38
Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu Povijesnost osobe Isusa Krista proseminar

Proseminar Konačna

Embed Size (px)

Citation preview

Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Katoliki bogoslovni fakultet u akovu

Povijesnost osobe Isusa Krista proseminar

Mentor: Doc. dr. sc. Grgo Grbei

Student: Ivan Kunevi

akovo, 2012.

Sadraj: Sadraj: ..................................................................................................................................... 2 Uvod ........................................................................................................................................... 4 1. Isus iz Nazareta.................................................................................................................. 5 1.1. 1.2. 2. Ime Isusovo kao element povijesnosti Njegove osobe ................................................ 5 Vanost istraivanja historijskog vida ivota Isusove ................................................. 5

Kranski izvori o povijesnosti osobe Isusa Krista ........................................................ 6 2.1. 2.2. 2.3. 2.4. 2.5. 2.6. 2.7. 2.8. 2.9. Posebnost kranske tvrdnje o Isusu ............................................................................ 6 Povijesni Isus i Krist vjere ........................................................................................... 6 Isus kao boanska mudrost .......................................................................................... 6 Evanelje o povijesnom Isusu ..................................................................................... 7 Luka kao povjesniar ............................................................................................... 8 Odreenje Isusova roenja u evanelju ....................................................................... 8 Odreenje Isusova javnog djelovanja u okviru evanelja ........................................... 8 Odreenje Isusove smrti u okviru evanelja ................................................................ 9 Povijesno odreenje Isusove smrti .............................................................................. 9

2.10. Suvremeni povjesniari o evanelju .......................................................................... 10 3. Nekranski izvori i Talmud o Isusu Kristu kao ovjeku ........................................... 10 3.1. 3.2. 3.3. 3.4. 3.5. 3.6. 3.8. 3.9. 4. Velika vanost izvjetaja starovjekovnih nekranskih pisaca .................................. 10 Talmud - Kada je Isus umro i zato? ......................................................................... 11 Talmud - Zamrene legende o Isus Kristu ................................................................. 11 Stav idova prema Isusu kao povijesnoj osobi ......................................................... 11 Kornelije Tacit o roenju Isusa Krista ....................................................................... 12 Tacit o vanosti roenja Isusa Krista za idove ........................................................ 12 Kranski pisci u srednjemu vijeku (12. st. ) ............................................................. 13 Aurelije Augustin o znaaju Isusa Krista za povijest svakoga naroda ...................... 13

Suvremeni autori o povijesnom Isusu ........................................................................... 14 4.1. 4.2. 4.3. Suvremeni povjesniari o Isusu kao povijesnoj osobi ............................................... 14 Datiranje dogaaja iz Kristova ivota u kranskim izvorima (20. st.) ..................... 14 Suvremeni nekranski autori o povijesnosti osobe Isusa Krista .............................. 15

2

4.4. 4.5. 4.6. 4.7. 4.8. 4.9.

Suvremeno istraivanje (1780. 1980.) .................................................................... 15 Autori 19. st. o povijesnom Isusu .............................................................................. 15 Osporavatelji povijesnosti Kristove osobe u 19. i 20. st. i njihovi argumenti ........... 16 Pojava poveanoga nijekanja povijesnosti Isusa Krista u 20. st. ............................... 16 Najvanije karakteristike tree faze istraivanja o povijesnome Isusu ...................... 17 Postabmulovci preokret u traganju za povijesnim Isusom (1953.) ......................... 17

4.10. Razluivanje neistinitih od istinitih tvrdnji o povijesnome Isusu .............................. 18 4.11. Posljednja etvrtina 20. stoljea ................................................................................. 18 4.12. J. D. Crossan .............................................................................................................. 19 4.13. M. J. Borg................................................................................................................... 19 4.14. Razliita gledanja u razdoblju nakon 1980. Godine .................................................. 19 4.15. Ed Parish Sanders....................................................................................................... 20 4.16. John Paul Meier ......................................................................................................... 20 4.17. Povijesni Isus - polazite Kasperove kristologije ...................................................... 20 4.18. Povijesno pitanje o Isusu Kristu kod Waltera Kaspera .............................................. 21 4.19. Opaske o vrednovanju stavova suvremenih pisaca .................................................... 21 4.20. Zakljuci raznih studija o povijesnome Isusu ............................................................ 21 Zakljuak................................................................................................................................. 23 Literatura ................................................................................................................................ 24

3

Uvod U ovome proseminaru koji nosi naslov Povijesnost osobe Isusa Krista razmatrati u povijesna vrela i analizirati stavove istaknutih kako kranskih tako i nekranskih izvora koji govore o povijesnome Isusu. U prvome e dijelu biti rijei o vanosti prouavanja historijskog vida osobe Isusa Krista, te o elementima povijesnosti u Njegovu imenu. Drugi dio obuhvaa kranske izvore koji govore o povijesnosti osobe Isusa Krista. Ovi su izvori prije svega bazirani na evanelju kao najvanijem kranskom vrelu koji sadri brojne povijesne elemente iako nije pisan u obliku ivotopisa Isusa Krista, jer je glavna zadaa evanelja bila prenijeti radosnu vijest spasenja, to je vidljivo i u etimolokom korijenu ove rijei. U treemu dijelu iznosim nekranske izvore bez kojih bi i dalje postojala mogunost nijekanja postojanja Isusa Krista kao povijesne osobe. Dakako, u prvome redu to su antiki povjesniari Kornelije Tacit, Hipolit Rimski, Gaj Svetonije i Josip Flavije, te Talmud kao sveta knjiga idova u kojoj se na Isusa bacaju razne poruge i klevete. Na kraju u poglavlja iznijeti vrlo sadrajno tumaenje Aurelija Augustina, jednog od najznaajnijih teologa svih vremena, koji govori o vanosti historijskog vida Isusove osobe za svaki narod. U etvrtome u, ujedno i najsadrajnijem poglavlju, iznijeti najbitnija tumaenja suvremenih, veinom nekranskih autora, koji o povijesnome Isusu govore uglavnom kroz osporavanje unato mnogim ranijim nekranskim izvorima. To su J. D. Crossan, M. J. Borg, Ed Parish Sanders, John Paul Meier. Da je pitanje povijesnoga Isusa potaknulo mnoge na promiljanje i analize govori i pokret postambulovaca koji se javlja 1953. godine. Osim svih ovih kritiara Isusova historijskoga elementa vano je spomenuti i Waltera Kaspera, koji na vrlo jasan i Crkvi prihvatljiv nain progovara o ovome pitanju. Na kraju donosim zakljuke razliitih studija o povijesnome Isusu i svoj vlastiti osvrt na ovu vrlo vanu temu za ovjeanstvo 21. stoljea koje u svemu, pa tako i u vjeri, trai dokaze.

