Državni arhiv u Osijeku

POPIS SANDŽAKA POŽEGA 1579. GODINE

DEFTER .. i MUFASSAL .. I LIVA .. i POJEGA 987.

Urednik: Dr. Sc. Stjepan Sršan

Prevela: Mr. sc. Fazileta Hafizović Orijentalni institut u Sarajevu

Topografiju izradio: Dr. sc. Ive Mažuran

Osijek, 2001.

Državni arhiv u Osijeku

POPIS SANDŽAKA POŽEGA 1579. GODINE

DEFTER .. i MUFASSAL .. I LIVA .. i POJEGA 987.

Urednik: Dr. Sc. Stjepan Sršan

Prevela: Mr. sc. Fazileta Hafizović Orijentalni institut u Sarajevu

Topografiju izradio: Dr. sc. Ive Mažuran

Osijek, 2001.

Riječ urednika

U potrazi za i7.vomim povijesnim doku · v •

d . . . menttma Dnavm arh· O .. prvorazre ne poVIJesne tzvore za veći dio pod č. . x. tv u !'.l}eku objav\juje Požega iz 1579. godine. Spomenuti je defter je~ J~,t~n~ H~~~~ke . ~o jedefter ~andžaka ~nijih popisa naselja. ~tanovništva. gospodarstv:~ sve n~J~~~\-~VltlJ.lh , na1~~š1m\j\h i_ najdeta~­Jeme osmanske vlasti u Hrvatskoj . Držimo da J. e b~·

1 .. J_ t~kav pop1s ~)buhvacatH..a vn-

·k . ·k· h . k. . . o 1av JlvanJe toga pop,sa. prevedenog l\ osmans og JeZI a na rv ats 1. popumlo vehku pnzn\nu · · · . . · · H k · . . . . • - u povt]e~mm t z von ma na područ · u tstočne rvats e 1 povezalo SrednJI VIJek s današnjim stanjem. J

Vrijeme od početka 16. do 17. stoljeća dakle vriJ.eme 0 .. m . t. l · · · . ,. . . . . . . . . : . . "' .. ans ... e v ast1 u t stoč noJ H1 'atskOJ. b1lo Je presudno u mnog1m pitanJima 1a d·11JnJU povtJe~t 0 ·h T · . . _ . . . . . ' " Vl prostora. o Je r~zdoblje m~alo vrt~ znacaJ~e ~os1JC~ICe 1 ost<1vilo do dant.\s nei·lbrisive tragove. te :-;e

samo po s.eb1 razumiJe d~ ulozem t~d 1 sredstva oko objavljivanja ove knjige imaju veliko opravdanJe . Za o~lvarenJe ovog proJekta zaslužni su prevoditeljica mr. sc. Fa7.t1eta Hafizo­vić iz Orijentalnog instituta u Sarajevu. koja je svoj posao znalački i stručno obavila. zatim Ministarstvo kulture Republike Hrvatske. koje je financira\o ovaj nacionalni. pa i nadna­cionalni projekt. nadalje Dr7.avni arh i,· u Osijeku. koji je posao vodio od prijevoda. preko priprema. do uređenja i objavljivanja knjige. Posebna zahvalnost pripada uvah:nim recen­zentima dr. sc. Ivi Mažuranu i dr. sc. Nenadu Moačaninu. vrsnim i primat\m slručnjacima za spomenuto razdoblje i područje. Yehka zahvalnost pripada i dr. s~:. Vlasti Rišner . koja je Jektorirala prijevod i omogućila hrvatsko čitanje uz poštivanje izvornika.

I na koncu treba reći da je sada ovaj objavljeni prijevod deftera sačuvan. dok je nje­gova preslika, zajedno s mnogobrojnim drugim izvorni1~ d~kumentima. izgorje\~ u požaru Orijentalnog instituta u Sarajevu prili~om bo.mhardJTa~Ja SaraJeva . 1993. godme. Izvornik se, pak. nalazi u Carigradu. no do CangradaJe daleko ll~ško_,_ osobtl~ 7.~g potre­be poznavanja osmanskog jezika iz 16. st?ljeća. _Stoga ?vo obp;lJIV~~J~ .'~~ JOŠ veće značenje, te ga željno podastiremo širokoj Javnosll na pocetku treceg u~udJeca.

U Osijeku. 200 l. godine Dr. sc. Stjepan Sršan

Predgovor

Područje istočne Hrvatsk kraja 17. stoljeća) e za vrijeme osman lc

. . s e vlast; (od . . ZemlJOpisnu i političku sliku . . Pocetka 16. do Je osmansko osvajanje i njihov · J_ug?J Stočne Europe č J 6 . slo ljeća utvrdila sve do riJ. elksvDe Jačl prodori u srednj·~oE etkom l 6. sto\jeća zahv .l · h t k . a unava i s uropu. Os ·k at1 o Je rv a s o-ugarsko kralJevstvo N . ave. Na!';uprot O . man s a se vlast d

J d . . o ono Je tad b'i smanskom C o v a ara te regiOnalnim jačanjem f d l a ' o 7..ahvaćeno 1 b arstvu stajalo vlast donekle je, ali nedovoljno eu a _aca. Pad Beograda 152sl a o~ sredi~njom vlasti la i srednjoj Europi . Porazom h upoz~no europske vladare na

0 · godme P_0~ <>smansku

Mohačkom polju 1526. godine ~~~t-~ ~ugars~~ vojske i pogib~~:o::a~?1a je zap_rijeti­

omogućeno daljnje osvajanje, jer }e p;s~~hJa~a. ~Turcima) otvoren ~ut~~d~~~~ n~ osta la bez v !adara pa se plemstvo 1· ·t L pogibiJe hrvatsko-ugarskt>g k 1.

1~na 1 '1i

· s anovmstvo p d"' l' l . . · ra )a drzava la za vladara kuću Habsburg (Ferdi d ) 0 IJe ' o na dv1je strane·. 3·edna · • 1. G đ . k' . . . nan a • a druga ve" je ze Je-

ra an~ . J rat l sukobi I Zmeđu pristal ica kralja Fercti~ cm_om ugarska. Ivana Zapo\ ju. Os~_anhJama da ?o sre_dine 16. stoljeća osvoje više od anda ,_Ivana Zapo\ j~ omogućili su druCJ a. Poznato Je da Je osmanska vojska d k . . polov_Ic: hrvatskog I ugarskog po­osvajanjima na zapadu te se time i gran· o OraJa \6. ~tolJeca zaustavljena u daljnjim . d D . I Ca smanskog Carstva t d'l Izme u rave l Save, nešto zapadnije od Virovitice i Čaz u_vr_ l a u prostoru Petri nj~, Dubovca, Slunja. Drežnika. te do Zrman·e . Dak~:re":ta nJe~' llovii ~a~i do Bosna I Hercegovina te istočna i središnja U gars/a. , po Tur(; Ima Je b tla l sva

Područje istočne Hrvatske Osmanlije su osvajale od ~etka p d d. 16 · , d k l d k d. . O ... . . ~-"~... a o sre me . stolJeca - a e_ pe ese!~ go m~. _SIJek Je pa? t 526. godme. Ivankovo, Đakovo. Gradiška, Brod, Plewte~Jca. ~astce. Cem1k _1 drug~. mJeSta 1536 .. godine, 1537. godine pala je Požega i Pozeska kotima. 1541. god me Nas1ce. 1542. god me Orahovica. Slatina i Drenovac. t 543. godine Valpovo. 15~ . godine Kraljeva Velika, 1545. godine Moslavina i na kraju 1552. go­

dine. Virovitica te Cazma s okolicom. Tu su Osmanlije zaustavljeni te su osvajali područje između rijeke Une. Korane i Kupe i tako se približili Sisku. Zagrebu i Varaždinu. glavnim točkama na putu za Beč. Budući da su Osmanlije 1593. godine doživjele teške poraze kod Siska. došlo je do prekretnice pri napadu osmanske vojske, koja od tog vremena brani osvo­jeno. Konačno je sultan Ahmed l. bio prisiljen sklopiti mir s carem i kralje~ Rud~lf~m l. 1606. godine na utoku rijeke Zitve u Dunav. uz načelo da svaka strana zadrzt_ ~n~ s~~ Je ~o tada osvojila (uti possidetis). Granica izmedu Hrvatske i Osmanskog ~arstva tslaJe Slro~m pojasom opustjelog područja i ničije zemlje te se nije mijenjala do kraJa osmanske vladavme

