Razmjena

Novac i funkcije novca

Razmjena je jedna od temeljnih faza društvene reprodukcije.

Razmjena ima zadatak da povezuje različite potrebe, ali i da uspostavi vezu

između proizvođača i potrošača

Ova faza posreduje između između procesa proizvodnje i raspodjele s jedne

strane i potrošnje s druge strane.

U početku je razmjena imala oblik trampe, odnosno vrijedila je

relacija R-R.

Razvoj robne proizvodnje je uticao na pojavu novca i on postaje posrednik u

razmjeni i onda vrijedi relacija R-N-R.

Ključna ekonomska karakteristika

razmjene je da čin prodaje,

istovremeno znači i čin kupovine.

Novac je osnovni problem ekonomije, jer određuje

pravac kretanja, obezbjeđuje stabilnost i ima izuzetan značaj za privredu.

Osnovno pitanje je kako je novac

nastao ?

Prvi novac nastaje u 7. stoljedu p.n.e. u državi Lidiji u Maloj Aziji.

Taj je novac izrađivan je od elektruma - prirodne legure zlata i srebra.

Osim elektruma, u izradi novca koristilo se zlato, srebro, bakar, bronza.

Prvi novac izrađivan je ručno i ta se tehnika izrade vrlo malo mijenjala sve do XVI.

stoljeda, kada su nastali prvi strojevi za kovanje novca.

U I. stoljedu postojao je zanimljiv običaj dodatnog označavanja novca simbolom,

monogramom ili imenom. Radili su to trgovci, drugi građani i države.

Atenska srebrna tetradrahma "sova"srebrna tetradrahmaAleksandra Velikog s likom Herakla

Cezar čini radikalan potez - stavlja svoj lik na srebrni denarius te postaje prvim Rimljaninom koji još za života kuje novac sa svojim likom.

Rimski car Konstatin I. Veliki (285.-337.), stvorio je čvrst novčani sustav, čija je osnovna jedinica zlatni solidus (solid) koji de postati osnova bizantskoga novčanog sustava te stoljedima uživati veliki ugle

Novac od školjki je vrsta robnog novca koji je trajao najdulje vrijeme. Jedinica je 'peng' (na kineskom jeziku znači prijatelj). Oblik ovog kineskog znaka su dva grozda školjaka. Opdenito govoredi, jedan Peng se sastoji od dvije nakupine 10 granata. Na kraju dinastije Shang (od 1675. do 1029. prije Krista), kako se trgovina sve više razvijala, ponestalo je školjaka pa tako su se pojavili i drugi oblici školjkastog novca koji su mogli biti izrađene od keramike, kamena, kosti, žada, bakra. "

Prije više od 2000 godina pojavile su se brončane kovanice u obliku lopatice, noža i kruga, što su bili tadašnji poljoprivredni alati.

Simboli kršdanstva počeli su se kao samostalan motiv na novcu pojavljivati tek u VI. stoljedu, i to najprije na naličju kovanica

(anđeo koji drži dugačak križ), a u VII. stoljedu Justinijan II. prvi

put stavlja Isusov lik na lice solida.

Kovanje novca s religioznim motivima zabranjeno je od

726. do 843., za vrijeme razdoblja zvanog ikonoklazam

Prvi novac koji je kovan na ovom prostoru potiče iz 3. stoljeda st.e., odnosnoprije više od 2200 godina. Kovalo ga je ilirsko pleme Daorsi koji su naseljavalipodručje današnjeg Stoca sa sjedištem u nedalekim Ošanidima uHercegovini.Na jednoj strani tog novca prikazana je glava nekog božanstva a na drugojlađa oko koje te de natpis Daorson pisan grčkim pismom.

Novac bana Stjepana II

Novac bana i kralja Tvrtka I

Novci kralja Stjepana Tomaševida

Novac bana Stjepana II Zlatni novac kralja Tvrtka Novac Stjepana Tomaševida

Sarajevski muzej ima više komada bakrenog novca kovanog iz nužde, tako zvane mangure, koje su kovane 1683. godine za vrijeme zapovjednika Bosne Vali Ahmed paše.Avers novca imade kružnicu duguljastih zrna u kojoj je upisano: duribe fi Bosna 1095.Revers novca ima kružnicu duguljastih zrna sa tugrom sultana Muhameda IV. (1058 – 1099 = 1648 - 1687.). Mangura je promjera 19 mm, debljine 0,7 mm, a tezi 1,55 g.

