Saff [broj 323, 7.9.2012]

Poštovani čitatelji! Ovim putem vas obavještavamo da je iz štampe izašla knjiga “Povratak u Džennet”, autora Muhameda Nasirudina el-Uvejda, koju je na bosanski jezik preveo Abdusamed Nasuf Bušatlić. Knjiga “Povratak u Džennet” je štivo koje se čita u jednom dahu. Ona tretira osnovne životne teme i na jednostavan i dopadljiv način objašnjava smisao životana dunjaluku kroz prizmu islama i nudi smjernice i upute za smislen i sretan život na ovom i postizanje potpunog uspjeha i sreće na budućem svijetu. Zato nikako ne propustite priliku da kupite knjigu “Povratak u Džennet”!

Informacije na tel: 061 515-515/ 061 736-651

3

32

42

50

52

62

14

10

8

SAFF broj 323

SadržajHutbe iz tri sveta mesdžida

El-Mesdžidu-n-nebevijj (Poslanikova džamija u Medini)

Ne budimo naivni – upoznajmo naše istinske neprijatelje!

Polumjesec

Kamata

Zlo koje upropaštava svjetsku ekonomiju

Društvo

Amerika (Six Flags)

Dan muslimanskih familija

Komentar polumjeseca

Razmišljanja

Kult golotinje

Islamske teme

Žena muslimanka i borba na Allahovom putu

Žena desnom rukom ljulja bešiku svoga djeteta, a lijevom ostatak čovječanstva

Zelena transferzala

Novi Pazar

Posljednja pisma šehida Hadžeta: Lebejke Allahu me lebejke!

Islamnet

Turska

U sirijskim izbjegličkim kampovima rođeno 340 beba i sklopljeno 69 brakova

Islambosna

Pismo

Smije li se sa liste za reisa izbaciti kandidat sa ovakvim referencama?

5

IzdavačGID SAFFVelikog sudije Građeše 25, 72000 ZenicaTrg solidarnosti 13, 71000 Sarajevomob: +387 61 255 322distribucija: +387 62 287 412Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH,Filijala Bugojnopart br: 6764162000885351;transakcijski: 1613000022234395

Glavni i odgovorni urednikSemir Imamović

RedakcijaAbdusamed Nasuf Bušatlić,Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz Hodžić

DTPSemir Šišić

LektorAbdulmedžid Nezo

Stalni saradnici:Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem Dizdar, Fahrudin Sinanović

Ostali saradnici: Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber

DirektorSemir Mujić

Direktor marketingaSemin Rizvić+387 62 343 635

Koordinator za dijasporuRamadan Rušid +386 41 255 239

ŠtampaEMANET d.o.o., Zenica

Časopis izlazi svakog drugog petka.

Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju.

ISSN 1512-651X

[email protected]@yahoo.com

www.saff.ba

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622

B iti javno protiv paradržave Izrael i cionističkog ge-nocida nad Palestincima

- pitanje je moralne, etičke, intelek-tualne i političke časti. Jednako kao što je biti antifašista pitanje ljudskog kredibiliteta. Ne može se biti građa-nin a istovremeno podržavati ideje Adolfa Hitlera, ili hitlerovske pokre-te kakvi su ustaški i četnički, a time i ono što je iz tih pokreta proizišlo. Jasna je namjera svakog zločinca da prikrije tragove svoga zločina, pa je razumljiva namjera “rezo-lucija-države’’ zvane Izrael da svoju nakaznost uokviri u europske strukture, od sportskih (zašto se samo izraelski timovi takmiče u evropskim kupovima, a ne i libijski, jordanski ili liba-nonski?), pa do kulturnih i privrednih manifestacija i mreža. Razumljiva je na-mjera i na genocidu nastale RS da odglumi prihvatanje demokratije i kulture. Ali, kako to uvijek biva u legendama, bajkama i historijskim pričama, istina izađe na vidjelo, iskipi, probije se, poput vode, pa tako se danas političko srpstvo, koje predstavlja Srbe, bučno bori da politički osvoji Srebrenicu, umjesto da se Srebrenice stidi, od Srebrenice bježi i da svojom distancom dokazuje da Srbi, kao narod, ne stoje iza ge-nocida.

Jevreji koji su oteli palestinske kuće, avlije, imanja, i koji smatraju da je normalno to što su kao “nadnarod” (poput Hitlerovih Nijemaca!) istjerali iz svojih domova 4,5 miliona Palesti-naca, i što tih 4,5 miliona Palestinaca svaku noć usni svoju otetu kuću i svo-ju otetu domovinu, misle kako je cijeli svijet toliko potkupljiv da će taj zločin nad Palestinom prihvatiti ili zabora-viti. Hoće zaboraviti oni koji vjeruju u pare i u političare, ali neće oni koji vjeruju u Boga, a vjernici su uvijek u većini! Sve više je dokaza da se neće zaboraviti genocidno porijeklo RS-a, genocidno porijeklo Izraela, jer, evo, pišemo, govorimo, svjedočimo, iako je prošlo 65 godina od nastanka Izra-ela na palestinskoj babovini, i 20 go-dina od nastanka RS-a na bosanskoj babovini. Ono što, pored zločinačke

geneze veže Izrael i RS jeste zajednič-ki sponzor, Amerika i Britanija, ze-mlje koje garantiraju opstanak tog pa-radržavnog spomenika genocidu nadPalestincima, odnosno, Bošnjacima.Zato je svaka priča o antifašizmu, koja dolazi od ovih velesila, obesmišljena.Jer ne može se biti antifašista, a podr-žavati cionistički genocidni projekatuništavanja Palestine i Palestinaca,odnosno, četničko-ustaški pobratim-ski projekat uništavanja multietničkeBosne i Hercegovine, a koje nema bez

Bošnjaka. Na kraju, lahko ćemo detektirati navodni antifašizam Amerike i Bri-tanije, ili, navodno demo-kratsko lice Izraela. Evo, ide nam u susret 30. godišnjica masakra u izbjegličkim lo-gorima Sabra i Šatila, koji

j gg

je od strane izraelske para-države i monstruma Ariela Šarona počinjen od 16. do 18. septembra 1982. go-dine, a kada je pobijeno

oko 2.000 (a prema nekim izvorima 3.500) palestinskih civila. S obziromda su se svi svjetski zvaničnici pojavi-li u Aušvicu, danas u ime antifašizma očekujemo da se u Šatili pojave ame-rički predsjednik Obama, britanska kraljica Elizabeta, izraelski premijerNatanjahu i mnogi drugi koji simbo-liziraju svjetski “demokratski” pore-dak. Ali, tu ima jedan problem! Čak

j j p

i ako bi se 16. septembra pojavili uŠatili, tamo ne bi zatekli nikakvu

p p j

muzejsku postavku o zločinu izra-elske paradržave, već bi i nakon 30godina zatekli bezbroj palestinskihizbjeglica, nalik na one bošnjačkeizbjeglice koji i danas žive, recimo, uMihatovićima. Doduše, u Sabri po-stoji skromna spomen-ploča gdje bise mogla odati počast žrtvama ma-sakra koji, kao malo šta, simbolizira suštinu izraelske paradržave, kao štogenocid u Srebrenici simbolizira su-štinu RS-a čije su paradržavne snagepočinile taj genocid. Naša je ljudska obaveza da se sjetimo žrtava Sabre iŠatile i da uputimo dovu Svevišnjem

j

da ove narode koji su zalutali uputina Pravi Put, pa da se Jevreji zastideIzraela, a Srbi da se zastide RS-a, bašonako kako se danas Nijemci stideTrećeg rajha.

Impressum

UvodnikUvodnikZašto nas Sabra i Šatila neodoljivo podsjećaju na Srebrenicu?

7. septembar - 20. ševval

6

Hutba

HATIB: Abdulvaris Ribo

Hvala Allahu, Vladaru Dana sudnjeg, koji je smrt i životstvorio da bi iskušao koji

od vas će bolje postupati; On je Silni,Onaj koji prašta. Svjedočim da je samoAllah Bog, On nema saučesnika, i sva vlast i moć su u Njegovim rukama iOn je dostojan zahvalnosti. On daje iživot i smrt i On, uistinu, sve može. Isvjedočim da je Muhammed Allahov rob i vjerovjesnik, poslat da donese ra-dosne vijesti, opomene i da bude kaosvjetiljka koja sija; Allahov blagoslov neka je sa njim, njegovom porodicomi ashabima, sve do Dana proživljenja isakupljanja svih ljudi pred Allahom.

Uzvišeni Allah kaže:‘’O ljudi, Allahova prijetnja je, za-

ista, istina, pa neka vas nikako životna ovome svijetu ne zaslijepi i neka vasšejtan u Allaha ne pokoleba.’’ (Fatri, 5.)

Razmislite o svom stanju! Pogledaj-te kuda idete i preispitajte svoja djela!Vi niste stvoreni bez razloga i nećetebiti prepušteni sami sebi. Isplata za-rađenog bit će onakva kakva su vaša djela. Vi danas imate priliku da radite,ali ne i da zarađeno naplatite, a sutra će biti isplata bez mogućnosti da bilo

šta dodatno uradite. Razmislite o pro-laznosti ovog svijeta i brzini njegovog odlaska. Uzvišeni Allah kaže:

‘’Sve što je na Zemlji prolazno je,ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstve-ni i Plemeniti.’’ (Er-Rahman, 26-27.)

Dunjaluk je kuća iz koje idemo

Sve živo na ovom svijetu će umri-jeti, sve snažno će oslabiti, sve novo će istruhnuti i sve sagrađeno će biti poru-šeno. Kur’an je pun ajeta i primjera koji podsjećaju na kratkoću i prolaznost dunjaluka, pa nemoj da i tebe dunja-luk zavede i obmane. Uzvišeni Allah nas obavještava o sudbini onih koji su se borili samo za dunjaluk, samo se nji-me zadovoljavali i samo njega željeli, a ahiret zapostavili, pa kaže:

‘’Onima koji ne očekujuda će pred Nas stati i koji su zadovoljni životom na ovom svijetu, koji su u njemu smi-reni, i onima koji su prema dokazima Našim ravnoduš-ni – prebivalište njihovo bit će Džehennem, zbog onoga što su radili’’ (Junus, 7-8.)

‘’Onima koji žele životna ovom svijetu i ljepote njegove – Mi ćemo dati plo-dove truda njihova i neće im se u njemu ništa prikra-titi. Njih će na onom svijetu samo vatra peći; tamo neće imati nikakve nagrade za ono što su na Zemlji radili i bit će uzaludno sve što su učinili.’’ (Hud, 15-16.)

U Buharijinom i Muslimovom Sa-hihu bilježi se vjerodostojan hadis od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: ‘’Dunja-luk je u poređenju s ahiretom poput umakanja prsta nekog od vas u more, pa neka pogleda koliko vode izađe za prstom kada ga izvadi iz vode.’’

U drugom hadisu Poslanik, s.a.v.s.,rekao je: ‘’Dunjaluk je za vjernika za-tvor, a za nevjernika džennet.’’ (Mu-slim.)

U trećoj predaji Allahov Poslanik,s.a.v.s., kaže: ‹›Da ovaj svijet (dunjaluk) vrijedi kod Allaha kao krilo mušice, ne bi dozvolio nevjernicima da sa nje-ga popiju gutljaj vode.›› (Hadis bilježi imam Et-Tirmizi, a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani.)

Hasan el-Basri pisao je Omeru,r.a.: ‘’Dunjaluk je kuća iz koje se-limo, a ne kuća za boravak. Adem,a.s., spušten na njega po kazni i na njemu je da tu kaznu odsluži. Zatoga se, vladaru pravovjernih, dobročuvaj. Ako želiš istinsku opskrbu,kloni se dunjaluka, a ako želiš bo-gatstvo, ono je kod onih koji malodunjaluka imaju.

Opskrba je u ostavljanju dunjalu-ka, a dunjalučko bogatstvo je neima-ština. Dunjaluk ponižava one koji ga uzdižu i veličaju i čini siromašnimonoga ko ga sakuplja; dunjaluk je kaootrov koji jede onaj ko ga ne poznaje,a u tome je njegovo uništenje. Zato sečuvaj te varljive i obmanjujuće kuće ibudi oprezan. Svaka dunjalučka ra-

dost pomiješana je s tugom,a čistota s nečistoćom. Da Stvoritelj nije o dunjalukuništa objavio i da nikakav primjer nije naveo, opetbi se nemarni trebali opa-metiti i probuditi iz svog sna, a kakvo bi tek buđe-nje trebalo da se desi na-kon što je Uzvišeni Allahizdao ozbiljno upozorenjevezano za dunjaluk. NašemPoslaniku, s.a.v.s., ponuđe-ni su ključevi dunjalučkihriznica, a on je odbio da ih uzme, jer on ne voli onošto njegov Stvoritelj prezire,niti smatra vrijednim onošto je kod Allaha bezvrijed-no. Uzvišeni Allah je dobre

ljude poštedio dunjaluka iz Svoje mi-losti, a nevjernicima je dao dunjaluk da ih zavara. Pa zar da onaj koga jedunjaluk zaveo misli da je ovladao du-njalukom i da je time počašćen?! Zarda zaboravimo kako je Uzvišeni Allahpostupao sa Muhammedom, s.a.v.s.,koji je – zbog gladi – za pojas stavljaokamen. Allaha mi, nikome od ljudinije dato dunjalučko bogatstvo a da nije strahovao da je to zamka u kojubi mogao pasti, ako to nije bila malo-umna osoba.’’

Kuđenje dunjaluka ne odnosi se na ono što je Allah stvorio od jela, pića iimetaka, nego se pokude dunjaluka iprijetnje odnose na postupke sinova Ademovih koji su vezani za dunjaluk.Prezreni su i zaslužuju kaznu oni koji

Ne dozvoli da te dunjaluk zavede


Onaj ko je upoznao dunjaluk i njegove

blagodati u kojima uživa, taj je svjestan

da poslije svake dunjalučke

blagodati dolazi nevolja i poslije

svake bliske veze rastanak.

Razmislite o svom stanju! Pogledajte kuda idete i preispitajte svoja djela! Vi niste stvoreni bez razloga i nećete biti prepušteni sami sebi. Isplata zarađenog bit će onakva kakva su vaša djela. Vi danas imate priliku da radite, ali ne i da zarađeno naplatite, a sutra će biti isplata bez mogućnosti da bilo šta dodatno uradite. Razmislite o prolaznosti ovog svijeta i brzini njegovog odlaska. Uzvišeni Allah kaže: ‘’Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti.’’ (Er-Rahman, 26-27.)

7

se diče dunjalukom, koje je dunjaluk zaveo i zabavio od pokornosti Allahu, te

j j j jj j j

učinio da zaborave na ahiret. Takav je bio narod Ad koji je na Allahovu kaznu

j

podsjećao njihov poslanik Hud, a.s.:‘’Ad se bez ikakva osnova bio na

Zemlji uzoholio. ‘Ko je od nas jači?’ – govorili su. A zar nisu znali da je Allah, koji ih je stvorio, jači od njih – a i zna-menja Naša su poricali.’’ (Fussilet, 15.)

Takav je bio i faraon koga je opomi-njao Musa, a.s.:

‘’I faraon obznani narodu svome: ‘O narode moj’ – reče on – ‘zar meni ne pripada carstvo u Misiru i ovi ru-kavci rijeke koji ispred mene teku – shvaćate li?’’’ (Zuhruf, 51.)

Takav je bio i Karun kome je Uzvišeni Allah podario ogromno bogatstvo:

‘’Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio, a bili smo mu dali to-liko blaga da mu je ključeveod njega teško mogla nositigomila snažnih ljudi. ‘Nebudi obijestan, jer Allahne voli one koji su obije-sni!’ – govorili su mu ljudiiz naroda njegova – ‘i na-stoj da time što ti je Allahdao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu i čini drugi-ma dobro, kao što je Allahtebi dobro učinio, i ne čininered po Zemlji, jer Allahne voli one koji nered čine.’‘Ovo što imam stekao samznanjem svojim, tako ja mi-slim’ – govorio je on...’’ (El-Kasas, 76-78.)

Karun je tvrdio da jeimetak stekao zahvaljujućisvojoj oštroumnosti i snala-žljivosti, odnosno smatraoje da ga je zaslužno stekao.Onaj ko tako gleda na du-njaluk, ko se zbog imetka uzoholi, počne praviti nered na zem-lji i zaboravi na ahiret, taj je prezren i zaslužuje Allahovu kaznu. A onaj ko dunjaluk stječe na dopušten (ha-lal) način, njime se potpomaže u po-kornosti Allahu, a imetak ga ne čini oholim i zbog njega ne pravi nered na zemlji, taj zaslužuje Allahovu nagra-du. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘’Divan li je dobar imetak u rukama dobrog čovjeka!’’ (Hadis bilježe imam Ahmed i El-Hakim, a šejh El-Albani svrstava ga u vjerodostojne hadise.)

Srca okrenuti budućem svijetu

U drugom hadisu Allahov Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „

‘’Ovaj dunjaluk pripada jednom odčetverice: čovjeku kojeg je Allah opskr-bio imetkom i znanjem, bogobojazanje u odnosu prema imetku, postupa potom znanju,s tim imetkom održava rod-binske veze i zna da Allah ima pravo utom imetku. Taj je na najvećem stepe-nu; čovjeku koji ima znanje, ali nema imetka, pa on iskreno kaže: ‘Kada bihimao imetka, ja bih sa njim postupaokao onaj.’ Njih dvojica imaju istu nagra-du; čovjeku koji ima imetak, ali nema znanja, s imetkom postupa bez znanja,nije bogobojazan, ne održava rodbinskeveze i ne zna da Allah ima Svoje pravou tom imetku. Njegov slučaj je najgori;i čovjeku kome Allah nije dao ni znanjeni imetak, a on kaže: ‘Da posjedujem

imetak, griješio bih sa njimkao što griješi ta i ta osoba.’Njegova nagrada je onakva kakav je njegov nijjet i njihdvojica će imati isti grijeh.’’(Hadis bilježe imam Ahmedi Et-Tirmizi i Ibn Madže, a šejh El-Albani smatra ga vje-rodostojnim.)

Dunjaluk je mnoge za-bavio i odvratio od ahireta.Jedni su zaokupljeni saku-pljanjem imetka i njegovimuvećavanjem, a pri tomezapostavljaju ono čime ihzadužuje Uzvišeni Allah, odnamaza i drugih ibadeta, a drugi se predaju njegovimužicima udovoljavajući sve-mu za čim teži njihova duša,i zbog te raskoši zaboravljajuna ahiret do te mjere da pre-ziru i spomen na njega. Onipozivanje ka skromnosti na ovom svijetu i podsticanje na rad za ahiret smatraju suviš-

nim i njihova srca se potpuno okrećudunjaluku, a ahiret zapostavljaju. Braćo,bojte se Allaha i spremajte se za susretsa Njim:

‘’Onaj ko se boji susreta sa Allahom– pa, doći će, sigurno, Dan obećani;a On sve čuje i sve zna! A onaj ko sebori – bori se samo za sebe, jer Allahsigurno može bez svih svjetova biti.’’(El-Ankebut, 5-6.)

Onaj ko je upoznao dunjaluk i nje-gove blagodati u kojima uživa, taj jesvjestan da poslije svake dunjalučke

blagodati dolazi nevolja i poslije svake bliske veze rastanak. A onaj ko to zna i ko zna koliko sam vrijedi, njega ništa od ahireta neće odvratiti.

Od Ibn Omera, r.a., prenosi se da je rekao: ‘’Uzeo me Allahov Poslanik za rame i rekao: ‘Budi na dunjaluku kao stranac ili putnik.’’’(El-Buhari.) A Ibn Omer, r.a., govorio je: ‘’Kada omr-kneš, ne nadaj se da ćeš dočekati ju-tro, a kada osvaneš, ne nadaj se da ćeš dočekati večer. Iskoristi zdravlje prije bolesti i život prije smrti.’’

Ibn Redžeb, Allah mu se smilovao,rekao je: ‘’Ovaj hadis upućuje na krat-koću nade u ovaj dunjaluk. Vjernik ne treba smatrati dunjaluk mjestom stal-nog boravka na kome će se lijepo osje-ćati, nego treba da se na njemu ponaša kao putnik koji uskoro nastavlja svoj put. U istom smislu su poslanici i nji-hovi sljedbenici izrekli svoje oporuke.

Ovu oporuku je Ibn Omer, r.a.,čuo od najboljeg učitelja i pedagoga i ona je naišla na plodno tlo, primilo ju je i shvatilo čisto srce, pa je po njoj po-stupao i često je govorio: ‘’Kada omr-kneš, ne nadaj se da ćeš dočekati ju-tro, a kada osvaneš, ne nadaj se da ćeš dočekati večer, iskoristi svoje zdravlje prije bolesti i život prije smrti.’’

Da, to je suština dunjaluka, pa sena njemu tako treba i ponašati. Jedan čovjek je ušao u kuću Ebu Zerra, r.a., i počeo razgledati, a potom upitao: ‘’Ebu Zerre, gdje su ti kućne stvari i namještaj?’’ On reče: ‘’Mi imamo dru-gu kuću i uskoro u nju selimo.’’ Čovjek

j j

mu reče: ‘’Ali, vi morate imati stvari i ovdje, dok ste tu!’’ Ebu Zerr mu reče: ‘’Vlasnik kuće neće da nas ostavi ov-dje.’’

Jedan njegov savremenik, u pismukoje je poslao svome bratu, napisao je: ‘’Brate moj, tebi se čini da na ovom svi-jetu imaš mjesto stalnog boravka, a ti si samo musafi r koga hitro odvode. Smrt ti ide u susret, a dunjaluk ističe i njego-ve stranice se nepovratno prevrću. Dan tvoga života koji prođe nikada se neće vratiti. Koliko je onih koji kraj dana ne dočekaju, i koliko je onih koji ne do-čekaju sutrašnji dan kome se nadaju!’’

Zato vjernik od dunjaluka uzima samo opskrbu za ahireta i pouku od onih koji su bili sa njim pa su odselili na drugi svijet, a mudar je onaj ko pou-ku uzima od drugih. Od Allaha tražim oprosta za sebe i za vas, pa i vi tražite da vam oprosti, a On mnogo oprašta imilostiv je.


Dunjaluk je mnoge zabavio

i odvratio od ahireta. Jedni su zaokupljeni sakupljanjem

imetka i njegovim

uvećavanjem, a pri tome

zapostavljaju ono čime

ih zadužuje Uzvišeni Allah,

od namaza i drugih ibadeta,

a drugi se predaju

njegovim užicima

8

Hutbe iz tri sveta mesdžidaEl-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki) El-Mesdžidu-n-nebevijj

(Poslanikov mesdžid u Medini)

Hatib: Salih b. Abdullahb. HumejdPreveo i sažeo: Semir Imamović

Društvo koje nijenosilac ple-menitog morala

neće uspjeti, ma kolikoono izgledalo jako i orga-nizirano. Ukoliko u njemui vlada red, to je zbog vlastii pojačane kontrole. Nigdjekao u islamu ne postoji da zakon tretira kako vanjštinutako i nutrinu, javne itajne postupke. Dok drugisamo kažnjavaju greške iprijestupe, islam nagrađujesvako učinjeno dobro, pa čak i onokoje je namjeravano ali iz opravdanihrazloga nije urađeno. Tajna uspjeha islama, na ovom a i svakom drugompolju, nije samo u njegovim obredima i zakonima, već dobrim dijelom umoralu pojedinca koji on zagovara. Za čovjeka se ne može reći da je pobožanukoliko ga taj ibadet nije odgojio u ple-menita čovjeka. Ibadet postiže svoj vr-hunac nakon što njegovi rezultati buduvidljivi na čovjekovom ponašanju. Otome Allah Uzvišeni kaže: Namaz,zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno. (El-Ankebut, 45.). Odgojduše i njena iskrenost srž je ibadeta icjelokupan čovjekov uspjeh vezan je za to. Allahov Poslanik, sallallahu alejhive sellem, obavještava nas da je pravigubitnik i bankrot u islamu onaj kona Sudnjem danu dođe sa namazom,postom i ostalim ibadetima, no njegov

Hatib: Dr. Salah Budejr Preveo i sažeo: Amir Durmić

J edan od najboljih pokaza-telja da je određeni pojedi-nac ili čak čitavo društvo

vrlo naivno a samim time i u velikojopasnosti, jeste manjak njegovesvijesti o tome ko mu je istinski iotvoreni neprijatelj. Takav čovjek odnosno takvo društvo, u očitomneprijatelju vidi prijatelja i iskrenog savjetnika, te se ni ne trudi da ga spriječi u činjenju zla i širenju ne-prijateljstva. Ovakav najčešće biva obmanut slatkorječivošću i “ve-likim riječima” svoga lažnog pri-jatelja, te nasjeda na njegove per-f idne i neiskrene riječi i obećanja.Koliko već dugo slušamo “naše”navodne prijatelje kako upućujuprijetnje neprijateljima ummeta, a u suštini, iza svega se kriju samopuke riječi bez imalo konkretnihpoteza kojima bi se zločincima inevjernicima stalo na put širenja zla i nevjerstva. Ovakvi najčešćebivaju raskrinkani kada dođedo istinskog i otvorenog suko-ba između islama i nevjerstva.Prateći historiju islama, lahkomožemo zaključiti da su zadrtineprijatelji islama svoje najvećeuspjehe postizali baš preko tihnavodnih prijatelja islama i mus-limana, a ni u sadašnjosti situacija nije drugačija. Nasljednici licem-jera i vatropoklonika koji nikada islam nisu istinski ni primili, da-nas u ummetu siju smutnju i neredi na najkrvoločnije i najužasnijenačine muče i ubijaju njegovepripadnike, baš onako kako suto radili i njihovi preci. Ove gru-pacije nikada sa sebe nisu skinuleokove nevjerstva i mnogoboštva,te je širk i dan-danas prisutanmeđu njima, a Uzvišeni Allah,pojašnjavajući ko su najgori inajljući neprijatelja islama kaže:Ti ćeš, sigurno, naći da su vjer-nicima najljući neprijatelji Jevreji

moral nije bio u skladu sa tim. Jedne je ubio, druge zakinuo, treće okaljao i ok-levetao, pa kada je svakome od njih dao od svoga iba-deta, ništa mu nije ostalo sa čime bi ušao u Džennet. U drugim hadisima najveći stepeni u Džennetu prip-isuju se onima koji su bili najljepšeg morala. Tako se u jednom od njih kaže: “Na vagi Sudnjega dana neće biti ništa teže od lijepog mora-la”, ili: “Allahu su najdraži oni koji su lijepog morala”, ili: “Vjernici najpotpunijeg morala jesu oni koji imaju najljepši moral”. Nosiocima

takvog morala i na ovom svijetu ot-varaju se vrata svakog dobra. Takvi ljudi izvor su svakog dobra. Oni mole za druge muslimane, kao što Uzvišeni kaže: “Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima.” (El-Hašr, 10.). ”U velike nedostatke današnjih musli-mana spada to što vjeruju da je islam vjera koja podstiče na plemenitost, iskrenost, blagost i ostale vidove lij-epog morala, ali njihova praksa govori nešto sasvim drugo. Još gore od toga je da pojedini muslimani nepravilno razumijevaju vjeru, obavljaju namaz i druge ibadete, ali su zakazali na polju lijepog ponašanja, tako da drugima ne pružaju pravu sliku o islamu. Musli-mani moraju znati da loše ponašanje ugrožava njihovu vjeru i ruši musli-mansku zajednicu.

Nosiocima lijepog morala, i na ovom svijetu otvaraju se vrata svakog dobra

Ne budimo naivni – upoznajmo naše istinske neprijatelje!


Takvi ljudi izvor su svakog

dobra. Oni mole za druge

muslimane, kao što

Uzvišeni kaže: “Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su

nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u

srcima našim bude imalo

zlobe prema vjernicima.”

9

El-Mesdžidu-l-aksa (Kuds)

Hatib: Jusuf Ebu SinenePreveo i sažeo: Esad Ma-hovac

Život na ovomŽŽsvijetu obilujeŽŽr a z n i mŽŽdešavanjima i promjenama.Međutim, svaka promjena je u Allahovim rukama.Pravi vjernici to dobro znajui zato jedino od Allaha tražepomoć i promjenu svoga stanja. Oni znaju i vjerujuda Allah neće na cjediluostaviti Svoje iskrene robove.Pomagao ih je u svakomvremenu, pa zar će sada ta pomoć izostati. Učimo to izživota Allahovog Poslanika, sallallahualejhi ve sellem. Ko je taj ko je njihovuslabost promijenio u ponos i moć,ko je njihovo siromaštvo zamijeniobogatstvom i obiljem? Ko je Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem, spasio odnevjernika i dao mu pobjedu nadnjima? Zaista je to Allah i niko drugi.Nevjernici ne samo da su namjeravalida ga istjeraju, već su svim snagama težili da ga ubiju: I kada su nevjerni-ci zamke razapinjali da bi te u tamni-cu bacili, ili da bi te ubili, ili da bi te prognali; oni su zamke pleli, a Allah ih je ometao, jer Allah to najbolje umije(El-Enfal, 30). Uprkos svemu, Allahmu je darovao sigurnost i smiraj. Sveovo trpjeli su zbog jedne rečenice – la ilahe illallah. Zbog nje su uznemiravaliLuta, Šuajba i druge poslanike, alejhis-

g j

selam, a danas ubijaju nas. Zato oče-kujmo pomoć samo od Onoga ko je

i mnogobošci...(El-Maide, 82.).Ovakvi samoformalno iska-zuju mržnju pre-ma nevjernici-ma i mušricima,a u suštini suim bliski pri-jatelji čemu naj-bolje u prilog ide činjenica da,kada se radi oratovanju protiv

muslimana ehli sunneta, oni zauz-imaju isti stav i staju na istu stra-nu. Gdje god dođu na vlast, oni izjavnosti uklone sva obilježja istin-skog islama a prošire razne vidoveširka i novotarija koje sa vjeromMuhammeda, s.a.v.s., nemajuništa zajedničko. U sredinama ukojima vladaju, muslimani sunijenemaju nikakva prava, već bi-vaju mučeni, ponižavani pa čak i ubijani, a najbolji dokaz za ovutvrdnju je sadašnje stanje našebraće u Siriji i blagoslovljenomŠamu. Braćo moja, ne smijemo

j g j

zaboraviti niti izdati našu braću uovoj blagoslovljenoj zemlji! Naša je obaveza da im na sve mogućenačine pomognemo i neka nasbude sramota ako im našu pomoćuskratimo! Rekao je Uzvišeni Al-lah: Zato se bori na Allahovomputu, pa makar sam bio, a podstiči i vjernike; Allah će zaustaviti siluonih koji ne vjeruju, Allah je jači i kazne Njegove su strožije. (En-Nisa’, 84.). Uzvišenog Allaha mo-limo da pomogne iskrene borce na Njegovom putu i da sa lica zemljeukloni zulumćare i nepravednike.

njih pomagao, a to je Allah Uzvišeni. Allah Svoje robove pomaže kako On želi. Neka-da to bude vjetar, nevidljiva vojska meleka ili pak ljudi. Sjetimo se samo Poslaniko-ve, sallallahu alejhi ve se-llem, Hidžre u Medinu. Zar ga nije pomogao s nečim što izgleda najslabašnije u na-šim očima – običnom pau-kovom mrežom. Iz Hidžre crpimo nebrojene pouke. To je pratilja poslanstva i pra-tilja vjerničkog života. Zar nije Vereka b. Nevfel rekao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u prvim danima susreta sa Objavom, da će

ga njegov narod ugnjetavati i protje-rati. Uprkos svemu, Allah je pomogao Svoju vjeru. Želimo li da nas Allah po-

p j p g

mogne? Poslušajmo šta Allah o tome kaže: O vjernici, ako Allaha pomogne-te, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti! (Muhammed, 7.). Kako ćemoAllaha pomoći a muslimani jedni druge ubijaju, kaljaju čast jedni dru-gima, rade s kamatom i zabranjenim načinima trgovanja, kidaju rodbinske veze i zapostavljaju međusobna prava?! Kako će nas Allah pomoći kada naša braća muslimani nekoliko stotina ki-lometara odavde uživaju, a nas i našu djecu ovdje ubijaju? Kako će nas Al-lah pomoći a niko ni glas da podigne dok pokušavaju da sruše ovaj mesdžid? Allahovi robovi, budite jedinstveni i budite braća, kako nas je naš Poslan-ik učio. Pomozite Allaha, pa će i On pomoći nas.

Allah Svoje robove pomaže kako i kada On to želi


Gdje god dođu na vlast, oni iz javnosti uklone

sva obilježja istinskog islama a prošire razne

vidove širka i novotarija

koje sa vjerom Muhammeda,

s.a.v.s., nemaju ništa zajedničko.

Sve ovo trpjeli su zbog jedne rečenice – la ilahe illallah. Zbog nje su

uznemiravali Luta, Šuajba

i druge poslanike,

alejhis-selam, a danas ubijaju

nas. Zato očekujmo

pomoć samo od Onoga ko je njih pomagao, a to je Allah

Uzvišeni.

Po islamu, kamata spada u velike gri-jehe. To je toliki grijeh da je Allah,

dž.š., u Kur’anu, što nije slučaj ni sa jed-nim drugim grijehom osim širka, onima koji se bave kamatom objavio otvoreni rat. A onaj ko sa Allahom bude vodio rat sigurni je gubitnik i stradalnik. Koliko je kamata štetna i do kojih razmjera može narasti, svjedoči sljedeći slučaj. Naime, bečki profesor, građevinski nadsavjetnik je, da bi ljudima pokazao silno množenje i uvećavanje kamate i podstakao ih na razmišljanje o katastro-falnim posljedicama kamate, godine 1931. poslao engleskoj banci jedan au-strijski šiling sa molbom da se uloži sa 4% kamate godišnje i da se od toga ništa ne isplaćuje za 1.500 godina. Prenoseći ovu vijest, tadašnji Jugoslovenski list, od 16. 10. 1931. godi-ttne, objavio je sljedeće: Beč: Građevinski nadsavjetnik profesor Leopold Bauer poslao je engleskoj banci u aprilu ove godine jedan austrijski ši-ling sa molbom da se uložiod 4 % kamate godišnje. Upopratnom pismu profesorje izjavio da se radi, za ban-ku, o zaista rentabilnom po-slu, jer svoj ulog neće dizatiza 1. 500 godina, dakle do3431. godine. Zatim je ka-zao da se po njegovoj opo-ruci taj kapital, kada nastupi3431. godina, treba raspore-diti na sljedeći način: Platitće se trud banci za knjiženjei proračunavanje kamata i utom slučaju banka dobiva,

po tadašnjem kursu preračunato u dina-re, 220 biliona dinara. Engleskom kraljuod toga treba dati poklon zlatnu kockuvisoku 1 metar. Zatim se iz tih sredstava treba kupiti cijeli američki kontinent, a svakom nezaposlenom radniku davat ćese po 20 funti dnevno. Nadalje, banka treba finansirati sa milijardu funti nauč-ni insititut za izumitelje. Zatim, ako bise neko vinuo u orbitu i uspio propu-tovati kroz svemirski prostor, treba muisplatiti nagradu od bilion funti. Poštodo god. 3431. neće biti isplaćeni rat-ni dugovi, Bauer želi da se sa njegovog računa plate ratni dugovi svih država.Savezu Naroda se mogu podmiriti svenjegove potrebe, a nasljednicima Bauera najmanje milion funti. Bauer kaže da ćedo 3431. jedan šiling sa kamatama na kamatu narasti do takve sume, koja bi uzlatu bila veća od naše zemljaske kugle.(Dr. Omer Nakičević, Muhamed Pašić– zaboravlejni direktor Šerijatske škole,(

Sarajevo, 2009., str. 144-145.)

