Reduplicirani perfekt § Reduplicirani se perfekt tvori od redupliciranoga korijena slijedeći opća pravila iz §... Na redupliciranu se osnovu dodaju posebni perfektni nastavci. Za razliku od vedskoga jezika perfektni sustav ima samo indikativ i particip1. Većina glagola razlikuje jaku i slabu osnovu. § Posebna pravila reduplikacije perfektne osnove:

a) korijenski slogovi s -r̥-, -r̥̄-, -l̥- i slogovi sa završnim diftonzima redupliciraju se kao -a-. Glagol √KR̥ „činiti” slaba perfektna osnova cakr̥-; √TR̥̄ „prijeći” jaka pf. osnova tatā̆r-; √KL̥P (dep.) „pristajati” slaba pf. osnova cakl̥p-, √GAI „pjevati” 1. i 3. l. jed. pf. aktivnoga jagau.

b) korijeni s početnim a- i ā- ispred jednoga samoglasnika redupliciraju kao se kao ā-. Glagol √AD „jesti” pf. osnova ād- (a+ad-); √ĀP „doseći” pf. osnova āp- (a+āp-)2. Ispred suglasničke skupine a-, ā- redupliciraju se kao an-: √ARC „častiti” pf. osnova anarc-; početno r̥- uvijek se reduplicira kao an-, čak i ispred jednoga suglasnika: √R̥DH „uspijeti” pf. osnova anr̥dh-.

c) korijeni koji započinju samoglasnikom i-/u- redupliciraju se u slaboj osnovi kao ī-/ū-, ali u jakoj se osnovi ispred guṇiranih glasova -e-/-o- i redupliciranih glasova i-/u- ubacuju -y-/-v-. Glagol √IṢ „željeti”, jaka pf. osnova iyeṣ- (i+y+eṣ-), slaba osnova īṣ- (i+iṣ); √UṢ „gorjeti” jaka osnova uvoṣ- (u+v+oṣ-), slaba ūṣ- (u+uṣ-).

d) korijeni sa slogom ya- i va- koji inače podliježu samprasāraṇi redupliciraju se kao i- i u-. Glagol √YAJ „žrtvovati” jaka osnova iyā̆j-; √VAC „reći” jaka osnova uvā̆c-3.

§ Posebni nastavci za perfekt: parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij) jedn. dv. množ. jedn. dv. množ.

1. -a -va -ma -e -vahe -mahe 2. -tha -athuḥ -a -se -āthe -dhve 3. -a -atuḥ -uḥ -e -āte -ire

§ Kod većine glagola suglasnički se nastavci dodaju na osnovu s veznim samoglasnikom -i-, čak i kada osnova završava samoglasnikom. Izuzetak su glagoli √DRU „trčati”; √ŚRU „čuti”; √STU „hvaliti”; √SRU „teći”; √KR̥ „činiti”; √BHR̥ „nositi”; √VR̥ „birati” i √SR̥ „ići” koji ne uzimaju vezni samoglasnik. Stupnjevanje perfektne osnove § Glagoli s jednom osnovom.

a) Glagoli koji završavaju suglasničkom skupinom ili imaju dugi samoglasnik ispred suglasnika imaju jednu osnovu u konjugaciji. √BANDH „vezati” pf. osnova babandh-; √PRACCH „pitati” pf. osnova papracch-; √JĪV „živjeti” jijīv-.

                                                                                                               1 Vedski jezik, osim indikativa, ima i konjunktiv, optativ i imperativ perfekta kao i pluskvamperfekt. 2 Glagoli koji započinju glasovima a- i ā-, a slijede im jedan suglasnik imaju jednu osnovu. 3 √YAM „hvatati” ima osnovu yayam-.

b) Glagoli koji započinju samoglsnicima a- i ā-, a završavaju jednim suglasnikom također imaju jednu osnovu. √AD „jesti” ād-; √AS „biti” ās-; √ĀP „doseći” āp-.

