PROIZVODNI KAPITAL

Prof. dr. Vinko Bari

UVOD Proizvodni kapital u smislu raspoloivih strojeva, tehnologije, opreme, zgrada, inovacija, patenata itd. bitan je imbenik poslovne aktivnosti. Uz ljudski faktor, proizvodni kapaciteti ine okvir maksimalno mogue proizvodnje, definirajui tako potencijalni nacionalni proizvod. Pored ljudskih resursa i proizvodnog kapitala postoji i trei faktor sveukupne ekonomske aktivnosti - prirodni resursi.

Nacionalno bogatstvo Nacionalno bogatstvo inventarizacija je raspoloivih materijalnih resursa, proizvodnih mogunosti koje u interakciji s ljudskim resursima mogu, ali ne moraju rezultirati odreenom koliinom roba i usluga. Dvije temeljne kategorije nacionalnog bogatstva su: Proizvedeno bogatstvo i Prirodno bogatstvo

Sveukupno nacionalno bogatstvo jednako je zbroju prirodnog bogatstva/kapitala i proizvedenog nacionalnog bogatstva/kapitala.

to je proizvedeno nacionalno bogatstvo? Proizvedeno nacionalno bogatstvo je skupna kategorija koja obuhvaa sve proizvodne i druge potencijale neke nacionalne ekonomije, sve ono to je stvoreno radom prethodnih generacija. Proizvedeno bogatstvo sastoji se od kulturnih spomenika, proizvodnih fondova javnih dobara, neproizvodnih fondova javnih dobara te proizvodnih fondova odnosno proizvodnog kapitala.

Svako poveanje proizvedenog bogatstva (npr. broja automobila ili kompjutora) istodobno je i smanjenje prirodnog kapitala (npr. eljezne rude, ugljena i/ili nafte). Te promjene ne zbivaju u istom omjeru, jer tada bi ukupno nacionalno bogatstvo ostalo nepromijenjeno. Razliku kojom se u procesu transformacije prirodnog u proizvodni kapital uveava ukupno nacionalno bogatstvo, ini ljudski rad.

Javni kapital Javni kapital grupiramo u proizvodne i neproizvodne fondove javnih dobara, tj. fondove proizvodne i neproizvodne infrastrukture.

Fondove javnog kapitala proizvodne (materijalne) infrastrukture ine ceste, eljeznike pruge, postrojenja za prijenos i distribuciju elektrine energije itd. dakle onaj kapital koji ne sudjeluje izravno u proizvodnji dobara/usluga, ali ije je postojanje pretpostavka bez koje se gospodarska aktivnost ne bi mogla odvijati. Ovdje bi pripadala i komunalna infrastruktura (vodovod, kanalizacija, vodozatitni objekti).

Fondove javnog kapitala neproizvodne (intelektualne) infrastrukture ine kole, bolnice, vojarne, zatvori, javni sportski objekti, kazalita itd. Ovi fondovi ponajprije slue ouvanju, sigurnosti te uveanju sposobnosti ljudskih resursa. Neproizvodne fondove privatnog kapitala ine stambene zgrade, stanovi, kue za odmor, pomone zgrade, garae i drugi objekti u privatnom vlasnitvu koji ne slue poslovnoj aktivnosti.

Proizvodni kapital Proizvodni kapital ine fiksni i obrtni fondovi. Fiksni fondovi nevidljivo prenose svoju vrijednost na gotovi proizvod tijekom vie proizvodnih ciklusa.

Obrtni fondovi svoju cjelokupnu vrijednost na vidljiv nain prenose (ugrauju) na gotov proizvod u jednom proizvodnom ciklusu.

Obrtne fondove moemo motriti kao: -izravne/direktne i -neizravne/indirektne obrtne fondove.

Izravne obrtne fondove (poslovni obrtni fondovi) definiramo kao zalihe sirovina, materijala itd. koji se stvarno i direktno upotrebljavaju u proizvodnom procesu. Za njih se jo rabi i naziv inputi ili proizvodni inputi. Poslovne fondove ine zalihe sirovina, zalihe nedovrene proizvodnje, zalihe gotovih proizvoda i zaliha gotovog novca.

Neizravne obrtne fondove (potroni obrtni fondovi) definiramo kao zalihe potronih sredstava koji se posredno uporabljuju u proizvodnom procesu. Potroni obrtni fondovi sastoje se od zaliha netrajnih, polutrajnih i trajnih potronih dobara. Obrtne fondove trajnih potronih dobara ine automobili, kuni namjetaj, kuanski aparati itd.

Obrtni fondovi polutrajnih potronih dobara sastoje se od predmeta koji nemaju trajnije obiljeje, ali se ni ne koriste jednokratno. Npr. odjea i obua. Obrtne fondove netrajnih potronih dobara ine egzistencijalna dobra kao to su hrana, pie i ogrjev.