10

PolumjesecČovjek koji je od Bugojna napravio lijep i moderan grad

Hasan Ajkunić

Malo koji bi se načelnik u Bosni i Hercegovini mogao pohvaliti

konkretnim rezultatima na planu iz-gradnje i obnove gradske infrastruk-ture kao što je to načelnik općine Bugojno Hasan Ajkunić. Ovaj veliki Bugojanac, riječima i djelom, iako os-poravan od mnogih i nazivan raznim pogrdnim i posprdnim imenima (Grlo Ljubić i sl.), uspio je da u svom osmogodišnjem mandatu, od Bugoj-na, koje je poprilično devastirano u prošlom ratu, napravi jedan uistinu lijep i moderan grad, i grad ugodan za življenje. Sve važnije javne zgrade u gradu su renovirane (bolnica, op-ština, sud, policija, pojedine škole) i opremljenje najsavremenijom opre-mom. U većini mjesnih zajednica izgrađena su spomen-obilježja u čast poginulim šehidima, sportski tereni za mlade, asfaltiran je i obnovljen ve-liki broj gradskih i seoskih puteva, a kao kruna na sve to došlo je uređenje centralnog dijela grada kao pješačke i trgovačke zone, uz mala preusmje-ravanja dosadašnjih ruta kretanja, što su građani Bugojna, iako skeptični u početku, nakon završetka radova, pri-mili sa velikim oduševljenjem. Hasan Ajkunić na narednim izborima na-stupa kao nezavisni kandidat za na-čelnika Bugojna, i on bi, na osnovu raspoloženja koje trenutno vlada u ovom gradu, ali i zbog spomenutih rezultata, mogao biti ponovo izabran za načelnika.


Kamata – zlo koje upropaštava svjetsku ekonomijuEkonomija

Uorganizaciji kompanije GHBInvest, Centra Skenderija te

Agencije za certificiranje halal kvalite-te u Sarajevu će se od 26. do 29. sep-tembra, 2012. održati prvi SAHAF– Sarajevo Halal forum i sajam. Na sajmu će se predstaviti halal certificira-ne kompanije iz zema-lja jugoistočne Europe,koje svoje proizvodeplasiraju ne samo lokal-no i regionalno, nego ina halal tržišta diljemsvijeta. Kao prvi ovakav događaj u jugoistoč-noj Europi, SAHAFveć izaziva interesiranje izlagača iz Njemačke,

Austrije, Turske, Malezije, Indonezije idrugih zemalja. U posebnim paviljoni-ma bit će predstavljene vodeće svjetskehalal industrije, te neki od najznačaj-nijih svjetskih halal proizvođača hrane.Više informacija dostupno na www.VVsahaf.ba.

Sarajevo Halal forum Prvi sajam halal industrije u BiH

SDP BiH je po prvi put objavio podatke o broju i nacionalnoj pri-

padnosti svojih kandidata za lokalne izbore. SDP Bosne i Hercegovine je prije nekoliko dana u Zenici pred-stavio 57 kandidata za načelnike op-ćina te 2.270 kandidata za Općinska vijeća u 72 općine Federacije Bosne i Hercegovine, 40 općina u RS-u, te Distrikt Brčko. Na Lokalnim iz-borima ispred SDP-a je kandidirano 828 žena, i 829 mladih. Od toga je

1.709 Bošnjaka, 219 Hrvata, 216Srba, 106 ostalih i 20 iz reda manjina.Pretpostavljamo da među SDP-vim“ostalim” ima dosta Bošnjaka koji suse radi izborne potrebe preimenovaliu tu nacionalnu kategoriju. Još ako seuzme u obzir da su ovo izborni broj-čani nacionalni rasporedi jasno je da je SDP BiH apsolutno većinski boš-njačka politička stranka. Vjerovatno,najmanje 90 % članova SDP-a BiH suBošnjaci.

11

Komunistička narav vladanja

Crveni polumjesec

Kako javljaju pojedini sarajev-ski internet portali, “SDP-

ova predsjedavajuća Skupštine KS Mirjana Malić je na dan dženaze oca kolege iz skupštinskih klupa i predsjednika Kluba poslanika SDA, Dine Konakovića, zakazala kolegij skupštine KS. Malićka je napravila ovakav potez misleći da će nedolaskom Konakovića, SDP imati potrebnu većinu u Kolegiju za donošenje nekoliko važnih odluka. No Konaković je prozreo namjeru dojučerašnjih koalicionih partnera iz SDP-a i na iznenađenje Malićke se pojavio na sjednici Kolegija. A nakon njegovog pojavljivanja usli-jedila je prava mala drama. Odmah nakon Konakovićevog pojavljiva-nja Mirjana Malić se požalila na navodnu zubobolju te ja napustila sjednicu Kolegija. Vidno uzrujani Konaković potom je prisutne upi-tao: ‘Kakvi ste to vi ljudi, prezate li od bilo čega? Musić (premijer) mi je jučer poslao telegram saučešća i svi ste znali da mi je ocu dženaza a zakazujete Kolegij.’” Ovo je još je-dan dokaz da su komunisti opasni zulumćari i da će iskoristiti svaku priliku da sprovedu svoj pokvare-ni komunistički naum ponovnog porobljavanja bošnjačkog naroda. Osim toga, nije se čuditi što se Mirjana Malić ponijela na nave-deni način. Dovoljno je znati kako je odgojila sina pa će nam biti sve jasno. naime, sin Mirjane Malić je Nebojša Malić, jedan od najve-ćih negatora genocida u Srebrenici, srpski radikal i ultranacionalista, koji živi u Americi i koji na sva usta brani Radovana Karadžića.


Kinezi koji žive na prostorima KKbivše Jugoslavije znaju često pu-KKtem interneta pustiti svoje snimke na kojima pjevaju narodne ili zabavne pjesme. Za razliku od ostalih svojih zemljaka jedan od Kineza ovih dana je zapjevao, odnosno proučio ilahiju “Ide mjesec r a m a z a n ” . S p o m e n u t i snimak na kome neime-novani Kinez pjeva spome-nutu ilahijuobjavljen jena televiziji “Islam cha-nel”. Moramopriznati da Kinez veoma lijepo pjeva

spomenutu ilahiju. Toplo vam prepo-ručujemo da posjetite ovaj link i po-gledate snimak kineskog učača ilahija i kasida.http://w w w.youtube.com/watch?v=xe f GwqN5K f A&featu re=player_embedded#!

Kinez uči ilahiju “Ide mjesec ramazan”Youtube

Najmanje 90 % članova SDP-a su Bošnjaci Nacionalna pripadnost Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine

godina”, ovo je na svom blogu na stranici magazina Foreign Policy napi-sao poznati publicit i novinar Michael Dobbs. Grupu “Historijski proje-kat Srebrenica” predvodi 62-godišnji američko-srpski “advokat” iz Chicaga Stephen Karganović. Michael Dobbs donosi prikaz godišnjih subvenci-ja Historijskom projektu Srebrenica koje su odobrili Vlada Republike Srpske, kao i Narodna skupština RS. Tako je Karganovićev projekat 2008. dobio 175.000 KM, 2009. i 2010. po 400.000 KM, 2011. 398.840 KM, a ove godine 300.000 KM. Historijski projekat Srebrenica čiji osnivač tvr-di da je u zaštićenim zonama UN-a u istočnoj Bosni stradalo manje od 1.000 ljudi od Dodikove i vlade Aleksandra Džombića je sveukupno dobio 1.673.840 KM.Dok Milorad Dodik troši milione ma-raka na poricanje genocida bošnjački političari se češljaju i uljepšavaju za novu rundu predizbornog laganja.

Vlada Republike Srpske ulaže mi-VVlione konvertibilnih maraka na VVnegiranje srpskih zločina i genocida u Bosni i Hercegovini koji su počinjeni tokom agresije na našu zemlju. Vlada Republike Srpske milione konvertibil-nih maraka trši na finansiranje medija u Republici Srpskoj i inostranstvu, na finansiranje pojedinaca iz redova svjet-skih lobističkih mešetaraskih krugova. Također, Milorad Dodik je oformio brojne timove, takozvane ekspertske grupe, kao što je grupa koju predvo-di Dodikova dvorska lutka Dževad Galijašević i njegov intimus Darko Trifunović. Ovih dana objavljene se informacije o finansiranju još jedne tzv. ekspertske grupe koja radi u Haagu i ima primarni cilj negiranje genocida u Srebrenici i Bosni i Hercegovini. “Ispostavilo se da poricanje genocida nosi sa sobom određenu cijenu - i to poprilično veliku. Finansijski izvješta-ji iz enitetske jedinice bosanskih Srba, poznate kao Republika Srpska (RS), otkrivaju da je grupa, ko-joj je sjedišteu Den Haagu,sastavljana odpseudostruč-njaka kojisebe naziva-ju Historijskip r o j e k a tS r e b r e n i c a primila višeod miliona dolara od vla-de RS-a u po-sljednjih pet

12

Dokumentirani državni terorizam Jevreja iz Izraela nad palestinskim narodom

Cionisti

Ovih dana internetom kruži faksimil novinskog članka u

okviru kojeg je objavljena fotografi-ja na kojoj se vidi da izraelski vojnici na svom policijskom džipu drže tri-naestogodišnjeg palestinskog dje-čaka kao živi štit ispred Palestinaca koji demonstriraju. Ovu fotografiju napravili su izraelski borci za slo-bodu predvođeni rabinom Arikom Aschermanom. Rabin Arik i njegovi saradnici na ovaj način žele upozna-ti javnost kako se ponaša izraelska policija. Uhapšeni palestinski dje-čak zove se Muhammad Badwan. Njegov otac kaže da ga je izraelska policija otela tokom noći i da su ga sutradan stavili kao živi štit ispred demonstranata koji su kamenova-li izraelsku policiju. “Kada sam ga vidio svezanog na haubi policijskog džipa izgubio sam pamet”, kaže Muhammadov otac. A Muhammad Badwan je, nakon što su ga oslobo-dili izraelski policajci, novinarima rekao: “Kada su me uhapsili mislio sam da me vode u zatvor. Ali kad su me stavili na haubu džipa bilo me je puno strah da me kamenje ne povri-jedi”. Nažalost, ovakve slike često se mogu vidjeti na ulicama okupiranih palestinskih gradova. Izraelska poli-cija i vojska ne prezaju ni od čega da ponize Palestince. Niko ne poniža-va nijedan narod kao što Jevreji iz Izraela ponižavaju palestinski narod.Izrael sprovodi državni terorizam nad palestinskim narodom.


Dodik troši milione KM na poricanje genocida u BiHFinansiranje laži

Premijer kantona Sarajevo još jed-nom se pohvalio time da nije mu-

sliman. Na obilježavanju godišnjice ma-sakra na gradskoj tržniciu Sarajevu, okupljeni suodali počast nevino na-stradalim. Dok su prisut-ne delegacije, u kojima je bilo muslimana, učileFatihu, nevino stradalim,premijer Musić se još jed-nom potrudio da svima pokaže kako nije musli-man i poruči onima kojisu mu dali podršku na prethodnim izborima da

dok je Fikreta Musića, kanton Sarajeva neće predvoditi musliman. (bosnja-cimuslimani.com)

Nemusliman vlada Kantonom SarajevoKo vlada Sarajevom

13

U prisustvu velikog broja dže-matlija u džamiji džemata

Majetićim koji pripada Medžlisu Islamske zajednice Cazin, prije neko-liko dana organizirana je svečanost povodom javnog prelaska na islam. Nijemac Tomas Traczuk (Traščuk), koji je oženjen Ajšom Hirkić-Traščuk iz Majetića, izgovorio je šehadet i prihvatio vjeru islam te promije-nio ime u Muhamed. Ovo je prvi ovakav slučaj u džematu Majetići, koji je utoliko svečaniji jer se desio u mjesecu ramazanu. Svečanost je predvodio glavni imam Medžlisa IZ-e Cazin prof. Said ef. Mujakić, koji je Muhamedu uručio Kur’an. “Prisustvovali smo nesvakidašnjem događaju u džematu Majetići, gdje je jedan mladi Nijemac prešao na islam. Na području Medžlisa IZ-e Cazin svake godine imamo po je-dan ili više ovakvih slučajeva, a u pitanju su ljudi s našeg područja koji se nalaze u inozemstvu, gdje upoznaju osobu koja se u kasni-jem zajedničkom životu odluči prijeći na islam”, rekao je Said ef. Mujakić.“U zajedničkom životu s Ajšom Tomas je uvidio sve ljepote islama i odlučio da ga javno prihvati te pro-mijeni ime u Muhamed. Rekao je da je jednostavno osjetio potrebu da zahvali Bogu za sve ono dobro što mu se do sada dogodilo. Presretan je jer je u islamu našao sreću, mir i zadovoljstvo. Svojim dobrovoljnim prelaskom na islam Muhamed je od sada i zvanično naš džematli-ja”, rekao je Enver ef. Kovačević imam u džematu Majetići. Tomas, odnosno Muhamed, kaže da su u BiH ljudi gostoljubivi i velikoduš-ni, što ga je nagnalo na razmišlja-nje. “Također, osjetio sam potrebu da zahvalim Bogu, a način kako da to uradim pronašao sam u islamu.”

Tomas postao Muhamed Medžlis IZ-e Cazin


Foto polumjeseca

Sarajevski pederi prije nekoliko dana izveli su veoma zanimljivu,

ilegalnu noćnu akciju grafitiranja sa-rajevskih ulica. Tako su jednog au-gustovskog jutra na više zgrada osva-nule parole: “On voli njega”, “We’re Queer, we’re here” (Queer smo, tu smo), “Mi smo gej, lezbijke, trans, bi i ponosni/e”... Naravno, sarajevski pe-deri su se potrudili da njihova ilegalna

akcija dobije mjesto na pojedinim in-ternet portalima. Ilegalni pederi susvojoj akciji dali i ime, nazivajući je“Tihi Gay Pride”. Sumnjamo da ćesarajevske gradske vlasti tužiti pe-derska udruženja za uništavanje tuđeimovine. Nisu pederi muslimani pa da se na njih digne sve živo i neživou vladinom i nevladinom srajevskomokruženju.

Sarajevski ilegalni pederizamSarajevo

Konjic, Jablanica, Mostar: Protivpožarna bitka na Neretvi

14

Na raskrsnici lokalnih izbora

Politika

Tri glavne i najdominantnije bošnjačke političke opcije, SDA, SDP i privatna stranka Fahrudina Radončića, svakodnevno vode nemilosrdne sukobe za prevlast. U te sukobe naizmjenično se uključuju srpski politički predstavnici iz Republike Srpske i dva HDZ-a, koji vješto manipuliraju našim političarima i dodatno raspiruju međubošnjački politički rat. I prije ovog međubošnjačkog političkog rata naše stanje je bilo teško. Međutim, sada je situacija veoma zabrinjavajuća. A to se najbolje osjeti u ovo predizborno vrijeme, u danima kada se donose i trebaju donijeti važne odluke. Danas većina Bošnjaka nema pravi odgovor na jedno jedino i najvažnije pitanje, a to je za koga glasati i imali više ikakve koristi od glasanja

PIŠE: Ezher Beganović

Za manje od mjesec dana, od-ZZnosno početkom sljedećeg ZZmjeseca navršiće se tačnoZZdvije godine od završetka općih izbo-ra u Bosni i Hercegovini. I pored toga što se ovih dana navršava dvije godi-ne od završetka općih izbora još uvijek se sa sigurnošću ne zna ko je vlast a ko opozicija u našoj zemlji, još uvijek nije završen proces konstituiranja vlasti. Ta nepoznanica ko je vlast a ko opozicija naročito je izražena u Federaciji Bosne i Hercegovine i, u određenom smislu, na državnom nivou. Iako još uvijek traje proces konstituiranja vlasti po osnovu općih izbora već smo ušli u završetak predizborne kampanje za lokalne izbore koji će biti održani sljedećg mjeseca.

Bošnjacima je najteže

Nemogućnost završetka procesa konstituiranja vlasti proizvela je hao-tičnu političku situaciju zbog čega se čak dovodi u pitanje opstanak Bosne i Hercegovine. Osim toga, svi građa-ni Bosne i Hercegovine, bez obzira na

nacionalnu pripadnost, na svojoj kožiosjete svu težinu aktuelne političke si-tuacije. A nama Bošnjacima je najteže.A zašto je to tako? Srbi imaju priličnosređenu političku situaciju u svom en-titetu Republika Srpska, iako i oni trpevelika iskušenja nastala zbog nefunk-cioniranja drugih nivoa vlasti u Bo-sni i Hercegovini, posebno državnog nivoa, što se najviše odražava na padživotnog standarda. Hrvati takođernemaju nekih većih problema po istomosnovu. Ali zato mi Bošnjaci imamoproblema na pretek. Kod nas Bošnja-ka, skoro, ništa ne funkcionira, narodje obezglavljen i prestrašen. Bošnjač-ki političari vode žestoke međusobneobračune. Tri glavne i najdominantnijebošnjačke političke opcije, SDA, SDP iprivatna stranka Fahrudina Radončića SBB, svakodnevno vode nemilosrdnesukobe za prevlast. U te sukobe naiz-mjenično se uključuju srpski politič-ki predstavnici iz Republike Srpske idva HDZ-a, koji vješto manipulirajunašim političarima i dodatno raspi-ruju međubošnjački politički rat. Iprije opisanog međubošnjačkog poli-tičkog rata naše stanje je bilo teško.

Izbor je naš:Izbor je naš: Pravi ili krivi put Pravi ili krivi put


15

Međutim, sada je situacija veoma zabrinjavajuća. A to se najbolje osjeti u ovo predizborno vrijeme, u danima kada se donose i trebaju donijeti važne odlu-ke. Rezultati općih izbora 2010.godine, odnosno haos koji je uslijedio nakon tih izbora i koji još uvijek traje kod svakog građanina Bosne i Hercegovine, naročito nas Bošnjaka ojačali su svijest o važnosti predstojećih lokalnih izbora. Međutim, ta ojačana svijest o važnosti predstojećih lokalnih izbora samo nam je dodatno zakomplicirala i aktuelnu situaciju učini-la još težom. Jer, danas većina Bošnjaka nema pravi odgovor na jedno jedino i najvažnije pitanje, a to je za koga glasati i imali više ikakve koristi od glasanja?

SDP, SBB – Fahrudin Radončić, SDA

Na jednoj strani imamo bošnjačke političare i političke stranke koji su se u proteklom periodu dokazali na polju na-nošenja nesagledivih posljedica po interes Bošnjaka i islama. SDP i Fahrudin Ra-dončić sa svojom privatnom Strankom za bolju budućnost Bosne i Hercegovine u protekle dvije godine ozbiljno su ugro-zili položaj bošnjačkog naroda a Bosnu i Hercegovinu doveli u opasnost. Odlučni da se dokopaju vlasti po svaku cijenu, od-nosno da zavladaju Bošnjacima, SDP sa Zlatkom Lagumdžijom na čelu i njihov koalicioni partner Fahrudin Radončić sa svojom SBB sklopili su niz političkih sporazuma koji su, ako bi se do kraja rea-lizirali, bili veoma pogubni po budućnost Bošnjaka i Bosne i Hercegovine. Tako-đer, spomenute političke stranke i njihovi lideri u isto vrijeme vodili su, i još uvijek vode, propagandne kampanje koje su često imale i imaju neprijateljski prizvuk prema Bošnjacima i islamu. Zbog toga, većina Bošnjaka danas sa podozrenjem gleda na politički angažman Lagumd-žijonog SDP-a i Radončićeve SBB i sa sigurnošću znaju da svoj glas neće dati navedenim političkim opcijama.

Sa druge strane nalaze se S DA i ostale man je bošnjačke političke stranke. Kada je u pitanju SDA niko nema dileme, od-nosno većina patriota Bošnjaka vjeruje da SDA nikada ne može biti na strani nepri-jatelja Bosne i Hercegovine. Međutim, SDA ima problem druge prirode a to je nebriga i nerad na adekvatnoj zaštiti inte-resa bošnjačkog naroda i Bosne i Herce-govine i rad samo za vlastite interese, za svoje fotelje. SDA ovih dana pokušava ubrati političke poene na greškama SDP-a i Fahrudina Radončića. SDA gradi svoju predizbornu kampanju za lokalne izbore na kritikama promašenih i nepri-jateljskih politika koje vode SDP i Fahru-din Radončić na federalnom i državnom nivou. Kao da se trebaju održati opći a ne lokalni izbori. Osim kritikovanja drugih SDA ne želi da mijenja bilo šta. U srije-

du 5.septembra u Travniku jeodržana javna tribina SDA na kojoj je govorio Sulejman Ti-hić a koji je tom prilikom re-kao da je predizborni cilj SDA na predstojećim lokalnim iz-borima osvajanje što više gla-sova i osvajanje što više pozi-cija u općinskim vijećima i na mjestima načelnika općina.Nigdje se ne spominje rad ibriga na poboljšanju životnog standarda običnog čovjeka,odnosno Tihić u svom govorunijednom nije spomenuo po-trebu povećanja brige na po-boljšanju ekonomije i drugihživotnih problema običnog naroda, uglavnom je govorioprotiv Radončića i Lagumdži-jinog SDP-a. Doduše, spome-nuo je i želju SDA da Bosna i Hercegovina postane članica Natoa i Evropske unije. Ve-ćina Bošnjaka je ogorčena na ovakvo vođenje politike SDA,naročito na njene lidere kaošto je Sulejman Tihić. Narod je stekaojako uvjerenje da Sdaovci misle samona svoje foteljaške interese i beneficije.Pripremajući se za pisanje ovog teksta razgovarali smo sa više članova SDA, sa nekoliko kandidata SDA na lokalnim iz-borima. Svoje sagovornike smo pitali za-što se ništa ne mijenja u SDA, zašto nema nikakvih novih zdravih snaga i ideja. Od


mnogih Sdaovaca dobili smo sljedeći odgovor. “Uvukli su se foteljaši i samo misle na sebe, mi ostali smo nemoćni”. Narod to zna i zato je većina Bošnjaka neodlučna za koga glasati i ima li uopće smisla izaći na izbore. Ovakvo kon-fuzno stanje nije zabilježeno u novijoj bošnjačkoj historiji.

Stoga, teško je dati praviodgovor na navedene dile-me. Međutim, sigurni smo da bi neizlazak na izbore bošnjački narod izložio jošvećoj opasnosti jer bi time dali dobru priliku opasnimpolitičkim opcijama, kaošto su SDP i Radončićeva SBB, da postignu izbornepobjede i odvedu Bošnjake i Bosnu i Hercegovinu u još veću neizvjesnost. Najgore što nas može zadesiti jeste da nam postane svejedno šta se događa oko nas! U SDA,Stranci za BiH, A SDA,

među nezavisnim kandidatima ima dosta dobrih i čestitih pojedinaca. Onizaslužuju da im se pruži prilika. Možda neki od njih i opravdaju ukazano po-vjerenje. Bolje je na taj način rizikovati nego neglasanjem omogućiti neprijate-ljima Bošnjaka i Bosne i Hercegovineda ostvare svoje ciljeve. Izbor je naš, ili ćemo pravim ili krivim putem!

Svoje sagovornike smo pitali

zašto se ništa ne mijenja u SDA, zašto

nema nikakvih novih zdravih snaga i ideja.

Od mnogih Sdaovaca dobio smo sljedeći odgovor.

‘’Uvukli su se foteljaši i samo misle na sebe, mi ostali smo

nemoćni’’. Narod to zna i zato je većina

Bošnjaka neodlučna za koga glasati i ima li uopće

smisla izaći na izbore.

16

Borba za opstanak

Kolumna

Kako da očekujemo da će neko drugi cijeniti naše velikane, ako mi sami nismo sposobni da pravimo razliku između konja i Alije Izetbegovića, između konja i Husein-kapetana Gradaščevića, između “Sulje i Muje“ i bosanskih šehida...

Piše: Fatmir Alispahić

Kada sam 1996. u okviru Foru-KKma građana Tuzle pokrenuoKKNagradu “Meša Selimović”KKza najbolji roman na bosanskom, crno-gorskom, srpskom i hrvatskom književ-nom prostoru, nisam slutio kako će ta Nagrada postati još jedno mjesto dis-kriminacije bošnjačkih pisaca. Doduše,izuzev prve dvije književne manifestacije“Cum grano salis” (2001. i 2002.), kojesam u cijelosti programski osmislio kaošef Press centra Općine Tuzla, narednihgodina ja nisam imao nikakve veze stime što se događalo, prvo, jer sam od2003., nakon deset godina, (s)maknutsa pozicije šefa općinskog Pressa, a dru-go, jer sam kao i svi tuzlanski pisci od-stranjen iz ove, ispostavit će se, ideološ-ke manifestacije. Zbog “neuključivanja tuzlanskih pisaca” već 2003. godine je,u tekstu “Skupa glupost”, reagirao po-znati pisac Atif Kujundžić, a poslije sureagirali i mnogi drugi, ukazujući na “fi-lozofiju palanke”, koja prezirući doma-će vrijednosti svjedoči komplekse i jad.Uklonjen je i pomen Foruma građana Tuzle pod čijim krovom je promovirana Nagrada “Meša Selimović”, a o čemu jepredsjednik FGT Vehid Šehić (U tek-

g j

stu “Nagrada Meša Selimović nije ideja ćJasmina Imamovića”) rekao sljedeće:“Moram reći da je ovaj projekat zamisaoForuma građana Tuzle iz 1996. godine,koji je vođen pod Odborom za kulturu.Mi smo 1996. ustanovili Nagradu Meša Selimović za južnoslavenski roman, i toćna način da selektori iz država ex-Ju-goslavije zajedničkom žiriju predlažunajbolje romane iz prošlogodišnje pro-dukcije. Po tom sistemu dodjeljuje seNagrada Meša Selimović. Namjeravali ćć

smo pokrenuti i zajedničku književnu ediciju nevladinih organizacija iz ex-Jugoslavije. Pošto je ovo bio zvaničan i javan projekat FGT, o tome je 1996. govoreno i u medijima, izlazili su i ci-jeli tekstovi o ovoj ideji, kao što je, recimo, tekst Dragana Banjca u beogradskoj Novoj Borbi. Međutim, politička stvarnost 1996. godine nije bila naklonjena našim ideja-ma. Trebalo je da prođe šest godina pa da se Nagrada Meša Selimović smatra poželjnom i ćprogresivnom” - govorio je između ostalog Vehid Šehić. p g g j

O koliko značajnoj idejise radilo svjedoči i tekst (“Pri-ča od kiča, zasad”) Envera Čauševića u kome piše: “Ime

)

Tuzle vjerovatno se nikada u njenoj historiji nije u takopozitivnom svjetlu pronijelo svjetskim medijskim pro-storom kao u ovom povodukada je, kako je pisao Washi-ngton Post - t po prvi put nakontraspada Jugoslavije ustanovlje-na jedna književna nagrada koja objedinjuje pocijepani ejezički i književni prostor.Zahvaljujući Nagradi Meša Selimović Tuzla je u svjetskim ć

razmjerama ostvarila prvorazredni mar-ketinški efekat”, ali zaključuje: “Svimgostima je palo u oči nekoliko slika kojesu posvjedočile da Tuzla nije ni kultur-na, ni književna sredina, a kamo li, kako

se sada tvrdi - glavni grad pro-ze na jugoistoku Evrope. Tuzlibi trebalo pomoći da postaneono što tvrdi da jeste.”

Veličinu ove Nagrade či-nio je njen koncept, uočen iod velikog Washington Posta, dok je sama jednopartijska re-alizacija srozavala taj početnipotencijal. Danas je Nagra-da trajno obilježena brojnimsramotama i blamažama,kakva je ona kada Nagrada nije dodijeljena remek-djeluNedžada Ibrišimovića “Vječ-nik” (2006), već nekakvojbezimenoj beogradskoj po-četnici, te, od prije neki dan,kada je roman “Otkup siro-ve kože” Abdulaha Sidrana izbačen iz konkurencije. A Sidran o tome veli: “Radi seo jednom klanu, o interesnojskupini koja se u ovakvimposlovima ponaša veoma konspirativno, poput kakveilegalne boljševičke organi-zacije. Najprije se dogovore o

(Auto)šovinizam (Auto)šovinizam nad Bošnjacimanad Bošnjacima


Kada sam još u ratu

osmišljavao i realizirao

brojne projekte na nevladinom

i kulturnom povezivanju pocijepanih

južnoslovenskih prostora,

vjerovao sam da će u toj mreži biti mjesta za bošnjačku jednakost i afirmaciju.

Fatmir Alispahić u delegaciji za doček prvog visokog predstavnika u BiH Carla Bildta, 23. decembar 1995.

17

tome kome nagradu neće dati, ko na-gradu nipošto ne smije dobiti i najviše energije utroše na to, pa tek onda traže onog kome će je utrapiti”. A kad se upi-tamo ko su ti koji “nagradu nipošto ne smiju dobiti”, susrećemo se sa imenima velikana bošnjačke književnosti Nedža-da Ibrišimovića i Abdulaha Sidrana, iz čega zaključujemo da je taj “boljševičkiklan” žestoko obolio od antibošnjač-kog šovinizma, pa čak i ako se radi o osobama koje formalno nose musli-manska imena. Autošovinizam u Boš-njaka je već duže od stoljeća posebna politička disciplina kojom se bošnjačkikompleksaši i garibi ulizuju velikosrbi-ma i velikohrvatima. A ovi im, opet, ukazuju milost da nešto budu, i nešto znače, u sistemu političke moći koja se pobratimski struktuira u dominaciji nad Bošnjacima. U toj pro-nevjeri ideje ZAVNOBiH-a, pa i dejtonskog slova oravnopravnosti, događaju setakvi ispadi poput ove otvo-rene netrpeljivosti prema Ibrišimoviću i Sidranu, čija djela, kakogod, predstavljajuponos bošnjačkog kulturnog identiteta. Logično je to, jerje dejtonska ideologija teme-ljena na genocidu nad Boš-njacima, pa sve što proizilaziiz tog zloduha nužno nosismradove velikosrpskog ivelikohrvatskog nacional-šo-vinizma. A upravo iz tog zlo-duha proizišao je klan okoPEN-centra, o kome govoriSidran, a odakle se kreirajui realiziraju brojni poganluciprotiv bosanskog jedinstva bh. naroda, odnosno, jedna-kosti Bošnjaka.

Genocid u Bošnjacima

Iako sam kreirao Nagra-du “Meša Selimović”, i sudjelovao u njenom zaživljavanju, a što s ponosom ističem u svojoj biografiji, jer je po-tvrđeno da se radi o kvalitetnoj ideji, bez obzira na katastrofalnu realizaci-ju - danas sam prinuđen misliti kako je i to jedan od faktora marginalizacije bošnjačke kulture. Kada sam još u ratu osmišljavao i realizirao brojne projekte na nevladinom i kulturnom poveziva-nju pocijepanih južnoslovenskih pro-stora, vjerovao sam da će u toj mreži biti mjesta za bošnjačku jednakost i afirmaciju. Ko je mogao očekivati da će se pod te časne ciljeve zaleći žohari kojima se srpstvo i hrvatstvo, u kultu-ri i u politici, mjeri diskriminacijom Bošnjaka. Jedan od takvih primjeraka je onaj prostak Dežulović, Boris, koji bjesni po Bošnjacima, i po islamu, kao

Franjo mu Tuđman. A sa srpske strane, recimo, PetarLuković, miljenik srca mul-tikulturnoga, koji je ispo-vraćao više uvreda po Boš-njacima, i po islamu, nego li mnogi četnički tribuni.Takvi zamaskirani nacionali-sti danas su partneri u ideja-ma o toleranciji i slozi međunarodima. Takvi stoje iza diskriminacije Ibrišimovića i Sidrana, jer je njima nepri-hvatljivo da Bošnjaci buduišta više od “Sulje i Muje”. E, sad, zapamtite gdje smo stali- kod “Sulje i Muje” - samoda ispišem odjavnu rečeni-cu iz ovog uvoda. ...Kao i u slučaju sa Nagradom “Meša

Selimović”, tako u u vezi sa mnoštvommojih autorskih projekata u Tuzli, ja sam pokraden, zabranjen i oljagan, jerje ta ljaga bila jedini način da me sepokrade. ...Fatmirove ideje hoćemo, a Fatmira nećemo! Više nemam prostora da se oko toga sikiram, već se spokoj-no prepuštam svjedočenju da je vrije-me pravedan sudija, pa i kada Nagrada koju sam ja smislio propada usljed zla i nepoštenja.

Vratimo se sad na “Sulju i Muju”,koji su u centru ove teme o (auto)šo-vinizmu nad Bošnjacima. Nije višečudno, mada je tugaljivo, kada se na-novo uvjeravamo kako su oko nas živi iagresivni naši mrzitelji. Oni opsesivnoganjaju gdje i kako da se kakvom zna-čajnom Bošnjaku skine glava, da ga seunizi i ogadi narodu. Vidjeli smo to na


primjeru reisu-l-uleme dr. Mustafe ef.Cerića koji je posljednjih godina otrpionajteže uvrede, sve u ime demokratije. Kad u Srbiji uvrijediš vladiku Irineja, Sud u Beogradu ti odreže 100 dana zatvora (slučaj Zorana Petkova), a kad u Sarajevu oblatiš reisu-l-ulemu Ce-rića, odmah budeš slavljen kao boracza ljudska prava. To ljaganje viđenijih Bošnjaka je apsolutna dejtonska opse-sija! Čudili smo se tako početku geno-

j j p j pj

cidne agresije, kada nam nikako nijebilo jasno zašto nas ovakve dobrohotnei goloruke ubijaju Srbi i Hrvati. A ču-đenje presahne sa navikavanjem. Danas se tako čudimo zašto nas odsvakle mrze i vrijeđaju, u ime mira i demokratije, ali se polahko i na to navikavamo. Ima tu nešto, oko “Sulje i Muje”, našta se još nismo svikli, a što se pojavljuje kao najveće dostignuće projekta genocida nad Bošnjacima, koji se preimenuje ugenocid u Bošnjacima, odnosno, pro-ces autošovinističkog samosagorijeva-nja, samouništenja, samospaljivanja...

Simpatični šehidi

Ako su “Suljo i Mujo” apsolutnišovinistički proizvod velikosrpskog i velikohrvatskog mentaliteta, kojim se hrane ti primitivni kolektiviteti, ra-čunajući da su onoliko veći koliko su Bošnjaci smješniji – onda je pojavljiva-nje bošnjačke proslave “Sulje i Muje” nešto što izmiče racionalnom rasuđi-vanju. Valjda svaki narod, i svaki čo-vjek, teži poštovanju, a ne ismijavanju?!Doduše, postoje umobolnici, oti pede-ri, koji teže unižavanju svoga spola, u

Fatmir Alispahić i Abdulah Sidran, na promociji u Tuzli, 7. septembar 1997.

