Prvi povjesni spomen sela Vrdol u Kreševskoj povelji iz 1434. Godine

S l i v n oGodina XXIV. Božić, 2009., br. 2. (41.)Godina XXIV. Božić, 2009., br. 2. (41.)

Raspored službe božje za božične blagdane

1. 19. prosinca u 15,00 sati božićna ispovijed za sve.

2. 21. prosinca - ponedjeljak - od 9,00 sati ispovijed po selu za bolesne i nemoćne, počevši iz Doline. Ispovijedam do podne. Preostale nastavljam u utorak.

3. 24. prosinca - četvrtak - BADNJI DAN - 22,30 sati SVETA MISA PONOĆKA.

4. 25. prosinca - petak - BOŽIĆ - 11,00 sati sv. Misa.

5. 26. prosinca - subota - Drugi dan Božića i sv. Stjepan - 9,00 sati i 11,00 sati sv. Mise

6. 27. prosinca - nedjelja - Sv. Obitelj i sv. Ivan evanđelist - 9,00 sati i 11,00 sati sv. Mise.

7. 28. prosinca - ponedjeljak - Nevina dječica - Mladenci Radalji imaju susveticu - brgulju. - 9,00 sati sveta Misa. Iza Mise blagosov Radalja. Poslije podne blagosov nastavljamo iz Doline

8. 31. prosinca - četvrtak - Stara Godina - 16,00 sati sveta Misa zahvalnica; župska statistika; Tebe Boga hvalimo.

9. 1. siječnja 2010. - petak - Nova Godina - 11,00 sati sveta Misa

Sretan Božić i Novu 2010. godinu želi vam svima od srca

fra Rafael.

Božić, 2009. BROJ 41

Slivno 1

S l i v n oGodina XXIV. Božić, 2009., br. 2. (41.)

Dragi Slivanjci

Šokirani smo uvijek novim vjestima o kriminalu i korupciji u našim hrvat-skim poduzećima. Ljudi koji su na

visokim položajima; ljudi kojima smo dali glas za državnu upravu; ljudi u koje smo vjerovali da su pošteni, karakterni pokazuju se koruptivnima. Nadali smo se da su oni najbolji i da će raditi za svoj narod, a oni su radili podmuklo samo za sebe. Do jučer smo bili u komunizmu, nitko ništa nije imao. Odjedanput neki pokazuju bajoslovno imanje, kuće, jahte, zemljišta, auta, novac... Odkud im to?! Stoljećima, da su normalno radili, ne bi toliko zaradili. A oni za par godina. I mnogi se od tih krste krstom, hvale se svojim kršćanstvom i svojom privrženošću Katoličkoj crkvi.

Od koga su oni naučili takvo kršćanstvo? Gdje su u kršćanstvu našli takve uzore? Zar nisu na vjeronauku učili ne ukradi i ne poželi nikakve tuđe stvari? Nije li Isus primjer svim kršćanima? A svi će ti, vjerojatno, najbučnije

slaviti Božić i pjevati: Rodi se u štalici, sve na slamici. I u kućama će napraviti štalicu, staviti i slamicu i vočića i magarca i siro-mašne pastire. A savjest će im ostati mirna i srce i duša raspoloženi i veseli, jer, Božić je. A mnoge će hrvatske obitelji slaviti zaista Božić kao Josip i Marija u Betlehemu: u siromaštvu, u neimaštini, u tuđoj kući kao podstanari. A zašto? Zato što su im oni na položajima ukrali njihov komad kruha.

Braćo i sestre, nemojmo sramotiti svoje kršćanstvo i evanđelje Božje. Nismo sami na svijetu, mislimo i na one oko nas. I oni trebaju živjeti kao ljudi bez tjeskobe, gladi i neimaštine.

Samo takvi ćemo doživjeti Božićnu radost koju je Isus donio svojim rođenjem.

Sretan i blagoslovljen Božić i Novu godinu želi vam svima župnik

......................................... fra Rafael Begić

BROJ 41 Božić, 2009.

Slivno2

Božićanje u Slivnu u prošlosti

Običaji pri služenju vjerskih obreda u župi Slivno na svetkovinu Božića opisani su u Starom običajniku župe

Slivno, koji je napisan 1785. Ovaj najstariji sačuvani spis župe Slivno ima 4 lista formata 28 x 18 cm pisan lijepim rukopisom, a če-tvrti list mu je oštećen – nedostaje četvrtina lista. Vjerojatno ga je napisao fra Lovro

Radojković tadašnji župnik Slivna. Rodio se u Podgori 1746., a umro je u Franjevačkom samostanu u Živogošću 8. svibnja 1800. vršeći službu župnika Drašnica. Školovao se u Makarskoj, Živogošću i Sinju, a za svećenika je zaređen 1773. Bio je kapelan, pa župnik župe Ugljane, župnik župe Slivno, gvardijan franjevačkog samostana u Živo-gošću i župnik Drašnica. Za župnika župe Slivno došao je prije 23.rujna 1783. što je vidljivo iz jednog njegova pisma, koje je tog dana uputio makarskom biskupu Fabijanu Blaškoviću (NAS, M, 12.)

U starom običajniku naše župe opisani su običaji pri vršenju vjerskih obreda kroz čitavu godinu, dužnosti župnika, te obveze župljana u davanju redovine župniku. Tekst običajnika počinje rečenicom: Za lasnost p. kurata (župnika), kako se ima u ovoj župi to jest Slivnu, kako je običaj, što činit i jest kako slidi. O svetkovanju Božića piše: Na Božić govori se prva misa u ponoć, druga prid zoru, a treća kad sunce poodskoči, ali od treće stoji u oblasti volje kurata kad oće dali navlastito, druga neka dospije do prid zoru i to zarad dalečine neka mogu čobani na vrimije otić čuvat stada svoja. Lemozina koja se skupi za Božić i svih dana do mladog lita (Nova godina), i na dili se po poli s crkvom, to jest pola kuratu, pola crkvi. I tako po isti način na Uskrs i na Duhove. A svi ostali svetkovina,

Julije Klović (1498 – 1587) – Sveta obitelj pod hrastom


Slivno 3

izvan Gospini, sva lemozina crkvi iđe. Na isti Božić misa prva govori se za puk od dužnosti pastira. Druga po isti način govori se za puk, koju puk plaća, kad bude donosit božićnu redovinu, tada donese i za misu rečenu, koi po gazeta 8, koi po 7 i najmanje po 3 kuća daje. Treća pak misa ostaje u volji kurata za koga oće reć.

Slivno je tada bilo dio serdarije na čijem je selu bio serdar Rade Budalić, a u sastavu ove serdarije bila su sela: Krstatice, Župa, Rašćane, Slivno, Runović i Zmijavci. Ha-rambaša Slivna bio je Vodanović, a u Slivnu je tada bilo 65 obitelji. (NBS. Rk.n. 5 )

Kako je puk slavio Božić u Imotskoj krajini, pa tako i u Slivnu opisao nam je 1896. Ivan Ujević učitelj, a otac velikog hrvatskog pjesnika Tina Ujevića. Ivan Uje-vić rodio se u Krivodolu 1. listopada 1858. Učiteljsku školu je završio u Arbanasima kraj Zadra. Učiteljevao je u Lokvičićima, Vrgorcu, Imotskom, Makarskoj i Splitu, gdje je i umro 2. prosinca 1915. Bavio se

meteorologijom i zapisivanjem etnograf-ske građe, pa je 1895. poslao dr. Antunu Radiću, više zapisa od kojih su u prvom svesku Zbornik za narodni život i običaje, koji je tiskan u Zagrebu 1896. objavljeni njegovi zapisi: Ženidbeni običaji, Božićni blagdani, Vukodlak i krsnik, Orbo, Vještice, Nora i polegač, Narodna vjerovanja s ba-janjem i Igre i plesovi. Manji dio njegove etnografske ostao je u rukopisu i čuvao se u Arhivu za narodni život i običaje HAZU, a sve njegove zapise objavio je u posebnoj knjizi Etnografski zapisi iz Imotske kraji-ne Ogranak Matice hrvatske u Imotskom 1995. čime je obilježena 80-ta obljetnica njegove smrti. Opis božićnih običaja Ivana Ujevića ima antologijsku vrijednost, pa je svojedobno ušao i u školske čitanke ( Mate Ujević, Sjetva, Zagreb 1941.), a mi ga objavljujemo ovdje, pa se svi stariji mogu podsjetiti, kako se u njihovu djetinjstvu slavio Božić u Slivnu.............................. Priredio: Milan Glibota

Božićni blagdani

Pomozi Bože! Evo nam osvanu i željno očekivani Badnji dan; dan, koji je za sve katolike vele znamenit, pa i za

nas, koji živemo na selu.U Imotskoj i Vrhgorskoj krajini običaj

je, da se cijeli taj dan posti, da se pokor-no dočeka slavno porođenje Isusovo, te se pripravlja i u najsiromašnijoj kući glasoviti bakalar za večeru.

Istina je, da težak, koji sav dan radi, ne može biti bez okrjepe, pa se štogod i založi.

– Narod se moli Bogu ovaj dan da bude dostojan dočekati rođenje kralja Slave.- Nema ništa ljepše, što na Badnji dan stati, pa gledati, kako se narod miče: jedni iđu ovamo, a drugi onamo, u varoš i iz varoša, a to sve, da pribave za svetce potrebite stvari, da ih uzmognu što bolje proslaviti.


Slivno4

Djevojka radi o ruhu, kojim će se bo-žićnih svetaca nakititi, momak slaže kitice bršljana, kojim će svoja vrata i prozore oki-titi, da svoju kuću od čarih i vještica učuva; stopanjica (domaćica) peče kolače, kojima će djecu darivati, a i kruhe, na koje meće koje osobite znakove, npr. križe, pritisne kakovom okruglom izvrnutom čašom na 5 mjesta u spodobi križa itd., da se zna, da su za te dane određeni; a napokon ni čovjek ne stoji zaludu, nego svjetla svoju pušku, kojom će Božić još bolje proslaviti.

U tome se počme već i suton fatati, pa dođe vrijeme i od večere. Dok ona bude gotova, starešina s kućanim govori rozarje. Kad svrše molitvu, večeraju. Poslije večere, zafale opet Bogu na daru.

Kada prođu dva tri sata noći, stareši-na počme, uz pozdrav angjelsku, unositi

badnjake. Kad stupi na prag, reče: Faljen Isus - Kućani odgovore: Vazda Isus i Marija!

On nastavi: Dobro vam došao Badnji dan i porođenje Isusovo! Domaći mu svi odvrate: I s tobom zajedno.

Tako slijedi do tri puta. Najprvi i najveći badnjak položi se na desnu, a ona druga dva po redu. (Računa se, da tri badnjaka znamenuju Presveto Trojstvo.) Pošto se nalože badnjaci, običaj je izprazniti po njekoliko pušaka. Jedan komšija dozivlje drugoga i kaže mu npr.: Toma, Andrija itd., na dobro ti došla Badnja večer!, te izpali po jedan hitac. Nu ovaj običaj pucanja počeo se je gubiti, pošto vlasti razoružavaju sela.

Tad se nastavi još koja molitva za mr-tve. Po dovršenoj molitvi djeca uzmu vreću slame, pa pospu po kući. Slama znamenuje, da je Isus bio u jaslama. Ona ostaje u kući do na Mladince (do 28/XII.), kada se kuća izmete, a ne prvo. Poslije toga starešina na-visi ručak za sjutra. Dok se to vari, kućani pjevaju i vesele se, a i susjedi dođu, te im čine društvo. (Jedan badnjak ostave za zadnji dan godine, te ga u večer lože, uz molitve kao i na Badnji dan, samo što starešina tada govori: na dobro vam došlo Mlado ljeto i Nova godina!)

Okolo prošle polnoći iđu na misu. Svatko nosi po jednu užeženu zublju, i tu pred crkvom meću ih svi zajedno. Dobro na ovo paze, te tko ne metne tu, smatran je vještcem (ili vješticom). No ovo je blizu izčeznulo.

Narod kaže, da je Božić dan, komu se veseli i ptica u gori, i riba u vodi; dakle u kratko: svaki živući stvor. Ovaj dan prestaju sve mržnje: protivnik grli protivnika.

Miroslav Kraljević – Madona s Isusom i anđelima (oko 1912.)


Slivno 5

Po selima se taj dan narod ustaje nešto poslije polnoći. Kada se ustanu, pozdrave Gospu i izmole još koju molitvu. Tada se grle i tri put u lice poljube, govoreći jedno (čeljade):˝Na dobro ti došao Božić i porođe-nje Božje!, a drugo odgovarajuć: I s tobom (Bog dao) zajedno! Ovo čine svi susjedi i svi seljani. Ovo čine i ženskice. Taj dan neme nikakve zamirke, da se i s muškićim ljube, samo što nadodadu: (Da si) pošten!, da se zna, da nijekojom rđavom namirom učinjeno. Ovako čine sva četiri prva božićna dana i na novu godinu, izmjenjivajući, na-ravno, dotični dan, npr.: Na dobro ti došao sv. Stjepan, sv. Ivan! itd.

Misa počimlje okolo 4. sata u jutro, a druga slijedi odmah za njom. Tko se nije vidio kod kuće ili u putu, nastavi kod crkve čestitanje i ljubljenje. Ako li koji susjed nije ni tu svog susjeda vidio, idje mu u kuću, kad se s mise vrati. Na misu pako idje svatko, tko može, a mise svršivaju obično okolo 6 sati u jutro. Kada se vrate s mise i kada se svi izkupe: onda svi ukućani zajedno ručaju. Za ručkom treba da u svakoga gori trojstruka voštana svijeća. Prvo ručka moli starešina za “ blagoslov Božji “ i za “ duše naših umrlih “. Voštana se svijeća drži na sred stola (sinije), u bukari (drvenoj mjeri od 2 l. ) ili poluoki ( 1 l.), u ječimu ( ječa-mu). Trostruka svijeća znamenuje presveto trojstvo.

Ječam smatraju znakom rodnosti, da-kle: željom, da rode polja. Tekom ručka, starešina uzme bukaru te nazdravi svojim ukućanima u kratko: “ U čas dobar u ime Isusovo! Bože blagoslovi naša polja, vrtle, vinograde, marvu i sve koteće i leteće, nami daj, da se za dugo sastali u bratskoj slogi,

miru i ljubavi! Neka nas požive Bog u dugu vijeku, u malu grijehu!” Drugi odgovore: “ Bog te čuo! “, te onda piju redom.

Kada svrši ručak, zafale Bogu, pa sta-rešina uzme zalogaj kruha i ugasi svijeću, govoreći: “ U ime Otca “, te ugasi prvu, “ i Sina “, pa drugu, “ i Duha svetoga Amen”, te ugasi treću. Taj zalogaj pojede ili drugom dade, jer da je to “zdravo “. Tad idju kud tko hoće.

(Svijeća se užiga obično tri puta na godinu:: na Božić, na Novu godinu, i na “ krsno ime “. Medjutim u ovim se krajevima ne zove “ krsno ime “, nego svako pleme služi jednoga svetca, npr. služi Miholjdan, Lučin dan itd., te se taj dan ne radi, i to je kao drugi Božić.)

Po podne se igra kolo svih Božićnih dana.

O Božiću ima i nekoliko poslovica. Kada komu slabo rodi vino, kaže: - Ne ću moći na Božić ni svijeću utrnuti.- Tko nema u kući na Božić pola žita i pola

slame, slabo će proći. Do Božića Kraljeviću Marko, od Božića jaoh, moja majko!

- Božić je jesenski svetac (= treba štediti!):- Bolji je kužan, nego južan (= ako je jug,

biti će slaba godina; ako bura, dobra ).- Bože, brate, dobro mi je nate – i dva i

tri dana oko tebe – ali, brate, nikad kao nate!

- Božiću se veseli i ptica u gori i riba u vodi.

– Tko je dužan, i na Božić je tužan.- Ako je Božić u nedjelju, sij pšenicu u

ledinu.

............................................... Ivan Ujević


Slivno6

Božićna pjesmaSa zvonika zvono zvoni, glas se čuje, Svud po polju i po dolu odjekuje – A glas zvona srcu, duši tako godi Jer naviešta, da se svietu Spas porodi.Sa božićnjeg drvca svieće svjetlucaju, A sa neba plavetnoga zviezde sjaju – Baš ko onda u Betlemskoj kad se štali Porodio kralj sveg svieta, Isus mali.A na zemlji staro, mlado ko u raju – Otelo se tuzi, jadu, - svakom vaju Svako srce drhće s milja, oko sieva – Svaka duša mladom kralju pjesmu pjeva.Otkud zemlji raj, veselje – konac jadu? Sve to ljudi u svom srcu dobro znadu. Jasno im je, što ih radost obuzima, Znadu, da je sam Bog danas među njima….................Mijo Stuparić (1881. – 1956. )

Tri kralja

Tri Kralja darove nose malenom kralju, Čovjeku – Bogu On će spasenje donijeti svijetu, Kakvo mu ljudi donijeti ne mogu.

Tri kralja poklone nose, Zlato, tamjan, plemenitu mast, Darovat će ljubav u zoru ranu, Što sviću novom, velikom danu.

Drhte srca pred djetešcem, svetim, Što na Zemlji još može biti veće? O, pjesma anđela Isusa slavi, Ispunjenje najveće sreće.

Zdenka Jušić – Seunik (1905. – 1989.)

Božić bez moje HrvatskeUpalit ću svijeću u dubokoj tami ove Noći

Božićne. I uz nju ću probdjeti sve do rane zore U mislima na moju Hrvatsku. I onda ću poći

Na Polnoćku, kao nekad u dragome Gradu uz More.

U skrušenju duše tražit ću ponajljepše riječi Molitve za zemlju između Jadrana i Drine:

- Spasi moju Hrvatsku – iz dubine duše ću reći - Pogledaj na moj narod, ne daj da izgine!

Zemljo moja rođena! Što zato, što je još jedan Božić patimo u tuzi? Blizu Tvoj je Božić – i za Tebe Krist se rodi!

Moj otac je vinom gasio Božićnu svijeću – ja ću u suzi: Naziruć kroz dûgu spašenu Hrvatsku, sretnu u Slobodi!

...................................................................................... Vinko Nikolić (1912.-1997.)


Slivno 7

Seljaci na badnjakOtkritih glava oko bora kleče Ko dobri sveci mučenici. Kroz šumu zvoni Badnje veče Raduju se Božji trudbenici.

Sa čistog stolnjaka jabuke se smiju Crvene ko stidljive djevojčice. Kraj ognjišta se prosci griju Nade im ljube lice.

U toplim štalama svjetiljke gore Ko razveseljene staračke oči, Pastiri blago tiho govore: Noćas će nam Isus u posjete doći.

I sve je pričešćeno dobrotom duša Koji znojem svakidanji hljeb mijese, Duboke molitve nebo sluša Ponoćnih zvijezda oči se krijese.

Borova grančica kuca na prozor. Stara se krava iz štale javlja Selo blista ko čarobni dvor, Anđeli pjevaju kraj dječjih uzglavlja.

.............Vlado Vlaisavljević (1900.- 1943.)

BožićU svakom je Božiću mladost i spomen koji ne blijedi

I velika Mudrost svijeta koja se noćas rodi, I misao koja više od prolaznosti vrijedi,

I staza istine moćne koja u vječnosti vodi.

U svakom je Božiću radost i predznak buduće zore, U svakom se nanovo rađa u štalici poput roba

Onaj koji je nekad stišao burno more I koji je Lazara mrtvog uskrsnuo iz groba.

............................................................................. August Đarmati ( 1906. – 1981.)


Slivno8

Na badnje veče

Danas se ogromnom srećom pune ranjene grudi, Ponovo nježno usplamti djetinjstva prošli sjaj, Toplina radosne slutnje ublaži ledene studi,

Večeras hladnoćom zime zavlada snježni maj.

Beskućnicima danas utrnu vrela suza, Opet se naglo poveća sretnika maleni krug,

Sužnjeve teškog života napusti teret uza, Večeri ove se rodi patnjama njihovim drug.

Gorčinom usana danas zablista osmijeh vedrine, Očajem srdaca ljudskih procvjeta radosti krin,

Grobljem pomrlih nada sunce utjehe sine, Zaborav bolova svjetskih donese Božji Sin.

Nesreću ubogih duša pokri spokojstvo mira, Kao bjelina snježnog vijanja brda i dol,

O daj, novorođeni Bože i robova i pastira, Da bijednima večeri ove i zadnji umine bol.

............................................................................... August Đarmati ( 1906.- 1981.)

Hrvatski Božić 1945.Sve šumi morem do kraj nebosklona, u sjajnom ruhu i blještavom zlatu, pobjednik ide s kolajnom o vratu, prate ga zvučna pobjednička zvona.

U prostoj staji Mali Nazarenac rodi se danas u čudnome sjaju, za ljude, bića u svakome kraju, pravde i mira donio je vijenac.

I moja zemlja u Božić gleda. O, tko bi znao radi kojeg reda, za mrtvim ocem sada djeca plaču?

Pravo se dalo nepravednom maču. Pade i stara pobjednička toga, još prije past će država bez Boga.

...............Srećko Karaman (1909. – 1964.)


Slivno 9

Prvi povjesni spomen sela Vrdol u Kreševskoj povelji

iz 1434. Godine

Povijest Slivna je povijest Vrdola, kao što je povijest Vrdola i povijest Slivna, jer je Slivno u povijesti bilo sastavni

dio Vrdola u administrativnom i u vjerskom pogledu. Kroz kasni srednji vijek Slivno kao i Vrdol su bili u sastavu oblasti Humska ze-mlja, koja je bila dio banovine pa kraljevine Bosne. Granica Humske zemlje prolazi na jugu od ušća rijeke Neretve sve do Rijeke dubrovačke uključujući poluotok Pelješac, a na istok do oblasti Travunije (Trebinja). Na zapadu je granica Humske zemlje bila rijeka Cetina kod današnjeg Zadvarja na sjevero-zapadu je graničila sa Duvanjskim poljem, a na sjeveru do Rame i Konjica, dok Rama nije ušla u njezin sastav1. Upravna vlast u Humskoj zemlji počivala je na župama kao administrativno – teritorijalnim jedinicama, kojima su upravljali župani2. Vrdol, pa tako i Slivno nalazilo se u sastavu Gorske župe, koja se prvi put spominje 28. XII. 1408. u povelji bosanskog kralja Ostoje kojem je nagradio braću Radivojeviće za vjernu službu 1 Dijana Korać, Vjera u Humskoj zemlji, Mostar,

2008, str.20. 2 Fuad Mulić, Hercegovina,1, Sarajevo 2004, str.3

jer su ga pomogli ponovno vratiti na vlast. Ta povelja bila je prvi njegov vladalački čin, a njome je braću Radivojeviće obdario raznim posjedima u Humskoj zemlji među kojima se spominje i Gorska župa3.

