a završava sastavljanjemkaznene prijave i njezinim podnošenjem državnom odvjetniku.




Ako postoje osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo za koje se progoni po službenojdužnosti. policija ima pravo i dužnost:

a) poduzeti potrebne mjere da se pronađe počinitelj kaznenog djela, da sepočinitelj ili sudionik ne sakrije ili ne pobjegne

b) da se osiguraju i otkriju tragovi kaznenog djela i predmeti koji mogu poslužiti

pri utvrđivanju činjenica i da se prikupe sve obavijesti koje bi mogle biti odkoristi za uspješno vođenje kaznenog postupkaO tome policija sastavlja službenu zabilješku i o poduzetim radnjamaizvješćuje državnog odvjetnika u roku 24h.

Policijske ovlasti prema ZPPO:a) prikupljanje i obrada podataka,b) provjera identiteta osoba i predmeta,c) prikupljanje obavijesti od građana,d) osiguranje mjesta događaja,e) poligrafsko ispitivanje,

f) snimanje na javnim mjestima

Državni odvjetnik može sam provoditi izvide ili njihovo poduzimanje naložiti policiji.Kad ih je naložio policiji, ima pravo vršiti stalni nadzor nad provođenjem izvida a policija jedužna izvršiti nalog i odgovara državnom odvjetniku za svoj rad.

Uz prethodnu obavijest državnom odvjetniku, policija može pozivati građane te opet uzprethodnu obavijest državnom odvjetniku prisilno dovesti osumnjičenika koji se nije odazvaopozivu ako je u pozivu bio na to upozoren te iz okolnosti očito proizlazi da izbjegava primitipoziv.

Policija NE MOŽE I NE SMIJE građane ispitivati u svojstvu okrivljenika, svjedoka ilivještaka, a to znači kad policija prikuplja obavijesti od osobe za koju postoje osnove sumnjeda je počinila kazneno djelo, ona ne primjenjuje propise ZKP-a o ispitivanju okrivljenikanego obavlja tzv. neformalne razgovore pa se ne mogu koristiti kao dokaz u kaznenompostupku.

Policija može prikupljati obavijesti i od osobe koje se nalaze u pritvoru ili istražnom zatvorusamo ako to dopusti sudac istrage na prijedlog državnog odvjetnika.Pri takvim obavijesnim razgovorima nužno mora biti nazočan sudac istrage i branitelj osobekoja se ispituje.

Na temelju provedenih izvida, policija sastavlja izvješće o provedenim izvidima u kojimanavodi dokaze koje je saznala te uz izvješće dostavlja predmete, skice, slike i zapise o

poduzetim radnjama

POLICIJSKE OVLASTI PREMA ZKP:1. Policija ima pravo osobe zatečene na mjestu počinjenja kaznenog djela uputiti

državnom odvjetniku ili ih zadržati do dolaska državnog odvjetnik ako bi teosobe mogle dati važne podatke za kazneni postupak i ako je vjerojatno da senjihovo ispitivanje kasnije ne bi moglo obaviti ili bi se time odugovlačiopostupak

To zadržavanje može trajati najdulje 6h




2. Policija može uzeti otiske prstiju radi utvrđivanja njegove istovjetnosti te gasnimati povodom prijedloga državnog odvjetnik objaviti osumnjičenikovufotografiju te uzeti neintimne uzorke radi ,molekularno-genetske analize

IZVIDI DRŽAVNOG ODVJETNIKA

Državni odvjetnik će poduzeti izvide u sljedećim slučajevima:a) ako iz same kaznene prijave ne može ocijeniti jesu li vjerodostojni navodi uprijavi ili

b) ako podaci u prijavi ne daju dovoljno osnova hoće li naložiti provođenjeistrage ili poduzeti dokazne radnje ili

c) ako je do državnog odvjetnika dopro glas da je počinjeno kazneno djelo,

Državni odvjetnik će, ako to ne može sam ili preko drugih tijela, naložiti policiji da prikupipotrebne obavijesti.

Može neformalno ispitati određene osobe te prikupljati podatke od policije, ministarstva

financija, državnog ureda za reviziju, i drugih državnih tijela i općenito pravnih osobate institucije mu moraju dostaviti te podatke, od njih državni odvjetnik može zatražiti kontroluposlovanja.

3) DOKAZNE RADNJE PRIJE POČETKA POSTUPKA

Državni odvjetnik ili na temelju njegova naloga istražitelj može prije pokretanjaistrage, kad je ona obvezna, provesti dokazne radnje za koje postoji opasnost od odgode, apolicija može privremeno oduzeti predmete kad provodi izvide kaznenih djela.

Ako istraga nije obavezna, državni odvjetnik ili na temelju njegova naloga istražitelj mogu

poduzeti one dokazne radnje za koje postoji opasnost od odgode, ali one koje su svrhovite zaodlučivanje o podizanju optužnice.

Ako je počinitelj kaznenog djela nepoznat već tada državni odvjetnik ili istražitelj moguispitati određene svjedoke ako je to svrhovito za otkrivanje počinitelja kaznenog djela ili akopostoji opasnost od odgode.

Okrivljenik, nakon što je primio pouku o pravima, kad istraga nije obvezna može predlagatidržavnom odvjetniku poduzimanje dokaznih radnji, a sucu istrage provođenje dokaznogročišta.




ISTRAGA (07.12.2010.)

Odluke državnog odvjetnika po kaznenoj prijavi A) potpuna (rješenje o odbacivanju, nalog o provođenju istrage, odlučivanje po načelusvrhovitosti, neposredna optužnica

B) nepotpuna (policijski izvidi, državnoodvjetnički izvidi)C) nerazumljiva

- državni odvjetnik izdaje nalog o provođenju istrage ako postoje osnove sumnje daje počinjeno kazneno djelo za koje se ima provesti istraga- istraga je obavezna za sljedeća kaznena djela:

o istraga se mora provesti za kaznena djela za koja je propisana kaznadugotrajnog zatvorao kaznena djela za koja se provodi redoviti kazneni postupak dijele se u dvijeskupine, s obzirom na to je li za kazneno djelo istraga obvezatna (za kaznena

djela za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora) ili fakultativna (zakaznena djela za koja se vodi redoviti kazneni postupak),o iz nadležnosti županijskoga suda

- istraga se može provesti i protiv poznatog i protiv nepoznatog počinitelja pa je zapokretanje istrage dovoljno da je postoje osnove sumnje da je počinjeno kaznenodjelo jer stupanj izvjesnosti postojanja određenih činjenica koje opravdavajupostojanje sumnje da je počinjeno kazneno djelo nije više legitimacijski uvjet zaprovođenje istrage

SVRHA ISTRAGE- u istrazi se prikupljaju dokazi i podaci potrebni da bi se moglo odlučiti hoće li sepodignuti optužnica ili obustaviti postupak, kao i dokazi za koje postoji opasnost da seneće moći ponoviti na raspravi ili bi njihovo izvođenje bilo otežano

NALOG ZA PROVOĐENJE ISTRAGE

- državni odvjetnik donosi nalog o provođenju istrage u roku od 90 dana od upisakaznene prijave u Upisnik kaznenih prijava- da bi okrivljenik i njegov branitelj te oštećenik mogu provjeriti je li državni

odvjetnik, na zakonom propisani način i u propisanim rokovima, poduzeo pojedineradnje imaju pravo neposrednog uvida u Upisnik kaznenih prijava nakon što suobaviješteni o donošenju naloga za provođenje istrage ili nakon što je okrivljenik primio pouku o pravima

FORMA I SADRŽAJ NALOGA ZA PROVOĐENJE ISTRAGE

- nalog za provođenje istrage mora sadržavatio opis djela iz kojeg proizlaze zakonska obilježja kaznenog djelao zakonski naziv kaznenoga djelao okolnosti iz kojih proizlaze osnove sumnjeo ime i prezime te osobne podatke osobe okrivljenika ako su poznatio kratko obrazloženje




- osim toga, u nalogu provođenja istrage, državni odvjetnik određujeo da se istraže određene okolnosti,o da se poduzmu pojedine radnje io da se o određenim pitanjima ispitaju određene osobe

KADA SE NALOG DOSTAVLJA OKRIVLJENIKU??

- nalog o provođenju istrage dostavlja se okrivljeniku u roku od 8 dana od dananjegova izdavanja zajedno sa poukom o pravima osim ako okrivljenik nije poznat- nalog za provođenje istrage, u pravilu, se okrivljeniku predaje odmah, a u trenutkupredaje naloga o istrazi okrivljenik ima sva prava obrane osim prava na razgledavanjespisa koje stječe tek nakon što je ispitan- iznimno, državni odvjetnik može odgoditi dostavu naloga o provođenju istrage domjesec dana ako bi se dostavom ugrozio život, tijelo ili imovina velikih razmjera

- u slučajevima da okrivljeniku nije dostavljen nalog, pouka o pravima mora se datipri poduzimanju prve dokazne radnje

- državni odvjetnik ne može odgoditi dostavu naloga o provođenju istrage ako jeprije izdavanja naloga o provođenju istrage:

o obavljena pretraga kod okrivljenikao došlo do privremenog oduzimanja predmeta,o došlo do prepoznavanja odnosno vještačenja,o došlo do uzimanja otisaka prstiju ili drugih dijelova tijelao okrivljenik ispitan

- istraga se ne vodi samo protiv poznatog, nego se vodi i protiv nepoznatog počinitelja- ako je počinitelj nepoznat, tijekom istrage prikupit će se svi potrebni podaci otome da se vidi postoji li zakonska osnova za podizanje optužnice protiv tog nepoznatog počinitelja, da se osiguraju dokazi koji se kasnije ne bi mogli provesti ili bito kasnije bilo otežano- ako počinitelj ne bude otkriven, tada državni odvjetnik prekida istragu- ako se naknadno utvrdi istovjetnost okrivljenika, državni odvjetnik dopunit ćenalog o provođenju istrage sa imenom i prezimenom i osobnim podacima okrivljenika

TKO PROVODI ISTRAGU PO ZKP '08

- istragu provodi državni odvjetnik, ali može nalogom provjeriti provođenjedokaznih radnji istražitelju koji je dužan postupati po nalogu državnog odvjetnika- državni odvjetnik poduzima ili nalaže radnje za koje smatra da su potrebne zauspješno vođenje postupka, ali prema potrebi obavit će i druge dokazne radnje koje stim stoje u svezi ili koje iz njih proističu

- istražitelj, prije poduzimanja dokazne radnje, ako to nije mogao učiniti prije njezinaobavljanja zbog potrebe žurnog postupanja, odmah nakon njezina obavljanja

izvješćuje državnog odvjetnika o poduzetoj radnji




- u složenim istražnim predmetima, osim istražitelja sudjeluju i državnoodvjetničkisavjetnici i stručni suradnici- oni mogu pripremati izvođenje pojedinih dokaznih radnji (primati izjave iprijedloge, a iznimno mogu i samostalno poduzeti pojedinu dokaznu radnju koju im jedržavni odvjetnik povjerio, no takvu radnju odnosno zapisnik o tako poduzetoj radnjidržavni odvjetnik mora konvalidirati u roku od 48h nakon njezina poduzimanja, uprotivnom ona neće imati nikakve dokazne snage za kazneni postupak)

- državni odvjetnik dužan je završiti istragu u roku od 6 mjeseci od donošenjanaloga o provođenju istrage- ako tako nije postupio, dužan je izvijestiti višeg državnog odvjetnika o razlozimazbog kojih istraga nije završena pa će onda viši državni odvjetnik poduzeti potrebnemjere da se istraga dovrši, npr. odrediti više zamjenika državnih odvjetnika za rad nakonkretnom predmetu i sl.- u složenim predmetima državni odvjetnik može taj rok produljiti za još 6 mjeseci,a u posebno teškim predmetima, glavni državni odvjetnik može, na prijedlog državnoga odvjetnika, rok završetka istrage produljiti za 12 mjeseci- postupanje tijekom istrage je tajno, a sve osobe koje saznaju za sadržaj postupovneradnje dužne su kao tajnu čuvati sve činjenice i podatke koje su tom prilikom saznale- okrivljenik nakon primitka naloga o provođenju istrage može državnomodvjetniku predložiti poduzimanje dokaznih radnji- ako državni odvjetnik prihvati prijedlog okrivljenika, provest će odgovarajućudokaznu radnju- ako se državni odvjetnik ne složi s prijedlogom okrivljenika, dostavlja prijedlog uroku od 8 dana sucu istrage i o tome pisano izvještava okrivljenika

- o tome prijedlogu odlučuje sudac istrage

PREKID ISTRAGE

- o prekidu istrage govorimo u onim slučajevima kada dolazi do zastoja upostupanju zbog nastupanja određenih smetnji koje sprečavaju njezino provođenje- razlikujemo obvezatni i fakultativni prekid istrage- državni odvjetnik mora prekinuti istragu ako je okrivljenik zbog zdravstvenihsmetnji nesposoban sudjelovati u postupovnim radnjama, ali ako se okrivljenik samstavio u stanje ili položaj zbog kojih nije sposoban sudjelovati u postupovnim

radnjama, istraga se neće prekinuti- isto tako, istraga se neće prekinuti kada se vodi postupak prema neubrojivimosobama- istraga se može prekinuti ako je okrivljenik u bijegu, nepoznat ili inače nijedostižan državnim tijelima- prije nego što se istraga prekine, moraju se prikupiti svi dokazi o kaznenom djelu ikrivnji okrivljenika do kojih se može doći- osim prekida istrage, razlikujemo i slučaj obustave istrage




OBUSTAVA ISTRAGE

- do obustave istrage dolazi kada nastupe određene smetnje trajnog karaktera- stoga je obustavom istrage postupak konačno završen osim u slučajevima u kojimase pravomoćno obustavljeni postupak može obnoviti

- državni odvjetnik nalogom obustavlja istraguo ako djelo koje se stavlja na teret okrivljeniku nije kazneno djelo za koje seprogoni po službenoj dužnostio ako postoje okolnosti koje isključuju krivnju okrivljenikao ako je nastupila zastara kaznenoga progona ili je djelo obuhvaćenoamnestijom ili pomilovanjem ili ako postoje druge okolnosti koje isključujukazneni progono ako nema dokaza da je okrivljenik počinio kazneno djelo

-

sudac istrage, kad odlučuje o nekom pitanju tijekom postupka (npr. kad odlučuje oproduljenju istražnog zatvora) i ustanovi da postoje razlozi za prekid ili obustavuistrage donosi rješenje kojim istragu prekida odnosno obustavlja- tako sudac istrage postupa kad provodi istragu na zahtjev oštećenika- državni odvjetnik završava istragu kad je stanje stvari u istrazi dovoljno razjašnjenoda se može podići optužnica ili kad postoji neka od osnova za obustavu istrage- prije nego što okonča istragu, državni odvjetnik mora ispitati okrivljenika ako tonije prije učinio te pribaviti osobne podatke o okrivljeniku, o prijašnjoj osuđivanosti, aprema potrebi i spise tih predmeta, a ako okrivljenik još izdržava kaznu ili neku drugusankciju podatke o njegovom ponašanju za vrijeme izdržavanja takve sankcije