4

1. Isus iz Nazareta 1.1. Ime Isusovo kao element povijesnosti Njegove osobe Da bismo neku osobu povijesno odredili potrebno je najprije poznavati ime. Ime je Isus Krist sastavljeno iz dvije rijei: Isus (hebr. Jeua, Jahve spaava) i Krist (Hristos, grki prijevod hebrejske rijei maiah: pomazanik, odatle rije mesija). Povezanost tih dvaju etimolokih znaenja rijei, koja je djelo ve prvih krana NZ, valja dobro shvatiti, jer se inae moemo izloiti opasnosti da ne uoimo razliitost njihove spoznajne i stvarne valjanosti. Prva rije je znakovitija na razini povijesnih tvrdnji i povijesti ovjeanstva, a druga na razini ispovijesti teolokoga i vjerskoga promiljanja. Mnogi teolozi danas s pravom zastupaju da bi teoloki najtoniji i najprihvatljiviji bio izraz (koji se inae vie puta susree u NZ): Isus, Krist, ili Isus iz Nazareta, povijesna osoba, predmet povijesnoga istraivanja.1 Pridjevom povijesni eli se, naime, istaknuti da su podaci koji govore o tome pojmu rezultat znanstvenoga istraivanja i da vode, isto tako, znanstvenome zakljuku. Pojam povijesnog Isusa ne smijemo poistovjetiti s pojmom Isusa iz Nazareta, pa tako ni s Kristom. Glavni razlog tome jest to je Isus iz Nazareta u vezi sa stvarnim Isusom, koji je djelovao kao povijesna osoba u poecima kranstva. S druge strane, ne moe se usporediti ni s Kristom jer se kod pojma Krist naglaava sastavnica propovijedi prve Crkve koja ispovijeda svoju vjeru u Gospodina kao ispunjenje drevnih obeanja.2 1.2. Vanost istraivanja historijskog vida ivota Isusove Najvanije je podruje moderne biblijske teologije istraivanje Isusova ivota,

izmeu ostalih i kroz historijski vid koristei povijesno kritiko miljenje i metodu. Ipak tome se ne pristupa iskljuivo od povijesnog interesa, nego se trailo povijesnoga Isusa kao pomonika u oslobaanju dogmi. Meutim, postoji opasnost da se ne ode u krajnost jer tada postoji opasnost da se Isusa Krista protumai na sasvim nedolian nain. 3 Postoji mogunost da Ga se protumai na nain na koji su to inili Rimljani i Grci koji nisu htjeli primiti kranstvo jer su se Isusa Krista drali politikim aktivistom koji e unititi Carstvo.

1 2

Isus Krist, u: Enciklopedijski teoloki rjenik, prir. A. Stari, KS, Zagreb, 2009. str. 429. - 432. Usp. Isus Krist, u: Enciklopedijski teoloki rjenik, prir. A. Stari, KS, Zagreb, 2009. str. 888. - 889. 3 W. KASPER, Isus Krist, Crkva u svijetu, Split, 1995. str. 49.

5

2. Kranski izvori o povijesnosti osobe Isusa Krista 2.1.Posebnost kranske tvrdnje o Isusu Ispovijest je vjere vrsto usaena u povijesni lik, istiniti povijesni dogaaj, odnosno u ivot i mueniku smrt Isusa iz Nazareta o emu u povijesno prihvatljivom obliku izvjeuju spisi kranske zajednice kao i mnogi nekranski izvori( Plinije Mlai Pismo caru Trajanu, Josip Flavije Antiquitates Judaicae, Gaj Svetonije Vita Claudi ). Stoga pojmovi koji se podrazumijevaju pod pojmom Isus iz Nazareta su pojmovi i povijesti i vjere koji su ujedno i sadraji Njegova povijesnoga ivljenja.4 Iz toga vidimo uzajaman meuodnos teologije i kulture. Osim krana bitno je spomenuti stav postambulovaca da se utvrivanjem povijesnih injenica. koji dovode do jednog pozitivnog zaokreta u tumaenju Boje opstojnosti te da su jedan od pravaca koji je pomogao

2.2. Povijesni Isus i Krist vjere Sva etiri Evanelja su pisana iz svjetla pouskrsnog Krista, i proeta su vjerom rane Crkve u Isusa Krista, Sina Bojega. Iako Evanelja nisu bila isto povijesna, istraivanje kristologije uvijek mora obazirati i uvijek se oslanjati na vjeru prve Crkve u odnosu na Isusa Krista. Mi vjernici u Isusu kao pravom ovjeku pronalazimo svoj oslonac i mjerilo. Vjera bez povijesnog Isusa, pravog Boga i pravog ovjeka ne bi bila nita drugo do ideologija i nekakav svjetonazor bez povijesnog uporita. Walter Kasper u svom poznatom djelu Isus Krist istie da prekoraenjem legitimne antropoloke interpunkcije i ilegitimne antropoloke redukcije Isus iz Nazareta, odnosno povijesni Isus, postaje mit ovjeka. 5 Neovisno o tome da li su prekrene navedene granice, dananje sekularizirano drutvo Krista ne doivljava ni kao Boga, a jo manje vjeruju u tvrdnju o Njegovoj povijesnoj opstojnosti unato brojnim nekranskim izvorima koji to ne poriu. 2.3. Isus kao boanska mudrost Meu bibliarima koji su govorili o Isusu kao boanskoj mudrosti posebno se istaknula Elisabeth Schussler Fioreza, prva ena koja je izabrana za predsjednicu Drutva4 5

Usp. R. E. BROWN, Uvod u Novi zavjet, KS, Zagreb, 2008., str. 823. 836. Usp. I. ZIRDUM, Kritiki osvrt na Kasperovu Kristologiju u: Diacovensia, XXI, (2004.), II., str. 373. 378.