Radivojevići su bili najmoćnija vlaste-linska obitelj u zapadnom dijelu Humske zemlje, a slijedom ustroja patronimika nosili su različita patronimička prezimena: Bo-gavčići, Radivojevići, Jurjevići i Vlatkovići, i pripadala im je nasljedna čast humskog vojvode4.

Juraj Radivojević je bio oženjen unukom bosanskog kralja Dabiše Vladnom, a imao je tri sina Pavla, Nikolu i Vlatka. Sandalj Hranić je 1420. iskoristio priliku, kada je turski vojvoda Isak-beg napao Bosnu, pa je osvojio zemlje u zapadnom Humu kojima je kralj Ostoja obdario braću Radivojeviće5, a među njima je bila i Gorska župa sa selom Vrdol. U proljeće 1434. vojvoda Sandalj Hranić je napao na Neretvi vojvodu Donjih 3 Eusebius Fermendžin, Acta Bosnae, Zagrabiae,

1892, str. 87-89.4 Fuad Mulić, Hercegovina, str. 42-48.5 Siniša Mišić, Humska zemlja u srednjem veku,

Beograd, 1966, str.82.


Slivno10

krajeva Jurja Vojsalića, koji je ratovao za kralja Tvrtka. Sandaljev pohod nije uspio, jer su Jurju Vojsaliću pritekli u pomoć sinovi Jurja Radivojevića, Pavao, Vlatko i Nikola Jurjevići. Time su se oni oslobodili vlasti Sandalja Hranića, a vojvoda Juraj Vojsalić im je 14. kolovoza 1434. u ime kralja Tvrtka povratio posjede, koje im je Sandalj bio oteo. Nakon toga Sandalj Hranić nije uspio povratiti vlast nad Humskom zemljom jer je 15. ožujka 1435. umro6. Ova znamenita 6 Povijest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine,

1942, str. 488-489.

povelja izdana je pod Kreševom, pa se zove Kreševska povelja, a čuva se u Državnom arhivu u Dubrovniku. Evo njezina teksta:

+ Va ime oca i sina i duha sveta amen. Mi voevoda Juraj milostju božiom voevoda Dolnih krai i veće, poštenoga spomenutja si-novac mnogo slavnoga gospodina Hrvoja a sin kneza Voisava, i s moim sinovi i vsakomu človiku komu se dostoi i pred koga lice pride ov naš otvoren list da učinismo milost našu brati našoi lubimoj: voevodi Pavlu knezu Nikoli i knezu Vlatku Jurevićem i knezu Vuku Vuki-ćeviću nim rečenim i nih ostalim potvrdismo

Zemljovid Župe Gorske


Slivno 11

ih u vsih nih plemenštinah i držanju na čem ih zastsmo u gradovih i u vladanjah: prvo grad Vratar s vladaniem i s držaniem s pravimi, mejami i kotari i grad Kruševac s vladaniem i držaniem, s pravima, mejami i kotari i u vsem u čem ih zastasmo, u držanju ili Srbinu ili Vlahu; i k tomu ih pridasmo nih plemenito što im biše uzeo voevoda San-dal: prvo Baran Vukčić z bratom i držaniem

Hlabac Ružić i z držaniem u Gorskoi župi: selo Draglan s pravimi, mejami i kotari i selo Kozicu s pravimi, mejami i kotari i selo Hraštane s pravimi, mejami i kotari i selo Vrh Doo (Vrhdol) s pravimi, mejama i ko-tari i selo Tučevi s pravimi, mejami i kotari i selo Kotišinu s pravimi, mejami i kotari i selo Makar s pravimi, mejami i kotari i selo

Bast s pravimi, mejami i kotari i selo Vinicu s pravimi, mejami i kotari i drivske gabele dio, koi su držali i mire zakonie drivske i vlahe Voihniće i Pribiloviće i Hardomiliće i potvrdismo im sve liste i tvrjave, koe imaju od gospode bosanske i naših prvih. To vse zgora pisano, grade, sela, zemlu i vinograde i drivom i s kamenom i s vodami dasmo i zapisasmo našim vikuvičnim danime i zapisaniem više

imenovanoi brati našoi vele lubimoi voevodi Pavlu i knezu Nikoli i knezu Vlatku Jurevi-ćem i knezu Vuku Vukićeviću, nim rečenim i nih ostalomu i kon ostalih ostavšim u vike vikom za plemenito i zato im dasmo viru našu i tai naš otvoren list pod našim visućem zlamenitim pečatom, da im se to zgora pisano ne more poreći ni pretvoriti ni uzeti nikadare


Slivno12

ni za ednu nih zgrihu ni krivinu, što ih ne bi opitao gospodin vikar s fratri i s nami na ši dobri ljude zašto bi dostoino plemenitim ljudem glave odsići i terer bi koi od nih toliko sagrišio, a ostali da živu i prebivaju u vsih tih zgora imenovanih plemenštinah i sa vsim tim više pisanim predasmo ih u ruke gospodina Žuvana i vsakomu vikaru kon vikara i vsoi brati fratrom svete crkve katoličke vire rim-ske, reda svetog Frančiska, da ih oni čuvaju i obaraju u vsem tom zakonom crkovnim.

I tko godi imao liste protiva ovomu pi-sanju, mie umaramo ovim našim listom i zapisom i da smo mi za to parci i odgovornici, a tomu im svidoci naši dobri ljude od Humske zemlje knez Pavko Komlinović s bratiom, a od svoiti voevoda Ivaniš Dragišić z bratom, od Zemlanika voevoda Marko z bratiom, knez Petar Brsačić z bratiom, od Sane knez Juraj Mišlenović z bratiom, knez Martin Đanišević z bratiom, a od Plive knez Tvrtko Milatović z bratiom, knez Radoe Čuklić z bratiom, od dvora pristav knez Tomaš Capić z bratiom, knez Jurai Petovović z bratiom.

A tko će to zgora pisano poreći ili pre-tvoriti od nas ilil od naših poslidnih volja inoplemenikov da e klet i proklet gospodinom bogom živim: odcem i sinom i duhom svetim, Troicom edinosuštom, nerazdilimom i svetom prečistom Divom Mariom materju ego i 4 evančelisti i 12 apostolima i 8 izabranim i vsimi svetimi od vika Bogu ugodivšimi da e pričesnik k Judi Skriockomu koi proda sina božija za 30 srebrenikov i pridružen k onim koi vapijahu: propni, propni: krv ego na nih i na čedih ih.

Pisano pod Kreševom avgusta miseca 12 dan, lita gospodna 1434. lito7.

Original povelje pisan je na pergamentu s obješenim pečatom.

Ovom poveljom braći Jurjevićima su vraćeni njihovi oteti posjedi carina u Drije-vima, gradovi Vratar, Kruševac, Novi, sela u 7 Marko Vego, Postanak srednjovjekovne bosanske

države, Sarajevo, 1982. str. 181-183.

Pečati Ivaniša Vlatkovića iz 1488., 1482. i 1458. – crteži i fotografije

Kreševska povelja - listina vojvode bosanskoga Jurja Vojisalića, kneza

Donjih kraja oko Sane i Vrbasa, izdata braći Radivojevićima u Kreševu

12. augusta 1434. godine.


Slivno 13

Pečat Vlatkovića iz 1493.

Makarskom primorju i Gorskoj župi među kojima je i Vrdol. Na području kojim su gospodarili braća Jurjevići živjeli su u to vrijeme kao i danas Hrvati, a Jurjevići su uzimali franjevce kao svoje poslanike u ra-znim poslovima, pa se u njihovim ispravama spominju kao čuvari vjere gospodske i imali su kod Jurjevića velik utjecaj. Oni se navode kao jamci i u ovoj povelji kada se Jurjevićima daje i potvrđuje posjede kao plemenito, te da im se ništa ne može oduzeti što ih ne bi upitao gospodin vikar s fratri. Franjevcima je poveljom povjereno obnašanje vjerske službe na ovom području i sa svim tim više pisanim pridasmo ih u ruke gospodina Žuvana, i sva-kom vikaru kon vikara i svoj braći fratrom svete crkve katoličke vire rimske, reda svetog frančiska, da ih oni čuvaju i štite u svem tom zakonu crkvenom.

Vikar Žuvan je fra Ivan Korčulanin vikar Franjevačke provincije Bosne Srebrne u razdoblju od 1429.- 1435. kojeg je osobito

poštovao ugarsko- hrvatski kralj Sigismund, a kraljevim posredovanjem ishodio je od općeg crkvenog sabora u Baselu 30. travnja 1434. povelju, kojom je potvrdio dotadašnje privilegije Bosne Srebrene, te da da Bosna Srebrena sama izabire svog vikara, kojeg će potvrđivati General Franjevačkog reda8.

Ova povelja bila bi do danas najstariji pronađeni dokument u kojem se spominje Vrdol čiji je dio bilo Slivno. Tomislav Luetić u svojoj knjizi spominje da je u Veneciji pronađena isprava u kojoj se Vrdol i sela oko Biokova spominju u 12. stoljeću, dakle oko 300 godina ranije, no nažalost on je uskoro nakon izlaska knjige preminuo, a nije ostavio precizniji podatak9.

........................................... Milan Glibota8 Dominik Mandić, Franjevačka Bosna, Roma,

1968. str. 88-89.9 Tomislav Luetić, Župa Biokovska s rodoslovljima,

Zagreb, 2000. str.8.

Pečat humskog vojvode Augustina Vlatkovića iz 1488.


Slivno14

Turski katastarski popis Vrdola iz 1547.

U znanosti se smatra da su Turci vr-šili popise svojih zemalja od samog početka postojanja Osmanlijskog

carstva, a tu praksu su naslijedili od ranijih turskih država – starih Seldžuka i novih Seldžuka. Pojava prvih znanstvenih radova pisanih na građi, koju su sadržavali turski katastarski popisi izazvala je pravu senza-ciju u povijesnoj znanosti. Prvi su skrenuli

(Slivno, Krstatice, Župa i Rašćane)

pažnju na turske katastarske popise mađarski povjesničari oko 1870., ali se tek od 1958. ovi popisi opširnije istražuju od strane onih povjesničara, koji su poznavali osmansko pismo i jezik, pa su ih mogli sami iščitavati.

Popisivanje zemalja jedne zemlje ili ne-kog područja, poduzimano je prije svega da bi se ta zemlja, ili to područje nakon što bi bilo osvojeno upisalo u vlasništvo Osmanske države, ili je popisu svrha bila da se uvede Osmanlijska vlast u osvojenoj zemlji. Treći najvažniji razlog je bio popisivanje poreznih obveznika i utvrđivanje državnih prihoda koji otpadaju na njihove posjede. Popisi su vršeni na licu mjesta, nakon što bi bilo javno obznanjeno da će se vršiti popis zemlje određenog područja i tko će ga popisivati. Bili bi pozvani svi porezni obveznici da osobno dođu na mjesto popisa, a misli se da bi se svi sakupljali na jedno mjesto. Nakon toga popisa komisija bi identificirala, prije svega nositelje domaćinstava, te potom i druge članove domaćinstva, koji su podli-jegali oporezivanju, a to su bili svi odrasli i zdravi muškarci i udovice kao nositelji domaćinstava. Danas nam ovi popisi pred-stavljaju prvorazredne izvore za proučavanje

Imota i Vrdol na karti iz vremena turske uprave


Slivno 15

socijalnih struktura društva i demografije jednog područja1.

Mi smo do sada objavili popise za naselje Vrdol (Slivno, Krstatice, Župa i Rašćane) nastale u godinama: 1520, 15852, 1528, 1530, 1532, 17023, 16234 i 15525.

Od do sada pronađenih u arhivima Instanbula i Ankare popisa za Hercegovački 1 Adem Handžić, Opširni popis Bosanskog sandžaka,

Sarajevo 2000, str. XXXIII.2 Slivno, 1, 2007.,str. 3-14.3 Slivno, 1, 2008.,str. 8-15.4 Slivno, 2, 2008., str. 21-30.5 Slivno, 1, 2009, str. 14-18.

sandžak u kojem je popisano naše područje ostao nam je neobljavljen popis, koji je nastao 1547. Te godine turski sultan je bio Sulejman (sin Gazi sultana Selima), koji je vladao 46 godina u razdoblju od 1520.-15666. Hercegovačkim sandžakom 1547. zapovijedao je Sinan-paša, koji je bio herce-govački sandžak-beg u razdoblju od kolovoza 1547. do lipnja 1549., kada je unaprijeđen u pašu7, a sjedište Hercegovačkog sandžaka 6) Vidad Biščević, Bosanski namjesnici osmanskog

doba (1463.-1878.), Sarajevo 2006, str.583.7) Toma Popović, Spisak hercegovačkih namjesnika

u XVI. Vijeku, POF, XVI-XVII, Sarajevo 1970, str.96.

Hercegovački sandžak sa nahijama Imota i Gorska župa


Slivno16

bilo je u Foči8. Tada je pokrenuto pitanje razgraničenja u Dalmaciji između Mletačke republike i Osmanskog carstva, a početkom ožujka 1547. mletački poslanik Allesandro Contarini je zajedno sa velikim tumačem pregovarao sa Rustem pašom u njegovoj rezidenciji na Bosforu9.

Kršćanski puk pod turskom vlašću trpi velike progone. Ovdje ćemo spomenuti jedan slučaj, koji se dogodio pri izgradnji crkve Sv. Mihovila u Rašćanima, a koja je bila župska crkva za sela Slivno, Krstatice, Župa i Rašćane. Stanovnici Gornjeg i Donjeg Vrdola su 1599. skupili 80 groša da se za crkvu Sv. 8 Toma Popović, Kako je sjedište Hercegovačkog

sandžaka premješteno iz Foče u Plevlja, POF, X-XI, Sarajevo 1961, str.267.

9 Gligor Stanojević, Jugoslavenske zemlje u mletač-ko-turskim ratovima XVI-XVIII vijeku, Beograd 1970, str. 68.

Mihovila kupe tri slike i zvona za crkvu Sv. Ivana i poslali su Tomu Juričića kneza Vrdola, fra Mata Matića župnika Vrdola i fra Mata Rankovića da kupe navedeno. Kada su donijeli slike i kada je zazvonilo zvono Her-cegovački sandžakbeg Tatar Mehmed-beg, koji je tada boravio u Imotskom naredio je da se knez Toma Juričić i čauš Mate Brnjić dovedu u Imotski odakle su ih u okovima odveli u Brišnik kod Duvna, gdje su udiljali dva koca da ih na njih nataknu. Spasio ih je narod Vrdola sakupivši za njihov otkup veliku svotu novca 500 groša, a po kući je zapalo 15 dukata10.

Progone kršćanski puk ne trpi samo od Osmanlija već i od svojih suplemenika kršćana, koji žive na području gdje vladaju Mlečani. O tim progonima svjedoče povelje 10 Juraj Božitković, Kratki ljetopis Tome Juričića,

Narodna starina, 25, Zagreb 1931, str.117-118.

Ratna karta Imotskoga nacrtana 27. srpnja 1717. pri oslobađanju Imotskog od Turaka. Vidi se raspored hrvatsko-mletačkih vojnih postrojbi


Slivno 17

mletačkog dužda Nicolausa de Ponte iz 1584., Rudolfa II cara austrijskog i kralja Dalmacije, Hrvatske i Slavonije iz 1599. i Generalnog providura Lunarda Foscola iz 1648. Mletački dužd u svojoj povelji od 5.travnja 1584. izdanoj u duždevoj palači u Veneciji nakon što su mu se potužili sta-novnici Vrdola, Zagvozda, Bakulića, Kozice i drugih sela Gorske župe naredio je uskocima da ne nanose štetu navedenim selima i da njihovim stanovnicima omoguće siguran

pristup i trgovinu na mletačkom području. Austrijski car Rudolf I je 3.travnja 1599. u Pragu izdao povelju stanovnicima Vrdo-la, Zagvozda, Kozice i drugih sela Gorske župe upozoravajući sve vojvode, kapetane, stjegonoše i ostale vojnike da neki od njih provaljuju u ova sela, te poput Turaka pljač-kaju i plijene stanovništvo ne mareći da je riječ o kršćanima, koji iste progone trpe i od Turaka, te da ih odvode u zatočeništvo na galije. Ako nastave napadati kršćane Vrdola

Turska pogranična karaula Majića kula na Sebišini


Slivno18

(Slivno, Krstatice, Župa i Rašćane) prijeti im teška kazna11.

Župnik Vrdola je 1648. uputio pismo Generalnom providuru Lunardu Foscolu, da primorci i hajduci čine nasilja i odvode u roblje kršćane Vrdola, pa je 7. listopada 1648. Foscolo izdao naređenje da primorci i hajduci ne smiju činiti nikakva nasilja stanovnicima Vrdola, Župe, Zagvozda i sve do Pline12.

Popis koji objavljujemo spada u vrstu opširnih popisa i u pravilu sadrži popisano stanovništvo svih struktura, a svrha ovog popisa bila je utvrđivanje prihoda. Original ovog popisa čuva se u Arhivu Predsjedništva vlade u Istanbulu13.

TD, 159, (Opširni popis vlaha nastao 1547. godine)

Selo Gornji Vrhdol, pripada Gorskoj Župi, džemat Milovca

sina Vlatka Ivanova.

Baština Grgura, u posjedu Miloša Vukašinova, 70. m.Baština Vukašina, u posjedu navedenog Petrije, 70. m.Baština Marka, u posjedu Stipana, u posjedu Vukašina, 70. m.Baština Juraja Petrijina, u posjedu Miluna, 70. m.Baština Ivaniša, u posjedu Ivana Pavalova, 70. m.11 Pietro Bartulovich, Nobil antica Ravliich da Co-

ziza, Venezia. MDCCXCV, str. 19-21.12 Milan Mirković, Biskup Petar Kačić osloboditelj

primorja i njegovo neobjelodanjeno dopisivanje sa mletačkim vlastima, Split 1888, str. 35-36.

13) BBA, TD 159.

Baština Jake, u posjedu Miha, njegovog sina, u posjedu Šimuna njegovog sina, 70. m.Baština Obrada, u posjedu Ivana, 70. m.

Baština Ivaniša, u posjedu Jake, 70. m.Baština Božića, u posjedu Matijaša Ivanova, 70. m.Baština Radivoja Stipanova, u posjedu Ivana njegovog sina, 70. m.

Baština Obrada, u posjedu Tomaša Dabranova, 70. m.Baština Radoja Jurajeva, u posjedu Radula, 70. m.Baština Bogdana, u posjedu Ivana, 70. m.Baština Mihovila, u posjedu Jake Matijina, 70. m.Baština Marka, u posjedu Petrije, u posjedu njegovog brata Andrije, 70. m.

Baština Andrije Borićeva, u posjedu sa njegovim bratom, 70. m.Baština Radivoja, u posjedu Mrka Ostojina, 70. m.Baština Martina, u posjedu Ivaniša, u posjedu Radašina, 70. m.Baština Vukića, u posjedu Stipana, u posjedu njegovog brata Stipana 70. m.Baština Božana Vukašinova, u posjedu Matije, sa njegovim sinovima, 70. m.

Baština Radovića, u posjedu Ilije, u posjedu Sefera? Jakina, 70. m.Baština Nikole Ivanišova, sa bratom, 70. m.Baština Ivaniša, u posjedu Nike u Božitaca, 70. m.Baština Mihoja Radojina, u posjedu Nesuha, 70. m.


Slivno 19

Baština Vuka Radojina, u posjedu Grgura njegovog sina, 70. m.

Baština Marka Andrije Bartula, 70. mBaština Ostoje, u posjedu njegovog sina Nikole, 70. m.Baština Ilije Miloševa, u njegovom vlastitom posjedu, 70.Mezra Iskendera, to je polovina dijela u posjedu stanovnika spomenutoga sela. Baština Juraja Šimunova, 70.Luka Milada, 70.Grgur Matije, 70.

Mezra Rustema, polovina dijela u spomenutom selu, u posjedu Radovana i Ivana, odsjeka 100. m.

Baština Marka Andrije Bartolova, 70. m.Baština Grubana Radoševa, u njegovom vlastitom posjedu, 70. m.Mezra Iskendera, to je polovina dijela u

posjedu stanovnika spomenutoga sela. Juraj Šimuna, 70. m.Luka Milana 70. m.Grgur Matije 70. m.Boriša Marka, 70. m.

Matija Radoja, 70. m.Matija Grubiše, 70. m.Jako Luke, 70. m.Paval Marka, 70. m.Grgur Radoja, 70. m.Jako Rašin, 70. m.

Stipan Radovca, 70. m.Petrija Juraja, 70. m.Ajdin Marka, 70. m.Mihovil Radašina, 70.m.Baština Dragiše, u posjedu Bartola Jurajova, 70. m.

Domova 43 po 70, odsjekom 100

Turska pogranična karaula Majića kula na Sebišini


Slivno20

Selo Donji Vrhdol,pripada nahiji Gorska Župa, džemat spomenutoga, džemat

Milovca sina Vlatka Ivanova.

Baština Ivka Radkova, u posjedu Grgura njegovog sina sa bratom Markom, 70. m.Baština Božina, u posjedu Ivana njegovog sina, 70. m.Baština Stipana, u posjedu Luke, 70. m.Baština Tomaša, u posjedu Petrija sa bratom Bartolom, 70. m.Baština Ivana Jurjeva, sa Vukasom, 70. m.