(1687. godine) u Hrvatskof

Upravna podjela Po~e~kog sa~~~ak~ . . . , . ani·e. kotar~ i općine. No. Prije turskih osvaJanJa SlavoniJa Je b tla podtJelJenka na_ zu~ bi~ slučaJ· u Bosni i Srbi-. . . . d , l manskom sustavu. ao sto Je .

ta podjela mJe sasvtm o go\ ara a os . , .. k da su već izgradili svoJ sustav . . " l Sl . . u naponu svoJe moci t a "ak " ji. Osmanlije su osvOJl e avom JU ... . . . . . ·ne podj'ele na :iandz· e, ~a-

. .. . . , Sl vomjt t uveh susta-v upra" vlasti i uprave, pnmljemh su ga u a . , diluke i nahije (prva polovica 16. stolJeca).

. . ·k e stvo Zagreb 1998. ' Vi~ vidi: he Mažuran. Hrvati 'Osman~ 0 ar ·

o.....,__ ,.

- o""" . o l

-o

.. --·· -

.._o .. , ... ~. ' 1 - ...

) . ·. ~.:; . • ...... ' i-' .:_.J ~ ... . , . , 0 - -

- · .. ·- ..... . .- ~

PRAVI\A PODJELA ZA j ANSKE V LAOAVfNE. 1606. •

( J .......... ~ l . l -.cTAĆl\1 HJSJEDI

OL> .. o -~------1~--~--~ ~~~~

Karta upravne podjele za osmanske vladavine 1606. g.

Osmanske su upravne jedinice redovito nastale u hrvatskim krajevima pretvaran­jem starih srednjovjekovnih županija u kadiluke i nahije. Ukoliko se kadiluci i nahije nisu nazivali po imenima starih županija, one se skoro uvijek nazivaju po imenu glavne utvrde ili pre ma glavnom naselju u toj županiji. Osim redovnih nahija, postojale su i tzv. vlaške (stočarske) nahije. To su bile stare geografske (zemljopisne) jedinice, župe ili oblasti, nase ljene pretežno vlaškim stočarskim stanovništvom, s unutrašnjom upravom, mnogim povlasticama i posebnom vojnom organizacijom. Bile su podvrgnute izravno sultanu ili sandžakbegu, a unutar organizacije njima su upravljali vojni starješine, voj vo-, de i harambaše:

Kadi l uk je bio upravna jedinica koja se nalazila između sandžaka i nahije. Ime je do­bila po zvanju kadije. Kadije su prije svega bili prvenstveno predstavnici pravosuđa, te je kadiJu k bio j edinica sudskog uredenja. No, kako su kadije imale vrlo široke nadležnosti, to se kadi luk protezao i na upravnu djelatnost. Svaki j e kadi luk obuhvaćao po nekoliko nahi­ja u ovisnosti o broju muslimana. Ako je u sandžaku bilo malo muslimanskog stanov­ništva, onda su kadiluci obuhvaćali velika područja.

Od preuzetih domaćih naziva Turci su preuzeli zvanje kneza u značenju lokalnog starješine odredenog područja: nahije, varoši ili sela, s potpuno ili pretežno naseljenim kršćanskim stanovništvom. Naziv knez obično se uzimao u značenju zvanja, ali ne i u geo­grafskom (zemljopisnom) smislu. Jedino je u vlaškim (stočarskim) nahijama postojao na­ziv knežija u smislu odredenog područja, kome je na čelu stajao knez.

3

: Ha.zim Šabanović, Bosanski pašaluk. Sarajevo 1959 .. str. liO. • isti. Str. 114.

....

Vjerska i socijalna skupina stanovništva od više sela ili mahal ( lak . . . .. k .ed. . Vlah l a zase a) kao t vo•-no-orgamzaCJJS a J m1ca a zva a se džemat. Zaseoci i manie gr d k č . J

Ć d •. 1. . :J a s e etvnt zvale su se mahale, ve e gra SJ\.0 mus 1mansko naselJe zvalo se šehir a manje k b d k ili mahala naseljena kršćanima zvala varoš. ' asa a, 0 se grad

Požeški sandžak Turci su na osvojenom području Požeštine 1538. godine osnovali vo,in ~ d · · ~

· · d. · k · · d·v :.~ o a m1m stratlvnu Je m1cu OJa Je po sre IStu nazvana Požeški sandžak. Kada 1·e 1541 d"

B d. k' b l b l k · · · · go me osno~an uv u~s l v eg er eg ~ , pnP.OJe~J su mu ne samo turski sandžaci u Ugarskoj, nego 1 sandzac1 Pozega, Zvom1k, OsiJek 1 Srijem, Smederevo i Vidim .

. Kad jev S~lejm~~ opet -~ošao 1543. _godine protiv Ugarske, pali su u turske ruke Voćm, Stupcam~a. BlJe~a StiJen.~~ PodborJ~ (~aruvar), Orahovica i Valpovo, posljednji slobodan grad u iStočnoJ SlavomJl, te su pnključeni Požeškom sandžaku.

Požeš~i ~e sandžak_ do 154.1. godine p~padao Rumelijskom beglerbegluku koji je bio osnovanJOS u 14. stolJeću, te Je 1541. godme osnovan Budimski pašaluk u čijem je sa~ stavu ostao Požeški sandžak do 1580. godine, kada je priključen Bosanskom pašaluku. No, kada je 1600. godine osnovan Kanjiški pašaluk, priključen mu je i Požeški sandžak te je u njegovom sastavu dočekao kraj turske vladavine.~

Prvotno je područje Požeškog sandžaka bilo podijeljeno na tri kadiluka: Požeški, Brodski i Gorjanski. no kasnije su ustrojeni Podgorač, Orahovica, Osijek i Virovitica.

Požeški kadiluk 1579. je godine imao nahije Požega. Svilna, Kutjevo, Orljavac i Breznicu.

Brodski kadiluk s nahijama Brod, Vrhovine, Brezna i Ravne.

Kadiluk Gorjani sa sjedištem u Đakovu imao je nahije Đakovo, Gorjani, Jošava, Dragotin, Prikraj. Poljana, Nivna i Podgorač.

Kadiluk Orahovica: Orahovica. Voćin, Krštošija (Kršinci), Mikleuš, Bukovica, Sopje, Brezovica, Čađavica, Dolinci (Gobinci) i Valpovo.

Kadiluk Virovitica s nahijama Virovitica, Slatina. Moslavina. Kadiluk Osijek s nahijama Osijek, Karaševo, Čepin i Erdut. Kadiluk Valpovo s nahijama Valpovo i Koška.~

Osječki sandžak Neki izvori i pisci navode Osijek kao poseban sandžak. No, teško je utvrditi kada je

osnovan i kada je ukinut osječki sandžak. Dio Srijema već je padom Beograda 1521. godi~ ne došao pod tursku vlast, a poslije pobjede na Mohačkom polju, 1526. godine, zavladali su Turci cijelim Srijemom, istočnom Slavonijom i razorili Osijek." No, već 1529. godine Turci su obnovili Osijek i utvrdili ga da ih osigurava u daljnjim pohodima. Srijem je, kao i istočna Slavonija do Ivankova, stavljen pod upravu smederevskog sandžakbega i beograd­skog gospodara.

Srijemski je sandžak sa sjedištem u Osijeku osnovan između 1538. i 1540: g~~in~. No, već od 1545. do 1556. godine Osijek je priključen Požeškom sandžaku, a SJedtsteje Srijemskog sandžaka preneseno u Ilok pa se prozvao lločkim sandžakom.