Kako da očekujemo da će neko drugi cijeniti naše velikane, ako

mi sami nismo sposobni

da pravimo razliku između

konja i Alije Izetbegovića, između konja

i Husein-kapetana,

između “Sulje i Muje” i

bosanskih šehida, i na

kraju, između Abdulaha

Sidrana i Emira Kusturice.

ime izmjene roda, da muško izigrava žensko, i obratno. Ali, ne postoje pe-derski narodi, jer je u svakom naroduvećina onih koji teže prirodnom poret-ku, dakle, poštovanju. Prije neki dansam pronašao u novinama vijest da jeorganiziran Plivački miting “Suljo iMujo”, i pomislio sam – dokle ide tajantibošnjački šovinizam pa da se pli-vački miting naziva po likovima iz vi-ceva!? A onda sam vidio da je miting organiziran na Jablaničkom jezeru, ubošnjačkom ambijentu. Nije valjda da su organizatori mitinga tako htjeli da se dopadnu srpskim i hrvatskim šovi-nistima, kako to već godinama činetzv. bosanske filmadžije kad u Beogradi Zagreb izvoze andrićevske karikatu-re bošnjačkih lica? Oni znaju da tamonema aplauza bez “Sulje i Muje”, jeršovinistički apetit ne može otrpjeti ve-ličanstveni bosanski duh, kakvoj je no-sio, recimo, kreativni genije rahmetliNedžada Ibrišimovića. Nemaju tamopojma ko je Nedžad Ibrišimović, ali sviznaju ko je glupi Šemso, u tumačenju p j j

Enisa Bešlagića. Pomislih, možda su sei ovi sa Jablaničkog jezera upecali na tufurku da pravljenjem budala od sebevabe srpsku i hrvatsku milost? Potompročitah da se Plivački miting “Suljo iMujo” organizira u spomen na Izudina Sarajlića i Mustafu Borića koji su pogi-nuli braneći svoj grad. U informaciji nestoji da su Izudin i Mustafa šehidi. Čak

j g j

i ako su rahmetli Izudina zvali Suljo, a rahmetli Mustafu zvali Mujo, organiza-

tori su morali razumjeti da jesintagma “Suljo i Mujo” pos-prdna, a ne pijetetna, te da je na vicevima o Sulji i Muji trasiran genocid nad Bošnja-cima. ...A Izudin i Mustafa su poginuli u odbrani svog naroda od genocida. Kao štoje nenormalno da Bošnja-ci danas slušaju iste pjesmekoje su slušali srebrenički koljači (Ceca, Brena i ostala žgadija), tako je nenormalnoda se i jednom bošnjačkomšehidu odaje poštovanje kroz jezičke i subkulturne izraze kojima su Bošnjacitretirani kao feleričan narod, koji za-vređuje genocidno istrebljenje. Potrefi-će se, baš, da ova informacija o sjećanju na simpatične šehide “Sulju i Muju” bude objavljena istog dana kada samu autu, na radiju, zakačio kraj vijesti u kojoj se spominju konjske trke, odno-sno, nagrada za najbržeg konja, uz ime bošnjačkog velikana Husein-kapetana Gradaščevića. Pobogu, nije valjda da se neko u Gradačcu sjetio da ime velikog Zmaja od Bosne kači o vrat konju?! Zarnije i previše što se ime Alije Izetbego-vića kači na vrat konjima u Bihaću?Prisjetim se jednog teksta “Saffovog” urednika Semira Imamovića pod na-slovom “Ramazan sa Alijinim konji-ma”, iz avgusta 2010., u kome piše: “U mnogim islamskim zemljama ime i djelo Alije Izetbegovića pamti se putem naziva dugačkih bulevara, preko nauč-

18

nih skupova i sličnih dosto-janstvenih oblika pamćenja, a u nas je nekome naumpalo da pusti konje da trče i da najbržim hajvanima oko vra-ta kači lentu sa imenom Alije Izetbegovića.” (Potražite taj izvrsni tekst na internetu!) Pohitio sam da na internetu spojim ime Zmaja od Bosne sa konjima, i preda mnom se

ukazao još jedan “Suljo i Mujo” u do-maćoj radinosti, jer sam ugledao – Tobe Ja Rabbi! – da su uglednici Gradačca smislili da najbržeg konja nagrade len-tom sa imenom našeg velikana Husein-kapetana Gradaščevića!!!

Nakon autošovinističkih brljotina iz Bihaća, Jablanice i Gradačaca, a sve su se nanizale ublizu, događaj sa izbaciva-njem Abdulaha Sidrana iz užeg izbora za jednu dejtonsku nagradu dođe kao logičan. Kako da očekujemo da će neko drugi cijeniti naše velikane, ako mi sami nismo sposobni da pravimo razliku iz-među konja i Alije Izetbegovića, između konja i Husein-kapetana, između “Sulje i Muje” i bosanskih šehida, i na kraju, između Abdulaha Sidrana i Emira Ku-sturice. Mada su se, potkraj Sidranovog života, sjaranili: Abdulah i Nemanja. Očito uzalud. Jer Abdulah još nije po-stao Nemanja, pa da mu dadnu Nagra-du koja nosi ime jednog posrbice.


Fatmir Alispahić kao domaćin njemačkom parlamentarcu Freimutu Duveu, 4. april 1995.

Fatmir Alispahić kao domaćin prvom ame-ričkom ambasadoru u

BiH Viktoru Jakoviću, 6. mart 1995.

Kad u Srbiji uvrijediš

vladiku Irineja, Sud u Beogradu

ti odreže 100 dana zatvora

(slučaj Zorana Petkova), a

kad u Sarajevu oblatiš reisu-l-ulemu Cerića, odmah budeš slavljen kao

borac za ljudska prava.

20

Intervju: Jasmin Mulahusić, amaterski filmadžija iz Luksemburga

Društvo

Internet i digitalna tehnologija danas pružaju dobru priliku svakom pojedincu za učešće u produkciji i slobodnom emitiranju različitih medijskih sadržaja. Svoju priliku iskoristio je Jasmin Mulahusić, amaterski filmadžija iz Luksemburga. Jasmin Mulahusić je jedan od onih koji je znalački iskoristio, odnosno koristi potencijal interneta i medijske digitalne tehnologije. On je dosanjao svoj dječački san, do sada je uspio producirati tri kratka filma. Povod za ovaj razgovor je nedavni izlazak iz produkcije Mulahusićevog najnovijeg kratkometražnog filma pod nazivom “Sumnja”

Razgovarao: Muhamed Ćeman

Iz dana u dan, sveprisutnost iznačaj multimedija u društvu raste. Efekti multimedija

mogu biti, ovisno od situacije, kako pozitivni, tako i negativni. Međutim, interesira nas u kojoj mjeri je po vama, shvaćena važnost i učinkovitost multimedija od strane muslimana?

Mulahusić: Multimedija nesum-njivo apokaliptično napreduje i misli. Da nam je neko samo prije 10 ili 20 godina unazad pričao o tehnološkom napretku, teško da bismo mu mogli povjerovati. Na žalost, muslimani, a posebno Bošnjaci nisu shvatili naj-bolje sve prednosti koje mogu izvući iz tehnološke renesanse koju upravo živimo i doživljavamo. Ono što pred-stavlja ponajveći problem u cijeloj priči, to je činjenica da smo mi uglavnom ve-liki konzumatori tuđih produkcija, ali smo premalo kreatori multimedijalne ponude. Istina, radi se nešto više nego prije, ali to je daleko od potrebnog. O tome kolika je potreba promoviranja pozitivnih vrijednosti je nepotrebno i govoriti, posebno kada shvatimo u ko-joj mjeri su aktivni oni koji promoviraju negativne društvene trendove i pojave.

Vaše filmove često snimate u ok-viru vašeg domaćinstva. U kojojmjeri je značajna pomoć najbližihčlanova Vaše porodice pri realizacijizamišljenog?

Mulahusić: Prilikom svakog društvenog angažmana, pomoćnajbližih i članova porodice je od es-encijalnog značaja. Zašto? Zato jer tošto radite ne donosi ni novac ni slavu,već od vas traži žrtvu u svakom smislu.Upravo tu dolazi do izražaja podrška porodice i najbližih koji vas razumiju ibezuvjetno pomažu u svakom pogledu.

Druga stvar, znate, svaki početak je težak, tako da i u finansijskomsmislu lakše je raditi kada imatemanje izdatke. Nastojim da budem pragmatičan i racionalan, jer znam da me ne čekaju nikakvi finansijeri kojibi podržali ovakve projekte. Uzdam seu Allaha, a zatim u svoje sposobnosti.Danas imate izobilje bogatih muslima-na koji kupuju skupocjene automobile,prave raskošne kuće, kupuju fudbalskeklubove, ali nemaju osjećaj za ovu vrstupotreba, kao ni za brojne druge potrebeu društvu i zajednici. Život teče i nep j g p

čeka, pa prema tome i ne kanim čekatida neko stekne svijest o potrebama za-jednice.

Vrlo mali broj Vrlo mali broj mmuslimanuslimanaa se bavise bavi filmom filmom


21

Odakle dolazi i od kada datira Vaše interesiranje za kratkometražni film?

Mulahusić: Moje zanimanje za film datira još iz tinejdžerskih dana kada sam sa nekolicinom vršnjaka pripremao rad na jednom amaterskom filmu. Ipak, nije došlo do realizacije s obzirom da sam ja tada otputovao u Bosnu na školovanje.

Bavljenje filmom je uveliko potak-nuto i činjenicom da sam već od svoje devete godine, kada je moj otac kupio svoju prvu kameru, bio “osuđen” na sni-manje svih zanimljivih događaja, tako da je kamera na neki način postala moj bliski pratilac.

Ali svakako moram izdvojiti neke trenutke iz skorijeg vremena koji su bili kap koja je prelila čašu i koji su me natjerali da se počnem baviti filmom. Oni koji su imali priliku pogledati do-kumentarni film “Real bad Arabs” u produkciji “Media Education Founda-tion”, mogli su se argumentirano uvjeriti koju ulogu zapravo ima film u kreiranju slike određene društvene pojave, pa čak i slike o određenim etničkim skupina-ma, vjerskim zajednicama itd. Ovaj do-kumentarni film autora Džaka Šahina

j j j

(Jack Shaheen) zapravo ukazuje kakvu ulogu imaju određene interesne sku-pine u prikazivanju Arapa, samim time i muslimana u najmračnijim izdanjima, praveći od njih “podljude” koji nemaju osjećaje, prema kojima bi sve akcije bile legitimne i prema kojima ne treba imati niti razumijevanja niti sažaljenja. Dru-gim riječima, film se već decenijama cilja no koristi kao oružje kako bi se stvarala ružna slika o islamu i muslim-anima i kako bi se stvorile pretpostavke za razne akcije koje ne bi nailazile na osudu javnosti jer bi film uporedo sa medijima pripremio javnost na takvo nešto.

Drugi važan trenutak jeste ustvari priča oko famozne “dženaze krmetu”. Da, razmišljajući o onome što nam se nudi na televiziji iz domaće produk-cije, vjernik mora zaključiti da se ni na koji način ne može identificirati sa ponuđenim. Moralne vrijednosti su potpuno devalvirale, a u pojedinim slučajevima, teško je da se i može govo-riti o moralnim vrijednostima. Psovke, razgolićene scene, da Bog Dragi sačuva. Neki će se vaditi na umjetničke slobode, ali u poremećenom sistemu vrijednosti svašta se može smatrati umjetnošću, bez obzira na njihovu moralnu stranu.

U isto vrijeme, moram zaključiti da mi nemamo adekvatnu alternativu. Vrlo mali broj muslimana se bavi film-om, neke muslimanske zemlje su čak i zabranile kina, što je stvar o kojoj ne bih želio polemizirati. Ali vjerujem kako u današnjem svijetu interneta te zabrane postaju neefikasne i one ne mogu za-

ustaviti ideološki juriš ho-livudske filmske industrije.Po meni, jedino rješenje jesteadekvatna alternativa. Musli-manske mase žedno iščekujuda neko uradi nešto po tompitanju. Ako uzmemo uobzir samo efekat koji sunapravili nekolicina turskihfilmova (“Dolina vukova uIraku”, “Dolina vukova uPalestini” itd.) uočit ćemo da je stepen buđenja muslimana kao i buđenja nacionalnog identiteta podstaknut upravoovim filmovima veći negolibrojne druge aktivnosti.

Nedavno je svjetlodana ugledao i Vaš treći poredu kratkometražni film,koji ste nazvali “Sumnja”.Možete li nas upoznati snjegovom tematikom, tekoje su glavne poruke filma koje ste željeli odaslati?

Mulahusić: Da, “Sum-nja” je ustvari jedna poučna ko-medija koja govori o lahkomislenosti,neprovjeravanju informacija i olahkojsumnji koju nalazimo kod ljudi, a koja je ustvari crv koji nagriza zajednicu, remetimeđuljudske odnose, a često je uzrokomneutemeljenih svađa, brakolomstva, pa ako hoćete čak i ratova. Cilj filma jesteda nas na jednostavan način podstaknena razmišljanje i natjera na jedan novi isasvim iskreniji pristup drugim ljudima,sa više povjerenja, nastojanja da ljudima ne sudimo, pa da pokušamo, ako treba inaći opravdanje za njih zbog određenihnjihovih postupaka koje možda ne ra-zumijemo u datom trenutku iz subjek-tivnih razloga.


Vaši prijašnji filmovi su također naišli na dobar pri-jem, posebno kada je riječ o filmu “Vjeronauka”, koji je javno prikazivan i promovi-ran u više sandžačkih grado-va. Možete li nam nešto više reći o tom filmu?

Mulahusić: Pa vidite, film “Vjeronauka” je nastao kao neka lična pobuna moje duše na ono što smo imali priliku vidjeti i čuti vezano za prob-lematiziranje vjeronauke u školama u Sarajevskom kan-tonu. On je odgovor i pods-jetnik na jednu mračnu poli-tiku koja je Bošnjake zavila u crno još od dolaska komu-nista na vlast 1945. Pokušali smo kroz film ukratko prob-lematizirati određene pojave i stigmatizaciju Bošnjaka na ovim prostorima, a posebno smo isticali zabranu nošenja feredže. Priča iz filma “Vje-

ronauka” je za mene lično vrlo važna, jer ona je ustvari neispričana priča moje pranane koja je vilama branila svoju feredžu od raznih dodvoračkih od-bornika. Čak su neki korišteni rekviziti u filmu direktna ostavština moga prad-jeda. Na žalost, mnogi od ovih događaja iz tog perioda ostaju nedokumentirani i sa smrću živih svjedoka nestaje i istina o njima. Upravo, moja nana, Allah joj se smilovao, preselila je na bolji svijet između snimanja filma i njegovog prvog prikazivanja, a ona je bila svjedok dijela priče ispričane u filmu.

Kakvi su Vam planovi za budućnost? Možemo li očekivati skoru realizaciju novih projekata?

Vrlo mali broj muslimana

se bavi filmom, neke muslimanske zemlje su čak

i zabranile kina, što je

stvar o kojoj ne bih želio

polemisati. Ali vjerujem kako u današnjem

svijetu interneta

te zabrane postaju

neefikasne i one ne mogu

zaustaviti ideološki juriš

holivudske filmske

industrije.

Mulahusić: Pa, kada su projekti oko filma u pitanju, ja najviše volim uraditinešto pa o tome pričati. Inšallah...

S obzirom da su Vaši uradcidruštveno korisni, interesuje nas da lidobijate ičiju finansijsku podršku, tj.na koji način finansirate Vaše projekte?

Mulahusić: Ne, naravno da ne pri-mam ničiju finansijsku podršku, a nasto-jat ću da to i ostane tako, kako bih očuvaovlastitu autonomiju u razmišljanju i radu.Sva ulaganja koja sam imao su iz vlastitog budžeta. Kada nešto volite da radite, uto morate i ulagati. Ne posjedujem de-bele bankovne račune i za sve uloženoje moralo biti odricanja na nekoj drugojpotrebi.

Da li na Vaš filmski angažman gle-date isključivo kao na hobi, ili to za Vasipak predstavlja nešto više?

Mulahusić: Bit ću skroman, reći ću da se radi, za početak, o hobiju. Naravno,ja imam svoje ambicije, te shodno raz-vijanju i spoznavanju tehnike snimanja,glume i tehnologije želim da napredujemi da se postepeno upuštam u ozbiljnijeprojekte.

Umjetnost ili edukacija? A zašto neumjetnička edukacija? Naravno, govoriosam o poremećaju moralnih vrijednosti.Danas se mnoge budalaštine i nakaradnepojave pokušavaju predstaviti kao um-jetnost. Za mene umjetnost i kultura sunerazdvojni od pozitivnih moralnih vri-jednosti. U jednom bosanskom parkupostavljen je razgolićen kip i to je nazva-no kulturom, bez obzira što kroz taj park prolaze i mlađi i stariji i muško i žensko.Pravi gest kulture tek je uslijedio kada je nepoznati savjesni građanin donioodijelo i obukao ga razgolićenom kipu. Eto, to je za mene kultura.

Gospodine Mulahusiću, za krajovog intervjua želimo saznati sljedeće.Poznato nam je da udruženje Unija mladih aktivista UMA, aktivno radina organiziranju intenzivnog kursa multimedije, gdje će upravo Vama pripasti odgovornost animatora ipredavača. Shodno tome, možemo liočekivati da u dogledno vrijeme Vaševještine i iskustvo budu prenesene na druge zainteresirane pojedince, kojiće, nadati je se, poput Vas, odrađivatidobar posao te kroz multimediju bitidruštveno aktivni?

Mulahusić: Da, krajem septembra ilipočetkom oktobra, ovisno od tehničkihuvjeta, UMA će organizirati intezivnikurs multimedije za sve zainteresirane.Ustvari, to je naš odgovor na zahtjev mnogih naših prijatelja i saradnika izokruženja, tako da ćemo na kursu imatikandidate iz Belgije, Francuske i Luxem-burga. Javni poziv još nije raspisan, pa jejoš nemoguće govoriti o broju kandidata.

Ova vrsta kursa je nešto sasvim novo

u ponudi. Zapravo, kandidati će pred so-bom imati mogućnost da upoznaju sve osnovne stvari vezane za snimanje i editi-ranje multimedijalnog materijala. Pose-ban akcenat će biti stavljen na tehnike vezane za snimanje kratkih filmova, in-tervjua, podešavanje kamere, rasvjetu, izradu vlastitih pomagala kao što su sla-jderi, kran za kameru itd. Dakle, cilj je da stečeno znanje prenesem na sve one koji to žele kako bi imali solidnu osnovu za početak.

U decenijama koje su iza nas, vrlomali broj Bošnjaka je imao mogućnost da pohađa Akademiju filmskih nauka i umjetnosti, što iz vlastite nesvjesnosti, što iz ideološke obojenosti akademije. I onaj mali broj Bošnjaka, filmskih radnika, ako

22

nisu bili gori, sigurno nisu bili ni bolji od njihovih mentora, tako da Bošnjaci i nisu imali fajdu od njih. Danas, nakon mun-jevitog napretka digitalne tehnologije, otvorile su se nove mogućnosti. Danas je potrebno mnogo manje resursa za iz-radu filma. Upravo, moj zadatak jeste da budim ambicije drugim kreativnim mladićima i djevojkama koji će odgovo-riti izazovu, smoći snage i hrabrosti i osu-diti se, jednostavno rečeno. Zašto da ne? Je li mislite da trebate biti Spilberg da biste snimili film? Apsolutno se varate, jer sa digitalnom tehnologijom, voljom i osnovnim znanjem možete započeti male projekte koje vremenom možete razvijati. Morate imati ideju i vjeru u sebe.


23

Bijeljina – Janja: Kazivanje Mustafe Mulamustafića-Alije

Društvo

Mustafa je svjedočio pogibiji 46 svojih saboraca. Tako je “okupan krvlju šehida“, što mu je, uz Allahovu pomoć, dalo snage i zaštite da preživi rat i pripovijeda o onima koji su poginuli

Piše: Jusuf Džafić

Mustafa Mulamustafićzvani Alija, 51-godišnjiJanjarac, učesnik je u

odbrambenom ratu od januara 1993.godine pa do potpisivanja Dejtona.Ratovao je u Teočaku, Sapni, Olovu,Čeliću, Vozućoj. Bio je dobrovoljac,

j p

kao i većina Semberaca, Bijeljinaca iJanjaraca, koji su se priključili odbra-ni Bosne i svoga dini-islama. Nakonkratkog izbjeglištva u Njemačkoj, pu-tujući čak dva mjeseca preko Hrvat-ske, sa grupom od 35 Janjaraca i Bije-ljinaca stiže u Teočak kako bi branioRepubliku Bosnu i Hercegovinu. Bioje to veliki patriotski čin ovih Sembe-raca. Ostaviti žene i djecu same, u tu-đini, te se vratiti nazad kako bi branilisvoju zemlju.

Semberski borci

Svjedočio je pogibiji 46 svojih sa-boraca. Tako je “okupan krvlju šehi-da”, što mu je, uz Allahovu pomoć,dalo snage i zaštite da preživi rat ipripovijeda o onima koji su poginu-li, kako sam tvrdi. Da je ovo istina,mogli smo se lično uvjeriti. Naime,Uzvišeni Allah je Mustafi podarioizrazitu moć pamćenja. On pamti sto-tine svojih saboraca, pogotovo onihiz Semberije. Odakle su, ko su imroditelji, kada su došli na front, kada su poginuli (ako je u pitanju šehid),gdje im sada rodbina živi, gdje su onisada (ako je u pitanju preživjeli borac)i još mnogo toga. Također, on pamtii Kapiju. Tu je doživio svojim očima kako 71 duša nestaje. Najteži trenucinjegovog života, a i života ostalih sem-berskih gazija je bio žal i plač kad susrušene džamije u Bijeljini i Janji. Ne-

stala je veza koja nas je spajala. One su im bile i orijentir kako da prepoznaju svoju kuću. Naime, oni su sa Teočaka na Grebenu često dvogledom gledali svoje kuće.

Mustafa Mulalić je bio ne samojedan od najhrabrijih i najodvažnijih semberskih boraca, nego jedan od najhrabrijih boraca u čitavoj Armiji BiH. Tokom akcije “Seminar”, 26. novembra 1993. godine, on je uče-njem ezana spasio 15.000 teočanskih duša od četničkog noža! Naime, kada mu je ponestala ionako oskudne mu-nicije, Mustafa se oslonio na jedino oružje koje mu je preostalo - ezan, poziv na molitvu Uzvišenom i Jedi-nom Bogu. Ezan je skamenio četnič-ke snage u odsutnom trenutku, koje su pomislile kako hiljade mudžahida dolaze kao pojačanje ARBiH. (Nisu mnogo pogrešili – svaki hrabri musli-manski borac, poput Mustafe, vrijedi kao hiljada) Štaviše, vojnici RS, koji

p p j

su preživjeli ovu akciju, svjedoče kako su im se za vrijeme ezana ukazivali ljudi “sve do neba”.

Mustafa je razočaran u državu Bo-snu i Hercegovinu za koju se borio: “Teško je živjeti u državi za koju si se borio i dao svoje zdravlje. U kojoj se

zdrav liječi i banja o trošku države,a bolestan boluje. U kojoj oko 350boračkih i 30-ak šehidskih porodi-ca sa područja Bijeljine i Janje jedva sastavlja kraj s krajem. Većina ih sevratila u svoju Bijeljinu i Janju. Onimeđu njima koji su se vratili, a ja samjedan od tih, žive pod sankcijama,bez ikakvih primanja. Na neprav-du u državi se žale svi – i policajci,i sudije, i ljekari...Međutim, svi oniimaju plate, dok mi, semberski bor-ci, imamo samo pravo na smrt. Mismo ginuli za Bosnu i Hercegovinu,tokom rata napuštali svoje porodice,te ih ostavljali ne samo u Njemačkoj,nego i u Bijeljini i Janji. Bili smo ve-ćinom dobrovoljci.”

“Ja sam zadužen svojim šehidomkoji mi je rekao: ‘Pobrini se za mojudjecu’, a ja ne mogu da izdržavam nisvoju”, zaplakao bi Mustafa Mulalić..

Semberski šehidi

Stoga, da podsjetimo javnost da su i Semberci ginuli za Bosnu i dini-islam, a ne samo bježali u inostran-stvo, kako neki misle, zapisali smoizuzetna sjećanja Mustafe Mulalića o poginulim semberskim gazijama.

ZZaboravljenaboravljenee semberske gsemberske gazijazijee


24

Možda se neko smiluje, pa po-mogne socijalno ugrožene porodice semberskih boraca i šehida koje su naši političari kaznili samo zato što su se vratili na svoja stoljetna ognjišta (učesnici Armije BiH imaju određena primanja samo ako žive na prostorima Federacije).

1. Adanalić Edin iz JanjeŽivio je u Sarajevu. Tu se na

J j

početku rata priključuje Armiji. Poginuo je ’92. godine. Ukopan je u Sarajevu.

2. Avdić Mujo iz BijeljineDošao je zajedno sa mnom u ja-

nuaru ’93. iz Njemačke. Došli smo u grupi od 35 dobrovoljaca – Janjaraca i Bijeljinaca. Dva mjeseca smo puto-vali kroz Hrvatsku da bi u januaru došli do teritorija pod kontrolom Ar-mije BiH. Nije imao ličnu kartu iz prostog razloga – imao je samo 17 godina. Bio je neobičnohrabar, neustrašiv. Isticaose prilikom svake akcije.Poginuo je ’95. na Savići-ma na rejonu Kršilo. U tojakciji su učestvovale i Živi-

j j

ničke ose. Tada je BijeljinacSenad Bardak-Brda izgu-bio nogu. Mujo je ukopanna šehidskom mezarju uTeočaku. Nije bio oženjen,što je bilo realno i očekiva-ti zbog maloljetstva. Matimu živi u Sarajevu.

3. Bajrić Senad iz Bi-jeljine

Živio u bijeljinskoj ma-hali Krušiku. Bio je tih,povučen, ozbiljan. Ratovaoje u Teočaku. Na ratište jedošao ’92. iz Njemačke.Poginuo je u jesen ’92. na Obršinama tokom četnič-kog napada. Ukopan je uTeočaku na šehidskom me-zarju. Bio je oženjen. Nijeimao djece, pošto je mladpoginuo. Njegova 90-go-dišnja mati živi u Sarajevu.

4. Bilalić Admir – Purdo iz Ja-nje

Vojsci se priključio u julu mjesecu 1994. godine. Učestvovao je u svim akcijama i bitkama. Stasao je u pra-vog heroja. Ja bih ga, a i mnogi drugi nazvali Semberski heroj. Šteta što nije

g j J g g g

dobio Zlatni ljiljan, a bio ga je zaslu-žio. Možda bi ga i dobio da smo ga mi iz jedinice bili predložili. Helem nejse. Ono po čemu se on posebno isticao je bilo to da ništa nije počinjao bez bi-smile. Uvijek je nosio pune džepove

bombona i karamela koje jedijelio djeci. Bosnu je bra-nio u Čeliću, Olovu... Pogi-

j j j

nuo je u 9.05 sati 10. augu-sta 1995. godine. Ukopanje Teočaku na šehidskommezarju. Bio je neoženjen.Iza njega su mu ostali otac,mati, dvije sestre i brat.

5. Budić Hazim – Pje-vač iz Bijeljine

Živio na Salašu, bijeljin-j j

skoj mahali. Bio je siroma-šan kao i većina onih koji su živjeli na Salašu. Najvjerovatnije je i on bio po-rijeklom iz Srebrenice. Stalno je pri-čao o svom Salašu. Volio je zapaliti.Osjetio bi miris duhanskog dima jošiz trećeg rova. Onda bi znao dolazi-ti i tražiti cigaru. Nadimak Pjevač jedobio zbog toga što je volio zapjevati,posebice kad nam je bilo najteže. Po-ginuo je od prijateljske vatre, nesret-nim slučajem na rejonu Obršina ’93.godine. Ukopan je u Teočaku. Bio jeneoženjen.


6. Ćoralić Emil iz JanjeRodom iz Vlasenice. Imao je kuću

i u Vlasenici i u Janji. Rat ga je zatekao u Vlasenici. Odatle je izbjegao u Tu-zlu. Čim je postao punoljetan priklju-

j j g

čio se Armiji. Bilo je to ’93. Uključio se u teočanske jedinice. Bio je simpa-tičan mladić, zanesen Bosnom. Pogi-nuo je na Obršinama u granatiranju u jesen 1994. godine. Ukopan je u me-zarju Tušanj u Tuzli. Mati mu živi u Sarajevu. Nije bio oženjen, što nije ni čudo, s obzirom da je mlad poginuo.

7. Delić Vehid iz BijeljinePoginuo je ’93. u Teočaku. Bio je

borben. Ukopan je na šehidskom me-zarju u Teočaku, zajedno sa saborci-ma iz Teočaka.

8. Dervišević Esad iz JanjeDošao na ratište u Teočak u augustu

1994. godine, nakon masovnog iseljava-nja bošnjačkog življa Bijeljine i Janje. Bio mi je komšija u Janji, staložen, smiren. Po zanimanju je bio moler. Hobi mu je bilo pecanje. Poginuo je u proljeće ’95.

Mustafa je razočaran u

državu Bosnu i Hercegovinu

za koju se borio: “Teško

je živjeti u državi za koju

si se borio i dao svoje zdravlje. U

kojoj se zdrav liječi i banja o trošku države,

a bolestan boluje. U

kojoj oko 350 boračkih i 30-ak šehidskih porodica sa

područja Bijeljine i

Janje jedva sastavlja kraj s

krajem...”

između Skakovice i Obršina. Ukopanje na mezarju Tušanj u Tuzli. Imao jedvoje kćerke i ženu. Jedna živi u Janji, a druga u Sarajevu. Mati mu je preselila 2000. godine u Sarajevu.

9. Duraković Mehdin iz JanjeRat ga je zatekao u Sarajevu, gdje se

priključuje odbrani Republike Bosne iHercegovine. Poginuo je ’93. na Stupu.Ukopan je u Sarajevu. Treba naglasitida mu je babo, doduše kao civilna žr-tva rata, isto poginuo na Stupu.

10. Gladović Ševal iz JanjeStudirao je u Sarajevu kada je izbio

rat. Tamo se priključio se Armiji. Po-ginuo je u Sarajevu, gdje je i ukopan.Nije bio oženjen.

11. Godušević Suad iz JanjeU Armiju je došao ’92. godine, vra-

tivši se iz izbjeglištva u Njemačkoj. Bioje ranjen ’93., tako da odlazi na liječe-nje u Njemačku. Na front se vraća ujulu 1994. godine. Bio je komandir ja-njarske čete u kojoj sam i ja bio razmje-šten. Bio je veseo, vedar, uvijek nasmi-jan. Ponašao se dostojno jednog oficira i komadanta. Poginuo je 13. septembra ’94. Ukopan je na šehidskom mezarjuu Teočaku. Na dan prije pogibije matimu je operisala žuč na Gradini u Tuzli.Kao uspomenu na ovog hrabrog gaziju,njegov amidžić je svom sinu dao imeSuad. Danas je mladi Suad Godušević,rođen 1995. godine u Janji, učenik tre-ćeg razreda Karađoz-begove medrese.

12. Hadžihajdić Enver - Mađar iz Bijeljine

Došao u Armiju RBiH u Teočak u augustu ’94. kada je dosta Bijelji-naca i Janjaraca bilo prisilno iseljeno. Poginuo ’95. u velikom granatiranju. Ukopan je u Teočaku.

13. Hamzić Muhamed - Buco iz Bi-jeljine

Došao u jesen ’92. iz Njemačke. Priključio se odbrani Teočaka. Pogi-nuo je u saobraćajnoj nesreći sa Edi-nom Šindrićem u julu 1995. godine.

j j j

Ukopan je na tuzlanskom mezarju Tušanj. Njegova udovica i dva sina su ostali da žive u Njemačkoj i na-kon njegove pogibije. Njegova mati koja je prešla 85. godinu živi u Bi-jeljini.

14. Herić Osman iz Janje Živio je u Sarajevu pred rat. Tu ga

J j

je zatekao rat, te se priključuje odbra-ni Sarajeva. Poginuo je ’93. Ukopan je u Sarajevu. Otac mu je bio hadžija Alija-Tabaka, poznati Janjarac.

15. Hodžić Mehmed iz JanjeNa početku rata izbjegao u Nje-

mačku. Odatle se vratio u Bosnu kako bi se prilključio odbrani naše domovine. Obreo se u Konjicu gdje se priključio Armiji RBiH. Bio je vri-jedan i fin mladić. Poginuo je ’92. godine. Ukopan je u Konjicu. Nije bio oženjen. Ostala su mu dva brata i mati.

25

16. Hrustanbegović Ćerim-efen-dija iz Janje

Prvi janjarski efendija nakon Drugog svjetskog rata. Rat ga je zatekao na službi u Sarajevu. Tu se na početku rata pridružio formaci-jama Armije RBiH. O njemu kao karakternoj osobi bi se moglo dugo i naširoko pričati. Dovoljno je spo-menuti jedan događaj koji se desio pred rat. Zvučnici i pojačalo Atik džamije u Janji su se pokvarili. Bilo je to nekad pred rat. Opravka je iznosila 1.500 njemačkih maraka. Ćerim-efendija se sam ponudio da popravi pojačalo i zvučnike, pošto je bio samouki električar. Tako je popravio kvar u vrijednosti 1.500 DM, a da nije uzeo ni marke. Pogi-nuo je ’93. na sarajevskom ratištu. Ukopan je u Sarajevu. Imao je ženu i dvoje djece.

17. Hujdurović Dževad – Kruško iz Bijeljine

Živio je Tuzli. Došao je u Te-očak i priključio se Armiji. Bilo je to ’92. na početku rata. Bio je smiren, staložen i sabran. Imao je 3-4 svoja kera koja su ga svugdje pratila. Bilo mu je žao da ih osta-vi. Hranio ih je i pazio, a oni bi patili kada bi on otišao 5-6 dana u Tuzlu na dopust. Dao je svoj život u maju 1995. godine. Ukopan je na Tušnju u Tuzli. Bio je oženjen i imao je jednu kćerku. Oni i sada žive u Tuzli.


26

Intervju: Kemal Obad, mladi književnik

Društvo

Kemal Obad, svršenik Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu prošle godine se predstavio javnosti svojom zbirkom poezije “Amber“. Bavi se i pitanjima mladima, tretirajući različitu problematiku sa kojom se susreću

Razgovarao: E.S.

Postoji mišljenje da je teo-logiji bliža poezija nego fi-lozofija, a Vi ste kao teolog

upravo izabrali ovu književnu formu. Koliko je zapravo poezija bliska teo-logiji u povijesti teološke misli (uzi-majući u obzir da su mnogi pisali po-eziju, govorili kroz stihove itd)?

Poezija je obilježila jedan od najpro-duktivnijih perioda islamske civilizaci-je i kulture. Poslanikov, a.s., pozitivan stav naspram poezije vjere i mudrosti, a i njegova podrška prvim muslimanima pjesnicima poput Hassana ibn Sabita i Ka’b ibn Malika, a kasnije i Ka’b ibn Zuhejra, dala je posebno nadahnuće kasnijim generacijama muslimana da poezijom kažu ono što nisu mogli teo-logijom, filozofijom, logikom i bilo ko-jim drugim naukama. Djela su poslije nastajala u stihu, a bez obzira o kojoj naučnoj oblasti se radilo muslimanska ulema nije mogla izostaviti neke stihove koje bi povremeno spomenuli, a koji su najčešće bili u jednom kraćoj misaonoj formi bejta ili kasnije sjajno razvijene rubaijje. Upravo je teološkim ali i dru-gim djelima stih, strofa ili možda čak cijela pjesma dala jednu posebnu vrijed-nost i univerzalnu poetiku. Stoga poezi-ja je bila sjajan instrument kako da pre-nesete razumijevanje određene poruke

Kur’ana, riječi ili postupaka Poslanika, a.s., velikom broju muslimanskog sta-novništva. Mislim da je zbog toga poe-zija u muslimanskom svijetu ostala jako bliska sa teologijom, ali i jako prisutna u djelima koja tretiraju islamski bonton ili ahlak.

Interesantan je naziv ove zbirke. Postoji li neka poruka u njemu?

Amber je riječ koja uvijek asocira na nešto lijepo, mirisno, ukrasno, prima-mljivo. Zato je uvijek bio neizostavna riječ stilskih figura kojom su pjesnici uljepšavali svoju poeziju. U mojoj knji-zi “Amber” je jedna vrsta cvijeta koji kao Božije stvorenje ukrašava ovaj svi-jet, ali istovremeno ostaje potišten zbog čovjekove zloupotrebe svijeta i vreme-na. Njegov miris jeste slavljenje njego-vog Storitelja, ali i svojevrsna molitva da ostane uspravan pred nevremenom i pred ljudskim nemarnostima. Zapravo, cjelokupna ova zbirka je jedan đulistan, jedna bašta emocija koje su svojstvene svakom čovjeku kao ljudskom biću. Za-pitanost jednog bosanskog muslimana nad sobom – u vjeri, ljubavi i patrio-tizmu.

Jeste li imali već utvrđen cilj pri-premanjem ove knjige ili je ona ipak jedan lični emotivni izraz svakodnev-nog života?

Mislim da oba ova elementa čine ovu zbirku. U početku kada počnete pisati ne znate da li će uopće od napisanog materijala biti knjiga ili nešto drugo.

Tako da počnete pisati svakodnevno, slijedeći svoju putanju emocija koje vam se javljaju svojevremeno. Jednostavno pratite svoj život. Kasnije kako napisano postaje sve veće, počnete razmišljati o knjizi, a onda polahko dođete i do određenog cilja ili tematiku pisanja usmjerite u konkretnom pravcu.