Baština Mihovila Radinova, u njegovom vlastitom posjedu, 70. m.Baština Stipana Jurajova, u posjedu Božina njegovog sina, 70. m.Baština Martina, u njegovom vlastitom posjedu, 70. m.

Baština Tome, u posjedu Bartola sa Lukom njegovim bratom, 70. m.Baština Radovana, u posjedu Mihovila njegovog sina sa bratom, 70. m.Baština Petrije, u posjedu Božitaca, 70. m.Baština Grgura, u posjedu Bartola sa bratom, 70. m.Baština Ivana, u posjedu Petrija Tomašova, 70. m.Baština Juraja, u posjedu Stipana, 70. m.Baština Mihovila, u posjedu Juraja, 70. m.Baština Šimuna, u posjedu Radovana, 70. m.Baština Radovana Hrankina, u posjedu Stipana Pavalova, sa njegovim sinovima, 70. m.Baština Banića Pavala, u posjedu Stipana Pavalova, 70. m.Baština Radivoja sa njegovim sinom, 70. m.Baština Jurašinova, u posjedu Šimuna, u posjedu njegovog sina Luke, 70. m.Baština Mihajila Obradova, u posjedu Petrije, 70. m.Baština Stipana, u posjedu Ferhata, 70. m.Baština Nikole, u posjedu Radoje sa bratom, 70. m.Baština Tvrdisava, u posjedu Luke Radkova sa Mihajilom, 70. m.Baština Ivana, u posjedu Nikole, 70. m.

Baština Boriše Matijina, u posjedu Ivana, 70. m.Baština Juraja, u posjedu Radovca, 70. m.Mezra Dimitrija Ostojina, to je polovina di-jela u posjedu stanovnika spomenutoga sela.

F. Füller, Imoćanin u narodnoj nošnji (1833.)


Slivno 21

Matija Stipana, 70;Ivan Radovca, 70;Vranješ Radosava, 70.Mezra Nim dio u posjedu stanovnika spomenutoga sela, u posjedu Halila Pirijeva, 150.Mezra Rustema, polovina dijela u posjedu stanovnika sela, 70. m.Mezra Dimitrija Ostojina, polovina dijela u posjedu stanovnika sela, 70. m.Matija Stipanov 70. m.Ivan Radulov, 70. m.

Vidoš Radosava, 70. m.Balša Petrije, 70. m.Juraj Šimuna, 70. m.Dragić Radovca, 70. m.Stipan Juraja, 70. m.

Paval Tomaša, 70. m.Juraj Tomaša, 70. m.Paval Ivka, 70. m.Martin Cvetka, 70. m.Luka Stipana, 70. m.

Vidoš Radosava, 70. m.Kojsan? Grubiše, 70. m.Juraj Ivana, 70. m.Matija Ivana, 70. m.Ilija Ivana, 70. m.

Pavko Matijaša, 70. m.Ivan Vladosava, 70. m.Marko Ivana, 70. m.Andrija Marka, 70. m.Baština Radovca, u posjedu Luke brata Pavalova, 70. m.

Ivan Ivka, 70. m.

Domova, 51 po 70, odsjekom 150.

U ovom popisu zasebno su popisana sela Gornji i Donji Vrdol, a u oba sela je na čelu isti knez Milavac sin Vlatka Ivanova. Imanja su popisana kao baštine, koje su oporezovane po 70 akči. U Gornjem Vrdolu žive 43 obitelji a u Donjem Vrdolu 51 obi-telji. Od plemena, koja su nekada živjela, a neka i danas žive na području bivšeg Vrdola identificirali smo slijedeća: Pavlinović, Jurje-vić, Miloš, Radoš, Rašin, Ivanović, Tomaš, Banić, Matijašević, Vranješ. Spominju se i dijelovi naselja Vrdol: Božitci i mezra Nim. U Vrdolu se spominju baštine u posjedu muslimana: Sefera Jakina, Nesuha i Ferhata, te mezre u posjedu muslimana: Iskendera, Rustema i Halila Pirijeva. Jedan od ovih muslimana Sefer Jakin je obraćenik na islam jer se uz njegovo ime spominje majka Jaka, koja je svakako katolkinja, a i njega je kr-stila. Nismo sigurni da li je itko od ovih muslimana živio na području naselja Vrdol, a vjerojatno su im ovdje kao možda vojnim osobama dodijeljena imanja, koja su kao baština dana na obrađivanje kršćanima, ali nisu bila njihovo vlasništvo, već su u posjedu navedenih muslimana, kojima su kršćani plaćali ili davali dohodak u naturi. Mezre su bila napuštena ili zapuštena naselja, a to su obično veći kompleksi obradive zemlje, i davala su se nekome na obrađivanje uz tapiju i paušalno plaćanje poreza, ali pod uvjetom da se ta mezra naseli obrađivači-ma i onda prerasta u naselje pod istim ili drugim nazivom.

........................................... Milan Glibota


Slivno22

Stanovništvo Slivna 1754. godine

Nakon oslobađanja od turske vlasti Mlečani su u zagorskom dijelu Dal-macije u početku dijelili svojinu

podložnicima zemlje, kao pripomoć u ne-volji u početku čak i bez određenih granica posjeda. S vremenom se ustalila praksa da su se običnom čovjeku davala dva kampa po glavi, a kvaliteta dane zemlje na ovom području bila je često loša. Ipak je uz veliki trud mogla osigurati žitarice za svakodnev-ne životne potrebe pa je stočarstvo i dalje ostalo glavnim izvorom života stanovnika unutrašnje Dalmacije1.

Ishrana zagorskog stanovništva bila je takva da je na njega uvijek vrebala smrt od gladi. Ljetopisac piše: Godine 1733. bijaše velik glad u Dalmaciji, a 1738. u proljeće Zagorci su podnosili glad bezprimjerno, a 1740. glad žestoki slidi koga čovik još nije zapamtio. Krajem 1747. umiralo se od gla-di, glad je zavladala 1752., 1757., 1772., 1774.2, a 1781.-1782. je velika studen u čitavoj Evropi uništila žito, voće i stoku, pa je uslijedio veliki glad. U proljeće 1783. ljtopisac piše: Na 2 ovoga (veljače) bih vrime lipo; ali na 5 učini snig i mećava velika, i u ovo vrime pomriše mnogi siromasi od gladi i 1 Josip Ante Soldo, Grimanijev zakon, Zagreb 2005,

str.53.2 Šime Peričić, Gospodarstvo Dalmacije od 18. do

20. stoljeća, Zadar 1998. str.13.

studeni. Ovoga miseca u Zavojani umrlo je 89 čeljadi od glada, i u jedan grob kopali su u jedan put po 16 tilesa. U državi (krajini) Zadvarskoj nije ostalo ništa što nisu poklali, najposli konje i pse jesu jili od velika glada3.

Nemamo podatke što se tada događalo u Slivnu, ali se velik glad i pomor sigurno dogodio i ovdje kao i u susjednim kraji-nama Vrgorskoj i Zadvarskoj kako opisuje ljetopisac. U Makarskom primorju je te godine od gladi umrlo 465 osoba, a u sa-moj Makarskoj 2 stanovnika i 30 prosjaka prispjelih iz okolice.

Uzrokom ovakvog stanja je pored vre-menskih neprilika, koje su uništavale usjeve bila i oskudica obradive zemlje, te nera-cionalno gospodarenje. Pri dodjeli zemlje dolazilo je do nepravilnosti pa su Generalni providuri više puta donosili odredbe, kojima bi se mogla provesti pravilnija provedba podjele zemlje. Generalni providur Nicolo Erizzo je 1725. naredio da se tek nakon što svi dobiju dva kampa po glavi serdarima nadoda po 20 kanapa, harambašama po 10, alfirima po 4, a čaušima po 2 dodatna kampa. Uprkos odredbama ovi predstavnici vlasti bi našli način i ugradili više zemlje nego im je pripadalo. Providuri su nastojali da svi stanovnici dobiju makar minimum 3 Josip Ante Soldo, Makarski ljetopisi 17. i 18.

stoljeća, Split 1993, str.309.


Slivno 23

zemalja4, ali su mnogi korupcijom i malver-zacijama dolazili do većih površina zemljišta, pa se događalo da su viškove zemlje dobijali upravo oni kojima je zemlja bila najmanje potrebna5. Godine 1753. Generalni providur Dalmacije postao je Francesco Grimani. On je nastojao srediti stanje u Dalmaciji, pa je izdao dvije terminacije za Zadarsko i Kninsko područje, ali su se odnosile na čitavu Dalmaciju. Da bi proveo svoje ter-minacije Grimani je nastojao da se dovrši izrada katastra. Njegove terminacije bile su potvrđene u Veneciji i proglašene su kao 4 Josip Ante Soldo, Grimanijev zakon, str.57.5 Šime Peričić, Dalmacija uoći pada Mletačke re-

publike, Zagreb, 1989, str.43.

statutarni zakon podanicima zagorskog dijela Dalmacije. Pri novoj podjeli zemlje ona se dijelila seljacima prema već spomenutoj normi uz uvjete od dva kampa po glavi. Tako je nastao popis u kojem su popisani posjednici kojima je dodijeljena zemlja na području Slivna. Ovdje se tada sijao ječam, pšenica, proso a rijetko kukuruz, a urod je ovisio o plodnosti tla, prirodnim uvjetima i radu na malim parcelama i često je bio ugrožen sušom, mrazom i gradom, a od deset godina u 18. stoljeću bilo 6 gladnih.

Sve seoske kuće bile su pokriveno ozimičenom slamom, a građene su od nezgrapnog u suho složenog kamenja. U prizemnicama je bila smještena stoka, ali

Imotska krajina na karti iz 1750.


Slivno24

Popis slivanjskih obitelji iz 1754.


Slivno 25

Popis slivanjskih obitelji iz 1754.

i ljudi sa slabim gotovo nikakvim namje-štajem tako da je kako je 1783. zapisao Grgur Stratico pisar pokrajinske komore u Zadru, koji je proputovao Dalmaciju unutrašnjost seoskih kuća bila pustoš i užas6. 6 Josip Ante Soldo, Grimanijev zakon, str.135.

Tek koncem 18. stoljeća pod utjecajem primorskih sela grade se ali rijetko u za-gorskoj Dalmaciji kuće pokrivene ploča-ma, a ponegdje i crijepom, ali u selima sa plodnijom zemljom, što nije slučaj u Slivnu gdje je prvu kuću pločom pokrio tek


Slivno26

oko 1840. Ante Glibota (1800. - 1870.) glavar Slivna 40 godina. ta kuća je zbog toga bila prozvana kula7.

U popisu posjednika zemlje Slivna koji je nastao pri izradi novog Grimanijevog katastra popisane su obitelji, broj članova, te površina dodjeljene zemlje izračunata u kampima8. U naslovu popisa stoji: Banderija Vodanović – selo Slivno, gdje banderija znači zastava, a Mijo Vodanović je bio harambaša sela što je ista seoska čast kao i glavar za vrijeme austrijske uprave.7 Ivan Glibota, Zapamćenja i predaje mojih starih

(rukopis)8 DAZD, Spisi generalnih providura – Francesco

Grimani, Fasc. I.,f 109, R-V

Banderija Vodanović – selo Slivno

broj osoba kampi

Jakov Balaić rečeni Jurić 6 3Nikola Jurić rečeni Balaić 14 4Mijo i Toma Glavaš 25 14Ivan Prgomet 14 6Cvitan Prgomet 12 8Grgo Kovačević 9 6Ivan Tadić 4 8Ivan Glavaš 5 1Mate Marinović 7 3Marko Jelaš 13 15Ante Marinović 11 6Lovre Lozić 10 1,7

Imotski 1774. (crtež Pietra Corira)


Slivno 27

broj osoba kampi

Šimun Marin(ić) 11 9Ivan Vodanović 3 15Ivan Vodanović 8 0Ante Anić 6 3Jure Mate Roglić 14 12Mate Roglić 10 9Mate Luetić 16 9Jure Lendić 13 12Frane Lendić 8 12Grgo Batošić 9 2Mate Prgomet 5 2Jure Pavlinović 4 6Jure Balaić (Glibota) 4 0Jure Barić 13 9Ante Katavić 11 13Ivan Kovačević 8 7Mijo Glibotić 6 2,7Mijo Glavaš 4 1Nikola Marinić 9 3Petar Jukić 15 9Grgo Glavaš 10 11Petar Prgomet pok.Jure 7 4Arambaša Mijo Vodanović 15 12Andrija Pavlinović 11 14Stipan Pavlinović 8 7Alfir Luetić 17 9Grgo Pavlinović 7 5Mijo Pavlinović 4 6Petar Pavlinović 6 6Jakov Batošić 3 2Pava Pavlinović 6 4,7Nikola Šimunović 9 11Mijo Mrkonjić 9 6Toma Mrkonjić 8 6Mate Lozić 7 5Stipan Lozić 8 5

Narodne nošnje – okolica Imotskog oko 1900.

broj osoba kampi

Marko Lozić 14 2Toma Kustura 7 5Jure Kustura 12 5Petar Roglić 10 6Grgo Opačković 7 4Ante Kovačević 12 3,7Mate Radalj 8 4

Fra Šimun Gudelj župnik Slivna Jakov Kolombani sudac

Ja Arambaša Mijo Vodanović neznajući pisati činim križ +

Ja Alfir Marko Prgomet neznajući pisati činim križ +

Uočavamo da svi popisani u ovom dokumentu nisu stanovnici Slivna već ih ima iz Rašćana i Župe. Oni nisu imali dovoljnu površinu obradive zemlje u svom selu, a u nedostatku zemlje u Rašćanima i Župi dodijeljena im je zemlja u Slivnu, pa su morali odlaziti daleko od svojih kuća obra-đivati zemlju. Državni službenik je ispunio


Slivno28

svoju dužnost, ali je velika muka pratila seljake da obrade zemlju, koja im je dodi-jeljena daleko od svojih sela. Obitelji koje su Grimanijevom podjelom zemlje postali posjednici zemlje u Slivnu su iz Župe: Jure Mate Roglić, Mate Luetić, Grgo Batošić, Alfir Luetić, Jakov Batašić i Petar Roglić; iz Rašćana: Ivan Tadić, Jure Lendić, Frane Lendić, Jure Pavlinović, Andrija Pavlinović, Stipan Pavlinović, Grgo Pavlinović, Mijo Pavlinović, Petar Pavlinović, Pava Pavlino-vić, a iz Rašćana je i obitelj Mije Glibotića, koji se spominje 1744. u anagrafu župe Župa u čijem je sastavu tada bilo i selo Rašćane gdje tada živi Mijo Glibotić s obitelji, koja broji 5 članova9. Današnji Glibote u Slivnu su potomci Jure Balaića. Tada u Slivnu žive plemena Jelaši, koji su bili nastanjeni kod 9 NAS, M, 67, l.367.

današnjih Gornjih Anića i Opačci, koji su bili nastanjeni kod današnjih Marinića, a izumrli su u Slivnu sredinom 19. stoljeća.

Iz popisa je vidljivo da razdioba zemlje nije bila ravnomjerna, ali nitko nije oštećen, jer je ovo bila dopunska podjela zemlje onim obiteljima, koje su imale malu površinu, a ovom podjelom ispunjeno je pravilo da svaka obitelj dobije 2 kampa po glavi. Tako obiteljima Ivana Vodanovića i Jure Balaića – Glibote nije dodjeljena zemlja, jer su oni ranijom podjelom dobili površinu obradive zemlje, koja im je zakonom pripadala. Iz ovog popisa dozna-jemo da je današnje slivanjsko pleme Jurići, potomstvo Jakova i Nikole Balaića rečenih Jurića, koji se spominju na početku popisa.

Ovdje nedostaju obitelji iz istočnog dijela Slivna: Nogale, Vrdoljaci, Mikruti, Grepe i Čale, koji tada pripadaju drugoj poreznoj i katastarskoj općini i zajedno sa Žlibinom bili su u sastavu područja Vrgo-rac. Dokument su potpisali tadašnji župnik Slivna fra Šimun Gudelj, Jakov Kolombani sudac, harambaša sela Mijo Vodanović i njegov zamjenik Marko Prgomet.

........................................... Milan Glibota

Narodne nošnje – okolica Imotskog oko 1910.

Diplač u narodnoj nošnji Imotske krajine (1940.)


Slivno 29

Pisma župnika župe Slivno makarskim biskupima

od 1775. do 1792.

U Arhivu Splitsko-makarske nadbisku-pije pronađeno je nekoliko pisama, koja su župnici župe Slivno pisali

makarskim biskupima. Pisali su ih tadašnji župnici župe Slivno fra Ante Miloš (1746.-1776.), fra Josip Dragojević (1776.-1778.)

fra Ante Majić (1778.-1783.), fra Lovro Radojković (1783.-1789.) i fra Josip Zelić (1792.-1795.). Prva tri pisma uputio je sli-vanjski župnik fra Ante Miloš makarskom biskupu Stjepanu Blaškoviću. On je bio makarski biskup u razdoblju od 1731. do

Karta Makarske biskupije


Slivno30

1776. punih 45 godina. Umro je u Makarskoj 1776., a za njegova nasljednika natjecao se kanonik don Ivan Glavaš ( 1722.-1789.), koji je bio rodom iz Slivna. Bio je imenovan kapitularnim vikarom (zamjenikom biskupa), ali ga Generalni providur nije htio primiti već je naredio Makarskom providuru da kapitul ima učinit drugog vikara zašto da Glavaša neće poništo, a razlog tome je bio što je don Ivan Glavaš ušao u sukob s vlašću radi nepravednih postupaka prema narodu i pozvao narod Imotske, Vrgorske i Nere-tvanske krajine na ustanak protiv mletačke vlasti. Protiv njega je vođen sudski spor 1781. pred Generalnim providurom u Za-dru i proglašen je nevinim, pa ga je narod 1.VI.1782. u Makarskoj dočekao slaveći njegov povratak pucanjem iz malih topova.

Za makarskog biskupa nakon smrti Stjepana Blaškovića izabran je njegov sinovac

Fabijan Blašković, koji je bio makarski bi-skup u razdoblju od 1777. do 1819. Ostala pisma upućena su njemu. Sadržaji ovih pi-sama nisu važni povijesni događaji, nego su u njima opisani župnički poslovi o krizmi, ispovijedi, umaknuću, gradnji kapelice u Podosoju, ali iz njih doznajemo vijest o kužnoj epidemiji 1783. Odgovori biskupa na ova pisma nisu nam poznati, jer je 1831. u požaru izgorjela župnička kuća u Slivnu, a u njoj i župski arhiv, čime je zauvijek izgubljeno mnoštvo dokumenata značajnih za istraživanje prošlosti sela i župe.

1.Župnik Slivna fra Ante Miloš piše bi-

skupu o slučaju umaknuća djevojke u Slivnu.Vaše prisv. Gospodstvo

Dajem na znanje Vašemu Gospodstvu da je Stipan sin Pavla Radalja iz Dragljana odveo odovlen Pilipu ćer pokojnog Bartula Nogala iz ove moje župe, bez znanja moga; koja je bila uzela prsten, i sve obiližje od Ivana sina pk. Jure Kusture, a ne budući ništa vratila, zato eto iđe ka Vašemu Gospodstvu njegov brat koji će kazati bolje kako je, što je budući da oni ne poznaju Vaše naredbe, ni dekret koju ste učinili nego se rugaju, zato vas molim da jim date lipu pokoru zašto ako ovaj sada pustite tako će i ostale sve činiti, dakle činite neka se njioma sviste ostale, niti im puštajte da se vinčaju za koju godinu neka poznadu Vaš dekret. Ja molim vašu Gos. Pris. da kažete dostojali odpisati što se ima činiti, i ostajem ljubeći s ruke vaše.

Slivno 15. stebre, 1775Fra Ante Miloš (NAS, N, 86)

Kanonik Makarske biskupije Josip Čobrmić


Slivno 31

2.

Župnik fra Ante Miloš šalje biskupu Ivana Kusturu da mu nešto kaže.

D. V. S. Illmo,Eto iđe k Vami Ivan Kustura, što Vam

bude kazati morate slobodno virovati, jer neće jednu za drugu, a došli bi i svidoci, ali jednom zapoviđeno da iđe u baškot u Omiš, a drugi je u polju, i tako nemogu sada doći, a što Vam kaže Kustura, to će i svidoci sve istinito kazati, jer su isto kazali i meni, budući da sam je pita sve ponase svakoga, ostajem ljubeći s ruke ja sam vazda na službu.

Slivno 28. 8bre, 1775.

Fra Antonio Miloš (NAS, N, 86)

3.Župnik Slivna fra Josip Dragoević,

moli biskupa da mu dopusti blagosloviti jednu paramentu, te da don Miji Balaiću (Gliboti) dopusti ispovijedati u župi Slivno. Don Mijo Glibota je bio župnik Zagvozda i Župe, a u Slivnu se vratio kada je ostario i pomogao župniku. On je u zaseoku Glibote imao sagrađenu crkvicu gdje su on i ostali svećenici od plemena Glibota govorili mise kad bi se povratili u mirovinu.

Rendmo Sig. Sig. Pr. EccmoBudući da imam potribu od jednog

događaja, koji je Sargnien vama i koji ne nosi prokletstvo zato vas molim za isti. Ja skoro sam pitao da mogu blagosoviti jednu novu Paramentu, ali ne znam pita li za 2 pridotarnika to jest od ove crkve S. Miovila od Župe, dalje da nesumljam opet ponavljam

sve u općim, a također i unaprid kad je sve to potriba, jer nie moguće svaki put pisati.

Odviše dospivši patenta p.g. D. Mie Balaicha za moći ispovidati u ovoj mojoj župi zato vas molim da mu dopustite u odgovoru.

S pomjom ostado ljubeći V.S. Ruke i skut.

Slivno 2. genaro 1778 m.v.S. pače nam potriba od kažova za 2

krpa dok se povrate da od isti kažova koi su senza Censura.

