LINGUA MONTENEGRINA, god. VI/1, br. 11, Podgorica, 2013.Institut za crnogorski jezik i knjievnost

613

UDK 821.163.4.085(497.16)Struni rad

Nela SAVKOVI-VUKEVI (Podgorica)Univerzitet Crne Gore; Univerzitet Donja Goricanelasavkovic@hotmail.com

PRVO DJELO O CRNOGORSKOME GOVORNITVU (akademik Radovan Radonji: Crnogorska retorika,

DANU Pobjeda, 2011, Podgorica)

Akademik Radovan Radonji, utemeljiva retorike u Crnoj Gori, objavio je prvo djelo posveeno crnogorskome govornitvu. U studiji se karakterie crnogorsko beednitvo, utvruje se koji su faktori uticali na razvoj crnogorske retorike, analizira se kako je pozicionirana retorika na ljestvici duhovnih vrijednosti koje su formirale crnogorsku etiku i slobodarsku svijest i uporeuju se dometi crnogorske s evropskom i svjet-skom retorikom.

Kljune rijei: Radovan Radonji, crnogorska retorika, crnogorsko govornitvo, crnogorska kultura

Milenijumska tradicija nae Crne Gore potvruje teoriju da najdue op-staju oni narodi koji imaju razvijenu duhovnost, a ne vojsku i ekonomiju. Sve te umne tvorevine ovjeanstva sadrane su u retorici. Ta nauka je svoj prvi udbenik dobila kod Grka jo u V vijeku p.n.e. i stoljeima bila neizostavan predmet u obrazovanju, od osnovne kole do kraja studija. Sad, irom svijeta, postoje fakulteti retorike ili komunikologije, a najintenzivnije se prouava na katedrama u SAD. Od danas, ta drevna nauka obogaena je novim djelom koje se naziva Crnogorska retorika. Utemeljiva crnogorske retorike je akademik Radovan Radonji. Zahvaljujui njegovim naporima retorika je 1999. godine uvedena na Univerzitet Crne Gore, a 2005. postala je obavezni predmet. Prvi profesor oratorstva, Radovan Radonji, opravdao je Kvintilijanovo uvjerenje da se svi uitelji potuju, a da se uitelji retorike i potuju i vole! Radonji je, takoe, autor literature kroz koju se studenti upoznaju s govornitvom, a sve je, evo krunisao izuzetnim djelom Crnogorska retorika. to ova knjiga otkriva o nama? To da crnogorska retorika pojedinim svojim segmentima dosee vrhove svjetskoga govornitva. U studiji Radonji polazi od uvenoga Njegoeva iskaza da u Crnoj Gori ako nije mjesta za

614

Nela SAVKOVI-VUKEVI

ivljenje, a ono je mjesta za prianje i dokazuje da je to prianje autentino, umno, odvano, da je Crnu Goru kao malu zemlju moglo odrati uporno, snano i odluno stvaralatvo, da je kultura, kojoj retorika pripada, utemelji-la crnogorsku individualnost. Ve u prvim naim knjigama oitava se svijest o znaaju lijepe rijei. Radonji podea da je Vladimir opinio Kosaru ne samo izgledom i statusom, ve i time to je bio pun znanja i slatkog govora, kako stoji u Ljetopisu. I razni poetioci pisali su o naoj komunikaciji. Ba kao to su izvanjci bili zadivljeni crnogorskim junatvom, i prepoznavali u njemu podvige Homerovih junaka, tako su zastajali i pred britkim, uvjerlji-vim, lijepim crnogorskim beedama. I upravo su te vertikale hrabrost i rjeitost bile zajednike grkoj i crnogorskoj duhovnosti. Prof. Radonji u tome smislu navodi brojne primjere, podetimo se nekih: veoma obrazovani i iskusni njemaki putopisac Johan Kol stigao je u Montenegro s predrasu-dom da je ona grotlo jednog velikog vulkana koji povremeno izbacuje lavu i naokolo sve pretvara u ruevine. Otiao je sa spoznajom da se junatvo starih Grka i Crnogoraca odlikuje gotovo istim crtama... Meutim, da bi bili uvaavani, pie Kol, crnogorski junaci moraju da budu isto tako vjeti u bara-tanju jezikom... Jo jedan ueni stranac, Francuz Viala de Somijer ostavio je zapis o govornikoj vjetini Crnogoraca. Oni su roeni govornici. Treba ih uti kad raspravljaju o politici i u situaciji kada je u pitanju njihov ugled, ili kada treba da razrade neki vojni pohod. To su muevni, smjeli, ustri i puni zanosa govornici zakljuuje De Somier. Da bi se detaljno analizirala retorika nuno je utvrditi koje su to drutvene i politike okolnosti uticale na njen razvoj i kakav je bio psiholoko--etiki sklop naroda koji je sa posebnom panjom njegovao rije. Zavaraemo se, upozorava autor, ako u traganju zastanemo kod podataka da je Crna Gora dobila prvu kolu 1834, da su neki senatori bili nepismeni i u XIX vi-jeku, a kalueri toga doba nijesu uli za Tukidida i Herodota. To su, sma-tra Radonji, vie dokazi o povijesnim neprilikama nego o nivou kulture. Tano je da je bilo mnogo razaranja, da su nestali gradovi, vjerska zdanja, spomenici, biblio teke, arhivi, umjetnika djela, ali i ono to je sauvano pomae nam da shva timo prolost, da su Vojislavljevii i ostale dinastije mo-rale imati iskustva u politikome, diplomatskome i vojnome govornitvu, da su drane religiozne propovijedi, praktikovalo se sudsko beednitvo, da je u plemenskoj demokratiji carovala slobodna rije. Plemenski govornik, kae autor, nije obrazovan, ali je mudar i vispren... Ponekad je sklon i takvim umovanjima u kojima se, kao na primjer kod Sule Radova, suptilno prepliu maestralno iznijansirani elementi psiholokog, etikog i politikog, pojaani jo i oeajem odgovornosti prema potomstvu, u smislu da mu se u nasljeu mogu ostaviti samo one rijei iza kojih stoje djela. U razvoju crnogorskoga