FIKSNI PROIZVODNI KAPITAL Fiksni proizvodni kapital (osnovni kapital) sastoji se od strojeva, alata, poslovnih zgrada, graevinskog zemljita i opreme. Fiksni proizvodni kapital kao faktor/resurs proizvodnje ima rastue znaenje u procesu industrijalizacije dok mu relativno znaenje pada u razvijenim postindustrijskim ekonomijama.

Velika jedinina vrijednost proizvodnog kapitala dodatno je utjecala na njegovu oskudnost jer je zapoinjanje proizvodnje zahtijevalo intenzivna ulaganja odnosno koncentraciju kapitala.

NAIN ISKAZIVANJA VRIJEDNOSTI FIKSNIH FONDOVA1). NABAVNA VRIJEDNOST (ukljuuje cijenu proizvoda ili usluge + trokove dopreme i instalacije) 2). STVARNA (SADANJA) VRIJEDNOST (NV AM = STVARNA VRIJEDNOST); Potrebno je, osobito u uvjetima visoke inflacije, vriti ponovnu procjenu imovine revalorizacija.

3). NOVA (NABAVNA) VRIJEDNOST cijena koju bi trebalo platiti kada bi danas nabavljali to osnovno sredstvo. 4). TRINA VRIJEDNOST (sredstvo prodavano na dananji dan).

Troenje kapitala Amortizacija je iznos novane protuvrijednosti proizvodnog kapitala utroenog/ugraenog u vrijednost gotovog proizvod. U suvremenim uvjetima ne radi se samo o fizikom troenju, nego i o tehnolokom zastarijevanju proizvodnog kapitala.

Na veliinu fiksnih fondova i dijela obrtnih fondova kontinuirano djeluju dva ekonomska parametra: investicije i amortizacija. Izmeu ta dva parametra mogu postojati tri odnosa: I = AM (vie teorijska pretpostavka, rjee realno stanje); I < AM I > AM

I < AM: DEZINVESTIRANJE smanjenje vrijednosti fiksnih fondova. Dogaa se u posebno tekim uvjetima za gospodarstvo koji su izraeni najee neekonomskim uincima (rat, vrijeme veih elementarnih nepogoda i sl.).

I > AM : dolazi do poveanja vrijednosti fiksnih fondova (zaliha). Tri vrste investicija: BRUTO INVESTICIJE usmjerene su na obnavljanje i rast proizvedenog bogatstva, NETO INVESTICIJE obuhvaaju samo ulaganja iz nacionalnog dohotka, NOVE INVESTICIJE izravno i u svom ukupnom izrazu poveavaju ukupno drutveno bogatstvo.

Prirodni kapital? Prirodni kapital ine oni elementi prirodne sredine koji se mogu neposredno iskoristiti preraivanjem u procesu proizvodnje, radi potronje, kao to su: vodene snage, minerali, ume, prirodni travnjaci i ostala prirodna vegetacija te divlja fauna (voda i kopno).

Klimatske, vegetacijske i reljefne osobitosti nacionalnog teritorija, iako pripadaju prirodnim uvjetima, ne valoriziraju se kao dio prirodnog kapitala. Razlog tome je to se ne preoblikuju ljudskom aktivnou u neki oblik neposredne ili odgoene potronje ljudske zajednice.

Prirodni kapital je zbroj rudnog i umskog bogatstva te zemljita. Rudno bogatstvo ine one sirovine/rude koje su nam dostupne za obradu prema sadanjoj razini tehnoloke opremljenosti nacionalnog bogatstva.

umsko bogatstvo U Hrvatskoj uma zauzima 36,7% dravnog teritorija. Najvie su sauvane ume Gorske Hrvatske. U strukturi drvea hrvatskih uma dominiraju listae sa 79%, a etinjae s 4%. U mijeanom sastavu imamo 17%.

Izvori Jadranskog mora: - Morska sol - Morski pijesak i ljunak - Fauna mora i slatkih voda Vodne snage: - Hidroenergetski potencijal - Podzemne vode

Hrvatski proizvodni potencijal U prvom desetljeu 1950-ih godina dominira rast industrijskoga proizvodnoga kapitala kao nalije ubrzane industrijalizacije. Stopa rasta industrijskih kapaciteta iznosi 9%,uz visok rast graevinskih i prometnih kapaciteta. Poveanje proizvodnih mogunosti za 10 puta u razdoblju od 40-ak godina mora se korigirati niskom bazom s koje se krenulo poetkom 1950-ih to onda rezultira visokom stopo rasta.