F. Giussepe Dragoevićcurato

(NAS, N, 90 )

4.Župnik Slivna fra Josip Dragojević piše

biskupu da može govoriti misu u nedovršenoj

Pomoćni makarski biskup Vinko Cima


Slivno32

kapeli u Podosoju, koja je sve do najnovijih vremena pripadala župi Slivno. Značajno je da bosančicu zove arvacka slova.

R. dmo Sig. Sig. Pro. Eccmo

Die 17. ožujka 1777. Recevuda za gospodinu

Evo sam stegnut veoma velikom mol-bom od moizi niki župljana t. i.

Podosoiana koizimje Kapella obustav-ljena kako jur i vi znate i ja sam vam kazao skoro kada sam tute bio, reko stegnut mol-bom da im učinite milost pustit da se more koja misa reći dok izvrše naredbu p. gdna biskupa, t. i. dok je učine klakom, oni su ništo počeli pripravljati, da će učinit izvan one kapela na učelka samo koliko more stati oltar i misnik u klak, a ostalo kako i je. Dokle oće i tute la sna S. Rend. Daklen i ja nadostavljan moju molbu da se smilujete ma con gdo patto ako uz budu raditi, ako pak nehtili neka se Corem saspesa in perpetuum za njiovo zlo, što držim di certo da će ju ovi put dospiti, kada čuju vašu naredbu, ako biste se dostojali takovu milost podiliti, molim Vas upišite je arvackim slovima ….., i oni ako koi umie proštit, da nereku da ja lažem što im basta reći kako su i drugim i nek mogu virovati.

Slivno 5. marza 1777.

Giussepe Dragoević curato

(NAS.M. 83, l.182.)

5.Župnik Slivno fra Josip Dragoević moli

biskupa da na blagdan Presvetog Trojstva do-pusti kažove (pridržane slučajeve za ispovijed)

Rendm. Sig.

Budući da se približava svetkovina pri-svetoga Trojstva koji je titulare di gia Chiesa zato molim v. gospodstvo poštovano, da biste dopustili ako od koga bude potriba da oni dan, toliko meni, koliko i drugim ispovidnicim ako bi se koi oni dan mami-rio da pomaže koi kip ispovidat, s kojom molbom drugo ne želimo nego biti vazda vaš sluga i pitajući S.Blagosov, jesam.

Slivno, 27. maggio, 1777.

Fra Giussepe Dragoević (NAS, N, 83,l 258.)

Župnik Slivna fra Ante Majić piše bi-skupu o onima, koji se nisu ispovjedili za Uskrs.

6.Rdmo. Sign.

Budući da svršila ispovid vazmena i vrime prošlo, ali se još naodi u ovoj kuratiji mnoga da nisu primili vazmene ispovidi; daklem namam osnažiti V.G. i pitam da mi dopustite još koje vrime: da mogu se služiti podiljivati; Sakramente: S onim casovim (pridržani slučajevi za ispovijed) koji su bili dopušteni u vrime vazmeno: to se uzdam da ću imati od V.G. familie i drugo mi ne ostaje nego osta ljubeći V. S. R.

Slivno, 4. V. 1783.

Fra Ante Majić, župnik (NAS, N, 9)

7.Župnik Slivna fra Ante Majić, moli

biskupa da dopusti da mu susjedni župnici pomognu ispovijedati.


Slivno 33

Imotska krajina na karti iz 1796.


Slivno34

Rdmo. Sign.

Budući da mi je došlo proštenje od V.G.P. i toliko molim V.G.P. da bi dopustili da mi pomogne ispovidati oni kurati koi su bližnji u dneve Rabotne. To se nadam da će V.P.G. dopustiti drugo mi ne ostaje nego ljubeći Vaš S. Skut.

Slivno, 12. otobre 1783.

Fra Ante Majić, župnik (NAS, N, 9)

8.

Župnik fra Ante Majić piše biskupu da ne može doći zbog mnoštva bolesnika i šalje mu jedno janje.

Rdmo. Sign.Budući da je došlo vrime od conferme

(krizma) i tako nemam osnaviti V.P.G. da sada doći ne mogu do V.B.D. budući da imadem mnogo nemoćnika da šaljem Pa-tentu P. Gardianu, t da je pročate V.P.G. a ja ću doći što mogu pria. Pozdraviti V.G. primićete jednog janca za ljubav.

Slivno 4. novembra 1782.

Fra Antonio Majić, župnik (NAS, N, 7)

9.

Župnik Slivna fra Ante Majić piše bi-skupu da ne može doći jer vlada epidemija kuge, pa su sela zatvorena.

Rdmo. Sig.Budući da je vrime došlo do conferme,

ali nije moguće da dođem V.P.G. nemogu doći oznaniti V.P.G. jer nedadu proći sada porad contumacije, a drugo nedadu ući u

kuću da bi digod moga prinoćiti. Šaljem moju Patentu P. Gvardijanu što učinite ja sam cuntenat, a kada budem moga doći ja ću učiniti moju dužnost i prikazati V.G.P. ljubav.

Molim V.G.P. ako morete dami do-pustite da mogu ispoviditi ono puka koje ostalo koji nisu primili krštenje. Budući da nisu mogli doći, jer su mnogi bili na postam i na putu.

Drugomi ne ostaje nego osta ljubeći V.S.Skute

Slivno, 7.XI.1783.

Fra Ante Majić (NAS, N, 9 )

10.

Župnik Slivna fra Lovro Radojković moli biskupa da dopusti župniku Runovića da mu pomogne ispovjedati, te da on svoje župljane iz Podosoja može ispovijedati u crkvi u Runovićima.

M. R. SS. P. E.Mnogo bi otio, ali malo mogu doli reći

ima li Vaše Pris. Gospodstvo da vidjevši i štijući Vaše poštovanosti i knjige okolored-nice u koim naodim da poradi S. ispovidi u S.Korizmi svaki svog bližnjega odabere. Daklem sada daem Vam znati da niko bližnji meni nije nego runovićki. Razlog jer budući da ima od ove župe koi su među njegovim župljanima ili seljanima od koi kada ko umre u njegovoj crkvi kopa, kada koga ispovidam i ostale S.Sakramente podiljujem svoje ne u mojoj župi. Tako ja sam lani ispovida na rečeni način. Daklem molim Vas da bi meni mogli dati dužnost da mogu uzet onoga, ili


Slivno 35

da mogu ispovidat slobodni kod one crkve. Drugog ne tražim doli ostajem ljubeći S. Ruke V. Gostva Prisvitloga.

Slivno, 23.9.1783.

Fra Lovro Radojković, župnik (NAS, N, 12 )

11.

Župnik Slivna fra Lovro Radojković piše biskupu o jednom nezakonitom braku, te o ispovijedi za Presv. Trojstvo.

M. R. SS. P. E.Ja sam svaku ispunijo po vašoj zapovidi,

a svojom velikom željom koimi odgovoriše da će obslužiti naredbu prvo da će se rastat odma, a drugo da će ji primit Vaše gostvo. Dali vidim koliko jedno toliko drugo da se ne izvršnje. Daklem Vaš nauk čekam što imam radit, a od rečeni zaodljivi ovaca evo baš danas otiću do kapelana drinovačkog za pitat da dopusti da bi ono moga vinčat, a mogu to činio sam ih različit i pa naši što je u doliko. Daklem ako bi mi oni dopustio molim Vas da bi se Vi udostojali dopustiti prvo da ih mogu odrišit, drugo dispensat da ji mogu vinčat.

Ovdi je na 8. ovoga proštenje i skup-ština bogoljubnog puka na ispovid. Daklem molim Vas, ako bi moga koga naći radovnika koji je iskusan da bi ste dopustili da po-maže rečeni dan ispovidat duše Bogoljubne koje doći budu. Za drugo ništa nego Vas lipo pozdravljam i čekajući Vaš odgovor i Blagoslov.

Ostajem za vazdaSlivno, 30. XII. 1783.(NAS, N, 12.)

12.Župnik Slivna fra Josip Zelić zapriječen

zbog smrtnog slučaja u Župi šalje biskupu ulje po kleriku Ćeliću.

Prisvitli i Pripoštovani!Budući sada mene zapalo po Prisvitloj

zapovidi Vašoj nositi što ulja i nemogući isti ja doći imadijući jednog na pošastju s ovoga svita. Zato sam primolio dijaka Chielichia da on zame ispuni moju dužnost što mogu na Vašu Priuzvišenu zapovid ljubeći Vaše svete ruke i skute.

U Slivnu 1792, Aprila 6.Vaš ponizni sluga

f. Josip Zelić ( NAS. M. 20.)

........................................... Milan Glibota

Narodna nošnja iz okolice Imotskoga – crtež Petra Zečevića iz 1860.


Slivno36

Iz franjevačke književnosti

Fra Aleksandar Ribičić

Fra Aleksandar Ribičić rodio se u Breli-ma 24. Studenoga 1921. Pučku školu završio je u rodnom mjestu, a zatim

pohađao Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju, dok je bogosloviju studirao u Makar-skoj i Zagrebu. Za svećenika je zaređen 1949.

U slobodno vrijeme bavio se pisanjem, a objavio je knjige: Podaci, Moj križ na mr-tvim zgradama, Moj križ na živim zgradama, Ribičići u Brelima, Bonace i nevere, Glas srca, Zrnca Zahvalnosti. Umro je u Splitu 2005.

Iz njegove knjige Bonace i nevere dono-simo ulomak u kojem piše o Slivnu.

Od iskrcaja do ukrcaja moj rastanak

Nakon pozdrava s fra Pavlom Gliboti-ćem, sjetio sam se i dr. fra Ivana Glibotića, njegova brata, bivšeg mog gvardijana, pod čijim sam upravama bio 11 godina u Imot-skom samostanu. To me podsjetilo i na fra Ivana i fra Miju Glibotu, koji su živjeli u ovom istom Samostanu i obojica pokopana na groblju u Džombuši, u Imotskom.

Fra Ivan Glibota bio je dobar, radišan i svet svećenik, dok je fra Mijo bio brat neklerik. Svojim radom i životom obojica su ostavili lijepu uspomenu u Samostanu i narodu. Fra Ivan je sagradio veliku lijepu Crkvu Gospe od Karmela u Runoviću, a kao imotski gvardijan nastavio je s gradnjom današnje Crkve do krova. Mnogo je poma-gao u buđenju narodne svijesti u Imotskoj

Naslovna stranica knjige fra Aleksandra Ribičića “Bonace i nevere”


Slivno 37

krajini i omogućio fra Rajmondu Rudežu da razvije zamašit politički rad. Fra Mijo je ostao u svijesti starijih osoba u Imotskom osobita pojava. Za vrijeme gvardijanstva fra Ivana Glibote i fra Pavla Marinića, također Slivanjaca, fra Mijo je vodio čitavo samo-stansko gospodarstvo.

Kao neka mora pritiskala mi je pamet i nije mi dala mira misao: Zašto su neki iz plemena Glibota promijenili svoje prezime u Glibotić, što je moglo izazvati sumnju da su to dva plemena u Slivnu. Uostalom, u prezimenu Glibota više je izražena biblijska istina, jer je Bog stvorio tijelo Adamu od gliba zemaljskoga, i ako bi se postavilo pitanje: kakvo bi prezime najbolje odgovaralo našem praroditelju, mislim da bi najbolji odgovor bio Glibota, jer je u toj riječi izražena poruka Čiste srijede: Memento homo, quia pulvis est in pulvere reverteris (Post. 3, 19). A, kako svi ljudi potječu od Adama, onda bi to bilo zajedničko prezime svih ljudi, a onima koji nose to prezime čast i dika.

Uostalom i predsjednik Njemačke bi-skupske konferencije, veliki teolog i vrlo poznati učitelj koji je obilježio katoličku misao u 20. stoljeću, Karlo Rahner, zove se dr Karl Lehmann

U njemačkom Leh znači Glib, a Mann je čovjek.

Dakle: Lehmann znači: Glibota.Kad sam napustio Samostan i došao

da Đirade, pogledao sam preko Runovića u pravcu Slivna i prisjetio se kako sam se vraćajući iz Slivna u Imotski, tu na brdu susreo s bratom vukom, za Uskrsa, kad sam zamjenjivao fra Petra Sikavicu, tadašnjeg župnika Slivna. Oživjelo sjećanje i na susjeda fra Antu Radića, bivšeg župnika Slivna i

jednu epizodu iz njegovog života. Bilo je to pred 2. svjetski rat kada su se muškarci župe sakupili u župskom uredu. Dok je fra Ante opremao neku stranku, neki Mikrut, koji je bio radnik u Slavoniji, uzeo je fra Antinu tamburicu Brač I. i počeo povlačiti prstima preko žica. Nazočni su kao dro-girani buljili u njega i slušali zvuke. Kad je to Mikrut opazio, reče: Što se čudite, ja sam svetski čovek?! U to vrijeme bio je veći događaj biti u Slavoniji nego u današnje vrijeme u Americi ili bilo gdje drugdje na našem planetu. No, da je to bilo nekoliko godina kasnije, kada je fra Ivan Bronić, tadašnji župnik Slivna, osnovao muški zbor koji je vrlo dobro funkcionirao, ne bi dojam slušateljstva bio jednako snažan. Slivnjaci imaju za glazbu smisao, to im je prirođeno, a uostalom, Slivnjaci se mogu danas s pra-vom ponositi što im je dr. fra Ivan Glibotić bio profesor glazbe, kompozitor i voditelj pleh glazbe u Sinju. S ponosom ističem da mi je bio profesor pjevanja osam godina za vrijeme moga školovanja u Klasičnoj gimnaziji u Sinju................................... Priredio: M. Glibota

Fra Aleksandar Ribičić


Slivno38

Hrvatska, ljubavi moja

Hrvatska, ljubavi moja, i ovdje sam tvoj sin, i ovdje sam tvoje ime

i tvoj sjaj.

Hrvatska, djevojko moja, svuda mislim na tebe,

u svakoj zemlji te sanjam, u svaki te nosim kraj.

Hrvatska, gujo pod kamenom, s golim trokutima i ilirskim mjesecom

- tko na te s mržnjom stane past će mrtav od otrova tvoga.

Hrvatska, zvijezdo na nebu, tvojom pomoću stekoh sile svijeta,

svjetlost jesi što pada na ruke iz tijela i krvi raspetoga Boga.

...........................................Zlatko Tomičić

Trojedini barjak naš

Od vjekova tri nam dara, Dao nam ih dobri Bog,

Lijepa dara, sve što stara, A u slavu roda svog:

Do tri boje, Sveto troje;

Da ih pamtiš, da ih znaš: Nek se vije povrh glave Vilin znamen stare slave

Trojedini barjak naš.

Rujna boja, krv crvena, Prošlih zgoda krvni list,

Prot barbarstvu prolivena, Svjedok sjajan, svjedok čist;

Za slobodu Opet rodu,

Da mi pamtiš, da mi znaš, Krv ćeš dati, ako valja, Da se nikad ne okalja Trojedini barjak naš.

Bijela boja, ćud nedužna, Svega roda obraz živ,

Što ga shara ruka ružna, Nije narod, nij’ on kriv,-

Ćud nevinu Čuvaj sinu;

Da mi pamtiš, da mi znaš Proklet onaj od svog roda, Koj’ za podlo mito proda

Trojedini barjak naš.

Đaci i učitelj osnovne škole u Slivnu Vladimir Kurtin

(Snimljeno pri otvaranju škole 1927.)


Slivno 39

Modra boja, lice neba, Kao vedri Božji hram;

Nebo zovni, to nam treba, Jedina je pomoć nam:

To nas spasi U zlih časih;

Da mi pamtiš, da mi znaš: Ne uzdaj se u nikoga Neg u sebe i u Boga Trojedini barjak naš.

Pa će zasjat tvrdom slogom, – Nek si grakće, tko je slijep, – I pred svijetom i pred Bogom,

Sjajan, vedar, čist i lijep Trojnim cvijećem Cijelim svijetom,

Ma i tko si, da ga znaš, Opet čitav, nepovrijeđen

Nikad vragom nepobijeđen Trojedini barjak naš.

............................................ August Šenoa

Kralj Hrvata

Na grobu Ante Starčevića povodom sedamdese-te obljetnice smrti (1896. – 1966.)

Bila je nedjelja i oganj je gorio, Kada sam pred prag tvog počinka stigao.

Nisi se tek ovdje u hrast pretvorio, Što se kamenit nad Hrvatskom digao.

Padalo je veče na Šestinsko groblje I lijepo su žene u crkvi pjevale.

Lavu što ocjel grize, da oslobodi roblje, Nad prijetećim šapama oči su sijale.

Ovdje već ležiš sedamdeset ljeta U lišću i bršljanu i živoj stijeni. U oku tvojem vidljiva je sjeta

I na licu tvojem, nepodložnom mijeni.

Pod tobom Hrvatska sa stisnutim šakama, Nikom pokorena, s krunom Svačićevom.

Oklopljenih grudi stoji nad rakama I s grbom pod grlom, nadahnuta gnjevom.

Krvavo ti čelo od skrbi se grči: Što s nesretnim tvojim narodom će biti?

Velika Ti glava usred neba strši I velika misao, što se ne htje sviti.

Zvono je zvonilo i žene su pjevale Hrvatskim jezikom – volju, objavu i sjaj.

S toplom su jeseni duše se slijevale U ljubavi i duhu, i sav očev nam kraj.

Visoka Ti je glava i visok je um, Ovdje nad Zagrebom, i na jugu, za

Savom, Gdje se prostiru i Bosna i Lika i Hum,

I na kraju i more, što misli Tvojom glavom.

I stoji i Velebit, i Kosinj Frankopanov; I stoji i Žitnik, i stari kameni Senj.

Stoji svijet kao što je stajao svijet banov, U kojem još svijetli predaka nam stijenj.

U Tebi se plete, a iz Tebe u nas Trajni Iranski pleter: Krešimirov znamen,

Ljubi naše misli i ulazi kao kvas U lišće hrastovo i u lički kamen.

Usred noći crne oganj je gorio Iz šahovskog polja, Hrvatskoj sa vrata.

Poput ognja ljutog s noći se bnorio Naš Ante Starčević kao Kralj Hrvata.

...........................................Zlatko Tomičić


Slivno40

Ja ne razumijem, što hoće da kažu oni, koji vele, da kraljevina Hrvatska, kraljevina, koja pet stoljeća prkosi Istoku i Zapadu, ne može o sebi neovisna stajati…

................................... (Dr. Ante Starčević)

kosti su bijeli putokaz, grobovi vječni miljokaz,

Božanstvom tu smo stvoreni, vješani, klani, moreni…

Kroniku pisa Dukljanin, zlokobni, žuhki dvorjanin,

Dubravu poja Palmotić, pjesancu štrku Vetranić,

Krbavu krvi Matija, Milovan slavu opjeva,

Križanić lunja Sibirom, Grabovca tuku sikirom.

Bošković, Petriš, nebo sa zemlje gledaju,

Hajdin i Zorić, mističnu zemlju Bogu predaju.

Ratkaj i Štroco, Dobrila, Štoos, Stepinac,

list po list pletu lovora, krvari, zlatni vijenac:

“Kad Bog ‘oće kog da sharve, tad ‘Arvate meće parve”.

.........................................Antun Bonifačić

Pred knjigom povjesti roda moga.

Nije čelik moja desna, Al te krjepko srcu nosi;

Suzama moja, tebe sv’jena, Krvave ti liste rosi!

Otvaram ti svoje grudi, Grijem tebe na svom žaru,

I tamo mi ono budi, Što je boštvo na oltaru!

Grudi moje burno biju, Ti si njima bilo dala;

Oči moje vatrom griju,

Pečat glavara Slivna Ante Glibota iz 1848.

Kip domovine 1945.

Hrvatska nema granica, kliče nam zvijezda Danica,

korjenje roni vjecima, težnje su naše stoljetne, Jadran je voda varava, Drina i Drava pritoci,

brda su naša prohodna, igračke su nam otoci.

Narod smo sitan, neznatan, život naš često nesretan. Hrvat bje Božji janjičar boreć se kao graničar, vjera je naša bezdana, nada je naša čelićna,


Slivno 41

A ti si ih zagrijala; Krilo moje raste jače

S tvoga daha od v’jekova; – Stobom moja duša plače, Baštino mi pradjedova!

Moj je djedo ocu momu Na samrti tebe predo;

Reko j’ babo čedu svomu, Da sam i ja tvoje čedo. A ja vatrom žarke snage

Do zadnjega bit ću dana: List hrvatske lipe drage

I slavenskog debla grana!

I kunem se ostat tako, Dok mi božje sunce sv’jeti,

I za tvoje slovo svako I živjeti i umr’jeti.

I kunem se c’jela sebe Žrtvovati tvomu zmaju;

Iščupat će onda tebe, Kad mi srce iščupaju!

Ah gdje nema polja pusta, Kud se naše kosti b’jele, Gdje su vrana jata gusta Sve uz našu krv vesele?!

Boli spomen! Al jednako Kunem ti se pravdom neba:

Tvoje gorko slovo svako Oplakati kako treba!

I tako mi djeda moga I prstiju majke moje

I tako mi svega tvoga, Što ti sveto i milo je, I tako mi moga groba

I zvijezde, što me vodi: Bit ću žrtvom svako doba

Imenu ti i slobodi!

Gle gusala slave naše, Na tebe ih evo skladam! To nam božje vile daše,

Da ne plačem, da se nadam Ta sva povjest moga roda

S guslinih se žica čuje, Sa gusala nam Sloboda Ljepše dane prorokuje!

Njenoj sreći moja krvca, – A kad dođe umrijeti, Metnite mi blizu srca

Povjesti nam listak sveti! I kako se ptica vije

Moj će dašak da se gubi; Jer se lako, lako mrije,

Kad se povjest svoja ljubi!

........................Silvije Strahimir Kranjčević

Pečat glavara Slivna Mate Glibote iz 1913.


