Embed Size (px)
Citation preview
MJESEČNA NACIONALNA REVIJA ZA POLITIKU I KULTURU «SANDŽAK» | BR. 165 | 10. JULI 2012. CIJENA 100 RSD | CG 1€ | BIH 2 KM | EU 3 EUR | USD 5 $ | CH 4 CHF | GB 4 GBP | TR 4 TL
ISSN 0354-2661
9 770354 266100
0 0 1 5 8
S r e b r e n i c a
PRETPLATA: EU 40€ + PTT; Sandžak i zemlje regiona 12€ + PTT; Novi Pazar - besplatna dostava na kućnu adresu.
RUKOPISI I FOTOGRAFIJE SE
NE VRAćAJU
22 - Majke Srebrenice u Sandžaku
24 - Srebrenica i danas place za svojom djecom
26 - PORTRET: Majka Munira
32 - AKADEMIK FILIPOVIC: Mi smo prvo Bosanci i Bošnjaci, pa tek onda sve drugo
34 - INTERVJU: Rešad-ef. Plojovic
38 - Izbor Reisu-l-uleme
40 - Opcina Petnjica na cekanju do posljednjeg Bihorca
41 - Tomislav Nikolic - Demaskirana ikona Srbije
NACIONALNA REVIJA ZA POLITIKU I KULTURU “SANDŽAK”
IZDAVAČ: BOŠNJAČKA KULTURNA ZAJEDNICA – BKZGRADSKA 1, 36 300 NOVI PAZAR
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK HAZBIJA KALAČ ([email protected])
SEKRETARSALAHUDIN FETIć ([email protected])
TEHNIČKI UREDNIKSENAD REDŽEPOVIć ([email protected])
LEKTORSAMIR ŠKRIJELJ ([email protected])
REDAKCIJA JAHJA FEHRATOVIć ([email protected])
ADMIR MURATOVIć ([email protected])SUAD BEćIROVIć ([email protected])
HAJRUDIN BALIć ([email protected])ZAIM REDŽEPOVIć ([email protected])
ADNAN ČAUŠEVIć ([email protected])EDIN TURKOVIć ([email protected])
ALEN DURAKOVIć ([email protected]) ZEHNIJA BULIć ([email protected])
FERID BULIć ([email protected])
SARADNICIHAKO DULJEVIć, ŠEFKET KRCIć, HARUN HODŽIć, MARIO HEINAL, BISERA
SULJIć-BOŠKAILO, SULEJMAN ALIČKOVIć, FERKO ŠANTIć, MIHAIL SPEVAK, ADNAN HASANOVIć, ATIFA ŠALJIć, ALISA KURTOVIć, SANELA HALKOVIć,
REJHAN R. KURTOVIć, JAKUB DURGUT, EDIN GRIŠEVIć, USAME ZUKORLIć, DŽENITA NICEVIć, BELKISA CRNOVRŠANIN
DIZAJNIFET ALIČKOVIć
ŠTAMPAGRAFIČAR, UŽICE
ADRESAGRADSKA 1, 36 300 NOVI PAZARTEL: 020/ 322-181, FAx: 322-181
E-MAIL: [email protected]
DISTRIBUTERI:SANDŽAK: Admir Dudić (+381648891908)
BIH: Liga za Sandžak (www.ligazasandzak.org)
Devedesete godine dvadesetog vijeka nikako da pro-đu. Kalendar se okreće, otkucava sate, dane i godine i već je zagazio u drugo desetljeće novog milenijuma, ali stvarno, vrijeme se, kao živa magluština zla iz de-vedesetih, još vrti oko naših glava. Zakoračili smo jednom nogom u Evropu, ali nam druga zapinje u stupice neizmirenih računa i nesvršenih projekata. I dželat i žrtva su okrenuti Evropi, težeći svako svome ostvarenju: dželat da pokaže kako žrtva i nije žrtva već opasnost po Evropu, a žrtva da se skloni i preživi, nadajući se da to “zvono” stradanja konačno skine sa vrata.