6

bibliara u Njemakoj, koja Tomino Evanelje smatra vanim ranim izvorom. On razvija analize Isusa kao Onoga koji predvodi obnoviteljski pokret za ravnopravnost u suprotnosti s dominantnim patrijarhalnim modelom onoga vremena. Traila je slike u kojima Bog sebe naziva mudrou i nala ih je : opravda se Mudrost pred djecom svojom. Postavlja pitanje da li je Isus izraavao svoj odnos prema Bogu pomou modela Mudrosti ? Neki od pretpavlovskih himana (Fil 2, 6-11) odraavaju upravo utjecaj mudrosnih slika na takav odnos.6 Teolog Teisen naglaava da je graa u kanonskim Evaneljima dosta stara. Opisuje Galileju i Judeju kao mjesto koje je spremno za ustanak za vrijeme Isusova javnog djelovanja te u taj kontekst stavlja sliku o Isusu i Njegovim sljedbenicima kao radikalnim putujuim karizmaticima. R. A. Horsley je bio mnogo radikalniji te zamilja Isusa kao socijalnog prevratnika koji se borio protiv nasilnih i bogatih monika elitnoga drutvenoga sloja. Religijske stranke ili sekte (koje spominje Josip Flavije) su imale utjecaj na stanovnitvo Galileje, koje je uglavnom naseljavalo seljako stanovnitvo. Horsley je stava kako tu do izraaja dolazi upravo Isusova uloga, jer On pokuava reorganizirati nain ivota u Palestini u Kraljevstvo ovoga svijeta, oekujui da Bog izbaci rimske i idovske upravitelje iz Palestine. 7 Svi navedeni stavovi i tumaenja su u oprenosti sa tumaenjem kojega donosi Novi zavjet i katolika dogma. Iz evanelja opovrgnu sve pretpostavke, stavovi, tvrdnje i nagaanja koja negiraju upravo Kristovu ljudsku narav. 2.4. Evanelje o povijesnom Isusu Evanelje je najznaajnije povijesno vrelo koje govori o postojanju Isusa Krista kao povijesne osobe. Radosna vijest sadrana u evanelju je jedini vjerodostojan izvor koji govori o povijesnom Isusu, iako ne ide za tim da iznese Isusovu povijest, odnosno da Njegov ivot prikau kronoloki, nego su evanelja prije svega navjetaju radosne vijesti o spasenju kojima su pridrueni osnovni podaci o Isusovu ivotu i djelovanju.

6 7

Usp. R. E. BROWN, nav.dj., str. 823. 836. Usp. Isto. str. 830. 832.

7

2.5. Luka kao povjesniar Luka i svome djelu u dva sveska govori da je svoj izvjetaj temeljio na grai koju su prenijeli i svjedoili oevici, te da je od poetka sve pomno ispitao (Lk 1, 1-3). 8 Evanelist Luka osim prenoenja radosne vijesti eli svim kranima prenijeti svjedoanstvo koje e ostaviti dojam sigurnosti o izvornost Boje rijei i poblie upoznati krane s naukom koju su primili: Budui da su mnogi pokuali srediti pripovijedanje o dogaajima to su se dogodili meu nama, kako su ih predali oni koji su od poetka bili oevici i sluge Rijei, uini se i meni dobro, poto sam ih pomno ispitao sve od poetka, da ti ih napiem po redu, preuzvieni Teofile, da se osvjedoi o sigurnosti nauke koju si primio (Lk 1, 1-4). 2.6. Odreenje Isusova roenja u evanelju Poeci Lukina i Matejeva Evanelja, kao i mnogi drugi izvori, govore kako se Isus rodio za vrijeme Heroda Velikog. Iz kasnijih izvora znamo da je Herod umro 4. god. pr. Kr. pa zakljuujemo da se do tada najkasnije Isus morao roditi. Luka i Matej takoer spominju da je to vrijeme popisa puanstva to ga je naredio car August ije je razdoblje vladavine od 27 god. pr. Kr. do 14. god. posl. Kr. Evanelje se treba itati u povezanosti s navjetajem, liturgijom i praksom zajednice Crkve.9 2.7. Odreenje Isusova javnog djelovanja u okviru evanelja Iz sinoptikih evanelja proizlazi da Isusovo javno djelovanje nije trajalo vie od jedne godine, iako ima znakova koji govore da je moglo trajati due. etvrto, Ivanovo Evanelje, jasno razlikuje tri Pashe, za vrijeme kojih Isus javno djeluje. Iz toga Evanelja slijedi da je Isusovo javno djelovanje trajalo svakako due od dvije godine. O tome svjedoe i opis dogaaja koje Ivan navodi u svome Evanelju: Nakon susreta s Ivanom Krstiteljem i uda i Kani, Isus je uzaao u Jeruzalem za vrijeme Pashe (Iv 2, 13-23). Nakon toga se vratio u Galileju te je kod jezera nahranio mnotvo upravo kada bijae blizu Pasha, idovski blagdan (Iv 6, 4). Betaniju je pohodio est dana prije Pashe (Iv 12, 1).10 Upravo zahvaljujui tim

8 9

Usp. R. E. BROWN, nav. dj. str. 312. 324. Usp. W. J. HARRINGTON, Uvod u Novi Zavjet, Druba Boja, Split, 2004., str. 46. 10 Usp. W. J. HARRINGTON, nav. dj. str. 48.

8

podacima s potpunom se povijesnom sigurnou dovoljno zna o povijesnim okvirima Njegova ivota, o roenju u doba Heroda Velikoga, i o smrti na kriu u doba cara Tiberija (oko 30. god. posl. Kr.).11

2.8. Odreenje Isusove smrti u okviru evanelja

Vjera u Isusa je postojala i nakon Njegove smrti jer su prvi vjernici sakupljali izvjetaje o Isusu i zapisivali ih prenosei na druge generacije. Evanelja nisu povijesna svjedoanstva iako sadre mnogo autentinih historijskog gradiva nego su ona svjedoanstva vjere. Stoga moemo rei da je Isus zahvaljujui posredstvu vjere prvih kranskih zajednica prenesen i objavljen nama u istom obliku kao i prvoj zajednici krana.12 2.9. Povijesno odreenje Isusove smrti Sva etiri evanelista se slau da je Isus umro na dan paraskeue (priprava za subotu kod idova) (Mk 15, 42; Mt 27, 62; Lk 23, 54; Iv 19, 31), ali se ne slau oko datuma Isusove smrti, tj. kojega dana u mjesecu je umro. Ivan u svome Evanelju govori kako je Isus umro 14. nisana, u asu kada su u hramu bili prikazivani pashalni jaganjci, koje e idovske obitelji blagovati o Pashi. Ostali evanelisti, sinoptici, navode da je Isusova posljednja veera s uenicima bila pashalna gozba. Isus je dao da Njegovi uenici prirede pashalnu gozbu prvog dana beskvasnih kruhova tj. 14. nisana (Mk 14, 12). Jedno je sigurno: Isusova je bio razapet na kriu izmeu 26. i 36. godine jer je u to vrijeme Pilat bio upravitelj Judeje. Budui da su Evanelisti utvrdili da je Isus umro na petak 14. nisana moemo taj dogaaj ograniiti na 27., 30. Ili 33 godinu. S obzirom da je Isusov javni nastup poeo 28. god. posl. Kr. te je trajao vie od dvije godine, a manje od pune tri godine, sa poprilinom sigurnou moemo tvrditi da je Isus umro u petak 14. nisana, odnosno 7. travnja 30. god. posl. Kr.13

11 12

Usp. S. KOVAI, Kranstvo i Crkva u staromu i srednjemu vijeku, Verbum, Split, 2004., str. 33. Usp. W. KASPER, nav. dj., str. 28. 13 Usp. W. J. HARRINGTON nav. dj. str. 50. 51.