Papirni novac u Kini se javlja oko 1000-te godine, a u Evropi tek

u XVII vijeku, kada su ljudi metalni novac ostavljali

bankama na čuvanje.

Banke su im izdavale potvrde na osnovu

kojih su mogli podidi svoj novac kada bi im

zatrebao.

Kinesko pismo na zgužvanoj novčanici pokazuje da je ona bila izdata u tredoj godini vladavine Zhu Yuanzhanga, prvog cara dinastije Ming, što odgovara 1371. godini po julijanskom kalendaru. Natpis takođe upozorava eventualne falsifikatore da se suočavaju sa smrtnom kaznom odsijecanjem glave, ako se odluče na korak falsifikacije ove novčanice.

Iz Zimbabvea potiče novčanica s najvedom nominalnom vrijednošdu: novčanica od 100 bilijuna dolara. Tiskana je 2009. kao reakcija na podivljalu hiperinflaciju u toj afričkoj zemlji. U međuvremenu je ona dovela do toga da je komad kruha koštao po 300 milijardi zimbabveanskih dolara.

Ima osobinu da dijeljenjem ne gubi vrijednost.

Mora biti djeljiva

Tim robama se mjeri vrijednost svim drugim robama

Ima količinu

Ima stabilnu vrijednost,

Ima vrijednost,

Novac je trebao sljedede karakteristike :

Sa pojavom metala zlato se eksponiralo kao jedini naturalni

oblik novca. Zlato je roba, koja kao i svaka

druga roba ima svoju upotrebnu vrijednost i vrijednost.

Po svojim fizičkim, hemijskim, tehničkim i ekonomskim svojstvima, zlato je kao

najpogodnija roba za razmjenu, steklo posebnu upotrebnu

vrijednost, kao novac, kao sveopšti ekvivalent, kao pretpostavljeni novac u svjetskim razmjerama.

Novac ima pet funkcija:

Kao mjera vrijednosti

Kao sredstvo prometa

Kao blago

kao platežno sredstvo

svjetski novac

Novac u funkciji vrijednosti

Novac u funkciji vrijednosti svojim različitim količinama mjeri i izražava veličinu

vrijednosti svih roba koji ulaze u razmjenu.

Kad je zlato funkcioniralo kao novčana roba, onda je ono svojim manjim ili vedim količinama izražavalo veličine vrijednosti

drugih roba.

Novac, čiji su oblik, težina i sastavni dijelovi utvrđeni

zakonom jedne zemlje nazivaju se monetom.

Moneta je efektivni novac jedne zemlje.

Novac kao sredstvo prometa

Novac kao sredstvo prometa služi kao posrednik u razmjeni roba, gdje se jedna roba preobražava u novac, pa se tek onda tim novcem kupuje druga roba. Ovo preobražavanje se naziva metamorfoza robe.

Kod trampe je svaki od učesnika bio istovremeno i kupac i prodavac, ali pojavom novca proces razmjene se razdvaja na akt prodaje i akt kupovine.

U robnom prometu kretanje robe i novca nije identično.

Jedna te ista roba ne nalazi se stalno u procesu prometa:

Prolazedi kroz razmjenu, od jednog vlasnika ka drugom, u jednom momentu izlazi iz prometa u proces

potrošnje.

Novac međutim ide od jednog do drugog vlasnika, ali ne izlazi iz prometa.

To kretanje novca u prometu nazivamo opticaj novca, a ekonomski smisao ove funkcije je da posreduje u što

vedem broju kupoprodajnih operacija.

Novac kao sredstvo tezauracije – čuvanja vrijednosti

Obustavljanje opticaja novca u robnom prometu dovodi do čuvanja novca i tom prilikom on prelazi u stanje mirovanja van prometa. U toj ulozi ima funkciju sredstva za zgrtanje blaga.

Prije nastanka novca ljudi su prikupljali bogatstvo u materijalnim dobrima, a nakon toga u novcu.

Novac je likvidan jer se može veoma brzo

pretvoriti u druge robe.

Likvidnost označava brzinu kojom se neka

stvar može upotrijebiti za kupovinu drugih dobara.

Tezauracija je izvlačenje gotovog novca iz prometa i čuvanje u bankama,

štedionicama, kudama, firmama itd.

Sa razvojem robne proizvodnje ova funkcija novca se vrši na ekonomski sigurniji i unosniji način, jer se novac

stavlja na raspolaganje onima kojima je potreban i za to se napladuje kamata.