- nakon završene istrage, državni odvjetnik dužan je u roku od 15 dana podignutioptužnicu ili obustaviti istragu → instrukcijski, monitorni rok - taj rok može viši državni odvjetnik produljiti na prijedlog državnog odvjetnika zajoš 15 dana, a u posebno složenim predmetima za još 2 mjeseca- ako niti nakon produljenja istrage, državni odvjetnik nije podignuo optužnicu,smatrat će se da je odustao od progona

OVLASTI SUCA ISTRAGE

o ima pravo obustaviti istragu,o provesti dokazno ročište,o odlučuje o pritvoru i istražnom zatvoru,o odlučuje o pojedinim dokaznim radnjama,o izdvaja nezakonite dokaze iz podnesene optužnice kao i druge službenezabilješke teo vodi istragu

- okrivljenik mora biti ispitan prije okončanja istrage i mora primiti pouku o pravima- ispitivanje provodi državni odvjetnik ili po njegovu nalogu istražitelj- prvo ispitivanje okrivljenika snima s audio-video uređajem




- pouka o pravima mora sadržavatio obavijest okrivljeniku za što se okrivljuje i koje su osnove sumnje protiv njega, ako prethodno nije primio nalog o provođenju istrageo da nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanjao da ima pravo na braniteljao da ima pravo razgledavanja, prepisivanja i presnimavanja spisa kaznenog predmeta, ali tek nakon što je ispitan

DOKAZNO ROČIŠTE

- dokazno ročište nova je ustanova hrvatskog kaznenog postupka koja je usmjerenana prethodno kontradiktorno prikupljanje dokaza koji će se upotrijebiti na raspravi- dokazno ročište uvijek se provodi na prijedlog državnog odvjetnika, oštećenikakao tužitelja ili okrivljenika

-

u određenim slučajevima ono je obvezno, a drugim podložno odluci suca istrage- ono je obvezatno u sljedeći slučajevima:o ako je potrebno ispitati svjedoka koji je dijete, maloljetna osoba, žrtva

kaznenog djela, kao i osobe koje zbog starosti i bolesti neće moći bitiprisutne na raspravi

o ako drugi svjedok neće moći biti prisutan na raspravio ako je svjedok izložen utjecaju koji dovodi u pitanje istinitost njegova iskazao ako se drugi dokazi neće moći kasnije izvesti

- ako sudac istrage prihvati prijedlog za provođenje dokaznog ročišta u roku od 48h

nalogom određuje vrijeme i mjesto održavanja dokaznog ročišta, poziva državnog odvjetnika, okrivljenika i njegova branitelja te oštećenika i druge osobe, određujepribavljanje predmeta i osiguranje provođenja rada- osobe koje sudjeluju na dokaznom ročištu mogu predložiti sucu istrage, da radirazrješenja stvari postavi određena pitanja svjedoku ili vještaku, a uz dopuštenje sucaistrage mogu im ta pitanja postavljati i neposredno




OPTUŽIVANJE (09.12.2010.)

Optuživanje je podizanje i iznošenje optužnice pred sud te njezino ispitivanje prijerasprave. Optuživanje čine podizanje optužnice i odgovor te postupak pred optužnim vijećem.Svrha optuživanja je zaštita okrivljenika od tereta rasprave (psihičkog, financijskog i

vremenskog).

Materija optuživanja je po ZKP '08 podijeljena u 8 odsjeka, a ispitivanje optuženika detaljno je uređeno u odnosu na kaznena djela za koja se provodi redoviti kazneni postupak, ali i zakaznena djela za koja se provodi skraćeni kazneni postupak za koja je propisano da se progonvrši po službenoj dužnosti.

Optužnica je zakonom propisani akt ovlaštenog tužitelja kojim se određenoj osobistavlja na teret određeno kazneno djelo, predlaže provođenje na progon pred sudom i izricanjekazne ili neke druge kaznenopravne sankcije.

PODIZANJE, SADRŽAJ I PREDAJA OPTUŽNICE (čl.341.)Optužnicu podiže državni odvjetnik nakon što je završena istraga ili nakon provođenja

dokaznih radnji, prije početka kaznenog postupka (kad istraga nije obvezatna). Razlikuju seoptužnica nakon provedene istrage i neposredna optužnica.

Prije podizanja optužnice osumnjičenik mora biti ispitan, osim ako je u optužnicipredloženo suđenje u odsutnosti (moguće ako nije moguće suđenje u stranoj državi nitiizručenje RH, a okrivljenik je u bijegu).

Ispitivanje osumnjičenika je uvijet koji osumnjičeniku omogućuje da se izjasni o

optužbi prije podizanja optužnice i u slučajevima u kojima istraga nije provedena.

Optužnica je strogo formalni akt.

SADRŽAJ OPTUŽNICE :1) Ime i prezime okrivljenika s njegovim osobnim podacima kao i podacima o

tome nalazi li se i otkada u istražnom zatvoru ili se nalazi na slobodi.Ako je prije podizanja optužnice pušten na slobodu, koliko je prije puštanja naslobodu proveo u istražnom zatvoru.

2) Opis djela iz kojeg proizlaze zakonska obilježja kaznenog djela, vrijeme i

mjesto počinjenja kaznenog djela, predmet na kojem je i sredstvo kojim jepočinjeno kazneno djelo te ostale okolnosti potrebne da se kazneno djelo štobolje odredi.

3) Zakonski naziv kaznenog djela s navođenjem odredaba Kaznenog zakona kojese na prijedlog tužitelja imaju primjeniti.

4) Dokazi na kojima se temelji optužnica.

5) Obrazloženje u kojem će se opisati stanje stvari.

U skraćenom postupku optužnica, uz sve gore navedene sastojke, sadrži i prijedlogvrste i mjere kaznenopravne sankcije.




Državni odvjetnik će uz optužnicu dostaviti i popis dokaza kojima raspolaže, a koje nenamjerava izvoditi pred sudom ako ukazuju na :

1) nedužnost2) manji stupanj krivnje3) predstavljaju olakotne okolnosti

Optužnica ne mora sadržavati, odnosno državni odvjetnik nije dužan obavijestitiokrivljenika o:

1) identitetu zaštićenog svjedoka,2) dokazima čije bi otkrivanje povrijedilo obvezu čuvanja isprava s oznakom

tajnosti.

Ako se okrivljenik nalazi na slobodi, u optužnici se može predložiti da se odredi istražnizatvor, a ako se nalazi u pritvoru ili istražnom zatvoru, može se predložiti da se pusti naslobodu.

Optužnica se dostavlja sucu istrage nadležnog suda u onoliko primjeraka koliko imaokrivljenika i branitelja i jedan primjerak za sud.Državni odvjetnik uz optužnicu dostavlja spis istrage, ako je provedena, te zapisnike oprovedenim dokaznim radnjama ako istraga nije provedena, ili su dokazne radnje provedeneprije pokretanja istrage.

Optužnica se u redovitom kaznenom postupku predaje sucu istrage, a u skraćenomkaznenom postupku sucu ili predsjedniku vijeća nadležnog općinskog suda.

POSTUPANJE SUCA PO OPTUŽNICI

Sudac istrage ispitat će bez odgode, a ako je okrivljenik lišen slobode, u roku od četrdeset iosam sati je li:1) optužnicu podnio ovlašteni tužitelj,2) optužnica podignuta nakon što su ispunjeni zakonski uvjeti (je li istraga

provedena, odnosno dopunjena),3) optužnica propisno sastavljena,4) se u spisu nalaze dokazi koji se po zakonu moraju izdvojiti iz spisa,5) optužnica podignuta u zakonskom roku

Nakon završene istrage državni odvjetnik je dužan u roku od petnaestdana podignuti optužnicu ili obustaviti istragu. Taj rok može višidržavni odvjetnik produljiti na prijedlog državnog odvjetnika najviše za

još petnaest dana, a u posebno složenim predmetima za još dvamjeseca.Ako je državni odvjetnik povukao optužnicu, sudac istrage će ispitati jeli podnio optužnicu u roku od 6 mjeseci od povlačenja.

Sudac istrage će rješenjem odbaciti optužnicu koju nije podnio ovlašteni tužitelj i koja je podignuta iako nisu ispunjeni zakonski uvjeti ili nakon proteka zakonskog roka. O žalbiprotiv rješenja suca istrage odlučuje viši sud.

Ako sudac istrage ustanovi da optužnica ima nedostatke u odnosu na sastojke, vratit će je tužitelju da u roku od tri dana ispravi nedostatke. Iz opravdanih razloga, na zahtjevtužitelja, sudac istrage može produljiti taj rok za daljnja tri dana, osim ako je okrivljenik lišenslobode.




Ako državni odvjetnik propusti taj rok, sudac istrage će izvijestiti višeg državnog odvjetnika.Protiv rješenja o vraćanju optužnice i rješenja o produljenju roka žalba nije dopuštena. Akooštećenik kao tužitelj propusti spomenuti rok, smatrat će se da je odustao od progona ipostupak će se obustaviti.

Ako sudac istrage ustanovi da u spisu postoje nezakoniti dokazi, donijet će rješenje onjihovu izdvajanju iz spisa. O žalbi protiv rješenja suca istrage odlučuje viši sud.

Propisno sastavljenu optužnicu sudac istrage dostavlja okrivljeniku koji je na slobodibez odgode, a ako je lišen slobode u roku od dvadeset četiri sata od okončanja ispitivanja.

Uz optužnicu sudac istrage obvezatno dostavlja okrivljeniku pouku o pravu na odgovor.Ako se optužnica odnosi na kazneno djelo za koje je predviđena kazna od preko 10 godinazatvora, optužnica se dostavlja i branitelju.

Okrivljenik ima pravo podnijeti pisani odgovor na optužnicu u roku od osam dana od

primitka optužnice. Odgovor na optužnicu može podnijeti i branitelj bez posebneokrivljenikove ovlasti, ali ne i protiv njegove volje. Okrivljenik se može odreći prava napodnošenje odgovora na optužnicu.

Optužnicu sa spisom istrage i odgovorom na optužnicu, ako je podnesen, sudac istragebez odgode dostavlja optužnom vijeću.

POSTUPAK PRED OPTUŽNIM VIJEĆEM

Po primitku optužnice predsjednik optužnog vijeća nalogom određuje dan, sat i mjestoodržavanja sjednice optužnog vijeća. Sjednica se održava u roku od petnaest dana ako je

okrivljenik u istražnom zatvoru, a dva mjeseca, ako je na slobodi.

U pravilu se optužno vijeće sastoji od 3 suca profesionalca.

Sjednica je obavezna u redovitom i skraćenom kaznenom postupku. U skraćenomkaznenom postupku u osnovi za sva kaznena djela za koja se progoni po službenoj dužnosti ćese održavati sjednica optužnog vijeća. Za kaznena djela za koja je predviđena novčana kaznaili kazna zatvora do 8 godina može se održati sjednica optužnog vijeća bez nazočnostistranaka.

Na sjednicu se pozivaju državni odvjetnik, oštećenik, okrivljenik i branitelj ako ga

ima. Pozvane osobe će predsjednik vijeća upozoriti da će se sjednica održati i u njihovojodsutnosti.

Okrivljenik će se u pozivu poučiti da će se sjednica optužnog vijeća i u slučajuobvezne obrane održati iako se branitelj nije odazvao.

Ako na sjednicu ne dođe supsidijarni tužitelj, iako je uredno pozvan, a ni njegovopunomoćenik, vijeće će rješenjem obustaviti postupak.

Sjednici optužnog vijeća mogu prisustvovati samo pozvane osobe.




SVRHA POSTUPKA PRED OPTUŽNIM VIJEĆEM

Predsjednik vijeća otvara sjednicu navođenjem optužnice o kojoj se raspravlja teprovjerava osobne podatke okrivljenika osim podataka o ranijoj osuđivanosti, a posebnoprovjerava je li okrivljenik primio i razumio pouku o pravima, a ako nije, naložit će državnomodvjetniku da dostavi okrivljeniku pouku o pravima.

Državni odvjetnik, ako je prisutan, ukratko iznosi rezultate prethodnih istraživanja idokaze na kojima se zasniva optužnica i koji opravdavaju njezino podizanje.

Okrivljenik i branitelj, ako su prisutni, mogu upozoriti na dokaze koji idu u koristokrivljenika (to su dokazi s popisa tužitelja koje on ne namjerava izvoditi kao i rezultatiistraživanja obrane), na moguće propuste u istrazi i na nezakonite dokaze.

Oštećenik ili njegov opunomoćenik mogu obrazložiti imovinskopravni zahtjev,upozoriti na dokaze o krivnji optuženika, te predložiti privremene mjere osiguranja

imovinskopravnog zahtjeva.Okrivljenik može dati izjavu da je kriv po svim ili nekim točkama optužbe.

Okrivljenik i branitelj moraju tužitelja upozoriti na obranu alibijem ili neubrojivošću.

Stranke mogu predložiti određivanje ili ukidanje istražnog zatvora. U tom se slučaju provodiročište o istražnom zatvoru (čl.129.st.2. – 5.)

Ako vijeće ustanovi da u spisu postoje dokazi koji se prema članku 86. ZKP-a(nezakoniti dokazi) imaju izdvojiti iz spisa, a to nije učinio sudac istrage, donijet će rješenje onjihovu izdvajanju iz spisa.

U drugim slučajevima postoji tzv. prethodno suđenje o zakonitosti dokaza.Ako vijeće posumnja u zakonitost pojedinog dokaza, a bez izvođenja dodatnihdokaza o tome ne može donijeti odluku, odgodit će ročište i odmah zakazati novo nakojem će izvesti dokaze važne za utvrđivanje činjenica o zakonitosti dokaza, tenajprije odlučiti o zakonitosti dokaza, a zatim donijeti odluku o optužnici.

ODLUČIVANJE O POTVRĐIVANJU OPTUŽNICE

Ako vijeće ustanovi da je optužnica osnovana, donijet će rješenje kojim potvrđujeoptužnicu.

Rješenje o potvrđ

ivanju optužnice dostavlja se strankama, branitelju i oštećeniku, a optužnicas tim rješenjem i spisima sudskoj pisarnici.

Vijeće će rješenjem obustaviti postupak u odnosu na sve ili pojedine točke optužnice akoustanovi da:

1) djelo koje je predmet optužbe nije kazneno djelo,2) postoje okolnosti koje isključuju okrivljenikovu krivnju,3) nema zahtjeva ovlaštenog tužitelja ili prijedloga, odnosno odobrenja ovlaštene

osobe, ako je to po zakonu potrebno, ili da postoje okolnosti koje isključujukazneni progon,

4) nema dovoljno dokaza da je okrivljenik osnovano sumnjiv za djelo koje je

predmet optužbe, odnosno da je proturječ je između prikupljenih dokaza očitotakvo da bi na raspravi izricanje osuđujuće presude bilo nemoguće.




U slučajevima kad nije vođena istraga, vijeće će rješenjem odbaciti optužnicu.

Ako vijeće ustanovi da u odnosu na cijelu optužnicu postoje nedostaci u prethodnompostupku ili da činjenični opis djela ne proizlazi iz ranije pribavljenih dokaza, ili da jepotrebno bolje razjašnjenje stvari, rješenjem vraća optužnicu tužitelju s navođenjem razloga iz

kojih nije potvrđena.

Ako vijeće nije potvrdilo optužnicu u cijelosti ili dijelu, državni odvjetnik je dužan uroku osam dana od dostave rješenja donijeti nalog za dopunu istrage ili poduzimanje dokazneradnje odnosno odustati od kaznenog progona.Na zahtjev državnog odvjetnika optužno vijeće može produljiti taj rok za daljnjih osam dana,ako je okrivljenik u istražnom zatvoru, a petnaest dana ako je na slobodi.