Kada junake ove priče predenemo na vlastita imena, susrećemo se obavezno sa jednom Akademijom i nje-nom državnom mašinerijom. Na drugoj strani, žrtava je više, ali se među njima najviše uočava jedan mali narod kojemu se, od strane dželata, i ime osporava. Svi već znaju da se ta Akademija zove SANU, a taj mali narod Bošnjaci. Devedesete godine su godine Memorandumske Akademije čiji se plan nije ostva-rio, zato još uvijek traju. Otac srpske nacije u svom “Bosanskom ratu” hvali tu memorandumsku srpsku pamet, ističući kako je Republika Srpska “prva srp-ska država preko Drine”, što bi otprilike značilo da je to tek prvi konkretni rezultat po zlu čuvenog Me-moranduma. Otac je, poznajemo ga dobro, Dobrica Ćosić, čovjek koji je laž proglasio srpskim državnim interesom i sljedstveno toj matrici bezumlja zanijekao genocid nad Bošnjacima. Ali i novi, tek izabrani pred-sjednik Srbije, Tomislav Nikolić, odasla predsjedničku poruku: „U Srebrenici nije bilo genocida.“ Ovo je val-jda za vjeki-vjekova, kao i mit o Kosovu. Kao da je ne-važno šta se stvarno dogodilo, istina je samo ono što je Otac rekao, čak i kada veliča laži i hvali se sopstvenom vještinom laganja.
Srebrenica se, nažalost, dogodila, ali se po namjera-ma egzekutora nije završila. Srbi i dalje oštre sablje na Kosovo, a merkaju preko Drine, jer nepriznavanje genocida nad Bošnjacima u Srebrenici teško da može značiti nešto drugo do namjeru da se nastavi započeto “djelo” iz devedesetih!
Na dužoj historijskoj krivulji uočavamo da je “Srebre-nica” nekako postala ime bošnjačke trpnje i ime gladi kod dželata, jer se uporno ponavlja, i to, prema boš-njačkim historičarima, ne manje od jedanaest puta. Na Božić 1943. godine, u dolini Lima, četnici su, prema njihovim izvještajima, za samo nekoliko dana pokla-li preko devet hiljada skoro nezaštićenog naroda. O ovom zločinu se u široj javnosti malo znalo jer su po-
bijena čitava sela, zatrte porodice, pa svjedoka skoro da nije ostalo. U srebreničkom zločinu ostali su svje-doci, majke i žene, koje svjedoče o nemjerljivom zlu, svirepim ubistvima, torturama, silovanjima… Zločin-ci su ovog puta ostavili majke, da sa tugom za djecom i muževima skapavaju, ali da i drugim majkama mu-slimankama pokažu kako je ovdje opasno biti majka, imati djecu…
Ako to može biti bar djelić zadovoljenja i znak ovo-svjetske pravde, dželat je proglašen zločincem, njegov zločin genocidom i to breme srama pred licem cijelog svijeta morat će dugo da nosi. S druge strane, sre-breničke majke nisu poklekle i nisu se predale kako je dželat očekivao. One su svojim majčinstvom izvo-jevale veliku bitku za svoje šehide, izborivši se da se njihovi ostaci pokopaju u Potočarima, u svojoj Sre-brenici. Tamo gdje je te 1995. počinjen genocid danas stoje bijeli nišani i kamen na kome su urezana imena srebreničkih žrtava genocida, ali i dova da se Srebre-nica nikome nikada ne dogodi. Potočarsko mezarje već priča svoju priču, sve ono što je zločinac namje-ravao sakriti, kako je radio u svim zločinima do sada. Srebrenica je potekla u svijet poput vode sa izvora koji se više ne može zatvoriti. Ona vri i žubori glasom koji se na malo mjesta na Zemlji može čuti i osjetiti, a razumjeti ga mogu samo majke, sestre… iz čijeg su naručja oteti njihovi sinovi, braća, očevi… i povedeni na klanje. Ovo mjesto već sada ima neko svoje jutarnje sunce koje i nije sunce, svoju rosu, poput rastopljenog olova, podne koje vri vrelinom u tišini bez glasa, ak-šame gdje mrak ne može pasti a dan se već gubi, svoje posebne zakone fizike i hemije, svoju drugačiju biolo-giju; sve je ovdje nekako drugačije.