Hrvatski proizvodni potencijal U razdoblju od 1950.-1990. proizvodni kapital u Hrvatskoj rastao je po prosjenoj godinjoj stopi od 6,5%. Najdinaminiji rast u cijelom tom razdoblju imali su kapaciteti u turizmu (prosjeno 9% godinje), potom trgovina s 8,4%, graevinarstvo sa 7,5% te industrija i poljoprivreda sa stopama od preko 6,5%.

Prosjene godinje stope rasta hrvatskog proizvodnog kapitala 1953.-1990.Industrija i Poljoprivr. rudarstvo i ribarstvo 6,6 8,4 Promet i Trgoveze vina 5,5 8,4 Ugostit. i turizam 9,9

Godina 19531990

Ukupno 6,6

Graev. 7,5

1953-60 1961-70 1971-80 1981-90

7,8 7,7 7,1 2,7

8,9 7,4 8 2,6

5,9 10,1 8,2 4

8,1 10 9,7 2,4

8 4,9 5,7 3,7

8,9 13,1 9,5 2,6

9 17,7 7,6 2,5

Izvor: Resursi i trita hrvatskog gospodarstva, Drui Ivo, Zagreb, 2005.

Hrvatski proizvodni potencijal U 1980-im godinama dolazi do radikalnog pada u stopama promjene fiksnog proizvodnog kapitala. Agregatna stopa rasta smanjuje se na ispod 3% godinje, to za posljedicu ima zastarijevanje proizvodnog kapitala, a time i pad konkurentnosti hrvatskih gospodarskih subjekata na meunarodnom i domaem tritu.

Hrvatski proizvodni kapital u tranzicijskom razdoblju Trina transformacija hrvatskog gospodarstva podudara se s dravnim osamostaljenjem. Preteni dio proizvodnih fiksnih fondova nalazio se u onim sektorima u kojima je u predtranzicijskom razdoblju dominiralo drutveno odnosno dravno vlasnitvo.

Hrvatski proizvodni kapital u tranzicijskom razdoblju Domovinski rat za posljedicu je imao znatne ljudske, ali i materijalne rtve, to se posebno odnosi na sektore koji su dominirali strukturom proizvodnoga kapitala kao to su proizvodnja opreme odnosno strojogradnja i prerada metala. U posljednjih petnaestak godina u hrvatskom gospodarstvu je bio prisutan snaan proces deindustrijalizacije.

Hrvatski proizvodni kapital u tranzicijskom razdoblju Vrijednost hrvatskoga proizvodnoga kapitala padala je sve do 1995. kad je iznosila oko 35 milijardi USD. Pad vrijednosti fiksnog kapitala bio je oekivan jer je dio fiksnog kapitala zbog okupacije gotovo treine dravnog teritorija bio fiziki nedostupan.

Udio industrije u BDP-u smanjen je s 1/3 poetkom razdoblja na oko 1/5 u 2005. godini. Posljedica je to velikim dijelom agresije i ratnih razaranja, gubitka trita, tranzicije, ali dijelom i propusta u pretvorbi i privatizaciji kao i tendencije rasta uslunog sektora na raun proizvodnje.

Trend pada udjela industrije u BDP-u zaustavljen je tek u 2005. godini na razini od oko 20%. Uz pretpostavku nastavka rasta po prosjenoj godinjoj stopi od 4,9%, razina industrijske proizvodnje iz 1990. godine bila bi premaena tek 2010. godine.

Mogui grub pokazatelj proizvodnih potencijala bila bi dugotrajna imovina hrvatskih poduzetnika.

Dugotrajna imovina poduzetnika Republike Hrvatske (neto)godinje u milijardama USD

1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000 DUGOTRAJNA IMOVINA (stalna sredstva) II Materijalna imovina III Financijska imovina IV Potraivanja 43,3 37,1 4,9 0,3 35 0,8 29,2 4,8 0,3 35 0,6 28,8 5,1 0,5 35,2 0,6 29,4 4,7 0,5 37,7 0,7 30,6 5,6 0,8 38,6 1 31,4 5,5 0,8 40 1 32,7 5,6 0,7 41,6 0,9 34 5,9 0,8

I Nematerijalna imovina 1

Nematerijalna imovina (I+II)

38,1

29,9

29,4

30

31,3

32,3

33,7

34,9

Izvor: Resursi i trita hrvatskog gospodarstva, Drui Ivo, Zagreb, 2005.

Dugotrajna imovina50 40 30 20 10 0 1993 1994 1995 1996 1997 1998 1999 2000

DUGOTRAJNA IMOVINA (stalna sredstva) Nematerijalna i materijalna imovina

Izvor: Resursi i trita hrvatskog gospodarstva, Drui Ivo, Zagreb, 2005.

Hrvatski proizvodni kapital u tranzicijskom razdoblju Nakon zavretka Domovinskog rata te obnove dijela kapaciteta, vrijednost fiksnog kapitala postupno raste na preko 40 milijardi USD. U drugoj polovici 1990-ih raspoloivi proizvodni resursi poveali su se za oko 20%.