SASTAVLJANJE RASPRAVNOG SPISA

Odmah nakon potpunog ili djelomičnog potvrđivanja optužnice optužno vijeće, uz

sudjelovanje stranaka ako su prisutne, sastavlja raspravni spis.Raspravni spis uz optužnicu sadrži:

1) kaznenu prijavu,

2) imovinskopravni zahtjev oštećenika,

3) zapisnike, snimke i druge isprave o provedenim dokaznim radnjama prijepodizanja optužnice koji su važni za raspravu,

4) zapisnike o radnjama provedenim na dokaznom ročištu koji su važni za

raspravu,

5) isprave i zapisnike o dokaznim radnjama pribavljene putem međunarodnepravne pomoći,

6) izvadak iz kaznene evidencije i evidencije o drugim kažnjivim djelima,

7) predmete kojima je kazneno djelo počinjeno ili koji su nastali počinjenjemkaznenog djela ili naznaku gdje se nalaze,

8) zapisnik s ročišta za potvrđivanje optužnice,

9) odluke i podatke o mjerama osiguranja prisutnosti i drugim mjerama zaosiguranje tijeka postupka,

10) bilješke istraživanja obrane.

UPUĆIVANJE NA SUĐENJE

Stranke imaju pravo razgledati i prepisivati spis u pisarnici suda.

Rješenje vijeća o potvrđivanju optužnice s optužnicom i raspravnim spisom se bez odgode

dostavlja pisarnici suda.




Državni odvjetnik može povući optužnicu prije potvrđivanja. Ako to učini, možepodići novu, izmijenjenu u roku od 12 mjeseci od prvog povlačenja ako je podignuta zakazneno djelo za koje se vodi redoviti kazneni postupak, a 6 mjeseci ako je podignuta zakazneno djelo za koje se vodi skraćeni kazneni postupak.

PREGOVARANJE STRANAKA O KRIVNJI I SANKCIJIStranke mogu pregovarati o uvjetima priznavanja krivnje i sporazumijevanja o

sankciji. Okrivljenik tijekom pregovora o uvjetima priznavanja krivnje i sporazumijevanja osankciji mora imati branitelja.

Izjava sadrži:1) opis kaznenog djela koje je predmet optužbe,

2) izjavu okrivljenika o priznanju krivnje za to kazneno djelo,

3)

sporazum o vrsti i mjeri kazne ili druge sankcije odnosno mjere,4) sporazum o troškovima kaznenog postupka,

5) očitovanje okrivljenika o podnesenom imovinskopravnom zahtjevu,

6) potpis stranaka i branitelja.

Nakon što primi pisanu izjavu o sporazumu stranaka, vijeće će utvrditi da su strankesuglasne u odnosu na sadržaj zahtjeva i to unijeti u zapisnik.

Vijeće će, nakon toga odlučiti o prihvaćanju sporazuma. Ako prihvati sporazum,okrivljeniku će presudom izreći kaznu te drugu sankciju ili mjeru iz sporazuma (presudaistovjetna presudi kojom se optuženik proglašava krivim).

Vijeće neće prihvatiti sporazum stranaka ako s obzirom na okolnosti, njegovoprihvaćanje nije u skladu s odmjeravanjem kazne propisanim zakonom ili sporazum inače nijezakonit. Vijeće rješenjem protiv kojeg žalba nije dopuštena, odbija sporazum i nastavlja sispitivanjem optužnice.

Presuda se ne može pobijati žalbom zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji,oduzimanju imovinske koristi, troškovima kaznenog postupka i imovinskopravnim

zahtjevima.

Presuda se ne može pobijati žalbom zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenogčinjeničnog stanja, osim ako je optuženik za dokaze o isključenju protupravnosti i krivnjesaznao nakon donošenja presude.




8 DANA

OPTUŽIVANJE PO ZKP'08

OPTUŽNICA

+ ZAPISNICI ODOKAZNIMRADNJAMA

+ SPISISTRAGE

SUDAC ISTRAGEOKRIVLJENIKODGOVOR NA

OPTUŽBU

ISPITIVANJE FORMALNE ISPRAVNOSTIIZDVANANJE NEZAKONITIH DOKAZA

OPTUŽNO VIJEĆE

OKRIVLJENIKODRICANJEPRAVA NASJEDNICU

SJEDNICAKONTRADIKTORNOSTRAZOTKRIVANJE DOKAZAIZDVANANJE NEZAKONITIH

DOKAZA

OBUSTAVA ILIODBACIVANJE

VRAĆANJEOPTUŽNICEDRŽAVNOM

ODVJETNIKU

PRESUDA NETEMELJU

SPORAZUMASTRANAKA

RJEŠENJE O POTVRĐIVANJU OPTUŽNICE

SASTAVLJANJERASPRAVNOG SPISA

RASPRAVNI SUD




RASPRAVA I PRESUDA (14.12.2010.)

Dijelovi stadija rasprave:1) Pripreme za raspravu

a) Pripremno ročište

b) Određivanje rasprave2) Rasprava u užem smislu3) Donošenje i objavljivanje presude

PRIPREMNO ROČIŠTE

Zadaća priprema za raspravu i pripremnog ročišta je poduzimanje radnji koje imaju zazajednički cilj omogućiti neometano provođenje rasprave.

Svrha pripremnog ročišta je:1) otkrivanje dokaza koje će stranke izvesti na raspravi

2) predlaganje novih dokaza3) pribaljanje spisa iz predmeta4) preliminarno očitovanje okrivljenika o optužbi5) obrazlaganje dokaza koji će se izvesti na raspravi6) očitovanje protivne stranke

POSTUPAK NA PRIPREMNOM ROČIŠTU

Predsjednik vijeća, odmah nakon primitka optužnice i raspravnog spisa započinje pripreme zaraspravu.Pripreme za raspravu obuhvaćaju:

1)

održavanje pripremnog ročišta za raspravu,2) određivanje rasprave,3) donošenje drugih odluka koje se odnose na upravljanje postupkom

Pripremno ročište nije javno, a mogu mu prisustvovati samo pozvane osobe.

Pripremno ročište se provodi pred predsjednikom vijeća. Predsjednik vijeća određujepripremno ročište najkasnije u roku od mjesec dana ako je optuženik u istražnom zatvoru, adva mjeseca ako nije određen istražni zatvor, računajući od primitka potvrđene optužnice usudsku pisarnicu.

Pripremno ročište u pravilu je fakultativno, samo iznimno se obavezno provodi. Tako je kod kaznenih djela za koja je predviđena kazna dugotrajnog zatvora pripremno ročišteobvezno, a za sva ostala kaznena djela je fakultativno.

Ako u postupku za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora do petnaestgodina predsjednik vijeća s obzirom na navode u optužnici i prirodu predloženih dokazasmatra da nije potrebno održavanje pripremnog ročišta, donosi nalog kojim određuje raspravu.

Ako predsjednik vijeća ustanovi da u spisu postoje nezakoniti dokazi koji se imajuizdvojiti iz spisa, a to nije učinio sudac istrage ni optužno vijeće, donijet će rješenje o njihovuizdvajanju iz spisa te ih predati tajniku suda. Izdvojeni dokazi ne mogu se razgledati ni

upotrijebiti u kaznenom postupku.




Na pripremno ročište pozvat će se optuženik, njegov branitelj, tužitelj i oštećenik odnosnonjihovi zakonski zastupnici i opunomoćenici, a po potrebi i tumač.U pozivu za pripremno ročište stranke će biti upozorene da na pripremnom ročištu mogupredložiti nove dokaze koji mogu poslužiti za utvrđivanje činjenica, ako su za te dokazesaznale nakon potvrđivanja optužnice.

TIJEK PRIPREMNOG ROČIŠTA

Predsjednik vijeća otvara sjednicu navođenjem optužnice o kojoj se raspravlja teprovjerava osobne podatke okrivljenika osim podataka o ranijoj osuđivanosti, a posebnoprovjerava je li okrivljenik primio i razumio pouku o pravima, a ako nije, naložit će državnomodvjetniku da dostavi okrivljeniku pouku o pravima.

Državni odvjetnik izlaže dio optužnice iz kojeg proistječu zakonska obilježjakaznenog djela, zakonski naziv kaznenog djela i navodi dokaze koji potvrđuju optužnicu, amože predložiti izricanje određene vrste i mjere kaznenopravne sankcije.

Predsjednik vijeća uvjerit će se da je optuženik razumio optužnicu i pozvat će ga da seočituje o optužbi. Optuženik može ostati kod ranijeg očitovanja ili iznijeti novo očitovanje,posebno ako je naknadno saznao za dokaze u svezi djela i krivnje.Predsjednik vijeća pozvat će optuženika koji poriče optužbu da on ili njegov branitelj, točnoodrede koji dio optužnice poriču i iz kojih razloga.

Predsjednik vijeća pozvat će stranke i oštećenika da obrazlože dokazne prijedloge kojenamjeravaju izvesti na raspravi. Pri tome će predsjednik vijeća upozoriti stranke i oštećenikada se na raspravi neće izvesti oni dokazi za koje su znale ali ih, bez opravdanog razloga, nisuna pripremnom ročištu predložile.

Moguća je i obustava postupka. Predsjednik vijeća obustavit će rješenjem kazneni postupak idostaviti rješenje strankama i oštećeniku:

1) ako je tužitelj odustao od optužbe,2) ako je nesporno utvrđeno postojanje smetnji za nastavak postupka:

a) ako je postupak vođen bez zahtjeva ovlaštenog tužitelja,

b) ako nije bilo potrebnog prijedloga za progon ili odobrenja zaprogon ili ako je ovlaštena osoba, odnosno državno tijelo odustalo odprijedloga, odnosno odobrenja,

c) ako je optuženik za isto djelo već pravomoćno osuđen,oslobođen optužbe ili je postupak protiv njega rješenjem pravomoćnoobustavljen,

d) ako je optuženik oprostom, odnosno pomilovanjem oslobođenkaznenog progona ili se kazneni progon ne može poduzeti zbog zastare,ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju kazneni progon.

Predsjednik vijeća prije završetka pripremnog ročišta, nalogom određuje vrijeme imjesto održavanja rasprave te koji će se svjedoci i vještaci pozvati na raspravu, kao ipribavljanje drugih dokaza.




Predsjednik vijeća određuje pripremno ročište najkasnije u roku od mjesec dana ako jeoptuženik u istražnom zatvoru, a dva mjeseca ako nije određen istražni zatvor, računajući odprimitka potvrđene optužnice u sudsku pisarnicu.Ako pripremno ročište nije održano, predsjednik vijeća odredit će raspravu najkasnije u rokuod dva mjeseca od zaprimanja potvrđene optužnice te vrijeme i mjesto održavanja rasprave,

koji će se svjedoci i vještaci pozvati na raspravu, kao i pribavljanje drugih dokaza.

Ako se očekuje da će rasprava dulje trajati, na zahtjev predsjednika vijeća, predsjedniksuda će odrediti jednog ili dva suca, odnosno suca porotnika (dopunski sudac ili dopunskisudac porotnik) da budu na raspravi, kako bi zamijenili članove vijeća u slučaju njihovespriječenosti.

RASPRAVA

Rasprava je glavni stadij kaznenog postupka. Ona je javna i njoj mogu biti prisutneunaprijed neodređene punoljetne osobe (POGLEDAJ PREDAVANJE KOJE SE ODNOSI

NA NAČELA O VOĐENJU POSTUPKA !!!).

PRETPOSTAVKE ZA ODRŽAVANJE RASPRAVE

Pretpostavke za održavanje rasprave se sastoje u tome da se određuju uvjeti kojimoraju biti ispunjeni da bi se rasprava mogla uredno provesti, odnosno sastoje se u tome da seosigura prisutnost određenih osoba čija je nazočnost nužna za uspješno provođenje rasprave.

Predsjednik vijeća otvara zasjedanje, objavljuje sastav vijeća i predmet rasprave teutvrđuje jesu li došle sve pozvane osobe, pa ako nisu, provjerava jesu li im pozivi dostavljenii jesu li svoj izostanak opravdale.

Pod pojmom objavljivanje predmeta rasprave podrazumijevamo objavljivanje glavnogpredmeta kaznenog postupka uz navođenje imena i prezimena optuženika.

Ako na raspravu, koja je određena na temelju optužnice državnog odvjetnika, ne dođedržavni odvjetnik ili osoba koja ga zamjenjuje, rasprava će se odgoditi. O razlozima odgodeobavijestit će se viši državni odvjetnik.

Ako na raspravu ne dođe oštećenik kao tužitelj ili privatni tužitelj, iako su urednopozvani, a ni njihov opunomoćenik, vijeće će rješenjem obustaviti postupak.

Ako je optuženik uredno pozvan, a ne dođe na raspravu niti svoj izostanak opravda,

predsjednik vijeća će naložiti da se prisilno dovede. Ako se dovođenje ne bi moglo odmahobaviti, predsjednik vijeća će odlučiti da se rasprava odgodi i naložiti da se optuženik naiduću raspravu prisilno dovede.Prisutnost optuženika na raspravi jedno je od osnovnih prava optuženika i jamstvo zaostvarivanje drugih prava obrane pa je, s obzirom na mogućnost suđenja u odsutnosti, strogoograničeno i moguće samo u slučajevima propisanim zakonom.

SUĐENJE U ODSUTNOSTI

Optuženiku se može suditi u odsutnosti (u redovitom kaznenom postupku) samo akopostoje osobito važni razlozi da mu se sudi, a:

1)

nije moguće su

đenje u stranoj državi,2) nije moguće izručenje,




3) optuženik je u bijegu.

Ako postoje uvjeti za odgodu rasprave zbog nedolaska optuženika ili zbog njegoveraspravne nesposobnosti, odnosno zbog odsutnosti branitelja, sud pred kojim se ima održatirasprava može odlučiti da se rasprava održi ako bi se prema dokazima koji se nalaze u spisimaočito morala donijeti presuda kojom se optužba odbija.

Ako se optuženik sam stavio u položaj ili stanje uslijed kojeg nije mogao sudjelovatina raspravi, održat će se rasprava u njegovoj odsutnosti.

Ako se postupak vodi za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora do dvanaestgodina, a optuženik koji je uredno pozvan nije pristupio, ili mu se poziv ne može uručiti jer jepromijenio adresu, a o tome nije obavijestio sud ili očigledno izbjegava poziv, sud možeodlučiti da se rasprava provede u odsutnosti optuženika ako je optuženik bio prethodnoupozoren da mu se može suditi u odsutnosti i ako se očitovao o optužnici u prisutnosti

branitelja.Ako svjedok ili vještak pozvan od suda, unatoč urednom pozivu neopravdano izostane

s rasprave, predsjednik vijeća će naložiti da se na iduću raspravu prisilno dovede i kaznitisvjedoka novčanom kaznom do 50.000,00 kuna.

ODGODA I PREKID RASPRAVE

Odgoda i prekid rasprave razlikuju se u osnovi po tome kako zakonodavac uzima dasu utjecali na kontinuitet rasprave.U slučaju prekida, kontinuitet postoji i pored zastoja s radnjama rasprave, a u slučaju odgodekontinuitet postoji samo u određenim, zakonom predviđenim slučajevima.