615

Prvo djelo o crnogorskome govornitvu

govornitva u posljednja dva vijeka, Radonji prepoznaje sedam ciklusa. Prvu fazu obiljeila su djelovanja mitropolita i guvernadura, koji su imali razliite poglede na unutranje ureenje zemlje i spoljnopolitiku orijentaciju. Oni su nam ostavili, po rijeima autora, najljepe i najatraktivnije retorike diskurse svoga doba, i to ne samo u Crnoj Gori. Drugi ciklus u crnogorskoj retorici odnosi se na vei dio XIX i prvih nekoliko godina XX vijeka, a prepoznatljiv je po Petru II Petroviu Njegou, ije su poetske vizije prelivene i na politiki program, zatim po knjazu Danilu, ija retorika, tvrdi Radonji, doprinosi meunarodnome priznanju Crne Gore, i najzad pojava kralja Nikole koji znatno utie na formiranje retorike svoga perioda. I crnogorska pripovjedaka proza okree se novome pravcu, realizmu, i pribliava se evrop skim kul-turnim modelima. Karakteristina je pojava godinjaka, listova i asopisa. Nova retorika u slubi je jaanja ideje o crnogorskom kulturno-duhovnome i etnikome identitetu. Radonji je predstavlja sljedeim primjerom: u Glasu Crnogorca od 20. Januara 1884. Jovan Pavlovi pie: Crnoj Gori je ivotno naelo Crnogorstvo. Bez toga, Crna Gora ne bi mogla ivjeti, tj. ne bi mogla biti Crna Gora. Izgubivi to, ona ne bi morala materijalno propasti, u njoj bi ostale one iste stijene i kri, moda jo zaoenuta umom i zelenilom, ona bi se mogla jo proiriti, u njoj bi moglo biti vie naroda, bogatijeg i pros-vetljenijeg, ali to ne bi bila vie Crna Gora, kad u njoj ne bi bilo Crnogor-stva. Trei ciklus obuhvata vrijeme od 1905, odnosno od donoenja prvoga crnogorskog Ustava, pa do 1918. i nasilnog prisajedinjenja Srbiji. Tada se javljaju politike grupe, i opozicija dobija pravo da legalno djeluje. Etapa pa-rlamentarizma prirodno pogoduje jaanju retorike, jer se primjenjuje vjetina ubjeivanja, debatovanja, pregovaranja. Kako se tokom te faze vode i tri rata Prvi i Drugi balkanski i Prvi svjetski, javljaju se primjeri vojnikoga beednitva. Nove drutvene okolnosti: Crna Gora kao kraljevina, uticaj graanskih struja, ostaci plemenske svijesti, pojava inelektualaca, crnogorsko pitanje i anticrnogorska propaganda, uslovili su, kae Radonji, da se (...) itava Crna Gora pre tvara u svojevrsnu kolu retorike (...) kada crnogorski govornici postaju akteri sa do tada nesluenim i kasnije nikad neponovljenim faktikim uticajem na povijesna zbivanja. etvrti ciklus odgovara vremenu izmeu dva svjetska rata. Nakon Podgorike skuptine sve je usmjereno ka zatiranju crnogorskoga identiteta, a nasilje je pratila i odgovarajua ideoloka indoktrinacija. U istome periodu, javlja se i komunistika ideja koja ima svoju retoriku, sve je vie sudskih procesa protiv raznih pobunjenika, a u umjetnosti javlja se tzv. socijalna knjievnost ili crnogorska moderna, iji su reprezenti, izmeu ostalih, pisci onovi, Banjevi, Ratkovi, Zogovi, Lopii i mnogi drugi. Peta faza vezana je za Drugi svjetski rat i prepoznatljivu retoriku, a nalazimo je u sljedeem primjeru: Dok god budete uli na Ljubinom grobu