9

2.10. Suvremeni povjesniari o evanelju Sinoptika Evanelja sadravaju odraz apostolskog propovijedanja o Isusu i daju o njemu onu sliku koja je ivjela u predodbenom svijetu i srcima Njegovih pristaa umjesto da su evanelja koncipirali kao ivotopis Isusa iz Nazareta koji bi priao svoj ivotni put on poetka do kraja sa svim poeljnim pojedinostima. Unato tome, ta vrela uvijek ponovno zahvaaju Kristov ivot, istiu pojedine injenice i dogaaje koje su bitne za razumijevanje Isusova ivotnoga puta. Apostolsko navijetanje eli izriito posvjedoiti da je Isus iz Nazareta upravo onaj Isus koji se sada ljudima.14 3. Nekranski izvori i Talmud o Isusu Kristu kao ovjeku 3.1.Velika vanost izvjetaja starovjekovnih nekranskih pisaca Vanost starovjekovnih kranskih pisaca nije u tome to nadopunjavaju propovijeda, od kojega dolazi spasenje svim

novozavjetne spise, nego u tome to onemoguavaju svaki pokuaj nijekanja postojanja Isusa Krista kao povijesne osobe. Unato tome to o Kristu i kranstvu govore s negativnom prizvukom, nitko od njih ne opovrgava Isusovo postojanje. Upravo u tome se i sastoji povijesno prouavanje. Plinije Mlai u pismu caru Trajanu govori kako ima problema s kranima jer ne ele prezreti ime Isusa koji se zove Krist i prikloniti se carskom kultu. Gaj Svetonije u djelu Vita Claudii kae kako je car istjerao idove iz Rima zbog ostalih nemira koje je poticao Krist (Judeos impulsore Chresto assidue tumultuantes Roma expulit.) Josip Flavije, idovski pisac, govori u svome djelu Antiquitates Judaicae (dovreno izmeu 93. i 96. god.) blagonaklono govori o Ivanu Krstitelju kojega je Herod dao pogubiti u tvravi Makeront ime su potvreni podaci koje o Ivanu Krstitelju donosi Evanelje. Takoer spominje velikog sveenika Ananiju Mlaeg koji je dao kamenovati Jakova iji se brat zvao Isus Krist.15

14 15

Usp. Isus iz Nazareta u: Velika povijest Crkve, prir. H. Jedin, KS, Zagreb, 1972., str. 85. 89. Usp. KOVAI S., nav dj., str. 34.

10

3.2.Talmud - Kada je Isus umro i zato? U Talmudu se govori kako je Isus bio objeen na kri uoi blagdana Pesaha, da je bio blizak carskoj vlasti kao i pet Njegovih uenika, da je optuen za heretina vjerovanja i uenja jer je sam sebe nazivao Bogom i govorio da e uzii na nebo. Talmud ne razlikuje bitno i glavno od nebitnoga. Njihov odnos prema inovjerniku i tuinu je oduvijek bio netrpeljiv. To je i jedan od glavnih razloga zato tako negativno govore o Isus Kristu iako iz imena (hebr. Jeuah =Jahve spaava) progovara neto drugo, i unato tome to su iekivali i to i dalje iekuju Mesiju.16 3.3.Talmud - Zamrene legende o Isus Kristu

Talmud gotovo uvijek ime Isusa Krista spominje u negativnom smislu, osobito kada je rije o legendama. U jednoj od takvih legendi govor se kako je Isus Krist roen vanbrano, da mu je majka bila Mirjam (Marija) koja se bavila eljanjem ena koja je imala mua Papus ben Juda i ljubavnika Pandiru. Pomalo je zbunjujue to osim kritike u ovome obliku idovi u cenzuriranim izdanjima izbacuju ime Jeu koje zamjenjuju s imenom otpadnik Izraela. 17 3.4.Stav idova prema Isusu kao povijesnoj osobi idovi Isusa Krista nazivaju pripadnikom sekte ebionita. Glavni tekst koji pripada najstarijem dijelu Talmuda govori kako su Isusa Nazoreja objesili u predveerje svetkovine Pasaha. Taj, ali i jo mnogi drugi podaci o Isusu Kristu kao povijesnoj osobi, potjeu iz tanaitskog razdoblja (70. 135.g.) od kojih je kasnije sastavljen Talmud. Takoer se navodi da Isus mora biti kamenovan jer je tjerao arobnjatvo, zavodio i pocijepao Izrael. O jedinstvenosti stava idova govori i injenica da nitko za Isusa imao nikakva opravdanja. ak ni oni kojima je inio tolika udesa nisu imali hrabrosti stati uz Isusa. Iz ostalih tekstova izlazi da je Isus bio farizej, da je imao pet uenika i da se rugao farizejima koji drugaije tumae Thoru. Do 1930.- ih ovi podaci nisu bili poznati historiarima kranstva sve dok na njemaki

16 17

Usp. Kritika Talmuda u: Talmud, prir. E. Werber, Otokar-Kerovani, Rijeka, 1979. str. 125. Usp. Isto.

11

nije prevedeno Klausnerovo djelo o Isusu. Unato tome, ni ovi kao ni bilo koji drugi argumenti nisu uspjeli opovrgnuti i poljuljati istinitost postojanja Isusa Krista kao osobe.18 3.5.Kornelije Tacit o roenju Isusa Krista Kornelije je Tacit jedan od vanijih nekranskih izvora koji govori o povijesnosti Isusa Krista. U svojemu djelu Anali pie ovako: Tekla je, dakle, etrdeset i druga godina Augustova vladanja, dvadeset i osma otkada je Egipat pokoren, i od Antonijeve i Kleopatrine smrti - bila je zadnja godina kada je prestala ptolomejska vlast nad Egiptom - kada se, za prvoga popisa dok je Sirijom vladao Kvirinije, u skladu s prorotvom o njemu u Judinome Betlehemu rodio na Spasitelj i Gospodin Isus Krist. Onda je u idovskome narodu kraljevsku vlast kao prvi tuinac dobio Herod. Obistinilo se Mojsijevo prorotvo koje kae : Iz Jude nee ponestati vladar dok ne doe onaj za koga se uva (Post 49,10). Njega pak obznanjuje onim koji e biti iekivanje naroda. Herod je, kako prenosi Josip, po ocu idumejskoga roda, a po majci arapskoga.19 3.6.Tacit o vanosti roenja Isusa Krista za idove U Herodovo je doba Kristova nazonost postala oevidnom. Slijedio joj je, u skladu s prorotvom, obeano spasenje i poziv naroda. Od toga su vremena prestali od idovskoga naroda, velim vladari i voe iz Jude. Odmah se poput njih poremetilo veliko sveenitvo koje se, po roenju, stalno prenosilo od predaka na neposredne nasljednike. Ovaj kratak izvjetaj na nain vrlo slian novozavjetnome tekstu prenosi poruku da je roenje Isusa Krista bilo ono to su idovi iekivali. S obzirom na to, nastupila je oevidna zabrinutost kralja Heroda, ali isto tako i velikih sveenika koji su objavu o iekivanju Mesije primali od svojih predaka i prenosili buduim naratajima.20

18

Usp. Isus Nazorej u: Leksikon judaizma i kranstva, prir. O. Mandi, Matica Hrvatska, Zagreb, 1969., str. 208. 19 Usp. K. TACIT, Anali , Sluba Boja, Split, 2004., str. 219. 222. 20 K. TACIT, nav. dj. str. 223.