Prekid je kratkotrajan zastoj u odvijanju rasprave (koja se nastavlja). Predsjednikvijeća može prekinuti raspravu radi odmora, ili zbog proteka radnog vremena, ili radi toga dase u kratkom vremenu osiguraju određeni dokazi, ili radi pripremanja optužbe ili obrane.Prekinuta rasprava nastavlja se uvijek pred istim vijećem.

Ako se rasprava ne može nastaviti pred istim vijećem ili ako je prekid rasprave trajaodulje od petnaest dana, rasprava mora iznova početi i svi se dokazi moraju ponovno izvestiako se rasprava drži pred drugim predsjednikom vijeća. Isto vrijedi i u slučaju ako je odgodatrajala dulje od tri mjeseca.

Raspravaće se odgoditi rješenjem vije

ća ako se u tijeku rasprave utvrdi da jeoptuženik raspravno nesposoban ili ako postoje druge smetnje da se rasprava uspješno

provede, odnosno ako treba pribaviti nove dokaze.

Rasprava koja je odgođena mora iznova započeti ako se izmijenio sastav vijeća.

POČETAK RASPRAVE I UVODNI GOVORI STRANAKA

Kad je predsjednik vijeća neposredno prije početka rasprave utvrdio da su na raspravudošle sve pozvane osobe, ili kad je vijeće odlučilo da se rasprava održi u odsutnosti neke odpozvanih osoba, pozvat će predsjednik vijeća optuženika i od njega uzeti osobne podatke,osim podataka o prijašnjoj osuđivanosti, da bi se uvjerio u njegovu istovjetnost.




Predsjednik vijeća će utvrditi je li optuženik primio i razumio pisanu pouku o pravima.Ako optuženik nije primio pouku o pravima, predsjednik vijeća naložit će državnomodvjetniku da dostavi okrivljeniku pisanu pouku o pravima, a ako je pouku primio ali ju nijerazumio, poučit će ga na prikladan način o njegovim pravima.

Nakon što se utvrdi optuženikova istovjetnost, predsjednik vijeća uputit će svjedoke ivještake na mjesto koje je za njih određeno, gdje će pričekati dok ne budu pozvani radiispitivanja.

Rasprava započinje čitanjem optužnice, koju čita državni odvjetnik (redoviti kaznenipostupak).

Nakon što je optužnica pročitana, oštećenik može obrazložiti svoj imovinskopravnizahtjev. Ako oštećenik nije prisutan, a postavio je imovinskopravni zahtjev, predsjednikvijeća pročitat će taj zahtjev.Nakon toga, predsjednik vijeća upitat će optuženika je li razumio optužbu. Ako se predsjednik

vijeća uvjeri da optuženik nije razumio optužbu, ponovno će mu izložiti njezin sadržaj nanačin na koji je optuženik može najlakše razumjeti.

Nakon toga predsjednik vijeća objavit će kakvo je očitovanje o optužbi iimovinskopravnom zahtjevu optuženik ranije iznio.Očitovanje o optužbi je poseban vid iskaza koji ne smijemo miješati s ispitivanjemoptuženika. Sadržaj koji optuženk iznosi očitovanjem o optužbi zakonodavac označava kaoizjavu o osnovanosti optužbe. To je osnovno i polazno sredstvo optuženikove obrane kojezakon postavlja kao ravnotežu optužbi.

Optuženika koji se očitovao da se u odnosu na sve točke optužbe smatra krivim,predsjednik vijeća uputit će da može odmah iskazivati o svim okolnostima koje ga terete iiznijeti sve činjenice koje mu idu u korist te se prelazi na ispitivanje optuženika.

Izjava optuženika ne oslobađa sud dužnosti da izvodi i druge dokaze. Ako jeoptuženikovo priznanje na raspravi potpuno i sukladno prije pribavljenim dokazima, sud će udokaznom postupku izvesti samo one dokaze koji se odnose na odluku o kazni i drugojsankciji.

Optuženik će u slobodnom izlaganju iznijeti svoj iskaz, nakon čega mu se mogupostavljati pitanja. Pitanja prvi postavlja branitelj, a zatim tužitelj. Nakon njih predsjednik

vijeća i

članovi vije

ća mogu postavljati pitanja optuženiku radi otklanjanja praznina,proturječnosti i nejasnoća u iskazu. Oštećenik, njegov zakonski zastupnik ili opunomoćenik,

suoptuženici i vještaci mogu neposredno postavljati pitanja optuženiku uz odobrenjepredsjednika vijeća.

Ako se optuženik očituje da se u odnosu na sve ili pojedine točke optužbe ne smatrakrivim, ispitat će se na završetku dokaznog postupka, osim ako on drukčije ne zahtijeva.

Ako se optuženik brani šutnjom, sud će uzeti da se izjasnnio kako se ne smatra krivim.

Nakon očitovanja optuženika o optužnici i imovinskopravnom zahtjevu predsjednik

vijeća poziva stranke da održe uvodne govore. Prvo govori tužitelj, a nakon njega branitelj,




odnosno optuženik. Oštećenik može nakon govora tužitelja iznijeti i obrazložitiimovinskopravni zahtjev.

U svojim govorima stranke mogu iznijeti koje odlučne činjenice namjeravajudokazivati, izložiti dokaze koje će izvesti, odrediti pravna pitanja o kojima će raspravljati

odnosno koje sporne činjenice zahtijevaju razjašnjenje potrebno da bi se utvrdilo činjeničnostanje važno za odluku.

U uvodnom govoru tužitelj ne smije iznositi činjenice ranije osuđivanosti optuženika.Stranka se u uvodnom govoru ne može izjašnjavati o navodima i ponuđenim dokazimaprotivne stranke.

DOKAZNI POSTUPAK

Dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilnopresuđenje.

Stranke imaju pravo pozivati svjedoke i vještake te izvoditi dokaze. Vijeće možeodlučiti da se izvedu dokazi koji nisu predloženi ili od kojih je predlagatelj odustao samo akosmatra da ti dokazi upućuju na postojanje razloga isključenja protupravnosti ili krivnje ili načinjenicu o kojoj ovisi odluka o kaznenopravnim sankcijama.Time je u ZKP '08 iznimno zadržana inkvizitorna maksima.

Dokazi se na raspravi izvode sljedećim redom:1) dokazi optužbe,2) dokazi obrane,3) dokazi optužbe kojima se pobijaju navodi obrane,

4) dokazi obrane kao odgovor na pobijanje,5) dokazi suda,6) dokazi o činjenicama odlučnim za izricanje kaznenopravne sankcije.

Svjedoka i vještaka najprije ispituje stranka koja ga je predložila (glavno ispitivanje),zatim protivna stranka (unakrsno ispitivanje) nakon čega svjedoka i vještaka može ponovnoispitati stranka koja ga je pozvala (dodatno ispitivanje).

Svjedoka i vještaka o okolnostima o kojima je pozvan radi svjedočenja odnosnovještačenja ispituje stranka koja ga je pozvala. Pitanja protivne stranke svjedoku i vještakuograničavaju se i odnose samo na okolnosti o kojima je svjedok iskazao tijekom izravnog

ispitivanja. Pitanja na dodatnom ispitivanju mogu se odnositi samo na pitanja postavljenatijekom unakrsnog ispitivanja.

Pitanja koja navode na odgovor koji se želi čuti (sugestivna pitanja) ne mogu sepostavljati pri izravnom ispitivanju, osim u slučaju potrebe razjašnjenja iskaza svjedoka ilivještaka. Sugestivna pitanja dopuštena su prilikom unakrsnog ispitivanja. Kad stranka pozovesvjedoka ili vještaka suprotne stranke ili kada svjedok ili vještak izbjegava odgovor, sud možedopustiti postavljanje sugestivnih pitanja.

Kad se dokaz izvodi na temelju odluke suda, ispitivanje svjedoka i vjsštaka provodinajprije sud, zatim tužitelj, onda žrtva ili oštećenik ako su prisutni te na kraju optuženik.




Predsjednik vijeća će upozoriti svjedoke i vještake na dužnost iznošenja svega što im je o predmetu poznato i upozoriti da je lažno iskazivanje kazneno djelo.

REDOSLJED ISPITIVANJA OPTUŽENIKA (čl.416.st.2. i čl.434.st.2.)

Prije ispitivanja optuženika, koji se ispituje na kraju dokaznog postupka, predsjednikvijeća će upitati stranke i oštećenika imaju li prijedlog za dopunu dokaznog postupkadokazima za koje su saznali naknadno. Ako nitko nema takav prijedlog, pristupa se ispitivanjuoptuženika.

Optuženika prvi ispituje branitelj, a zatim tužitelj te oštećenik. Predsjednik vijećamože u svakom trenutku radi razjašnjenja nejasnoća postaviti pitanje optuženiku.

Kad optuženik pri ispitivanju odstupi od svojega prijašnjeg iskaza danog tijekomdokazne radnje ili ranije rasprave, predsjednik vijeća upozorit će ga na odstupanje i upitati ga

zašto sada iskazuje drukčije, a po potrebi, pro

čitat

će se njegov prijašnji iskaz ili dio togiskaza.

Optuženik se može u tijeku rasprave dogovarati s braniteljem, ali o tome kako ćeodgovarati na postavljeno pitanje ne može se savjetovati ni s braniteljem niti s kim drugim.

Oštećenik, njegov zakonski zastupnik, opunomoćenici, vještak i suokrivljenik moguoptuženika ispitati neposredno, ali samo uz odobrenje predsjednika vijeća.

ODBIJANJE DOKAZNOG PRIJEDLOGA (čl.421.st.2.)

Predsjednik vijeća će odbiti izvođenje dokaza:1) za koje su stranke znale do potvrđivanja optužnice ili okončanja pripremnog

ročišta, ali ih bez opravdanog razloga nisu predložile (prekluzija),

2) ako je nezakonit ili se odnosi na činjenicu koja se po zakonu ne možedokazivati (nedopušteni prijedlog),

3) ako činjenica koju bi izvođenjem dokaza trebalo utvrditi nije važna zaodlučivanje, odnosno ako ne postoji povezanost između činjenice koju strankaželi utvrditi i odlučnih činjenica ili se ta povezanost zbog pravnih razloga nemože ustanoviti (nevažni prijedlog),

4) ako postoje razlozi za sumnju da se s dokazom neka važna činjenica uopće nebi mogla utvrditi ili bi se to moglo učiniti sa velikim poteškoćama,(neprikladni prijedlog),

5) ako je predloženo izvođenje dokaza očigledno usmjereno na znatnoodugovlačenje postupka (prijedlog koji odugovlači postupak).

Nakon ispitivanja optuženika, stranke mogu predložiti dokaze za dopunu dokaznogpostupka, ako za postojanje tih dokaza, do ispitivanja optuženika, nisu znale.

Ako nije predloženo izvođenje dokaza, ili vijeće odbije dokazni prijedlog, predsjednikvijeća će objaviti da je dokazni postupak završen i prelazi se na završne govore stranaka.




ZAVRŠNI GOVORI STRANAKA

Nakon završenoga dokaznog postupka predsjednik vijeća daje riječ strankama. Prvogovori tužitelj, zatim oštećenik, branitelj, pa optuženik.

Tužitelj će u svojem govoru iznijeti svoju ocjenu dokaza izvedenih na raspravi, nakontoga će izložiti svoje zaključke o činjenicama važnim za odluku te staviti i obrazložiti svojprijedlog o krivnji optuženika.

Oštećenik ili njegov opunomoćenik mogu u svojem govoru obrazložitiimovinskopravni zahtjev i upozoriti na dokaze o krivnji optuženika.

Branitelj ili sam optuženik izložit će u svojem govoru obranu i mogu se osvrnuti nanavode tužitelja i oštećenika.

Poslije branitelja optuženik ima pravo sam govoriti, očitovati se o tome prihvaća liobranu branitelja i dopuniti je.

Tužitelj i oštećenik imaju pravo odgovoriti na obranu, a branitelj, odnosno optuženik

osvrnuti se na te odgovore.Posljednju riječ ima optuženik.

Predsjednik vijeća može, nakon prethodnog upozorenja, prekinuti osobu kojaprekorači odobreno vrijeme govora ili u svojem govoru vrijeđa javni red i moral ili vrijeđadrugoga ili se upušta u ponavljanja ili izlaganja koja očito nemaju veze s predmetom.

Nakon završnih govora predsjednik vijeća dužan je upitati želi li još tko što izjaviti, tezaključiti raspravu.

Ako sud, nakon vijećanja i glasovanja utvrdi da postoje zakonski uvjeti, izriče presudu.




TIJEK RASPRAVE

OTVARANJE ZASJEDANJA (čl.400.)

UTVRĐIVANJE ISTOVJETNOSTI OPTUŽENIKA; POUKA O PRAVIMA (čl.413.)

ČITANJE OPTUŽNOG AKTA (čl.415.) ;PROCESNI POČETAK RASPRAVE

OČITOVANJE O OSNOVANOSTI OPTUŽBE (čl.415.st.3.)

SMATRA SEKRIVIM (čl.416.st.1.)

NE SMATRA SEKRIVIM (čl.416.st.5.)

UVODNI GOVORI (čl.417.)

DOKAZNI POSTUPAK (čl.418. – 440.)

ISPITIVANJE OPTUŽENIKA(čl.416.st.2.)

RED IZVOĐENJA DOKAZA (čl.419.st.2t)

ISPITIVANJE SVJEDOKA I VJEŠTAKA (čl.420.)

ISPITIVANJEOPTUŽENIKA (čl.434.st.3.)

ZAVRŠNI GOVORI STRANAKA (čl.443. – 447.)

IZMJENA IPROŠIRENJE

OPTUŽBE




PRESUDA (16.& 21.12.2010.)

Vrste presuda:a) Odbijajućab) Osuđujuća

c) Oslobađajućad) Utvrđujuća

Nakon što je sud izrekao presudu, predsjednik vijeća odmah će presudu objaviti. Akosud ne može nakon rasprave istog dana izreći ili objaviti presudu, odgodit će objavu presudenajviše za tri radna dana i odrediti vrijeme i mjesto objave presude.

Predsjednik vijeća će u prisutnosti stranaka, njihovih zakonskih zastupnika,opunomoćenika i branitelja javno pročitati izreku presude.

Presuda je vrsta zaključne odluke koju donosi sud i to u pravilu od započinjanjarasprave do okončanja kaznenog postupka.

VRSTE PRESUDA:

Postoje tri osnovne vrste:a) Presuda kojom se optužba odbija (formalna presuda)

b) Oslobađajuća presuda

c) Presuda kojom se optuženik proglašava krivim i osuđuje (kondemnatorna)

Presudu kojom se optužba odbija (formalnu presudu) sud donosi ukoliko u tijeku

postupka ustanovi da ne postoje procesne pretpostavke za meritorno odlučivanje.

Presudu kojom se optužba odbija sud donosi:

1) Ako za suđenje nije stvarno nadležan

2) Ako je postupak vođen bez zahtjeva ovlaštenog tužitelja

3) Ako je tužitelj tjekom rasprave odustao od optužbe4) Ako nije bilo potrebnog prijedloga za progon

5) Ako je ovlaštena osoba (državno tijelo) odustalo od prijedloga ili odobrenja

6) Ako je optuženik za isto kazneno djelo pravomoćno osuđen ili oslobođen optužbe ili je

postupak rješenjem pravomoćno obustavljen

7) Ako je optuženik oprostom odnosno pomilovanjem oslobođen kaznenog progon ili sekazneni progon ne može poduzeti jer je nastupila zastara

Oslobađajuću presudu sud donosi:

a) Ako djelo za koje se optuženik optužuje nije kazneno djelo

b) Ako ima okolnosti koje isključuju krivnju

c) Ako nije dokazano da optuženik nije počinio djelo za koje se optužuje

. Presudu kojom se optuženik proglašava krivim i osuđuje (kondemnatornu) sud donosiako nedvojbeno utvrdi da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen.