Mi Bošnjaci, nakon svih genocida koje nosimo u pam-ćenju, danas jasno razumijemo da je Srebrenica hi-storijska tačka na kojoj se srpska vjekovna mržnja u svom osvetničkom nagonu “susrela” s osmanlijskom državom iz već davne prošlosti. Razumijemo je kao “junačku” osvetu silnom turskom vojevaču, beso-mučnim klanjem i najsvirepijem ubijanjem golorukog, nezaštićenog i posve nedužnog naroda. Ona je tačka “susreta” mita o višekovjekovnom ropstvu srpstva i Njegoševog amaneta osvete Turcima, a Turci su Boš-njaci.
Naučili smo i razumjeli, ali da nam se više ne bi po-novljala, Srebrenica nam sada drži čas!
Hazbija Kalač
RIJEČ UREDNIKA
3
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
Srebrenica nam sada drži čas
4
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
HRONIKA
Mešihat Islamske zajednice u Srbiji na redovnoj sjednici održanoj 03.07.2012. godine u Novom Pa-zaru jednoglasno je čestitao reisulemi dr. Mustafi ef. Ceriću i glavnom muftiji Muamer ef. Zukorliću na članstvu u Vrhovnom vijeću Islamske svjetske lige – Rabite. Tom prilikom članovi Mešihata su istakli da je ovo najviše priznanje dvojici poglavara Islamske zajednice na Balkanu od strane najreprezentativni-jeg islamskog tijela u svijetu.
Mešihat je usvojio Odluku o raspisivanju izbo-ra za sva predstavnička tijela u Islamskoj zajed-nici koji će se održati 2. septembra.
Također, Mešihat je imenovao Centralnu izbor-nu komisiju koja će koordinirati pripreme i or-ganizaciju izbornog postupka.
Na sjednici Mešihata usvojen je Plan ramazan-skih aktivnosti i utvrđena visina ovogodišnjeg sadekatul-fitra.
Nakon što su potvrđeni izuzetno pozitivni efekti prošlogodišnje ramazanske manifestacije „Festival islama“, Mešihat je donio odluku da i ove godine organizuje ovu manifestaciju u san-džačkim i drugim gradovima.
30% više Studenata na fiS-u
Na Fakultetu za islamske studije u Novom Pazaru održan prijemni ispit za prijem studenata u novu studijsku godinu.
Za prijemni ispit na FIS-e ove godine se pri-javilo 39 kandidata iz Novog Pazara i drugih okolnih gradova. Dekan FIS-a dr. hfz. Almir Pramenković zadovoljan je brojem kandidata upisanih u ovom roku. U poređenju sa prethod-nom godinom očekuje se 30% više studenata, a na to ukazuje broj zainteresiranih u ovom roku. Kandidati su polagali pisani dio ispita, a nakon toga usmeni dio pred stručnom komisijom.
Dr. Pramenković je kandidatima poželio puno uspjeha u studiranju i poručio onima koji raz-mišljaju da upišu ovaj fakultet da u septembru dostave dokumenta i budu studenti ove viso-koobrazovne ustanove.
U subotu, 30.06.2012., u Banjoj Luci je održana naučna konfe-rencija „Položaj Bošnjaka u BiH i zemljama regiona u kontek-stu evropskih i evroatlantskih integracija“. Konferenciji su se obratili: dr. Ferid Muhić, pred-sjednik Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti, muftija sandžački Muamer-ef. Zukor-lić, Sejfudin Tokić, predsjednik Bošnjačkog pokreta, doc. dr. Rasim Muratović, Muharem Murselović, prof. Emir Musli i Smail Ibrahimpašić. Na prijed-log predsjednika Bošnjačkog pokreta, učesnici konferencije su usvojili Banjalučku deklara-ciju slijedećeg sadržaja:Podsjećajući da trenutno unu-trašnje uređenje Bosne i Her-cegovine dijelom počiva na rezultatima politike etničkog čišćenja i zločina genocida;Pozivajući se na presudu Me-đunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju o genoci-du i drugim zločinima u Bosni i Hercegovini kao i na rezolu-cije i druge dokumente Ujedi-njenih nacija, Vijeća Evrope i Evropskog parlamenta.Ističući da postojeći ustav-no-pravni sistem Bosne i Hercegovine nije u skladu sa međunarodnim aktima o ljudskim pravima, a posebno sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama;Opredijeljeni za europske i euroatlantske integracije Bo-sne i Hercegovine;Insistirajući na jedinstvu svih patriotski orijentisanih gra-đana Bosne i Hercegovine u određivanju budućeg uređe-nja države;Učesnici naučne konferencije pozivaju sve državne organe, institucije, nevladine organi-zacije i pojedince da se anga-žiraju za:
1. Osiguranje načela opće pravne jednakosti svih gra-đana Bosne i Hercegovine na način da niti jedan građanin ne može biti diskriminiran na bilo kojem dijelu teritorija Bosne i Hercegovine;2. Uspostavu funkcionalne države u kojoj će u procesu donošenja odluka, a u skladu sa rezolucijom Parlamentar-ne skupštine Vijeća Evrope i Evropskog parlamenta, biti otklonjeni elementi etnoteri-torijalnih blokada, posebno u vidu entitetskog glasanja u Parlamentarnoj skupštini Bo-sne i Hercegovine;3. Izmjenu izbornog siste-ma na način koji će osigurati pravo svih građana Bosne i Hercegovine da neposredno biraju i budu birani u Pred-sjedništvo Bosne i Hercegovi-ne i Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine sa cijele teritorije Bosne i Hercegovine kao izborne jedinice;4. Osiguravanje nadležnosti države Bosni i Hercegovini koje su neophodne za ostva-rivanje punopravnog članstva u Evropskoj uniji i NATO sa-vezu;5. Donošenje ustava Bosne i Hercegovine u skladu sa prin-cipima demokracije i tran-sparentnosti, uz sudjelovanje svih segmenata bosanskoher-cegovačkog društva i međuna-rodne zajednice, te uz moguć-nost konačnog odlučivanja o ovom pitanju svih građana Bosne i Hercegovine putem referenduma. 6. Za punu podršku i soli-darnost sa Bošnjacima izvan granica BiH u ostvarivanju njihovih individualnih i naci-onalnih prava u skladu sa me-đunarodnim konvencijama o ljudskim pravima i sloboda-ma.
SJEDNICA MEŠIHATA
izbori u iSlamSkoj zajednici
NAUČNA KONFERENCIJA U BANJOJ LUCI
banjalučka deklaracija
5
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
HRONIKA
U okviru nedjeljne anali-tičke emisije emitovane na prvom kanalu ruske dr-žavne televizije, Jevgenije Baranov iz Makedonije vodio je reportažu o šire-nju i aktiviranju islama na Balkanu. Muftija Muamer Zukorlić je u ovoj reporta-ži označen kao nesumnjivi lider u Sandžaku ili, kako se autor ove emisije izrazio
“Raškoj oblasti Srbije, koja se graniči sa Bosnom i Kosovom, a koju lokalno, pretežno muslimansko stanovništvo, više voli da na turski način naziva Sandžakom”.
U reportaži se ističe da, kada se na prošlim majskim izborima kan-didirao za predsjednika Srbije, muftija Zukorlić je svima prode-monstrirao šta je to politički islam u akciji. Zukorlić u pomenutoj televizijskoj reportaži insistira na tome da je aktiviranje radikalnih islamista u regionu posljedica nepametnog odnosa prema islamu, posebno onih koji sa islamom nemaju ama baš nikakve veze, ista-kao je Baranov.
Muamer Zukorlić, muftija Islamske zajednice u Srbiji, kazao je da-lje, da aktiviranje Turske, čije se prisustvo osjeća ovdje na Balka-nu, nije potpuno samostalno, već je posljedica želje da se ponovo podijele karte u svjetskoj igri. Dakle, posljedica zainteresiranosti globalnih igrača da Turskoj predaju kontrolu islamskog faktora u ovom regionu.
Svi – i globalni i lokalni igrači – treba da se pomire sa tim da su prošla vremena kada su mogli da kontroliraju islam preko lidera koje su sami napravili. Gotovo je sa tim! Islam je moćna energija koja se oslobodila i kojom ne mogu da se igraju, pogotovo oni koji ne poznaju njena svojstva, ističe glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji, Muamer-ef.Zukorlić, u pomenutoj emisiji ruske televizije.
Književnik Jahja Fe-hratović odbranio je magistarsku tezu “Poetika i politika usmene i pisane re-volucionarne poezi-je” na Internacionla-nom univerzitetu u Novom Pazaru.