Ja sam naravno oduvijek želio da pišem ilahije i kaside, sa čime sam i počeo, no kasnije se javila i potreba za oživljavanjem naše tradicionalne muslimanske ljubavne poezije. Vidio sam da mladi danas vrlo malo znaju o takvoj vrsti poezije, da se okreću nekim površnim elementima, a zapravo ne postoji ljepša riječ o ljubavi od stiha jednog istinski zaljubljenog muslimana koji svoju suprugu, posmatra kroz prizmu Božijeg stvaranja i ljepote. No, istina je da postoji i manjak takve literature kod nas. Mislim da bi djela arapskih pjesnika, a posebno endeluzijskih poput Ibn Zejduna uistinu pokazali istinsku ljepotu i prednost islamske ljubavne poeziju u odnosu na kasnije periode. Ibn Hazm je to posebno pokazao u djelu “Golubičina ogrlica”.

Koliko poezija može biti pri-mamljivo štivo mlađim genera-cijama danas kada je cjeloku-pna kultura čitanja ugrožena? Mladi trenutno površno prilaze vrijednoj liteaturi i često samo fragmentarno koriste, što se vidi na fejsbuk dopisivanjima, statu-sima i slično.

Danas je poezija kao književno stvaralaštvo na svjetskom nivou poprilično i ugrožena ali i zanema-rena. Činjenica je da se malo čita, za razliku od proze, prvenstveno romana. Zato romani danas i jesu među bestsellerima, za razliku od poetskih djela koja uglavnom po-punjavaju police. Najviše se i čita-ju poetska djela klasika, od moder-nih uglavnom se čitaju nobelovci. Mnogi ne znaju da je zapravo poe-zija često mijenjala društvo i budi-la kod mnogih osjećaj ponosa i že-lje da se suprotstave nepravdama, tiraniji. Vrijednost jednog djela se danas teško prepoznaje. Ipak tu važnu ulogu i ima i promocija, marketing. Čini mi se da se upravo vrlo vrijedne i značajne knjige da-nas stavljaju u drugi plan, nema-ju dovoljnu utjecajnu promociju. Društvene mreže nekad znaju biti i pozitivne danas kada je u pitanju preporuka literature, ali ne koriste ih svi.

Kako gledate na mlade musli-mane danas? Mnogi su rezignira-ni, pasivni, ogorčeni društvenim problemima, neki promoviraju vrijednosti koje nisu svojstvene islamskom načinu života, dok neki uprkos svim preprekama uspijevaju biti kreativni u svom životu - a izdavanje ove knjige to pokazuje.

Kreativnost jeKreativnost je najbolja snaga koju najbolja snaga koju mladi mmladi mogu imatogu imatii


27

Naša opća društvena i politič-ka svijest je slaba već par godina. Može se primijetiti u posljednje vri-jeme da buduća situacija može biti obećevajuće dobra, s obzirom da se mladi muslimani nastoje uključiti u aktivnosti pojedinih organizacija i udruženja. Raduje i činjenica za skoro osnivanje Asocijacije musli-manske omladine koja bi djelovala u sklopu Rijaseta, te konačno postala jedno zvanično tijelo za našu omla-dinu. Ali također ponekad se s pra-vom treba upitati zašto imamo česte neuspjehe u segmentu udruženja, asocijacija i sličnih grupa, jer osnuju se udruženja sa jednom dobrom ide-jom i vizijom, ali se vrlo brzo ugase ili sav posao spadne na dvoje ili tro-je ljudi. Menadžment nam je u krizi u tom pogledu. Jedan vrlo ozbiljan problem jeste i neadekvatna podrš-ka. Malo je poticaja za mlade, po-sebno mlade autore koji svoj talent ne mogu dovesti do javne prezenta-cije. Međutim, kreativnost je najbo-lja snaga koju mladi mogu imati. To je nešto što niko ne može oduzeti od mladog čovjeka koji nastoji učini svoje društvo i svoju državu boljom. Ali za velike stvari potrebno je pre-ći velike i teške puteve. Mislim da nove mlade generacije muslimana u svijetu to mogu ostvariti, a ako Bog da i hoće.

Kao svršenik teologije vidiš li u svom pozivu veću odgovornost u društvu?

Teško je shvatiti kako se može desiti da nakon velikog broja proči-tanih djela, izučavanja Kur’ana i ži-vota Poslanika, a.s., te velike uloge islama i muslimana u povijesti čo-vječanstva možete biti samo pasivni primatelj znanja i prenositelj istih, a da vaša društvena uloge ne bude na većem nivou, da vaša borba za bolje sutra ne bude vaš svakodnevni cilj. Musliman bez obzira na svoje pro-fesonalno usmjerenje mora shvatiti svoje odgovornosti u društvu u ko-jem živi. Bojim se da naši mladi ne-kad olahko prihvataju neke poslove, previše obećavaju a vrlo malo rade.

Ulogu daija, misionara preuze-li su ponekada ljudi koji nemaju adekvatno zanje? Jesu li svršenici teologije zanemarili ovu funkciju ili je obavljaju samo oni koji su striktno vezani poslom za nju, npr. mualim?

Volim reći da je svaki musliman, bez obzira na svoj posao, jedna vr-sta daije. Kada vi radite svoj po-sao i započenete ga sa bismillom, vi ste zapravo jedan od prenositelja poruke islama. Za da’vet, za jedno istinsko pozivanje i podsjećanje na

pouke i smisao islama, ali i vjere općenito, potrebno je i nešto više od znanja, a to je vještina i umijeće komunikacije sa ljudima različitih psiholoških pro-fila. To je nešto što našim svršenicima teologije i pe-dagogije nedostaje, iako mnoge moje kolege su se već pokazali poprilično uspješnim u savladavanju ovih elemenata. Ta prva riječ, prva početna komu-nikacija uvijek ima najvaž-niju ulogu u misionarstvu, jer po tome daiju najviše pamte. Ako želimo imati uspješne i dobre misiona-re na putu islama, mislim da segmenat komunikacije mora naći dobru vezu sa znanjem.

Čitajući biografije mnogih učenjaka oni su nakon školovanja skoro cijeli život bili u komunika-ciji sa svojim učiteljima, profeso-rima? Je li danas takav slučaj?

Na svu našu žalost, samo rijetki profesori danas “razgovaraju” sa stu-dentima, a mnogo više samo “govo-re”, vode jednosmjernu komunikaci-ju. Zaista je teško gledati situaciju kada se profesori sa naših islamskih fakulteta međusobno prepiru po medijima, ne želeći da to riješe na način koji dolikuje jednom profe-soru koji je dio kolektiva islamskog obrazovanja. To je loša poruka mu-slimanskoj javnosti kod nas, ali i mladim studentima i svršenicima islamskih fakulteta. Ne znam kako


i zašto je ta lijepa veza ko-munikacije profesora i stu-denta prekinuta, posebno kada se sjetimo odnosa ra-hmetli prof. Đoze, Smaj-lovića, Trebinjca, Okića prema njihovim studenti-ma. Ti njihovi studenti su danas mnogi naši profeso-ri u medresama, školama i fakultetima. Nažalost, čini mi se ponekad da nisu naslijedili jednu osnovnu osobinu naših rahmetli profesora a to je kako biti životni učitelj budućem učitelju. Zato su kod mla-dih i dan-danas vrlo po-pularna djela naših starih profesora.

Dalji planovi, nove knjige itd?

Kada se bavite pisa-njem uvijek razmišljate šta da obja-vite a šta ne. Izdati danas knjigu još je veći luksuz nego posjedovati je. Nadam se da će se to teško sta-nje izdalaštva kod nas promijeniti. Ja svakako neću prestati pisati, a naravno u planu jesu nove knjige različitih socio-kulturnih tema u oblasti književnosti, ali u interesu su mi i tematike islamske kulture i civilizacije, kao i međunarodnih odnosa. Veliko je zadovoljstvo i pri-vilegija biti dio muslimanske knji-ževnosti, posebno u oblast i poezije, ali izrazito velika odgovornost, jer ta poezija slavi Stvoritelja Kosmo-sa, slavi Njegovu Riječ i Njegove blagodati kao nijedna vrsta svjetske književnosti.

Veliko je zadovoljstvo i privilegija

biti dio muslimanske književnosti,

posebno u oblasti

poezije, ali izrazito velika odgovornost,

jer ta poezija slavi Stvoritelja Kosmosa,

slavi Njegovu Riječ i Njegove

blagodati kao nijedna

vrsta svjetske književnosti.

28

Amerika (Six Flags)

Društvo

Tokom posljednjih deset godina, Dan muslimanskih familija je postao nevjerojatno popularan među muslimanskim zajednicama tako da gotovo 50.000 ljudi svake godine prisustvuje ovom događaju. Ovaj, za američku javnost, neobičan vid okupljanja muslimanskih familija u Americi se po prvi put održao 2000. godine na lokaciji zvanoj Six Flags u Nju Jersiju, i od tada zbog svoje atrakcije i ekskluzive je proširen i na druga mjesta širom Sjeverne Amerike

Pripremila: Aiša Purak

J oš od 2000-te godine kada je ICNA (the Islamic Circleof North America) Islamski

krug Sjeverne Amerike po prvi putJJ

organizovala Muslim Family Day,(Dan muslimanskih familija) mu-slimanske porodice širom Amerikeokupljaju se na mjestu zvanom Six Flags da bi označile završetak mu-barek mjeseca ramazana i da u li-jepom raspoloženju, igrama i halalhrani obilježe dane Ramazanskog bajrama. Iz godine u godinu ova tradicija se nastavlja a broj musli-manskih familija koje svojim pri-sustvom uveličavaju i podržavajuovaj dogadaj se povećava. Tokomposljednjih deset godina, Dan mu-slimanskih familija je postao ne-vjerojatno popularan među mu-slimanskim zajednicama tako da gotovo 50.000 ljudi svake godineprisustvuje ovom događaju. Ovaj,

za američku javnost, neobičan vid okupljanja muslimanskih familija u Americi se po prvi put održao 2000. godine na lokaciji zvanoj Six Flags u Nju Jersiju, i od tada zbog svoje atrakcije i ekskluzive je proširen i na druga mjesta širom Sjeverne Amerike.

ICNA (Islamic Circle of North America)

Six Flags je najveća svjetska kompanija po kvalitetu za proi-zvodnju zabavnih parkova a peta je u svijetu po broju posjetilaca njenim lokacijama. Ovaj poznati svjetski gigant posjeduje četrna-est lokacija respoređenih širom Sjeverne Amerike. Samo u 2009. godini, Six Flags parkove je posje-tilo oko 23,9 miliona posjetioca. Kompanija je osnovana u Teksasu gdje joj je i glavno sjedište a ime je preuzela od svoje prve lokacije Six Flags Over Texas u Teksasu.

Organizator Dana musliman-skih familija je ICNA (the Islamic Circle of North America) Islam-ski krug Sjeverne Amerike koja je osnovana još 1968. godine kao od-govor na sve veću potrebu boljeg organiziranja muslimana i mu-slimanskih zajednica u Sjevernoj Americi. Organizacija se u počet-ku fokusirala isključivo na eduka-ciju o islamu sve brojnijih članova kao i upoznavanje islamskog uče-nja pripadnicima drugih vjerskih zajednica na području Sjeverne Amerike. Tako da u ranim 70-im godinama, ICNA članovi, od ko-jih je većina bila južno-azijskog

porijekla, je usmjeravala sve svojenapore na islamskom obrazovanjemuslimana kao i njihov duhovnirazvoj.

U novembru 1977. godine, go-tovo nakon jedne dekade njenog formiranja, članovi ICNA su sesastali i razgovarali o potrebi orga-niziranijeg islamskog rada na po-dručju Sjeverne Amerike. Prirastnovih generacija je imperativnozahtijevao bolju organiziranost iuključenost u javni život Amerike.Nakon izrade i usvajanja novog us-tava, ova organizacija je službenopostala poznata kao Islamski krug Sjeverne Amerike (ICNA- IslamicCircle of North America). Zva-nično s novim imenom i novimpravcem, članovi ICNA su odlučilida postanu inklusivna i raznoli-ka organizacija koja će zastupatii braniti interese muslimana na-stanjenih u Americi. Engleski jeusvojen kao službeni jezik organi-zacije. Tako je ICNA počela svojneumorni i trnoviti rad na uspo-stavljanju i osiguravanju mjesta za islam i muslimane u Americi. Je-dan od najvećih uspjeha i prekret-nica u historiji ICNA je svakakoodobrenje i usvajanje njene poveljei šerijatskog prava u okviru ame-ričkog pravosuđa.

Upoznavanje šire javnosti saislamom

U protekloj deceniji, ICNA jeproširila svoj doseg širom SAD-a iujedno zadržala svoju aktivnu pri-sutnost u lokalnim islamskim za-jednicama. Sa svojim programom

Dan muslimanskih Dan muslimanskih familijafamilija


29

, Dan muslimanskih familija, koji je po prvi put lansiran 2000-te go-dine i koji je ugostio muslimanske familije u Six Flags, ova organiza-cija je postala još atraktivnija među muslimanima Amerike a sam pro-gram privlači gotovo 50.000 mu-slimanskih porodica godišnje. Vi-jeće za socijalnu pravdu, jedna gra-na ICNA, je posvećeno predstav-ljanju i ojačavanju muslimanskog glasa po pitanjima socijalne prav-de a formirana je 2009. godine. ICNA neumorno radi na uspostav-ljanju veze i boljeg razmijevanja između islama i javnosti i sarađu-je s brojnim muslimanskim orga-nizacijama kako bi što ef ikasni-je postigla taj cilj. ICNA također usko sarađuje s brojnim domaćim međuvjerskim organizacijama za

boljitak u društvu Ame-rike. Fokusirajući se na samorazvoj, obrazovanje,pružajući socijalne kao idruge usluge muslima-nima, ICNA je svojimupornim i mudrim ra-dom zacementirala svojemjesto kao jedna od vo-dećih političkih organi-zacija u američkoj musli-manskoj areni.

Ove godine Dan mu-slimanskih familija seodržava u u sljedećimgradovima Amerike: LosAngeles, CA (August25), San Francisco, CA (August 25), Boston/Springf ield, MA (August 25), Al-bany, NY (September 1), Chicago,


IL (September 1), Atlan-ta, GA (September 1), Darien Lake, NY (Sep-tember 1),Washington, DC (September 15), Jackson, NJ (September 17). Iskreno se nadam da će naši vrijedni i osvije-šćeni Bošnjaci nastanjeni širom Sjeverne Amerike, ove kao i narednih go-dina učestovati u Danu muslimanskih familija. Tako da sa svojom bo-gatom tradicijom i kul-turom, a posebno našom ukusnom hranom poput ćevapa, bureka i nezao-bilazne svježe janjetine s

ražnja obogate i podrže ovo dru-ženje.

Fokusirajući se na samorazvoj, obrazovanje,

pružajući socijalne kao i druge usluge muslimanima, ICNA je svojim

upornim i mudrim radom zacementirala svoje mjesto

kao jedna od vodećih političkih

organizacija u američkoj

muslimanskoj areni.

30

S prestankom ramazana splasnuo i ibadet Livnjaka

Društvo

Uprkos upozorenju i pozivu imama da vjernici trebaju biti u džamijama i na namazima tokom cijele godine, u Livnu je i ove godine, kao i u većini ostalih mjesta u BiH, nakon ramazana splasnuo ibadet, barem ako je suditi po posjećenosti džamija koje nakon Bajrama posjećuje u prosjeku oko desetak vjernika po džamiji, uglavnom muških, dok su žene u vrijeme ramazana bile višestruko brojnije

Livno, 26.08.2012.god.

Braćo i sestre, draga omladino,eto odlazi nam najdraži mje-sec ramazan u kojem smo

svi pojačano ibadetili i punili sve našedžamije i mesdžide koji će za Bajrambiti još puniji jer tada dođu i oni kojiu džamije ulaze samo od Bajrama doBajrama. Ali ne zaboravimo i na ostalidio godine kad smo obavezni pet puta na dan padati na sedždu UzvišenomAllahu, jer istinski vjernik je vjernik to-kom cijele godine a ne samo u odabra-nom mjesecu i za blagdane. Ramazani Bajram nam samo dođu kao nagrada i dar za ibadet tokom cijele godine ičitavog života. Zato vas pozivam da sei dalje svaki dan odazivate Stvoritelju iklanjate, po mogućnosti u džamijama,gdje su namazi višestruko vrjedniji od onih koji se samostalno klanjaju pokućama, ali ako niste u mogućnostisvaki put dolaziti u džamije klanjajtegdje se zateknete, ne pravite pauze dosljedećeg ramazana”, upozoravao jeglavni livanj ski imam Dževad ef. Hadžić

Među klanjačima i četverogodišnji Među klanjačima i četverogodišnji Amar Dželadini i 90-godišnji DAmar Dželadini i 90-godišnji Dževdeževdet Vrebact Vrebac


Dževdet Vrebac najstariji klanjač

Amar Dželadini

31

potkraj proteklog ramazana i uoči Bajra-ma u džamijama prepunih vjernika kojih je bilo i na mahfilima i sofama. Radili su to i ostali imami u ostalim livanjskim džamijama. Upozorenje međutim, kao i ranijih godina, uglavnom nije imalo većeg efekta. Uprkos vazovima imama desila se repriza znatnog odljeva vjernika iz džamija u postramazanskom i postba-jramskom vremenu.

Vrućina kao izgovor

Uprkos upozorenju i pozivu imama da vjernici trebaju biti u džamijama i na namazima tokom cijele godine, u Livnu je i ove godine, kao i u većini ostalih mjesta u BiH, nakon ramazana splasnuo ibadet, barem ako je suditi po posjećenosti džamija koje nakon Bajrama posjećuje u prosjeku oko de-setak vjernika po džamiji, uglavnom muških, dok su žene u vrijeme ramaza-na bile višestruko brojnije. Po mišljenju imama augustovske vrućine nikako ne bi smjele biti izgovor za nedolazak u džamije jer su vladale još veće vrućine tokom ramazana i Bajrama kad su džamije bile prepune vjernika da bi po završetku Bajrama ostale bez najvećeg dijela njih, ne računajući petak kad je džamija na Topovima puna, ali i ona zbog toga jer se od gradskih džamija samo u njoj klanja džuma. Čak će od

g g j g j

septembra i ona biti praznija jer od-laze studenti klanjači izvan Livna a

početak nastave i neke ćeučenike omesti da dolazena najvažniji namaz. Međuredovnijim i upornijim liva-njskim klanjačima, uz najs-tarijeg devedesetogodišnjeg Dževdeta Vrepca, potompeterostrukog hadžije i mu-jezina Huseina Karalića,te još nekolicine redovnihklanjača u Lala-pašinoj,Milošnik, Balaguši i džamiji


Hadži Ahmeda Dukatara, je i četverogodišnji Amar Dželadini, najmlađi livan-jski klanjač, koji je tokom ramazana i Bajrama na namaze često dolazio, a i dalje istina, rjeđe, dolazi sa djedom Enverom, koji je jedan od rijetkih redovnih klanjača u Lala-pašinoj džamiji na Begluku i nadžuma-namazima na Topo-vima.

Po mišljenju imama

augustovske vrućine nikako

ne bi smjele biti izgovor

za nedolazak u džamije jer

su vladale još veće

vrućine tokom ramazana i

Bajrama kad su džamije

bile prepune vjernika da bi po završetku

Bajrama ostale bez najvećeg

dijela njih.

Bajram, prepune džamije

Hadži Husein Karalić sa mujezinima i nasljednicima

32

Razmišljanja

Komentar polumjeseca

Današnja kultura Zapada - kako su to potvrdili mnogi odabrani duhovi i mislioci -izgubivši moralnu podlogu u svom unutrašnjem biću nosi znake toga oboljenja čije su se posljedice bjelodano odrazile u cjelokupnom življenju modernog čovjeka, pretežno euro-američkog. Te se posljedice naročito zapažaju u razaranju ne samo duhovnih vrednota, nego i tjelesnog zdravlja suvremenog čovjeka.

Piše: Hfz. Mersudin ef. Kasumović

Ispitujući uzroke raspadanja drža-va i civilizacija koje su se pojavilekroz ljudsku historiju, francuski

mislilac Le Bon je utvrdio da je temelj-ni zakon ili bitni faktor njihovog pada bila promjena društvenog ustrojstva.Drugim riječima, opadanje ćudored-nih vrednota povlačilo je za sobom du-hovnu i fi zičku propast čitavih naroda i pojedinih ljudskih zajednica. Zato jesvaka kultura, bez obzira u kojem sevremenu razvijala, imala onoliko vri-jednosti koliko je štitila i znala očuvati fi zičko zdravlje i duhovnu samobitnost,životnu snagu njezinih nosioca i gradi-telja. U protivnom ona je zapadala ukrizu, iz koje je redovno nastupala smrtkulture i njezinih nosioca.

Današnja kultura Zapada - kako suto potvrdili mnogi odabrani duhovi i mislioci - izgubivši moralnu podloguu svom unutrašnjem biću nosi znaketoga oboljenja čije su se posljedice bje-lodano odrazile u cjelokupnom življe-nju modernog čovjeka, pretežno euro-američkog. Te se posljedice naročito za-pažaju u razaranju ne samo duhovnihvrednota, nego i tjelesnog zdravlja su-vremenog čovjeka. Praktični materijali-zam našeg vremena razgolitio se u svojsvojoj strahoti u životu ljudi. Izmeđumnogobrojnih pokvarenosti koje jedonijela raspojasana civilizacija, lišena svih ćudorednih poriva, slijepa je gra-bežljivost za prolaznim dobrima, ćudo-redno-seksualna raskalašenost koja jezadobila oblike prave bestijalnosti.

Praktično znamenje Freudovih teorija

U težnji da se oslobodi moralnihzakona koji su ucijepljeni u ljudsku narav i savjest, čovjek gubi ono što ga čini čovjekom. U modernim vremeni-ma, a naročito u poslijeratnom haosu, oblikovao se čovjek-životinja, koji se mjesto Bogu klanja kultu materije, novca i tijela. Danas se može govori-ti ne samo o duševnoj bijedi, nego i tjelesnoj golotinji. Freudova teorija o panseksualizmu dostojna jedne mate-rijalisitčke civilizacije danas je dobila svoje praktično znamenje, koje se očituje u bestidnosti, služenju tijelu, udovoljavanju strastima, te seksualnoj raskalašeno-sti i razuzdanosti koja više odgovara životinjama nego bićima koja se zovu ljudi. Postane li čovjek rob svojih nagona i strasti gori je od životinje, jer preostali ra-zum upregne tada u službu životinjsku. Razbuktavanju strasti i razvijanju erotskih nagona kod čovjeka danas služe slikokaz, razne pred-stave, znatan dio književ-nosti, čitav niz romana koji obrađuju gangsterske pod-vige i ljubavne pustolovine. Koliko se god govorilo i pi-salo u odbranu kazališta i likovne um-jetnosti, oni ipak izravno ili neizravno služe naznačenoj svrsi.

Vezno s tim zanimljivo je istaknutida se i najveći dio snažnijih drama, kojeduboko zadiru u psihološko-društvenu problematiku čovjekovu, nije mogao osloboditi ljubavnih motiva. Zato se dramska umjetnost nikada nije razvila u krugu islamskog kulturnog stvaranja, dok likovnu umjetnost islam nikada nije njegovao, bojeći se kulta likova itjelesne golotinje.

Gubeći osjećaj stida a time i ljud-skog dostojanstva, muškarac i žena po-staju žrtva raznih tjelesnih poroka. Bezstida nema ni poštenja, čovjek se oslo-bađa svih moralnih obaveza.

“Ako izgubiš stid radi što hoćeš.”-veli Muhammed, a.s.

Kult golotinje iz dana u dan raste.Potpuna sloboda u odijevanju žene,

g jj

moderni plesovi, mješovite plaže, čak ip j jp j j

nudističke, upadljiva kozmetika, polu-p j pp j p

nage žene, vanjska uglađenost na račun p j pj

duha, sve su to dokazi spolne raskala-g j gg j g

šenosti i moralne podivljalosti našihpp

abnormalnih vremena.p

Čudoredna seksualna raspojasa-nost žene, grozno se osvećuje društvu.Temelj društva je porodica. Porodica koja se temelji na braku je biološka nužda. Temelj porodice je žena-majka.Materinstvo je suština ženina bića. Potome je žena nositeljka životnog kon-tinuiteta. Materinstvo je najuzvišenijii prirodni poziv ženin, njezina glavna uloga na zemlji. Na području materin-stva žena je superiorna (ima veću vlast)nad muškarcem. Čim se žena udalji

j p ( )

od prirodnog poziva majke, razara setemeljna ćelija društva, a i države. Po-sljedice toga su blud, bolesti, pobačaji,čedomorstva, nerađanja, odvratnostprema ženidbi, što rastače životne sna-ge društva i ubrzava njegovu smrt.

Neke povijesne činjeni-ce govore: U staroj Ateni uprvo doba porodični je životbio nadasve čuvan. Žena jep p jj

čuvala kuću i posvetila seodgoju djece. Istina ona jeu Ateni bila u upadljivo po-dređenom položaju nasprammuža. Ali zakoni i druš-tveni sud čuvali su čistoćuporodice. Po Solonovim za-konima Atenjanin je imaopravo ubiti zavodnika svoježene. U tom slučaju muž jemorao otjerati ženu kako nebi izgubio građansko pravo.Stega je u atenskom uzga-janju bila vrlo oštra. Već udoba Alkibijada, kada je ste-ga u porodičnom životu po-pustila, žena je pod utjeca-jem nagomilanog bogatstva

počela napuštati kuću, odavati se blu-du, gajiti odvratnost prema rađanju.Atena je počela slabiti poput istroše-nog organizma. Čvrstina rimske dr-

j p p p

žave u prvom razdoblju svoje historijepočivala je na čvrstini i čistoći rimskeporodici. Žena je vodila brigu o ku-p j

ćanstvu odgajajući porod i tako vrši-la prirodnu ulogu odgajateljice. Mužje bio pater -familias, imao je vrhovnuvlast. Raskidivost braka je bila rijet-kost. On se mogao raskinuti u slučajunevjere. Majke su same dojile svojudjecu.

Rimski je mladić odgojem trebaopostati skroman i stidljiv, a usto posje-dovati istrajnost, muževnu ozbiljnost ičestitost (honestas). Pred kraj republi-ke porodični život je uzdrman u svojimtemeljima.

KultKult golotinjegolotinje


Temelj društva je porodica.

Porodica koja se temelji na braku

je biološka nužda. Temelj

porodice je žena-majka. Materinstvo je suština

ženina bića. Po tome je

žena nositeljka životnog

kontinuiteta.

33

Žena je sve više zanemarivala svoj Bo-gom dani poziv majke i podavala se rasko-ši i tjelesnom uživanju, koje je zahvatilo sve slojeve rimskog društva, nakon nepri-rodnog porasta bogatstva, zadobivenog otimačinom i isisavanjem stanovništa čita-vih pokrajina. Majke nisu više dojile niti odgajale djecu, nego su ih radije prepuštale robovima i služinčadi. U razdoblju kada je u Rimu skovana rečenica: “Panem et cir-censes’’ (kruha i zabave), žena je plivala u raskošu i tjelesnim uživanjima. Misaone glave rimske imperije kao Ciceron, sena-tor i fi lozof Katon upozoravale su na po-trese i opasnosti, koje će se roditi iz takvog stanja raspuštenosti. Jednom je prilikom Katon u senatu, tada su neki članovi ustali protiv zakona koji je ograničavao žena-ma slobodu gizdanja i raskoša, upozorio Rimljane da će ženinu lascivnost platiti gubitkom veličine i države. Tako je i bilo. Pokvarenost žena bila je nečuvena. Visoki činovnici i dvorske gospođe kupali su se zajednički nagi. Odvratnost prema ženid-bi uzimala je maha. Vlasti su u doba Ceza-ra davale nagrade za ženidbu, naročito že-nama, koje su imale mnogo djece, žene is-pod 45 godina, koje nisu imale djece, nisu se smjele kititi dragim kamenjem. Neza-koniti brakovi su bili na dnevnom redu. Da bi zlu stao na kraj, car August je izdao zakon po kome neženje mogu naslijediti samo srodnike svoje. Tada Rimljanke, piše jedan povjesničar, nisu brojile svoje godi-ne po konzulima, nego po muškarcima s kojima su živjele. Nerađanje je bilo uzelo toliko maha, da se osjetilo smanjivanje stanovništva. Baveći se više drugim poslo-vima i besposlicama nego materinstvom, Rimljanka je razorila obitelj. Propadanjem obitelji raspala se i rimska država.

Povijesne činjenice

Raskalašenost žene u Evropi, naročito u Francuskoj, gdje je žena svojim pretjera-nim zahtjevima za potpuno izjednačava-nje u pravima s muškarcima, počela na-puštati kuću i zanemarivati odgoj čovjeka, dovela je do propadanja obiteljskog života i opadanja nataliteta (rađanja) u mnogim evropskim zemljama. Pretjerana i nepri-rodna emancipacija francuske žene, koja je zanemarila poziv majke i odgajateljice, opadanje stanovništva, biološko umiranje Francuske i na kraju njezin vojnički i po-litički poraz stoje u uskoj uzročnoj vezi. Mi se svi sjećamo proglasa koji je uputio francuskom narodu glavar države maršal Patein, koji je nižući uzroke poraza iz-među ostalog rekao - malo djece! Borba protiv nerađanja postala je dio političko-socijalnog programa Njemačke i Italije. Da bi zaštitio do pune mjere čistoću žene, Kur’an je ženi propisao pristojno odvaja-nje i pokazivanje koje ni u kom slučaju ne smije izazvati muškarca. U poglavlju “En-Nur’’ Kur’an propisuje:

Reci (Muhammede) mu-slimankama neka obore svoje poglede i neka čuvaju čast i po-štenje svoje, neka ne pokazujusvojih ukrasa osim onih vanj-skih, neka stave pokrivače prekoglave i po prsima. Neka ne po-kazuju svoje ukrase osim svojimmuževima, očevima, svekrima,svekrvama, sinovima, pastorci-ma, braći, bratićima, sestrići-ma, ženama, robovima i robi-njama, siromašnim starcima,koji nemaju strasti za ženama i nedorasloj djeci.

Mnoge ustanove islam-skog ženidbenog, porodičnog i nasljednog prava, naposepokrivanje kao strogo islamskipropis, stoljećima su štitili mu-slimansku ženu. Muslimanka koja ne pazi na svoje odijeva-nje, koja se polunaga miješa smuškarcima na plaži, koja pleše i koja nepazi na svoje dostojanstvo, raskinula je sislamskim moralom i ne spada u životniokvir Kur’ana. Muslimansko kaznenopravo propisuje posebne tjelesne kazneosobama, koje se ogriješe o svoju spolnučistoću. Za neženjenog bludnika i neu-davanu bludnicu propisana je kazna bi-čevanjem sa sto udaraca (haddi-zina). Za aženjenog preljubnika i udavatu bludnicuKur’an je propisao kaznu smrti kameno-vanjem (redžm).

Propadanju islamskih srednjovje-kovnih država, naročito onih u Špa-

p j j j

njolskoj, znatno je doprinijela moralna raskalašenost muškaraca i žena, osobitou višim društvenim krugovima koji suodlučivali o sudbinu zemlje. Najno-vijim iskopavanjem ostataka musli-manskih građevinskih spomenika u Španjolskoj pronađeni su po zidovima

g p

poznatijih dvoraca tragovi slika kojiprikazuju polunage muškarce i žene.


Muslimanska žena u Bo-sni i Hercegovini, Sandžaku i svim evropskim dijelovima Otomanskog carstva za vri-jeme petovjekovnog života u duhovnom i kulturnom krugu islama, održala se na dostoj-noj moralnoj visini, čuvajući sve osobine značaja i ljudskog ponosa. Naš izravni dodir sa Zapadom i zapleteni društveni život koji je donio opće osiro-mašanje muslimana, donio je promjene i u tom pogledu.

Novonastali društveni ži-vot prisilio je muslimanku da napušta kuću i ide u tvornicu zarađivati kruh svakidašnji. Naša obitelj sa svim patrijar-halnim znamenjima mijenja-la je svoj izgled. Muslimanka se počela odavati prostituciji. Zaredala su brakolomstva, po-

bačaji, čedomorstva i poroci koji nužno proistječu iz takvog života. Ovome nisu isključivo krivi slabi gospodarski uvjeti, nego i drugi momenti: val opće seksual-ne pokvarenosti i tjelesne golotinje nošen feminističkim pokretom koji se razmahao u evropskim zemljama, zahvatio je djeli-mično muslimanku koja je sve više, zane-marujući poziv majke, postala rob svoga tijela, svojih strasti, rob vanjštine i mode kao i njezina drugarica u Evropi. Stoga je naša obitelj kako u gradu tako i na selu u cijelosti ugrožena.

Naše održanje zavisit će od čvrsti-ne i čistoće našeg porodičnog života. Nama, kao i svim narodima, uvijek je potrebno mnogo žena-majki koje ćeodgajati čovjeka.

Prije više godina Le Bon je pisao:’’Akomoderna žena uspije u tim pravima, uči-nit će napokon Evropljane nomadima bez ognjišta i obitelji.’’

A mi to ne želimo!

Kult golotinje iz dana u dan

raste. Potpuna sloboda u odijevanju

žene, moderni plesovi,

mješovite plaže, čak i nudističke, upadljiva

kozmetika, polunage

žene, vanjska uglađenost na račun duha,

sve su to dokazi spolne raskalašenosti

i moralne podivljalosti.

34

Feljton: Tako se pobjeđuje očaj – (XI dio)

Islamske teme

Na sedždi, elektromagnetne čestice iz ljudskog tijela odlaze u zemlju i time se dešava proces njihovog oslobađanja, a posebno kada se sedžda pravilno učini, sa sedam dijelova tijela (čelo, nos, dlanovi, koljena i stopala). Studija je također pokazala da, ako se želimo osloboditi tog suvišnog tereta, moramo biti okrenuti prema Mekki, prema kojoj se muslimani svakodnevno okreću u namazu, jer je Mekka središte kopna na Zemlji

Piše: Selva el-UdejdanPreveo i prilagodio: Abdusamed Na-suf Bušatlić

Kad god te snađe nesnosna KKglavobolja, kad osjetiš da suKKti živci napeti, kad strahuješKKda ne oboliš od kancerogenih oboljenja,a to su bolesti koje vode u očaj i beznađe,onda što više čini sedždu (padanje ničicena zemlju), ona će te osloboditi svihvrsta bolesti, fizičkih i psihičkih.

Ovo nije floskula, već istina koju jepotvrdila i savremena nauka, odnosnonajnovija naučna istraživanja što ih jeproveo dr. Muhamed Dijaudin Ha-mid, profesor bioloških nauka i direk-tor odjela za radioaktivnu hranu priTehnološkom institutu za radijaciju.

Naime, poznato je da izloženost većemzračenju ili život u centru elektromagnet-nih polja, negativno utiče na stanice ljud-skog organizma i povećava njihovu ener-giju (napon). Zbog toga se, kako veli dr.Dija’, preporučuje činjenje sedžde, jer ona oslobađa tijelo od viška elektriciteta kojiprouzrokuje mnogobrojne bolesti.

Naučno je dokazano da međustanicama ili ćelijama u ljudskom orga-nizmu postoje veze i komunikacija koja čovjeku pomaže da osjeća okolinu i da ostvari interakciju s njom.

Svako povećanje elektromagnet-nog napona u tijelu stvara pomet-nju u komunikaciji među stanicama i oštećuje njihov rad, zbog čega čovjek biva pogođen bolestima koje su uveliko prisutne u savremenom društvu, poput: glavobolje, grčenje mišića, upale vratnih žila, umora, sve dotle da čovjek počinje gubiti pamćenje i doživljavati mentalne distrakcije.

I ukoliko dođe do povećanja tog na-pona i viška elektromagnetnih čestica, bez mogućnosti njihovog oslobađanja, situacija može postati alarmantna! Tak-vo stanje može vrlo lahko prouzrokovati kancerogena oboljenja, a također može naštetiti embriju u majčinoj utrobi, zbog toga je obaveza osloboditi se tog napona i taj teret prazniti izvan ljudskog tijela, daleko od upotrebe sedativa i njihovih nuspojava.

Gdje je izlaz?