Svaka presuda mora nužno sadržavati:a) Uvodb) Izrekuc) Obrazloženjed) Uputu o pravu na žalbu

PRAVNI LIJEKOVI

Pravni lijekovi su procesne radnje ovlaštene osobe kojima one pobijaju odluke suda ukaznenom postupku (presude i rješenja) te predlažu da se te odluke ukinu ili preinače drugom,za njih povoljnijom, sudskom odlukom.Pravna sredstva su sva procesnim pravom propisana sredstva kojima procesni sudionici mogupostići izmjenu određene, za njih nepovoljne procesne situacije. Pravna sredstva su i pravnilijekovi ali i prigovor protiv kaznenog naloga i molba za povrat u prijašnje stanje.

U teoriji pravni lijekovi se dijele na:1) Redovni pravni lijekovi (remedium ordinarium)

- Žalba (protiv presude odnosno rješenja)

2) Izvanredni (remedium extraordinarium)- Zahtjev za obnovom kaznenog postupka- Zahtjev za zaštitu zakona- Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude

ŽALBA

Žalba je temeljno ljudsko pravo.

Čl. 8. Opća deklaracija o pravima čovjeka UN' Svako ima pravo na djelotvorna pravna sredstva putem nadležnih nacionalnih sudova zbogdjela kojima se krše osnovna prava koja su mu podijeljena u ustavu ili zakonu.'

Čl. 13. EKLJP

' Pravo na djelotvorni pravni lijek

Svako č ija su prava i slobode, priznata ovom konvencijom, narušena ima pravo na pravni

lijek pred nacionalnim vlastima, č ak i onda kada su povredu ovih prava i slobodauč inile osobe u vršenju svoje službene dužnosti.'

Čl. 14. st. 5. MPGPP' Svatko tko je proglašen krivim za kazneno djelo ima pravo tražiti da odluku o njegovojkrivnji i kazni preispita viši sud u skladu sa zakonom.'

Čl. 18. st. 1. Ustav RH' Jamč i se pravo na žalbu protiv pojedinač nih pravnih akata donesenih u postupku prvogstupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom.'




SVOJSTVA ŽALBE

Žalba je REDOVAN pravni lijek jer se podnosi protiv pravomoćne sudske odluke.

Žalba je POTPUN pravni lijek jer se može izjaviti zbog svih osnova zbog kojih se presuda

može pobijati žalbom.

Pravni lijek može biti:

DEVOLUTIVAN pravni lijek

- pripada u one pravne lijekove o kojima odlučuje viši sud.

REMONSTRATIVNI pravni lijek

- oni o kojima odlučuje isti sud koji je donio odluku koja se pobijapravnim lijekom.

SUSPENZIVNI pravni lijek

- oni koji odgađaju izvršenje odluke protiv koje su izjavljeni.

NESUSPENZIVNI pravni lijek

- oni koji ne odgađaju izvršenje odluke protiv koje su izjavljeni.

DVOSTRANI pravni lijek

- oni kod kojih sud prije donošenja svoje odluke mora pružitimogućnost i protivnoj stranci da se izjasni o navodima podnositelja

pravnog lijeka.JEDNOSTRANI pravni lijek

- ako se ta mogućnost ne mora pružiti.

ROK ZA PODNOŠENJE ŽALBE

Osnovne značajke žalbe su da je ona potpun, devolutivan, dvostran i suspenzivanpravni lijek.

Rok za podnošenje žalbe iznosi 15 dana od dana dostave prijepisa presude i taj rok jeprekluzivan, a iznimno po ZKP'08 taj rok se može produljiti za još 15 dana ako se radi o

kaznenom djelu za koje je izrečena kazna dugotrajnog zatvora, ali stranke moraju odmahnakon objave presude zahtjevati takvo produljenje.

Ako je presuda dostavljena optuženiku i branitelju, ali u različite dane, rok se računa odkasnije dostave.

U skraćenom kaznenom postupku rok za žalbu je 8 dana.

OVLAŠTENICI NA PODNOŠENJE ŽALBE

1) Tužitelj2) Optuženik

3)

Branitelj4) Oštečenik




Državni odvjetnik može podnjeti žalbu i na štetu i u korist optuženika, a oštečenikmože podnjeti žalbu zbog odluke suda o troškovima kaznenog postupka a po ZKP '08 i zbogodluke suda o imovinskopravnom zahtjevu, ali ako je državni odvjetnik preuzeo kazneniprogon od supsidijarnog tužitelja, tada oštečenik može podnjeti žalbu zbog svih osnova zbogkojih se presuda može pobijati žalbom.

U korist optuženika žalbu mogu podnijeti i njegov bračni i izvanbračni drug, rođak uuspravnoj liniji, zakonski zastupnik, posvojitelj, posvojenik, brat, sestra i hranitelj.Te osobe ne mogu podnijeti žalbu protiv volje okrivljenika. Međutim, ako je izrečena kaznadugotrajnog zatvora branitelj može podnijeti žalbu i protiv volje okrivljenika.

Optuženik se može odreći svog prava na podnošenje žalbe samo nakon što mu jepresuda dostavljena. On se može i prije toga odreći prava na žalbu pod uvjetom da su setužitelj i oštečeik odrekli svog prava na žalbu, osim ako bi optuženik u presudi imao izrečenukaznu oduzimanja slobode.

Optuženik može odustati od podnesene žalbe do donošenja drugostupanjske odluke.On može odustati od ponesene žalbe koju je u njegovu korist podnio bračni drug ili dr. osobe.Odustanak od podnesene žalbe ili odricanje od žalbe su neopozive procesne radnje. (žalba sene može ponovno podnijeti).

SASTOJCI ŽALBE

Žalba treba sadržavati:

1) oznaku presude protiv koje se podnosi,

2) osnove za pobijanje presude (članak 467.),3) obrazloženje žalbe,

4) prijedlog da se pobijana presuda potpuno ili djelomično ukine ili preinači,

5) potpis osobe koja podnosi žalbu.

U slučaju da je žalbu podnio okrivljenik koji nema obranitelja ili privatni tužitelj odnosnooštečenik koji nema opunomoćenika, sud će pozvat žalitelja da dopuni žalbu a ako se žaliteljne odazove sud će žalbu odbaciti.

Ako se radi o podnesenoj žalbi od strane oštečenika, supsidijarnog ili privatnog tužitelja kojiima opunomoćenika ili o d strane državnog odvjetnika a žalba ne sadrži propisane podatke,sud će žalbu odbaciti.

U oba slučaja kada žalba nema propisane sastojke a ipak se može zaključiti na koji diopresude se žalba odnosi takva žalba bit će dostavljena drugostupanjskom sudu. U žalbi se nemogu iznositi nove činjenice i dokazi ako je žalitelj za njih saznao nakon završetka rasprave,osim ako se radi o činjenicama i dokazima koji predstavljaju razloge isključenja krivnje iliprotupravnosti a okrivljenik za te činjenice nije znao ranije.




ŽALBENE OSNOVE

Pogreške što ih može počiniti prvostupanjski sud u presudi ili na raspravi ZKP klasificira naslijedeći način:

1. Bitne povrede odredaba kaznenog postupka2. Povrede kaznenog zakona3. Pogrešno ili nepotupuno utvrđeno činjenično stanje4. Odluke o kaznenim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, troškovima kaznenog

postupka, imovinskopravnim zahtjevima, odluka o objavi presude u sredstvima javnogpriopćavanja

1. BITNA POVREDA ODREDABA KAZNENOG POSTUPKA

RELATIVNO BITNE POVREDE ODREDABA KAZNENOG POSTUPKA

Relativno bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji ako su ispunjena 2 uvjeta:1. Da sud pri pripremanju rasprave ili tjekom rasprave ili pri donošenju presude nije

primjenio ili je nepravilno primjenio koju odredbu ZKP-a, različitu od apsolutnobitnih povreda ili je na raspravi povrijedio pravo obrane

2. Da je spomenuta povreda utjecala ili je mogla utjecati na presudu

Kod relativno bitnih povreda odredaba kaznenog postupka nije dostatno da viši sud kojiodlučuje povodom žalbe utvrdi da takva povreda postoji nego je pored toga potrebno da sudsmatra kako je ona utjecala ili je mogla utjecati na pravilnost presude. Samo ako ustanovidodatni uvjet on može postupiti po zakonu (ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti nasuđenje prvostupanjskom sudu).

APSULOTNO BITNE POVREDE ODREDABA KAZNENOG POSTUPKAApsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka jesu one za koje već po samom

zakonu postoji neoboriva pretpostavka da su utjecale na pravilnost presude te su stoga uvijekbitne kad god je utvrđeno njihovo postojanje.

Ako viši sud u postupku povodom žalbe ustanovi da je prvostupanjski sud počinioapsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka on mora rješenjem ukinutiprvostupanjsku presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a premastanju stvari drugostupanjski sud u pogledu određenih apsolutno bitnih povreda može donijetipresudu kojom se prvostupanjska presuda preinačuje.

Viši sud nakon što je ustanovio da postoji apsolutno bitna povreda ne utvrđuje je li onau konkretnom slučaju utjecala ili mogla utjecati na pravilnost presude jer je sam zakonodavacodredio da je za povreda uvijek bitna. Apsolutno bitne povrede mogu biti počinjene u tijekusame rasprave, pri donošenju presude ili u samoj presudi.

APSOLUTNO BITNA POVREDA ODREDABA KAZNENOG POSTUPKA POSTOJI:

1) Ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju presude sudjelovo sudac ilisudac porotnik koji nije sudelovao na raspravi, ili je pravomoćnom odlukom izuzet od suđ enja.

U tom slučaju drugostupanjski sud mora po službenoj dužnosti ispitati takvupresudu tj, ispitati je i onda kada se podnositelj žalbe na nju ne poziva kaoosnovu žalbe.




2) Ako je na raspravi sudjelovao sudac ili sudac porotnik koji se morao izuzeti.Na tu povredu se žalitelj može pozvati u žalbi samo ako ju nije mogao iznjetiu tijeku rasprave ili je iznio ali je prvostupanjki sud nije uzeo u obzir.

3) Ako je rasprava održana bez nazoč nosti osoba č ija je prisutnost po ZKP obvezna ili

ako je optuženiku, branitelju, supsidijarnom ili privatnom tužitelju, protivno njegovom zahtjevu uskraćeno da se na raspravi služi svojim jezikom i da na svojem jeziku pratitijek rasprave

4) Ako je protivno zakonu donesena odluka o isključ enju javnosti s rasprave

5) Ako je sud povrijedio propise kaznenog postupka o pitanju postoji li optužbaovlaštenog tužitelja ili prijedlog oštećenika, odnosno odobrenje nadležnog tijela.

Na tu povredu drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti te ako utvrdipostojanje takve povrede drugostupanjski sud donijet će presudu kojom seprvostupanjska presuda preinačuje a iznimno rješenje kojim ukida

prvostupanjsku presudu i predmet vraća na ponovno suđenje ako je potrebnoutvrditi određene činjenice radi ocjene o postojanju takve povrede.

6) Ako je presudu donio sud koji zbog stvarne nenadležnosti nije mogao suditi u toj stvariili ako je sud nepravilno odbio optužbu zbog stvarne nenadležnosti.

Povreda se odnosi na situaciju ako je sudio niži sud a trebao e suditi viši sud.Povredu ispituje drugostupanjski sud po službenoj dužnosti i može rješenjemukinuti prvostupanjsku presudu i predmet uputiti na suđenje nadležnomvijeću.

7) Ako sud svojom presudom nije potpuno riješio predmet optužbe.Popuno rješenje odnosi se samo na činjenični opis kaznenog djela sadržan uoptužbi i krivnju optuženika.

8) Ako je na raspravi optuženik koji se na ispitivanju o osnovanosti optužbe oč itovao dase u odnosu na sve ili pojedine toč ke optužbe ne smatra krivim bez zahtjeva ispitan

prije završetka dokaznog postupka.Na povredu drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti no on ne možeukinuti prvostupanjsku presudu na štetu optuženika.

9) Ako je optužba prekorač ena.

Tužitelj navodeći u optužbi osobu koju se okrivljuje i opis djela odre

đuječinjenice koje sud smije utvrđivati u konkretnom slučaju.

Sud ne smije u presudi izmjeniti, izostaviti ili dodati neku činjenicu u odnosuna sve činjenice obuhvaćene optužbom što bi dovelo do kvalificiranjakaznenog djela kao težeg od onog koje proizlazi iz činjeničnog opisa djelaoptužbe.Sud međutim nije vezan za pravnu ocjenu djela. Na povredu drugostupanjskisud pazi po službenoj dužnostii ako utvrdi njeno postojanje on će preinačitipresudu.

10) Ako je presudom povrijeđ ena odredba o zabrani reformacije in pejus

Povreda se sastoji u tome da viši sud odlučujući u povodu žalbe ne smijepreinačiti presudu na optuženikovu štetu. Prvostupanjski sud nakon što mu je




viši sud ukinuo presudu i predmet vratio na ponovno suđenje, pri ponovnomsuđenju ne smije izreći presudu koja bi za okrivljenika bila nepovoljnija odpresude koju je viši sud ukinuo.Reformacija in pejus je iznimka od načela 'traženja materijalne istine'. Napovredu viši sud pazi po službenoj dužnosti i ako utvrdi njeno postojanje on

će presudom preinačiti prvostupanjsku presudu.

11) POVREDA KP-a (č l.469.toč .1-6)a) postoji ako je izrijeka presude nerazumljiva

- to znači da se iz presude ne može razaznati na što se odnosi ili nijemoguće na jasan način zaključiti koje su odredbe KZ-a primijenjene ina kakvu se kaznu optuženik osuđuje

b) izrijeka presude proturječna je sama sebi ili razlozima presude

c) presuda uopće nema razloga

- sud nije napisao obrazloženje presude

d) u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpunonejasni ili u znatnoj mjeri proturječni

e) odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodiu razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika u postupku

ZASEBNA POVREDA:Apsolutno bitna povreda odredbi KZ-a postoji ako se presuda temelji na nezakonitom dokazu.

To su oni dokazi koji su pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnimpravom zajamčenih prava obrane, prava na dostojanstvo, ugled i čast, prava na nepovredivostosobnog i obiteljskog života, zabrana mučenja, okrutnog ili nečovječnog postupanja kao i onidokazi koji su pribavljeni povredom odredaba KP-a i koji su izričito predviđeni ZKP-om tedrugi dokazi za koje se iz njih saznalo, tzv. "plodovi otrovne voćke".

Drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na ovu povredu.

2. POVREDE KAZNENOG ZAKONA

1) Djelo za koje se optuženik progoni NIJE kazneno djelo

S obzirom da nije vezan za prijedloge ocjena tužitelja o naravi djela,sud ocjenjuje iz opisa djela u optužbi proizlaze li zakonska obilježja kaznenogdjela za koje je tužitelj podnio optužnicu.