616

pucnje iz naih puaka, Njemci nee proi. A kada toga ne bude, znajte da na njemu nema ivih proletera. esti ciklus je period socijalistike izgradnje. Crna Gora dobija sistem visokokolskoga obrazovanja, organizuje se nauno--istraivaki rad, ali jezik koji to prati je otuen, ima krute forme, optereen je partijskom terminologijom. Sedmi ciklus poinje prevratima krajem 1988. i traje do 2010. Ono to je stajalo na poetku te faze proieno je kroz snane demokratske procese, osnivaju se fakulteti, univerziteti, nezavisno drutvo knjievnika, Matica crnogorska, DANU, nevladine organizacije, obnavlja se Crnogorska pravoslavna crkva, otvaraju radio i tv stanice, narod na referen-dumu bira svoju dravu, kulturu i jezik. Nakon takve sistematizacije, autor e primjenom kriterijuma dobroga govornitva konstatovati znaaj i svojstva crnogorske retorike. Ako je govor lijep, dopadljiv i uzbudljiv, to jo uvijek nije dovoljno da bude dobar. On mora da bude logino zasnovan, argumentovan, tematski zanimljiv i da se linost koja ga iznosi, koja nas u neto uvjerava (jer retorika je umijee uvjeravanja), odlikuje odreenim svojstvima. Kada duhovno, moralno i fiziki upeatljiv beednik odlui da se obrati auditorijumu, njegov govor e biti uspjean ako je: osmiljen, svrsishodan, prikladan, pravilan, izraajan, kratak, taan i jasan. Crnogorac se ponaa u skladu sa zakonitostima retorike da, prije nego pone da govori zna ko je on sam, to e, kome e, zato e i koliko dugo e govoriti. Zato Crnogorci uvijek govore osmiljeno, kad su, po rijeima autora, sigurni u smisao toga ina, i kao Ciceron, vjeruju da je govornitvo najljepi zadatak mudrosti i velianstveni dokaz odvanosti. Zato naa izreka ti mene vojvodo, ja tebe serdare... ne moe da zaeni osnovni princip crnogorske retorike: i u gori istinu zbori, izriit je prof. Radonji. Govor se od ostalih oblika ver-balne komunikacije razlikuje i po tome to mu je svrha unaprijed odreena. Crnogorsko govornitvo uvijek ima za cilj da razvija kult slobode, pravde i vitetva, da izraava odanost precima i ljubav prema porodici i otadbini, tako da ga nijesu kvarile nejasnoe i kolebanja. Pogreno postavljanje cilja govora plaalo se veoma skupo u Crnoj Gori, podea autor. Da bi govor bio uspjean nuno je da proistie iz najdubljega uvje-renja, da se govori iz srca, ali tako da emocija ostane uravnoteena s razu-mom. Prikladnost je takoe karakteristika dobroga govora. Nije lako ispuniti taj zahtjev, naglaava autor, ali ipak crnogorske govore krasi prikladnost. To znai da je povodu i prilici prilagoen stil koji moe biti jednostavan, kit-njast, uzvien, patetian, zatim da se moe govoriti opirno, veselo, mirno, dakle nije vano samo to rei ve i kako rei. Radonji je ustanovio da u crnogorskim govorima nema besmislenosti, nejasnoe, protivurjenosti; Crnogorci vole kitnjast jezik, ali ga sa mjerom koriste. to se tie izraajnosti u govoru, Crnogorci su tu veoma uspjeni, i ovo je jedan od razloga zato