7

• Isti. str. 61. ' Mažur-.m ( 1998: 198) • Sabanović 0959: 64) 1 Šabanović ( 1959: 65 l

9

ćazmanski, pakrački ili cernički sandžak

Sredinom 16. stoljeća Turci su nastavil i osvajanie Slavonije. Tako su 1552. g d. uze li Viroviticu. pripoji li je Požeškom sandžaku, a Cazmu i okolna mjesta Bosan~kine

za . v • , l Hr . l 55 om džaku. Budući da su bde sve cesce protunava e vata, to Je 7. godine u ea· . san . . • ki d. ak p druč . • ZmJ ustrojen sandžak Začasna !l~ Cazmans san . z v • o }e tog sand~aka bilo je izmedu S ve i Drave uz rijeku Ilovu 1 Pakru sve do Pozeskog sandžaka. BuduĆI da su Turci bil' a k'h . v 1 ne­. gumi u Čazmi, zbog jakih prodora hrva ts 1 grame ara, već su 15 59. godine raz T :~rđavu u čazmi, pa su n~jvjeroj~tnije sje~iš.te sandžaka sl~ž?eno prenijeli _1565. godi~~~ Pakrac. Otada se taj sandzak naz1va Pakrackim, premda se JOS ponekad naziva starim im _ nom "Sandžak Začasna (Čazma)".~ Najvjerojatnije je 1565. godine imao kadiluk (Kra/. va) Velika s nahijama: Cemik. ~reda_!li. Bi~ela Stijena: Podvrška, ~ak.rac, Sirač, Do~;a Kuća, Ćaklovac, Stupčanica, Kulma. Sagovma, PodborJe (Daruvar) 1 Drenovac.

Negdje krajem 16. ili početkom 17. stoljeća (između 1590. i 1607. godine) sjedište sandžaka preneseno je iz Pakraca u Cernik i ondje je ostalo do oslobođenja. Taj je sandžak od svojeg osnutka pa do J 580. godine bio u sastavu Rumelijskog ajaleta, a 1580. godine je pripojen Bosanskom ~a~aluku te ost_ao u sasta_vu tog pašaluka ~ve_d~ likvida~~je.9 Područje sandžaka bilo je podijelJeno na kadli uk Cern1k (dotada u VelikoJ) 1 Pakrac.

Orahovica je pala J 538. godine pod osmansku vlast. Godine 1545. prvi se put spo­minje kao središte kadiluka u Požeškom sandžaku.'' No. od početka 17. s toljeća Orahovica se više puta spominje kao središte Orahovičkog sandžaka, dok drugi izvori navode i dalje da je Orahovički kadiluk u sastavu Požeškog sandžaka. Danas se drži da se tu radi o jednom sandžaku. ali da su neki požeški sandžakbezi imali sjedište u Orahovici, pa se po tom sandžak nazi vao Orahovičk.im. Vjerojatno je sjedište iz Požege preneseno u Orahovicu 1600. godine. kada je taj sandžak pri pojen Kanjiškom ajaletu, kako bi im bio bliže. '~

Glede navodnog Valpovačkog sandžaka ipak se drži da je njegovo postojanje bez dovoljnih povijesnih argumenata.

Porezni (katastarski) popisi

Nakon šlo su Turci 1537. godine osvojili Požegu i Požeštinu, uveli su i svoju vlast te porezni sustav. Prvi je porezni popis Požeškog sandžaka nastao negdje poslije osvajanja Požege i Požeštine 1540. godine, potom 1545 ., 1561 .1 i onda ovaj naš, 1579. godine. 13 Za razliku od sumarni h popisa, ovi opći ili iscrpni popisi donose obilje podataka o demografi­ji, gospodarstvu. društvenim odnosima, toponomastic i i onomastici, te niz drugih obavije­sti o novom vremenu, životu, stanju pa čak i kulturi te civilizaciji.

Popis iz l 579. godine najcjelovitiji je, te se i kasnije smatrao mjerodavnim glede po­reznih obveza raje.

Defter ili osmanski porezni popis može se obja viti na više načina jer arapsko pismo 16. stoljeća daje druge mogućnosti negoli latinično. Ovaj se prijevod može smatrali u veli­koj mjeri doslovnim jer se pokušalo što vjernije zadržati značenje izvornika. No, ostalo je više upitnika ili navedenih mogućnosti jer jednoznačno rješenje- uz najbolje poznavanje ' Šabč!JlOvić ( 1959: 68) • Saba~~ović (J 959: 69) '" Mažuran (1998: 201J "ŠabaiiOViĆ (1959: 86) o: ŠabaiiOViĆ ( 1959: 87) "O lim popisima vidi: N. Moačanin. Požega i Požeština u sklopu Osmanlijskog Carstvu ( 1537.-169LJ. Ja:;trebarsko 11)97. U mađarskoj sc historiografiji umjesto popisa iz !561. g. uvi.iek navodi popis iz 1565. godine.

l l l

-

jezika- nije moguće. Razlozi su raznoliki ; sam jezik ili pisar o · . . . . k d . . svtm tlm problemima načinu 1 pnstupu osmans om efteru treba VIdjeti izvrsnu knJ·igu spo : . v . . vk k l v men utog profesora l

povjesmcara osmamst1c o~~ur o oskog usmjerenja dr. Nenada Moačanina p . Požeština u sklopu OsmanhJSkogcarstva ( 1537.-1691.). ' ožega 1

Nazive upravnih jedinica stavljamo ispred mjesta npr. Sandžak Pože N h" 0

. ga, a !Ja st­jek itd., a ne obratno.

Osmanski je popisivač, smatra se, arapskim pismom bilježio imena i naz· k • . v (f k ') T v• d d ' IVe ona o kako th Je cuo oners 'l . o znact a se ov Je donosi fonetski ("zvučni' ') naz·v ·

. • . 14 . 1 unena u kontekstu ondašnJeg vremena 1 mJesta.

Pogleda li_ se "k~n_fe_sionalna" ra~podjela imena, vidi se daje kod čitanja musliman­skih imena manJ.e ?V~Jbt, Jer arapsko p1smo pi.saru više odgovara. Nešto je teže s imenima koj~ s~ mog~ pnp_1sat1 pravosl~vno~ stanovn~štv~~ no t~ je mali broj imena, pa je manje i dv_o~~l. ~o s 1mem~a stanovmkavkOJe se ~anJ.~-vtse ~oze smatrati katoličkim situacija je pn c1ta~JU vri~ sl?zena: Kako _k_a:~ p~evodtteljtca, a sto se može zaključiti i iz samog tek­sta, čim se daJe pts~ VJerno btlJeZIO unena onako kako ih je čuo na terenu . U ono je vrije­me, osim toga, b10 vrlo prisutan mađarski utjecaj. Kako pak kaže dr. Moačanin , ''računovodstveno" pismo sijakat, kojim je pisan ovaj defter, pretežito ne vodi računa 0 točkama, njihovom mjestu i broju u odnosu na crte. Posljedica toga je potpuno legitimno čitanje više kombinacija slova (Borić-Božić-Burić-Jozić-Jurić-Puzić-Nožić-Turić). Također se "bezazleno" i (od završnoga -ić) može shvatiti kao jedno t ili n, što odmah uk­ljučuje čitanje zadnja dva slova kao: -elić, -itić, -enić, -inić, pa može biti petnaestak mogućnosti. Primjerice ime "Stephanus" u latinici ne stvara poteškoće, a u turskom se pi-

.., • • • V"

smo moze Javttl na pet nacma:

l. Stevan. Takvo je čitanje teško ovdje primijeniti jer se u tom kraju, uglavnom, ne očekuje, osobito ne često. No, kako je taj oblik na nekoliko mjesta punktiran, to se mora čitati umjesto s, š, kao Ištvan. Taj je mađarski oblik u ono vrijeme bio popularan;

y v

2. drugi oblik bi mogao biti lštva, vjerojatnije Stiva (dakle prezime Stivić);

3. ponekad se treba čitati kao Pišta;

4. Stipan;

5. Štefan (možda ponegdje i Stepan). Uz sav oprez, može se prevariti. 1 ~

Kod naziva mjesta zadržano je izvorno čitanje. Ako je ime sela završavalo arapskim slovima na -fče (Pavlofče), uzeto je čitanje na - vci (Pavlovci).