Važno je znati da u ovomslučaju mora postojati veza sa zemljom kako bi se oslobo-dio višak elektromagnetnih čestica, a ta veza se ostvaruje putem sedžde Jednom i Jedi-nom Bogu, Allahu, dž.š. Na sedždi ele-ktromagnetne čestice iz ljudskog tijela odlaze u zemlju i time se dešava proces njihovog oslobađanja, a posebno kada se sedžda pravilno učini, sa sedam dijelova tijela (čelo, nos, dlanovi, koljena i stopa-la). Studija je također pokazala da, ako se želimo osloboditi tog suvišnog tereta, moramo biti okrenuti prema Mekki, prema kojoj se muslimani svakodnevno okreću u namazu, jer je Mekka središte kopna na Zemlji. Nakon toga čovjek se oslobađa tog pritiska i brige i osjeća duševnu smirenost.

Na to aludira i predaja u kojoj stojida je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi ga neka stvar zabrinula, govo-

rio svom muezinu Bilalu: “Obraduj naspozivom na namaz, Bilale!’’ Namaz čistidušu od bolesti srca kao što su zavid-nost, tjeskoba, očaj itd. Pa, kada te brigeskole, kada imaš krupan problem, kada ti se stijesni u grudima, približi se svomeGospodaru padanjem na sedždu i oslo-bodi se spomenutih napasnika; i reci:“Subhanallah!”

Nada utemeljena na iskrenom vjerovanju ne gasi se nikada

Bilal ibn Rebbah, crnac,slabašnog i mršavog tijela,duge guste i kovrđave kose,nikada nije bio javno poh-valjen, a da nije oborio glavuprema zemlji, govoreći: “Ja sam Abesinac koji je do jučerbio rob.’’ Da, on je Abesinackojeg je rodila crna robinja.Bio je rob mekkanske poro-dice Benu Džemuh.

Kada su se vijesti o Mu-hammedovom, sallallahualejhi ve sellem, poslanstvupočele širiti Mekkom, one sudošle i do Bilala, ali se on na početku držao po strani i potom pitanju je, kao i u svemudrugom, slušao i slijediomišljenje svojih gospodara.

Na dan kada je Bilal primio islam, Mu-hammed, sallallahu alejhi ve sellem, jesa svojim drugom Ebu Bekrom, r.a., bo-ravio u jednoj pećini blizu Mekke. Bilal,koji je čuvao ovce kod Abdullaha ibnDžud’ana, naišao je sa svojim stadompored pećine. Tada je Muhammed, sal-lallahu alejhi ve sellem, izašao iz pećinei upitao: “Čobane, možemo li dobiti

j p

malo mlijeka?’’ Bilal je odgovorio: “Ja smijem pomusti samo jednu ovcu i to jemoja dnevna hrana, pa ako hoćete ja ćuje pomusti i to mlijeko danas s vama po-dijeliti.’’ “Dovedi tu ovcu’’, rekao mu jePoslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Bilalje otišao i doveo ovcu, a onda je Poslan-ik, sallallahu alejhi ve sellem, zatražio

Nema dNema dobra u onimobra u onima ka kojoji se i se poslije prve bposlije prve bitke predajitke predajuu

A šejh Hafiz Ibrahim rekao je: “Trideset godina moga života proveo sam sa dvije

lepine dnevno. Ako bi mi ih

majka ili sestra donijele ja bi

ih pojeo, ako ih ne bi donijele,

ja bih ostao gladan do

sljedeće noći.”

35

posudu i muzao je ovcu dok nije na-punio posudu, zatim je popio mlijeko. Onda je ponovo pomuzao ovcu i namu-zao punu čašu i dao Ebu Bekru da pop-ije. Zatim je i treći put pomuzao ovcu i napunio čašu i dao Bilalu da popije. Na kraju je pustio ovcu i ona se pridružila stadu punijeg vimena nego što je bilo prije mužnje. Nakon toga, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, obavijes-tio je Bilala da je on Allahov poslanik i ponudio mu da primi islam. Bilal je bez imalo kolebanja, nakon što je svo-jim očima vidio mu’džizu ili čudo koje se desilo s njegovom ovcom, izgovorio šehadet i primio islam. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je da nikom ne kazuje da je primio islam, da ne bi bio izložen mučenju od strane nevjernika. Kada je dotjerao stado kući, njegov gospodar je primjetio da su vi-mena kod ovaca puna mlijeka, što se prije nije dešavalo, pa mu je rekao: “Do-bro si ih napasao, i ubuduće ih goni tamo gdje su danas pasle.’’ Bilal je tri dana zaredom odlazio do pećine u ko-joj se Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, skrivao sa Ebu Bekrom, kako bi učio o islamu. I svaki put je stado vraćao kući punih vimena. Četvrti dan, pored

p jp

kuće Abdullaha ibn Džud’ana, naišao je Ebu Džehl, rekavši mu: “Vidio sam tvoje ovce site i punih vimena?!’’ Od-govorio je: “To se dešava evo već tri dana, a šta je razlog tome ne znamo.’’ Ebu Džehl je tada primjetio: “Tako mi Gospodara Kabe, izgleda da vaš rob zna gdje se skrivaju Muhammed i Ebu Bekr,

pa mu zabranite da napasa ovce na tom mjestu.’’ I na-kon što mu je izrečena zabra-na, Bilal je obznanio svojeprimanje islama. A onda jepočelo mučenje. Nevjernicisu ga izvodili usred podnevnežege, kada pustinja liči na džehennemsko grotlo odsilne vrućine, i bacali ga na vreli pjesak, a zatim su mu na grudi stavljali ogromni vrelikamen, i usput ga bičevali.I dok je Bilal bespomoćnoležao na vrućem pijesku,njegovi dželati su mu govorili: “VeličajLata i Uzata!’’ Bilal je na to nemoćnimglasom odgovarao: “Jedan je, Jedan, Al-lah!’’ Nakon toga su ga podigli i vezali muuže oko vrata, a onda su naredili djeci da ga u takvom stanju vodaju po okolnimmekkanskim brdima. Međutim, poredsvih vidova mučenja Bilal nije izgovaraodruge riječi osim: “Jedan je, Jedan, Al-lah!’’ Svjedočeći o Bilalovoj hrabrosti iustrajnosti u vjeri, Amar ibn Jasir, rekaoje: “Prvi muslimani koji su bili mučeni,na kraju su, pod pritiskom batina,izgovarali riječi koje su od njih zahtije-vali nevjernici, osim Bilala.’’ Dok su ga nevjernici jedanput mučili, pored njega je naišao Vereka ibn Nevfel, i čuvši Bila-la kako izgovara riječi: “Jedan je, Jedan,Allah!’’, Vereka je uzviknuo: “Tako je,Bilale, samo je Jedan istinski Bog! Takomi Allaha, ako umreš s tim ubjeđenjem,ja ću tvoj mezar uzeti kao mjesto Božijeg blagoslova i berićeta.’’ Nakon toga, po-


javio se Ebu Bekr, uzvikujući: “Zar ćete ubiti čovjeka samo zato što govori: ‘Moj Gospo-dar je Allah!’” A onda se ob-ratio Ummejjetu ibn Halefu i rekao mu: “Traži od mene koliko hoćeš novca, samo ga oslobodi!’’ Taj dan je Bilal prodat Ebu Bekru, a onda ga je Ebu Bekr velikodušno os-lobodio. Tako je Bilal postao slobodan čovjek, a nakon što je učinio hidžru u Medinu, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ga je pobratimio sa

Ebu Ubejdom ibn Džerrahom. Kada je propisan ezan za namaz, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, izabrao ga je za muezina, pa je tako Bilalu pripala čast da ponese titulu prvog muezina u islamu. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “U Džennetu sam čuo bat nečijih koraka ispred mene, pa sam rekao: ‘Džibrile, čije ovo korake slušam?’ Džibril mi je odgovorio: ‘Alla-hov Poslaniče, to Bilal ide ispred tebe.’” Bilal ibn Rebbah umro je u Šamu u

p

vrijeme muslimanskih osvajanja Šama. j

Njegovi posmrtni ostaci leže pod zem-ljom Damaska.

Eto tako je crni abesinski rob, kojije povjerovao u Allaha, dž.š., dok je bio ponižen i potlačen, vezao svoje srce za Stvoritelja i ta veza je zapalila plamen vjere i nade koji se nikada nije ugasio.

Mučen je na vrelom pijesku, vrelikamen su mu bacali na grudi, bičevali ga, vezali i vodili po brdima Mekke

“Nema konačnog

uspjeha bez mnoštva

neuspjeha. Mrav ne može preći zid, a da prije toga mnogo

puta ne padne. Nema nikakvog dobra u onima koji se predaju

poslije prve bitke.”

onako kako se životinje vode, ali seBilal ni jednog trenutka nije pokolebao,nije posumnjao niti je pao u očaj, većje stalno govorio: “Jedan je, Jedan, Al-lah!’’ (Ehadun, Ehad!), da bi nakon toga !!došle mnogobrojne Allahove nagrade,jedna za drugom. Oslobođen je rop-stva, postao je prvi muezin u islamu,oženio se uglednom muslimankom, bioje neustrašivi mudžahid na Allahovomputu, i na kraju, kao kruna svega toga,Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem,obradovao ga je Džennetom.

Nema ništa ljepše kao kad se nada u Allahovu milost i lijepo mišljenje oAllahu, ukorijene u ljudskom srcu, nitivjernik ima veće potrebe od odagna-vanja očaja iz duše i zasađivanja mladiceimana u dubini srca.

Ambicije koje su prkosile očaju

Prenosi se da je Imam Buhrija usta-jao u toku noći i palio svjetiljku da zapišemudrost koja bi mu u tom trenutkunaumpala, zatim bi gasio svijeću i lijegaou postelju, pa bi onda ponovo ustajao,i tako dvadeset puta u toku jedne noći.Da, takav je bio Imam Buharija, velikanislamskog ummeta kojega su čistoća duše i stid sprječavali da traži od drugih,onda kada bi zapao u takvu situaciju da nije imao šta jesti, pa je jeo korijenje izzemlje da bi utolio glad.

Rekao je Ibn Ebi Hatim: “Mi smo uEgiptu, kao studenti, znali biti po sedammjeseci, a da ne okusimo najobičniju

mesnu supu. U toku dana smo obilazili naučne kružoke ili halke ilma kod različitih učenjaka, a u toku noći smo palili svijeće i ponavljali gradi-vo. Jedanput smo na obali našli ribu i ponijeli smo je kući da je ispečemo za ručak. Međutim, kad smo došli kući već je bilo vrijeme nastave i otišli smo, a ribu ostavili. Tek treći dan, kad se riba skoro bila pošla kvariti, mi smo je ispekli i pojeli. Nema znanja u rahatluku tijela!’’

A šejh Hafiz Ibrahimrekao je: “Trideset godina moga života proveo sam sa dvije lepine dnevno. Ako bi mi ih ma-jka ili sestra donijele, ja bi ih pojeo, ako ih ne bi donijele, ja bih ostao gladan do sljedeće noći. Sljedećih trideset godina proveo sam samo sa jednom lepinom u toku 24 sata. Ako bi mi je supruga ili kćerka donijele, ja bih je pojeo, a ako je ne bi donijele, ja bih ostajao gladan i žedan do sljedeće noći.’’

O divne li ambicije i ustrajnosti utraženju znanja, i pored siromaštva, nedostatka hrane i stalne samoće!

Abdurahman Sumejt – sluga afričke sirotinje

Dr. Abdurahman Hamud es-Sumejt, bivši predsjednik Upravnog vijeća Organizacije za pomoć musli-manima Afrike, rođen je u Kuvajtu

36

1947. godine. Ljudi bliski njimu pričali su kako je on počeo sa dobrotvornim i humanitarnim radom još u ranoj mladosti. Tako je kao srednjoškolac zajedno sa svojim prijateljima želio da učestvuje u dobrotvornim akcijama, pa su odlučili da sakupe određeni novčani iznos kako bi kupili auto-mobil (kombi), što su na kraju i učinili. Jedan od njih je, nakon nastave, prevozio siromašne radnike do nji-hovog radilišta ili ih vraćao kući, bez ikakve nadoknade.

Abdurahman es-Sumejt je diplomirao i specijalizirao hirurgiju na Univerz-itetu u Bagdadu. Dok je studirao on je veliki dio svog novca (džeparca) iz-dvajao kako bi kupovao knjige i islam-ske brošure i besplatno ih dijelio po džamijama. Kada je dobio stipendiju koja je iznosila 42 dinara, trudio se da jede samo jedan obrok dnevno, da bi ostatak novca iskoristio u dobrotvorne svrhe, i izbjegavao je da spava na kre-vetu iako je taj krevet vrijedio svega dva dinara, smatrajući to luksuzom.

Allah je htio da on, ispred jedne humanitarne organizacije iz Kuvajta, otputuje u afričku državu Malavi radi izgradnje mesdžida u jednom selu. U Africi je vidio milione ljudi koje je ubijala glad, žeđ, siromaštvo, nezna-nje, zaostalost i bolesti. Bio je svjedok

Prenosi se da je Imam Buhrija ustajao u toku

noći i palio svjetiljku da

zapiše mudrost koja bi mu u tom trenutku naumpala,

zatim bi gasio svijeću i lijegao u postelju, pa

bi onda ponovo ustajao, i tako

dvadeset puta u toku jedne noći.

37 7. septembar - 20. ševval

djelovanja kršćanskih misionara među muslimanima od kojih su mnogi pot-pali pod uticaj kršćanskog misionarst-va, jer su im oni davali mrvice pomoći i nudili im obrazovanje za djecu u kršćanskim školama. Zbog svega toga, dr. Sumejt je svim srcem zavolio to mjesto i bio je zaokupljen mišlju kako da im pomogne.

Pored toga što su se mnogi mus-limani, posredstvom njegovog hu-manitarno-misionarskog rada, vratili u okrilje islama, on je bio uzrok da mnogi nemuslimani prime islam. Je-dan prizor je na njega ostavio poseban trag i ganuo ga do suza. Naime, u jed-nom mjestu skupina kršćana je primila islam, a onda su svi uglas plakali žaleći za njihovim roditeljima i drugim pre-cima koji su umrli kao nemuslimani. Govorili su dr. Sumejtu: “Gdje ste vi muslimani? Zašto ste kasnili sve ove godine?’’ Te riječi su ga toliko ganule da se zagrcnuo od plača, jer je i sam osjećao dio odgovornosti u pogledu onih koje su spominjali novopečeni muslimani, a koji su umrli kao nevjer-nici. U nastavku slijede riječi dr. Sume-jta koje odišu uzvišenim ambicijama i optimizmom:

“Prije nekoliko godina znatiželja me je odvela u posjetu jednom egzotičnom selu u Africi, koje se zove Meka. Za-tim sam počeo opsežno znanstveno istraživanje o tamošnjem plemenu El-Entimur, koje ima arapsko-islamske korijene i porijeklom je iz Hidžaza, ali

se ta veza i svijest o arapskom porijeklu i islamu vremenom izgubila. Sličan primjer je i sa plemenom El-Gabra na sjeveru Kenije, kao i sa plemenom El-Burana na jugu Etiopije, Es-Seklaf u zapadnom Madagaskaru, El-Farimba u južnom Zimbabveu, i milionima drugih.. Svi su se žalili na nas Arape muslimane što nismo ništa uradili da ih izbavimo iz zablude i raznih vidova idolopoklonstva u koje su upali, iako većina njih vuče islamsko porijeklo.’’

Čitajući o dr. Sumejtu i njegovoj plemenitoj misiji u Africi, jedan očajnik je rekao: «Čini se da dr. Sumejt u svom misionarsko-davetskom radu nikada nije bio izložen nikakvim iskušenjima i nevoljama. Ne samo to, ja mislim da je njegov put bio posut ružama, jer, nemoguće je da toliko vremena ostane ustrajan u svome radu, a da je istovremeno imao većih iskušenja.’’

E pa, sačekaj ti, očajniče, ti koji si čvrsto prikovan na jednom mjestu, a za to mjesto te prikovao očaj čiji kor-jen je duboko u zemlji! Ne donosi sud prije nego čuješ dr. Sumejta koji je na jednom od svojih predavanja, govoreći o životnim nedaćama koje su ga pratile, rekao: “Ja imam desetine raznoraznih bolešćina, dva puta sam imao infarkt, jedanput moždani udar poslije kojeg sam izvjesno vrijeme bio nepokretan, imam povišen krvni pritisak, dijabetes, nekoliko opasnih trombova na nozi, zbog oteklina na koljenima moram klanjati na stolici, imam povišen holes-

terol i krvave izljeve u oku. Dva puta sam hapšen, 1970. u Bagdadu, i 1990. kada mi je prijetilo pogubljenje. Naime, tada me je u Kuvajtu uhapsila Iračka obavještajna služba, nakon čega nisam znao šta će sa mnom biti. Odveli su me u Bagdad i mučili toliko da su mi strgnuli i odstranili meso s lica, ruku i stopala. No, i pored toga ja sam bio ubijeđen da neću umrijeti prije suđenog časa koji mi je Allah propisao. U Africi sam također bio izložen hapšenju više puta od strane naoružane policije, i bio sam napadnut nekoliko puta od zmija kobri u Mozambiku, Keniji i Malaviju, ali me je Allah spasio.’’

Znaš li šta je to što je podsticalo ovog čovjeka vjernika i što mu je iznova budi-lo nadu i čvrsto pouzdanje u Allaha i pored mnogobrojnih iskušenja i nedaća koje je imao? Ako ne znaš, onda pročitaj cilj kojem je težio iz sljedeće njegove rečenice: “Ko će me spasiti od obračuna na Sudnjem danu, kada se narodi Afrike budu žalili Allahu na mene što nisam uložio dovoljno truda na njihovom upoznavanju sa Allahovom uputom?’’

Tako je govorio dr. Sumejt i pored činjenice da je hiljade ljudi iz plemena Entimur prihvatilo islam preko njega.

I na kraju, pročitaj još jedan savjet dr. Sumejta i dobro o njemu razmisli. On je rekao: “Nema konačnog uspjeha bez mnoštva neuspjeha. Mrav ne može preći zid, a da prije toga mnogo puta ne padne. Nema nikakvog dobra u onima koji se predaju poslije prve bitke.’’

38

Znakovi na putu

Islamske teme

Kako je moguće da neko ko sebe smatra sljedbenikom El-Emina, povjerljivog (ovaj nadimak Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dobio još u predislamskom vremenu zbog svog visokog stepena poštenja, vjernog čuvanja povjerenih mu stvari i ispunjavanja preuzetih obaveza), i ozbiljan je u tome, može od nekoga uzeti novac, a i sam nije siguran da će ga nekada u budućnosti vratiti, bilo zbog svog lahkomislenog odnosa prema tuđim hakovima, bilo zbog slabog imovinskog stanja, ili nekog drugog opravdanog ili neopravdanog razloga, ili što je još gore uopće ne osjeća ni najmanju grižu savjesti kada prolazi pored svojih vjerovnika, kada ne odgovara na njihove pozive i kada ih jednostavno ‘’množi s nulom’’

Piše: Semir Imamović

Ujednom hadisu kojeg je Posla-UUnik, sallallahu alejhi ve sellem,UUizrekao u kontekstu predska-UUzanja (navještenja) budućih događaja, ikorjenitih promjena koje će se desiti na planu ljudskog odnosa prema vjeri i nje-noj primjeni u privatnom i javnom ži-votu, kaže se da će čovjeku, na spavanju,biti istrgnut emanet (povjerljivost) iz srca,ti da će ostati samo njegov blijedi trag, kaošto iza rane ostane ožiljak na tijelu ili žuljod napornog rada koji se napuše a u sebinema ničega, i da će ljudi međusobnokupovati i prodavati ali niko od njih nećeispunjavati preuzete obaveze, i toliko ćenestati povjerenja (emaneta) da će jednidrugima prepričavati kako u tom i tommjestu ima povjerljiva osoba! (op. a. tj. za povjerljivom osobom će se tragati kao za izgubljenim blagom) (Buharija, 6497.).Kao da je Poslanik, sallallahu alejhi ve se-llem, u momentu izricanja ovog hadisa,imao pred sobom sliku našeg vremena.

Sličnost je toliko očita da se teško oteti dojmu da je Posla-nik, sallallahu alejhi ve sellem, upravo mislio na nas. Puno je primjera iz naše svakodnevni-ce koji nas navode na ovakav uistinu poražavajući zaključak.

“Naša” pravda

Gotovo da nema dana a da u njemu ne čujemo bar jednu priču o pronevjeri, prevari i lopovluku, a ono što posebno zabrinjava jeste da se veliki broj tih priča veže za ljude koji sebe nazivaju vjernici-ma, i to ne bilo kakvim, nego onim pra-vim i dosljednim vjernicima. Lično na moju adresu, a vjerujem da je slična situa-cija i sa drugim daijama, učenim ljudima, imamima, stiglo je na desetine pisama, upita, zahtjeva za šerijatskim konsulta-cijama i posredovanjem, koji se tiču po-slovnih pronevjera, neizvršenja preuzetih obaveza, neopravdanog odugovlačenja sa isplatom duga, ili negiranja postojanja bilo kakvog dugovanja, a kao glavni akte-ri, u većini tih pisama, spominju se vjer-nici. Jedan slučaj ostao mi je u posebnom pamćenju, a evo čemu se radi. Dok sam još bio na školovanju u Medini, dvojica mojih poznanika, inače trgovaca, zatražili

su od mene da im presudim usporu do kojeg je došlo prili-kom realizacije posla kojeg sunjih dvojica ranije dogovorili.Prema osnovnom ugovorujedna strana je bila dužna da uodređenom vremenskom rokui pod povoljnim uvjetima, na-bavi autodijelove iz Njemačke,a druga da, po primanju ispo-ruke, plati vrijednost kupljenerobe. Kada je roba stigla na odredište, kupac je, letimič-nim pregledom samo nekoli-

ko paketa, vrlo brzo utvrdio da se radi oautodijelovima za stare modele Mercedesai Volksvagena koji uopće više nisu u upo-atrebi. Odmah je telefinirao svog kolegu irekao mu da nije znao da se radi o sta-rim i neupotrebljivim autodijelovima ida zbog toga odustaje od ugovora, naštoje ovaj žustro reagirao i rekao mu da je otome trebao razmišljati prilikom zaklju-čenja ugovora. Pošto se nisu mogli usa-glasiti, cijeli slučaj su prebacili na mene,a ja na islamske učenjake. Učenjaci supresudili u korist poručioca (kupca), zbog svjesnog prikrivanja nedostataka robe odstrane nabavljača, kojeg je bilo nemogu-će otklonuti i koji ugovor čin ništavnim.Proslijedio sam im presudu, očekujući da će joj se, kao vjernici, povinovati, među-

Ko nema emaneta (ne izvršava preuzete Ko nema emaneta (ne izvršava preuzete obaveze i ne čuva povjerene mu stvari), nema ni vjereobaveze i ne čuva povjerene mu stvari), nema ni vjere


Drugim riječima

rečeno, bez samokritičnosti nema spoznaje

o vlastitim grijesima, a bez spoznaje

o vlastitim grijesima nema ni individualnog ni kolektivnog

popravka.

39

tim odgovor tužene strane (nabavljača) je bio da je ona nepravedna i da je on oče-kivao da će Šerijat biti na njegovoj strani.

j p j

Poručio sam mu da Šerijat ne može biti j j g j

na strani onih koji varaju, nego naprotiv isključivo na strani istine i pravde, ali mi se nakon toga više nije javljao. Nisam mo-gao vjerovati da se jedan vjernik, koji je u spomenutom slučaju nesumnjvo bio u krivu, može ovako drsko ponijeti prema islamskim propisima i njihovim tumači-ma. Kasnije sam, vjerovatno zbog velikog broja sličnih slučajeva, ograjao na ovakvo ponašanje, da bi skoro, od jednog dai-je, čuo za slučaj koji me iznova šokirao. Naime, njemu se nedavno požalio jedan čovjek, koji je inače nov u vjeri i koji je prije otprilike godinu dana počeo prak-ticirati vjeru, da je svoje prvo negativno iskustvo u poslovanju doživio upravo sa tzv. džamijskim ljudima i onima kojima je svaka druga riječ: “Allaha mi’’ (Od ovo-ga je nastala izreka: čuvaj se onoga ko ti se često kune Allahom). Zahvaljujući prije svega svojoj dobrodušnosti, a zatim i be-skrajnom vjerovanju “ljudima od vjere’’, ovaj čovjek je ostao “kratak’’ za značajna novčana sredstva, za koja sumnja da će ih ikada povratiti. Prije toga, imao je priliku poslovno sarađivati sa osobama koje se, kao ni on, nisu pridržvale vjerskih prin-cipa, a koje su pripadale različitim etnič-kim, nacionalnim i relegijskim zajedni-cama, ili su bili samodeklarirani ateisti i agnostici, i nikada ga niko od tih ljudi nije prevario ili na bilo koji način bio nekorek-tan prema njemu. Isti daija mi je ispričao

da mu se, samo nekoliko dana poslije toga, požalio jedan dru-gi drugi čovjek, rekavši mu da mu “braća vjernici’’ duguju, nimanje ni više, nego 100.000KM, i da sam ne zna kako ćeta sredstva izvući od njih, sobzirom da mnogi izbjegavajususret s njim, ne javljaju mu sena telefon, ili ga jednostavnoignorišu. (Posebna je priča usvemu ovome to što se novčanetransakcije i poslovni ugovorizaključuju bez prisustva svje-doka, pismenog ugovora i nje-gove službene ovjere od stranenadležnih organa na osnovukojeg bi se, u slučaju da jedna strana izigra ugovor, moglo sudskim putem tražiti za-dovoljenje pravde). Zamislimo samo ovusituaciju, ima nemali broj vjernika koji re-dovno idu u džamiju, i koji su sebi dali za pravo da drugima tumače i pojašnjavajušerijatske propise, šta je halal a šta haram,a međusobno ne komuniciraju, ne nazi-vaju selam jedni drugima kada se sretnuna pijaci, pred džamijom ili na ulici, samoiz razloga što su jedan drugog prevarili uposlovanju, ostali jedni drugima dužni izanemarili međusobno preuzete obaveze.

Sljedbenik El-Emina (povjerljivog), avara

E sada, kako objasniti ljudima koji sejoš uvijek kolebaju kada je vjera u pitanju,ili onima koji su skeptični prema vjeri i


vjernicima, i uopćeno prema vjerskoj filozofiji života, da su ovo samo izolirani slučajevi, da izvor takvog njihovog ponaša-nja nije vjera, da vjera zapravo gradi zdrave pojedince koji su personifikacija istine, pra-vednosti, poštenja i časti i da samo ona može izvesti savre-menu civilizaciju iz živog blata u kojem se već godinama na-lazi? Kako je moguće da neko ko sebe smatra sljedbenikom El-Emina, povjerljivog (ovaj nadimak Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dobio još u predislamskom vremenu zbog

svog visokog stepena poštenja, vjernog čuvanja povjerenih mu stvari i ispunja-vanja preuzetih obaveza), i ozbiljan je u tome, može od nekoga uzeti novac, a i sam nije siguran da će ga nekada u bu-dućnosti vratiti, bilo zbog svoje lakomosti na novac, bilo zbog lahkomislenog odno-sa prema tuđim hakovima, bilo zbog sla-bog imovinskog stanja, ili nekog drugog opravdanog ili neopravdanog razloga, ili što je još gore uopće ne osjeća ni najma-nju grižu savjesti kada prolazi pored svo-jih vjerovnika, kada na odgovara na njiho-ve pozive i kada ih jednostavno “množi s nulom’’. Zar onoga ko se ponaša na takav, pa možemo slobodno reći, beskrupulozan način, uopće ne zabrinjavaju Poslanikoveriječi: “Onaj ko bude uzimao tuđi ime-tak s namjerom da ga vrati, Allah će mu u tome pomoći, a onaj ko bude uzimao tuđi

Isti daija mi je ispričao da mu se, samo

nekoliko dana poslije toga, požalio jedan drugi drugi čovjek, rekavši

mu da mu ‘’braća vjernici’’

duguju, ni manje ni više, nego 100 000

KM, i da sam ne zna kako će ta sredstva izvući

od njih

imetak s namjerom da ga nikada ne vrati,odnosno da ga upropasti, Allah će njega upropastiti.’’ (Buharija). Ovdje se namećejedno suštinsko pitanje. Može li neko kose na ovaj način poigrava sa tuđim imet-kom, ali i sa tuđim dostojanstvom, uop-će biti vjernik, i ako može da li je u tomslučaju njegovo vjera značajno okrnjena, igdje je u svemu tome unutarnji moralnizakon koji vjernika permanetno podstičei “tjera’’ da preispituje svoje postupke, pa ione koji su iz domena sumnjivih stvari, a da na govorimo o jasnim haramima, a sveu skladu sa principom “obožavanja Allaha kao da gledamo u Njega, a ako ne može-mo tako, onda kao da On gleda u nas.’’

Odgovor na ovo pitanje može biti dvo-jak, ali ni jedan ni drugi toliko dobar da biulijevao optimizam. Gora pretpostavka jeda su ti ljudi licemjeri, koji vjeru koristekao paravan za ostvarivanje svojih prljavihovozemnih ciljeva, a koje je Kur’an opisaokao prave neprijatelje (Prijevod značenja El-Munafikun, 4.), kao one koji nastoje prevariti Allaha i one koji vjeruju, a oni i ne znajući, samo sebe varaju.(Prijevod zna-čenja El-Bekare, 9.), ali i one koji (lažno)svjedoče da je Muhammed, zaista, Allahov poslanik - I Allah zna da je on, zaista, Nje-gov poslanik, a zapravo Allah svjedoči da suoni pravi lašci. (Prijevod značenja El-Mu-nafikun, 1.). Ako bi se neko usprotivio irekao da znanje o tome ko je licemjer a ko iskreni vjernik posjeduje samo Allah,

dželle šanuhu, i da islam strogo zabranjuje kopanje po tuđim srcima i nijjetima, odgovori-li bi mu da ovdje nije riječ o tome, nego o prepoznavanju licemjerstva u njegovim vanj-skim znakovima i manifesta-cijama, o kojima citirani ajeti nedvosmisleno govore, i na osnovu kojih je dozvoljeno reći za nekoga da se licemjer-no ponaša. Na kraju krajeva, zar Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije određene postupke jasno okvalificirao kao “ajete’’ (znakove) licemjerstva, koji prema jednoj verziji dostižu brojku od tri, a drugoj od četiri znaka. U verziji koja spominje četiri znaka licemjerstva, kaže se: “Onaj ko obje-dini sva četiri svojstva, on je pravi (čisti) licemjer, a onaj ko bude posjedovao jedno od tih svojstava, njegovo licemjerstvo je djelimično, sve dok ne ostavi to svojstvo, a ta svojstava su: kada mu se nešto povje-ri, on to iznevjeri; kada govori, laže; kada s nekim zaključi ugovor, on ga prekrši i kada se prepire prelazi granice uljudnog govora.’’ (Hadis su zabilježili Buharija i Muslim u Poglavlju o vjerovanju). Blaža pretpostavka je da su ti ljudi slabog i krh-kog vjerovanja, koje je nedovoljno da bi se oduprli izazovima dunjaluka, porivima duše i šejtanskim došaptavanjima, a naro-čito kada je posrijedi novac. Na njih bi se

40

mogle odnositi riječi Uzviše-nog: Neki beduini govore: “Mi vjerujemo!” Reci: “Vi ne vjeruje-te (čvrsto), ali recite: ‘Mi se po-koravamo!’ (tj. mi smo u općem smislu muslimani), jer u srca vaša prava vjera još nije ušla. A ako Allaha i Njegova Poslanika budete slušali, On vam nimalo neće umanjiti nagradu za djela vaša.” - Allah, uistinu, prašta i samilostan je. S druge strane, razlog slabosti njihove vjere treba tražiti u pomanjkanju emaneta i svijesti o vlastitoj od-

govornosti za negativnu ili pozitivnu sliku o islamu, koju svojim postupcima i pona-šanjem ostavljaju u društvu. Zato je važno govoriti o tome javno, i na taj način kod vjernika razvijati samokritičku svijest, jer će šejtan na sve načine pokušati da nas, umjesto našim vlastitim slabostima, zapo-sli tuđim, i tako udalji od suštine proble-ma. Možemo se mi praviti kako je sve u najboljem redu, kako u našim safovima i džematima sve funkcionira kako treba, ali dokle će nas to odvesti. Do stanja kakvog upravo imamo. Ni milimetar dalje. A je-dini garant za izlazak iz sveopće duhovne i moralne krize je samokritičnost. Ona je pokretač svakog dobra i promjene u i oko čovjeka. Drugim riječima rečeno, bez sa-mokritičnosti nema spoznaje o vlastitim grijesima, a bez spoznaje o vlastitim grijesi-


Emanet kojeg su nosili u svojim srcima im nije dozvoljavao

da u vjeru išta dodaju ili da od nje išta oduzmu,

i da, makar na trenutak, odustanu od

njenih uzvišenih principa, i krenu nekim drugim

putem.


ma nema ni individualnog ni kolektivnog popravka. Zato Uzvišeni, učeći nas ovom principu, u više kur’anskih ajeta kori (kri-tizira) Svog miljenika i Njemu najdražeg poslanika, Muhameda, sallallahu alejhi ve sellem, kako niko poslije njega ne bi mo-gao reći da je izvan dometa kritike, i da se o njegovim grjesima i greškama ne može javno govoriti. Tako u suri ‘Abese (‘abese je prošlo vrijeme glagola ‘abese / ja’besu, što znači namrštiti se, naljutiti se), govoreći o njemu u trećem (namrštio se) umjesto u drugom licu (namrštio si se), Uzvišeni Allah na izvjestan način kori Svoga Posla-nika, zato što je svu svoju pažnju posvetio kurejšijskim uglednicima, a zanemario je slijepog i siromašnog Ibn Ummi Mektu-ma, iako razlog takvog njegovog odnosa prema jednima i drugima, nije bio u tome što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, htjeo nekoga uvrijediti, ili, ne dao Allah, omalovažiti, nego zato što je to smatrao vjerskim prioritetom, naime, vjerovao je da će njihovo prihvatanje islama donijeti napredak i prosperitet islamu kao vjeri i njegovom pozivu.

Emanet kao temelj uspjeha

Ono po čemu se, prije svega, odliko-vala, prva “zlatna’’ generacija muslimana, i zbog čega su oni iza sebe ostavili tako upe-čatljiv trag jeste spremnost na priznanje vlastitih grešaka, iako su njihove greške u

odnosu na naše kao kap vode u odnosu na more. Dovoljno je u tom smislu nave-sti riječi Huzejfe ibn Jemana, povjerenika (emīna) Poslanikove tajne: “Kada bi se za-kleo da mi Allah na Sudnjem danu neće oprostiti, ne bih bio dužan da se za svoju zaketvu iskupim (zbog njenog kršenja).’’ Naravno, Huzejfe, radijallahu anhu, i njegovi savremenici nisu imali nikakve potrebe za ovakvim izjavama, koje pred-stavljaju vrhunac samounižavanja, jer su svojim konkretnim djelima i velikom žr-tvom koju su podnijeli na putu promocije i širenja islama zaslužili Allahovu milost i Džennet, osim ako su htjeli, a htjeli su, podučiti vjernike samokritičnosti, samou-koru, i najboljem i najlakšem načinu bor-be protiv vlastitog ega, samodopadljivosti (el-udžba), oholosti i uobraženosti, i dru-gim bolestima duše koje čovjeka sputa-vaju u sigurnom hodu putevima Božijeg zadovoljstva. Bez samokritičnosti nema ni emaneta, kao jednog od stubova zdravog i prosperitetnog društva, a bez emaneta se ne može govoriti ni o cjelovitoj i potpunoj vjeri, koja je temelj ovosvjetskog i ono-svjetskog uspjeha. Zanimljivo je da je Po-slanik, sallallahu alejhi ve sellem, u istom hadisu kojeg smo naveli s početka ovog teksta, samo nekoliko redova prije, rekao “da se emanet spustio na srca (duše) nje-govih ljudi (ashaba), a zatim su oni učili Kur’an, a nakon Kur’ana učili su Sunnet’’, što znači da im je Uzvišeni Allah, poda-

rio emanet, i prije nego su počeli učiti vjeru i crpiti znanje iz Kur’ana i Sunne-ta, i prije nego su postali nosioci baklje islama i najbolja generacija muslimana. Emanet je, jednostavno, bio temelj nji-hovog uspjeha, zahvaljujući njemu na-učili su vjeru iz njenih glavnih izvora (Kur’ana i Sunneta), ispravno su je ra-zumjeli i primijenili u svom životu, a za-tim je, s punom odgovornošću, prenijeli na buduća pokoljenja. Emanet kojeg su nosili u svojim srcima nije im dozvolja-vao da u vjeru išta dodaju ili da od nje išta oduzmu, i da, makar na trenutak, odustanu od njenih uzvišenih principa, i krenu nekim drugim putem. Oni su istinski shvatili šta znači biti sljedbenik El-Emina (povjerljivog, odgovornog, iskrenog i poštenog), i koliku to od-govornost za sobom povlači. To je ono što kao pripadnici islamskog ummeta konačno moramo shvatiti i sa čime se otvoreno moramo suočiti. Ne možemo očekivati bilo kakav napredak, dok se kao sljedbenici El-Emina, ne počnemo ponašati u skladu sa tim imenom, i ne budemo kompletan svoj život (vjeru, politiku, ekonomiju, obrazovanje, me-đuljudske odnose) organizirali na tom principu. A to je i poruka Poslanikovih riječi: “Nema imana onaj ko nema ema-neta, i nema dîna onaj ko se ne drži ugo-vora.’’ (Ahmed, br. 12 324, sa dobrim senedeom).