Slivno42

Sveti Bruno Kartuzijanac

Put do Velike Kartuzije vodi jednom uskom ulicom ispod strmih planinskih obronaka i

vodopada. Tu u tišini i samo-ći nalazi se Prasamostan kar-tuzijanaca. Ispod brdovitih masiva sjeverno od Grenobla i danas kartuzijanci provode život daleko do svijeta i svjetske buke. Tu vlada savršena tišina, zrak je oštar a snijeg leži na planinama dok je svuda davno oko- p n i o . Posjetitelj može ući je- di-no u muzej, koji govori o nastanku i povijesti ove redovničke zajednice.

Tko je bio sveti Bruno koji je osnovao najstroži red u Katoličkoj Crkvi? Rodio se oko 1030. godine u Kolnu. Nakon studija u Reimsu postao je svećenik i voditelj ka-tedralne škole u Reimsu. Tu je bio veoma cijenjen učitelj kroz dvadeset godina.

Iza toga je slijedilo jedno vrijeme razočaranja.

Umro je biskup u Reimsu i Bruno je očekivao da će on biti izabran za biskupa. Međutim jedan drugi kandidat je potplatio nadležne i Bruno je ostao bez biskupske vlasti. S novim biskupom imao je Bruno teškoća pa je morao napustiti Reims. Papa

Grgur VII smijenio je biskupa u Reimsu i Bruno se nadao ovaj put postati biskup. No, ovaj put je Helinand iz Liona opet kupio

biskupski položaj. Bruno se razočarao u crkvenim poglavarima, napušta sve

službe i odlazi u samostan Molesme. Sa šestoricom svojih prijatelja odlazi

Bruno u Grenobl, gdje je biskup bio njegov učenik Hugo. Hugo

svome učitelju dade jedno svo-je imanje do kojeg nije bilo

puta a zvalo se Kartuzija. Tu je Bruno i njegovi

prijatelji teškim radom podigao kapelu i

drvene jedno-sobne barake za nj ihov boravak. To

je početak Kartu-zijanskog reda. Bruno nikad nije namjeravao osnovati neku redovničku zajednicu. Odo-brenje pape za ovaj red dobiveno je tek 2. rujna 1176. a Bruno je već davno bio mrtav.

Papa Urban II bio je isto tako učenik Brunov pa je 1089. pozvao svog učenog uči-telja za savjetnika u Rim. U Rimu je Bruno ostao samo dvije godine. Odlazi u Kalabriju i osniva drugi samostan kartuzijanaca: Sv. Marija od pustinjaka. Bruno je umro 6. listopada 1101. godine. On nije službeno proglašen svetim ali je Crkva dozvolila njego-vo štovanje 1514 i 1623. Treći prior iz Velike


Slivno 43

Kartuzije Gvido naložio je kartuzijancima osim onih uobičajenih tri zavjeta još zavjet vječne šutnje i samoće. Osam sati na dan kartuzijanci mole. Nikada ne jedu meso. Jedan dan u tjednu žive o kruhu i vodi.

Najmonumentalniji kartuzijaski samostan je onaj u mjestu Certoso par kilometara od Pavie. Tu se mogu pogledati sobice od redovnika. Fasada njihove crkve je do da-našnjeg dana vrlo privlačna za posjetitelje.

Sestra Marija Julita Kac

Gospodin Ivan Jukić, filmski i televizijski redatelj, fotograf i priznati umjetnik, donio mi je otmjeno uređenu monografiju s naslovom: Runovićki vjerski objekti. On je sam auktor te knjige. Pošli smo u našu crkvu vidjeti oltarnu sliku i križne postaje. On se divio našim križnim postajama, a ništa nismo znali o sestri Juliti,

koja je slikala ove postaje. Nakon par dana on se javio telefonom i poslao mi faksom ovaj članak o auktorici naših križnih postaje.

S. Marija Julita Kac, rođena u Smartnu kraj Slovenj gradca, 20. XI. 1897. Ušla je u zajednicu školskih sestara

franjevaka u Mariboru, a onda prešla u Split i umrla 16. II. 1977. u Splitu.

Bila je najstarije dijete u obitelji. Od kuće u samostan je doslovno pobjegla. Imala je pravi talenat za slikanje koji je usavršavala kod s. Rafaele Egger. Prešla je sasvim u Splitsku provinciju 1931, god.

Svojim radovima (slikama, originalnim, prekopiranim i restauriranim) obogatila je svoju novu Provinciju i mnoge crkve. Bila je osobenjak kao i mnogi umjetnici. Gotovo na drastičan način opsluživala je siromaštvo: krojila je, šila, krpila sama svoju odjeću da

se često nije znalo koja je osnovna tkanina i boja. Jela je posve malo.

Imala je djetinju vjeru i pobožnost. Kad je govorila o božanskim stvarima, oči su joj dobivale neobičan sjaj. Posjedovala je veliku osjetljivost savjesti: na sv. pričest ne bi odlazila, ako ne bi tražila oproštenje od onih koje je eventualno ražalostila.

Ujutro je bila prva u crkvi. Kad je jedno jutro nije bilo, našle su je sestre u dubokoj nesvijesti (srčani udar). Proživjela je još četiri dana s kratkim vraćanjem k svijesti. Jedan od tih je bio kad ju je svećenik pričestio, tada su joj potekle suze od ganuća.

(S. Berhmana Rozarija Nazor, Lovretske sestre. Provincija Presvetoga Srca Isusova školskih sestara franjevaka, Kačić, Split 1986., str. 245.)


Slivno44

Bivši komunisti opet bi bacali svetinje

Redovito čitam uvodne komentare u Glasu Koncila. Hvala vam na njima, na odgovornom, ozbiljnom, intelektualno poštenom pristupu kojim pratite društvena

zbivanja u našoj domovini. Smiješno je kad čujemo iz komunizma naslijeđene ocjene medija o sukobu Mesić - Kaptol, Mesić -Crkva, to su njihove samoobmane. I Mesić i mediji moraju jednom shvatiti da ta Crkva nije ni Kaptol ni biskupi, ni

Glas Koncila, nego ogromna većina hrvatskog naroda.

Za mene, a uvjeren sam i za većinu, veleizdajnički se ponaša svaki lopov, svaki nečastan političar koji u ovim

preteškim vremenima radi samo za svoj osob-ni interes. I od tolikih kandidata koji su se mogli naći pogođeni komentarom u GK-u, savjetnici g. Mesića uvjerili su njega da se misli baš na njega. Ima li išta normalni-je nego uvijek željeti da predsjednik bude zdrav i fizički i psihički, da bude osoba koja će okupljati, a ne svađati ljude. Savjetnici su g. Mesića uvjerili da on iz toga treba zaključiti da on to nije. Dakle, što god da se tražilo da krasi predsjednika: da bude obrazovan, da bude pošten, da voli narod, da se žrtvuje za njega, da čuva ugled države, da bude lijep, duhovit, oni bi mu odmah protumačili kako se misli da on te kvalitete nema. Ta logika proizlazi iz komunističkih moždanih vijuga. Iz toga gnijezda izlijetali su udbini sinovi nekad i zatvarali i ubijali.

Sad, hvala Bogu, imamo svoju državu, pa se to ne može dogoditi (barem tako mislim).

G. Mesić je zbijao viceve s pokojnima, odmah nad njihovim grobom. I njegove ulizice to proglasiše duhovitošću. Još su stari Grci (Teofrast iz Erezosa) proglasili tu vrstu duhovitosti neotesanošću. I zaista, g. Mesić je stotine puta pobrkao duhovitost s neotesanošću. Iako g. Mesić hoće uvijek ostaviti dojam ležernosti, indiferentnosti, vidi se da ga smeta i sama sjenka onoga što nema veze s aplauzom, udvorničkim smijehom i podaničkim pljeskom. Ponašanje g. Mesića potvrđuje onu prastaru istinu: razlika između lešinara i ulizica je u tome što lešinari jedu mrtve, a ulizice žive ljude.

G. Mesić, zahvaljujući ljudima kojima se okružio, stalno proglašava hrvatski narod fašističkim, genocidnim. To je činio svaki put kada je isticao daje tobože usamljen u borbi za vrijednosti antifašizma. Po nagovoru


Slivno 45

svojih savjetnika cijelo desetljeće tako svraća pozornost svijeta na Hrvatsku kao na jedinu zemlju u svijetu u kojoj je još fašizam živ, djelotvoran, opasan, u kojoj prijeti doći na vlast. To su stare priče iz komunističkog, velikosrpskog repertoara, koje imaju svoju zadaću. Mesićeva manipulacija Jasenovcem ima istu svrhu.

G. Mesić s pravom ističe da trebamo osuditi zločin u Jasenovcu. I tu je za njega priča završena. Hrvatski narod ima kultu-ru ispovijedanja, i mislim da nema nikoga u Hrvatskoj tko zločin u tom logoru ne osuđuje. Ali koji zločin u Jasenovcu da osu-dimo, to nam g. Mesić nikad nije rekao. Onaj stvarni, od nekoliko desetaka tisuća ubijenih (koji je užasan), za koji je kriv jedan režim, ili onaj od 700 000, milijun ili milijun i pol, pa i dva milijuna ubijenih Srba u Jasenovcu, za koji se okrivljuje cijeli narod? Za koji zločin da se kajemo? U sve udžbenike, u studije, knjige, u sve leksikone i enciklopedije iz vremena komunizma, u inozemne enciklopedije, ušla je laž o 700 000 i više od milijun ubijenih Srba u Jase-novcu, tu je laž JNA ponavljala uoči agresije na Hrvatsku, ta je laž nažalost našla mjesta i u uskrsnoj poslanici patrijarha Pavla uoči agresije 1991., ta je laž bila glavna isprika za velikosrpsku agresiju i strašne zločine 1991. - 1995., toj laži se i danas podižu spomenici, ta laž i danas truje odnose Hrvata i Srba. O toj laži g. Mesić nije nikad ništa, baš ništa, ama baš ništa rekao!!! A ta je laž jednak zločin nad žrtvama u Jasenovcu kao što je zločin stvarno njihovo ubojstvo, jer se njima svjesno uzgaja mržnja za nove žrtve. Tu laž je najviše uzgajao SUBNOR u komu-nističkom laboratoriju laži, da bi onda taj

virus bio pušten 1991. Kada je onaj urlator pokraj g. Mesića prošle godine u Jasenovcu optuživao Katoličku Crkvu da je posljednji bastion fašizma i ustaštva, g. Mesić je to prokomentirao kako je to njegovo mišljenje i ima pravo na svoje mišljenje.

Kao čovjek odgovoran za sudbinu dr-žave koja mu je na izborima povjerena, g. Mesić je morao znati koji razoran učinak ima mit (ne istina), laž o Jasenovcu. Ali on nikad nije pitao tvorce te laži zašto su lagali i još uvijek lažu. On, ponavljam, nikad nije rekao ništa, baš ništa, ama baš ništa o toj laži, a kamoli da joj se suprotstavio i da ju je osudio. On time tjera i opet cijeli hrvatski narod u ispovjedaonicu i udara mu pečat genocidnosti, baš onako kako su to radili komunisti u korist velikosrpske politike. A krajnji rezultat je i opet nastavljanje sukoba ugroženih Srba i genocidnih Hrvata, sukoba koji traje stoljeće i pol, zahvaljujući istoj politici koju i danas vode savjetnici g. Mesića.

Tek kada je povrijeđena njegova tašti-na, on, borac za slobodu javne riječi, sjetio se da je Hrvatska laička država, pa da bi trebalo izbaciti križeve iz javnih ustanova. Tek tad, ne prije! Nije te križeve nikakvim diktatima tamo država ni stavljala, pa ih neće ni izbacivati odatle. Kao što su nekad, 1945. - 1990., njegovi savjetnici bacali i rušili križeve i bacali u rijeke u ime naučnog marksizma, tako bi sad isti cilj htjeli ostva-riti laičkom državom. Zaboravljaju pritom da je ovo hrvatska država, da to više nije njihov komunistički pašaluk, s kojega oni šalju pokorna izvješća svojem sultanu, nego prije svega slobodna država ravnopravnih građana, pa da taj slobodni građanin neće dopustiti bivšim komunistima da i opet


Slivno46

bacaju njegove svetinje, sad u njegovoj slo-bodnoj državi, kao što su to činili 50 godina u svojoj komunističkoj državi. Neće ići!!! Neće ići tako više nikad!

Ja se nadam da će ova nepromišljena inicijativa g. Mesića poslužiti za oslobođenje od unutarnje okovanosti i za buđenje hrvatske

većine koja mora konačno progledati, progovo-riti i početi djelovati. Uvjeren sam da se to oslobođenje i buđenje mora dogoditi već na predsjedničkim izborima i da kandidati i sumišljenici g. Mesića neće proći.

................. Mato Artuković, Slavonski Brod

Van s križem!

Povijest se ponavlja

Tako su graknuli španjolski socijali-sti, kada su prije 3 godine došli na vladu i počeli progoniti katolike,

paliti samostane, zatirati redovnike. „Van s križem!” vikali su. „Van s njim iz škola, iz ustanova, iz radiona, iz dućana! Van s križem!”

„Van s križem!” prihvatiše i... katolici. „Van s njim iz zakutaka, van s njim iz or-mara, van s njim iz dućana, van s njim iz džepova! Mjesto u džepovima, nosimo ga vani na prsima, da ga svatko vidi. Mjesto u zakutku, stavimo ga vani na kuće naše. Mjesto u ormare, stavimo ga u stanove i radione naše, da ga svatko opazi. Mjesto da leži u dućanu, van s njim, stavljajmo ga na raskršća, po putevima, na brežuljke i gore naše. Katolici, van s križem!”

I da ste vidjeli uspjeh ovoga katolič-koga poziva. Svi Španjolski dućani nisu ih imali dosta na prodaju. Bio sam u to vrijeme u Španjolskoj i vidio sam tisuće i tisuće gospođa i gospojica, djece, mladića, muževa i staraca, kako otvoreno nose na prsima križić. Na svakomu koraku sam susretao seljake, seljanke, gimnazijalce, sveučilištarce, visoku gospodu, radnike gospojice iz najodličnijih krugova do slu-žavka, kako su se ponosno držali, što se mogu pokazati sa svetim znakom spasa na prsima. Također stavljali su ga na stanove svoje, u sobe svoje, na raskršća i brežuljke. To su katolici!

Dakle, čitatelji dragi, van s križem, ali u katoličkom smislu!

........... A Hercegović Glasnik, 1934. str. 75


Slivno 47

Sjećanje na Blajburg

Mjesec svibanj je najljepši mjesec u godini, pa je tako trebalo biti i te kobne 1945. godine. Cijeli svijet

se radovao prestanku tog nesretnog rata samo su našu dragu domovinu Hrvatsku antifašisti zavili u crno da povijest ne pamti takvih zločina. Kao i uvijek, i naše drago Slivno dijeli sudbinu domovinske tragedije, što se najbolje vidi na spomeniku podignutim pored naše crkve. Pobiše, mučki, osloboditelji sve što se hrvatskim zvalo.

Na popisu ubijenih poslije rata, nalaze se imena i moja dva strica za koje nisam ni znao do petog razreda. Koje li ironije. Kad smo trebali odavati počast našim mučki ubi-jenim žrtvama nas su iz škole tjerali nositi Titovu štafetu. Putem sam susreo jednog mog susjeda, Svevišnji mu platio za sve, te me on upita: Di se žuriš? Rekao sam mu da su nas poslali nositi štafetu i da moramo svi doći kraj škole. On će meni: Ti nosiš njegovu štafetu, a on ti je dva strica na Blajburgu ubio. Nisam išao nositi tu smijuriju nego sam išao kući pitati moje što se to uistinu dogodilo. Odgovor naravno nisam dobio jer je strah bio prevelik. Istinu sam saznao od jednog svećenika, nakon nekoliko godina, hvala mu i neka mu je laka hrvatska gruda. Od tada nisam više sudjelovao u tom cirkusu nošenja štafete.

Moram napomeniti da moja baba nije smjela naglasiti za koga plaća sv. misu (iako

se to odnosilo na dva viteza poginula na križnom putu) već bi rekla za sve naše mrtve.

Hvala Svevišnjem da danas znam pravu istinu i najmanje što mogu učiniti za njih to je da mogu hodočastiti Blajburg i moliti se za njihove duše iako im za grobove još ne znamo.

Da tragedija bude veća, ako veća može biti, neki iz samog državnog vrha ismijavaju našu tragediju i bol pa naše hodočašće na Blajburg proglašavaju ustaškim dernekom te kažu: Tko zna čijim se kostima klanjaju? Neka nam oni kažu gdje su grobovi naših dragih, bilo bi logično da su im očevi kazali. Primjera radi, meni je moj otac puno puta rekao: Sine, tu sam sijao pšenicu, tu djetelinu i sl. Zašto njima očevi nisu kazali gdje su posijali smrt, tragediju, nečovječnost, sramotu...

A ono o derneku na Blajburgu, za razliku od njih mi poštujemo svačiju tragediju i patnju pa nikada nismo njihovu manife-staciju u Jasenovcu nazvali vašarem iako smo puno puta tamo bili izvrijeđani. Nas su drugačije odgajali.

Kad dođemo u Slivno, najmanje što možemo napraviti za naše drage mučeni-ke, zapalimo svijeću ispred spomenika i da nikada, ama baš nikada, ne zaboravimo na njih. Neka im Svevišnji bude blagi sudac, a kosti njihove, možda i u tuđoj zemlji jednog dana dođu tamo gdje i pripadaju.

....................................... Ivan Anić Vladin


Slivno48

Oprosti

mi Slivno

Ispovjedit žurno moram

grijeh što mi srce guši

jer ostavih svoje Slivno

a vjenčan sam s njim u duši.

Na pokoru ja sam spreman

spreman sam na žrtvu tešku

spreman sam na sve i svašta

za ispravit svoju grešku.

Molit ću se Svetom Trojstvu

da me primi u svoje krilo

u žilama mi kola Slivno

za njm kuca moje bilo.

A kad jednog dana “pođem”

k Majci Božjoj i njenom Sinu

krunicu i stijeg hrvatski

spremite mi za poputbinu.

................................. Ivan Anić Vladin

Župniku našeg Slivna fra Rafaelu

BegićuPošao si sa tromeđa rodnog

gdje se kosom trava kosi obašao dosta svita

zato tvoja bistra glava mnoge sijede vlasi nosi.

Pročitao mnoge knjige zapamtio misli mudre jer knjige su ko i ljudi

nekog glade, nekom sude.

Od mladosti tvoje rane ti si pastir Božjeg stada

a u našem dragom Slivnu ti si čovjek vjera nada.

Svoju ljubav Crkvi dao Petrove si stijene dio

gdje god dođeš mir darivaš tko bi svijetu ugodio.

Križ što nosiš život cijeli nek ti dade puno zdravlja

što ti mogu reći više pozdravljam te ovom pjesmom

koju radi tebe pišem.

Split, 20. travnja 2009.

.................... Mirko Anić, pučki pjesnik


Slivno 49

Kino u Slivnu 1929te godine

Tokom starih oskudnih godina, kino se nije moglo ni zamisliti u nekom selu. Ipak se sjećam, dok sam bio

jako mali, da sam u Slivnu gledao film o muci Isusovoj preko pokretnog kina u fratrovoj kući na katu, dok se ispod te prostorije nalazi konoba sa ulaznim vratima od južne strane. Ekran je bio na zapadnoj strani unutarnjeg zidu te velike prostorije. Ta kuća je prodana Ikanu Lozini poslije drugog svjetskog rata, koji je u njoj napra-vio svoj obiteljski stan. Dok sam tokom svog života ponekad taj događaj sa velikim

zadovoljstvom pričao, neki to nisu vjerovali što nije ni čudo, jer se u to siromašno doba, po siromašnim mjestima tako nešto nije događalo. Mene je uvijek interesiralo: koliko sam tada imao godina? Znam da sam bio mali jer me je moja mater držala u naručju dok smo gledali taj film, ali nisam znao koliko sam tada imao godina. Dobro mi je ostalo u pamćenju kako su Isusa tukli i bičevali dok su ga vezana vo-dili i kako su ga tukli i gurali dok je križ nosio. Tada su neke žene koje su gledale taj film, na glas plačući protestirale, jer su


Slivno50

vjerojatno mislile da je taj koji je glumio Isusa, bio pravi Isus. Godine su prolazile, a ja se ponekad sjećao na naše selo u to doba, tako zanimljivog događaja. Kada bi se god sjetio tog iskustva, neka su mi pitanja u vezi tog u pamet dolazila, sve do Svetog Trojstva dvije tisuće i devete godine, kada vidim u listu Slivno gdje Milan Glibota pod naslovom Najstarije fotografije Slivna piše. Citiram: “Za ove tri fotografije koje smo pronašli pretpostavljamo da su najstarije fotografije koje su u Slivnu snimljene. Prve dvije snimio je 1929. fra Karlo Eterović pripremajući svoju knjigu Franjevačka pro-vincija Presvetog Otkupitelja, koja je tiskana 1929. u Šibeniku”. Međutim te fotografije snimljene u Slivnu nisu objavljene u knjizi zbog preopširnosti građe, ali su sačuvane u albumu sa ostalim fotografijama iz župe naše franjevačke provincije. Na fotografija-ma, koje prikazuju crkvu i župski stan je i tadašnji župnik Slivna fra Ante Radić koji je župnikovao u Slivnu od 1929-1931. Treću fotografiju snimio je fra Dominik Šulenta a nazvao ju je “Poslije prve kino predstave u Slivnu”. On je bio u razdoblju 1920-1930 gvardijan Franjevačkog samostana u Imotskom, pa je fotografija i snimljena u to vrijeme, i objavljena je u časopisu Obitelj 1930. a ovaj časopis izdavalo je Hrvatsko književno društvo Sv. Jeronima. Fra Do-minik je imao kino projektor (koji je radio uz pomoć motora tzv. Agregat) koji je po selima Imotske krajine prikazivao filmove. Na ove tri fotografije snimljen je veći broj osoba iz Slivna, ali je teško da je itko od njih živ, jer bi i djeca snimljena na ovim fotografijama danas imala više od devedeset godina. Fotografija je snimljena pred starom

crkovnom kućom u kojoj je i prikazan prvi film u Slivnu”. Završen citat. Eto tako piše naš veliki suradnik lista Slivno. Za fotogra-fiju koju Milan spominje da je snimljena pred starom crkovnom kućom, vjerojatno ju je izdvojio od drugih fotografija zato jer su na njoj najbrojniji Slivanjci koji su poslije gledanja spomenute kino predstave pred istom kućom snimljeni, a ja sam za-hvaljujući tom pisanju doznao, da sam tada bio u petoj godini života, i tako se moje dugogodišnje sjećanje i potvrdilo gdje sam doznao i moju starost tokom gledanja tog filma. Bilo mi je na poseban način drago to saznanje, jer sam taj događaj trajno u pameti i srcu nosio. Čim sam taj članak pročitao u Slivnu, obavijestio sam našeg Slivanjskog župnika fra Rafaela Begića a zatim i Milana Glibotu. Bilo im je drago čuti, da se je javio svjedok tog za to vrijeme značajnog događaja, koji je hvala Bogu još živ. Milan mi je preporučio da ovo moje svjedočenje stavim u idući list Slivno, što sada i činim. Gledajući u osobe koji su na toj slici pred starom crkovnom kućom, pokušao sam da ugledam majku sa djete-tom i da li ima više majki sa djetetom, te sam pretpostavio da se nalazi jedna majka sa djetetom u svojem naručju lijeve ruke. Ta žena sa djetetom, nalazi se na slici: u sredini slike ispod samog vrha baš ispred murve. Kada sam bio mali, znam da sam imao dosta svjetlu kosu, a kako je već na-vedeno; moja me majka gledajući taj film u naručju držala, pa mislim da je ta žena na slici ispred murve moja majka samnom u svom naručju.