12

3.7.Kranski pisci u staromu vijeku (2. st.) Tertulijan je prvi vaniji kranski pisac koji je koristio latinski jezik. Iz njegove pismene ostavtine doznajemo kako je on mjeavina intenzivnog apokaliptinog iekivanja i volje za ivotom. Ono to ujedinjuje oba pristupa jest naglaavanje sredinjeg mjesta Isusa Krista. On je opominjao svoju subrau i odvraao ih od sudjelovanja u igrama i priredbama rimskoga drutva. Pozivao je svu svoju subrau da umjesto toga veu priredbu dolaska velikoga dana kada e Isus Krist trijumfalno doi usporeujui Ga s rimskim osvajaima, te da e voditi u svojoj pratnji zarobljenike meu kojima i careve, vladare i monarhe koji su se rugali Njegovoj poruci. Istraivanje povijesti kraljevstva Jude i Izraela koji su bili podijeljeni te njihovih kraljeva (Roboama koji je bio sin Salomonov, Davida u iju lozu ubrajamo Isusa kao povijesnu osobu) pokazuje kako su svi oni ukazivali na Krista kao povijesnu osobu. 21 3.8.Kranski pisci u srednjemu vijeku (12. st. ) Aurelije Augustin u djelu O dravi Bojoj govori kako je kraljevstvo Izraelovo kao i proroci nalo svoje ispunjenje i cilj u Isusu Kristu koji je doista postojao to potkrepljuje injenicom da je Izrael postao kraljevstvom za vrijeme kralja aula. Kada je aul ubijen u vojnome porazu, a s obzirom da od njegove loze nisu potekli kraljevi, naslijedio ga je David u iju lozu smjetamo Isusa kao povijesnu osobu. S njime, kako kae sv. Augustin, poinje novo doba Bojega puka. Sv. Augustin nije ulazio u istraivanje strogo povijesnih injenica, nego je povezao samo neke od njih sa znaenjem Isusa Krista i Bojega svijeta, odnosno nas ljudi. 22 3.9.Aurelije Augustin o znaaju Isusa Krista za povijest svakoga naroda U svome opsenome djelu O dravi Bojoj on pokuava precizirati i odrediti mjesto Isusa u povijesti Izraela, ali i Njegovu vanost za svijet u cjelini. To cijelo Augustinovo djelo moemo saeti u misli koja je lajtmotiv treega, etvrtoga i petoga stoljea, a govori kako je cijela povijest doivjela svoju prekretnicu u Isusu kao proroku, sveeniku i kralju. Ovo Augustinovo djelo je velika i teka zadaa kako ga je i sam u uvodu nazvao. No, unato21 22

Usp. J. PELIKAN, Isus kroz stoljea, Ziral, Mostar, 1997., str. 31. Usp. J. PELIKAN nav. dj. str. 32.

13

svemu moemo rei da je potpuno u skladu i s dananjim tumaenjem znaaja osobe Isusa Krista za povijest Crkve i svega naroda.23 4. Suvremeni autori o povijesnom Isusu 4.1.Suvremeni povjesniari o Isusu kao povijesnoj osobi etiri do pet godina prije poetka nae ere roen je Isus iz Nazareta od djevice Marije u Betlehemu i po idovskom obiaju etrdeset dana nakon obrezanja prikazan kao prvoroenac Gospodinu u jeruzalemskome hramu. Opasnost koja mu je zaprijetila od kralja Heroda primorala je Njegovu majku i oca hranitelja Josipa na dui boravak u Egiptu. Vjerski voe idovstva odluno su uklonili Njegovo mesijansko poslanje i progonili ga kao buntovnika sa sve veom mrnjom koja je napokon dovela do odluke da Ga ubiju. Iako nerado, rimski je prokurator popustio njihovim zahtjevima i predao im Isusa iz Nazareta da ga razapnu. Umro je na kriu 14. ili 15. nisana izmeu 30. i 33. godine kranske ere. Tako je Isusovo djelovanje naglo prekinuto nakon dvije ili tri godine, to je u oima onih koji nisu vjerovali u Njegovo poslanje znailo i konac kraljevstva Bojeg kojeg je navijetao.24 4.2.Datiranje dogaaja iz Kristova ivota u kranskim izvorima (20. st.) Kranski izvori koji govore o opstojnosti Isusa nisu pisani u obliku ivotopisa kao ni nekranski izvori koji govore o Kristu. S obzirom na to, nisu pazili na tono biljeenje vremena jer je u prvi plan stavljeno prenoenje Evanelja, radosne vijesti. Samo je manji broj dogaaja iz Isusova ivota datirano, ali samo priblino. ak su i svi priblino datirani dogaaji utvreni na temelju oskudnih informacija. Iz ovoga vidimo da je u Svetome pismu u prvi plan stavljeno prenoenje radosne vijesti (gr. To evangelion= radosna vijest), te da je priblino datiranje malog broja dogaaja utvreno iskljuivo za okvirnu kronologiju koja se temelji na razboritom vrednovanju sauvanih podataka.25

23 24

Usp. Isto. str. 34. Isus iz Nazareta u: Velika povijest Crkve, prir. H. Jedin, KS, Zagreb, 1972. str. 85. 89. 25 Usp. W. J. HARRINGTON, nav. dj. str. 46. 52.

14

4.3.Suvremeni nekranski autori o povijesnosti osobe Isusa Krista Poznati teolog, filozof i psiholog njemako-francuskih korijena Albert Schwiezer u svome djelu The Quest of the historical Jesus iznosi miljenje da se kompletna crkvena povijest sve do dananjega dana, a to e rei njegova stvarna unutarnja povijest, temelji na odlaganju parusije, na odgaanju parusije, naputanju eshatologije. Stav govori o iznevjeri apokaliptine nade u ponovni Kristov dolazak, odnosno u Njegovo obeanje. Ujedno povlai za sobom pitanje kako je Isus tijekom tolike povijesti uspio zadrati ugled unato tom odgaanju ponovnog dolaska? Tim inom kojega svi vjernici iekuju bi i najvei skeptici, koji se ne mogu pomiriti s Bojom opstojnou, ostali bez argumenata.26 4.4. Suvremeno istraivanje (1780. 1980.) Punih 1800 godina kranstvo je prihvaalo gotovu injenicu da je prikaz Isusa Krista u evaneljima faktiki izvjetaj o Isusovu ivotu. U 18. st. javlja se pravac prosvjetiteljstvo koji neminovno dovodi do formiranja novoga pristupa Bibliji. Prouavanju Biblije se pristupilo kao i prouavanju svakog drugog antikog djela. Traganje za povijesnim Isusom je vrlo esto praeno eljom da se Isusa oslobodi od teolokih nameta. Meutim, mnogi su istraivai nametnuli skepticizam i predrasude koje su bile potpuno oprene teolokim. Od tada pa do danas veina autora je pokuavala opovrgnuti sliku Krista kao povijesne osobe, ali nikada bez uspjeha.