Iz naziva sela, osobito nestalih, kao i mezra te čiftluka čitatelji mogu lako pronaći kontinuitet u imenima postojećih rudina, polja, šuma ili drugih lokaliteta, makar su se de­sile neke jezične i migracijske promjene kod stanovništva.

To se može još lakše razumjeti i isčitati ukoliko se uzme u obzir da je defter (popis) pisan fonetski (kako se tada govorilo). A u 16. slOljeću u Slavoniji je bio vrlo velik utjecaj u jeziku, osobito govornom, mađarski, tim više što je Slavonija i u crkvenom i u gospod.ar­skom pogledu bila vezana s Mađarskom. Iako su imena većinom izgovarana mađarski, a zapisivana osmanskim pismom, većina su kršćanskog porijekla i sadržaja u duhu crkvene tradicije i mogu se lako razumjeti.

.. N. Moačanin (1997: 12) ·~ Moačanin (1997: !3)

l 1

j . •

Ispred zanimanja nema zareza da ne bi došlo do pomutnje, radi 1. . · · ć l · lseoprez Istina J· e da su neka zammanJa v e preras a u prezimena, te će se takav

1. e .č . . _nnenu.

· · ć · · . ZI n1 razv1tak staviti, i to ne samo prema zammanJU, ve 1 po mJestu, nekoJ osobini i sl. 'b na. Sam prijevod je gotovo doslovan, jer se poštivao izvornik zbog pr .

1 .

. ki . . k d . v avt a o ob, l" vanju grad~~a. ~-toga su 1 n~e . naz1~1 . o Imena_ n~sto "neusuglašeni" s kasni"i Jav J t~ današnjim cJtanJima, no to ce ČitatelJI 1pak razumJeti. J m, pa 1

Na ovom mjestu nema potrebe ponavljatj pristup, način prijevoda i č . ·· · k l k d ~ ·d· · zna enJe ov·h

Popisa za poVIJest, znanost 1 u turu, a se to moze Vl JetJ u knjizi naveden l . . k . . . l . d . . oga autora N

Moačanina. Osim toga u_ nJego~OJ se. nJI~! na aze 1 . rug1 Izvori i literatura te će ih .: onaj tko želi više saznati o nekim pnstuptrna deftenma. pronae,

Ono što je posebno za cjelokupan prijevod ovoga izvornoga gradiva da· ·1 C 'k H fi . ' · Je sama pre voditeljica mr. sc. Fazi eta Vl o- a tZOVIC, vrsm poznavatelj osmanskog (ara k . •

skog) jezika i pisma iz 16. stoljeća, djelatnica Orijentalnog instituta u Sarajev~~ og 1 tur-

Dr. sc. Stjepan Sršan

•.. . :y·/ . . . . ~

' ..

Požega i Požeština u sklopu Osmanskog Carstva u 17. st.

'"O drugim osobitostima vidi spomenutu knjigu dr. N. Moačanina (Požega i Požeština .... 1997. ).

1?.

WOD

POP!S SANDŽAKA (LIVE) POZEGA 1579. GODINE

U prvoj polovici XVI. stoljeća Osmanlije su, u doba ekspanzi ·e . . · · ed tal' h k s kih kr · · · J prema srednJOJ Eu-

rop~,~~ u1_ oods 1 pred o avds aJeva osvoJt~e i Slavoniju. Pod njihovom su vlaŠ<;u ti

krajeVI osta 1 sto pe eset o sto šezdeset godma, i za to su vrijeme činili . . Osmanske Carevine. sastavm dto

U Slavoniji su bile ustrojene dvije administrativne jedinice_ sa dž · _p že · · . T. . dža . . . . . n act o ški t Pakrački. 1 su san Cl sve VriJeme smatram pograntčnim pa se prema •o ·

eć. 1 .. h · . • · " mu, naJveća pozornost posv tva a nJI ovom VOJnOm ustrojstvu počevši od voinih trup · d · · od · l k ' J a 1 utvr enJa do osobttoga nosa prema CJe o upnomu stanovništvu sandžaka. koii se 0 led ~ ač · eć' · J g a o u po

sebnom n mu poreznog opter IvanJa u odnosu na stanovništvo druoih .kraieva un t . e :J uac

Carevme .

. Požeški san~žak. uspostavlje~ početkom _1538. godine, pripadao je jedno vri'eme Budlmskom. a zaum Bosanskom ~Jalew. dok Je u XVII. stoljeću povremeno pri~adao Kanjiškom i ponovo Bosanskom ejaletu.

Medu primarne izvore C za koje. uz njihovu pravilnu interpretaciju. možemo re6 i da su najvažniji' za povijest zemalja i područja pod vlašću Osmanlija pripadaju katastarski popisi dot~čnih p~učja (Tapu Tahrir i Deherleri). Opći popisi zemalja Osmanskog Car­stva vršem su redovno od početka XV. do početka XVII. stoljeća, ali postoje podatci da su takvi popisi vršeni i nešto ranije. Uglavnom su oni poduzimani uvijek kad je na prijestolje stupao novi vladar. a zatim i svakih deset godina njegove vladavine. Parcijalni popisi, dak­Je oni koji su se odnosili na manje teritorijalne jedinice, poduzimanj su češće, ali svaki put zbog nekog konkremog povoda; kakav su teritorijalne promjene, promjene u sustavu opo­rezivanja. promjene u sustavu dodjele dobara spahijama - feudalcima. Svi su ti popisi vršeni s jednim najvažnijim ciljem- potrebom da se popišu svi prihodi koji su po bilo ko­joj osnovi pripadali državi.

U kategoriji katastarskih popisa postojali su detaljni, opširni popisi- mufassal def­teri i zbirni. sumarni- mudžmel defteri. Detaljni su popisi rađeni tako što su uz pomoć lo­kalnih vlasti registrirane sve osobe koje podliježu oporezivanju. kao i svi izvori prihoda. dok su sumarni popisi u prvo vrijeme predstavljali prave izvode iz detaljnih popisa iz istog vremenskog razdoblja, ali bez specifikacije poreza, samo s njihovom ukupnom vrijed­nošću u novcu. Uobičajeni kratki opis za te dvije vrste popisa kaže da su mufassal- defteri popisi raje; njenih obveza, dok su medžmel- defteri popisi askera- vojnika, feudaJaca. kojima raja daje poreze. Oni sadrže izvanredno bogat i značajan materijal za proučavanje društvene i ekonomske povijesti Osmanskog Carstva uopće. a posebno krajeva na koje se odnose.

Što se tiče predmeta našega opisa, opširnog katastarskog popisa Požeškog sandžaka iz 1579. godine (hidžretske 987. godi ne). on seže u vrijeme kada se osmanska vlast u ovim krajevima već stabilizirala, te tako u njemu nailazimo na redovne porezne obveze i admi­nistrativne mjere. koje i k9respondirajy takvom stanju.lzvornik s~ deftera nalazi u Arhivu Predsjedništva Vlade /Basbakanljk Arsivil u Jsrambulu, pod brojem TD. 672, dok j~ kop!­ja. koja je postojala u Orijentalnom institutu u Sarajevu sve do ratnog požara u koJem Je 17. svibnja 1992. godine uništeno rukopisna i arhivsko blago Instituta. nosila broj OI No.

l3

1 o. Vrlo je zanimljivo da je pronađe~ i drugi primj_erak t?ga ~o~isa (BBA TD. No. 65o, 01 No. ll). Naime, prilikom izr~de P?PIS~ na teren~, J~dan Je primJerak slan u središnji, a dru­gi u pokrajinski arhiv: medll:um. nJ~lk~ su slučaJ~VI da su ~o_ danas ~ačuv~~a ?ba primjerka jednog te istog deftera. 0~1 de!~en, msu ~re~hc•. u danasnJer:n smtslu riJeč t, ali u svemu pružaju jednake podatke~ 1 ?aJcešce su 1 P~.sa~t .?d s~ra~e tst~ osobe, što je slučaj i s požeškim popisima. Razh~a lZI~edu t~ d~a ( ~as~ ~ pnmJerkaJest ~}ome što popis BBA TD No. 650 na kraju sadrži popts taptjskth pnstOJbl dobara u vlasmstvu pojedinaca.