Pri tome sud može pogriješiti pa iz činjeničnog opisa proizvestipogrešan zaključak da kazneno djelo postoji odnosno ne postoji i tada će počinitipovredu KZ-a.

Ova povreda dolazi do izražaja i u slučaju postoje li ili ne neki razloziisključenja protupravnosti.

2) Postoje okolnosti koje isključ uju krivnju

Sud je pogrešno ustanovio da postoji/ne postoji okolnost koja isključujekrivnju (neubrojivost, namjera, nehaj).




3) Sud je povrijedio KZ u pitanju ako postoje okolnosi koje isključ uju kazneni progon, zastara progona, amnestija ili pomilovanje, pravomoćno presuđ eno.

4) Na kazneno djelo koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti.

5) Odlukom o kazni, uvjetnoj osudi ili sudskoj opomeni, odlukom o sigurnosnoj mjeri ili ooduzimanju imovinske koristi prekorač ena ovlast koju sud ima po zakonu.

6) Povrijeđ ene odredbe o urač unavanju pritvora, istražnog zatvora i izdržane kazne.

Povrede KZ-a su uvijek apsolutne što znači da ako drugostupanjski sud povodom žalbe utvrdida postoji takva povreda on mora uvažiti žalbu i postupiti na način propisan ZKP-om.

Povrede KZ-a na štetu optuženika drugostupanjski sud mora uvijek ispitati poslužbenoj dužnosti, a povredu KZ-a u korist optuženika drugostupanjski sud razmatra samoako je ovlašteni tužitelj izjavio žalbu u tom smislu.

3. POGREŠNO ILI NEPOTPUNO UTVRĐENO ČINJENIČNO STANJE (ČL.470.)

1) Pogrešno utvrđeno činjenično stanje Postoji kada je sud utvrđivao sve odlučne činjenice, ali je o postojanju

svih tih činjenica ili samo nekih od njih stekao nepravilne predodžbe i formiraonepravilan zaključak.

Viši sud može ustanoviti da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno

jedino u slučaju kada povodom žalbe zbog pogrešnog utvr

đenja

činjenica samprovede novu raspravu jer samo u tom slučaju ocjenjuje dokaze neposredno.

Ali viši sud NE provodi raspravu već na sjednici Vijeća ispitujeosnovanost žalbe izjavljene zbog pogrešnog utvrđenja činjenica, dakle na temeljuspisa predmeta, tj.posredno, stoga rezultat takve njegove ocjene ne može bitiutvrđenje da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno već samo može posumnjati uispravnost utvrđenja činjenica od strane prvostupanjskog suda.

2) Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje Postoji ako takvu odlučnu činjenicu sud nije utvrdio, a do toga dolazi

ako sud nije izveo sve raspoložive dokaze.

PRESUDU NE MOŽE POBIJATI:a) Optuženik koji je priznao osnovanost optužnice, osim ako je kasnije saznao za dokaze

o isključenju protupravnosti ili krivnjeb) Nepotpuno- stranka nije osporavala činjenicuc) Presuda na temelju sporazuma stranaka

PRESUDA SE MOŽE POBIJATI žalbom i zbog odluke o troškovima KP-a,imovinskopravnom zahtjevu zbog odluke o kaznenim sankcijama, oduzimanju imovinskekoristi i objavi presude u sredstvima javnog priopćavanja.




ŽALBENI POSTUPAK

- načelo dispozicije stranaka

Postupak:

1. podnosi se prvostupanjskom sudu – ispituje formalne pretpostavke- dostavlja na odgovor

2. drugostupanjski sud – sjednica Vijeća – posredna ocjena dokaza- tajnost- pismenost- sudac izvjestitelj

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu iz razloga jer se kod togsuda nalazi čitav kazneni predmet na koji se žalba odnosi.Žalbu dobiva predsjednik Vijeća koje je donijelo prvostupanjsku presudu.On ispituje je li žalba dopuštena i je li pravovremena, ako ustanovi da nije rješenjem ćeodbaciti žalbu.Ako ustanovi da žalba ima sve propisane pretpostavke dostavlja žalbu na odgovor protivnojstranci koja može podnijeti odgovor na žalbu.

Žalbu sa spisom predmeta prvostupanjski sud dostavlja drugostupanjskom sudu koji ćerazmotriti i odgovor na žalbu zaprimljen do sjednice Vijeća.

U drugostupanjskom sudu žalbu dobiva predsjednik Vijeća koji će odlučivati o žalbi.Predsjednik vijeća određuje suca izvjestitelja koji će proučiti žalbu i pripremiti izvješće ostanju stvari za sjednicu Vijeća drugostupanjskog suda.

Sjednica Vijeća drugostupanjskog suda započinje izvješćem suca izvjestitelja o stanjustvari. Vijeće može od stranaka koje su nazočne zatražiti potrebna objašnjenja u vezi sžalbenim nalogom.

OPSEG ISPITIVANJA ŽALBE

Granice ispitivanja provostupanjske presude povodom žalbe - po službenoj dužnosti

1. neke bitne povrede odredaba KP-a (čl. 486/1, toč.1,5,6,9,11, rasprava nezakonitoodržana u odsutnosti optuženika i njegova branitelja)

2. na štetu optuženika povrijeđen KZ

- vezan žalbom~ dijelom presude koji se pobija~ osnova za pobijanje~ pravac pobijanja

Drugostupanjski sud ispituje provostupanjsku presudu u granicama žalbe, tj. ispituje je liprvostupanjski sud počinio pogrešku koju navodi žalitelj u svojoj žalbi.Iznimno sud po službenoj dužnosti ispituje i neke bitne povrede odredaba KP-a te na štetuoptuženika povrijeđen KZ.




ODLUKE DRUGOSTUPANJSKOG SUDA O ŽALBI

Prilikom odlučivanja o žalbi drugostupanjski sud može donijeti sljedeće odluke:

1. Rješenje kojim se žalba odbacuje

Takvu odluku drugostupanjski sudće donijeti kada ustanovi da je žalbanepravodobna ili nedopuštena.

2. Presuda kojom se žalba odbijaDrugostupanjski sud donijet će presudu kojom se žalba odbija kao

neosnovana i potvrđuje presuda prvostupanjskog suda kad utvrdi da ne postojerazlozi zbog kojih se presuda pobija žalbom, a ni povrede zakona kojedrugostupanjski sud mora uvijek ispitati po službenoj dužnosti.

3. Rješenje kojim se ukida prvostupanjska presuda i predmet vraća

prvostupanjskom sudu na ponovno suđenjeTakvu će odluku sud donijeti kada utvrdi da postoji neka bitna povreda

odredaba KP-a ili smatra da zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnogstanja treba provesti novu raspravu pred prvostupanjskim sudom.

4. Rješenje kojim se ukida prvostupanjska presuda i predmet se upućujenadležnom Vijeću

Takvu odluku sud donosi kada pri razmatranju žalbe ustanovi da je zasuđenje u prvom stupnju on stvarno nadležan tada će ukinuti predmet i uputiti ga

nadležnom Vijeću.

5. Rješenjem ukinuti presudu i predmet uputiti nadležnom VijećuTakvu odluku će donijeti kad ustanovi da su u prvostupanjskoj presudi

odlučne činjenice pravilno utvrđene, ali je na takvo utvrđeno činjenično stanjepogrešno primijenjeno materijalno kazneno pravo, ali i u slučaju određenihapsolutnih povreda odredaba KP-a.

Sud je povrijedio propise KP-a:- po pitanju postoji li optužba ovlaštenog tužitelja, prijedlog oštećenika ili odobrenje

nadležnog tijela- optužba je prekoračena- presudom povrijeđena odredba o zabrani reformacije in peius

Žalba protiv drugostupanjske presude trećestupanjskom sudu dopuštena je samo:1. ako je drugostupanjski sud izrekao kaznu dugotrajnog zatvora ili je potvrdio

prvostupanjsku presudu kojom je izrečena takva kazna2. ako je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu kojom je optuženik

oslobođen optužbe i izrekao presudu kojom se optuženik proglašava krivim

Pred trećestupanjskim sudom se NE održava rasprava.




IZVANREDNI PRAVNI LIJEKOVI (11.01.2011.)

PRAVOMOĆNOST

Pravomoćna sudska presuda može se promatrati kao akt sudbene vlasti kojim se

ostvaruje cilj i svrha kaznenog postupka. Stjecanjem pravomoćnosti sudska odluka stječesvojstva koja do tada nije imala, odnosno kažemo da dobiva pravnu snagu.

Pravomoćnost se može označiti kao skup svojstava. Uglavnom se promatra krozučinke koje imaju formalna i materijalna pravomoćnost kao samostalni pravni pojmovirazličitog sadržaja. Zanimljiv je koncept pravomoćnosti ˝ kao prijelaznog stadija u rastupravne snage sudske odluke˝.

FORMALNA PRAVOMOĆNOST

Formalna pravomoćnost je svojstvo sudske odluke da se u postupku u kojem jedonesena ne može opozvati niti mijenjati (negativno djelovanje), već se mora izvršiti(pozitivno djelovanje).

Zabrana preispitivanja odnosi se na postupak u kojem je odluka donesena.

Izvanredni pravni lijekovi su iznimka od formalne pravomoćnosti. Usprkos zabraniodluka se preispituje u ISTOM postupku. Dopuštanjem npr. obnove kaznenog postupkaobustavlja se izvršenje presude kao učinka formalne pravomoćnosti.

MATERIJALNA PRAVOMOĆNOST

Materijalna pravomoćnost je svojstvo sudske odluke da onemogućava ponovno

suđenje u NOVOM postupku.

Učinci materijalne pravomoćnosti preklapaju se s učincima načela ne bis in idem kaotemeljnog ljudskog prava. Materijalna pravomoćnost sudskih odluka se promatra kaoprocesna smetnja za kazneni progon.

NE BIS IN IDEM – TEMELJNO LJUDSKO PRAVO

Načelo ne bis in idem sadrži dvije zabrane :a) sprječava vođenje novog postupka o istoj (pravomoćno presuđenoj) stvari.b) sprječava istodobno vođenje dvaju ili više postupaka o istoj stvari.

Ono je po opsegu šire od materijalne pravomoćnosti.

Č l.4.st.1. Protokola br.7 na EKZLJPTS ˝Nikome se ne može ponovno suditi niti ga se može kazniti u kaznenom postupku istedržave za kazneno djelo za koje je već pravomoćno oslobođ en ili osuđ en u skladu sa

zakonom i kaznenim postupkom te države.˝

Ustav RH, č l.31.st.2.˝Nikome se ne može ponovno suditi niti ga se može kazniti u kaznenom postupku zakazneno djelo za koje je već pravomoćno oslobođ en ili osuđ en u skladu sa zakonom.˝




ZKP, č l.12.st.1.˝Nitko ne može biti ponovno kazneno progonjen za djelo za koje je već bio suđ en i za koje

je donesena pravomoćna sudska presuda.˝

Osuđujuće i oslobađajuće presude nedvojbeno imaju učinak materijalne

pravomoćnosti, dok je pitanje učinka materijalne pravomoćnosti odbijajuće presude i rješenjao obustavi postupka sporno i u teoriji i praksi.

Ako određena sudska odluka nema svojstvo materijalne pravomoćnosti, moguće je oistoj stvari pokrenuti novi postupak i nema potrebe za izvanrednim pravnim lijekovima.

IZVANREDNI PRAVNI LIJEKOVI PO ZKP'08.

1) ZAHTJEV ZA OBNOVU KAZNENOG POSTUPKA

2) ZAHTJEV ZA ZAŠTITU ZAKONITOSTI

3) ZAHTJEV ZA IZVANREDNO PREISPITIVANJE PRAVOMOĆNE PRESUDE

Izvanredni pravni lijekovi imaju karakter iznimnosti. To znači da ne postoji pravo napodnošenje izvanrednih pravnih lijekova jer su oni iznimka koja je rezervirana samo zaizvanredne pogreške.

Izvanredni pravni lijekovi nemaju značajke potpunog pravnog lijeka (pobijanjepresude moguće je samo iz strogo propisanih osnova).

Kod izvanrednih pravnih lijekova sužen je krug ovlaštenika (tako zahtjev za obnovu

postupka mogu podnijeti samo stranke i branitelj, zahtjev za zaštitu zakonitosti samo državniodvjetnik a zahtjev za izvanredno preispitivanje presude samo osuđenik i branitelj).

Kod izvanrednih pravnih lijekova vrijedi zabrana reformacije in peius.

1) ZAHTJEV ZA OBNOVU KAZNENOG POSTUPKA

Zahtjev za obnovu postupka je izvanredni, nedevolutivni, nepotpuni, nesuspenzivni idvostrani pravni lijek kojim ovlaštenici zahtijevaju obnavljanje pravomoćno završenogkaznenog postupka.

Izvanredni- podnosi se protiv pravomoćne sudske odluke

Nedevolutivni- njemu ne odlučuje viši sud već izvanraspravno vijeće suda koji je u

prijašnjem postupku sudio u prvom stupnjuNepotpun

- ne može se izjaviti zbog svih osnova za pobijanje sudske odluke- u pravilu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja,

odnosno zbog novih činjenica ili dokaza koji se odnose na odluku okrivnji

Nesuspenzivan- ne odlaže izvršenje pobijane odluke




Dvostran- mora se dostaviti protivnoj stranci koja ima pravo podnijeti odgovor na

zahtjev

Prvo se provodi postupak u kojem se ustanovljava postoje li pretpostavke za dopuštenje

obnove, a nakon toga se provodi obnovljeni postupak.

Obnova kaznenog postupka je nastavljanje već pravomoćno dovršenog kaznenogpostupka ili njegovo vraćanje u neki od ranijih stadija i ponovno vođenje od tog stadija nadalje (ponovno se vodi ISTI pravomoćno okončani kazneni postupak).

Zahtjev za obnovu kaznenog postupka je izvanredni pravni lijek, a ne obnovakaznenog postupka.

Zahtjev za obnovu kaznenog postupka mogu podnijeti stranke i branitelj. Podnose ga jer se nakon pravomoćnosti saznalo za nove činjenice, dokaze ili okolnosti koje bi bitno

utjecale na donošenju drukčije sudske odluke u pogledu krivnje ili kvalifikacije djela (no nezbog blaže ili strože kazne).

O zahtjevu odlučuje prvostupanjski sud. Ako sud dopusti obnovu, postupak senastavlja od stadija u kojem je obustavljen ili se vraća u neki od ranijih stadija (stadij raspraveili optuživanja).

U obnovljenom postupku važe iste materijalnopravne odredbe kao i u prvom postupku(osim odredaba o zastari), te nove procesne odredbe.

Velik broj pojavnih oblika:1) tzv. neprave obnove

- naknadna primjena odredbi o stjecaju (čl.498.)- nastavljanje rješenjem obustavljenih postupaka (čl.499. i 500.)

Upitna materijalna pravomoćnost tih rješenja i uopće potreba obnavljanja(bolje potpuno novi postupak)

- nagodba s već osuđenim ˝krunskim˝ svjedokom (ZUSKOK, čl.43.)- iznimno loše uređeno – izvori pravne nesigurnosti

NEUSKLAĐENOST ODREDBI ZKP'08čl.17.st.1.toč.1.