42

Žena muslimanka i borba na Allahovom putu

Islamske teme

Misionarskom ulogom pozivanja na dobro i odvaćanja od zla, žena automatski učestvuje u izgradnji zdravog društva u kojem se cijene moralna načela i norme. Uz duboku svjesnost o potrebi ispunjenja njene prioritetne uloge kao vjernice, supruge, majke i odgajateljice, ona pozivanjem na dobro i odvraćanjem od zla postiže punu afirmaciju svoje borbe na Allahovom putu

Piše: Mersada Nuruddina Agović

Borba na Allahovom putupodrazumijeva ulaganjekrajnih napora vjernika da

živi u skladu sa vjerom kako bi se po-stiglo Allahovo zadovoljstvo i kako biAllahova Riječ u svim situacijama iprilikama ostala “gornja”. S obziromna ulogu žene koju ona kao vjernica,supruga, majka, odgajateljica, “stubkuće i porodice”, ima u društvu, mo-glo bi se kazati da se njen vid borbena Allahovom putu manifestuje krozpredano obavljanje dužnosti upravona ovim poljima.

Historija islama je zabilježi-la brojne primjere u kojima su sežene pokazale kao izuzetni misiona-ri (daije) u širenju islama i odbraninjegovog učenja. Prvi takav primjerje primjer Hatidže bint Huvejlid,prve Poslanikove, s.a.v.s., žene koja je još na početku objave Kur’ana,a.š., bez ikakvog oklijevanja posta-la sljedbenik islama i to u trenutkukada je i sam Poslanik, s.a.v.s., biozačuđen i iznenađen onim što muse dogodilo u pećini Hira. Hati-dža, r.a., se nijednog momenta nijedvoumila da bezuvjetno prihvati ipodrži Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,i nepokolebljivo ostane uz njega u

svim poteškoćama koje su ih kasnije pratile. Trošila je svoj imetak na Allaho-vom putu, dostojanstve-no prolazila kroz period muhadžirluka muslimana koji su bili primorani ži-vjeti u jednoj dolini nado-mak Mekke bez osnovnih životnih namirnica, te do svog preseljenja na ahiret ostala odana vjeri i tako stekla nagradu boravka u Džennetul-firdevsu.

Žena je stub zdravog društva

Žene su bile i u grupimuslimana koje su učinile hidžru u Abesiniju, zatim među onima koji su dali prisegu Poslaniku, s.a.v.s., na Akabi. Allah, dž.š., u Kur’anu, a.š., kaže: O Vjerovjesniče, kada ti dođu vjernice da ti polože prisegu: da neće Allahu nikoga ravnim smatrati i da neće krasti i da neće bludniči-ti, i da neće djecu svoju ubijati i da neće muževima tuđu djecu podmeta-ti i da ti neće ni u čemu što je do-

bro poslušnost odricati, ti prisegu njihovu prihvati i moli Allaha da im opro-sti; Allah zaista mnogoprašta i On je milostiv.(El- Mumtehine, 12.).

Fatima bint Mu-hammed, Poslanikova,s.a.v.s., kćerka je još kaodjevojčica razborito shva-tila svoju misionarskuulogu. Učestvovala je uborbama previjajući ranje-nike, suprotstavljala se EbuDžehlu, navode se podacida je u Halepu donosila fetve, dijelila opskrbu si-romašnima i onda kada jojje i samoj bilo potrebno, pa je radi načina na koji je ži-vjela spomenuta u jednomhadisu kao jedna od oda-branih žena.

U odbrani vjere neke se žene nisuprezale latiti i oružja, poput ensarijkeUmmu Ammar koja je sa sabljom uruci učestvovala u Bici na Uhudu uprvim borbenim redovima. Sumejja,r.a., kao što je općepoznato, je prva žena sa šehidskom titulom u odbranivjere.

Žena desnom rukom ljulja bešikuŽena desnom rukom ljulja bešiku

svoga djeteta, a lijevom ostatak čovječanstvasvoga djeteta, a lijevom ostatak čovječanstva


Također bi se dalo zaključiti

da je njoj bolje da svom mužu, umjesto

pitanja: “Voliš li

me?”, postavi pitanje: “Jesi

li samnom zadovoljan?”,

jer muž iz nekog razloga može voljeti ženu (ljepota

i sl.), a da ne bude

zadovoljan sa njom (njenim

imanom i ponašanjem).

43

Kada bismo otišli i dublje u histori-ju našli bismo još mnogo primjera gdje

jj

su žene davale svoj doprinos u očuvanju j j g j g jj

vjere, poput Merjem bint Imran koja j j

je prihvatila i uspješno odradila tešku j j jj

zadaću kojom ju je Uzvišeni Allah oba-j jj

vezao, zatim, Asja bint Muzahim koja j j j

se čvrstom vjerom suprotstavila svome j j

mužu, najvećem tiraninu u to vrijeme i mnogo takvih primjera sve do prve

j j

žene, Have, r.a.Možemo zaključiti da se i od stra-

ne muškarca i žene, prema datim mogućnostima, očekuje preuzimanje odgovornosti za stanje društva u vre-menu u kojem se nalaze. Muškarac i žena su, prema kur’anskim propisima, jednako obavezani, tj. zaduženi mi-sionarskom ulogom: pozivanja na do-bro i odvraćanja od zla. Allah, dž.š., u Kur’anu, a.š., kaže: A vjernici i vjer-nice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvaraćaju... (Et-Tevba, 71.).

Misionarskom ulogom pozivanja na dobro i odvaćanja od zla, žena automatski učestvuje u izgradnji zdravog društva u kojem se cijene moralna načela i norme. Uz duboku svjesnost o potrebi ispunjenja njene prioritetne uloge kao vjernice, supru-ge, majke i odgajateljice, ona poziva-njem na dobro i odvraćanjem od zla postiže punu afirmaciju svoje borbe na Allahovom putu.

Muslimanke Bošnjakinje nabraniku vjere, časti i zdrave porodice

Osim navedenih historijskih pri-mjera borbe žena, dostupni su nam i mnogobrojni primjeri iz okoline, tj. društva u kojem živimo. To su pri-mjeri borbe žena za pravdu i istinu, poput primjera Nađe Dizdarević koja je hrabro i odvažno branila prava svoga supruga, nepravedno lišenog slobode. Nađa je u potrebi da dokaže nevinost svog supruga smogla snage da u nikabu gostuje u TV emisijama, pokazujući želju da istinskim uvjere-njem i svojom inteligencijom iznese javnosti jasne argumente na osnovu kojih bi se njenom suprugu vratila nepravedno oduzeta sloboda.

Ženama koje su, kao vjernice, p

svjesne potrebe da život žive u skla-du sa principima vjere i svoje krajnje napore ulažu u tu svrhu, ne može se dogoditi da ih društvo degradira na način kako degradira žene koje ne drže do ovih principa. One su u sva-kom pogledu zaštićene, počevši od zaštite koju stiču nošenjem hidžaba koji je, usput rečeno, i sam jedno od sredstava koje žena, kao daija, koristi u svojoj misionarskoj ulozi.

Doktorica Madžida Mu-laosmanović-Zalihić se uobavljanju posla zdravstve-nog radnika nije odrekla svog nikaba, dokazujući da kaovjernica i u svojoj profesijiostvaruje zapažene rezultate.Prevodilac, lingvista Džer-mana Šeta je argumentima

g

braneći pravo žene na pokri-vanje umnogome promijeni-la mišljenje onima koji su jojto pravo ranije osporavali.

Zatim, primjer Zemi-re Gornjac koji je vrijedansvake hvale. Naime, Zemira Gorinjac iz Udruženja “Soli-darnost” iz Bihaća je musli-manka koja je neumorna uvođenju akcija pomoći ugro-ženim muslimanima u BiHi svijetu. Upravo je Zemira bila na čeluprotekle ramazanske akcije prikuplja-nja sredstava za finansiranje izgradnjebunara u Africi za siromašne muslima-ne, i na kraju je ta akcija rezultirala novčanim iznosom koji je bio dovo-ljan za 15 bunara u Africi.

Aktivistice iz Centra za edukaci-ju i istraživanje “Nahla” kontinui-rano poduzimaju aktivnosti kojima ukazuju na probleme u društvu,nudeći ideje za njihovo rješavanje.Neka se ženska udruženja i orga-nizacije brinu o rješavanju proble-ma nezaposlenosti mladih, poputedukativne organizacije “Iskre” izBihaća koja organizira seminare na tu temu. Udruženje “Izvor Selse-bil” iz Živinica organizira ljekarske

j

konvoje u povratnička naselja, gdjemedicinsko osoblje ukazuje pomoćbolesnim povratnicima. Asocijacija žena MIZ Tuzla u svom djelovanjupoduzima brojne akcije edukativnog i socijalnog karaktera. Brojni su pri-mjeri borbe žene koja se manifestujukroz djelovanje ovakvih i sličnih or-


ganizacija i udruženja.Kada je riječ o prio-

ritetu načina na koji se žena bori, među našom ulemom su podijeljena mišljenja. Prema hadisu: “Žena koja umre, a nje-

j j

zin muž bude zadovoljan s njom, ući će u Džennet.” (Tirmizi)

Po ovome hadisu bise dalo zaključiti da je za ženu vjernicu najbitniji odnos prema svome mužu, slušanje i poštivanje muža. Također bi se dalo zaklju-čiti da je njoj bolje da svom mužu, umjesto pita-nja: “Voliš li me?”, postavi pitanje: “Jesi li samnom zadovoljan?”, jer muž iz

nekog razloga može voljeti ženu (lje-pota i sl.), a da ne bude zadovoljan sa njom (njenim imanom i ponaša-njem). A da bi ona zaslužila Džennet i Allahovo zadovoljstvo, muž bi tre-bao biti njome zadovoljan!

Neki alimi u stanju potpune mo-bilizacije društva, u odbrambenom ratu, uprkos ženinoj slabosti, dozvo-ljavaju učešće žena u borbi, pogoto-vo ako je linija koju su držali muš-karci iz nekog razloga “pukla”.

Na osnovu rečenog, može se za-ključiti da danas, kao i nekad, po-stoji mnoštvo načina da žene ravno-pravno sa muškarcima učestvuju u borbi na Allahovom putu i daju svoj puni doprinos izgradnji druš-tva u kojem vladaju pricipi i načela morala. A Allah ne opterećuje ni-koga preko mogućnosti njegovih. Kolika je uloga žene u društvu govori nam i izjava Hamide Kutb, sestre Seida Kutba, koja je kazala: “Žena desnom rukom ljulja kolijev-

j j

ku svoga djeteta, a lijevom ostatak čovječanstva!”

Uz duboku svjesnost o potrebi

ispunjenja njene

prioritetne uloge kao vjernice,

supruge, majke i odgajateljice,

ona pozivanjem na dobro i

odvraćanjem od zla

postiže punu afirmaciju

svoje borbe na Allahovom

putu.

44

Kur’an kao preteča modernim shvatanjima emocionalne inteligencije

Islamske teme

Kur’an nam ukazuje na viziju svijeta koju svaki musliman mora nositi u svojim grudima. Da, Kur’an nam govori kako svaki musliman treba da gleda na događaje u ovom prolaznom svijetu i na budućem, a takođe nam ukazuje na bitnost razmišljanja o njegovim porukama, ajetima našeg Gospodara

Piše: Nedim Botić

Koliko mi kao vjernici razmi-KKšljamo o Kur’anu, koliko oKKnjemu vodimo računa, kolikiKKje udio Allahove Knjige u našim životi-ma? Kako posmatramo Kur’an? Da lisamo kao izvor propisa i dokaza, ili kaonešto više?

Kur’an nam ukazuje na viziju svijeta koju svaki musliman mora nositi u svo-jim grudima. Da, Kur’an nam govorikako svaki musliman treba da gleda na događaje u ovom prolaznom svijetu i na budućem, a takođe nam ukazuje na bit-nost razmišljanja o njegovim porukama,ajetima našeg Gospodara.

Kur’an kao Allahova posljednja Obja-va, sadrži mnoštvo riječi i izraza emocio-nalnog značenja. Njihov spomen ukazujena bitnost emocija unutar pojedinca kaojedinke, i društva u cjelini. Doista, ljud-ski život je obojen raznovrsnim emocija-

ma koje utiču na njegov unutarnji bitak, kao i vanjsku manifestaciju u formi djela i radnji.

Ukratko ćemo pokušati navestiosnovne oblasti psihičkog i emocional-nog zdravlja, uz kur’anske ajete koji ih dokazuju.

Domaći zadatak za svakog jeste da nakon i u toku čitanja ovog teksta raz-mišlja o ajetima koje ćemo navesti i da sam sebe analizira u njihovom svjetlu.

Spoznaja suštine naših vlastitih osjećanja

Svijest o samom sebi jejedno od najvažnijih područja na koje se odnosi emocionalna inteligencija. Poznavanje sebe uključuje svijest o vlastitim emocionalnim stanjima. Bez svijesti o vlastitim emocijama, upravljanje njima je nemogu-će. Sve dok čovjek ne spozna prirodu svojih emocija, on ih nije sposoban razumjeti niti shvatiti ono što drugi osjećaju. Što više poznaje svoja emoci-

g j j

onalna stanja, osoba će biti u povoljnijoj poziciji da izabere način na koji će reagirati u po-jedinim situacijama.

Preduvjet koji dovodi doosvještavanja emocija u čo-vjeku, je mogućnost razlikovanja između onog što čovjek osjeća i onog što misli. Nakon što osoba postane svjesna svojih emocija, trebala bi provoditi samokon-trolu svojih emocionalnih stanja.

Emocionalna inteligencija se temeljina prepoznavanju osjećaja u trenutku kad je do njih došlo. U neprekidnu pa-žnju unutarnjih emocionalnih procesa,

uključuje se i um, koji dok preispitujeiskustvo, u to preispitivanje uključuje ipreispitivanje emocija.

Kur’an kao Allahova posljednja Obja-va čovječanstvu, savjetuje i podstiče mu-slimane da proniknu u bit svojih emoci-ja, da ih nastoje protumačiti i prihvatiti.

Svijest o samome sebi osnova je sa-mopouzdanja, i jedna od pet temeljnih

odrednica emocionalne inteli-gencije. U islamskom učenjuje ona duboko integrirana, tena nju ukazuju brojni ajetiČasnog Kur’ana.

j j

Ajeti za razmišljanje i pouku

Mi znamo da tebe doista žalosti to što oni govore. Oni,doista, ne okrivljuju tebe da si lažac, nego nevjernici poričuAllahove riječi. (El-En’am,33.).

Pitanja: - Možemo li zamisliti

ili osjetiti kako se je Poslanik,s.a.v.s., osjećao dok su ga ljudioptuživali i klevetali?

- Kako se mi osjećamodanas kad o nama drugi ruž-no govore?

- Kako mi reagujemo na tuđe ponašanje?

- Da li uzvraćamo istommjerom ili osaburamo?

- Kako planirate popraviti vlastitoponašanje?

- Da li smo u toku dana i noćisvjesni da nas Uzvišeni vidi i zna našeosjećaje i stanja?

- Kad nas zadesi kušnja, komeiznosimo naše jade i tugu? I zašto?

Sam čovjek će protiv sebe svjedočiti. (El-Kijameh, 14.).

KKur’aur’an sn savjetujavjetuje e i podstiče muslimanei podstiče muslimane da pda proniknroniknu u bit su u bit svojih emocijvojih emocijaa


Emocionalna inteligencija je okretanje

ka našim osjećanjma i

ka osjećanjima onih oko nas. Ona zahtijeva

pravilan, pažljiv i

samilostan odgovor na

tuđa osjećanja. Empatija

znači biti u mogućnosti

da sagledamo problem iz perspektive druge osobe.

45

- Zašto je bitno da čovjek vodi računa o svojim djelima i stanjima duše i srca?

- Hoće li čovjek imati opravda-nja na Sudnjem danu, ili sva ona ne-staju kad bude insan sam protiv sebe svjedočio? Šta znači svjedočenje protiv

j p

samih sebe?- Možemo li se staviti u poziciju

onoga koji svjedoči protiv sebe, i svjestan je svojih grijeha i zuluma, i zna da ga čeka teška kazna? Možemo li osjetiti težinu njegovog stanja, kajanje u njegovoj duši, suze u očima, tamu na licu?

- Možemo li se staviti na mje-sto dobročinitelja na Sudnjem danu? Osjetiti njihovu sreću, zadovoljstvo, zahvalnost Uzvišenom i ljubav prema Njemu?

Pa zašto oni pouku izbjegavaju? (El-Muddessir, 49.).

- Zašto ljudi izbjegavaju pouku? Koji je uticaj okoline, porodice, imetka, društvenog položaja na njihovo bježanje od Istine i samih sebe?

- Da li je insan u današnjem vre-menu zaboravio sebe?

- Kako pomoći takvim ljudima? Kako biti sebeb njihove upute?

- Možemo li nekome pomoći ako sami nismo dovoljno vezani za Allaha, dž.š., i ako ne živimo islam?

Posjedovanje istinskihemocija kao put ka empatiji

Emocionalna inteligen-cija je okretanje ka našimosjećanjma i ka osjećanjima onih oko nas. Ona zahtijeva pravilan, pažljiv i samilostanodgovor na tuđa osjećanja.Empatija znači biti u moguć-nosti da sagledamo problemiz perspektive druge osobe.

Kur’an upućuje poziv na pokušaj shvatanja emocija drugih, i razvoj suosjećanja snjihovim stanjem.

Razmislimo i o sljedećimajetima:

On se namrštio i okrenuo zato što je slijepac njemu prišao. (‘Abese, 1.).

- Zašto je Uzvišeni spomenuoovaj detalj iz života Poslanika, s.a.v.s.,u suri Abese?

- Zbog čega je to bitno i nama danas?

- Kakav je naš odnos prema so-cijalnim slučajevima, slabima, nemoć-nima, bolesnima?

- Da li smo dobri samo s ljudima koji su uticajni u društvu, a izbjegavamoli one koji nam ne mogu obezbijeditikakav dunjalučki interes?


- Koliko imamo lica u odnosu prema ljudima? Da li smo lijepog ahlaka samo među onima višeg položa-ja, a ružno se ophodimo prema familiji, ili bliskim ljudima?

- Koliko ljude volimo čisto u ime Allaha ili nam se u nijjet upleo i neki dru-gi interes?

Neka lica toga dana bit će blistava, nasmijana, ra-dosna. A na nekim licima tog dana bit će prašina, tama će ih prekrivati. (‘Abese, 38.-41.).

- Šta saznajemo iz )

opisa lica sretnika i nesretnika u ovom časnom ajetu? Šta im se vidi

p

na licima? - Kako to znamo?- Možemo li na ljudima oko

nas primijetiti kad su sretni, a kad tužni? Kako?

- Da li nas to upućuje na važ-nost neverbalne komunikacije?

- Da li smo u stanju da suosje-ćamo s emocionalnim stanjima dru-gih ljudi?

- Kako izražavamo naše osje-ćaje prema njima?

Kur’an kao Allahova

posljednja Objava, sadrži

mnoštvo riječi i izraza emocionalnog

značenja. Njihov spomen

ukazuje na bitnost

emocija unutar pojedinca

kao jedinke, i društva u

cjelini.

46

Problemi islamskog odgoja u savremenom svijetu – rješenje i savjeti

Islamske teme

Mnogi od muslimana smatraju da su skinuli obavezu s sebe ukoliko rade 8 sati i podmire materijalne potrebe porodice. Dapače, obrativši pažnju na život Poslanika, s.a.v.s., zar ne primijetimo da kod Resula, s.a.v.s., nije bilo radnog vremena, niti godišnjih odmora, niti vikenda? Sav život, sve vrijeme, sve naše Allahovo je. Povratkom kući, babe moraju biti svjesne da njihov istinski posao tek tada počinje i da ono što propuste u vrijeme kad su djeca bila mala, neće imati priliku nadoknaditi kad narastuPiše: Nedim Botić

Savremeno doba možemo opi-sati, između ostalog, i kaovrijeme društvene i odgoj-

ne krize, iz koje se nažalost ne nazireizlaz. Pogubne posljedice manjka od-goja u životima ljudi primijete se svuda oko nas, i zadiru u sve pore društva.Ukoliko tražimo rješenja za postojećeprobleme, svakako je najpreče potražitilijek od Onoga Koji je stvorio nebesa iZemlju u skladu i harmoniji. Slažemose, dakle, spas je u islamu.

Islam, kao univerzalni model živo-ta, nudi naravno izlaz iz svake situacije,ali da bi lijek bio efektan, potrebno jei da se redovno i pravilno primjenju-

je. Nije dovoljno da se naše vezanje za izvore islama (Kur’an i Sunnet) svede samo na puko memorisanje i citiranje, već je potrebno ulaganje napora i truda za primjenu islamskih načela u praksi.

Dunjalučki život zahtijeva ulaga-nje truda i napora kako bi se ostvario bilo kakav vid uspjeha na bilo kom polju. Kakav trud je tek potrebno da čovjek uloži kako bi stekao vječne blagodati džennetske, neu-poredivo vrjednije od pro-laznih čari ovoga svijeta? Slično sportisti koji od ma-lih nogu trenira i priprema se za takmičenje i, uz Božiju pomoć, ostvaruje rezultate. Kakva bi bila njegova situ-acija ukoliko ne bi svakod-nevno trenirao? Da li bi po-stigao bilo kakav iole vrijed-niji rezultat? Naravno da ne.

Pa kako da očekujemo, ukolikomusliman svakodnevno ne “trenira”,tj. ne živi islam, kako očekivati da iza-đe neokrnjen iz dunjalučkih iskušenja i belaja?

Musliman i muslimanka nemajuluksuz da stvari oko sebe shvataju

olahko i površno. Nemoj-mo se zavaravati s mišljuda nije musibet ukolikonaše dijete ne podučimoljepotama islama na ispra-van način. Sve počinje odsvijesti. Svijesti da taj malidječak ili djevojčica pred-stavljaju islamski ummetsutrašnjice; doći će dankada će oni biti nečije babei mame. Stoga je greška uodgoju samo jednog djete-ta gubitak čitavog jednog pokoljenja. Ima li većeg gubitka od ovoga?

DDijetijete me mora vidjetora vidjeti di da sa su nu njegovjegovii roditelji sroditelji sretnretni i zi i zadovoljni islamoadovoljni islamomm


Jesmo li se ikad zapitali kako naša

djeca podnose iskušenja koja ih okružuju sa svih strana van

roditeljskog doma? Kad odu u školu,

problema imaju li? Ko na njih utiče od

vršnjaka?

47

Savjet: Roditelji moraju sku-pa, kao tim, živjeti islam, uživa-

j j jj j

ti u islamu, oplemeniti svoj svijet j

islamom. Svakodnevno se moraju j j

podsjećati da su njihova djeca po-j

klon od Milostivog i da je odgoj j j jj j j

njihovog mališana ustvari kamen g j g jg j

temeljac budućnosti ummeta. j gg

Potrebno je razviti naviku sva-jj

kodnevnog zajedničkog učenja jj

Kur’ana, iščitavanja islamske li-g j g jg j

terature, slušanja predavanja i sl. jj

jer islamski dom mora biti oaza j jj

džennetska na dunjaluku. j

Duško Radović je nekoć rekao: “Lakše bismo odgajali našu djecu kad bi ona imala samo uši, a ne i oči.” Ova izreka upućuje na izuzet-no bitan princip ne samo u odgoju djece, već i u čitavom islamu. Rije-či i djela moraju ići ruku pod ruku. Ukoliko sami ne živimo i ne prakti-kujemo islam, ukoliko nismo sreću naših života u islamu našli, ukoliko govorimo drugima učite Kur’an, a sami to ne radimo, naše riječi neće naći odjeka u srcima naše djece. Ukoliko nas i poslušaju, to je običan mehanički proces iz straha od babe ili mame, a ne iz ljubavi i poštovanja prema Allahu i islamu.

Savjet: Potrebno je da roditelji nastoje da primijene u praksi ono što žele da njihova djeca praktiku-ju. Sve počinje od promjene samih sebe.

Jesmo li se ikad zapitali kako naša djeca podnose iskušenja koja ih okružuju sa svih strana van roditelj-skog doma? Kad odu u školu, pro-blema imaju li? Ko na njih utiče od vršnjaka? Svako od nas je svjestan da ne može dijete zatvoriti u stakleno zvono i sačuvati od vanjskih uticaja. Čak nam ni to zvono ne bi pomo-

j j

glo ukoliko naše dijete nema osjećaj ponosa pripadnosti islamu. U dijete moramo usaditi osjećaj sreće što je musliman; ono mora svjesno biti da je ono što on ima vrjednije od svega drugog. Inače, dijete će pod priti-skom okoline steći komplekse manje vrijednosti i stida, pogotovo u da-našnje vrijeme kad je islam izložen napadima sa svih strana. Te stvari se moraju sasjeći u korijenu inače se može desiti da dijete kad odraste poklekne pred raznim iskušenjima.

Savjet: Roditelji moraju biti tu za svoje dijete, moraju biti njegov oslonac. Naglašavam bitan uticaj uzora, jer dijete mora VIDJETI da su roditelji sretni i zadovoljni islamom. Ključ uspješnog odgoja je komunikacija. Nastojte saslu-šati i prihvatiti dječije mišljenje, i ponašajte se kao da je njegovo mi-šljenje bitno.

Mnogi od muslima-na smatraju da su skinuliobavezu sa sebe ukolikorade 8 sati i podmire ma-terijalne potrebe porodi-ce. Dapače, obrativši pa-žnju na život Poslanika,s.a.v.s., zar ne primijeti-mo da kod Resula, s.a.v.s.,nije bilo radnog vremena,niti godišnjih odmora,niti vikenda? Sav život,sve vrijeme, sve naše Alla-hovo je. Povratkom kući,babe moraju biti svjesneda njihov istinski posaotek tada počinje i da onošto propuste u vrijemekad su djeca bila mala,neće imati priliku nadoknaditi kadnarastu. Mnogo puta možemo čuti


izgovor kako se nema vre-mena, kako smo umor-ni i sl. Međutim, koliko vremena ustvari dnevno izgubimo u većinom be-skorisnim aktivnostima poput Facebooka, kahve s prijateljima, i sl.? Anali-zom našeg vremena, uvi-djet ćemo da usprkos po-slovnim obavezama, ima-mo slobodnog vremena i na pretek.

Savjet: Razviti svijest da najbitniji dio dunja-lučkog života nije posao, već vjera i porodica. Na-stojati da vrijeme koje se potroši uludo, utrošimo

na Allahovom putu sa svojom po-rodicom i voljenima.

U dijete moramo

usaditi osjećaj sreće što je

musliman; ono mora svjesno biti da je ono

što on ima vrjednije od

svega drugog. Inače, dijete će pod pritiskom okoline steći komplekse

manje vrijednosti i

stida.

48

Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima

Zločin

Nastavljamo sa objavljivanjem svjedočenja Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. I ova svjedočenja koja ćemo objaviti dogodila su se u sklopu sudskih procesa pred Haškim tribunalom

Pripremio: Ramiz Hodžić

Srpsku stranu priče o ratnimzločinima nad Bošnjacima na-stavljamo svjedočenjem Milo-

rada Miće Davido vića, danas penzionera u vrijeme agresije na Bosnu i Hercego-vinu bio je glavni inspektor policije Sa-veznog SUP-a. “Oženjen sam i trenut-no živim u Beogradu. Penzionisao samse iz policije i trenutno sam akcionar ujednoj građevinskoj firmi. Imam dvojeodrasle djece i unučadi. Kao inspektoru Saveznom SUP-u, odgovornosti su mibile sljedeće: Koordinacija rada raznihpolicijskih snaga u republici, Davanjesavjeta i instrukcija republikama, kojesu republike mogle da prihvate ili od-biju. Savezna Vlada je ovlastila SavezniSUP da održava kontakt sa republičkimMUP-ovima i vrši instruktivni nadzor.O izvršenim poslovima je Savezni SUPtrebalo da izvijesti Saveznu Vladu.

Liste muslimana

Nakon što sam otišao iz Bijeljina u av-gustu 1992., SDS se reorganizovao i noviljudi su postavljeni na razna mjesta. Bran-ko Stević je postavljen za načelnika SUP-a, a komandir stanice je postao Spasojević,poznat kao Laos. Drago Vuković je postaošef DB-a a Predrag Ješurić, koji se vratio,postao je šef Uprave za strance u MUP-uRS. Nakon što su ovi ljudi postavljeni, čla-novi lokalnog SDS-a su napravili plan za etničko čišćenje Muslimana koji su ostali

u Bijeljini, Loparama i Zvorniku. Još uvi-jek je bilo oko 17.000 Muslimana u Bije-ljini i 12.000 Muslimana u Janji. O ovom planu se razgovaralo predamnom. Optu-žen sam za to da sam ja kriv što Muslimani ostaju. Mauzer, Kojić i Nikić su govorili najviše. Lokalni SDS i Krizni štab, među njima dr. Vojinović, Moco Stanković, Ma-uzer, Savo Kojić, Drago Vuković, Predrag Ješurić i Nikić su sastavili listu imena Mu-slimana koje treba očistiti. Imena Musli-mana su stavljena u tri kategorije. Ja sam bio u Bijeljini skoro svake nedelje i vidio liste imena kod Moce Stankovića. Drago Vuković i Predrag Ješurić su bili zaduženi za prvu fazu plana koji je trebao da počne u septembru/oktobru 1992. Plan je bio da se grad Bijeljina podijeli u tri koncen-trična krupa, od centra prema predgrađu. Na jednom kraju grada ubijena je tročlana muslimanska porodica a na suprotnom kraju grada je ubijena porodica od osa-mnaestoro članova. Kuće su im opljačka-ne i vijesti o njihovoj sudbini su se brzo proširile kroz grad. Stvorena je atmosfera straha da bi se Muslimani ubijedili da odu pošto niko nije znao koja porodica će sljedeća biti ubijena. Bilo je lako ubijediti Muslimane da odu i da prepišu svoje kuće i imovinu za siguran prolaz preko granice za Srbiju. Grupa Duška Malovića je ubila osamnaestočlanu porodicu u Bijeljini. On je izdao naredbe svojim ljudima da izvrše ubistva. Ubistva su se desila krajem sep-tembra 1992. Bilo je javno poznato da je Malović odgovoran.

Jednom kasnije sam razgovarao sa Malovićem u Beogradu i pitao ga zašto su to učinili. Rekao je da je to bila Vu-kovićeva ideja pošto su željeli da stvo-re atmosferu straha i konfuzije i tako natjeraju Muslimane da odu. Lokalnipolicajac u Bijeljini koji je bio u patroli tu noć bio je svjedok tom ubistvu od18 ljudi. On je vidio Dragu Vukovića i Malovića kako gledaju muslimansku kuću u Bijeljini. Sat vremena kasnije osamnaestoro ljudi, uključujući djecu, je izvedeno iz te kuće i ubijeno.

Njegovo ime je Mladen Vaselić, ta-kođe poznat kao Batan. Još uvijek živi

j g jj g j

u Bijeljini, u penziji je. Malović i nje-p jp

govi ljudi su takođe ubili tročlanu po-j j p j j jj p j j

rodicu nekoliko dana kasnije u Bijeljini.g j pj

Malović i njegovi ljudi su bili smještenij j jj

na tavanu SUP-a Bijeljina. Odatle su iz-j g j j

vršavali zadatke koje im je davao Mićoj jj j

Stanišić dok on nije otišao u Beograd.Za drugu fazu su takođe bili zaduženi

Drago Vuković i Predrag Ješurić. Skupšti-na opštine je donijela odluku da svi oniMuslimani koji odbiju da se jave na mo-bilizaciju treba da budu otpušteni sa posla.Struja, voda i telefoni da im se isključe itrebalo je da se jave na radnu obavezu na kopanje rovova. Svako ko je odbio bio jeodveden u logor Batković ili je protjeran.U ovom logoru je 80% zatvorenika biloiz Brzovog Polja u Brčkom a 20% iz Bi-jeljine. Policija, posebno Drago Vuković,Predrag Ješurić, Branko Stević i Spasojevićsu znali za ova dešavanja i podržavali ih.

Nikad ništa nisu preduzimali da spri-ječe pljačku, protjerivanje, ili odvodenjeljudi u logor Batković.

Treća faza

Treća faza se odnosila na imućne Mu-slimane i intelektualce i plan je bio da seoni ponize tako što su morali da rade pro-ste poslove, kao što je čišćenje ulica. Čovjek

p p

zadužen za ovu grupu se zvao Jović i radioje u Sekretarijatu za narodnu odbranu.Ovo je bila politika SDS-a. Ideja za ovajplan je bila Nikićeva, koji je bio član Op-štinskog glavnog odbora SDS-a. Kasnije jepostao član Republičkog glavnog odbora.Sjećam se da sam jednom prilikom došaou Bijeljinu tokom sukoba i i sreo svog bivšeg zamjenika, Osmu Đuzmanovića,Muslimana kako čisti ulice. Ovo je biodirljiv susret, posebno za mene, pošto samvideo svog kolegu i bliskog prijatelja takoponiženog. Sljedeći dan sam ga prevezaopreko granice za Beograd. Moj prijatelj jebio sretan što je on na sigurnom ali nijespomenuo svoju ženu sve dok nismo došliu Beograd. Vratio sam se u Bijeljinu, na-šao njegovu ženu i nju odvezao takođe uBeograd. Onda sam im sredio vize i oni suuspjeli da dođu do Nemačke bezbjedno.Sad žive u Bijeljini.

Jednom prilikom, sredinom 1993.godine, vraćao sam se u Bijeljinu i Voj-kan Đurković me je zaustavio poredputa. Đurković me je pitao šta ja mislimko sam da štitim Muslimane. Ovaj razgo-vor je rezultirao kratkim ali upečatljivimčasom dobrih manira za Đurkovića, koji,nakon što se sabrao, u svoju odbranu po-kazao mi je dokument, kojim se on ovla-šćuje da protjeruje Muslimane, tj. da iz-vrši “humano preseljenje” muslimanskog naroda i da su policija i vojska dužni da mu daju potpunu podršku. Otišao samda se vidim sa Draganom Mićićem, po-

Grupa Duška MalovićaGrupa Duška Malovića je ubila osamnaestočlanuje ubila osamnaestočlanu porodicu muslimana u Bijeljiniporodicu muslimana u Bijeljini


49

slanikom u Skupštini RS i rekao sam mu da sam vidio ovaj dokument kod Đur-kovića. Mićić mi je rekao da je i on neza-dovoljan sa protjerivanjem Muslimana u Bijeljini i da je već razgovarao sa Đurko-vićem o situaciji. Đurković je i njemu po-kazao isti dokument. Đurković nije krio činjenicu da on ima taj dokument niti od koga ga je dobio.

Vojkan Đurković je radio za SDS kao operativac na terenu. Obećao je Musli-manima da će da ih prebaci preko Drine za novčanu nadoknadu i onda je puštao srpske izbjeglice da uđu u prazne kuće Muslimana, takođe za novčanu nado-knadu. Kada je neke Muslimane trebalo ubijediti da odu, on bi sredio da policija nestane sa tog područja dok su Muslima-ni zaplašivani i prijećeno im je.