Nela SAVKOVI-VUKEVI

617

se esto kvalifikuju kao roeni govornici, istie Radonji. Oni beede ivo i zanimljivo, da bi postigli dinamiku, variraju razliita glagolska vremena, koriste direktni umjesto indirektnog govora, vole komparacije, kontraste i gra-dacije. Retoriko sveto trojstvo: taan, kratak i jasan govor kao dobar govor, Crnogorci gotovo nose u genima, kae autor. Veoma su rijetki nai govori za koje bi se moglo rei da su dugi. Kratko i efektno obraanje prepoznatljivo je kod Crnogoraca. Uz to, oni govore jasno i precizno, kao da su usvojili Linkol-novu krilaticu da se prema jasnoi mora oeati strast, zakljuuje Radonji. U treem dijelu knjige akademik Radonji nas upoznaje sa strukturom govornitva, odnosno podjelom na razliite vrste govora zavisno od toga e se govori, povodom ega, kome se upuuju rijei. Poetna, antika podjela govora na politike, sudske i sveane, vremenom je umnoena. Pohvalno govornitvo kod nas je bogato i raznovrsno, u skladnom odnosu nalaze se bi-rane rijei, stilske figure i emocije, govornik je slobodniji u iznoenju sudova i slikovitom izraavanju, sve s ciljem da svoje raspoloenje prenese na one kojima se obraa tako je i kad dri zdravice i kad se oprata nad odrom. Po-hvalno govornitvo dijeli se na pozdravno, sveano, prigodno, evokativno i po-smrtno. Kada su u pitanju vojniki govori, Radonji istie dvije specifinosti: prva je da u zemlji u kojoj se vodila borba neprestana, zemlji koja je etiri vi-jeka bila vojni logor, a svi stanovnici po zanimanju vjeiti vojnici, nije bilo potrebe da se oni posebno motiviu. Zbog takvih okolnosti, svi govori koji su kazivani u Crnoj Gori, dakle i politiki i parlamentarni i epski, bili su uvijek i vojniki govori. Drugi vaan podatak za crnogorsko vojno beednitvo jeste da je ono najveim dijelom nastalo u vrijeme knjaza i kralja Nikole. Sljedea vrsta govora Crnogorcima je najdraa, to je politiko govornitvo, po tvrdnji Radonjia, najstarije, najrasprostranjenije i najbogatije javno komuniciranje. Ve prvi sauvani govori pokazuju visok nivo politike angaovanosti. Ve-oma je vano rei da je tokom XVIII vijeka Crna Gora imala i jednu enu koja se bavila politiim pitanjima. Time malo koji narod moe da se pohvali. 1774. godine Katerina Radonji raspravlja o tome da Porta uprkos drugaijoj svojoj prii, sama daje jasne praktine dokaze da Crna Gora, kako kae, ni-kada nije bivala u njenoj podanosti i nikakve dadbine nije davala, nego i vie od toga slobodne ljude i ratnike uvijek je cijenila i sada cijeni. Sudsko govornitvo Radonji dijeli u tri grupe: prvu ine mudre izreke i poslovice u kojima su norme i pravda, odnosno sudska iskustva nadahnuto i saeto data kroz male forme, na primjer: Dva bez due, trei bez glave ili ist raun, duga ljubav. Drugoj grupi pripadaju kratki pravni govori o presuditelju i sadraju njegove presude. Posebno su interesantne presude iskazane jednom ili dvjema rijeima. Kada na primjer jedan Crnogorac trai od kralja Nikole da mu dodijeli orden i poziva se na svoje zasluge, cijeli komentar i presuda go-