......................................... Danko Kustura.


Slivno 51

Darežljivi zemljak Miha

Naš Mijo se radovao našem sva-kom susretu i nikada nije jaukao o teškom radu na ciglani, već bi

zanosno pričao o svojima i svojoj Bosni i imao sam utisak, da on ovim jednostavnim jezikom miluje ši roku i plodnu dolinu uz rijeku s puno zanosa, nade, ljubavi i želja, odrastao u tom siromaštvu i oskudici, uz neizmjernu zahvalnost Bogu što mu je dao dar zdravog života i poklon ljubavi prema svakom čovjeku i svome ocu, bratu i sestri.

O bolesti, njegi i smrti majke uvijek ga je jecaj prekidao, a o zadnjim mjese-cima i danima teške bolesti njegova oca, znao bi dugo pričati i bio mi je zahvalan na strpljenju, a takvu žrtvu može učiniti samo dijete svojih roditelja, kao što je to bio Mijo, neumorni dobričina, odgojen u vjeri, koji bi često znao ponavljati 4. Božju zapovijed: Uvijek poštuj i ćaku i maju, da dugo živiš i da ti bude dobro na zemlji. Neki seljaci, koji su s njim radili na ciglani hvalili su ga, kao marljivog, skromnog i poštenog radnika dobrog srca, koji je uvijek bio voljan svima pomoći.

Po Bijeloj nedjelji Mijo se je vratio od kuće i poklonio mi je jednu bocu šljivovice, a potom mi je pokazao uokvirenu sliku njegova oca i majke, jer je svakako želio biti

na Misi godišnjice smrti svoga oca, kojega je skoro godinu dana njegovao i tješio.

Malo je zastao. Imao sam osjećaj, da ga nešto guši, ipak uz lagani jecaj nastavi Mijo: Znaš, oca njegovati, kao i mater to za me nije nikada bio teret, već zahvala Bogu što mi ih je dao i što su nas u vjeri odgojili, jer sve što radim i sve što dobra u sebi imam, prepoznajem kao dar njihove žrtve i ljubavi. E, je se moj otac napatio i nikada i u najgoroj muci on nije jaukao, a ti ne znaš, kako je biti bez zraka, pa smo morali mahati ručnikom, da bi malo dobio zraka. On se nikada nije osjetio osamljenim, jer je uz njega uvijek bio netko od nas. Često bi znao zvati mater: “O Jele moja, dođi ti po me, da se ne mučim!” Mi smo mu htjeli kupiti flašu kiseonika, ali nam nisu htjeli prodati, jer da je to opasno, a jednom su prvoborcu u selu dali odmah, pa smo mi često oca nosili k njemu na udisaje, da ga malo grčevi puste, a zato smo mu uvijek morali platiti iljadu dinara. E, šta ćeš, kada je insan sirotinja, pošten i katolik.

Kada bi ocu bilo malo lakše mi bi mu govorili: “Ma nemoj se ti bolan žuriti umriti. Ti nama nisi na teret i neka te još s nama!”

Svaki put bi rekao: “Imate vi pravo, ali i vama nije lako sa mnom!”

Mijo je iznenada prestao pričati i kroz prozor je zamišljeno gledao u daljinu, kao

Drugi dio!


Slivno52

da je na kratko u svome selu i osjetio sam, da ga nešto duševno muči. Promatrao sam kolutanje njegovih zelenih očiju, pokrete snažnih ruku, tvrdu glavu kovrčaste kose. Imao sam osjećaj, da mu je pred očima njegov stari kraj ostao sinonim nečega ne sakrivenoga, za kojim on pati i da se sve u njegovoj životnoj putanji odvija po Božjim zakonitostima i da je njegova životna filozo-fija i cijela sudbina u Njegovim rukama. I ovaj san mu se ostvario, kada se odmakao od prašnjavog rudnika i u tuđini stao na svoje noge s nadom da će ovdje s vremenom iz njegovih misli i snova nestati životne drame, poslije rane mu smrti oca i matere, ali će ostati lijepe uspomene na oskudice, koje su bile obilje mnogih ljudskih vrijednosti u krilu Božje prirode, a on Mijo želi i dalje ostati pošten, skroman, radišan i solidaran sa nemoćnima, iako bi često znao biti zbog tih vrlina predmetom društvenog podsmije-ha. Iznenada, kao da se probudio iz kome rumenih obraza i pomalo uzbuđen, kao da od mene traži razumijevanje za svoju priču: Ne znam, kako ćeš ti to razumit, ali eto i to se dogodilo, kada sam jednom uvrijedio priko mise župnika. Nisam htio, ali morao sam, jer me je napo pred cijelim narodom u propovijedi!

Bio sam znatiželjan i pustio sam ga da priča, jer sam i sam u tim krajevima gla-sno razmišljanje pojedinaca u crkvi doživio: Znaš, župnik je najprije pročitao Evanđelje po Marku, kako je Isus nahranio preko pet iljada naroda sa pet kruha i tri ribe. To ti znaš bolje od mene. I mogu ti reći, da je on oštar predikaš i svaka mu je na mjestu, ali ovaj put je pritra u svojoj propovjedi, i počne ti on ovako, ko da ga sada vidim pred sobom:

“Braćo i sestre, jeste li dobro čuli ovo sveto Evanđelje po Marku i kako je Sin Božji okupio oko sebe preko pet hiljada svita željnog čuti riječ Božju i pošto je već prošlo podne vidio je Isus, da se raja vrpolji, jer je ogladnila, pa on upita Petra i Andriju, da li imaju nešto hrane, da bi se narodu podijelilo. Petar mu odgovori, jer je i on također bio gladan: “Gospodine, imamo ti mi samo tri velike ribe i pet okrugla kruha i to je taman nekako za nas, a oni neka se snađu!” Isus se namrgodi i ošini ga svojim pogledom: “Oooo Petre, Petre i ti misliš samo za svoje dupe, a raja neka se snađe. Donesi ti meni ribe i kruh, te ih blagoslovi i dade nahraniti cijeli puk, tako da je i za sutra ostalo dosta.”

Župnik malo zastane i mi smo mislili, da je propovijed gotova, kad li ti on počne još žešće i glasnije, da se nitko nije usudio niti zakašljucati: “Eto vidite, što učini sebičnost i škrtost u čovjeku! Ima između nas također Petrova i Andrija, koji misle samo na sebe, a za našu staru crkvu, koju treba popraviti nema niti jedne Dojč-marke. I naš Mijo, a mi znamo, da je on veliki dobričina, koji je došao prvi put kući, od kako je otišao i kako čujem, tamo postao bogat, pa eto i on zaboravi svoju staru crkvu?”

Skočio sam, ko da me je munja ošinila i upadnem ti župniku u riječ i sada znam, da sam pogriješio: “E oče, nije lijepo od tebe, da lažeš ovdje pred svitom i ti znaš, da sam ja uvijek bio prvi dobre ruke, a čudi me, da ti tvoj ćato nije reko koliko je Mijo dao Dojčmaraka za crkvu! “Župnik se okrene remeti i ovaj mu potvrdi, da sam ja dao hiljadu Dojčmaraka, a on ti se meni izvini i ja njemu, a na to se uplete i moj rodijak Stijepo: “E oče, oče, pa ti znaš, da bi Mijo za sirotinju i crkvu dao


Slivno 53

i zadnju košulju, a kamoli ne bi dao posrane Dojčmarke, a ti bi mora znat, da je on i nekrstu Sejdi spasio život, kada se je budala ozlijedio kosom i opasno krvario, pa ga je on dvista metara nosio u ambulantu na leđima, inače bi Sejdo otegao papke, a njegovi rodijaci su se Miji smijali. Zato to nije lijepo od tebe, a reću ti ovo što još niko ne zna, a Mijo mi je reko, da će on nabaviti svirajku-armonij za našu crkvu, kao što to ima svaka crkva u Njemačkoj, eto tako je to!”

Poslije Mise župnik mi je prišao i pred svima mi pružio ruku i odmah mi je bilo u duši lakše.”

U jesen 1977 god. napustio sam Lan-dshut i od tada živim u Murnau, a Mijo me češće zvao i ponekad posjetio i u nekim stvarima bio sam mu od velike koristi.

Nažalost u proljeće 1983 god. jedna službenica sa ciglane, pošto se nije dugo javljao, priopćila mi je, da je Mijo poginio u autu putujući kući ni kriv ni dužan ne daleko od svoje kuće!

Uvijek se sjećam njegovih riječi: Ne za-boravi nikada invalida, bolesnika i siromaha, pa će te Bog blagosloviti!

.......................................Dr. Ante Glibotić


Slivno54

Iz kronike našega dida Ivana

Drugi dio!

Did Ivan nam je često pričao, da se je brzo snašao u Potravlju, jer je u selu bilo puno djece, pa se

je s njima svakodnevno igrao. Ujcu fra Pavlu bilo je drago, da je igrajući se lak-še zaboravio odlazak babe kući i prestao spominjati brata Jozu u Slivnu, a veselilo ga je, da i dalje marljivo uči latinsko slu-ženje sv. Mise.

I did Ivan u svojoj kro nici dalje piše: Već po Velikoj Gospi služio sam sv. Misu. Jedne večeri u jesen, kad smo sa komšijom čepušali kukuruz naučio sam pivat Gloriju i u jutro na Misi sam pivao ju sa Jakovom Pezom i njegovim unukom Ivanom Antinim. Počeo sam učit čitat i pisat. Iz početka slabo sam učio, jer svi drugovi oko župske kuće nisu učili, a ja sam čeznuo za igrom. Kašnje po dolasku u Potravlje za dvi godine i to 1885 god. pjevao sam prvu pištulu (čitanje prije Evanđelja; na 11 nedilju po Duhovima, a poslije sam je pjevao svake nedilje. Kada bi učio više vrimena puno bi oslabio i onda nije bilo puno hrane, a iste godine umre mi rođak fra Stanko i za njim rođak fra Mirko. Po svitovanju strica fra Ivana odustanu me

slat u sjemenište za gimnaziju. Tako sam kašnje malo učio i samo bi čita koji librić, a volio sam čitat sve iz starine, i štogod pomaga momku u jari, a koji je bio Martin rečeni Vrebac iz sela dojnjeg Bitelića.

Svake godine za Božić bi dolazio fra Ivan Tonković za reć Mise u Maljkovu i on bi tu proveo do Tri kralja. Priko praznika su dolazili profesori fra Joze Malić, fra Ivan Marković i civili Tripalo Piero i Frane Stu-parić. Od seljana najviše bi bio na užini Mate Cvitković-Biće, koji je ima punu škrinju dukata i starih knjiga pisate bosančicom, a i još neki seljani i crkovinari. U večer bi bilo silo u župskoj kući i tu su bile lipe igre sa puno smija: tičice, ježa, pleske i vatanje bačene ja buke zubima. Ujac fra Pave je bio vrlo poštivan u selu i okolini. Dobro se sjećam, kad je ujac čita novine pred svima i kaziva nam, da je dan Talijanac istraživa, da će on učinit brzojav brez žice i ujac u to nije virova, a svi ostali su bili mjenja (mišljenja) da je to laž i ne moguće.

Vidimo sada što je znanost i tehika u ovih 100 godina učinila. Did Ivan bio je zahvalan ujcu fra Pavlu, što ga je naučio


Slivno 55

pisat i čitat i što mu je omogućio, da kod jednog dobrog klesara nauči klesati i kako se zida kućerak i kuća. On je to poslije u Slivnu prinio mnogim generacijama, kako se piše, čita, kleše i grade kuće.

On bi znao često ponavljati, da je tih osam godine provedenih u Potravrlju bio dar Božje providnosti u dobroti ujca fra Pave!

Rado nam je pričao o svojim lipim uspomenama iz Potravlja i već 1889. godine se je pričalo, da ujac fra Pave nakon 18 godina župnikovanja u ovom bogatom selu odlazi. Na ljetnom kapitulu 1890. godine ujac je pre mješten za gvardijana i župnika u Imotski, a u proljeće 1891. godine i on sa ujcem nakon osam godina sa lijepim uspomenama i tugom se je op rostio od svojih prijatelja i dragog mu sinjskog sela Potravlja.

U kronici on piše: Sve se je natovarilo na kola i pošli te prinoćili u Hrvacama. Iz Hrvačca pošli rano kroz Sinj. Prošli bez ustavljanja, a uTrilju su nudili vole da iste-gnu kola uz Bračku stranu, ali isti kolar je odbio to, jer njegovi konji mogu istegnuti, a tako je i bilo, iako je bilo zaustavljanja, ipak su konji kola istegli. Sa mrakom smo došli u Lovreć u Ante Frankića i tu prino-ćili, a ujutro rano smo nastavili pu tovanje i došli prid podne u Imotski više crkve. Svit je odma pita čija je to roba i kolar im je reka. Tu je bio i stric mi Duje i kad je dozna, da sam ja tu me je izljubio i s nami doša prid manastir, a onda izišao i stric mi fra Ivan i on me je poljubio i pitao, da li sam umo ran i poveo me u samostan. U to dođe mi rođak Jakov strica mi Marka, koji je tada pohađao osnovnu školu, a od mene je bio mlađi dvije godi ne i odmah sam bio veseo i u istoj smo

sobi spavali. Ujutro je kolar odlazio nazad u Potravlje. Tu sam bio žalostan i plakao sam, jer je Jakov otišao u školu, a ja ostao sam bez da sam ikoga poznavao, ali pridpodne Jakov dođe iz škole i odma sam se razveselio, a potle nije bilo plača. Drugi dan je došao ujac mi fra Pava Marinić i odma preuzeo up ravu župe i gvardijana od strica mi fra Ivana, a ja sam sa Jakovom i drugom dje-com već počeo igrat na buće i tako je vrime prolazilo. Prvog lita počela se ziđat ograda sa novcem moga ujca fra Pave i fra Vice Vrdoljaka, koji je bio za više godina župnik u Podbablju. On je nadglednik, a Peknik je bio izvođač gradnje. Ja sam donosio prah (barut) i trapnje nosio kovaču Juri Duki, a iza ručka budio radnike na rađu. Svako jutro sam služio sv. Mise i onda sprema refektorij (blagovaonicu), a sakristan je bio Ivan Vodanović iz Runovića, koji je učio gimnaziju u Sinju, ali zbog bolesti je bio otpušten od koje je i podlegao 1893. godine. Sluga kuhar je bio Ante Mršić iz Glavine, a u štali je radio i opremao konje Panto Vujčić, bio je gobast. Ja sam svugdje pomaga rado. Pošao sam učit za postolara 1892. godine u Joze Težulata i njegova bra ta Ante i još nekoliko majstora i šegrta. Ja sam brzo učio i već druge godine sam na mašini šivao, tako da me je gospodar puno hvalio ujcu, a treću godinu sam počeo praviti nove postole, ali pošto sam u samostanu puno radio i bio sam sakrištan, pa sam morao ostaviti zanat što je bi lo žao gospodaru Jozi i bratu mu Anti i svim drugovima.

Nastavak slijedi u slijedećem broju!

.......................................Dr. Ante Glibotić


Slivno56

Gangafest 22. 08. 2009.

Vodio Ivica Paškić; pomagao mu Danijel Marinović.Organizirao Zorkan Vuletić sa svojima veoma dobro.

Svijeta bilo neobično puno. Za nastup se prijavilo mnogo grupa. Od grupa navodima neke:

1. Jerko Bakula, guslar iz Posušja2. Tolići iz Vinjana koji su prvaci u ba-

lotanju u Dalmaciji, nastupili gangom.3. Ženska ganga iz Ljubuškog4. Šućuri, muškarci ganga5. Obitelj Guć: muž, žena i sin. Ganga

6. Marinko Grubišić, guslar iz Posuškog Graca

7. Dolina mira Slivanjke, ganga8. Dagubha, Sinjani, rera, veoma dobra9. Imotske mlade ruže, curice iz Imot-

skog, ganga10. Ante Mucić iz Zagvozda, guslar.11. Tomislav Kovač Strukić, guslar iz Po-

sušja, vjerojatno najbolji12. Milan Begić iz Graca, diple.


Slivno 57

Naša svečanost Gange ove godine imala je svoju posebnu uvertiru. Na nekim mjesti-ma po Slivnu našli su se nalijepljeni listići kojima načelnik općine poziva da se jave

zainteresirani organizatori svečanosti gange u Slivnu. Čudili smo se da nema nitko iz Slivna da bi organizirao svečanost gange. Nije nam bilo pravo kad smo čuli da će


Slivno58

gangu organizirati gospodin Zorkan Vuletić iz Žlibine. Neki su smatrali da trebamo protestirati protiv te odluke.

Na samoj svečanosti gange osjećaji svih su se promijenili. Gospodin Vuletić je dobro organizirao svečanost. Doveo je svoju grupu mladih momaka i cura, koji su brižno radili na zadovoljstvo svih. Nije trebalo dugo če-kati za pića ili jelo. Janjetina je bila veoma ukusna i pravo ispečena. Svijeta je bilo puno iznad svakog očekivanja. Svim grupama za gangu, reru, gusle i diple nije se moglo ni zadovoljiti. Voditelj Ivica Prgomet Paškić bio je u štimungu, a živa glazba iz Imotskog isto tako. Posebno je bilo simpatično vidjeti malu djecu za koje je gospodin Vuletić pripremio čevapčiće mjesto janjetine.

Ovdje bih kao usput spomenuo jednu stvar. U zagrebačkom Vjesniku od 5. listopada 2009. čitam jedan članak s naslovom Borba za

Unescovu listu. Naime, par dana prije stigla je iz Abu Dhabija vijest daje Međuvladin odbor Unescua na svoju listu stavio sedam hrvatskih nematerijalnih kulturnih dobara kao zaštitu svjetske nematerijalne kulturne baštine. Ta su kulturna dobra: čipkarstvo u Hrvatskoj, dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja, dubrovačka fešta sv. Vlahe, hvarska procesija Za križem, pokladni ophod istarskih zvončara, godišnji proljetni ophod kraljice ili ljelje iz Gorjana te izrada drvenih tradicijskih dječjih igračaka u Hrvatskom zagorju. Time je Hrvatska postala prva zemlja u Europi s tolikim brojem zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara, a četvrta u svijetu iza Japana, Kine i Koreje. To je velika čast za cijelu Hrvatsku. O tom je pisala Vesna Kusin.

Ja se pitam, ne bili na Unescov popis mogla doći i ganga?! Jer, gdje je na svijetu ima osim kod nas?


Slivno 59

Europski dan seoske žene

Dana 15. listopada 2009. god. iza-slanstvo županijskog povjerenstva za ravnopravnost spolova, u povo-

du Europskog dana seoske žene, posjetilo je naše Slivno. Bili su gosti naše udruge žena Slivanjka, osnovane prošle godine. U povjerenstvu su bili predsjednica Ivanka Luetić-Boban, Veljan Radojković, dr. Ante Nosić i g-đa Ela Nosić. Dakako sve to uz pratnju izvjestitelja HRT-a, Radio Splita i Slobodne Dalmacije.

Naši gosti su pokazali veliko razumije-vanje za sve probleme našeg sela i obećali da će nastojati pomoći koliko to bude moguće. U putovanju do našeg mjesta, osobno su se uvjerili u loše stanje ceste Golo brdo- Krsta-tice. Razgovarali su sa članicama o radu i planovima udruge, sa zanimanjem su saslušali sve prijedloge.

Predsjednica naše udruge Ivanka-Branka Barić, informirala je o radu udruge. Udruga je osnovana da bi se žene družile, uzajamno


Slivno60

pomagale, pomagale starijim i nemoćnima u Slivnu. Organizirale su izlete na Plitvička Jezera, hodočašće u Međugorje, na Ganga feštu, prodavale su svoje kolače i s time priskrbile nešto novca za udrugu. Za Mrtvi dan prodavat će cvijeće, te urediti župnu crkvu. Do sada se učlanilo 116 žena, ali se nadamo da će taj broj biti puno veći. Naša udruga je uredno registrirana ali nema nikakvih novčanih sredstava osim članarine, koja iznosi 100 kuna godišnje. Iako imamo jako puno planova i ideja za budući rad udruge, sve to neće biti moguće ostvariti bez pomoći županije i općine.