Fehratović je u izja-vi za TV Jedinstvo rekao da je taj događaj svojevrsni iskorak u njegovoj karijeri.
Fehratović je naglasio da je ovo stepenica naprijed u njegovom naučnom radu. Komi-siju su činili mentor prof. dr. Sanjin Kodrić, predsjednik komisije prof. dr. Enes Durako-vić i član komisije doc. dr. Amela Lukač-Zo-ranić.
On je takođe najavio skorašnju doktorsku disertaciju koja će se baviti sintezom san-džačke i bosanske književnosti.
Podršku prisustvom pružili su mnogobroj-ni gosti, među kojima i muftija Muamer-ef. Zukorlić, generalani menadžer IUNP, kole-ge književnici i mnogobrojni gosti.
IUNP
Fehratović magiStrirao
PRVI KANAL RUSKE DRŽAVNE TELEVIZIJE
neSumnjivi lider muSlimana
U Sarajevu je održana sjednica Predsjedništva Bošnjačj-ke akademije nauka i umjetnosti na kojoj su razmatrane dosadašnje aktivnosti organa BANU-a. Predsjedništvo Akademije je razmatrajući strategiju nacionalnog i kul-turnog razvoja Bošnjaka usvojilo preporouke Senata BANU iz decembra 2011. godine.
Predsjedništvo BANU je donijelo odluku o organizaciji međunarodnog naučnog skupa u povodu 100. godišnjice Balkanskih ratova (1912-2012) u septembru, 2012. godi-ne. Također, na sjednici Predsjedništva odlučeno je da se međunarodni naučni skup o bosanskom jeziku održi u novembru 2012. godine u Sarajevu.
SJEDNICA PREDSJEDNIŠTVA BANU U SARAJEVU
uSvojena Strategija
6
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
HRONIKA
Premijeru Republike Turske Recepu Tayyipu Erdoganu uručen je “Cvijet Srebrenice”.Asocijacija mladih Bošnjaka u Tur-skoj nastavlja dijeliti simbol genoci-da u Srebrenici, koji se desio 11. jula 1995. godine, uz podršku gradona-čelnika Burse Recepa Altepe.Asocijacija mladih Bošnjaka je “Cvi-jet Srebrenice” podijelila u turskom parlamentu, poslanicima i Erdo-ganovoj kćerki Sumeyyi Erdogan. Ovaj put su “Cvijet Srebrenice” i pi-smo uručili premijeru Erdoganu.Turski premijer je “Cvijet Srebreni-ce” odmah stavio na rever.
U pismu predatom Erdoganu na-vedeno je da je spomenik koji se sastoji od 8.372 para cipela, koliko je službeni broj žrtava u Srebrenici, napravljen prošle godine povodom obilježavanja godišnjice genocida, izložen na Taksimu u Istanbulu uz njegovu nesebičnu podršku.U sklopu ovogodišnjih aktivnosti, Asocijacija mladih Bošnjaka je nave-la da će 8.372 para cipela pretvoriti u spomenik u Ankari, u parku “Alija Izetbegović”, te da su Bosanci vrlo zahvalni zbog podrške i suosjećanja turskog premijera.Navedeno je da su 8.372 “Cvijeta Srebrenice”, koje su majke Srebre-
nice napravile vlastitim rukama, do-nesena u Tursku uz podršku grado-načelnika Burse Recepa Altepea.
Članovi Asocijacije mladih Bošnjaka su u izjavi za agenciju „Anadolija“ kazali da su vrlo sretni zbog toga što je Erdogan primio pismo i stavio “Cvijet Srebrenice” na rever svog odijela.
“cvijet Srebrenice“ ujedinjuje Svijet
Glavni muftija Muamer ef. Zukorlić prijavio je boravak u Srebrenici kako bi u njoj mogao da glasa na lokalnim izborima.
Prijavu boravka u Srebrenici najavili su i Mustafa ef. Cerić i Aziz Hasa-nović, koji su tražili da Srebrenica mora da bude izvučena iz ustavnog poretka Srpske, pišu “Novosti”.
Zukorlić je obrazložio da je to za nje-ga human čin, kako bi glasao u toj općini na predstojećim lokalnim iz-borima.