Kazneni postupak započ inje potvr đ ivanjem optužnice.

čl.500.st.1. Ako je postupak pravomoćno obustavljen prije podnošenjaoptužnice, na zahtjev ovlaštenog tužitelja može se dopustiti obnova

postupka ako se podnesu novi dokazi na temelju kojih se sud možeuvjeriti da su se stekli uvjeti za ponovno pokretanje postupka.

2) obnova postupka osobi osuđenoj u odsutnosti- mimo općih uvjeta za obnovu,- dovoljno da je dostupan- u roku od godinu dana od saznanja za osudu




3) obnova postupka povodom podnesenog zahtjeva za izmjenu pravomoćne sudskeodluke temeljem odgovarajuće odluke Ustavnog suda RH ili ESLJP

4) tzv. pravi oblici obnove kaznenog postupka:a) Kazneni postupak završen pravomoćnom presudom može se obnoviti u korist

osuđenika bez obzira je li prisutan, ako:1. se dokaže da je presuda utemeljena na lažnoj ispravi, snimci ili lažnom iskazusvjedoka, vještaka ili tumača,

2. se dokaže da je do presude došlo zbog kaznenog djela državnog odvjetnika,suca, suca porotnika, istražitelja ili druge osobe koja je obavljala dokazneradnje,

3. se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji su sami za sebe ili usvezi s prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče oslobođenje osobe koja jebila osuđena ili njezinu osudu po blažem kaznenom zakonu,

4. je osoba za isto djelo više puta osuđena ili ako je više osoba osuđeno zbogistog djela koje je mogla počiniti samo jedna osoba ili neke od njih,

5. se u slučaju osude za produljeno kazneno djelo ili za drugo kazneno djelo kojena temelju zakona obuhvaća više istovrsnih radnji iznesu nove činjenice ilipodnesu novi dokazi koji pokazuju da osuđenik nije učinio radnju koja jeobuhvaćena djelom iz osude, a postojanje tih činjenica moglo bi bitno utjecatina odmjeravanje kazne.

b) Kazneni postupak može se iznimno obnoviti na štetu okrivljenika ako je postupakdovršen pravomoćnom presudom kojom se optužba odbija ako:

1. je do presude kojom se optužba odbija došlo zbog stvarne nenadležnosti suda,a ovlašteni tužitelj pokrene postupak pred nadležnim sudom i istodobno zatražiobnovu postupka,

2. je postupak vođen bez ovlaštenog tužitelja i zbog toga donesena presuda kojomse optužba odbija, a ovlašteni tužitelj zatraži obnovu postupka,

3. je presuda donesena jer je tužitelj od početka do završetka rasprave odustao odoptužbe, a dokaže da je do odustajanja došlo zbog kaznenog djela zlouporabe

službenog položaja državnog odvjetnika ili zbog kaznenog djela prisile premapravosudnom dužnosniku,

4. nije bilo potrebnog prijedloga ili odobrenja za vođenje postupka pa je zbogtoga došlo do presude kojom se optužba odbija, a prijedlog ili odobrenjenaknadno budu dani.

2) ZAHTJEV ZA ZAŠTITU ZAKONITOSTI

Zahtjev za zaštitu zakonitosti podiže Glavni državni odvjetnik RH u javnom interesu,u korist ili na štetu okrivljenika, zbog povrede zakona te zbog kršenja temeljnih ljudskih prava

i sloboda (ne i zbog činjeničnog stanja !!!).




MOŽE ga podignuti protiv pravomoćne sudske odluke u slučaju povrede zakona.

MORA ga podignuti kad je sudska odluka donesena u postupku na način kojipredstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnimpravom ili zakonom.

O zahtjevu za zaštitu zakonitosti odlučuje Vrhovni sud RH:a) Ako je neosnovan, VSRH će ga odbiti.

b) Ako je osnovan, ovisno o prirodi povrede, VSRH će preinačiti pravomoćnu odluku iliće ju ukinuti u cijelosti ili djelomično te predmet vratiti na ponovnu odluku ili suđenjeprvostupanjskom ili višem sudu.

c) Ako VSRH ustanovi da je zahtjev podignut na štetu okrivljenika osnovan, samo ćepresudom utvrditi da postoji povreda zakona, ne dirajući pritom u pravomoćnu odluku(tzv. deklaratorna presuda).

3) ZAHTJEV ZA IZVANREDNO PREISPITIVANJE PRAVOMOĆNE PRESUDE

Podnose ga osuđenik i njegov branitelj protiv pravomoćne presude kojom je osuđenikosuđen na kaznu zatvora ili kaznu maloljetničkog zatvora i to zbog povreda zakona izričitopredviđenih ZKP-om.

Ovlaštenici mogu podnijeti zahtjev u roku od jednog mjeseca od primitka pravomoćnepresude, pod uvjetom da je okrivljenik i ranije izjavio žalbu protiv presude (osim ako je tek udrugom stupnju osuđen na zatvorsku kaznu).

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnosi se prvostupanjskomsudu, a o njemu odlučuje Vrhovni sud RH (odluke kao i kod zahtjeva za zaštitu zakonitosti).

Ovaj se zahtjev može podnijeti zbog taksativno nabrojanih povreda zakona (čl.517.):1) povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika predviđene u članku 469. točki 1.

do 4. ovog Zakona ili zbog povrede iz točke 5. toga članka ako se prekoračenjeovlasti odnosi na odluku o kazni, sigurnosnu mjeru ili oduzimanje imovinskekoristi,

2) povrede odredaba kaznenog postupka predviđenih u članku 468. stavku 1. točki

1., 5., 9. i 10., ili zbog sudjelovanja u odlučivanju u drugom, odnosno tre

ćemstupnju suca ili suca porotnika koji se morao izuzeti (članak 32. stavak 1.), ili

zbog toga što je okrivljeniku, protivno njegovu zahtjevu, uskraćeno da naraspravi upotrebljava svoj jezik (članak 8.),

3) povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi ili zbog povrede odredabakaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda mogla utjecati napresudu.




SKRAĆENI KAZNENI POSTUPAK (13.01.2011.)

Skraćeni kazneni postupak je naziv za oblik kaznenog postupka koji se vodi pred općinskimsudom za kaznena djela za koja je predviđena novčana kazna ili kazna zatvora do 10 godina.

U tom postupku ne vrijede sve formalnosti kao u redovitom jer se radi o lakšim i

manje složenim kaznenim djelima, pa bi inzistiranje na svim mogućim formalnostimapredstavljalo rasipanje vremena, truda i sredstava.Radi se o najbrojnijim kaznenim djelima, tako da je brzo i ekonomično postupanje

osobito važno za djelotvornost i učinkovitost cijelog sustava kaznenog pravosuđa.

Brže postupanje nastoji se postići na više načina :1) redukcijom procesnih stadija (npr. izostavljanjem istrage)

2) pojednostavljenjem u pogledu nadležnosti i sastava suda (uglavnom sudi pojedinac)

3) smanjenje zahtjeva za nazočnošću stranaka pri pristupovnim radnjama

4) povećanje ovlasti tužitelja tijekom postupka (proširenje postupanja po načeluoportuniteta i uvođenje sve većeg broja sporazuma stranaka – tzv. konsenzualni oblici)

5) skraćivanje rokova za poduzimanje pojedinih radnji

6) racionalizacija zapisničkog bilježenja rasprave

7) pojednostavljenje objave i izrade pisane presude

Takva redukcija procesnih stadija i pojednostavljenje procesnih formi u interesu jeekonomičnog kaznenog pravosuđa ali i okrivljenikovog prava na suđenje u razumnom roku.

Jasna je tendencija širenja granica skraćenog kaznenog postupka. Do ZKP'97 skraćenikazneni postupak se vodio za kaznena djela za koja je predviđena novčana kazna ili kaznazatvora do 3 godine. Po ZKP'97 skraćeni kazneni postupak se vodio za kaznena djela za koja

je predviđena novčana kazna ili kazna zatvora do 5, a s ZKP'08 skraćeni kazneni postupak sevodi za kaznena djela za koja je nadležan općinski sud.

Osim skraćenog kaznenog postupka, postoje i brojni načini za koje zakon nastojiuopće izbjeći vođenje kaznenog postupka ili barem njegovog glavnog stadija:

a)

u tom smislu imamo mirenje stranaka pred sucem – pojedincem kod privatne tužbe ilimirenje pred tzv. mirovnim vijećima tamo gdje ih ima

b) jedan od tih oblika je IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA

c) drastično proširivanje različitih oblika konsenzualnog postupanja, tj. rješavanjakaznenog predmeta različitim oblicima nagodbe stranaka (uvjetni odustanak, čl.522.)

d) institut pregovaranja o krivnji i sankciji koji dovodi do presude temeljem sporazumastranaka

Na samoj raspravi skraćenog kaznenog postupka također ima elemenata konsenzualnogpostupanja.




U postupku pred općinskim sudom primjenjuju se odredbe članka 521. do 548.(skraćeni postupak). Ako nema posebnih pravila primjenjuju se odredbe o redovitompostupku. Optužni akti su optužnica i privatna tužba. Tužitelji su državni odvjetnik,supsidijarni tužitelj i privatni tužitelj.

Ako drukčije nije propisano ovim Zakonom, optužnica mora imati sadržaj identičan onome uredovitom kaznenom postupku (čl.342.), a uz to sadrži vrstu i mjeru kaznenopravne sankciječije se izricanje traži. Optužnica koja se odnosi na kazneno djelo za koje je propisana novčanakazna ili kazna zatvora do osam godina, sadrži samo kratke razloge i prijedlog sankcije.

Optužnica se dostavlja sucu – pojedincu ili predsjedniku vijeća. On ispituje formalnuispravnost optužnice i svoju nadležnost. Ako ne odbaci optužnicu, dostavlja ju okrivljeniku spoukom o pravu na odgovor u roku od 8 dana. Optužnicu s odgovorom dostavlja optužnomvijeću.

Ako se optužnica odnosi na kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora iznad

osam godina, kontrola optužnice je identična onoj u redovitom postupku. Ako se optužnicaodnosi na kazneno djelo za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do osam godina,optužno vijeće ispituje optužnicu u sjednici vijeća bez sudjelovanja stranaka. Ako ocijenioptužnicu osnovanom, donijet će rješenje kojim potvrđuje optužnicu i sastaviti raspravni spis.

Sudac određuje raspravu najkasnije u roku od mjesec dana, a ako je određen istražnizatvor, u roku od petnaest dana. Privatna tužba ne ide na kontrolu optužnom vijeću, već sudac, ako ju ne odbaci zbog formalnih nedostataka iz čl. 344., odredit će raspravu u roku odmjesec dana od primitka privatne tužbe.

Prije određivanja rasprave za kaznena djela iz nadležnosti suca pojedinca za koja seprogoni po privatnoj tužbi, sudac pojedinac može pozvati samo privatnog tužitelja iokrivljenika na ročište radi prethodnog razjašnjenja stvari, ako smatra da bi to bilo korisno zabrži završetak postupka.

Ako ne dođe do izmirenja stranaka i povlačenja privatne tužbe, ili odbacivanja tužbe,sudac pojedinac može odmah otvoriti raspravu na što će se posebno upozoriti privatni tužitelji okrivljenik pri dostavi poziva.

Ako sudac pojedinac ne otvori raspravu donijet će odluku o tome koje dokaze ćeizvesti na raspravi i odredit će raspravu. Ako se rasprava ima provesti pred sucem pojedincem

pripremno ročište se ne provodi. Ako se rasprava ima provesti pred vije

ćem, predsjednikvijeća može održati pripremno ročište.

Tijekom rasprave stranke mogu izvijestiti suca da su postigle sporazum o krivnji isankciji, što će sud unijeti u zapisnik i donijeti presudu. U slučaju kad obrana nije obvezna,zbog nedolaska branitelja na raspravu ili uzimanja branitelja tek na raspravi, rasprava nećeodgoditi.

U postupku za kazneno djelo za koje je predviđena novčana kazna ili kazna zatvora doosam godina, rasprava se može održati bez prisutnosti optuženika koji je bio uredno pozvan,ali nije pristupio bez opravdanih razloga ili je očito da izbjegava poziv, uz uvjet da njegova

prisutnost nije nužna i da je prije toga bio ispitan ili se očitovao o optužbi.




Rasprava će se odgoditi ako ne dođe državni odvjetnik koji je uredno pozvan. Rasprava semože održati bez prisutnosti stranaka ako se očito ima donijeti odbijajuća presuda.

Ako se rasprava vodi pred vijećem, dokazni postupak je identičan onom u redovitompostupku. Ako se rasprava vodi pred sucem – pojedincem, rasprava počinje objavom sadržaja

optužnice ili privatne tužbe.

Optuženiku, svjedoku i vještaku pitanja prvi postavlja sudac, odnosno predsjednikvijeća. Nakon toga pitanja postavljaju stranke i to tako da optuženika najprije ispituje braniteljako ga ima, a svjedoke i vještake ona stranka koja ih je predložila.

Ako se optuženik očitovao krivim u odnosu na sve točke optužbe, te se na kraju svogiskaza suglasio s vrstom i mjerom predložene kaznenopravne sankcije, sud u presudi ne smijeizreći drugu vrstu kaznenopravne sankcije niti veću mjeru kazne od predložene.

Sud pred kojim se vodi rasprava će odrediti da se rasprava snimi audio ili audio-

vizualnim uređajem. U zapisnik o raspravi unose se dokazi koji su izvedeni, odluke suda,izjave stranaka koje sud ocijeni posebno važnim.

Zapisnik može voditi sudski savjetnik ili sudački vježbenik. Ako zapisnik vodi sudskisavjetnik ili sudački vježbenik, sudac ne diktira što će unijeti u zapisnik.

Ako sud nije u mogućnosti provesti snimanje prema gore navedenim odredbama,postupat će prema općim propisima o sastavljanju zapisnika.

Pisani otpravak presude kojom nije izrečena kazna zatvora, dostavit će se s kratkimobrazloženjem, samo na zahtjev stranke. Ako stranke odmah nakon objave presude nezahtijevaju pisani otpravak presude, te ako se optuženik očitovao krivim i prihvatiopredloženu sankciju, kratko obrazloženje unosi se u zapisnik o raspravi.

Prijepis presude neće sadržavati obrazloženje a mora se otpremiti najkasnije u roku odtri radna dana. Protiv presude žalba se može podnijeti u roku od 8 dana od dana dostaveprijepisa presude.

POSTUPAK ZA IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA

Postupak za izdavanje kaznenog naloga je posebni postupak u okviru skraćenogkaznenog postupka. Cilj je brzo rješavanje slučajeva bez provođenja rasprave na prijedlog

državnog odvjetnika. Teži se rasterećenju sudova i smanjenju troškova.

Za kaznena djela za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina, aza koja nije nadležno vijeće, te za koja je saznao na temelju vjerodostojnog sadržaja kazneneprijave, može državni odvjetnik u optužnici zatražiti da sud izda kazneni nalog u kojem ćeokrivljeniku izreći određenu kaznu ili mjeru bez provođenja rasprave.

Državni odvjetnik može zatražiti izricanje jedne ili više od sljedećih kazni ili mjera:1. novčanu kaznu u visini od deset do sto prosječnih dnevnih prihoda,2. uvjetne osude s izricanjem kazne zatvora do jedne godine ili novčane kazne, ili sudske

opomene,3. oduzimanja imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom i objavljivanja presude s

kaznenim nalogom u sredstvima javnog priopćavanja,




4. zabrane upravljanja motornim vozilom do dvije godine, odnosno oduzimanjapredmeta.