Smatramo da udruga žena uz svoj rad mora biti uključena u sve segmente života i rada našega sela i općine. Naša lokalna uprava se do sada nije potrudila da ispuni

niti jedno obećanje, a bilo ih je jako puno za lokalnih izbora. Ne može se sve pravdati krizom i recesijom, jer očito je da ta kriza za naše Slivno traje već jako dugo. Naša udruga će na sve načine vršiti pretiskana Županijsku upravu jer je naša općina Runovići, očito zaboravila da postoji i lokalna jedinica Slivno. Mi se ipak nadamo da će općina aktivno sudjelovati u rješavanju asfaltiranja zaseoka i prometnice Slivno - Sebišina, jer za to su izabrani i za to ih plaća naša hrvatska dr-žava. Županijsko povjerenstvo je upoznato sa svim navedenim problemima i obećali su da će pomoći koliko to bude u njihovoj nadležnosti. Na kraju svoga posjeta, zahvalili su se na lijepom dočeku i obećali da će nas opet posjetiti.

...............................Udruga žena Slivanjka

Izlet udruge “Slivanjka” na Plitvička jezera

Srijeda- 05. kolovoza 2009 god. Dan domovinske zahvalnosti, polazak iz Slivna centar, uz ugodno dobro jutro, neizo-

stavna molitva za sretan put i za domovinu Hrvatsku. Pridruživanjem žena u Šestanovcu i Dugopolju, nastavljamo ugodnu vožnju sa savjesnim vozačem Zdenkom i vodičem ugodnog glasa Brankom iz agencije Perla -Tours. Uz slatko osvježenje iz malih čašica, veselo dolazimo na odmorište Krka iznad Skradina. Prekrasan pogled i ugodan boravak

na najljepšem odmorištu Dalmatine, kratko zadržavanje, fotografiranje i slučajni susreti Slivanjaca iz Amerike i Australije (svijet je mali).

— Uz nastavak vožnje, od našeg simpa-tičnog vodiča doznajemo povijest auto- puta, ljepote rijeke Krke i okolice, čarobni susret slatke vode sa Jadranskim morem, a onda što drugo nego Slivanjska ganga kroz Ravne Kotare, Maslenički Most (sreća nema bure) pa smo prije kroz srce Velebita - tunel Sveti


Slivno 61

Al’ smo skladne!!!

Ma neka smo i mi ovdje došli!!!

Rok. Tu ostavljamo sunčanu Dalmaciju, a na izlazu iz tunela dočeka nas oblačna i kišovita Lika. Uskoro skrećemo sa auto- puta prema

Korenici, prelazimo Krbavsko polje gdje je značajno obilježena povijest Hrvata od turskog doba (1493 god.) do Domovinskog


Slivno62

rata. Vrijeme nas prati prohladno i tmurno, ali to nije spriječilo vesele Slivanjke da se nadmeću s gangom. Malo slivanjske, malo žlibinjske, a onda i moderne, a pošto se bliži Ganga - Fest u Slivnu, ovo je malo proba, možda koja grupa i uspije.

Nakon ukusnog ručka u restoranu Macola, nastavljamo do krajnjeg odredišta Hrvatski biser Plitvička jezera.

Tmurno i kišovito vrijeme nije nas ome-lo da nam bude ugodna vožnja vlakićem po Nacionalnom parku, sa ogrnutim plavim kabanicama, a bili smo po tome i prepo-znatljivi među mnogobrojnim posjetiteljima turistima. Ubrzo se i Bog smilovao, pa je kiša prestala a mi smo lagano i ugodno šetali po vrludavim stazama brojnih jezeraca, i divili se brojnim slapovima. Slijedi vožnja brodom, fotografiranje ispod najvećeg slapa,

Ispred spomenika Josipu Joviću....

prelazimo zadnje metre do autobusa pomalo umorni ali zadovoljni.

Na samom polasku zaustavljamo se kod spomenika prvog poginulog redarstvenika Josipa Jovića. Tu smo se pomolili za njega i svepoginule u Domovinskom ratu.

Konačan polazak uz molitvu kruni-ce... za zahvalnost dragom Bogu za sve što smo lijepo prošli, za sretan povratak kući. Uz ugodno čavrljanje i pjesmu, dogovor za slijedeći izlet. Ostavljamo u: Dugopolju Slivanjke iz Splita, u Šestanovcu Slivanjke iz Makarske, a žene ustoličene na svom kominu, dolazimo do krajnjeg odredišta- SLIVNO-

Do drugog puta i nadamo se većeg broja članica i štovatelja udruge - SVAKO DOBRO -

...............................Udruga žena Slivanjka


Slivno 63

Svugdje pođi ali doma dođi

Lijepo je u dalekom New Yorku, ali Slivno je Slivno. Moj dome, mirni dome...

Zimi u ravnu Slavoniju- Osijek. a ljeti u mir i spokoj Slivna

Kada se u ljeto sastanu vrijedne Slivanjke iz Amerike: Silvija Marušić, Slavka Lozina, Mira Lozina, Lovorka Radalj, Mara Lozina i Ivka Vrdoljak iz Pariza,.onda za društvo iz Udruge Žena (njih oko 40) nije problem da se počasti sa večerom i ugodnim druženjem u

Slivnu. A obećanje za slijedeću godinu su na potezu Slivanjke iz Francuske.Živi i zdravi bili pa vidili. Uz zahvalnost i želje za puno zdravlja do idućeg susreta.

Udruga Slivanjka


Slivno64

Hodočašće u Međugorje

Naša udruga žena Slivanjka organi-zirala je hodočašće u Međugorje i ujedno izlet u Hercegovinu. Bilo je

to desetog listopada 2009. Nas 44 pošli smo iz Slivna u 9,00 sati autobusom. Autobus je bio turističke agencije Perla Tours Imotski, vozio je Zdenko, a tumač je bila Monika, profesorica njemačkog i engleskog jezika.

Naš župnik fra Rafael Begić na počet-ku pozdravio sve, pomolili smo i otpjevali pjesmu. Na putu smo molili krunicu, a tumačiteljica Monika nam je govorila o Međugorju i ukazanjima. U Međugorje smo stigli oko 10,30 sati te autobusom produžili

u Podbrdo. Tu nas je autobus čekao dok smo obišli postaje sv. krunice na brdu ukazanja. Hodanje po Brdu ukazanja je bilo veoma neugodno radi oštrog kamenja po putu i strmine. Vratili smo se na sv. Misu u 13,00 sati. Crkva je bila prepuna svijeta, a župnik fra Petar Vlašić je pozdravio nas iz Slivna i hodočasnike iz Unešića i Nevesta. Poslije sv. Mise žurili smo u etno selo Herceg na objed. Tu smo ručali i obilazili selo, koje izaziva divljenje izgledom kućica, jezera i životinja u njemu. Iza toga odlazimo u Mostar preko Kruševa. Monika nam govori o Mostaru i Starom mostu. U Mostaru smo se parkirali


Slivno 65

do franjevačke crkve sv. Petra i Pavla, obišli crkvu, divili se zvoniku visoku 107 m, naj-višem u hrvatskim krajevima. Obišli smo Stari most, koji je bio srušen u ratu ali je rekonstruiran kao i prije rušenja. Vraćamo

se iz Mostara preko Širokog Brijega i Gruda u dolazimo u Slivno u 20,00 sati. Svi smo sretni i zadovoljni našim putovanjem.

................................................Ivan Talaja


Slivno66

Dječji kutak

Džin

Moj pas se zove Džin. I on nije lin.

Moj tata kaže da mu je on ko vlastiti sin.

On je dio obitelji naše. I čuva divne

naše Prgomete i Glavaše. Jer, čak i vuk njega se boji; i kad ga vidi

jedva na nogama stoji.

Rat

Rat je zao i mnoge je ljude rasplakao.

Zato od riječi rat napravimo riječ brat.

I da ne čujemo muku i jad jer svijet zahtjeva

zajednički rad.

Majka

Majka je sve blago ovoga svita ma zvala se ona Ivana ili Rita.

Ma kako se majka zvala dijete i majka su

snaga žarka.

To nije nikakva varka to je istina prava jer ni snaga lava ne može rastaviti

srca takva.

Tata (ćaća)

Moj tata je bio heroj za vrijeme rata.

On je heroj pravi. I drugi mu nisu ravni.

I od mene poštena čovjeka napraviti kani zato da bi me poštivali

negdje vani.

Jeroslav Glavaš u desetoj godini.


Slivno 67

Pokušajmo se nasmijati

U bolnici u jednoj sobi leži jedan musliman i jedan katolik. Musli-man priča katoliku: Putovao sam

na hodočašće u Meku. Putovali smo vlakom kroz Tursku. Vlak jureći odskače od tračnica po metar u zrak ali uvijek točno pada na tračnicu tako da nikad nismo bili u nekoj opasnosti. Katolik priča muslimanu: Ja išao na hodočašće u Rim. Popeo sam se na kupolu crkve sv. Petra. Toliko je ta crkva visoka, da, kad baciš s kupole čekić na zemlju, dok čekić padne na zemlju držalica već sagnjije. Prijatelj musliman primjeti: Ne bi da ga Alah baci s neba.

***

Zmijavčani su pričali o p. Miji Šariću, koji je bio španjolski borac u građanskom ratu u Španjolskoj. Priča Mijo: Vodi se bitka između nas i frankovaca na jednom brdu. Tuku oni, tučemo mi. Ja trčim uz brdo, a najedanput ispred mene se kotrlja glava na-šeg zapovjednika i viče meni: Mijo, preuzmi komandu.

Drugi put priča Mijo: Putovao ja bro-dom iz Španjolske u Ameriku. Plovimo preko Atlanskog oceana. Na sred oceana meni padne prsten s ruke u more. Molim ja kapetana da stane, da izvadim svoj prsten. Kapetan će mi: Ma, nemoj sad, Mijo. Kad se budemo vraćali, imat ćemo više vremena. Ja smotam papirić i bacim na ocean da zabilježim mjesto.

Nakon pola godine vraćamo se mi nazad iz Amerike. Dođemo točno do onog papirića, ja skočim u more i izvadim svoj prsten. Evo mi ga i sad na ruci.

Danas ( 21. 09. 09.) pijem kavu kod Mira Šimunovića. Bilo je tu još pet-šest ljudi. Miro priča kako su naši stari Slivanjci znali, uz kavu ili piće, natjecati se tko će bolje lagat. Tko bolje laže, ima razvijeni-ju fantaziju za izmišljanje. Među najbolje ubrajao se njegov p. ćaća Dankas i p. Čovo Kovačević.

Dankas je pričao: Na Piavi se vodila strašna bitka. Granata našem zapovjedniku odbila glavu. Iko Lozina bio u sanitetu te zašije glavu i zapovjednik opet preuzme komandu. Gledamo mi zapovjednika, ide naprijed, a glava mu gleda nazad. Vičemo mi na Iku, kako si naopako prišio glavu! Iko mu opet odreže glavu i zašije ju naoposu. Zapovijednik mu je i danas zato zahvalan.

Čovo priča: Guda mi se trebala okotiti. Dođem ja ujutro u svinjak da je pogledam a gude nigdje. Kad šta?! U tikvi misirači guda i dvanaestero praščića.

Drugi put se skupilo puno društva orna za laganje. Lagalo se i smijalo se. Prozivaju Čovu da i on štogod slaže da se društvo nasmije. Ne zna Čovo što će, sve su nje-gove priče već ispričali drugi. Danakas ga savjetuje: Reci daje ovo sve što su ovi pričali živa živcata istina. Nakašlja se Čovo pa će:


Slivno68

Ljudi moji, ovo što su ovi pričali sve vam živa živcata istina. I opet Čovo proglašen za najboljeg fantastu u laganju.

***

Jedna dama dovela fratru psa i zamolila ga da joj ga krsti.

Bog s tobom – kaže fratar – odkad si čula da se ćuko krštava.

Bog s tobom, fratre, neću ja nekršteno živinče vodati sa sobom.

Ni govora, ženo Božja – odrešito će fratar.Daj, fratre, krsti mi ćuku, dobit ćeš deset

tisuća eura od mene.Ma nosi se ti i tvojih deset tisuća eura

– ljutito će fratar.Ma dat ću ti dvadeset tisuća eura, na-

valjuje dama.Ne navodi me na zlo – opet će fratar.Dat ću ti trideset tisuća eura – ponosno

će dama.Ali prid crkvom, popusti fratar. Pri-

stane i dama. I pred crkvom krsti fratar psa i dobije trideset tisuća eura. No fratru savjest nije bila mirna. Za novac krstio psa! I ode on k biskupu da mu prizna i da se ispovijedi kod njega.

Oče biskupe, ja sam jednoj ženi krstio psa – prizna fratar.

Kako si mogao krstit životinju – razdera se biskup.

Ma ja sam odbijao ali ona mi, oče bi-skupe, dala za to trideset tisuća eura.

A kad će biti krizma – smireno će biskup.

***

Došao fratar na ispovijed kod isusovca. Isusovac ga lijepo ispovjedio i na koncu mu daje pokoru: Za pokoru izmolit ćeš krunicu

od pet otajstava, a iza svakog otajstva izmolit ćeš litanije svih svetih.

Digne se fratar ispred isusovca ljut što mu je zada toliko pokore. Došao kući i izmo-lio pokoru više u ljutnji nego u pobožnosti.

Nakon nekog vremena evo isusovca fratru na ispovijed. Fratar ga uljudno is-povjedi, a na koncu mu dade pokoru: Za pokoru izmolit ćete litanije svih svetih, a iza svakog zaziva izmolit ćete krunicu.

Bio jedan fratar na jednoj župi dvije godine. Župljani bili zadovoljni s njim, ali on traži od svoje uprave promjenu.

Zašto tražite promjenu iz našeg mjesta, pitali ga začuđeni župljani.

Razlog mom odlasku od vas je samo ljubav. Prvo, vi ne volite mene; drugo vi se ne volite međusobno i treće, vas Bog ne voli.

Kako to, čudili se opet župljani? Fratar im onda rastumačio: Vi ne volite mene jer mi slabo dajete redovinu, nemam od čega živjeti. Vi se ne volite međusobno, jer u ovoj župi niti ima krštenja niti vjenčanja, a da se volite bilo bi jednog i drugog. Vas ne voli Bog, jer u ovoj župi nema sprovoda, Bog vas ne zove k sebi.


Slivno 69

Kronika župe od 1. svibnja 2009.

1. 5. Roditeljski sastanak krizmanika. Od devet roditelja sedam ih je bilo na sa-stanku. Uvijek se zna tko neće doći.

2. 5. Umrla dobra žena Mara Gla-vaš. Bila na operaciji i izgleda da srce nije izdržalo. Mare je svakomu žao jer je bila prava žena. Oženila je sina Antu, a nije Mira. Mara se radovala što će ubrzo dobiti unuče.

3. 5. Prva sv. Pričest u Slivnu. Kako velik naslov, kako mali sadržaj! Samo dvo-je djece na pričesti: Karolina Dahilova iz Slovačke i naš Danijel Vučko Matin. Sad za dvije godine nemamo Prve pričesti.

9. 5. Ispovijedao sam krizmanike u Imotskom.

16. 5. Slavili smo sv. Paškala s brati-mima. 24 bratima na sv. Misi i na objedu.

Sv. Paškal 16. 05. 2009.


Slivno70

20. 5. Svećenički dan u Vepricu.31. 5. Ponovljeni lokalni izbori u našoj

Općini za načelnike. Izabran je opet stari načelnik Josip Lešina Trava.

7. 6. Presveto Trojstvo. Sv. Misu pred-vodio i krizmao naše mlade naš Nadbiskup mns. dr. Marin Barišić. Kao Nadbiskup on je prvi put u Slivnu. Svečanost se odvijala normalno. Krizmanika bilo 13. Svirao fra Stipica Grgat i pjevali s narodom njegovi 12 dečki iz Splita.

12. 6. Umro u Arganetini Slivanjac Šime Grepo, sin Josipa i Luce r. Mrkonjić u stotoj godini života. Otišao iz Hrvatske 1928.

21. 6. Dosta jak potres, 5 stupnjeva po Richteru i 7 po Merkaliju. Epicentar u Rakitnu iznad Posušja.

23. 6. Noćas pet minuta prije ponoći opet potres, nešto blaži od onog pred dva

dana. Epicentar na istom mjestu.

30. 6. Sv. Otac papa Benedikt XVI objavio da su nađene kosti sv. Pavla apo-stola u crkvi Sv. Pavao van zidina u Rimu. Karbonskom metodom učenjaci, koji nisu znali o kome se radi, izjavili su da se radi o kostima iz prvog stoljeća po Kristu. Te kosti se nalaze u jednom sarkofagu.

1. 7. Šok u Hrvatskoj! Ivo Sanader, premijer ministar dao ostavku i povlači se iz političkog života. Očekuju nas teška vremena.

4. 7. Prva godišnjica smrti Zvone Nogalo. Crkva prepuna svijeta, više nego nedjeljom.

11. 7. Vjenčao se Mićo Lozina Perin i Ljubica Glibota. Svima je to u Slivnu drago. I svi bi željeli da se i ostali stariji momci i cure počnu ženiti i udavati.

Navečer sam s Mićom Glibota i nje-govom Dragicom bio u Venezii na večeri.

Crkva sv. Ilije u Masnoj Luci.


Slivno 71

12. 7. Išli na izlet na Vran planinu: Divin grob, Blidinje, Masna Luka, Risovac,

Razgovor s fra Petrom Krasićem u Masnoj Luci.

Na Vran planini kod Divina groba.

Sovićka vrata. Ukupno nas bilo 33. Smatram daje bilo odlično.


Slivno72

Od 19. lipnja do danas svaki je dan bila kiša. Danas konačno sunčano i toplo.

15. 7. Polagali vijence na groblju u Runovićima; sutra je dan Općine i Gospa Karmelska. Na objedu puno uzvanika.

16. 7. Vodio sam sv. Misu u Runovi-ćima. Smatram da su svi zadovoljni.

Umrla Vinka Talaja, Ivanova žena. Svi smo tužni.

17. 7. Na sprovodu Vinke Talaja mnogo svita. Svi su pariški Hrvati došli na sprovod i poznanici njezinih triju kćeri. Ivan je sa svakim bio prijatelj. Umrla i Cvita Mikrut, rođena 1914. godine.

20. 7. Vodio sam sv. Misu na Ilinu brdu ispod Posušja. Puno svijeta i veliki dernek iza Mise, a centar je bodenje volova.

Na Vran planini 12. 07. 2009..

22. 7. Ljilja Marinović, Branka Barić i ja išli u Split kupiti nešto za obnovu crkvenog posuđa. Crkveno nam je posuđe ostarjelo i oronulo. Posebno pokaznica. Imamo samo jedan dosta sačuvan kalež. U Splitu je sve skupo. Ipak smo kupili jednu pokaznicu-ostenzorij za izlaganje Presvetog Sakramenta i to najjeftinijeg za 7.000,- kuna. Taj nam je trošak preuzeo Ivan Kovačević. Hvala mu od srca. Sad ćemo moći kupiti i jedan kalež. Navečer sam bio u Imotskom samostanu, oproštaj od fra Ivana Macuta; on odlazi na studij u Rim, a na njegovo mjesto dolazi mladomisnik fra Ivan Režić.

23. 7. Došli gosti iz Posušja: Fra Dobro-slav, moj rođak; fra Milan Lončar, župnik i fra Dominik Ramljak, a iz Splita fra Petar Grubišić, moj susjed i prijatelj.


Slivno 73

Ruža i Gojko vraćaju se sretni s nadnice, zaradili su stoju...

25. 7. Sv. Jakov. Sa zborom išli u Imot-ski; držali sv. Misu u sv. Franje.

Večerali u Veneziji. Bilo nas 21.26. 7. Napovijedi i zaruke Sandre Vu-

letić i Dalibora Mabić s Kočerina.

Mate Vučko s našom zastavom na Gospu od Anđela u Imotskom

S Gojkom bio u Vuletića. Stipe Vuletić i njegova Vinka slavili 50. obljetnicu braka. Bilo je lijepo i zanimljivo.

5. 8. Na dan Gospe Snježne i Domo-vinske zahvalnosti udruga žena Slivanjka


Slivno74

Izlet u Međugorje

Izlet na Plitvice


Slivno 75

Tri rodijaka: Mate Selak, Josip Glibota, Roko Milaković.

Slivno u magli.


Slivno76

organizirale izlet za svoje članove na Plitvička jezera. Išlo ih 33 i vratile se oduševljene izletom.

5. 9. Slivanjke iz Njujorka častile klub žena Slivanjka. Fešta u župskoj dvorani s 40 žena.

9. 9. Umrla Iva Barić, rođena 1919. Pet devetica u njezinim datumima.

20. 9. Umro Ivan Barić, pok. Tome. Ivan je dugo imao zaduvu, a poslije došao i rak, te lijeka više nije bilo. Bio je to drag čovjek.

29. 9. Sv. Mihovil. Samo 17 osoba na Misi!

Dani kruha

Slivanjke i žene iz New Yorka.

30. 9. Sv. Jeronim. 32 osobe na Misi.


Slivno 77

Kršteni još u 2009.

1. Matej Jerković,sin Igora i Kathy Lozina; r. 29. 06. 2009. Split; k. 15.08. 2009. Slivno; kumovi: Robert Šakić i Jelena Trogrlić.

2. Drago Glavaš,sin Ante i Vesne Zeljko, r. 2. 6. 2009. Split; k. 16. 08. 2009. Slivno; kum Slavenko Bakota.

3. Tomislav Jukić,sin Ivana i Vedrane Rašić; r. 9.6. 2009. Split; k. 6. 9. 2009. Slivno; kum Zoran Anić.


Slivno78

Krizmanici 7. lipnja 2009.

1. Brigita Jukić Antina

2. Ivica Kustura p. Mate

3. Bruno Lozina p. Dinka

4. Jure Lozina p. Dinka

5. Katarina Lozina Miljenka

6. Marko Lozina Miljenka

7. Ante Nogalo Nedin

8. Ivana Nogalo Nedina

9. Ante Nogalo Jokin

10. Božo Radalj Ivanov

11. Miro Šimunović Renatov

12. Nikola Vrdoljak Jozin

13. Mirko Vuletić Mirov

Krizmao ih Nadbiskup dr. Marin Barišić na Presv. Trojstvo.