Plan SDS-a za proterivanje Muslima-na iz Bijeljine izvršavan je simultano u tri stepena. Nakon prvih ubistava Muslima-na i širenja straha ogroman broj Musli-mana je otišao svojevoljno. Mnogi Mu-slimani su pobjegli ili svojom voljom ili u kuće dobronamjernih Srba a drugi su čekali kod svojih kuća sa spakovanim tor-bama čekajući prvu priliku da odu. Česta

j p

taktika je bila da se ode u kuće Muslima-na tokom noći, da se kaže ukućanima da imaju 5 minuta da spakuju torbe i budu spremni na odlazak. Kad ih je odvodio, Đurković bi ih strpao u sabirni centar, u kojem su ljudi detaljno pretresani, žene su ginekološki pregledane. Tražio je no-vac ili druge vrijednosti. Nakon ovoga

bi potrpao 100-150 ljudi na kamion, u kojem je tempera-tura često bila nepodnošljiva.Tokom nekih putovanja jenekoliko ljudi umrlo u kami-onima. Muslimani su odve-zeni na linije između srpskei muslimanske teritorije. Po-nekad bi ljudi ostali tu neko-liko dana pošto ih Srbi ne bipustili nazad a Muslimani ihne bi pustili kod njih. Đur-ković je pokupio 200.000 do300.000 maraka svaki putkad bi prevezao grupu Musli-mana.

Dodatni važan faktor u protjerivanju Muslimana izBijeljine je bila stalna i me-dijska kampanja na televiziji iradiju koja je predlagala šta da se radi sa Muslimanima. Srbisu imali stalnu propagandu,stalno su svirali nacionalne pjesme, veli-čali srpske heroje i govorili o istorijskimdogađajima. Semberske novine i njihov urednik Pero Simić su bili prvi u tome.Ja sam bio u Bijeljini svakih 7-10 dana i vidio sam kako se mediji koriste za in-doktrinaciju stanovništva i kako šire strahmeđu Muslimanima. Oktobra 1992.Moco Stanković (član Kriznog štaba) iStojan Petrović (odbornik u Skupštini op-štine) imali su listu sa imenima Muslima-na koje treba protjerati i kada to treba da se desi. Na početku su se postarali da naj-


starije muslimanske porodiceostanu u Bijeljini čisto kaoprimer. Na kraju su naravno ioni protjerani, međutim, ovosistematično protjerivanje senastavilo sve do potpisivanja Dejtonskog sporazuma.

Predrag Ješurić (u Upravi za strance) i njegov kolega uMUP-u Srbije, Puzović, or-ganizovali su prevoz Musli-mana kroz Srbiju u treće ze-mlje. Problem je bio da većina Muslimana nije imala pasoš,a novi su se izdavali u Beo-gradu tokom 1992. kada supostojali samo jugoslovenskipasoši. Doći do dokumenata potrebnih za pasoš je koštalomnogo, tako da su oni Mu-slimani koji su željeli da odumorali dobro da plate. SDSje imao liste Muslimana koji-

ma je trebalo dati pasoš. To su bili bogati Muslimani koji su mogli da ih plate. U Bijeljini su Muslimani uglavnom bili do-brostojeći. Uglavnom su se bavili nekim zanatom ili su bili poslovni ljudi koji su se tokom godina obogatili i kupili sebi kuće. To ih je učinilo očiglednom metom pošto su bili u stanju da plate da bi bili prebačeni u drugu zemlju. I naravno da su platili pošto je Ješurić debelo naplaći-vao “pomoć” tim Muslimanima da odu. Obogatio se, kao i njegov kolega Puzovićiz DB-a Srbije.

Dodatni važan faktor u

protjerivanju Muslimana iz Bijeljine

je bila stalna i medijska kampanja

na televiziji i radiju koja je predlagala šta da se radi sa

Muslimanima. Srbi su

imali stalnu propagandu,

stalno su svirali nacionalne

pjesme, veličali srpske heroje

i govorili o istorijskim

događajima.

50

Zelena transferzala

Posljednja pisma šehida Hadžeta: Lebejke Allahu me lebejke!Novi Pazar

Od 28. 11. 1944. do 21. 1. 1945. godine komunističkevlasti su likvidirale preko 2.000 najuglednijih Bošnjaka

novopazarskog, sjeničkog i tutinskog kraja i pokopale ih na vakufskom dobru “Mearif” na Hadžetu. Prenosimo neka odpisama šehida sa Hadžeta. Ova potresna pisma najbolji su svje-dok stradanja Bošnjaka muslimana u Drugom svjetskom ratu.Tamo gdje u pismima naiđete na tri tačke, na tom se mjestukida tekst i nije ga bilo moguće pročitati. Ali se po smislu riječimože sklopiti rečenica. Evo tih pisama koja su prepisana bezikakve korekcije, jer original faksimile nije bilo moguće pri-kazati:Voljena Pembo, jado moja!“Ako si me voljela, a znam da jesi, nemoj se preudavati. Savijse oko naša dva malehna sina, čuvaj hi i nanoži, tako ti dina iimana, za Božji hatar… ćuješ lji.Mene će ovi ćafiri strijeljati i jemin ti činim nije me ni zehrestrah. Strah me je, Pembo mila, da ne ostanete na nećare. Pa ako to bide … prod… onu našu bašću u Krivaći, nemojte semućiti. I još nešto Pem-bo, kad … setiš meneizuči Fatihu za … dušu.Poljubi mi Hajrana iRagiba i kad porastuako mili Alah da, recihim … voljeo više nosunce koje će mi se uga-siti. 12.dec.1944.god.Ramka miljena moja, ……. igbal mi |e …

j j

ne sunetim mog sina je-dihnika Muamera. Da ne gljedam kako raste,da ne doživim da ga že-nim, unučad da vidim.Tebi, Ramka ostavljamto u amanet. Sevdahumoj veljiki, nikad ne prežaljeni. Ti našem sinu bidu babo imajka i ne zaboravi me, aman jarabi. I nauči ga da što ćešće …moje ime i da me po imenu pamti. Šaljem ti evo, dvije ljire, jednu sam dužan Hasan-agi, vrati mu

j p p

je, nemoj smetnuti s uma, da … pod dugom …… dug je gri-jeh, a ja drugoga grijeha nemam. Halalji mi i oprosti Ramka,halalji ljepoto moja.17. XII 1944. Tvoj siroti MiraljemMiljena moja Ešrefa,Nećeš znati………… mezar gdje mi je, da mi sinove na baj-ram uputiš u zijaret, Fatihu za moju dušu da izuće. Izući ……..živote moj što će se brzo kao plamićak svijeće ugasiti. Kad timeljajče šapne i na mene te sjeti, nemoj tugovati i plakati, nijeđais. Nevin umirem, Ešrefa tako mi Allaha džele šanuhu. Helju životu nijesam ni muhi zlo misljio. I da znaš, Eška, voljeosam te od prvog dekika i voljeću te do zadnjeg, dok se sun-ce nebesko u mojim oćima ne ugasi. Haljalji mi Eška, halalji,aman jarabi!15. decem. 1944.god.Tvoj ćovek MusaDragi brate, Izete,…….. tebi pišem ovo posljednje pismo. Helj znaš brate, da ga babo ni majka, a ni sestra ………………………. citati.Helem, snađe me beljaj i ufatiše me u ćaršiji. A dina mi i imana u teste sam misljio da mene nemaju rasta fatati. Helj ni za šta

nijesam kriv. Halaljite mi svi, što se sa vama poslijednji put… Odek ću ti brate zaljizati, strijeljaće me ………….. ovićafiri, oni nikoga ne ostave u životu ko him šaka pane. Halaljitemi svi, brate Izete … šta da ti prićam, aman, jarabi!januar 7. 1945. Godine. Vaš Hasan -Hajo!Ajko mila, cvijete mirisni,Ovu knjigu ti piše Huzer-aga naš komšija, a ja mu govorim ukaljem. Helj znaš da ja ne naućih harfove. Ne nauših tu zavr-zlamu i nije ml hić žo. Ne željim da te upahnem … jado moja,ali ………………. evo šta ću ti rej, kad primiš ovo pismo ja …………… biti tamo gde me niko ne ćuje i ne vidi. Meneće strijeljati, Ajko moja, pa me zalud ne ćekaj. Čeka me crna ze-

g j

mlja umesto tebe. Halalji mi Ajka, ako imaš šta i za Boži hatarćuvaj mi kćeri, nauci hi da bidu dobre domaćice i poštene žene. Da se … zbog … ne prevrćem u mezaru.Allahu ekber!11.1 1945.godineDraga i nikad prežaljena Rukija,Ovo ti prvo moje … piše ……………. tuđa ruka.

I evo šta ću ti rej, Ru-kija, rano moja. Ćuvaj

j

mi obraz tako ti Allaha i lijepo mi nanoži i ha-sijeti milu kćer Ajnuru.I još nešto, zamislji da sam … otišo, daljekoi … izgubi … nadu,da ću ti se vratiti. Do-bra ………………… Rukija, ostavljam tiamanet, sve prodaj iidi u Trnku mom bratumula Mustafi. Bežte izove vlaške zemlje, pro-klete. Halalji mi i opro-sti, rano moja lijepa.11. januar 1945.godin,Began – Bećko

Dragi moj babo i majko,Odgajiste me, kao što golub i golubica gaje tiće… … u gnijez-du. Neka vam Alah milostivi podari najljepši dar … one bašćedženetske, gdje ću vas … dočekati, helj tamo idem prije vas.Vaš kahar je goljem, a moj je još veći, a ne znam … to takobilo suđeno? Ovo pismo vi piše daidža Salih – aga, dok obojica ljijemo suze, kojima ne … po tragu. Helj su one, sahi, ono štonara je ot svega ostalo.Halaljite mi, mili moji roditelji i sabur prigrljite, kao što ćemonas dvojica grliti crnu zemlju.jan.1945. godine, Vaš sin Hakija, s kojima ste gljedali svijeta obadva.Draga i mila majko,Ne dadoše mi ćafiri ni da te zagrljim i s tobom se -halaljim,da Bog da hi teški beljaj ufatio. A ti mi majko mila halalji i………… te prvi put u životu ne poslušah i ne … dok sammogao, no me ufatiše. Nijesam pobegao, helj sam misljio maj-ko, da nemam radi čega bežati. Ništa …… zijan nijesam ući-nio dari dunja. Pričuvaj … sirotu moju djecu i ženu, ti … znaškako ćeš. I jemin ti činim ne kahri se mlogo, i ne plaći za mi jenesrećni igbal tako odredio. I, još nešto, majko, poslije namaza izuči Fatihu za moju smirenu dušu.23. januvar 1945. Lebejke Allahu me lebejke! Tvoj sin Irfet,rob Božji ponizni.


51

Školske učionice na Kosovu pretrpane - u jednom odjeljenju i do 60 učenika

Starinska imena sve popularnija u Novom Pazaru

Kosovo

Sandžak

Iove školske godine u osnovnim i srednjim školama na Ko-sovu postoji isti problem - učionice su pretrpane velikim

brojem učenika. U pojedinim školama, u jednoj učionici nastavu će pohađati i do 60 učenika, što onemogućava nor-malnu nastavu. No državu to izgleda ne brine. Iz Centra za obrazovanje na Kosovu kažu da na osnovu standarda broj učenika u jednom odjeljenju treba biti 25. Halim Hyseni iz ovog centra ističe da oni koji najviše ispaštaju od velikog broja učenika je nastavno osoblje koje je, zbog nemogućnosti da normalno odvijaju nastavu, prinuđeno sniziti kvalitet kontro-le učenika. I u Ministarstvu za obrazovanje kažu da ovakve cifre prevazilaze dozvoljene standarde, ali dodaju da se radi na rješavanju ovog problema. Nehat Mustafa, zamjenik ministra za obrazovanje, navodi da u poređenju sa 2008. godinom, si-tuacija je nešto bolja, ali nije na poželjnom nivou. On dodaje da je i od opštinskih organa zatraženo da se ne dopusti da u jednom odjeljenju bude više od 37 učenika: “Broj je smanjen zahvaljujući izgradnji škola, posebno u velikim opštinama, gdje je broj učenika ogroman. Zatražili smo i od opštinskih organa da poštuju kriterijume ministarstva i da se u jednom odjeljenju dozvoli maksimalno 37 učenika. Kada govorimo

o tome, mislimo uglavnom na škole koje su atraktivne, kao što je klasična gimnazija.” Ali, bez obzira na ovaj problem, zvaničnici kosovskog Ministarstva za obrazovanje kažu da je sve spremno za početak nove školske godine. U preko 1.000 osnovnih i srednjih škola, nastavu će pohađati oko 46.000 učenika, a novina ove godine je ta što će učenici prvog razreda osnovnih škola koristiti zajednički Bukvar (Abetara) Kosova i Albanije.

Imena koja smo do nedavno mogli čuti samo u serijama, sada sve češće,čujemo i na novopazarskim ulicama.

Imena iz turskih serija: Ali Riza, Mehmed, Sulejman su ona za koja seNovopazarci nerijetko odlučuju. Iako, za ove prostore, pomalo neobičnozvuče, imena sa dvije riječi su zakonom dozvoljena. “Ima imena sa dvijeriječi, kao što su Abdul Kerim, Mehmed Fatih, Ali Riza, Mehmed Alija,.. Nama je po zakonu dozvoljeno da ime može da se sastoji od tri riječi sa prezimenom. Znači, dvije riječi u imenu, sa prezimenom”, kaže matičarnovopazarske Matične službe, Harun Dugopoljac. Ono što je, prema rije-čima Dugopoljca, sve upečatljivije u posljednje vrijeme kod oba većinska naroda u našem gradu su starinska imena, što ukazuje na povratak korje-nima. “Kod Bošnjaka se javljaju stara imena kao što su: Ahmed, Mehmed,Ibrahim, Omer, Amir, Emin, Osman, Redžep, Sulejman, Hamza, Elmaz,Ilmaz, Šemsudin… Stara ženska, kao: Zejna, Emina, Azra, Ajša, Merima, Zehra, Vildana, .. Kod pravoslavaca: Lazar,

p j

Stefan, Jovan, Mihajlo, Nikola, Miloš, Vladimir, Pavle, Dušan… Zagorka, Emilija, Sofija, Anka, Branka, Aleksandra,Vera, Magdalena..” (www.sandzacke.rs)


Zatvorena vrata za prvake u nastavi na bosanskomPrizren

Paralelne strukture školstva u Gori, koje podržava Vlada Srbije, i dalje su odlučne u nastojanjima da ne dozvole

izvođenje nastave na bosanskom prema planovima i progra-mima Kosova. O tome govori i primjer prvaka šestogodišnje Dženete Hamza iz Gornjeg Krstaca kojoj nastavnici iz nasta-ve na srpskom, isturenog odjeljenja osnovne škole “9. maj” iz Rapče, Vebija Sejrani, Mensur Sejrani i Feim Salji nisu dozvo-lili pristup u školi jer je željela da školu pohađa na bosanskom jeziku. Ova tri nastavnika koji imaju ukupno šest učenika oglušili su se i na zahtjev opštinske uprave obrazovanja u Dra-gašu i da stvar bude još kompliciranija drugog dana školske godine zaključali su vrata škole i otišli u Prizren.

52

IslamnetTurska otvara teološki fakultet u FrancuskojFrancuska

Očekuje se da će fakultet u Strazburu početi sa radom ovog mjeseca, javlja

agencija TRT. Imat će status specijalnog instituta u nadležnosti Teološkog fakulte-ta Univerziteta u Istanbulu.Dozvolom Općine Strazbur, fakultet će ponuditi obrazovanje studentima od 25 i više godina, sa srednjoškolskom diplo-mom. Njegovo je osnivanje provedeno uz podršku i odobravanjeTurske islamske unije za vjerska pitanja.Fakultet će biti smješten uFFzgradi koja je ranije bila sjedi-šte pošte, u distriktu Haute-Pierre, a ove godine će biti pri-mljeno 30 kandidata. Iako jesmješten u Strazburu, nastava na fakultetu provodit će se na turskom jeziku, a po njenomzavršetku, diplomu će izdatiUniverzitet u Istanbulu.

Dugoročni cilj projekta je postići sagla-snost francuskih institucija da izdajudiplome ove vrste, te otvaranje specijal-nih obrazovnih insttucija za školovanjeislamskog vjerskog kadra u Francuskoj.Turska islamska unija za vjerska pitanja trenutno okuplja 236 imama, angažira-nih širom Francuske. U cijeloj Europi,ova brojka dostiže dvije hiljade.

U Japanu živi deset hiljada Japanaca muslimana

Japan

Japan ima oko 130 mil-iona stanovnika. U toj

mnogoljudnoj zemlji živi oko 100 hiljada muslimana, a među tih 100 hiljada muslimana ima 10 hiljada muslimana rođenih Japanaca, kaže Amin K. Toku-masu, predsjednik Asosijacije muslimana Japana. Amin K. Tokumasu navodi da je cilj njegove asocijacije povećanje broja Japanaca muslimana. U ovoj zemlji živi veliki broj muslimana stranaca, uglavnom Arapa i drugih muslimana iz Jugoistočne Azije. Japanski muslimani su bili veoma aktiv-ni tokom velikih poplava koje je Japan doživio prošle godine. Tadašnji angažman japanskih muslimana u humanitarnom zbrinjavanju ugroženih Japan-aca u poplavi imao je pozitivne posljedice u smislu povećanja interesa japanskog društva za islam i muslimane. Predsjednik Amin K. Tokumasu kaže da će Asocijacija muslimana Japana u narednom periodu povećati napore na boljem informiranju japanske javnosti o islamu i muslimanima.


Naglo bogaćenje SaudijacaSaudijska Arabija

Prema izvještaju svjetskog istraživač-kog Centra Frank Najt Saudijska

Arabija se popela na šesto mjesto po visi-ni nacionalnoga dohotka (BDP). Prema tom izvještaju svaki Saudijac godišnje privredi za 93.311 američkih dolara. Prijašnjih godina Saudijska Arabija nije bila ni među prvih dvadeset zemalja po nacionalnom dohotku. Naglom bogaće-nju Saudijaca ima se zahvaliti golemoj proizvodnji nafte. Već skoro godinu dana ova zemlja proizvodi dnevno od 10

do 11 miliona barela. Prema istraživa-njima ovog instituta bogatstvo se polakoali sigurno sa Zapada seli u druge kraje-ve svijeta. Europa trenutno ima 14.000milijardera, Amerika 17.000, dok Jugo-istočna Azija, Kina i Japan imaju 18.000milijardera. Centar nije precizirao koli-ko milijardera ima na području Zaljeva,ali se pretpostavlja da 90% prihoda odnafte uživa oko 170.000 osoba. Najbržebogaćenje zabilježeno je u Hong Kongu,Tajvanu i Singapuru.(Š.O.)

g j j jj

53

U sirijskim izbjegličkim kampovima rođeno 340 beba i sklopljeno 69 brakova

Turska

U Siriji traju žestoki ratni okr-šaji u kojima mnogi Sirijci

svakodnevno gube živote. Zbog rata iz Sirije do sada je izbjeglo de-setine hiljada Sirijaca. Najveći si-rijski izbjeglički kamp nalazi se u Turskoj, na granici između Turske i Sirije. Iako u ovom tužnom na-selju ima mnogo razloga za žalost, ipak se ovdje događaju mnoge ra-dosne stvari, rađa se novi život, sklapaju se novi brakovi. U Tur-skoj se danas nalazi oko 12 hiljada sirijskih izbjeglica. U izbjegličkim kampovima sirijske izbjeglice po-kušavaju uspostaviti normalan ži-vot. Tako se do danas u izbjeglič-kim kampovima sklopilo ukupno 69 brakova. Osim ženidbi i udaja u sirijskim izbjegličkim kampovi-ma rađa se novi život. Do danas je rođeno 340 beba. Turska vlada daje sve od sebe da olakša život sirijskim izbjeglicama. Sve rođene bebe su uredno zdravstveno zbri-nute a za sklopljene brakove orga-nizirane su svadbene ceremonije. Na kraju vrijedi navesti da među novorođenim bebama u sirijskim izbjegličkim kampovima najviše je onih sa imenima Tayyip, Recep, Abdullah, Emine i Tenzile.


Dok na jednoj strani pojedine arap-ske zemlje postaje bogatije na

drugoj strani, u njihovom susjedstvuJemen se guši u teškoj krizi. Ova zemlja polahko postaje druga Somalija. Jemenprolazi kroz teška iskušenja. Danas seu Jemenu ne zna ko na koga puca i kokoga ubija. Prije nekoliko dana jemen-ska vlada je, kako kažu, greškom ubila 14 civila kada su na njihovo vozilo is-palili raketu iz aviona. Jemenska vlada,Amerikanci, Al Kaida, šiitska plemena,svi oni ratuju jedni protiv drugih. Izme-đu njih se nalazi siromašno stanovniš-tvo koje polahko doživljava katastrofu.Deset miliona žitelja Jemena na ivici jeegzistencije jer nemaju ni za koru hlje-ba. Situacija je stravična, a najmlađinajviše pate i skoro svakodnevno umi-

ru od gladi. Stravične slike iz jedne odnajsiromašnijih zemalja muslimanskog svijeta obišle su planetu, a statistike go-vore da je tamo čak svako treće dijeteneuhranjeno.

Kada je sredinom ramazana na Sinaju,KKna graničnom prijelazi između Egip-KKta, Izraela i pojasa Gaze ubijeno 16 egi-patskih vojnika, čitava regija se digla na noge, naročito Egipat. Egipatski vojnicisu ubijeni na veoma podmukao način,napadači su ih napali i ubili u vrijemekada su iftarili. Prema dosadašnjim istra-gama sve upućuje da iza navedenog na-pada na egipatske vojnike stoje egipatskitekfirovci koji su se u januaru ove godineorganizirali u posebnu vojnu grupu, kada su se zakleli na vjernost Al Kaidi i Ejme-nu ez-Zawahiriju. Ova grupa se zove“Džundul-Šeri’ah” (Vojska Šerijata). U

j g pj g p

svom prvom saopćenju za javnost egi-patski ogranak Al Kaide navodi: “Vojska Šerijata” je formirana od strane Egipćana p g jp

koji traže uspostavljanje islamskog zako-na u cijelom Egiptu. Skupina se protivipolitičkim procesima. Neki od nas su biliprisutni u arenama džihada na Istoku iZapadu, jer znamo da Allahov Šerijatp

neće nikada biti implementiran pomoćukafirskog, zapadnog sistema, ali će bitiimplementiran prije ili kasnije, sa dži-hadom i žrtvo-vanjem vlastitihživota i imetka.Dok su neki odnas bili raspore-đeni da vode dži-had protiv tirana u Egiptu iznutra,u dolini rijekeNila i na Sinaju,kojeg smatramoblagoslovljenim

dijelom Levanta.” Džundul-Šeri’ah je uputila pet ultima-

j

tivnih zahtjeva egipatskoj vladi i Ame-rici: “Uspostavljanje islamskog zakona u cijelom Egiptu, počevši sa Sinajem, oslobađanje svih zarobljenih i zatvoreni-ka kojima se sudi radi džihada, da snage sigurnosti obustave sve aktivnosti pro-tiv mudžahida i fokusiraju se na imple-mentaciju Šerijata i borbu protiv židova,

j p

oslobađanje muslimanki iz krstaških ma-nastira i povlačenje američkih mirovnih snaga iz Sinaja”.Kada su egipatski islamisti pobijedili na KKizborima i kada je hafiz Muhamed Mursi postao predsjednik Egipta milioni musli-mana u Egiptu i širom svijeta su to vidjeli kao veliku i dugo očekivanu pobjedu isla-ma i muslimana. Prvi korak u toj borbi uspješno je savladan. Pojava tekfirovaca koji ubijaju egipatske vojnike u vrijeme dok oni iftare dokaz je da će egipatski politički islamisti imati težak zadatak, da će drugi korak biti daleko teži od poli-tičke, izborne borbe.Tekfirovci iz grupe Džundul-Šeri’ah kažu da im je cilj uspo-

g p

stava Šj

erijata u cijelom Egiptu. Koje li ironije, na taj svoj put egipatski tekfi-rovci krenuli su borbom protiv hafiza pred-sjednika i ubi-janjem vojnika muslimana dok su iftarili.

Djeca u Jemenu umiru od gladi

Džundul-Šeri’ah

Jemen

Sinaj

Biro za statistiku Egipta objavio je proteklih dana informaciju da je

broj stanovnika Egipta porastao i da danas u Egiptu živi 81 milion stanov-nika. Broj stanovnika je porastao za 9 miliona u odnosu na period kada suvršene posljednje provjere i kada je u Egiptu živjelo 72 miliona stanovnika. Od 91 milion stanovnika njih 50,7 posto su muškarsi 49,3 posto su žene. Najveća gustoća stanovništva je u Kai-ru gdje na kilometru kvadratnom živi 46.349 stanovnika, druga je Giza sa 5.902 stanovnika. Najmanja gustoća naseljenosti je na južnom Sinaju gdjena kvadratnom kilometru živi 9 sta-novnika. Gustina naseljenosti daje si-

gnal vladi za razvojne projekte u eko-nomiji i uslužnim djelatnostima. Takoje investiranja u edukaciju, zdravstvo,transport, proizvodnju hrane i odjećenaročito povećano u Kairu i Gizi, dok je ulaganje u razvoj najmanji u provin-ciji Sinaj.

54

Jevrejski doseljenici sve češće napadaju kršćane u Palestini

Izrael

Početkom ovog mjeseca je-vrejski doseljenici oskr-

navili su jedan katolički sa-mostan koji se nalazi između Jerusalema i Tel Aviva. Jevrej-ski doseljenici su zapalili vrata na samostanu i ispisali uvred-ljive grafite po zidovima. Kako i doliči suludim jevrejskim doseljenicima oni su nakon paljenja samostanskih vra-ta na zidu napisali da je Isus majmun. Nije ovo jedini na-pad na kršćane u Jerusalemu i okolnim mjestima. U proteklih dvije sedmice jevrejski doselje-nici još su izveli dva napada na katoličke crkvene objekte. Ovi napadi su dokaz da jevrejski ekstremisti ne biraju između muslimana i kršćana, za njih su svi nejevreji neprijatelji, pitanje je samo prioriteta, od-nosno koga će prvo napasti. U prošlom broju pisali smo o zajedničkoj inicijativi kršćana i muslimana u Palestini zaštiti svetog muslimanskog mesdžida Al Aqsa. Kršćani koji žive u Pa-lestini znaju da će oni kad-tad doći na udar jevrejskih doselje-nika. Navedeni napadi dokaz su da su potpuno u pravu.

Turska vlada uhapsila devet iranskih špijunaTurska

Turski elektronski mediji otkri-li su prošle sedmice da su turske

sigurnosne snage razotkrile iransku obavještajnu mrežu na istoku Turske. Prema sakupljenim dokumentima i prikupljenim drugim informacijama iranski špijuni su prikupljali obavje-štajne podatke o turskoj vojsci i njenim položajima na istoku zemlje. Također, turske sigurnosne službe otkrile su da Iran aktivno pomaže kurdske teroriste iz organizacije PKK. Pored saradnje sa kurdskim teroristima iranski špijuni su prikupljali podatke o sirijskim disiden-tima i njihovim pozicijama u Turskoj. Na njihovu nesreću turska obavještaj-

na služba MIT uspjela ih je uhvatitisa svim dokumentima, fotografijama,mapama i skupljenim obavještajnimizvještajima koje su namjeravali prosli-jediti u Iran.


Porastao broj Egipćana za 9 milionaEgipat

Tepih dug 133 a širok 48 metara i težak 48 tonaIran

D žinovski tepih iranskih maj-stora uvršćen je u Ginisovu

knjigu rekorda kao najveći tepih ručne proizvodnje na svi-jetu. Direktor Iranske kompanije za proizvodnju tepiha (Iran Carpet Com-pany) Mohameda Reze Abeda rekao je za kanal Pres TV da je tepih ukra-šen tradicionalnim persij-skim motivima i da se sada nalazi u jednoj džamiji u Abu Dabiju. Dužina tepi-ha, istkanog u gradu Niša-puru u provinciji Horasan

uz pomoć 1.200 ljudi, iznosi 133metra, širok je blizu 48 metara, a težak 48 tona.

55

Terorističke ideje Andersa Breivika postaju sve popularnije među Europljanima

Velika Britanija

Kršćanski terorista Anders Breivik, Norvežanin koji je

ubio 77 ljudi osuđen je na 21 godinu zatvora. Sudski proces protiv Andersa Breivika, odno-sno Breivik je završio gdje mu je i mjesto, međutim njegovo monstruozno djelo dobiva sve više popularnosti među mno-gim Europljanima. Pripadnici europskih ekstremnih pokreta, brojni političari i ekstremne po-litičke stranke, književnici, no-vinari i drugi ne ustručavaju se da otvoreno pohvaljuju Andersa Breivika i njegovo zločinačko djelo. Engleska odbrambena liga (EDL) slavi norveškog teroristu i navode ga kao inspiraciju i mo-del. Čak su članovi ovog pokreta proteklih dana pokušavali orga-nizirati potpisivanje peticije. I u drugim zemljama u Europi slavi se lik i djelo Andersa Breivika. Nažalost, europske vlade mirno posmatraju širenje ekstremnih ideja. Nakon izricanja presude An-dersu Breiviku, ugledni francu-ski književnik Richard Millet napisao je kolumnu, koju je objavio list L’Express a u kojoj on navodi da je Anders Breivik Norveškoj dao ili učinio ono što je ova zemlja i zaslužila. Ra-đanje novih Breivika u Europi odavno je počelo.

Foto islamneta


Sayyed Muhammad Hasan Al-Amin: Šiiti trebaju podržati sirijsku revoluciju

Liban

Sayyed Muhammad Hasan Al-Amin, uticajni šiitski imam iz

Libana pozvao je ovih dana svoje sljedbenike, kao i sve ostale pripadni-ke šiizma da se priključe pokretu ot-pora protiv sirijskog zločinca Bashara Asada. “Podržavanje diktatora pot-kopava principe šiizma. Šiiti moraju

j p

ustati protiv tiranina.Sirijska revolucija ćedonijeti novu Sirijukoja će biti ugodnomjesto življenja za svenjene građane”, rekaoje Sayyed MuhammadHasan Al-Amin za agenciju Anadolija dodajući da šiiti nisujedinstveni u pogledurata u Siriji. “Pogrešnoje reći da su šiiti jed-na grupa. Šiiti moguj j

donijeti svoju odlukua da se ona ne slaže sa političkim odlukama

zemlje kao što je Iran ili grupa kao štosu Hesbolah i Amal koje pokušavajudržati monopol u Libanu.” Na krajuje imam Sayyed Muhammad HasanAl-Amin zaključio da u Libanu ima mnogo šiitskih grupa koje podržava-ju sirijsku revoluciju i nadaju se paduBasharovog režima.

Čovjek kojem je namaz - molitva radost oka njegova

56

Intervju sa publicistom i orijentalistom Navidom Kermanijem povodom odluke njemačkog suda o zabrani obrezivanja muške djece kod Jevreja i muslimana

Svijet medija

Frankfurter Rundschau 04.07.2012Prijevod s njemačkog: Senada Mešanović

G. Kermani, uprkos protestima Židova i muslimana, većina Nijemaca

p p

podržava zabranu obrezivanja. Da li vas to iznenađuje?

Ne. Ovdje na scenu stupaju stereotipi koji su stoljećima duboko urezani u kolektiv-

nu svijest. Ne smijemo zaboraviti da seevropska kultura historijski konstitui-rala diferenciranjem od židovstva i kroz antisemitizam. I pri tome je predrasu-da da je obrezivanje “barbarski čin” od samog početka bila jedan od glavnihmotiva. Naravno, ne želim reći da jesvako ko želi zabraniti obrezivanje an-tisemit. Želim istaknuti da su određene

j

društvene reakcije, ali i precepcije tihreakcija, utemeljene na niskim, pa čak i nesvjesnim kulturalnim uvjerenjima.

Koja su to uvjerenja?Predstava o besramnim činovima

Židova i muslimana oduvijek pripada evropskoj pristranosti. U SAD-u, gdje se tradicija antisemitizma nije na istinačin odrazila na kulturu, obrezivanjese ne dovodi u vezu s nasiljem, inačetamo ne bila većina kršćanskih muš-karaca obrezana. Tamo se obrezivanjesmatra malim zahvatom iz zdravstve-nih ili higijenskih razloga. Ili je to tamojednostavno stvar ukusa.

Možda je za postmodernog čovjeka iritirajuće da se bebe traktiraju skalpelomna spolnom organu?

I kod ovog pitanja se osjeti pristranost.Židovi ili muslimani, koji su kao bebe

g p j j p

obrezani, ne smatraju se zbog toga trau-matiziranim, pogotovo jer je zahvat svelakši što se ranije uradi, također i fizički.

Šta to znači na primjer za tursku tra-j

diciju, gdje su dječaci prilikom obreziva-nja malo stariji?

Psihološki proces je tu zasigurnodrastičan, ali svijest o boli je kompenzi-rana svim mogućim okolnostima cijeleceremonije u kojoj je dječak u centrupažnje. No, debata se svakako ne bavitakvim diferenciranjima.

“Gesta pedagoške velikodušnosti”

Već?Radi se o samom obrezivanju, radi

se o jasnim, čak namjerno prouzroko-vanom fizičkom manifestacijom razli-čitosti koja se mora napraviti proble-mom, da bi se taj problem u gestama pedagoške velikodušnosti mogao suz-biti. Meni ovo liči na na vožnju expres vozom nazad u 19. stoljeće, u vrijeme s “prosvijetljenim” predrasudama o Ži-

j j

dovima, kada su navođeni potpuno isti agrumenti protiv arhaične različitosti. Većina društva želi ubijediti Židove i musli-mane da su svi oni – manje-više – bolesni, da su “udare-ni” ali to ne primijete. I to je potpuno uredu ako oni tako misle, sve dokle zakon ostaje neutralan.

Je li to diktatura sekula-rizma?

Sekularizam, onakav kako je shvaćen u Nje-mačkoj, prema religiji nije neprijateljski nastorjen. Samo “ljudski razum” koji je sam sebi kamen spotica-nja, zahtijeva totalnu po-kornost religioznih normi vlastitim zahtjevima. Zato presuda suda u Kölnu, kao i društvena saglasnost za ovu presudu, nadmašuju predrasude o židovstvu i islamu, ova presuda po-bija akceptiranje vjerskih uvjerenja. To se osjeti i u crkvama, zbog toga i one protestiraju.

Protiv onoga što vi nazi-vate “vulgarnim racionalizmom”?

Da, to je fundamentalizam ovo-svjetskog pogleda koji je fiksiran na “ovdje i sada”, koji ne prihvata ništa što leži van njegovog uskog vidnog polja. Potpuno su nesposobni relati-vizirati vlastite poglede. Kada dođu u sukob s religijom suzbijaju je lju-tito, s agresivnošću koja je tipična

osobina religioznih fundamentali-sta. Vidim, također, da je pravnik čije vještačenje su suci iz Kölna uzelikao osnovu svoje presude, sada izlo-žen uvredama i prijetnjama. To jeužasno i neprihvatljivo. Ali takođervidim i ljutite, ponekad opasne re-akcije kojima su izloženi oni koji sukritizirali presudu. Upitajte samojednom židovska ili muslimanska udruženja kakvu oni poštu dobiva-ju, a i ja sam imam iskustva s tim.To je jedan vrlo agresivni, egoistični

ton kakvog odlično pozna-jem iz Egipta ili Irana.

Oba fundamentalizma,religijski ili antireligijski mo-tivisani, nespojivi su s bitnimkarakteristikama zapadnedemokratije, a to je naimeda većina ne smije manjinujednostavno nadglasati i bitidominantna, te da postojeodređeni segmenti koji suizuzeti od većinskih odluka.

Ako religije zahtijevajuda se njihove norme uzmu uobzir, ne bi li se sporazumije-evanje na niovu univerzalnih vrijednosti moralo smatrati nemogućim poduhvatom?