Pravnoj osobi se može u kaznenom nalogu izreći novčana kazna do 2.000.000,00 kuna.

Ako se sa zahtjevom složi, sudac pojedinac će presudom izdati kazneni nalog.Ako sudac pojedinac ocijeni da podaci u optužnici ne pružaju dovoljno osnova za izdavanjekaznenog naloga dostavit će optužnicu optužnom vijeću radi ispitivanja, a dalje se provodiskraćeni kazneni postupak.

Kazneni nalog je osuđujuća presuda kojom se okrivljenik proglašava krivim i izričemu se kaznenopravna sankcija. Dostavlja se okrivljeniku i njegovom branitelju, državnomodvjetniku i oštećeniku. Supsidijarni tužitelj ne može zatražiti izdavanje kaznenog naloga.

Ako u roku od 8 dana okrivljenik i branitelj ne podnesu prigovor, kazneni nalogpostaje pravomoćan i kazna se izvršava. Ako okrivljenik i branitelj izjave prigovor (koji ne

mora biti obrazložen), a sud ga ne odbaci (kao nepravodoban ili nedopušten), sudac dostavljaoptužnicu optužnom vijeću radi ispitivanja. Ako optužno vijeće ne potvrdi optužnicu,rješenjem će staviti kazneni nalog izvan snage.

Na raspravi koja slijedi nakon prigovora protiv kaznenog naloga, sud nije vezansankcijama predviđenim za kazneni nalog, te nije vezan ni zabranom reformacije in peius.Kada bi ta zabrana vrijedila, svi bi ulagali prigovor i cijeli institut bi izgubio smisao.

UTVR ĐIVANJE ČINJENICA U KAZNENOM POSTUPKU

(18.01.2011.)- utvrđivanje je skup djelatnosti suda i stranaka kojima se oni uvjeravaju u postojanje ili

nepostojanje činjenica; to je primarna zadaća raspravnog suda, no tu zadaću imaju istranke

- utvrđivanje činjenica u kaznenom postupku je složena i teška zadaća- potrebno je rekonstruirati neki događaj iz prošlosti na način koji dopušta zakon i uz

puno poštivanje prava okrivljenika što bitno otežava samo utvđivanje činjenica- sud mora poznavati pravna pravila, odnosno sadržaj pravnih pravila ne smije biti

predmet utvrđivanja

- utvrđivanje činjenica nema veze s pravom već s logikom i bogatim životnimiskustvom

- utvrđivanje činjenica teška je intelektualna djelatnost jer sudac ne dobija činjeničnostanje ''na pladnju'' već mora utvrditi sporne i nesporne činjenice te valjano obrazložitirazloge zbog kojih je npr. neku činjenicu uzeo kao utvđenu

- problem je iz mase kontradiktornih dokaza pravilno i zakonito utvrditi činjeničnostanje

- sudac nema ni jednu stručnu osobu koja bi mu pomogla pravilno utvrditi činjeničnostanje, osim možda vještaka

Trodioba činjenica koje se utvrđuju u kaznenom postupku

- činjenica je događaj, okolnost, stanje ili zbivanje iz prošlosti i sadašnjosti uz kojepravo veže određene pravne učinke




- u kaznenom postupku činjenice se uglavnom definiraju kao pojave u stvarnosti nakoje kazneno pravo nadovezuje određene pravne posljedice

- činjenično stanje je skup odlučnih činjenica koje se utvrđuju u kaznenom postupku- utvrđuju se 3 vrste činjenica:1. pravno relevantne činjenice (zakon ih naziva odlučne);

- dijele se u dvije skupine:o materijalnopravno relevantne

- činjenice na koje materijalno kazneno pravo nadovezuje pravnu posljedicu- sadržane su u normama kaznenog zakona, kako u okrivu općeg dijela (npr.

namjera, nehaj, nužna obrana, pokušaj) tako i u okrivu posebnog dijela uzakonskim opisima pojedino kaznenog djela

o procesnopravne relevantne činjenice- činjenice na koje se neposredno nadovezuje primjena neke norme

kaznenog procesnog prava (npr. protek roka, postojanje opasnosti odbijega)

2. činjenice indiciji - to su pravno irelevantne činjenice na temelju čijeg postojanja možemo logički

zaključiti o postojanju ili nepostojanju neke pravno relevantne činjenice- dolazi od lat. riječi indicium što znači znak, znamenje, odnosno okolnost koja

nagovješćuje mogućnost postojanja neke pojave- indiciji su s motrišta kaznenog prava nevažni jer ono na njih ne nadovezuje nikakvu

posljedicu- važni su sa spoznajnog motrošta jer se pomoću njih logičkim zaključivanjem može

donijeti zaključak o postojanju kakve pravnorelevantne činjenice (donošenje košulje na

kemijsko čišćenje – krv na košulji – krv ubijene osobe)- dvije su faze pri utvrđivanju pravnorelevantne činjenice putem indicija:o u prvoj fazi utvrđujemo činjenicu indicij (na isti način kao se utvrđuju sve

ostale činjenice u postupku)o u drugoj fazi indicij koristimo kao logički argument i temeljem pravila općeg

ljudskog iskustva donosimo zaključak o postojanju određene pravnorelevantnečinjenice

- što se više indicija odnosi na isti zaključak, snaga argumentacije je veća- presudu je moguće donijeti temeljem indicija- indiciji imaju dvostruki pravni karakter: oni su činjenice, ali su i dokazi u širem smislu

riječi, odnosno izvori saznanja o pravnoreletanvnim činjenicama3. pomoćne činjenice, kontrolne činjenice - radi se o činjenicama koje se utvrđuju u kaznenom postupku radi provjere

pouzdanosti pojedinih izvora spoznaje o pravnorelevantnim činjenicama ili indicijima,odnosno radi provjere vjerodostojnosti pojedinog dokaza (npr. kratkovidini svjedok pri lošoj vidljivosti savršeno vidio počinitelja i događaj te to detaljno opisuje naraspravi)

- suočenje svjedoka u slučaju kontradiktornih iskaza → prema ZKP/08 audio-vizualnose snima

Koje se činjenice (ne)utvrđuju

-

u kaznenom postupku utvrđuju se sve činjenice za koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilno presuđenje




- sud i državna tijela s jednakom pažnjom utvrđuju činjenicu na štetu ili u koristokrivljenika

- na raspravi se utvrđuju sporne činjenice, koje su kontradiktorne dok se nespornečinjenice sud samo prima na znanje

- za utvrđivanje činjenice bitna je optužba tužitelja, najprije se utvrđuju one činjenicekoje su navedene u optužnici

- sud ne smije utvrđivati činjenice koje su, po prirodnim zakonima ili pravilima općeg ljudskog iskustva, nemoguće (npr. da li je netko nadnaravnim moćima susjedu pobiokrave)

- isto tako, ne smiju se utvrđivati one činjenice čije je utvrđivanje zabranjeno pravnimnormama (kod kaznenog djela iznošenja osobnih i obiteljskih prilika zabranjuje se daokrivljenik dokazuje istinitost svojih tvrdnji)

- zabranjeno je utvrđivati činjenice čijim bi se utvrđivanjem povrijedila zabranareformacije in peius (nakon što je ukinuta prvostupanjska presuda povodom žalbeokrivljenika, u novom psotupku tužitelj ne bi smio iznositi dokaze koji idu u smjeru dase okrivljeniku izrekne još stroža kazna)

- ne smiju se utvrđivati činjenice koje bi narušile tematsku vezanost presude za optužbu- ne smiju se utvrđivati činjenice u cilju diskriminacije odnosno nekih diskriminatornih

konstrukcija (npr. tužitej u kaznenom postupku ne može inzistirati na utvrđivanju daje okrivljenik pripadnik neke političke stranke)

- činjenice koje ne treba utvrđivati:o notorne činjenice, općepoznate – to su činjenice čije se poznavanje može

očekivati od šireg kruga ljudi u sredini gdje se vodi kazneni postupak, iznimnoako se pojavi sumnja da se radi o zabludi proširenoj u javnosti (moguće jedokazivati suprotno)

o presumpcije ili pretpostavke – to su činjenice koje unaprijed uzimamo utvrđenezato što za njihovo postojanje govori prirodno stanje stvari, odnosno praviloopćeg ljudskog iskustva (tzv. prirodne presumpcije) ili zato što nam to nalažeodređeno pravno pravilo (tzv. pravne presumpcije)

- temeljem postojanja određene činjenice sud mora smatrati da postoji neka drugapravnoreletantna činjenica koju bi inače bilo teško utvrditi

- svrha tih presumpcija je olakšati utvrđivanje činjenica- kod prirodnih presumpcija imamo presumpciju ubrojivosti (iskustvo pokazuje da kod

najvećeg broja ljudi ne postoji duševna bolest ili neke teže duševne smetnje pa seubrojivost utvrđuje psihijatrijskim vještačenjem samo iznimno ako se pojavi sumnja uisključenu ili smanjenu ubrojivost okrivljenika)

- kod pravnih presumpcija imamo oborive i neoborive presumpcije- u KPP-u imamo presumpciju čestitosti koja je sadržana u opisima kaznenog djela

klevete (svaki se građanin mora smatrati dobrim); tužitelj, tj. onaj koji se smatraoklevetanim u kaznenom postupku ne mora dokazivati da je ta klevetnička tvrdnjalažna već je tu teret dokazu iznimno na okrivljeniku koji mora dokazati istinitost svojetvrdnje koju tužitelj smatra klevetničkom → oboriva presumpcija

- presumpcija o prestanku oštećenikove inicijative za kaznenim progonom: njegovim

odustankom od kaznenog progona smatra ako je propustio u zakonskom roku




pokrenuti kazneni postupak odnosno ako ga u određenom roku nije preuzeo oddržavnog odvjetnika koji je odustao od progona → neoboriva presumpcija

Presumpcija okrivljenikove nedužnosti

- najvažnija presumpcija kaznenog procesnog prava je presumpcija okrivljenikove

nedužnosti - obično se formulira izrazom da je svatko nedužan i da ga nitko ne može smatrati

krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdikrivnja

- presumpcija okrivljenikove nedužnosti smatra se i jednom od sastavnica pravičnog postupka

- radi se o odgovoru na pitanje rješavanja dvojbi u kaznenom postupku- u starim dokaznim sustavima kada nije bilo pravih načina, mogućnosti utvrđivnja

činjenica u postupku, te su dvojdbe rješavane na okrutan način (božji sudovi)- te se dvojbe danas rješavaju na drugi način → pravilo in dubio pro reo

- danas ova presumpcija ima svrhu ograničiti državi postavljanje granica okrivljenikovojobrani, tj. odrediti prihatljivu mjeru ograničenja njegovih prava koju može odreditidržava u vezi s kaznenim postupkom

- presumpcija okrivljenikove nedužnosti ne može se primijeniti u ekstremnom obliku(određena prava se moraju ograničiti, zakonski se reguliraju uvjeti)

- u tom smislu, u kaznenom procesnom pravu ta se presumpcija izražava kroz dvapravila:

o pravilo o teretu dokazivanja koje kaže da okrivljenik, u pravilu, nije pravnodužan iznositi svoju obranu niti je dokazivati, tj. da teret dokazivanja ukaznenom postupku leži na tužitelju (u određenoj mjeri i na samom sudu)

o pravilo o raspodjeli rizika nedokazanosti činjenice kaznenog djela i krivnje, tajrizik nedokazanosti snosi država i, prema tom pravilu, raspravni sud moradonijeti oslobađajuću presudu ne samo kad je potpuno uvjeren uokrivljenikovu nedužnost nego i kad nije potpuno uvjeren u njegovu krivnju,ali niti u njegovu nedužnost

- ako se na kraju dokazivanja u cijelosti potpuno ne dokaže optuženikova krivnja, ostajeono što se presumiralo, odnosno ostaje nedužnost

- oslobađajuća se presuda donosi ako nije dokazano da je okrivljenik počinio djelo zakoje se optužuje

- u tom pogledu vidimo se da presumpcija okrivljenikove nedužnosti preklapa spravilom in dubio pro reo

- no, te dvije stvari se ne preklapaju, nego je pravilo in dubio pro reo šire od presumpcijeokrivljenikove nedužnosti jer se ona odnosi samo na konkretno pitanje krivnje, dok sepravilo in dubio pro reo odnosi na sve činjenice koje se dokazuju u kaznenom postupku

- princip in dubio pro reo se primijenjuje samo na raspravi

Subjekti utvrđivanja činjenica - to su sud, stranke i vještaci

-

uloga suda je dominantna jer njegova utvrđenja dobijaju i pravnu snagu dok strankesamo mogu utjecati i pridonijeti toj odluci




- prije svega, činjenice utvrđuje raspravni sud (on ima najvažniju ulogu jer na temeljunjegova utvrđenja donosi se konkretna presuda), sudac istrage (kada odlučuje oprovođenju istrage na prijedlog oštećenika kao tužitelja) koji priprema činjeničnostanje kako bi supsidijarni tužitelj mogao utvrditi činjenice, odnosno odlučiti opodizanju optužnice, optužno vijeće kada odlučuje o potvrđivanju optužnice ili o

zakonitosti pojedinog dokaza u prethodnom suđenju, državni odvjetnik (npr. kadadonosi nalog o provođenju istrage, mora utvrditi činjenicu postojanja osnovasumnje,ali i kada odlučuje o svojim daljnjim akcijama), stranke (okrivljenik koji predlažepoduzimanje pojedinih dokaznih radnji u postupku), vještaci (prema pravilima strukena temelju stručnog znanja i iskustva – u svom vještačkom nalazu utvrđuju postojanjeodređenih činjenica, a nakon toga u vještačkom mišljenju odgovaraju na činjeničnopitanje koje im je u konkretnom postavio sud)

- činjenice u kaznenom postupku moraju biti utvrđene s određenim stupnjemuvjerenosti

- mora postojati određena vjerojatnost da je netko počinio određeno kazneno djelo, a ta

se vjerojatnost može stupnjevati – može biti da nešto nije utvrđeno ili da nijedokazano, da nije vjerojatno, da je manje vjerojatno od suprotnog ili vrlo vjerojatno iliizvjesno

- moraju postojati osnove sumnje – postojale bi kada postoje neki indiciji da je osobapočinila kazneno djelo

- taj je stupanj sumnje dovoljan za upis kaznene prijave u Upisnik kaznenih prijava, zapoduzimanje izvida i za početak istrage

- u istrazi treba osnove sumnje podići na stupanj osnovane sumnje- ukoliko postoji osnovana sumnja (ona je granica za primjenu mjera procesne prisile),

može se podići optužnica

- ukoliko nema osnovane sumnje, optužno vijeće odbija potvrditi optužnicu te šaljedržavnom odvjetniku na dopunu ili obustavlja postupak

- ne vrijedi princip in dubio pro reo - sud mora biti potpuno uvjeren u krivnju okrivljenika, izvan svake sumnje mora biti

očito da je okrivljenik kriv - sud, da bi donio presudu, mora sve pravnorelevantne činjenice konkretnog slučaja

di i j šć k j ž ići k j j

Documents

Predavanja Iz Kaznenog Procesnog Prava Ak.god. 2010. - 2011