Slivno 79

Vjenčani1. Ivan Brstilo i Ivana Vrdoljak,

vjenčani 04. 10.2008.

2. Sveto Lunić i Marija Garac,vjenčani 18.04.2009.

3. Josip Lozina Mićo i Ljubica Glibota,vjenčani 11.07.2009.

4. Dalibora Mabić i Sandra Vuletić,vjenčani 01. 08. 2009.

5. Dalibor Kustura i Ivana Lozina,vjenčani 24. 10. 2009.

6. Jozo Tijardović i Ljubica Lozina,vjenčani 26 01. 2009

7. Ilija Alen Stanić i Josipa Vrdoljak,vjenčani 07. 11. 2009.

Sandra i Dalibor

Natalija Glibota i Joško Ugrina, vjenčani 11. srpnja 2009. godine u crkvi Sv. Mihovila Kamen - Split


Slivno80

Umrli od zadnjeg broja1. Josip Selak p. Ivana,

r. 9. 9. 1924. / u. 9. 6. 2009.

2. Ivan Grepo Prpić p. Jure r. 1. 1. 1933. / u. 12. 06. 2009.

3. Danica Radalj ud. Josipa, r. 1932. / u. 14. 06. 2009.

4. Vinka Talaja ž. Ivana, r. 11. 07. 1932. / u. 16.07. 2009.

5. Cvita Mikrut ud. Mije, r. 12. 01. 1914. / u. 17.07. 2009.

6. Iva Barić ud. Ivana,

r. 25. 10. 1919. / u. 9. 9. 2009.

7. Ivan Barić p. Tome,

r. 15. 04. 1931. / u. 20. 09. 2009.

8. Milica Jakovina Šapituša,

r. 22. 02. 1922. / u. 02. 11. 2009.

9. Ivan Marinović Tutić,

r. 14. 05. 1930. / u. 14. 11. 2009.


Slivno 81

IVAN BARIĆ p. TOME1931. – 2009.

Rođen u siromašnoj seoskoj obitelji kao i većina Slivanjaca u ono vrijeme. Njegovi roditelji Toma i Kata nisu imali nikoga da im pomogne pa i savjetom. Naime Toma je ostao bez roditelja već sa 12 godina. Kao prvo njihovo dijete dijelio je s njima težak život u borbi za opstanak. U to doba mnogo je Slivanjaca, a pogotovo djece umiralo od gladi i neimaštine. U ratu je prebolio i tifus.Sve to kao da nije utjecalo na Ivanov znatiželjan i nepokolebljiv duh. Već sa 14 godina uputio se na Hvar trbuhom za kruhom. Vrijedan

i snalažljiv lako je nalazio posao i uskoro postao čvrst oslonac svoje obitelji. Ubrzo se po-čeo baviti graditeljskim zanatom te postao poznat meštar. Radio je u rodnom Slivnu, na otocima i drugdje, Poslije mu je u poduzeću priznata VKV iako je završio samo 3 razreda škole, nije bilo posla i zadatka pred kojim bi se Ivan lako predao. Da je imao, prigodu sigurno bi zavrtio, visoke škole.lako praktično nikada nije napuštao Hrvatsku (kao pravi domoljub) svojim znanjem i zalaganjem stalno je napredovao. Zajedno sa svojom suprugom Filomenom podigao je četvero djece usađujući im vrednote koje je i sam posjedovao, te im osigurao dobre temelje za budući život. O svim je stvarima i pojavama imao svoje mišljenje služeći se zdravim razumom, živio je ponosno i klanjao se jedino Bogu. Takav će uvijek ostati unašem sjećanju.

Obitelj

IVAN GREPO PRPIĆRođen je 1. siječnja 1933. od oca Jure i majke Mande Jukić. Njegov život je obilježio karakter, rad i vjera.Ivan je bio karakteran i pošten čovjek. Što je on kome obećao, to je u tančine izvršio. Na nj ste se mogli uvijek pouzdati.Druga njegova odlika bio je rad. Ništa mu nije bilo teško raditi. Za svoj rad i svoju obitelj on je izgarao. Najbolje uređeni vino-gradi bili su njegovi. Najbolje vino bilo je njegovo. U njega je sve bilo precizno i točno.Treća njegova odlika bila je vjera. Ivan je išao na svetu misu ili u Slivno ili na Glavicu u Žlibinu.

Nažalost, taj fini i dragi čovjek, obolio je od raka. Liječio se i nadao se da se izliječio. Nakon par godina podmukla bolest se opet pokazala i odvela ga u grob 12. lipnja 2009.

Njegovu ljubav, žrtvu i brigu njegova obitelj neće nikad zaboravit.


Slivno82

Naša majka VINKA TALAJA

11.07.1932-16.07.2009

Rođena je 11. 07. 1932 u Žlibini kraj Slivna u mnogobrojnoj obitelji u kojoj je rođeno 10ero djece a šestero živih. Već od ranog djetinjstva kao i ostali Slivanjci u to vrijeme bila je prisiljena odlazit na škoje zaraditi za svoje roditelje i braću. 1954. godine udala se za našega oca Ivana Talaju i došla u još siromašniju obitelj od svoje. Bila su tu 2 brata i sestra, ratna siročad.

Majka je voljela radit u polju i brinula se za zaovu Ljubicu i djevera Vladu i za svoje kćeri dok je otac išao u Slavoniju i na otoke zarađivati. 1961. otac i suprug odlazi u Francusku. 1963. teška srca odlazi i majka u Pariz našem ocu, a nas dvije ostavlja kod djeda i bake. Njezine misli uvijek su letile prema njenoj djeci, a što su mnogi svjedočili, mnogobrojnim paketima i novcem kojeg je slala po prijateljima iz Slivna.1967. rodila se Anita na radost mami i ocu tako da je ona bila za njih i nas prava zabava.Sve godine provedene u Parizu provela je radno do 1997. bez ijednog dana bolovanja, gdje god je radila bila je cijenjena i marljiva u svom poslu. Mnoge naše Slivanjke je zapošljavala u firmama gdje je radila. 2000. godine s našim ocem vraća se u svoju rodnu grudu i u svoje TALAJE. Svoje dane provodi u radu oko vrta, često nas dočekivala i radosno odlazila u posjete svojim kćerkama u Makarsku, Marinu i u Francusku.Sa našim ocem Ivanom, 2004. u krugu svojih prijatelja i svoje djece proslavili su 50 godina braka. Bila ja jako pogođena tragedijom svoga zeta Miće, kad je god imala vremena odlazila bi u Marinu i pomagala bi, te olakšala teret svojoj kćeri Mariji. Uvijek je ugađala svojoj unučadi Stipi, Karolini, Ivanu,Vladi, Marini i Marku. Stalno je smišljala nešto novo da ih iznenadi kada joj dođu u posjetu. Blagoslov i molitva uvijek su nas pratile. Kod Anite u Nici bila bi na svom terenu jer je imala svoju pijacu kao i Parizu. Dok je Anita radila ona bi se brinula za Marinu , Marka i zeta Fredija. Pohvale nisu izostajale jer bi svi dolazili na gotovo. U crkvi u Slivnu bila je prepoznatljiva po mjestu gdje je sjedila ispod skala i koje je sad nepopunjeno. Naša majka nas je uvijek učila radu, poštenju i pomaganju ljudima. Mi joj to nećemo nikad zaboraviti i nastojat ćemo to provoditi u djela.16. 07. 2009. Gospodin je pozvao k sebi, a nama ostavio da živimo od lijepih spomena koje smo preveli s njom. Zahvalni smo svim svećenicima i dragim ljudima koji su nazočili njenom posljednjem sprovodu.Draga Majko, hvala ti za svu tvoju ljubav i radost što si nam je darivala, za svakodnevni telefonski razgovor za svaki savjet sto si nam upućivala. Nama ostaje da se tješimo jer ćemo se ponovno sresti u kraljevstvu Svevišnjega, a do tada molimo se za tebe kao i za sve naše bližnje.

Zahvalna djeca i suprug


Slivno 83

SLAVKA TALAJA17. 03. 1920.-25. 03. 2009.

Bogu na slavu, majci na ponos djeci na hvaluNadahnuta imenom Nebeske Marije Majke koju je zazivala u svim svojim molitvama, tiho je sklopila oči i sa ovozemaljskog svijeta

otišla svojom neokaljanom dušom u kraljevstvo nebesko. VAŠA MAJKA, SVEKRVA I BAKA I PRABAKA, a moja draga tetka. Za života spoznala je što je ljepota neokaljane mladosti i ljubavi iz koje su nikle mladice ta divna djeca Božja stvorenja. Vidjela je i drugu stranu teškog križa i životne kalvarije, jer je nosila teško brime materino. Oplakivala sina i muža. Bog je velikodušan i neizmjerna je njegova ljubav, davao joj je snage da izdrži sve te životne friži. Utjehu i potom nalazila je u djeci, nevjestama unucima i praunucima, ta loza koja traje i koja će trajati pustila je žile duboko na Slavu Božju i na čast imena i prezimena Talaja. Baš sada u vrijeme korizme slijedi i Veliki Tjedan tuge, na Veliki petak proći će križni put pored dočića tvojih i njiva koje si tisuće puta svojim vrijednim rukama okopala. Sada uz ćoškove dočića rastu modre ljubičice, i oni su svojim laticama mahale tvom veličanstvenom sprovodu, Tvom posljednom ispraćaju u kome se je vidjela tvoja dobrota, veličina i poznanstvo prijatelja tvoje djece i nevjesta i unuka. Valjda je i Bog htio da pošalje sunčane zrake da sve to zamota u jedan buket ljepote koju su zaslužile i ovog zadnjeg dana. Moja draga tetka bila si i meni na ponos i zato sam imao čast da tvoju sliku stavim na korice moje zbirke pjesama i tebi i mojoj materi posvetio sam pjesmu, Dvije sestre 9. 9. 1999. god. Sjećam se naših susreta ali mi je jedan ostao sa najdubljim urezom. A to je bilo kad sam ja rezao loze na njivi pok. babe Mare Globota, a ti si išla sa laševe njive i sila kod mene na zid, više si puta blagoslivala svoju djecu i nevjeste nego svećenik, zavapila Bogu za sriću unučadi. A blagoslov si dala i meni, hvala ti. Sada dok ovo pišem jecam od radosti i od tuge, a kad umrem, valjda ćemo se sre-sti jednog dana, umiveni rosom čistom zagrljeni, mojim, tvojim, toplim majčinim suzama. Jer kao što reče pjesnik Jure Franičević Pločar u pjesmi Kad umre čovijek:

Kad umre čovijek Umre dio svijeta I zemlja postoje teža Iskusnija i ljudskija I veća za jednu ranu I dublja za jednu jamu.

Draga moja tetko,zvala si me Mirko moj, hvala ti. I pokoj ti vječni! Mirko Anić


Slivno84

Dali su za List ili crkvu

50 Kn

Mister Barić, Radojka Glavaš, Mara Selak p. Vinka

100 kn

Ljuba Parlov ud. Vlade, Petar Lozina pok. Tražimira, Josip Lozina pok. Tražimira, Joko Lozina, Milan Glibota pok. Drage, Zora Parlov, Zlatica Barinić r. Parlov, Neda Šimunović, Marijan Glavaš-Mimo, Jadranka Anić p. Srećka, Slobodan Glibota, Matija Kustura, Ikan Lozina, Ljubica Kustura, Lju-bica Gatić- Osijek, Neda Matković-Osijek, Ivan Jurić, Ljubica Barić ud. Ante, Ljubica Jukić r. Glibota, Milica Jukić p. Ivana, Iva Radalj ud. Vlade, Matija Radalj, Marica Lozina, Sandra Anić- Lorrach, Božidar Radalj- Tominovac, Mica Radalj, obitelj Bože Šimunovića – Osijek, Miro Šimunović, Dane Prgomet, Ivanka Marinović, Slavica Šimunović, Mila Radalj,Ante Vrdoljak p. Mare,Ruža Marinić, Jadranka Anić, Ivan Radalj-Jadranovac, Matija Kustura, Danica Grepo r. Kustura, Dragica Vranjić r. Kustura, Ljubica Kustura – Osijek, Mara Glibota

150 kn

Marija Soldatić, Iva Grepo ud. Ivana, Marija Nogalo ud. Milana, Jozo Prgomet

p. Kuje, Marinko Nogalo p. Josipa, San-dra Mišković, Ljubica Tijardović r. Lozina, Nada Režić, Ana Šimunović ud. Čede, Ivan Selak – Osijek

200 kn

Jeroslav Glavaš, Vlade Glavaš, Pave Glibota p. Mirka, Ljubica Jukić r. Mikrut, Ante Gabelica, Don Vlado Mikrut, Vlado Džajo, Ljubica Mužić r. Katavić, Mila Mikrut ud. Ivana, Ljubomir Glibota, Ikan Glibota, Pave Marinović p. Danke, Danko Kustura, Ivan Grančić – Tekovac, Milica Gracek r. Prgomet, Ante Lozina p. Dode, Iva Mikrut ud. Miljenka, Stana Prgomet ud. Danke, obitelj Paša, Sanja Besjedica, Neda Glibota ud. Joze, Dragica i Ivan Marinović, Željko i Marija Bošnjak, Tiho Glibota p. Joze, Tomislav Mikrut p. Šimuna, Jure Selak p. Tade, Silva Mrkonjić, Zora Jurić, Nediljko Prgomet Matin, Drago Barić p. Ivana, Iva i Ićo Vrdoljak, Iva Parlov, Anđelko Lozi-na p. Josipa, Ivica Selak Zeljko-Inja, Ante Radalj –Ćale, Vladimir Mrkonjić, Marija Janković r. Glibota, Tihana i Vladimir Jukić, Ivo Talaja Vladin, Marija Jerković r. Talaja, Milan Vučko p. Jure, Milan Parlov, Marija Jerković r. Talaja, Ante Lozina p. Josipa, Milena Baočić r. Grepo, Marija Čurčija


Slivno 85

250 kn

Ivan i Nađa Marinić

300 kn

Dado Radalj p. Josipa, Martin Luka Anić – Zagreb, Vladimir Luka Anić – Zagreb, Tonći Radalj Ivanov, Joko Talaja

400 kn

Ivan Glibota p. Milana, Ivan Mikrut p. Mije, Miljenko Prgomet – Živa vatra, Obitelj p. Ivana Tutić

430 kn

Petar Selak – Liež

450 kn

Josip Barić p. Ivana

500 kn

Ivan i Renata Jukić, Antoni Jadranka r. Radalj, Marko Lozina p. Bože, Jure Barić, Neda Ravlić, Petar Marinić – Francuska, Sandra i Dalibor Mabić, prof. Miljenko Katavić,

550 kn

Stipe Talaja p. Ante

700 kn

Davor Katavić

800 kn

Anđelko i Olga Jukić

900 kn

Sinovi p. Ivana Tomina

1000 kn

Ljuban Glibota p. Jokana, Jozo i Mira Prgomet-Švedska, Ivan Talaja, Anđelko i Mara Lozina p. Tražimira, Ivica Barić p. Mirka

2000 kn

Obitelj p. Josipa Selaka

7000 kn

Ivan Kovačević

50 AUD

Iva Vučko ud. Mirka

100 AUD

Milan i Mara Selak – Australija

300 AUD

Ivan Marinović Selak – Australija

50 USD

Ante Nogalo pok. Filipa

150 USD

Ivanka i Mirko Vuletić


Slivno86

200 USD

Ante Lozina p. Tražimira

300 USD

Milan Lozina p. Pave

400 USD

Ivica Barić p. Mirka

50 E

Ljubomir Šimunović – Potomlje, Dra-gan Lozina p. Ćike, Nikica Parlov, Zdenka Jerković – Zenica, Igor Jerković – Zenica,

Milan Lozina p. Ike, Iva i Ićo Vrdoljak, Marija Vrljičak r. Lozina, Pere Katavić Veliki

100 E

Milka Talaja Jokina, Dr. Ante Glibotić

150 E

Ivo Talaja Vladin

200 E

Ivica Puljiz Matin

500 E

Ante Glibota Jokanov


Slivno 87


Slivno88

Slivno - list župe Presvetoga Trojstva - SlivnoGodina XXIV. Božić 2009., br. 2. (41).

ISSN 1330-2795Glavni i odgovorni urednik: fra Rafael Begić, župnik

nakladnik: Župni ured Slivno, 21272 Slivno, tel./fax 021/ 855-100Priprema: Silvio Družeić

List Slivno izlazi povremeno. Uzdržava se isključivo dobrovoljnim prilozima.

KazaloDragi Slivanjci .......................................................................................................................................................... 1Božićanje u Slivnu u prošlosti .................................................................................................................................. 2Božićni blagdani ....................................................................................................................................................... 3Božićna pjesma ......................................................................................................................................................... 6Božić bez moje Hrvatske .......................................................................................................................................... 6Tri kralja .................................................................................................................................................................. 6Božić ........................................................................................................................................................................ 7Seljaci na badnjak ..................................................................................................................................................... 7Hrvatski Božić 1945. ................................................................................................................................................ 8Na badnje veče ......................................................................................................................................................... 8Prvi povjesni spomen sela Vrdol u Kreševskoj povelji iz 1434. Godine ..................................................................... 9Turski katastarski popis Vrdola iz 1547. ................................................................................................................. 14Stanovništvo Slivna 1754. godine ........................................................................................................................... 22Pisma župnika župe Slivno makarskim biskupimaod 1775. do 1792. ..................................................................... 29Iz franjevačke književnosti ...................................................................................................................................... 36Sveti Bruno Kartuzijanac ........................................................................................................................................ 42Sestra Marija Julita Kac .......................................................................................................................................... 43Bivši komunisti opet bi bacali svetinje .................................................................................................................... 44Van s križem! .......................................................................................................................................................... 46Sjećanje na Blajburg ............................................................................................................................................... 47Oprosti mi Slivno ................................................................................................................................................... 48Župniku našeg Slivna fra Rafaelu Begiću ................................................................................................................ 48Kino u Slivnu 1929te godine ................................................................................................................................. 49Darežljivi zemljak Miha ........................................................................................................................................ 51Iz kronike našega dida Ivana .................................................................................................................................. 54Gangafest 22. 08. 2009. ......................................................................................................................................... 56Europski dan seoske žene ....................................................................................................................................... 59Izlet udruge “Slivanjka” na Plitvička jezera ............................................................................................................. 60Svugdje pođi ali doma dođi .................................................................................................................................... 63Hodočašće u Međugorje ......................................................................................................................................... 64Dječji kutak ........................................................................................................................................................... 66Pokušajmo se nasmijati ........................................................................................................................................... 67Kronika župe od 1. svibnja 2009............................................................................................................................ 69Kršteni još u 2009. ................................................................................................................................................. 77Krizmanici 7. lipnja 2009....................................................................................................................................... 78Vjenčani ................................................................................................................................................................. 79Umrli od zadnjeg broja........................................................................................................................................... 80Dali su za List ili crkvu .......................................................................................................................................... 84

Često su je vjetrovi mučili I njezine grane savijali.

S jedne strane južina prejaka, S druge strane bura preopaka.

Savijaju kosteline grane, I sa jedne i sa druge strane. Stoljećima grane se borile, I u svakoj borbi pobijedile.

Borila se ta kostela draga, Dok njoj jednom ne popusti snaga.

Kad vjetrovi silni navališe, Te njoj jednu granu odlomiše.

Kad su jednu granu polomili I u srcu ranu učinili,

Tad je lakše lomit druge grane, Da kostela potpuno nestane.

Vjetrovi njoj mira nisu dali, Dok ju posve nisu raskidali,

Iako je stradala kostela, Druga su nam stabla tu ostala.

I tješi nas crkva sela Slivna, I oko nje, okolina divna.

Sveto Trojstvo sa Djevicom Majkom, I Svi Sveti s Padovanskim Antom!

Tu su redom divni spomenici Gdje su naši dragi pokojnici; Poslije silnog truda počivaju, I glas Trube Uskrslog čekaju!

Hvala Vama naši preci dragi, Nek Vam plati Otac Vječni blagi

Za sve dobro što ste prenosili, Za svu muku što ste podnosili.

Hvala Tebi Oče Vječni mili, Za sve dobro što smo naslijedili!

Precima se pokojnima smiluj, I na Sudu sve nas Ti pomiluj!

Danko Kustura

Zemaljsko je suzno vremenito a Nebesko vječno plemenito

Bog je dao svojemu narodu Odgovornost, pamet i slobodu: Da on služi Stvoritelju svomu, A gospodar bude Stvorenomu!

I naši su preci vjerni bili I Zakone Božije vršili;

Te su crkvu divnu sagradili I Svetom je Trojstvu posvetili!

Oko crkve prostor ogradili Za počinak naših dragi-mili.

Kad im dođe blago Preminuće, Gdje će čekat Sveto Uskrsnuće!

Taj su prostor lijepo uredili, Sa svojom se crkvom ponosili!

I stabla su oko crkve bila, Koja su se vremenom razvila.

Razvila se najviše kostela Te u groblju najveća postala. Mraz i sušu dobro podnosila,

Za to se je silno i razvila.

I ta naša kostela prastara, Obujmom je u dnu šest metara. Voće su njoj koštunjava zrnca,

Kojega su rado jela djeca.

Uza zid je sa istočne strane, Raširila silno svoje grane.

Tu se mnogo vjernika odmara, Nadživi ih ta kostela stara.

Krasila se stotine godina, A gledat ju, bila je milina.

Stablo silno u Slivnu najveće, Mislili smo: smrt njoj doći neće.

Naša divna starica kostela, Trajno nam je pomoć darivala. Kad bi silna vrućina nastala,

U hladu nas svome zaklanjala.

Documents

Prvi povjesni spomen sela Vrdol u Kreševskoj povelji iz 1434. Godine