Muftija Zukorlić je objavio da ima državljanstvo BiH već petnaest go-dina.
“Srebrenica je obaveza svih Bošnja-ka, obaveza svih muslimana u Bosni i Hercegovini. Ona je simbol naše-ga opstanka. Zato, nije pravi vjernik onaj koji kaže da Srebrenica nije nje-gova obaveza. Svako ko danas okre-ne glavu od Srebrebice, upitna je nje-gova vjera, upitan je njegov namaz i hadž.” - kazao je Glavni muftija.
muFtija srebreničanin
Vrhovno vijeće Rabite usvojilo je deklaraciju u kojoj se, pored ostalog, izražava zabrinutost za stanje ljudskih prava u Sandžaku.
Na dvodnevnom 41. skupu Vrhovnog vijeća Rabite u Meki prisustvovali su reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić i glavni muftija u Srbiji Muamer Zukorlić.
Organizacija za islamsku saradnju pozvala je da se obra-ti pažnja na Sandžak.
Od Vlade Srbije je zatraženo da prestane sa “izolacijom muslimana Bošnjaka u Sandžaku”, objavljeno je na sajtu Mešihata Islamske zajednice u Srbiji.
Vrhovno vijeće Radite, kako je navedeno, poziva Orga-nizaciju za islamsku saradnju da obrati pažnju na situa-ciju u Sandžaku obzirom na činjenicu da su “srpske vla-sti odgovorne za genocid nad muslimanima Bošnjacima u Bosni i Hercegovini krajem dvadesetog stoljeća”, što su, kako se tvrdi, potvrdili relevantni međunarodni su-dovi pravde.
Od vlasti u Srbiji je zatraženo i da “zaustave permanen-tnu opstrukciju jedinstva Islamske zajednice u Srbiji, ugrožavanje vakufske imovine”, kao i da omoguće ne-smetan rad odgojno-obrazovnih ustanova islamske za-jednice.
Također, Vrhovno vijeće je u završnoj deklaraciji izra-zilo zabrinutost za stanje u Palestini, Siriji, Libanu, Je-menu, Iraku, Avganistanu, Somaliji, Filipinima, Kipru i Mijanmaru.
Vrhovno vijeće Rabite je najviše zakonodavno i pred-stavničko tijelo ove svjetske muslimanske organizacije i broji 60 članova.
rabitina deklaracija o sandžaku
7
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
HRONIKA
BDZ I BKZ OSUDILE PRIVOđENJE SEADA ŠAćIROVIćA
montirani proceS“Najoštrije osuđujemo pokretanje montiranog političkog procesa i podizanje krivične prijave protiv Seada Šaćirovića - predsjedni-ka Izvršnog odbora Bošnjačke demokratske zajednice, te njegovo pozivanje na informativni razgovor u Policijsku upravu u Novom Pazaru dana 19.06.2012. godine radi davanja iskaza o dešavanjima na Hadžetu 4. septembra 2010. godine.”U saopćenju za javnost se navodi da je prilikom saslušanja Seada Šaćirovića od strane policije prekršeno nekoliko Ustavom zagaran-tiranih prava, među kojima i ostvarivanje prava na upotrebu ma-ternjeg jezika, u ovom slučaju bosanskoga jezika i pisma.“Policijski službenici su u prisustvu Šaćirovićevog odvjetnika, gos-podina Sabahudina Hajdarevića, u vremenskom periodu preko sahat i po tumačili Ustav i osporavali pravo pripadniku bošnjačke nacionalne zajednice da dâ iskaz na svom maternjem bosanskom jeziku. Pored toga nisu dozvoljavali da ta primjedba uopće uđe u zapisnik. Nakon nekoliko uzastopnih izlazaka i telefonskih poziva radi konsultiranja, policijski službenik je napokon pristao da za-htjev Šaćirovića o upotrebi bosanskoga jezika uđe u policijski za-pisnik.”Postupak PU Novi Pazar prema Seadu Šaćiroviću saopćenjem za javnost osudila je i Bošnjačka kulturna zajednica, u kojem se navo-di:“U pozivu koji je Šaćirović dobio stoji da se treba javiti PU Novi Pazar u svojstvu građanina, a dolaskom u policijsku stanicu in-spektori su ga upoznali da je u tužilaštvu protiv njega podnijeta krivična prijava za izazivanje vjerske i nacionalne mržnje i podri-vanje ustavnog poretka Republike Srbije na Hadžetu 4. 