Glagoli s dvije osnove: korijeni sa samoglasnicima -ī̆-, -ū̆-, -r̥̆̄- i dvoglasima. § Početni samoglasnici -ī̆-, -ū̆- u korijenu. Početni glasovi i- i u- u jakoj osnovi se redupliciraju kao iy- i uv-, u slaboj kao ī- i ū-. Korijenski samoglasnik u jakoj ide u guṇu. √IṢ „željeti” jaka osnova iy-eṣ-, slaba īṣ- (i+iṣ); √UṢ „gorjeti” uv-oṣ-, ūṣ-; √I „ići” iy-e, ī-.

Korijen 3. l. jed. (jaka osnova) 1. l. množ. (slaba osnova, vezni samoglasnik)

3. l. množ. (slaba osnova, bez veznoga samoglasnika)

√IṢ „željeti” iyeṣa (iy-eṣ+a) īṣ-i-ma īṣ-uḥ √ŚRI „osloniti” uvoṣa ūṣ-i-ma ūṣ-uḥ √I „ići” iyāya (iy-āy4-a) īy-i-ma īy-uḥ § Srednji samoglasnici -ī̆-, -ū̆-, -r̥̆̄- i dvoglasi u korijenu. (Kombinacija C-V[osim -a-]-C). Srednji korijenski samoglasnici -i-, -u- i -r̥-: u jakoj osnovi idu u guṇu, u slaboj se ne mijenjaju. √BUDH „buditi se”, jaka perfektna osnova bubodh-, slaba osnova bubudh- (bubodh-a, bubudh-uḥ); √TUD „udariti” tutod-, tutud-. Ovi glagoli nemaju vezni samoglasnik -i- ispred samoglasničkih nastavaka. Paradigma sprezidbe glagola √TUD „udariti”: parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij) jedn. dv. množ. jedn. dv. množ.

1. tutoda tutudiva tutudima tutude tutudivahe tutudimahe 2. tutoditha tutudathuḥ tutuda tutudiṣe tutudāthe tutudidhve 3. tutoda tutudatuḥ tutuduḥ tutude tutudāte tutudire

§ Završni samoglasnici -ī̆-, -ū̆-, -r̥̆̄- i dvoglasi u korijenu. (Kombinacija C-V [osim -a]).

a) Završni korijenski samoglasnici -ī̆-, -ū̆- i -r̥̆̄- podliježu dodatnome stupnjevanju u jakoj osnovi. U prvome licu idu u guṇu ili vr̥ddhi, u drugome u guṇu, u trećem u vr̥ddhi. U slaboj se osnovi jednostavni samoglasnik u pravilu ne mijenja5. Glagol √NĪ „voditi” jaka osnova nine- (ninā̆y- ispred samoglasnika), slaba ninī- (niny- ispred samoglasnika)6; √KR̥ jaka osnova cakā̆r-, slaba cakr̥-. Ovi glagoli imaju vezni samoglasnik -i- čak i ispred samoglasničkih nastavaka.

                                                                                                               4 U trećem licu jednine aktiva korijenski samoglasnik i ide u vr̥ddhi: ai+a>āya. 5 U guṇu idu samo korijeni sa završnim -r̥ ispred suglasničke skupine. 6 Glagoli koji uzimaju vezni samoglasnik zapravo i nemaju oblika gdje bi korijenski samoglasnik bio vidljiv. Zato je slaba osnova uvijek niny-.

b) Iza dvaju suglasnika korijensko –i iz slabe osnove ide u -iy-: √KRĪ „kupiti” (jaka osnova kre-/krai-, slaba krī/kray-, 1. množ. P cikriy-i-ma s veznim samoglasnikom, 3. l. množ. P cikriy-uḥ).

c) Završno -ū̆- iz slabe osnove uvijek ide u -uv- (√DHŪ „tresti” 1. l. množ. P dudhuv-i-ma, 3. l. množ. P dudhuv-uḥ).

d) Završno -r̥ iz slabe osnove prelazi u -r- iza jednoga suglasnika, u -ar- ispred suglasničke skupine (√MR̥ „umrijeti” 1. l. množ. P mamr-i-ma, ali √SMR̥ „pamtiti” sasmar-i-ma).