Na početku popisa, nakon tugre vladajućeg sultana Murata lli. koji je vladao od 1574_ do 1595. godine, donesen je spisak nahij~ u sast~vu sand~aka. ~oslije toga donesena je ka­nun-nama, zakon o natu.ralnim obvezama 1 osobmm porezima raJe u sandžaku Požega. Def­ter pod brojem TD No. 672 ima kan~ n-namu koja iz~osi 17 defterskih stranica i koja izlaže šire rajine obveze, dok defter pod broJem TD No. 650 trna kraću kanun-namu od tri defterske stranice, samo s najznačajnijim opterečenjima. Vjerojatno se duži tekst kanun-name donosi u defteru koji je slan u pokrajinsk~-~efterh~~u. gdje su_~e-~aljn~ objašnjenja bila potrebnija nego što je to slučaj s defterom kOJI Je upuc1van u sredtsnJI arhtv.

Ovaj defter, kao i svi ostali defteri, pruža obilje dragocjenih podataka za povijest ovih krajeva. Posebna je njegova vrijednost, medutim, u tome što je u njemu zabilježeno jedno prijelazno razdoblje u kojem je većina v laškog stočarskog stanovništva, ondje kolo­niziranog a te zbog toga i povlaštenoga, sada te svoje ranije stečene povlastice gubila i do­bivala status raje.

Defter je obrađen u Orijentalnom institutu u Sarajevu, u okviru projekta u kojem je bila predviđena obrada više takvih izvora, od kojih je do danas objavljen samo Opširni po­pis bosanskog sandžaka iz 1604. godine (sv. I-IV, Sarajevo 2000.).

Iako je rukopis deftera prilično lijep i čitak, postojale su ipak nedoumice kod raz­rješavanja pojedinih ligatura, osobito onih koje se odnose na topografske nazive i osobna imena nemuslimanskog stanovništva, Većinu je njih pisar izuzetno dobro riješio, te se nameće zaključak da je on osoba s dotičnoga područja. Posebno uspješno pretakanje mađarskih imena i naziva u osmanski tekst navodi na zaključak da se vjerojatno radi 0 Mađaru.

Ako se radilo o pojedinačnim slučajevima dvojbi pri čitanju, najčešće su donesene moguće inačice, a ako se ime ponavlja više puta, opredjeljivala sam se za onu mogućnost koja se činila najvjerojatnijom, bilo zbog toga što je na nekoliko mjesta u defteru donesena (prisutna) ili zbog sredine u kojoj je nalazim.

Popisano se stanovništvo navodi češće osobnim imenom i imenom oca, dok se po­negdje. i to uglavnom nemuslimansko stanovništvo, navodi osobnim imenom i prezime­nom. Prezime je nastalo prema očevu imenu ili prema zanimanju. S obzirom na to da se u prvom navedenom slučaju radi o .. perzijskoj genitivnoj vezi", moguće je izmedu imena staviti imenicu ''sin". Sukladno hrvatskom jeziku, od očeva je imena u ovom prijevodu iz­veden posvojni pridjev (sin Mehmeda~ sin Mehmedov). Turski su nazivi (poput riječi nahija, čif. baduhava, itd.), ostavljeni u tekstu deftera, a objašnjenje za njih dano je u rječniku.

Mr. sc. Fazileta Hafizović

14

·· ·----

'

~ ' ". l

f ~3J.f

\ r:

v .T ..... ·'-I'Jl<

'(..J J ..

~-t J.);__,~\. t!

' &

• r ~ ~i>l o . .:r ..

o

j :.:~l ' •

•\ ~ q .. . ( ' ~ ~~L t""( __ .. _~.t

• ,_;r-~ . ""'tj~ \. .D . -t"'f '~ ... rcr 1l'

-~f ~-::· ..4J1 ~ r:s ~l • >J ~ "1 1. -f -<.:-~-) .... 21 \. ~p -("(-:-.:; :.~ \ ... ~ .. • ..."" J .. . ...

r 11 r v X 1 .r o.

-~-·-""- ___ .-:-~L ' ·,~~l -.. --~'-"t, t' . e' "' \ ~ f" .. .. ..l.... J ' ' ~ -., '-J _,..:."~ ... ~·> --'.J V ..r-· L y ~ .J .) · . - .. ... .. .

( ' '

Popis nah1J8 sandiaka Požega 1579.- na pocerku deftera

15

POPIS SANDŽAKA POŽEGA 1579. GODINE

DEFTER-i MUFASSAL-1 LIVA-i POJEGA 987.

·.

' .. . ' ·'

Zakon o obvezama i porezima raje u sandžaku (livi) Požega

Prema starom je običaju raja spomenute Jive plaćala porez. fl · · k . džizju - od svake kuće po 60 akči. Godine 974. (1 566./6? .) uzviŠe~un~u,f ao zamJe?u za

Ć J O akč. 982 ( 1574 /75 · v • m Je ennanom 12.nos po v e an za J, a · · . ) JO s za. 5 ak č t, te se filuriJ·a od s k k , 5 kč . z · · d · va e uce ukupno plaćala po 7 a 1. ap1sano Je a se daJe na Jurjev dan prema starom običa'u

Kada sretni i uzvišeni padišah, gospodar svijeta, Božja SJ. ena u dob č J : ć d · k· h d .. . • ar as 1 sa s re om

i slavom, nare 1 cars 1 po o SVOJim pobJedničkim rehberima raJ· a daJ· e vo· n· k k h d v· ( • • ) 1 , 1 1. • j tc u, a a o se

sefer ar zt voJmca p aca a po usta Jenom običaju od svake kuće po 60 akč' fi · · · d 1· d · · · . '· spomenuta sefer !lUnJa t a Je se aJe na opt sam načm .

. Starijev~bičaj d_a raj~ ~zvčitavog v~lajeta Budima daje porez zvan resmi kapu (vratni­e~) r to 20 ~c1 na J~rJevo 1 JOS 20 na MJtr~vdan: Nak~n št? je vilajet ponovo popisao i po­pis d?staVIJen~ go~me ?87. (~579./80.) sttgao Je_ uzv1šem ferman u pogledu odredivanja vratmce na op1sanJ načm, pa Je spomenuta vratmca zapisana prema visokoj zapovijesti.

Od usje.~a i .žitar~ca, od sijena. i ~opće od svega što uspijeva na zemlji, prema časnom. se š~r~atu 1 uzv1šenom ~konu u~1ma desetina. Od onih vinograda koji se za vrije~ me pop.1sa vJl_aJ~ta na~aze u pOsJ:~u I?usl~mana po sva~om se dunumu uzima porez od po pet akč1 . Kup1 h musliman od krscanma vmograd, s koJeg se daje utvrđeni ušur (desetina), on opet daje deserinu. Ako zimmije - kršćani - kupe vinograd od muslimana, oni ipak daju desetinu. Ne smiju reći: na ovaj se vinograd prije plaćao porez po dunumu, pa ćemo i mi plaćati takav porez. i ne smiju se sporiti oko toga.