4.5. Autori 19. st. o povijesnom Isusu 1835. objavljeno je djelo D. F. Straussa pod nazivom ivot Isusov koja se temeljila na naelu da su Evanelja preoblikovala i vjerom uljepala sliku o Isusu, tako da je ono to je nastalo samo mit. Od istog polazita je krenuo i Njegov uitelj Ferdinand Chrastian Bauer koji tvrdi da Isus i Pavao uope nisu ni postojali. E. Renan je prikazao Isusa kao obino ljudsko bie, ali nije nijekao Njegovo postojanje kao povijesne osobe. 1901. god. W. Werde je tvrdio da je Markovo Evanelje takoer proizvod teologije koji predstavlja Isusa kao boanstvo. Stoga ni ovo djelo nije pouzdan povijesni izvor. Iz prvog traganja za povijesnim26

Usp. J. PELIKAN, nav. dj. str. 29. 30.

15

Isusom dolazi neizravan zakljuak da se suvremena teologija mora mijenjati u skladu s onime to znanstvenici razluuju i govore o Isusu. 27

4.6.Osporavatelji povijesnosti Kristove osobe u 19. i 20. st. i njihovi argumenti Tijekom 19. i 20. st. javlja se tenja, jaa no ikad, da se doe do argumenata koji e opovrgnuti postojanje Isusa Krista kao povijesne osobe. U 19. st. su se najvie istaknuli filozofi Ferdinand Kristian Bauer u svome djelu Kritika Evanelja te Franz Strauss pod naslovom ivot Isusov. U 20. st. javlja se jo vei val onih koji smatraju da je Isus Krist samo ljudska izmiljotina. 28 esti argumenti kojima su ti pisci pokazali argumentirati svoje iskrivljene stavove su da je kranstvo veinu svojih obiaja preuzelo iz poganskih religija. Drugi su pak tvrdili kako su apostoli bili na marginalne osobe po pitanju razuma, te da je kranstvo izmiljotina koja je nastala kako bi pruila utjehu koja je bila potrebna sve veem broju ljudi. 4.7.Pojava poveanoga nijekanja povijesnosti Isusa Krista u 20. st. Nitko ozbiljan nije nijekao povijesnost filozofa, vojskovoa i dravnika iz staroga vijeka unato tome to o njihovom ivotu i djelovanju nema pisanih zapisa niti vanijih svjedoanstava. Teko je onda odgovoriti na pitanje zato se onda u posljednja dva do tri stoljea moglo nai mnogo onih koji su se trudili razliitim argumentima osporiti Isusa Krista kao povijesnu osobu unato svjedoanstvima i zapisima Kristovih suvremenika ? Njihove tvrdnje su temelje na stavu da je kranstvo svoja obiljeja vue iz poganskih religija. Neki su tvrdili da su apostoli bili ljudi na razumskoj margini, a da je kranstvo zapravo izmiljotina ljudi koji su traili utjehu. Utjeha im je bila potrebna zbog tadanje drutveno-religijske situacije. Kranski i nekranski izvori nisu biografija ivota Isusa Krista, no unato tome od velikog su povijesnoga znaaja. Iz tih izvora doznajemo o roenju Isusa Krista za vrijeme Heroda Velikoga, ali i o njegovoj smrti na kriu za vrijeme cara Tiberija i prokuratora Poncija Pilata.29

27 28

Usp. R. E. BROWN, nav. dj. str. 824. Usp. S. KOVAI, nav. dj. str. 33. 29 Usp. Isto.

16

4.8.Najvanije karakteristike tree faze istraivanja o povijesnome Isusu Ova faza koja prema nekim procjenama poinje od 1953. i see sve do dananjih dana, osobit naglasak stavlja na povijesni i teoloki kontinuitet izmeu Isusa iz Nazareta i Krista uvodi sustav kriterija koji omoguava utvrditi povijesnost po samim tekstovima.30Ovu fazu su na poseban nain obiljeili Martin Khler, njemaki teolog s poetka 20. st. i Rudolf Karl Bultmann, njemaki luteranski teolog i strunjak za Novi zavjet koji se tom problematikom bavi u djelu U povijesti sinoptike tradicije. U djelu Takozvani povijesni Isus i historijski biblijski Krist Martin Khler iznosi stav da je nemogue odvojiti povijesnog Isusa od Isusa vjere jer su se novozavjetni pisci usredotoili samo na Isusa vjere. Smatra da je Krist vjere jedini kojega su krani navijetali i kojime se trebamo baviti. Slinim smjerom iao je i Rudolf Bultmann koji se u svome djelu U povijesti sinoptike tradicije gdje se koristio kritikom oblika, ne samo da bi razvrstao grau o Isusu u sinoptikim Evaneljima, nego da bi prosudio Njezinu povijesnost. On je stava kako traganje za povijesnim Isusom uope nije mogue, i kako se uope se ne bi t rebali zamarati time jer povijesna strana nije vana za vjeru.31 4.9.Postabmulovci preokret u traganju za povijesnim Isusom (1953.) ovjek koji je ponajvie zasluan za novo gledanje na povijesnoga Isusa je Ksemann koji je odrao predavanje na temu Problem povijesnog Isusa na kojemu je ukazao na opasnost praznine koje je Bultmann zapoeo svojim tumaenjem. Kseman smatra da ako nema povezanosti izmeu povijesnoga Isusa i Proslavljenoga Gospodina Evanelja kranstvo postaje mit. Takoer navodi indiferentnost kao problem koji se esto javlja kada se govori o odvajanju Krista od Njega samoga. Drugi su postambulovci pokuavali odrediti povijesne detalje koji se nalaze u samim Evaneljima. Moemo rei da upravo oni dovode do jednom pozitivnog zaokreta u tumaenju Boje opstojnosti te da su jedan od pravaca koji je pomogao da se utvrivanjem povijesnih injenica iz Evanelja opovrgnu sve pretpostavke, stavovi, tvrdnje i nagaanja koja negiraju upravo Kristovu ljudsku narav. 32

30 31

Usp. Isus Krist, u: Enciklopedijski teoloki rjenik, prir. A. Stari, KS, Zagreb, 2009. str. 888. - 889. Usp. R. E. BROWN, nav. dj. str. 827. 828. 32 Usp. Isto. str. 824. 825.