Paradigma sprezidbe glagola √KR̥ „činiti” (√KR̥ ne uzima vezni samoglasnik): parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij) jedn. dv. množ. jedn. dv. množ. 1. cakā̆ra cakr̥va cakr̥ma cakre cakr̥vahe cakr̥mahe 2. cakartha cakrathuḥ cakra cakr̥ṣe cakrāthe cakr̥dhve 3. cakāra cakratuḥ cakruḥ cakre cakrāte cakrire Paradigma sprezidbe glagola √NĪ „voditi”: parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij) jedn. dv. množ. jedn. dv. množ. 1. ninā̆ya ninyiva ninyima ninye ninyivahe ninyimahe 2. ninetha ninyathuḥ ninya ninyiṣe ninyāthe ninyidhve 3. nināya ninyatuḥ ninyuḥ ninye ninyāte ninyire § Oblici za treće lice jednine (jaka osnova) i za prvo množine (slaba osnova) s veznim samoglasnikom za glagole uz §a, §b, §c i §d.

Korijen 3. l. jed. (jaka osnova) 1. l. množ. (slaba osnova, vezni samoglasnik)

3. l. množ. (slaba osnova, bez veznoga samoglasnika)

√CI „gomilati” (§a) cicāya (cicai+a) cicy-i-ma cicy-uḥ √ŚRI „osloniti” (§b) śiśrāya śiśriy-i-ma śiśriy-uḥ √KRI „kupiti” (§b) cikrāya cikriy-i-ma cikriy-uḥ √HU „žrtvovati” (§c) juhāva juhuv-i-ma juhuv-uḥ √MR̥ „umrijeti” (§d) mamāra mamr-i-ma mamr-uḥ Glagoli s dvije osnove: korijeni sa srednjim -a-. § Svi glagoli sa srednjim -a- ispred jednoga suglasnika7 u jakoj osnovi mogu imati vr̥ddhi u prvome licu, ali moraju imati vr̥ddhi u trećem licu.

a) Glagoli koji započinju suglasničkom skupinom ili u reduplikaciji imaju zamjenu imaju slabu osnovu jednaku korijenu. √KRAM „koračati” jaka

                                                                                                               7 Glagoli sa srednjim -a- ispred suglasničke skupine ne podliježu stupnjevanju osnove (§…).

osnova cakrā̆m-, slaba cakram-; √TVAR „žuriti” tatvā̆r-, tatvar-; √HAS „smijati se” jahā̆s-, jahas-.

Korijen 3. l. jed. (jaka osnova) 1. l. množ. (slaba

osnova, vezni samoglasnik)

3. l. množ. (slaba osnova, bez veznoga samoglasnika)

√KRAM „ koračati ” cakrāma cakram-i-ma cakram-uḥ √HAS „smijati se” jahāsa jahas-i-ma jahas-uḥ

b) Glagoli √GAM „ići”, √JAN „roditi se”, √HAN „udariti”, √KHAN „kopati” i √GHAS „jesti” u slaboj osnovi gube korijenski samoglasnim -a-. Glagol √GAM jaka osnova jagā̆m-, slaba jagm-; √JAN jajan-, jajñ-.

Paradigma sprezidbe glagola √GAM „ići”: parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij) jedn. dv. množ. jedn. dv. množ. 1. jagā̆ma jagmiva jagmima jagme jagmivahe jagmimahe 2. jagantha

ili jagamitha jagmathuḥ jagma jagmiṣe jagmāthe jagmidhve

3. jagāma jagmatuḥ jagmuḥ jagme jagmāte jagmire

c) Korijeni koji imaju slog -ya-, -ra- i -va- podliježu samprasāraṇi i u slaboj osnovi prelaze u –i-, -r̥- i –u-: √VAC „reći”: jaka osnova uvā̆c- (§d), slaba ūc- (u+uc od u-vac: i korijenski polusamoglasnički slog i reduplicirani slog podliježu samprasāraṇi); √YAJ „žrtvovati” iyā̆j-(§d), īj- (i+ij od i-yaj); √SVAP „spavati” suṣvā̆pa-, suṣup-; √GRAH „uhvatiti” jagrā̆h-, jagr̥h-.