Najvei porast kapitala, oko 40%, ostvarila je trgovina. Industrijski sektori koji sa preko 40% sudjeluju u vrijednosti ukupnog proizvodnog kapitala nisu bitno mijenjali svoju relativnu poziciju.

Turizam je smanjio svoj udjel u dugotrajnoj imovini poduzetnika od 10,2 % u 1996. na 8,4% u 2000. godini. Uz to, smanjena je i procijenjena vrijednost fiksnog kapitala turistike industrije u apsolutnom iznosu od 3,6 milijardi USD na 3,5 milijardi USD.

Oko 40% registriranih poduzetnika odnosi se na djelatnost trgovine, oko 19% na poslovanje nekretninama, a slijedi preraivaka industrija premda se kod nje broj poduzetnika smanjuje dok kod trgovine raste. U 2004. godini svaki trei poduzetnik poslovao je s gubitkom.

U preraivakoj industriji nastavlja se trend rasta gubitaka koji su u 2004. vei za 24% u odnosu na 2003. godinu. Rast gubitaka preraivake industrije uzrokovan je loim rezultatima u djelatnosti proizvodnje prometnih sredstava (brodogradnja). Najuspjenija grana unutar preraivake industrije bila je djelatnost proizvodnje koksa i naftnih derivata.

Najuspjenija djelatnost u 2004. godini bio je prijevoz, skladitenje i veze, gdje je zabiljeeno 48% vie neto dobiti u odnosu na prethodnu godinu, dok su gubici ostali na istoj razini.

T-HT je postala tvrtke s najveom neto dobiti u 2004. godini.

Postaje vidljivom nedostatna investicijska politika. Ne samo da nema novih investicija, nego postojea razina investicijske aktivnosti ne moe zadrati dostignutu visinu vrijednosti proizvodnog kapitala. Umjesto oekivana zamaha investicijske aktivnosti privatizacija se uglavnom svela na financijske efekte transformacije vlasnitva bez stvarnog uinka na raspoloivi nacionalni proizvodni kapital.

INVESTICIJE Vrijednost ostvarenih investicija u dugotrajnu imovinu pravnih osoba u 2004. godini iznosila je 56,4 milijarde kuna to je 84,1% vie nego u 2001. godini. Najvei nominalni porast investicija u razdoblju od 2001. do 2004. g. ostvaren je u: graevinarstvu, trgovini, poslovanju nekretninama, iznajmljivanju i poslovnim uslugama i preraivakoj industriji.

10

20

30

40

50

60

Opskrba el. energijom, Prijevoz, skladitenje i Prera. ind. Ribarstvo Zdrav. zatita i socijalna skrb Trgovina Financijsko poslovanje Hoteli i restorani Graevinarstvo

0

Izvor: Hrvatska gospodarska komora

Investicije u razdoblju 2001.-2004. po djelatnostima, stope rasta

INOZEMNA IZRAVNA ULAGANJA (FDI) Predstavljaju stabilan izvor kapitala, pomau u financiranju deficita tekueg rauna bilance plaanja, ali najvaniju ulogu za gospodarstvo mogu imati kao sredstvo prijenosa tehnologije i znanja te irenja pozitivnih efekata na ostatak gospodarstva (tzv. efekt prelijevanja). U zemlju primatelja mogu ui kao greenfield investicije, kao posljedica preuzimanja i spajanja s domaim kompanijama, ili pak u dijelu privatizacijskih procesa.

U Hrvatskoj je dominirao model preuzimanja postojeih poduzea. Broj greenfield investicija pokazuje pozitivan trend rasta no jo uvijek je prenizak. Najvei iznos inozemnih izravnih ulaganja ostvaren je 2003. godine zahvaljujui prodaji 25% plus jedne dionice INE, kao i transakciji PLIVE na povezano poduzee u inozemstvo.

Najvei izravni strani investitori dolaze iz Austrije (28,6%), Maarske (20,9%), Italije (9,6%) i Nizozemske (7,8%). Najvie inozemnih ulaganja usmjereno je u financijski sektor u koji je plasirano 51,1% inozemnih izravnih ulaganja u 2005. godini. U razdoblju 2001.-2005. inozemna izravna ulaganja po glavi stanovnika u RH iznosila su 1528 eura.

Inozemna izravna ulaganja per capita od 2001. do 2005.2500 2422 2000 1500 1000 500 979 551Rumunjska Bugarska

1528 1585 1595

1766

622Poljska Hrvatska Maarska Slovenija Slovaka eka

EUR

0

Izvor: Hrvatska gospodarska komora

Zakljuak Tijekom deset godina tranzicije, od 1990. do 2000. godine, vrijednost hrvatskog proizvodnog kapitala gotovo je prepolovljena.