Prvo djelo o crnogorskome govornitvu

618

spodara glasila je Neka Mio, ili kada na pitanje jedne ene bi li joj bilo do-zvoljeno da se obrati izvjesnome ljekaru, kralj presuuje kratko, Bi. Trei tip sudskih govora ine klasini govori koji sadre sve elemente karakteristine za tu vrstu, jo od antikoga doba, tu imamo uvod, dokazivanje, pobijanje, zakljuak. Jedna od brojnih osobenosti parlamentarnog govornitva koje Radonji navodi jeste da se (...) ono od poetka iskazuje kao rodoljubivo i slobodar-sko, buntovniko i prevratniko, okrenuto sutinskim pitanjima nacionalne i dravne provenijencije. Prof. Radonji uvjeren je da misli i ideje to su ih crnogorski predstavnici izrekli u parlamentu zajednike drave izmeu dva svjetska rata, najvii su dometi ne samo crnogorske politike misli toga doba, nego politike misli uopte u objanjenju sutine i karaktera Jugoslavije, te re-alne i mogue pozicije Crne Gore u toj dravi. Savremeni govori u crnogor-skom parlamentu, kae Radonji i pored toga to su u pojedinim trenucima nacionalno, partijski, reimski i antireimski obojeni, snani su i jasni, racio-nalni i cjelishodni, prkosni, polemini i samouvjereni, promiljeni i mudri. Crnogorci su oduvijek imali naklonost prema poetskome izraavanju, pa je i taj segment Radonjieve studije bogat analizama, komentarima i primje rima. Radi se o nasljeu netipinih formi i sadraja koje odslikava svu irinu retorike kao nauke. Ove imamo vie podgrupa, u prvoj su beede s naunim i teorijskim elementima, a iliustruje ih, na primjer, govor edomira Bogievia o crnogorskome jeziku: Narod dobija ime po svojoj dravi, a jezik dobija ime po svom narodu. Crnogorski narod svoju nominaciju dobio je po imenu drave Crne Gore, a ime njegovom jeziku crnogorskom jeziku, dao je crnogorski narod koji ga je stvorio u viestoljetnom agonu za svoju slobodu, samobitnost i subjektivitet. Literarno-filozofske govore, Radonji, izmeu brojnih, predstavlja rijeima ura Crnojevia upuenih njegovoj su-pruzi Izabeti. Intimno, toplo, iskreno beedi ure: Poznavajui tvoju ljubav, kojom si me uvijek ljubila, i znajui da s dobrote srca udari lako u pla, nijesam te htio do sada raalostiti, ali sada, kada sam od tebe daleko, i Bog zna kada emo se i gdje opet sastati, spomenuvi se smrtnoga asa, odluio sam napisati vlastitom rukom ovu poruku, za spas due tvoga ura i svoje, sa onom nejake djeice nae. Poetsko-etika kazivanja nalazimo u stihovima crnogorskih pjesnika: Jevrem Brkovi: Bilo je i takvih naih godina kada sve olovno, sve bronzano, sve mesingano, sve mjedeno, sve lastreno stopismo, i u oruje sjeivno i zrnevlje puano pretopismo. Bilo je i takvih naih godina. Samo smo zvono Ivanovo na Cetinju ostavljali da smrt nau i uskrsnue ogla-si. U poetskoj viziji Mladena Lompara opat Doli kae Petru Prvom: Treba ti moja krv moj Bog i moj oprost ima ih ali reci Svee kako to izgleda ne imati vie prijatelja. Radovan Zogovi u Internaciji Crne Gore: Crnogorci

Nela SAVKOVI-VUKEVI

619

su krivi jer su mislili da je Crna Gora njihova Crna Gora. Branko Banjevi kroz usta Svetoga Petra Cetinjskog poruuje : Pod svoje nebo, na okup oko svoga sunca, o, Crnogorci. Studija se zavrava akademsko-promotivnim govorima koje krase do perfekcije izgraeni stil i jezik. Imajui u vidu visoke kriterijume tih beeda, moemo zakljuiti da ih nema mnogo ni u svijetu ni u Crnoj Gori. Prof. Radonji je napravio odlian izbor za ovo izdanje, a jedino to mogu da do-dam jeste da bi bilo lijepo da se ti govori nau i objave snimljeni tonski i vizuelno. Dame i gospodo, kao narod koji opsesivno uva i voli rije, dugo smo ekali na riznicu crnogorskoga beednitva. Ipak, ne moemo porei da smo privilegovani time to prisustvujemo njenome promovisanju, i to je tvorac djela, i sam izuzetan govornik i jedan od najveih crnogorskih stvaralaca, Ra-dovan Radonji, na savremenik. Monumentalna Crnogorska retorika, akademika Radovana Radonjia, ini nas ponosnim jer dokazuje da su Crnogorci svojim mudrim, pravednim i lijepim rijeima uzdigli domae beednitvo do vjenosti i uzornosti. Jedna od najstarijih definicija retorike, jo iz Katonovoga doba, glasi da je rjeit ovjek poten ovjek koji umije dobro da govori. Druga izreka kae da samo dobar ovjek moe biti dobar naunik. Te blistave misli sreno su se srele u linosti i djelu uvaenoga prof. Radonjia.

Nela SAVKOVI-VUKEVI

THE FIRST STUDY OF MONTENEGRIN RHETORIC (Academician Radovan Radonji: Crnogorska retorika,

DANU Pobjeda, 2011, Podgorica)

Radovan Radonji, the founder of rhetoric in Montenegro, published the first study devoted to Montenegrin oratory. The study presents an analysis of Montenegrin public speaking, determines the factors that influenced the development of Montenegrin rhetoric, analyzes how rhetoric is positioned on the scale of spiritual values that formed the Montenegrin ethical and libertar-ian consciousness, and compares the achievements of Montenegrin with the European and global rhetoric.

Key words: Radovan Radonji, Montenegrin rhetoric, Montenegrin culture

Prvo djelo o crnogorskome govornitvu