Zakon o porezu na čiftluk (zemljarina), zemljarina uzima se u mjesecu ožujku i nije svugdje jednak. U većini sandžaka s one druge. strane (vjerojatno s druge strane Save) raz­ličit je, negdje je viši, negdje je manji . U ovom se sandžaku od muslimanske raje koja ima potpun čiftluk uzima za zemljarinu po 22 akče. Od onih koji nemaju cijeli čiftluk uzet će se rzv. resmi bennak po 12 akči. Potpuni je čiftluk 60 dunuma od najbolje zemlje, od sred~ nje zemlje 80-90 dunu ma. Ako je zemlja loša, onda je 1 20~ 130 dunu ma. Du num iznosi 40 koraka čifdžije (posjednika čiftluka) u širinu i dužinu.

Posjeduje li netko od stanovnika grada čiftluk u blizini grada, plaća porez. Ne može reći: "Ja sa..m građanin , meni neka se ne upisuje zemljarina." Ne treba se obazirati na ono što građanin kaže, nego treba imati u vidu zemlju. Jedino ako zapusti svoj čiftluk i napusti ga. onda ne treba tražiti porez na čiftluk. Resmi se čift ne uzima od imama u mesdžidima.

Od I O košnica uzima se jedna košnica, a od 5 košnica pola košnice. Ako ih je manje od pet, onda se na jednu košnicu daju 2 akče. Desetina se uzima u vrijeme vršidbe. a pripa­da mjestu u kojem se nalaze košnice. Desetina pripada onome na čijoj zemlji košnice stoje i gdje se vadi med. Ako u vrijeme vađenja meda stoje na drugoj zemlji, a ostalo vrijeme stoje na timaru spahije, tada ušur pripada vlasniku zemlje, a pola vlasniku timara.

Dok je u starom defreru bilo upisano da se na 2 svinje plaća l akča, 987. godine naređeno je da se, prema uzvišenoj naredbi , uzima 1 akča na l svinju kao resmi bid' at. U starom je defteru bilo upisano da kršćanska raja od zaklane svinje plaća tzv. božićni porez od 2 akče , a od prodane svinje plaća po l akču tržne pristojbe, ce je opet odredeno da se upiše prema. starom defteru.

Po starom se običaju, također, od svake kuće daju kola drva ili tzv. ~orez na drv~ od 5 akči. Također se od zasijanog bostana lubenica i dinja daju 2 ak.če kao zamJena za deseunu.

lY

Od ranije se za vodenice koje_se okre~.u na_ ~una vu,_ Savi. yuki i Drav i plaćalQ PQ ~ ak.či poreza. Od vodenic~ na drug1m m~nJ iffi rtjek.ama 1 po~oc1ma plaća se porez od 32 akče. ako rade cijele godme. a po 16 akc1 ako rade pola godme.

Ako netko od raje uz kuću ima vrt, te u njemu za ishranu uzgaja peršun. estrag . d · ·v Ak . on 1 ostalo povrće koje ne prodaje. on a se ne uzima msta. o ga nost na prodaju, od njega se

uzima desetina. Oni koji skupljaju šerijatske namete i zakonske poreze od raje, u vrijeme vršidbe·

vrijeme bran ja vino~rada. uzi~aju 2-~ akče. što se ~ove "akča za dopuštenje", te ne uzi~:. ju žito i vino u natu~. ne_go traz~ zamJe~u _za d_eseti~~ ~ no~cu, a ~ad ~kup~ ost~le poreze, uzimaju "akču za bnsanJe duga_ . S_and~akbez1, kadJJ~ 1 V? J VOde ~tJe~~JU r~JU da 1m svojim kolima prenosi sijeno i drva te t)ef~JU raJU _da stak?~ 1 kohma v_u~e SIJeno 1 drva više dana. Takoder prisiljavaju raju na davanJe drugt~ stv_an 1 u~luga. On_t Jelo. mes_o kokoši i ostalo za jelo .silom uzimaju od ~je, a za to n:_d_aJu -~~ novčtća. !akv~ su namett_nezakoniti i ne­prihvatljivi, te njima na raJu ne tre~a vrsltl pr;~\sak . Tako Je uplsano u stan defter, a upisa­no je opet u novi carski defter. na Jednak nacm.

Zakon je svadbarine (mladarine) sljedeći : za djevojku se uzima 60 akči, a za ženu 30 akči. Od siromašne se že~_e_uzima polovic~ poreza: a~ one sr~dn~eg~ imovinskog stanja uzima se. takode r. srednJI 1zno~. ~vadbarmu za dJeV~~~u~ placa ~~ez~n otac._ Odakle god djevojka kr~nula . por~z plaća nJezrn ~ta: sv_omu _spahrJr. Sto se tJc:_~ene, pn. plaćanju se poreza uvazava zemlJa. Novac za VJencanJe pnpada onome na CIJem se hmaru održi . . .

VJencanJe. Porez na sitnu stoku je ovaka v: na dvije ovce uzima se l ak ča. Ako u ovom sandžaku

ovce cijelu godinu prebivaju najednom mjestu, njihovi vlasnici na svakih deset ovaca daju jednu akču. odnosno na stotinu ovaca deset akči. Taj je porez nazvan resmi agil (torarina). 1 resmi otlak (porez na ispašu) pripada mjestu na kojem se ovc.e kreću, a ne onome mjestu u kojem stanuje vlasnik ovaca. Na mjestima na koje je upisan remsi otlak neka se, prema starom običaju. uzima od svakog stada po jedna srednja ovca, a od stada koja dolaze izvan područja sandžaka neka se kao porez na ispašu uzima jedna ovca- od velikog stada. Cijena te ovce bila bi 20 akči. Od srednjeg stada neka se uzima po jedna ovca, čija cijena neka bude 15 akči. a od malog stada neka se uzima jedna jednogodišnja ovca čija cijena neka bude l O akči. Više od dvadeset akči suprotno je zakonu. neka se ne uzima.

Zakon o poljarini kaže: ako, na primjer, nečiji vol. konj ili mazga ude u neki usjev. neka se vlasniku po glavi stoke (koja je napravila štetu) udari po 5 batina i neka se uzme 5 akči globe. Ako uđe krava, neka se udare 4 batine i uzmu 4 akče globe. Ako ude june ili tele. neka se po glavi stoke (vlasniku) udari jedna batina, te neka se uzme jedna akčaglobe. Udu li ovce, neka se na svake dvije ovce udari jedna barina i uzme jedna akča globe. Ako je stoka primijećena. treba povikati i upozoriti ju . Nakon upozorenja, stoka se ne smije usmrtiti. niti joj se smije odrezati rep i li uho. Neka se na kraj u postupi onako kako je opisa­no. Kaže li tko kako netko (taj i taj) nakon upozorenja nije uhvatio svoju životinju , pa juje ovaj ubio. ili je udario i osakatio. toga treba podrediti svakoj zakonskoj odredbi, a mora naknaditi i cjelokupnu vrijednost iJi dati odštetu. Vlasnik životinje mora dati odštetu za oštećene usjeve. Ako u blizini sela. izmedu sela. ili izmedu pojiJišta za stoku postoje usje­vi , vlasnik ih treba ograditi. Ne učini li to, sam je odgovoran za štetu, a vlasnik životinje neće biti kriv. Ali ako netko ude noću ili pokvarivši ogradu namjerno uvede životinju u usjeve . .. /ovdje se tekst prekida!.