17

4.10. Razluivanje neistinitih od istinitih tvrdnji o povijesnome Isusu Upravo tom temom se pozabavio A. Schweizer u djelu Traganje za povijesnim Isusom. Od Reimarusa do Wredea u kojemu je ocijenio vie od sto godina takva istraivanja o povijesnome Isusu. Istaknuo je da veina tih istraivanja govore o istraivaima koji su opisivali svoja vlastita razmiljanja prema slici koju su stvorili, a ne o Isusu. Sam Schweizer je na kraju utvrdio da istraivanje nije uoilo nikakav Isusov apokaliptiki aspekt po kojem je on sebe gledao kao Mesiju koji e svojom smru dovesti do kraja svijeta. Stoga je za Schwiezera Isus plemeniti promaaj.33 4.11. Posljednja etvrtina 20. stoljea

Razdoblje u kojemu se formiraju dvije tendencije ili struje koje su znatno konzervativnije u shvaanju i prouavanju kristologije, a ne istraivanja o povijesnome Isusu. 1985. Godine formira se drutvo koje je djelomino oslanja na kriterije koje su razvili postambulovci. Predsjednik drutva bio je R. Funk, a potpredsjednik J. D. Crossan, a cijelo drutvo je sainjavalo 50 - 75 bibliara koji su se redovito sastajali te glasakih putem odluivali to je povijesni Isus inio i govorio. Glasanje se odvijalo dizanjem kartona razliitih boja da bi se privukla pozornost: crvena boja= On je zasigurno rekao ovo; ljubiasta=vjerojatno je rekao neto slino; siva= ideje su Njegove, iako on to nije rekao; crna= on to nije rekao. Unato tome, eshatoloki karakter Isusova uskrsnua je odbaen. Rezultati glasovanja su openito bili skeptini: na primjer kada se odluivalo koji se izraz i iz Evanelja pripisuju Isusu 50% je diglo crni karton, 30% sivi papir, dok se samo 20% slae s autentinou. Sva glasanja su bila medijski izuzetno dobro pokrivena jer su mnogi sudionici smatrali da takva promiljanja uspiju doi samo do manjeg dijela ljudi. Rezultati openito kod veine istraivaa predstavlja onu sliku povijesnoga Isusa koju autori unaprijed ele otkriti.34

33 34

Usp. R. E. BROWN, nav. dj. str. 824. 825. Usp. Isto. str. 826. 827.

18

4.12. J. D. Crossan On svoja promiljanja temelji na izvorima koji, kako on smatra, datiraju prije 60. godine (apokrifna Evanelja, Tajno Markovo Evanelje, te rani oblik Petrova Evanelja). Oslanjajui se na socijalne analize rimskoga upravljanja Palestinom u Isusovo vrijeme gleda na Isusa kao na cinikog putujueg propovjednika i nepismenog galilejskog seljaka koji je silno naglaavao jednakost. Zbog analogije s izvjetajem o Mojsijevu ivotu odbacuje povijesnost izvjetaja o Isusovu djetinjstvu. Smatra da Isus nije mogao istjerivati avle jer oni ne postoje, nego je samo mogao pojedince osloboditi od unutarnjih pritisaka. Smatra da nije bilo nikakvih nadnaravnih uda, nego samo nekakvih maginih elemenata. Nijee Kristovo uskrsnue govorei kako su Isusa osudili Rimljani, a tijelo su mu pojeli psi. Zbog svih ovih neutemeljenih i povijesno neutvrenih nabacivanja Crossan je bio osuen.35

4.13. M. J. Borg Borg govorei o Kristu odraava svoj osobni put k vjeri. On pokuava pronai Isusa koji ima smisla to je u njegovoj karizmatinoj naravi. Borg Isusa smatra samilosnim mudracom koji je uio buntovniku mudrost, govori o Isusu kao karizmatinom svetom mukarcu koji je voen Duhom, koji ima mistina iskustva Boga. Mnogi tvrde da Borg u svojem opisu Isusa koji nije primio svoju konanu objavu i nije se predstavljao kao da ima ulogu u konanoj Bojoj akciji koja je sada zapoela, nije posvetio dosta panje bitnim evaneoskim injenicama.36 4.14. Razliita gledanja u razdoblju nakon 1980. Godine Ovo razdoblje je obiljeeno prije svega bibliarima iji se pristupi djelomino ili potpuno razlikuju od pristupa kakav je imala generacija prije njih.

35 36

Usp. R. E. BROWN, nav. dj., str. 828. 829. Usp. Isto. str. 829. - 830.

19

4.15. Ed Parish Sanders Ovaj ameriki teolog i vrsni poznavatelj Novoga zavjeta naglaava idovstvo Isusa koji je bio eshatoloki prorok, a ne reformator te je najavio novo razdoblje u kojem se Izrael treba obnoviti. Svoj stav razvija u skladu s navodima u Evaneljima i prihvaa tradiciju da je Isus inio udesa, ali ih vie pripisuje naravnim uzrocima. Sumnja u povijesnost polemike izmeu Isusa farizeja. Drugi bibliari mu esto upuuju kritike na raun toga to je postojalo mnogo vie sukoba izmeu Isusa i njegovih suvremenika nego to to Sanders navodi. Takoer mu zamjeraju to ne pridaje dovoljnu pozornost Isusovim izrekama u prispodobama te Govoru o gori.37

4.16. John Paul Meier Ovome sveeniku i teologu koji je svoju izobrazbu stekao na Sveuilit u Gregoriana u Rimu pripisujemo najambiciozniju konstrukciju povijesnoga Isusa. Prouavajui apokrifne spise odbacio ih je kao beskorisne. U svojim promiljanjima izbjegavao je apriorno iskljuivanje eshatolokog, udesnog i nadnaravnog. Protivio se tumaenjima u kojima je Isus prikazan kao cinik i lutajui karizmatik. Svjestan je da je Isusa vrlo teko klasificirati. On smatra da je Isus bio pod velikim utjecajem Ivana Krstitelja. Smatra da Isus nije navijetao socijalni program (kao to su to drugi bibliari prije njega smatrali) , nego eshatoloku poruku o nunosti obraenja. Iz Meierovih djela izbija tradicionalniji Isus koji je uvelike nalik Isusu Kristu kako ga prikazuju Sv. Pavao i Evanelja.38 4.17. Povijesni Isus - polazite Kasperove kristologije Walter Kasper je jedan od najpoznatijih i najplodnijih njemakih teologa nakon Drugog vatikanskog sabora. U svom razlaganju opredjeljuje se za kristologiju odozdo, od Isusove povijesne i ljudske pojavnosti, do Njegova zemaljskoga ivljenja i djelovanja, da tako u vidljivom promatra nevidljivo. Sklonost kristologiji odozdo proistjee iz reakcije na veliko i iskljuivo naglaavanje Kristova boanstva. Stoga se mora priznati, kae i Jean Galot, ako i mnogi drugi teolozi , opravdanost kristologiji odozdo da uvai injenicu kako je Krist37 38

Usp. R. E. BROWN, nav. dj. str. 830. 831. Usp. Isto. str. 833. 834.