Korijen 3. l. jed. (jaka osnova) 1. l. množ. (slaba

osnova, vezni samoglasnik)

3. l. množ. (slaba osnova, bez veznoga samoglasnika)

√VAC „ reći ” uvāca ūc-i-ma ūc-uḥ √VAH „voziti” uvāha ūh-i-ma ūh-uḥ √YAJ „žrtvovati” iyāja īj-i-ma īj-uḥ √VYADH „pogoditi” vivyādha vividh-i-ma vividh-uḥ √SVAP „spavati” suṣvāpa suṣup-i-ma suṣup-uḥ √GRAH „uhvatiti” jagrāha jagr̥h-i-ma jagr̥h-uḥ

d) Ostali korijeni koji se redupliciraju vlastitim suglasnikom8, a imaju -a- između jednostavnih suglasnika, u slaboj osnovi naoko nemaju reduplikaciju, a srednje -a- zamijenjuju samoglasnikom -e-9. √PAC „peći” jaka osnova papā̆c-, slaba pec-; √TAP „grijati” tatā̆p-, tep-; √MAN „misliti” mamā̆n-, men- itd. U drugome licu jednine aktiva glagoli pod §...c i §...d koji uzimaju vezni

                                                                                                               8 Npr. √PAC „peći” papac-, ali ne i √GAM „ići” jagam-. 9 Podrijetlo je tih oblika pravilno oblikovanje slabe osnove prema §… Neki glagoli poput √SAD imali bi slabu osnovu u prijevojnoj praznini: *sa-sd>*sa-zd>sed- (Av. hazd). Vidi *az>e §… S druge strane √YAM „stegnuti” ima slabu osnovu sa samprasāraṇom u korijenskome slogu: ya-yam>ya+im>yem (a+i>e). Analogijom je ovaj tvorbeni obrazac prenesen i na druge glagole. Glagol √PAT „pasti” u klasičnome sanskrtu ima slabu perfektnu osnovu pet-, ali u vedskome je još imao očekivani oblik u prijevojnoj praznini papt- prema §…

samoglasnik mogu imati oblik sa slabom osnovom i veznim samoglasnikom. √GAM jagantha ili jagm-i-tha, √PAT papattha ili pet-i-tha

Paradigma sprezidbe glagola √PAT „pasti”: parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij) jedn. dv. množ. jedn. dv. množ. 1. papā̆ta petiva petima pete petivahe petimahe 2. papattha

ili petitha petathuḥ peta petiṣe petāthe petidhve

3. papāta petatuḥ petuḥ pete petāte petire Glagoli s dvije osnove: korijeni sa završnim -ā i dvoglasima. § Glagoli sa završnim glasom u stupnju vr̥ddhi (-a i dvoglasi) u prvome i trećem licu jednine aktiva imaju nastavak -au. U slaboj osnovi korijenski samoglasnik ispada. Drugo lice jednine, pored oblika s jakom osnovom, može poput §c i d imati i oblik sa slabom osnovom i veznim samoglasnikom. √DHĀ „staviti” jaka osnova dadhā-, slaba dadh-; √DĀ „dati” dadā-, dad-. Paradigma sprezidbe glagola √DHĀ „staviti”: parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij) jedn. dv. množ. jedn. dv. množ. 1. dadhau dadhiva dadhima dadhe dadhivahe dadhimahe 2. dadhātha

ili dadhitha dadhathuḥ dadha dadhiṣe dadhāthe dadhidhve

3. dadhau dadhatuḥ dadhuḥ dadhe dadhāte dadhire § Nepravili glagloli

a) Glagol √BHŪ „biti, postati” ima osnovu babhūv- ispred veznoga samoglasnika i samoglasničkih nastavaka.

parasmaipada (aktiv) ātmanepada (medij) jedn. dv. množ. jedn. dv. množ. 1. babhūva babhūviva babhūvima babhūve babhūvivahe babhūvimahe 2. babhūvitha babhūvathuḥ babhūva babhūviṣe babhūvāthe babhūvidhve 3. babhūva babhūvatuḥ babhūvuḥ babhūve babhūvāte babhūvire

b) Glagoli √BHAJ „dijeliti”, √BHRAM „lutati”, √RĀJ „sjati” slijede vorbu slabe osnove na -e- prema §... iako imaju aspirirane suglasnike na početnome položaju ili dugi samoglasnik u korijenu. √TRAS „drhtati” može imati slabu osnova prema §...a i §...d