Što se tiče zakona o tapiji, on kaže s ljedeće: ako jedan rajetin tri godine bez oprav· danja ne obraduje desetinsku zemlju. koja je inače obradi va, spahiji je, prema običajnom pravu. dopušteno uzeti je od njega ("iz njegovih ruku") jer mu je ovaj time nanio štetu, te

20

dodijeliti zemlju drugome. Potvrdi li vlasnik zemlJ· e tapij·u koJ· u su d · ·zd 1. · d k · . rug1 1 a 1, neka se ne daJe rugom~, nego ne a se da nJemu. Ako se rad1 o brdovitom i strmom te ·1- b

k · k d t k m1· ·· renU, l! O ara-ma OJe po n va vo a, e a o u Ja OlJe pogodna za obradivanie onda s t 1--š . • . . . T d . . b . . . . J , e o zem JI te ' ne moze vezab za taplJU. a a mJe za ranJeno zapust1t11 pretvoriti u meru J· edan d d d

··fti k k · · · o va unu-ma Cl u a ne og raJetma, za nJegove volove ili za vršidbu. Na neke šume upisan je porez zvan žirovina. Što se tiče žirovine brda te k t .. · · d . · · d k. . . . a egonJe,

upJ.sano J~ a se uz1ma po Je na a ea po glav1 s.v.mJa koje noće u šumi. Kao drugi porez, to-ran na, ~~1ma ~e od tora svakog k~da po 6 akč1 1 porez je tako zaveden (u defter). Od seo­sk~h _svm~a koJ~ se nalaze .u o~~.ln~m brdi~a .i šu~a~a, a ko~e su mlade od 6 mjeseci, kao i sviO Ja koJe. da~ JU dog~n~ J.esti ~1r 1 ne n~ć1vaJu u sum1, ne uz1ma se ništa. Porez na hrastova stabla u ~aJeVJ~a u bllZlm ne~1h s~la, t~. u njih?vim granicama. može dokinuti onaj komu porez pnpada 1 to ako zbog nJega •ma stetu. Sječa se drveća u šumama ne zabranjuje.

Gled.e prekršaja i_ zločina: n~ka .se, nakon što se donese kadijska odluka, za razbijan­je glave uz1ma l OO akč1, a za nanosenJe povreda 50 akči. Te i ostale sitne globe neka se uzi­maju o~a~o kako je određ~no carskom k~nun-namom. One koji su osudeni na vješanje i pogublJenJe treba, uz znanJe suda, predah sandžakbegovim ljudima radi izvršenja kazne. Treba budno paziti da ne bi uzeli od njih novac i pustili ih.

Kršćanska raja spomenutog sandžaka (live) nahijskoga ćehaju naziva knezom, a se­oskoga starješinu primićurom. Oni se trude oko naseljavanja puste zemlje, prikupljanja carskih prihoda te pobiranja pristojba (hak v e resim). Zauzvrat su sami oslobode ni davanja pristojbi, osim što primićuri po kući plaćaju fil uriju i vojnicu (hane filurisi i sefer ftlurisi ).

Zakon o tržnoj pristojbi (kopnenoj carini)

Stari je običaj od trgovaca uzimati pristojbu od onoga što donese na sajam za proda­ju, i to od konjskog tovara 2 akče, a od kolskog tovara 4 akče. Ako na sajam donesu pšeni­cu, travu, rižu. med. sir, ribu, sapun, čizme, papuče i slično, uzimaju se 2 akče pristojbe od konjskog tovara, a 4 akče od kolskog tovara. Donesu li na sajam ječam, raž, proso i slično. uzima se l akča pristojbe. Ako se sol dovozi kolima, uzima se 8 akči pristojbe. Od konjskog tovara običnog masla ili ulja uzima se 4 akče pristojbe. Ako se u samom sandžaku natovari konj robom bilo koje vrste, osim platna i rube, pa se odvede izvan sandžaka, od konjskog se tovara uzima 2 akče pristojbe. Od vina koje gradski ili seoski stanovnici donose kući iz vlastitih vinograda da bi ga pili, ne uzima se porez na bure (porez na prodaju vina u buradi). Ali, ima li tko viška vina, te ga prodaje , mora platiti pristojbu od 8 akči na svako bure. Za vino koje se dovozi na sajam u buradi uzima se pristojba od 15 ak.či na svako bure. Ako ga onaj tko ga je kupio ponovo proda, uzima se 12 akči pristojbe po buretu. Ako se pak vino odvozi izvan grada, neka se po svakom buretu uzmu 4 akče pri­stojbe. Dovedu li se u grad ovce i koze, prilikom prodaje neka se od prodavača za dvije (ovce ili koze) uzme jedna akča. Ako je kupac mesar. pa ih zakolje i prodaje, ponovo treba uzeti jednu akču pristojbe na dv ije (ovce ili koze). Za govedo koje se proda na sajmu neka se uzmu dv ije akče pristojbe od prodavača i dvije akče od mesara, koji govedo kupuje i kolje za prodaju. Neka se pristojba ne uzima od onih koji nisu mesari , a kupe ovcu, kozu ili govedo za vlastitu uporabu. Proda li se na sajmu krava koja će se musti, neka se od proda­vača i od kupca uzmu dvije akče pristojbi. Prodaju li se na sajmu svinje, neka se i od kupca i od prodavača uzme jedna akča pristojbe. Ako se prehrambeni proizvodi ne dovoze na sa­jam, nego se prodaju po selima, i to u kućama prodavača. tada se pristojba ne uzima. Ak~ se na sajmu proda zarobljenik (rob) ili konj, uzima se pristojba od dvije akče od kupca ~ dvije akče od onoga tko prodaje. Prodaju li se na sajmu u kolima balvani, grede, daske 1

21

ostala drvena grada, od svakih se kola uzimaju po dvije akče pristojbe. Ako se izva veze suho grožde, smokve i drugo u kan tarskom tov aru , uzima se jedna akča . ?a do­kupca, a jedna od prodavača . Kupi li proizvode trgovac mješovitom robom p~r~~IOJbe od prodaje mjereći vagom, neka se opet uzme jedna akča od kupca, a jedna ~d l rnovo Prodaje li ih mjereći vagom, u vrijednosti od pet do deset akči , onda se ništa ne ::.

0 avača. rajetini i njihove žene sa sela na leđima ili na glavi donesu na sajam hljeb, kokoš ·~· ~o k . , . . • d . d . y , str, mh Je-o, Jogun, voce 1 tome shcno za pro aju, o toga se msta ne uzima. Dovezu li .. nova volovska ili konjska kola z.a prodaju, na dva se kotača uzima jedna akča p~:~~:~

Zakon o osječkoj skeli

Ako na spomenutu skelu iz drugih vilajeta stigne roba ladom, pa se rastovari .1. J d Ž . d. d b .. ,IlSe a a sve e na spomenutom mJestu, pa se pro aJe, o ro e u vnjednosti tisuću akči u . . s~ tride~et ak č i carine:. D~ veze l_i se _lađom sol, o~ svakog se komada uzima jedna akč:\~~ nba k.~Je se ulov~ _ u njeCl Dravt uz.tm~.se de~etm~. A~o se hrana dovozi vodenim putem, pa se Iskrca u Os•Jeku, na svake se dVIJe vrece uzima Jedna akča. Na spomenutoj se sk r kao prijelazna pristojba još od ranije uzima jedna ak ča na dva pješaka. a prelaze li je kon ~a~ nici. na svakog se konja uzimaju dvije ak če. Od ljudi koji jašu, te z.a konje, ne uzi m-~ s ništa. ~da stanovnici samog Os!jeka pr~laz~ na drugu obalu sa svojim životinjama, n~št~ ne pl aćaJU za prelazak. Prevoze lJ se konjska 1 volovska kola za prodaju na mađarsku stra­nu, uzim_a se jed.na akča prijelazne p.ri:;to~be na s~aki ~atač. Od svinja i osušenog svinjskog mesa uz1ma se Jedna akča prevoznme. Sto se tiče vma, ako se prevoze prazne bačve, na ~vak.u ~e takvu uzimaj_u po dvije a~č~ pristojbe , a od p_unih ba~ava uzima se po 12 akči pri­jevoznme. Na volove 1 na kola (koJa 1h prevoze) ne uztma se m šta. Vuku li volovi kola s ra­jom, na svakog se vola uzima jedna akča. Ako se oni u roku od tri dana vrate i prijedu ponovo, ništa se ne uz.ima (z.a drugi pretaz.ak). Prevo1.i li se tegle<: a marva z.a prodaju, onda od svake se životinje uzimaju dvije akče. Ako se vino u bačvama dovozi vodenim putem, od onoga što se doveze od prodavača će se uzeti 15 akči (po buretu), a ako onaj tko ih je ku­pio ponovo proda, tada će se uzeti 12 akči. Zakoni o skelama u Svetom Đurđu, Valpovu, Miholjcu i Moslavini jednaki su spomenutom osječkom zakonu.