20

bio potpuno ovjek, nama u svemu slian osim u grijehu. Na temelju svega reenog moe se zakljuiti: Isus Krist je primarni, a vjera Crkve sekundarni kriterij kristologije.On isto tako ukazuje na opasnost da se pretjeranim promatranjem Isusa u povijesnom kontekstu kristologija svodi na antropologiju.39

4.18. Povijesno pitanje o Isusu Kristu kod Waltera Kaspera Isus Krist je povijesna veliina od vanosti za povijest ovjeanstva. ivio je u Palestini otprilike izmeu 7. pr. kr. i 30. posl. Kr. O pitanju Isusova historiciteta govori i W. Trilling u svome djelu Fragen zur Geschichtlichkeit Jesu te H. Windisch, Das problem der Geschlichlichkeit Jesu te mnogi drugi. Pitanje o Isusu kao povijesnoj osobi osobito je zastupljeno samo zato jer ima povratno djelovanje na kranstvo, Crkvu i kulturu openito na koje je kranstvo utjecalo. Ishodina toka naih pitanja i zanimanja za Isusa jes sadanje kranstvo. O Isusu kao povijesnoj osobi najvie saznajemo iz kranskih izvora, dok je ono to doznajemo iz ostalih izvora jedva vrijedno spomena.40

4.19. Opaske o vrednovanju stavova suvremenih pisaca Iako mnogi smatraju da moderne metode pruaju veliki stupanj sigurnosti o povijesnom Isusu, bez obzira na ogranienost, to nije tono jer su opisi povijesnog Isusa previe odaljeni od one slike koju donosi Evanelje kao glavni autentian izvor o Isusovom postojanju. Uostalom, bibliari su i sami podijeljeni glede toga koliko stvarno vrijede kriteriji za razluivanje povijesnoga Isusa. 41 4.20. Zakljuci raznih studija o povijesnome Isusu Zakljuak prema kojemu vodi veliki broj studija, osobito onih novijega datuma, jest da Isusov ivotopis nije mogue rekonstruirati jer se Evanelja (kao jedini vjerodostojan izvor od posebnoga znaenja i dokument vjere) za rekonstrukciju ivotopisa nisu izravno

39 40

I. ZIRDUM, nav. dj. str. 373. 378. W. KASPER, nav. dj. str. 45. 41 Usp. R. E. BROWN, nav. dj., str. 834. 837.

21

zanimala.42 Sva evanelja su usmjerena na prenoenje radosne vijesti i poruke Isusa Krista to je vidljivo i u samome nazivu (gr. to evangelion = radosna vijest).

42

Usp. Isus Krist, u: Enciklopedijski teoloki rjenik, prir. A. Stari, KS, Zagreb, 2009. str. 888. - 889.

22

Zakljuak

Ova je tema sama po sebi vrlo aktualna i danas. Ona nije zanimljiva samo povjesniarima, nego svim ljudima. Danas u sekulariziranome drutvu potreba za transcedentalnim ne jenjava. Naprotiv, ovjekova udnja za metafizikim je izuzetno velika, ali naalost, manifestira se najee kroz bijeg u mistine kultove ili sekte. Nadalje, u dananjem se drutvu od provjerljivih informacija ne trai provjera, to se jasno vidi u senzacijama koje svakodnevno prenose mediji pod sintagmom neslubeno doznajemo, dok se od Crkve trai apsolutna provjerljivost to uope nije mogue u potpunosti izvesti. Isus Krist kao kamen zaglavni katolike Crkve jest objekt kojega se prvo eli provjeriti. Crkva je danas svjesna u kakvom je stanju drutvo i to od nje trai. Zato i papa Benedikt XIV. u svojim knjigama spominje sam povijesni osvrt. Sam papa esto progovara o povijesnim injenicama osobito u razdoblju Adventa i Boia ne zato da bi moda iznio neku informaciju iz arhivskih spisa koje moda povjesniarima nisu poznate, nego prije svega da utvrdi krhku vjeru dananjih vjernika. Besmisleno je uope dovoditi u pitanje povijesnoga Isusa jer o tome, kako je vie puta reeno, govore i nekranski pisci staroga vijeka. Svaki kranin treba imati na umu da Isus Krist, pa tako i vjera, prestaju biti misterij i gube svoje temeljno svojstvo kada postaju povijesnim ili nekim drugim nainom ili metodom dokazana. Svaki znanstvenik koji bi pristupa prouavanju povijesti Crkve ili za nju vanih osoba nikako ne smije smetnuti s uma da je Crkva teoloka datost te da ima boansku dimenziju. S druge strane, vjera bez povijesnog Isusa, pravog Boga i pravog ovjeka ne bi bila nita drugo do ideologija i nekakav svjetonazor bez povijesnog uporita. To trebaju biti misli vodilje povjesniarima u daljnjem istraivanju okolnosti i poslanja Crkve i ljudi u sklopu nje.

23

Literatura BROWN, R., Uvod u Novi zavjet, KS, Zagreb, 2008. str. 823. 836. CROSS, F.L., LIVINGSTONE, E.A., Historical Jesus u: Oxford dictionary of Christian Church, Oxford, London, 2004. str. 775. CEZAREJSKI, E., Anali, Sluba Boja, Split, 2004. str. 219. 223. Isus Krist u: Enciklopedijski teoloki rjenik, prir. A. Stari, KS, Zagreb, 2009. str. 429. 432. HARRINGTON, W. J., Uvod u Novi zavjet, KS , Zagreb, 1991. Str. 46. 52. Isus iz Nazareta u: Velika povijest Crkve, prir. H. Jedin, KS, Zagreb, 1972. str. 71. 93. KASPER, W., Isus Krist, Crkva u svijetu, Split, 1995. str. 27. 49. KOVAI, S., Kranstvo i Crkva u staromu i srednjemu vijeku, Verbum, Split, 2004. str. 33. 35. Isus Nazorej u: Leksikon judaizma i kranstva, prir. O Mandi, Matica Hrvatska, Zagreb, 1969. str. 208. PELIKAN, J., Isus kroz stoljea, Ziral, Mostar, 1997. str. 29. 35. Kritika Talmuda, u: Talmud, prir. E. Werber, Otokar-Kerovani, Rijeka, 1979. str. 125.

24