Tako su nastale banke koje imaju posredničku ulogu u tom procesu.

Od tog momenta kupac postaje dužnik, a prodavac povjerilac. Kad dođe rok isplate duga, dužnik ispladuje prodavcu utvrđenu količinu novca. U tom

momentu novac se pojavljuje kao sredstvo pladanja.

U momentu prodaje robe, novac ne mora biti realno prisutan, ali se u njemu izražava vrijednost robe da bi se utvrdila visina duga koji kupac mora isplatiti

prodavcu.

Roba se može prodati, a da se ne napladuje odmah. To pladanje se može odgoditi na izvjesno vrijeme, ali se može platiti i ranije.

Novac kao platežno sredstvo

U daljem razvoju robnonovčanih odnosa, novac se ne upotrebljava samo za ova pladanja, ved i za pladanje usluga i drugih obaveza, tzv nerobna pladanja (porez, kamata, renta ...).

Razvoj ove funkcije ima za rezultat nastanak kreditnog novca.

Oblici kreditnog novca su ček, mjenica, banknota, kreditne kartice.

Kreditni odnos podrazumijeva određenu pismenu obavezu dužnika koja se odnosi na izvršenje te njegove obaveze.

Novčani volumen ili ukupna količina novca u opticaju

se sastoji od:

• transakcijskog novca ili novčane mase

1. gotovina

2. depozitni ili bankarski novac

(žiro i tekudi računi građana, neoročeni depoziti, sredstva na zbirnim računima državnog budžeta, izdvojeni računi za

investicije)

- kvazi novac - depoziti koji ne služe za tekuda pladanja, ali mogu da se pretvore u novčana

sredstva pladanja (ulozi na štednju po viđenju,

depoziti po viđenju države, oročeni ulozi

na štednju, depoziti po kreditima, depoziti za

stambeno-kreditnu izgradnju i oročeni državni depoziti)

Što je veda količina roba u opticaju veda je i količina novca, jer mora

pratiti količinu roba koja bi ih pokrila

svojom vrijednošdu.

Za izračunavanje potrebne količine novca u opticaju uzimaju se

sljedeći bitni elementi:

ZRC – RPK + DK - MK

KNO = -----------------------------------

Brzina opticaja novca

ZRC-zbir robnih cijena (proizvod količine roba njihovih cijena,

RPK-suma roba prodatih na kredit,

DK-dospjeli krediti,

MK-međusobne kompenzacije

Svjetski novac

Ova funkcija se pojavljuje sa robnonovčanim

odnosima, kad novac izlazi iz okvira jedne države. Novac koji cirkulira u

jednoj zemlji razlikuje se od novca u drugim

zemljama po nazivu, mjerilu cijene, obliku, sastavnim dijelovima

monete, sitnog novca i znakova vrijednosti i

banknota i papirnog novca koji se nalaze u opticaju.

Novac se u svim zemljama koje učestvuju u

međunarodnoj razmjeni pojavljuje kao jedinstveni novac u međunarodnom kretanju roba, a stoga i

kao svjetski novac.

Novac ima nekih specifičnosti pri obavljanju nekih funkcija u međunarodnoj razmjeni, jer se na ovoj osnovi javlja problem načina međusobnog izmirenja dugovanja i potraživanja između država, jer nacionalni novac pojedinih zemalja ne mora biti prihvatljiv za druge zemlje.

Odnos između valuta različitih zemalja naziva se intervalutarni paritet.

Najrašireniji oblik pladanja je korišdenje jedne od valuta koje imaju karakteristike svjetskog novca, tzv konvertibilne valute.

Konvertibilnost je mogudnost mijenjanja jedne vrste novca u drugu.

Konvertibilnost valute neke zemlje se postiže kad se kupoprodaja novca počne dešavati na svjetskim tržištima novca, a odluku o tome da li je valuta konvertibilna donosi isključivo finansijsko tržište.

Odnos stvarne količine stranog novca koji se može u jednoj državi dobiti za jednu utvrđenu količinu domadeg novca naziva

se deviznim kursom

Postoje dva načina utvrđivanja deviznog kursa:

Fiksni kurs (po kojima država utvrđuje kurseve stranih valuta kojima nije dozvoljeno trgovati po drugačijim cijenama od propisanih)

Fluktuirajudi kurs ( kurs se utvrđuje na financijskim tržištima u zavisnosti od ponude i tražnje).