U samom je Osijeku još od ranije uobičajeno držanje monopola. Međutim, do sada porez na monopol nije bio sasvim jasno određen. pa se raja zbog toga jako žahta na svoje stanje. Sada je prilikom novog popisa, uz suglasnost raje i prodavača vina, odredeno i upisa­no plaćanje poreza na prodaju vina u buradi, i to: od velikog i srednjeg bureta 50 akči Ckao istoznačnica za monopol iju; bede! i monopolya), od medovine l O akči i od piva 6 akči.

U spomenutoj su livi mnogi ljudi (raja) upisani kod spahija, nakon što bi obradili zemlju , postajali stolarima, lončarima, čanagdžijima, ribarima, vodeničarima ili kameno­rescima, drugi su posta jali najamnicima (dnevničarima) i na različite druge načine stjecali zaradu i novac. Netko bi posijao pola ke jia, a netko jedan ke j l žita, a sve češće, raja napušta obradu zemlje i žetvu koju bi od zemlje mogla dobiti . Tako od desetine žitarica nema pri­hoda za državnu blagajnu, niti za spahiju. Osim što bi ljudi iznevjerili spahiju i državnu blagajnu, u vilajetu se smanjuje količina žita, pa se čak javlja i glad. Budući da se od te vrste usjeva ne moie uzet\ desetina. određeno je da se kao porez za uništenje čiftluka (re­sum-i \i fr bozanlik) od ljudi srednjega imovnoga slanja uzima 80 akči, a od oni~ boga(~jih l OO akči u gorovom novcu. Budući daje tako bilo zabilježeno u starom defteru. 1 u nov1 se carski defler jednako upisuje.

U spomenutoj se livi od ranije u novcu plaćala zamjena za desetine i poreze. Vlašk_a je raja plaćala fi l uriju. ali kanun-namom nije bilo određeno vrijeme u koje će se ona davati,

T? --

•

1

-----------------

stoga je prilikom novog popisa, na traženje spomenute raje, novim carskim defterom određeno ~a ~e sp_omen~ta filurija pla~a. u_ vri~em~ Kasuma (Kasum pada 8. studenoga). Prema uobJćaJeOOJ pr~sJ _u sp~men~tOJ h v t k~ JI (mJera za žitarice) žita iznosi 40 oka, pa je zatraženo da ne bude m VJ še m manJe. Kada Je u svezi s tim 987. godine stigla odgovara­juća carska odredba, u novi je carski defter zabilježeno da se postupa prema uzvišenom fennanu. Budući da je u spomenutoj livi prihod od amme- ostavštine osoba umrlih bez nasljednika, amme- ostavštine nestalih i izgubljenih osoba, kao i pristojbe na pronađenu (izgubljenu) stoku i bjegunce, malen, određeno je, shodno uzvišenoj zapovijesti koja je stigla 987. godine, taj prihod upisati timamicima. Do iznosa od 9.999 taj je prihod amme (ide u državnu blagajnu), a od 10.000 i više postaje hassa (tj . ide u sultansku blagajnu).

Zakon o voskamici je ovakav: tko god vadi vosak (iz meda), prodaje ga po cijeni utvrđenoj od strane države voskaru . Prodavati ga drugima zabranjeno je. Ako trgovci ili druge osobe u selu kupe neprečišćeni med, njegov će vosak prodati voskaru u tom selu. Budući da se novac dobi ven od toga voska upisuje kao prihod toga vos kara, zabranjeno je vosak dati drugomu.

Starije običaj u svezi s hirovima u ovoj livi sljedeći: svake se godine između stanov­nika sela bi ra birov, a stanovnici tu službu vrše na smjenu. Rajetin izabran za birova u svo­me selu plaća državne poreze i ostalo što pripada državi, kao i filuriju, ali ne plaća resmove j desetine. To je oslobođenje od davanja naknada z.a njegovu službu. U novi je carski def­ter ponovo upisano prema tom običaju.

U selima vilajeta (budimskog). koja pripadaju spomenutoj livi, običaj ispaše je ova­kav: nakon što se žito požanje i pokupi , pa polja i njive ostanu prazni od žitarica i usjeva, životinje mogu ići bilo kamo pasti što im se ne smije zabranjivati. Budući da se ondje ne obraća pozornost na granice, i u novi je carski def ter upisano na prethodno izložen način.

Po starom se zakonu od spahija i timarnika, izuzevši zaime i slobodne (timare), uzi­ma polovica baduhave (globe za sitne prekršaje) njihovih sela za zapovjednika sandžaka, te je ponovo ubilježeno (da se i dalje radi) na uobičajen način.

Do sada se uzimala desetina od riba ulovljenih u Dravi i Savi, a polovica od onih ulovljenih u jezercima, te je ponovo upisano (da se uzima) prema starom običaju.

23

24

)~~f'~~-~f--..J~~ •

~.JJ ~1$.~~~-J.)l tJ"i'l.J\ , ' - ' t-1 . "(' . '· • . ... _l. ~

4ol-"'- ~-,.:,..,~..J ~~- -~"" .... G"

..)~.1 ·~1;.rl ~c,Jt ~- -

~~.>b~~t'>"'~~}}.., • • •

--!::t ~..>lt.>.?~~~;_;,J...r

~t_~··-~~v-~~ ~'i)~

~~#ll>'~*~~"' . . -

t.).:...J.\L.cSQ;.đ..r..J\J.J bu~»"'

~.>~v;,\it.~.)~~~'bt

-~>·M>~~.J..,~~~

;'J~c,~l~t~~&vJc/,SJJ •

•

J~'-:1~~Jfirf.!Jy_ • • •

·c-~e.G~\;~~~c...~ 0} o· ~~\ ..... ~-\.t ~-r\~:. &:JJ j l~ J) ..J..JJ:_.;).).:J..~·'-;(1"

. c~LJ_,~).~. \<;~ ~ _r> .... j,)., l •

. __. \. -- ~ . \;~!)..~~_,·e:)~) ~-'V-:' _ ... v -

•

~~_,b.?v~_,\

\

' l

•

t

t > ~ 1,.•

i: l •

l • • • ' l 1: t: l • • l

' l , . l ! l l

' . • :

l t l

~

t • . t l • l

· . .

t

~ t j t •

~;,l~J,..c.l.;,~ .... ;. ... \\ --b\~'l,vc-~..;_,"~~u~Jj;

~~~\;...,"-!-..;,;,.,"~~, •

..Jr c:....:'jlo f:t!r~J..t.-, 'wJi~., . . ,.

t,.)l:)·t)~{-..;JJl~."~-';,J ! ~J(.)j

_j j·\ e.\:.,l ' .liJ ~~~ .-'! "o • • (.$- ~- • • . .. <Qbvv.~J=.e>.:....:.u ... ~~

~u4c--v c:>:.o~J~1 :oj ~I;.~~.ICJ.iJ\~~· •

~L; -~~t,~~ ui~,w.~~&~J

~~\;..,b~;~~b l .

. .. . . ~ . ~ LC l~ . .. u . u u (,) • '.J,j_..J.P • • ~

•

~ . '~l \ .\. ..:... -~~~ cJ.)..'JI)..).J~ ~ • •

~,J~t.l~~~;~J)'d . "' .

~~i> ft eA . .:.~ .J .1-.J~ j;),_, •

~~ • ..)~.) ~.,.., vL~.<J.,I.;",:." l

..JJ)~~

•

~\~ ..t:;"~.~~~~~(/.J J~ • .

cj'-~V!I~J ~\;,tJ._I_f.j

Drugi dio- kanun-name 1579. god.

1 l