Korijen 3. l. jed. (jaka osnova) 1. l. množ. (slaba

osnova, vezni 3. l. množ. (slaba osnova, bez veznoga

samoglasnik) samoglasnika)

√BHAJ „dijeliti ” babhāja bhej-i-ma bhej-uḥ √RĀJ „sjati” rarāja rej-i-ma rej-uḥ √TRAS „drhtati” tatrāsa tres-i-ma

ili tatras-i-ma tres-uḥ ili tatras-uḥ

c) Glagol √JI „pobijediti” ima osnove jige-, jigi- ; √CI „gomilati”osim pravilnih osnova cice-, cici- ima i cike-, ciki-; √HI „baciti” jighe-, jighi-; √HAN „udariti” jaghan-, jaghn-, √HVE „zvati” juho-, juhu-.

d) Glagol √VID „znati” ima prezentsko značenje i nema reduplikaciju. Jaka osnova ved-, slaba vid-. Prva tri lica jednine aktiva: veda, vettha, veda; treće lice množine viduḥ.

e) Glagoli √YAM „stegnuti” i √VAM „povraćati” nemaju samprasāraṇu, a osnove tvore i sprežu se poput √PAT (§...d). √YAM ima osnove yayā̆m- i yem-; √VAM vavā̆m- i vem-.

f) Defektivni glagol √AH „reći” ima samo 2. i 3. lice jednine i dvojine i 3. lice množine aktiva. Ovi se oblici često koriste.

parasmaipada (aktiv) jedn. dv. množ. 2. āttha āhathuḥ 3. āha āhatuḥ āhuḥ

Perifrastični perfekt § Perifrastični se perfekt tvori od izvedenih glagolskih osnova (uglavnom kauzativa na -aya-, rijetko od deziderativa, intenziva i denominativa), od nekoliko korijena s početnim samoglasnicima koji su dugi po prirodi ili položaju, od korijena √NĪ „nositi” i √HVE „zvati” (samo u epskome sanskrtu) i od redupliciranoga korijena glagola √BHR̥ „nositi”. § Tvorba perifrastičnoga perfekta. Na prezentsku se osnovu izvedenih glagola ili na korijen dodaje sufiks -ām na koji se još dodaje reduplicirani perfekt pomoćnih glagola √AS, √BHŪ (§...) ili √KR̥ (§...). Glagoli √AS i √BHŪ sprežu se samo u aktivu, dok se √KR̥ može sprezati i u mediju, ovisno o glagolu.

a) izvedene glagolske osnove: √TUṢ „biti zadovoljan”: kauzativna osnova toṣaya- „zadovoljiti” + ām + āsa (1 i 3. lice red. pf.) > toṣayāmāsa „zadovoljio je”; √BUDH „probuditi se”: kauzativna osnova bodhaya- „probuditi” + ām + āsa > bodhayāmāsa „probudio je”; √GAM „ići” ”: kauzativna osnova gamaya- „pokrenuti” + ām + cakāra (3. l. red. pf.) > gamayāṃ cakāra „pokrenuo je”; denominativ kathaya- „pričati”: kathayām babhūva „priča”.

b) korijeni: √ĀS „sjediti” 1. i 3. lice āsāmāsa (kao i āsāṃ cakre, āsām babhūva); √ĪKṢ „gledati” (dep.) 1. i 3. lice īkṣāṃ cakre; √BHR̥ „nositi” 1. i 3. lice bibharām babhūva.

§ Paradigma sprezidbe perifrastičnoga perfekta kauzativa glagola √TUṢ „zadovoljiti” toṣaya+ām+√AS:

parasmaipada (aktiv) jedn. dv. množ. 1. toṣayāmāsa toṣayāmāsiva toṣayāmāsima 2. toṣayāmāsitha toṣayāmāsathuḥ toṣayāmāsa 3. toṣayāmāsa toṣayāmāsatuḥ toṣayāmāsuḥ