To se mora odvagati.Kada se pod izgovorom reli-gije opravdava nasilje, onda se to pravo mora odbiti. Tovaži, na primjer, za genital-no sakaćenje djevojčica. Ali,obrezivanje je sasvim druga stvar. Problem koji se konst-ruira pogledom na hlače ne-poznatog muškarca, postojiprvenstveno kao projekcija onih koji su neobrezani.

“Zahvat pri krštenju je mnogo veći”

Sud u Kölnu ne interesiraju muškarci,već djeca koja se ne pitaju da li oni pris-taju na obrezivanje.

Tu važi isto. I to se mora odvagati.Ja obrezivanje ne smatram tjelesnompovredom u kaznenom smislu. I sam

“M“Materijalističkaterijalistički i ppogleogled na svijet”d na svijet”


Sekularizam, onakav kako je shvaćen u Njemačkoj,

prema religiji nije

neprijateljski nastorjen.

Samo „ljudski razum“

koji je sam sebi kamen spoticanja, zahtijeva totalnu

pokornost religioznih

normi vlastitim zahtijevima.

57

zahvat na autonomiji djeteta, na šta je ukazuje i teolog Klaus Berger, je pri krštenju mnogo veći, i ako idemo do kraja šta krštenje simbolizira, odnos-no samu srž raspinjanja, danas bi se to moglo nazvati „lažnim smaknućem“.

Pozivate se na Pavla ili Luthera gdje potapanje krštenika explicitno predstavlja “utapanje”, prije nego se ono ponovo rađa u “novom Kristovom životu” i postaje članom crkvene zajed-nice.

Ja to uopće ne kritiziram, kao što i ne poričem da obrezivanje ima ar-haično porijeklo. Ovakvi rituali su prenošenje, može se čak reći huma-niziranje mitskog procesa, gdje u oba slučaja imamo fizički ostatak izvor-nog djela. Zasigurno se od toga može ograditi i reći “to je sve barbarstvo, to ljudi ne trebaju”. Ja poštujem kriti-čare obrezivanja iz židovskih ili mu-slimanskih redova, ali nešto sasvim drugačije je kada autsajderi takve kri-tike nameću upravo onima koji teže povratku prethistorijskih početaka svog vjerovanja i svoje kulture.

Ali ovakva priča se ipak smije kri-tizirati.

Ako se praksa religije treba mi-jenjati, onda impuls treba da dođe iznutra. Ali da ljudi izvana kažu “ne-što poput obrezivanja ne bi smjelo biti kod vas”, oduzimajući tako Židovima

p p j j

i muslimanima temeljni ritual nji-

hove religije, i uzimajući uobzir antisemitističku hi-storiju ove predrasude, tomože uzrokovati samo zlo,potrebu odbrane, strah idezintegraciju. I za vrije-me rimskog cara su Židovi

g j j

živjeli u strahu da morajupokazivati da li su obrezanii zbog toga biti progonjeni iz društva. I ja još uvijek ne mogu da vjerujem da senepunih 70 godina nakonHolokausta tradicionalni,židovski način življenja uNjemačkoj ponovo krimi-nalizuje i tako gura u ile-galu. To me plaši više kaonjemačkog državljanina nego kao muslimana.

Mogućnost posredovanja države odbijate nazivajući to “miješanjem u unutarnje poslove”?

Nije zadatak države da se miješa u religijska učenja i njihova prakticiranja, osim ako ona direktnokrše ljudska prava. Katolička crkva,na primjer, smatra isključenje žena iz svećeništva Božijom odredbom.Iz emancipacijske prerspektive bilobi poželjno da i žene budu svećenici.Društveno-politički gledano, isklju-čenje žena iz svećeništva ima mnogoveće posljedice od obrezivanja dječa-


ka. Ja to mogu formulirati kao svoje lično mišljenje i o tome knjige napisati, ipak, meni kao autsajderu ne pri-liči da ja tu donosim pravne promjene. To moraju kato-lici samo da urade.

Je li dostignuta tačka gdje se Židovi i muslimani

J g

u Njemačkoj moraju osjećati neugodno?

Razlog za neugodnostnije nastao tek sada. Ako se stranci redom ubijaju, a čuvari Ustava ne prepo-znaju etničko-nacionalne motive, to je već dovoljno opasno. No, istina je, pre-suda suda u Kölnu ima novi kvalitet. Do sada se radilo o mišljenjima i sta-vovima. Svako ima pravo da misli šta želi, i upravo muslimanski svijet pru-ža uvijek nove prilike da

se na islam gleda skeptično. Ali, u Njemačkoj i i većem dijelu Evrope je zakon bio bedem protiv apsolu-tizma većine. Manjine sada moraju postati nervozne jer ih protiv pre-drasuda većine ne štiti zakon. Ovo je sada njemačka zabrana minareta, doduše sa dalekosežnijim praktičnim i simboličkim posljedicama, ukoliko odluka suda ostane na snazi.

Predstava o besramnim činovima Židova i

muslimana oduvijek pripada

evropskoj pristranosti.

U SAD-u, gdje se tradicija

antisemitizma nije na isti

način odrazila na kulturu, obrezivanje se ne dovodi

u vezu s nasiljem,

inače tamo ne bila većina

kršćanskih muškaraca obrezana.

DuplericaDruštvena mreža FACEBOOK


Slušaj čovjeka kada je ljut, jedino ćeš tada čuti istinuImeđu Bosancima i Hercegovcima

sve je više korisnika društvene mrežeFacebook. Na različite načine se

koristi ova društvena mreža. Neki su tu radiupoznavanja, neki radi razmjene iskustava ipodataka, neki radi plasiranja obavještenja,nekima je ovo dobra mogućnost komuniciranja sa rodbinom i prijateljima, neki su tu radimogućnosti reklame, a neki jednostavno želeda sa drugima podijele svoja razmišljanja, svojestavove i slično...

U ovom broju donosimo izbor nekolikozanimljivih statusa korisnika facebooka.


Mladići koji su uglavnom studenti na Univerzitetu uTuzli, početkom ove godine pokrenuli su hajr inici-

jativu pomaganja onima koji su ugroženiji od njih i kojima je pomoć neophodna. U skladu sa vlastitim mogućnostima ovih momaka za početak akcije izdvojili su vlastita sredstva,koja izgledaju skromna ali kada su se ukrupnila, onda je toveć bilo dovoljno da se najugroženije porodice koliko-tolikopomognu. Nečijih 10, ili 20 KM koje bi se potrošile na ka-hve po kafićima i tome slične besposlice pomogle su onimugroženijim od studenata da prežive do kraja mjeseca, a svo-ju djecu nahrane pravim ručkom. Posljednji dan ramazana,ovi mladići su posjetili 6 siromašnih porodica i uručili djecibogate bajramske paketiće, te uz svaki paketić po ta’limulislam i skroman novcani poklon da imaju uz Bajram. Ovimhairli postupkom obradovani su najmlađi koji proveli Baj-ram slično kao i ostala djeca koja se ne susreću sa ovakvimproblemima. Cilj ovih vijesti nije promoviranje ovih moma-ka, nego se nadamo da će probuditi želju drugim ljudima da učestvuju i pomažu siromašnijim od sebe. Zaista, osmijehkoji vidimo na licima ovih ljudi daje nam snagu i želju da sei dalje borimo za njih i da im pomažemo.“Najteže mi je bilo kada smo došli kod jedne porodice koja je udaljena od grada i najbližeg sela toliko da vam se čini da putujete na kraj svijeta. U trošnoj kući živi višečlana porodi-ca kojoj je cijeli svijet tri četiri kuće koje se nalaze u komši-luku a čiji žitelji nisu puno boljeg materijalnog stanja. Kada

smo se pojavili sa paketićima domaćica nam je rekla: ‘Hvala vam što ste došli i da ne nosite ništa! Ima više od mjesecnismo ni s kim progovorili. Za Bajram od vas je dosta štoste nas posjetili i sjetili se kada niko drugi neće.’” Riječi sujednog od učesnika ove hajr inicijative.Svi oni koji bi željeli učestvovati u ovim aktivnostima, moguse javiti na broj telefona: 061/809-430.

60

Kutak za islamsku omladinu

H.O. “Dirhem” u proteklom ramazanu podijelila 325 prehrambenih paketa

Sanski Most

Uproteklom ramazanu, mjesecu kada se srca ljudi smekša-ju i postanu milostivija, Humanitarna organizacija “Dir-U

hem” je realizirala brojne humanitarne projekte kroz koje je pomogla na stotine socijalno ugroženih porodica. Uz kvalitetne pripreme, organizaciju i mrežu volontera, za naše materijalno ugrožene sugrađane smo uspjeli obezbijedi-titi ukupno 320 vrijednih prehrambenih paketa.U nekoliko navrata, paketi su dijeljeni u mnogim gradovi-ma u BiH, među kojima su Sarajevu, Zenica, Maglaj, Sanski Most, Prijedor, Prnjavor; a primaoci pomoći su bili povratni-ci, samohrane majke, stare i iznemogle osobe, invalidi...U cilju što uspješnije realizacije ovih aktivnosti, ostvarili smo saradnju sa Humanitarnom organizacijom “Buduć-nost” iz Sarajeva i Asocijacijom svjetske muslimanske omla-dine “WAMY-NEDWA” kao donatorima, te Medžlisom IZ-a Sanski Most, Omladinskim kulturnim centrom “Atis”, Udruženjem “AKOS” iz Sanskog Mosta, nevladinom organi-zacijom “Feniks”, mjesnim imamima i drugima, s kojima smo realizirali spomenute aktivnosti.Svakako, i brojni pojedinačni donatori, koji su se odazvali na naše apele kroz novčane donacije, doprinijeli su da se ove ak-tivnosti u ovolikom obimu ostvare.

Na kraju, naše ramazanske aktivnosti smo krunisali podjelom 50 bajramskih paketića našim najmlađima, koje smo, uz ugo-dan bajramski program, okupili u našim prostorijama, gdje smo im uručili pakete.Svjesni da uvijek može više i bolje, mi smo ipak više nego zadovoljni ostvarenim, i molimo Uzvišenog da ukabuli svima onima koji su dali svoj doprinos u realizaciji ovih aktivnosti.


Nastavlja se hair inicijativa momaka okupljenih oko halke učača Kur’ana iz Udruženja “Prosvijetitelj”

Srebrenica


Ljetno druženje djevojaka u Begovom HanuAKOS

Komunikacija je jedna od najosnovnijih funkcija u bilo kojoj or-KKganizaciji, društvu ili poslu, i njena važnost se ne može dovoljno KKnaglasiti. To je proces prijenosa informacija, ideja, stavova, mišljenja između različitih osoba. Odnosi među ljudima nisu mogući bez ko-munikacije, tako je dobra i efikasna komunikacija neophodan dio, kako ljudskih odnosa tako i funkcioniranja društva uopće. Zbog važnosti komunikacije tema ovogodišnjeg ljetnog druženja za dje-vojke, održanog u Begovom Hanu u periodu od 27.08-29.08.2012.godine, bila je “Uspješna komunikacija”. Ovom druženju su pri-sustvovale 52 djevojke iz različitih područja i to: Sarajevo, Zenica, Tuzla, Visoko. Prvo predavanje održala je naša članica Lejla Bekrić na temu “Komunikacija u društvu”, gdje nam je pružila osnovne podatke o komunikaciji, te odnosu sugovornika. Drugo predavanje na temu “Lijepa riječ gvozdena vrata otvara” održala je hfz. Amina Begić. Tom prilikom je istakla da ljudi treba da govore drugima li-jepe riječi jer na taj način govore o sebi, te da je čovjek jedino bićekojega je Allah, dž.š., počastio govorom i da su nam poslanici, s.a.v.s.,uzori u ophođenju sa ljudima. Drugi dan našeg programa predava-nje je držao Ahmed ef. Purdić imam džamije u Starom Ilijašu. Ef. Purdić nam je govorio na temu “Kakvu komunikaciju treba da po-sjeduje daija”. Tokom predavanja Purdić ef. nam je naveo tri važne karakteristike koje daija treba da posjeduje i to: blagost, sabur i zna-nje. Nakon predavanja i uspješno održane radionice djevojke su se

osvježile odlaskom na bazen. Uvečer smo održale prigodno druženje uz film “Medina”. Trećeg dana predavanje je održao mr. Muharem Adilović na temu “Komunikacija muškaraca i žena”. Profesor je na-stojao da ukaže na karakteristike koje posjeduju muškarci i žene i da se poštivanjem tih karakteristika dovodi do bolje komunikacije između njih. Na kraju ovog druženja sumirale smo ovu temu, uvi-djele važnost dobre komunikacije, i dale obećanje da ćemo nastojati primjenjivati ono što smo naučile

“Bošnjaci i Drugi svjetski rat - tokovi i posljedice”

Spisak primljenih studenata iz Bosne i Hercegovine na Islamski univerzitet u Medini u Saudijskoj Arabiji

Mladi muslimani

Medina

Uizdanju Udruženja “Mladi muslimani’’ iz štampe je izašao UUzbornik radova sa međunarodnog naučnog skupa “Bošnja-UUci u Drugom svjetskom ratu’’ koji je održan 24. decembra 2011. godine u hotelu Evropa u Sarajevu, pod generalnim pokrovi-teljstvom Bakira Izetbegovića, bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Ovaj naučni skup održan je povodom 70 godina od an-tifašističkih rezolucija građanske hrabrosti koje su tadašnji boš-njački prvaci organizirali zahtijevajući od NDH vlasti da pre-stane sa torturom koju izvodi nad Srbima, Romima, Jevrejima. Zbornik pod nazivom “BOŠNJACI I DRUGI SVJETSKI

j J j

RAT – tokovi i posljedice’’ sadrži 11 članaka od eminentnih historičara iz BiH, Hrvatske i Sandžaka (Srbija). Ovim zborni-kom obuhvaćene su neke od bitnih tema o ulozi i položaju koji su Bošnjaci imali tokom Drugog svjetskog rata, te neposredno nakon njega, i razbijene neke više decenija prisutne predrasude. Između ostalih u zborniku su se našli radovi prof. dr. Safeta

Bandžovića (Sarajevo): “Bošnjački antifašizam: Rezolucije gra-đanske hrabrosti i odgovornosti (1941.)’’; prof. dr. Adnana Ja-

hića (Tuzla): “Pismo hfz. Mu-hameda ef. Pandže hfz. Aliji Traki oktobra 1943. godine’’; dr. sci. Zlatka Hasanbegovića (Zagreb): “Iza ‘antifašističke’ kulise. Muslimanska građan-ska politika u BiH u žrvnju komunističke revolucije’’; doc. dr. Adnana Velagića (Mostar): “Četnički pokret i pozicija

g ( )

Muslmana u Hercegovini’’; dr. sci. Admira Mulaosmanovića (Sarajevo): “Sjećanje pripad-nika ‘Handžar divizije’’’; Idriza Duranovića (Travnik): “‘Mladi muslimani’ u Drugom svjet-skom ratu’’: doc. dr. Admira Mulaosmanovića (Novi Pazar): “Stradanje Bošnjaka Sandžaka za vrijeme Drugog svjetskog rata - politika zločina u kontinuitetu’’.

Islamski univerzitet u Medini u Saudijskoj Arabiji obja-vio je ovih dana spisak primljenih studenata na prvu go-

dinu studija ovog Univerziteta. Na tom spisku nalazi se i imena 11 Bosanaca i Hercegovaca. Među primljenima nalaze se: Sulejman Čolaković, Aladin Hasić, Guja Ri-

g p j

jad, Jasmin Čehić, Jasmin Jahja Pezer, Abdullah Tričić, j j

Adnan Čolo, Sulejman Džanić, Mu-hamed Brkić, Durkić Ajdin i Bjelić Kenan.Svim primljenim Bosancima i Her-cegovcima na Islamski univerzitet u Medini želimo uspješno studiranje.

Usubotu, 8. septembra 2012., zasjeda Sabor Islam-ske zajednice u BiH. Glav-

na tačka ovog zasjedanja je određivanjetrojice kandidata za budućeg reisu-l-ulemu. Poznato je da je od peterice evi-dentiranih kanidata koji su predloženisa terena jedan odustao, a to je zeničkimuftija Ejub-ef. Dautović. Ostala sučetverica: tuzlanski muftija Husein-ef.Kavazović , dr. hafi z Halil-ef. Mehtić,profesor na IPF-u u Zenici (drugi pobroju nominacija), travnički muftija Nusret-ef. Abdibegović (treći po brojunominacija) i sarajevski muftija Smajić(sa najmanje nominacija). Prema važe-ćem Pravilniku o izboru reisu-l-uleme,Sabor treba kandidate svesti na trojicu.

Zašto na trojicu, ako ih ima više iako su svi prihvatili kandidature i po-nudili svoje programe, odgovor na topitanje niko ne zna, mada je svima ja-sno da se u takvoj izbornoj proceduriotvara mogućnost za “lov u mutnom”, i da se “nepoželjni” kandidat može eli-minisati tu, u užem i kontrolisanomkrugu, mimo šireg biračkog tijela. Sobzirom da se posljednjih dana sve če-šće govori da će sabornici “izbaciti” sa liste kandidata dr. hafi za Halila Meh-tića, smatram, kao muslimanski alim i član Vijeća povjerenika Svjetske unijeislamskih učenjaka, koji je dužan da ukaže na svaku uočenu opasnost i štetukoja se može nanijeti islamu i muslima-nima, na nekoliko važnih segmenata u vezi s ovim pitanjem.

Doktora hafi za Halil-ef. Mehtića poznajem dugi niz godina. Još kao dje-čak, skoro prije trideset godina, dolaziosam na njegova nadahnuta predavanja ivazove koje je držao u Zenici, a koja subila veoma posjećena. Sjećam se da suljudi iz drugih gradova mahsuz dolaziliu Zenicu, u Čaršijsku džamiju, da slu-j g g

šaju njegove vazove i hutbe. Međutim,hafi z je tada zasmetao komunističkomrežimu i njegovim doušnicima koji suga strapali u zatvor, u kojem je proveogotovo dvije godine i gdje je, Božijommilošću, naučio Kur’an napamet. Za vrijeme agresije na Bosnu i Hercego-vinu hafi z Halil je među prvima biona braniku Dina i Domovine, i u tompogledao dao je ogroman doprinos.

Jedan je od glavnih osnivača Islamske pedagoške akademije u Zenici, kasnije Islamski pedagoški fakultet, koji je po-stao respektabilna islamska odgojno-obrazovna institucija i rasadnik vjero-učiteljskog kadra.

Kao osoba koja poznaje hafi za Mehtića skoro tri decenije, i kao nje-gov mlađi kolega (zajedno smo u istom kabinetu gotovo deset godina), u prilici sam da o hafi zu Halilu Mehtiću posvje-dočim i iznesem sljedeća zapažanja:

* Hafi z Halil Mehtić je, prije sve-ga, jedna prefi njena mu’minska duša, koja ima poseban senzibilitet za vjeru i vjerske sadržaje. Često, kada se govori

j p j

o islamu, pa se citiraju ajeti ili hadisi, hafi za Halila obliju suze, pa onda zna rasplakati i one koji se nalaze u njego-vom okruženju. Ako se ovo ima u vidu, postaje jasno zašto su njegovi vazovi i predavanja toliko suptilni, prefi njeni i inspirativni; onaj ko nešto ne posjedujeto ne može ni dati, a arapska poslovica kaže “da svaka posuda miriše na ono što se u njoj nalazi”. Možemo samo za-misliti koja bi to bila ljepota da nambudući reisu-l-ulema bude osoba koja je ispunjena takvom suptilnošću i koja u svojim vazovima pobuđuje imanska osjećanja i rad za dobrobit islama i svih ljudi!

* Hafi z Mehtić je izuzetno pošto-van od strane širokih muslimanskih masa, njegov telefon stalno zvoni, lju-di ga zovu sa svih strana, i iz Bosne i iz dijaspore. Jedni hoće da im dođe u džemate, drugi traže savjete ili pomoć za rješavanje svojih životnih i egzisten-cijalnih problema, treći hoće da se s njim vide a uvaženi hadži-hafi z Halil za sve njih ima vremena i svima izlazi u susret. Ova osobina je izuzetno važna za budućeg reisa, pogotovo ako se ima u vidu da je danas vrijeme žurbe, kada niko ni za kog nema vremena, a reisu-l-ulema bi svakako morao imati vreme-na, prije svega, za svoje imame, hatibe,muderise i džematlije!

* Pored toga što je veoma nadarenkao vaiz i predavač, hafi z Halil je di-van učač Kur’ana i vrstan hafi z. Može-mo samo zamisliti kako bi bilo lijepoda nam budući reis, kad negdje dođe,zauči Kur’an onako kako to hafi z Ha-

lil zna i umije!! Nema sumnje da bi to pribavilo poseban respekt i korist mu-slimanima i ulemi Bosne i Hercegovine diljem svijeta.

* Dr. hafi z Halil Mehtić, bez ima-lo dvojbe, posjeduje stručne i, što je posebno važno, naučne/ulemanske kompetencije za funkciju reisu-l-ule-me, dovoljno je samo pogledati naslove njegovih knjiga i mnogobrojnih radova koji su objavljivani proteklih decenija u našoj periodici. Pored toga, on je obav-ljao sve funkcije u hijerarhiji IZ-e, bio je imam, hatib, glavni imam, muftija, rukovodilac Mešihata IZ-e, koji je u to vrijeme bio legitimni organ IZ-e na ovim prostorima, ima dobro iskustvo u radu sa džematom, posebno omla-dinom, univerzitetski je profesor sa naučnim zvanjem. Ukratko, radi se o čovjeku koji je, što naš svijet kaže “hem ilumli hem kalemli”, i koji ima obraz te lijep islamski ahlak i ponašanje. Sve su to osobine koje treba da krase jednog muslimanskog lidera.

* Hafi z Mehtić je, kada je prihvatio kandidaturu za funkciju reisu-l-uleme, ponudio izuzetno kvalitetan Program rada, koji su dužni pažljivo pročitati svi oni koji će odlučivati o kandidatima za budućeg reisu-l-ulemu. Posebna vrijed-nost Mehtićevog Programa je nastoja-nje da se afi rmiše duhovnost i posveti velika pažnja jačanju imamskog poziva, koji je, nažalost, u sadašnjoj Islamskoj zajednici uveliko degradiran. Imamski poziv, iako je to najvažnije što se ima, u ovakvoj zajednici postao je “deveta rupa na svirali”. Također, njegov Pro-gram je ponudio veoma važne sadržaje u radu sa dijasporom i drugim područ-jima djelovanja.

Ako se imaju u vidu navedene činjenice koje idu u prilog kandida-turi dr. hafi za Mehtića, što ne znači da ostali kandidati, naročito muftija Kavazović, nisu kompetentni, mo-žemo zamisliti kolika bi nepravda bila učinjena, ne samo hafi zu Halilu Mehtiću, već islamu i muslimani-ma na ovim prostorima, kada bi se, nedajbože, na predstojećem Sabo-ru IZ, koji se treba održati u subo-tu, 8. septembra 2012., eliminisao sa liste za reis-ulemu kandidat koji


Smije li se sa liste za reisa izbaciti kandidat sa ovakvim referencama?

Iz Bosne


ima tako visoke reference!? U izbor-noj proceduri za reisa, nažalost, ima i ova mogućnost, da sabornici, među kojima ima ne mali broj onih koji ni-čim ne zaslužuju da budu članovi tako važnog organa IZ (a o tome čime se pojedini sabornici sve bave nećemo sada govoriti!), dakle, sabornici bira-ju trojicu kandidata za reisu-l-ulemu čija imena idu pred šire biračko tijelo. Zašto trojicu ako ih ima više i ako su svi prihvatili kandidature i ponudili svoje programe, odgovor na to pitanje niko ne zna, mada je svima jasno da se u takvoj izbornoj proceduri otvara mogućnost za “lov u mutnom”, i da se “nepoželjni” kandidat može eliminisa-ti tu, u užem i strogo kontrolisanom krugu, mimo šireg biračkog tijela.

Ukoliko be se to desilo, smatram da bi to bila velika nepravda (zulum) i da bi time bila nanesena ogromna šteta nesamo islamu i muslimanima na ovimprostorima već i budućem reisu-l-ule-mi, jer bi to bila mrlja koja se ne možeoprati, a nema sumnje da je i za bu-dućeg reisu-l-ulemu najvažnije da ima autoritet i poštovanje od strane svojihimama i njihovih džematlija. Zato, kaomuderis, ali i redovni član Islamske za-jednice, apelujem na svijest sabornika da imaju u vidu da će svako biti pitan kodAllaha, Koji je jedini vječan i Kojem sesvi vraćamo, za svoj glas – kome ga je izbog čega dao! Smatram da bi najpošte-nije bilo da Sabor potvrdi trojicu kandi-data koji su imali najviše kandidatura,dakle, muftiju Kavazovića, dr. hafi za

Mehtića i muftiju Abdibegovića, pa da onda šire izborno tijelo izabere budućeg reisu-l-ulemu, koji bi na taj način imao puni legitimitet. To bi, doista, bilo fer, jer prema sadašnjoj proceduri, jedan od četverice kandidata mora ispasti. Uko-liko bi sabornici – a o tome se posljed-njih dana sve češće govori – izbacili prof. dr. hafi za Halila Mehtića, koji ima tako visoke i jake reference, to bi bio zulum koji se ničim ne može opravdati, a po-znato je da Allah Uzvišeni, pored širka, neće oprostiti ni zulum (nepravdu) niti će Svoju pomoć dati zulumćarima.

Allaha Uzvišenog molim da nam za budućeg reisa podari osobu koja ćenajviše raditi na putu afi rmaciju islama i islamskih vrijednosti na prostorima gdje žive Bošnjaci, u Bosni i Hercego-vini i dijaspori, i koja će imati snage i mudrosti da tu odgovornu funkciju vrši onako kako je Allah Uzvišeni zado-voljan! A da se radi o veoma složenim i za Bošnjake vrlo teškim vremenima, ukojima sile zla i dalje rade na tome da se Bošnjaci desetkuju ili protjeraju sa svojih vjekovnih ognjišta, više je nego očito. Zato, danas, tri dana prije zaka-zane sjednice Sabora, činim ovu dovu Allahu Uzvišenom i molim Ga: Alla-humme velli umurena hijarena, ve la tuvelli umurena širarena, vela tu’ahizna bima fe’ales-sufeha’u minna! (Allahu, vlast podari onima među nama koji su najbolji, a ne daj je onima koji su loši! I nemoj nas, o Allahu, uništiti zbog ono-ga što rade naši maloumnici!

Autor: Dr. Safvet HalilovićAutor je član Vijeća povjerenika

Svjetske unije islamskih učenjaka

Čitajte i gledajte na IslamBosna.ba

Aktuelno iz BiH i svijetaEmir Kusturica i poricanje genocida Sirija: Kad ubica ušeta na dženazu onih koje je ubio!

Tekstovi Četnici su bili i ostali zločinci! Zaista se djela cijene po njihovom završetku

Nauka i zanimljivoRodila blizanke s različitom bojom kože

Video:Videovijesti: Tužba zbog objavljivanja knjige o Bin Ladinu?Videovijesti: Kako je oboren helikopter iznad Damaska

64

No comment


Ubio suprugu oklagijomi zakopao je pored štalePolicija je uhapsila Savana Simića (60)iz Gornjeg Zableća, kod Ribnika,osumnjičenog da je 1. septembra ovegodine nakon kraće svađe mučki ubiosuprugu Jelu Simić (51) udarcem okla-gijom u glavu.Nezavisne novine, 5. septembar 2012.

Davila sam muža ka-blom i udarala tegom.Zatim sam ga odvuklai bacila u kreč, a ondaprekrila džakovimaIstražni sudija odredio je pritvor do30 dana Vesni B. (53) zbog sumnjeda je ubila svog muža Ladislava (58).Podsjetimo, zločin se dogodio prošlog četvrtka u njihovoj porodičnoj kući uSomboru. Vesna je profesor sociolo-gije u nekoliko škola, dok je Ladislav bio poljoprivredni inženjer. Imajutroje odrasle dece. Vesnine kolege uSrednjoj medicinskoj školi “Dr Ružica Rip” kažu da su još u šoku.Kurir, 5. septembar 2012.

Lopovi mu ukrali tele,policija mu vratila juneSlobodan Mirković, zvani Cabo,privrednik iz kotorvaroškog sela Grabovica, bio je veoma iznenađenkada mu je policija umjesto teleta, kojesu mu lopovi ukrali u novembru prošlegodine, nedavno vratila odraslu juni-cu. Pa policija je pronašla punu štaluukradene stoke. Brzo smo prepoznalinaše tele iako je odavno prevazišlo tu“kategoriju”. Ma kakvo tele, bila je tojunica. Kada je ukradeno, tele je imalooko 200 kilograma, a ova junica, kojusu nam pokazali, bila je duplo teža -tvrdi Mirković.Press, 30. avgust 2012. Oni moji seljaci bulje k’o

teladMilorad Dodik: Ja odem u Bileću ipočnem pričati o reformi zdravstva, a oni moji seljaci bulje k’o telad. Onda ja viknem: ‘Mi nećemo dati RepublikuSrpsku!’, a oni u d elirij.Radiosarajevo.ba, 5.septembar 2012.

Punac ubio zeta jer jebio lijenUbio sam ljenjivca jer nije bio sposo-ban živjeti i uzdržavati moju kći i unu-ka. Samo je jeo i spavao, rekao je na prvom saslušanju Carl Spoeri, koji je uameričkoj državi Illinois nasmrt pretu-kao Srbina Bojana Žigića.

j

Blin, 1. septembar 2012.

Vladika valjevski upozoravagrješnike da se ne molepreviše kako ne bi došlodo poplavaVladika valjevski Milutin pozvao je svevjernike da se se u nedelju 26. avgusta okupe u Hramu Hristovog Vaskrsenja u ovom gradu, kako bi molitvomprizvali kišu. Episkop je u zvaničnompozivu naveo kako su ljudski grijesikrivi za sušu. Tom prilikom je istakaoda “grešnici ipak ne bi trebali bašpreviše da se mole kako ne bi došlo dopoplava i elemantarnih nepogoda”.Njuz.net, 27. avgust 2012.

Jedna škola - dva direktoraOsnovna škola Rapatnica kodSrebrenika ima dva direktora. Nezna se ko upravlja školom koja ima oko 500 učenika. Jedna škola, a dva direktora pod istim krovom. “Ja samdirektor ove škole od 2002. godinepa evo do sada”, kaže Hamid Ibrić,direktor Osnovne škole Rapatnica kod Srebrenika. “Ja sam imenovan za direktora, ali trenutno je status kvo.Imamo dva direktora, ali izgleda da nemamo nijednog - takvo je činjeničnostanje”, kaže v.d. direktor ove školeMuhamed Mujedinović.Vijesti.ba, 6. septembar 2012.

Muškarci i žene zaistastvari vide drugačijeIstraživanje urađeno na Univerzitetuu New Yorku je pokazalo da muškar-ci i žene zaista na različite načine videstvari. Naime, mozak muškaraca ižena na različit način procesuira boje.To znači da ukoliko muškarac i žena gledaju u narandžastu boju, njemu ćeona izgledati crvenija. Slično tome,trava izgleda zelenija ženama.Klix.ba, 6. septembar 2012.

Američkog vojnika tokominicijacije udarali maljemPhillip Roach, američki vojnik izMichigana, nakon što je promovisanu narednika zadobio ozbiljne povredeglave i napadaj padavice. On je, nai-me zadobio udarac drvenim maljem uprsa tokom inicijacije od svojih kolega u bazi Fort Bragg. Phillip je od silineudarca izgubio svijest i pri padu udarioglavom o beton.Avaz, 5. septembar 2012.

Direktor škole zaposlio cijelu porodicu “jer su veliki stručnjaci”Sin postao šef računovodstva, snaha je psiholog i predaje ruski jezik i građan-sko vaspitanje, a supruga je bibliotekar, nastavnica biologije, hemije i po tvrd-njama meštana, direktorica škole.Bosnjak-ks.info, 5. septembar 2012.

Pridružila se potrazi neznajući da traže upravonjuTuristkinja iz Azije učestvovala je upotrazi za nestalom ženom dok je bila u posjeti Islandu, a tek kasnije je shva-tila da traže upravo nju.Klix.ba, 6. septembar 2012.

Trgovina radnim mjestima u Srbiji cvjeta: Mijenjam bikove za državnu službuPress, 1. septembar 2012.

Naučnica Catarina Esteves sa Tehničkog univerziteta Eindho-

ven u Holandiji, razvila je premaz s površinom koja se sama popravlja nakon oštećenja. Ovaj novi premaz ima mnoštvo potencijalnih primje-na. Nakon što premažete automobilovim hemijskim spojem, nikada ga više nećete morati oprati, mobilnitelefoni mogli bi uvijek biti čisti odotisaka prstiju, dok bi avione znatnorjeđe trebalo farbati. Sve površinske ogrebotine na automobilu same bi se popravile, a kapljice vode jednostav-no bi skliznule s automobila odnoseći sa sobom i sve nečistoće.

Stručnjaci instituta “Statens serum”u Kopenhagenu utvrdili su da su

oni koji imaju jednog od roditelja ilirođenog brata ili sestru koji su rano umrli od srca, pod dvostruko većimrizikom da prerano obole od koro-narne srčane bolesti ili ventrikularnearitmije, često fatalnog poremećaja srčanog ritma. Čak i kada je srod-

j g p j

stvo nešto dalje - nane, dede, dajdže, amidže, tetke, polubraća, polusestre - rizik od prerane koronarne bolesti srca je veći 43 posto.

65

NaukaFenomen plavog mjeseca

Srce i porodična historija bolesti

Uskoro nećete više morati prati automobil

Naučnici napravili prvo kiborško tkivo

Masline već milenijima poznate kao lijek

Rezerve podzemnih voda previše iscrpljene

Dramatične promjene nastale sječom šuma u Amazoniji

lavi mjesec je fenomen koji se događa ot-prilike jednom u dvije i po godine. To je

pojava kad Mjesec ne poprimi plavu boju, već je toizraz koji se koristi kad se puni Mjesec pojavi dva puta u jednom kalendarskom mjesecu. Zadnji put ova pojava je zabilježena 2011.godine, a sljedeći put imat ćemo ga priliku vidjeti 2015. godine.

Naučnici s Harvardskog univerziteta napra-vili su prvo kiborško tkivo, koje koristi žive

ljudske ćelije i organske polimere. U budućnosti bise moglo koristiti u farmaceutskoj industriji, na način da se neki lijekovi ne bi morali testirati na ljudima već na umjetnoj koži. Ovom tehnologijompo prvi put može se raditi na istom nivou na kojemradi biološki sistem, a da ga se ne ometa.

Drvo masline poznato je već 7.000 godina ispada među prve biljke koje je čovjek po-

čeo uzgajati. Utvrđeno je oko 1.000 aktivnih spo-jeva koji se nalaze u maslinama. Među njima su ioni koji razrjeđuju krv i sprječavaju bolesti srca ikrvnih žila. Maslinovo ulje posebno se preporučujeosobama koje imaju povišene masnoće u krvi jersnižava loš holesterol, a istovremeno potiče pove-ćanje dobrog, HDL holesterola. Zbog dragocjenih polifenola to je ulje prirodniantioksidans koji ljudski organizam gotovo potpuno iskorištava.

Gotovo četvrtina stanovnika planete, oko 1,7 milijardi ljudi,

živi u područjima u kojima su rezer-ve podzemnih voda previše iscrpljene,rezultati su novog istraživanja. Međudržavama koje su posebno ugrožene

navode se SAD, In-dija, Kina, Pakistan, Iran, Saudijska Arabija i Meksiko, istakao je jedan od autora istraži-vanja.

NASA je nedavno objavila sate-NNlitske snimke amazonske kišne šume snimljene 1975. i 2012. godine, a njihovo upoređivanje otkriva drama-tične promjene nastale sječom šuma zbog cesta i poljoprivrednih zemljišta u tom dijelu Brazila. Iako je sječa stabala u kišnoj šumi pala za 80 posto, struč-njaci tvrde da brzina sječe stabala nije ključan faktor u opstanku šume. Tako

se ističe da čak i u vrlo sporom tempu sječe stabala utjecaj na biološku razno-likost može biti razarajući.

Pripremio: Saladin Kovačević


Documents

Saff [broj 323, 7.9.2012]