9. 2010. go-dine kada je stao u odbranu vakufskog dobra i naroda verbalno se usprotivivši žandarmerijskoj torturi koja je okupirala taj dio Novog Pazara i širila osjećanje strah te podsjećala na genocid u Srebrenici i druge zločine protiv čovječnosti devedesetih godina. Umjesto da privode, saslušavaju i optužuju sve oni koji su u lancu odgovor-nosti proizveli ove incidente na ulicama Novoga Pazara, policija i tužilaštvo pokušavaju slomiti simbol građanskog otpora diktaturi i oligarhiji koja je u tom trenutku vladala Sandžakom i Srbijom.BKZ također smatra neprimjerenim i najoštrije osuđuje kršenje ele-mentarnih građanskih i nacionalnih prava Seada Šaćirovića da izja-vu da na svom maternjem bosanskom jeziku na šta po ustavu i za-konima Republike Srbije ima pravo. Policijski inspektori PU Novi Pazar su umjesto da mu omoguće ostvarivanje tog prava preko dva sahata ubjeđivali Šaćirovića da da izjavu na srpskom jeziku i trvdi-li da u PU Novi Pazar za izjave na bosanskom jeziku ne postoje obrasci niti adekvatan kadar koji bi takve podneske profesionalno obradio i proslijedio tužilaštvu. “
PROTESTNO PISMO SANDŽAČKE DIJASPORE ZA PREDSJEDNIKA SRBIJE TOMISLAVA NIKOLIćA
dijaSpora uz šaćirovića
Gospodine Nikoliću,
Pišemo Vam u ime 250.000 Bošnjaka Zapadne Evrope u čije ime protestuje-mo u vezi planira-nog, montiranog političkog procesa i podizanja krivične prijave od strane beo-gradskog režima sa njihovim glavnim pro-tagonistima u Sandžaku, Rasimom Ljajićem i Sulejmanom Ugljaninom, protiv Seada Saćirovića, predsjednika Izvršnog odbora Bošnjačke demokratske zajednice i njegovo pozivanje na informativni razgovor u Poli-cijsku upravu u Novom Pazaru 19.06.2012. godine radi davanja iskaza o dešavanjima na Hadžetu 4. septembra 2010. godine.
Rasim Ljajić i Sulejman Ugljanin su prijetnja miru, stabilnosti i ekonomskom prosperite-tu Sandžaka i države Srbije. Njihovom stal-nom huškačkom retorikom, progonom svo-jih političkih neistomišljenika u Sandžaku, uhodanim metodama iskorumpiranog Tu-žilaštva i Policije države Srbije žele po svaku cijenu zadržati vlast.
Obzirom da ste u nedavnoj predsjedničkoj kapmanji kazali da ćete, kada budete iza-brani za predsjednika države Srbije, sav svoj potencijal i svo svoje znanje i umijeće stavi-ti na raspolaganje svakom građaninu Srbije bez obzira na nacionalnu i vjersku pripad-nost, od Vas zahtijevamo da stanete u zašti-tu gospodina Seada Saćirovića i pomognete Bošnjacima Sandžaka da se izbore za ravno-pravnost sa svim ostalim narodima u Srbiji tako što ćete stati imenom i prezimenom i svojom funkcijom u zaštitu ugroženom i na-paćenom bošnjačkom narodu od kriminoge-ne, tajkunske i mafijaške vlasti u Sandžaku potpomognutu u velikoj mjeri vladajućim režimom čiji je sastavni dio.
Nadamo se da ćete uvažiti ovu našu ozbilj-nu zabrinutost i nadamo se da ćete naći za shodno da nam se obratite i odgovorite na naše iskaze zabrinutosti. Ukoliko Vaša reak-cija izostane povodom ovog nemilog doga-đaja po nas Bošnjake u Sandžaku, Bošnjačka dijaspora će se obratiti nadležnim instituci-jama u Briselu, jer imamo sebi za obavezu stati u zaštitu svakom građaninu Srbije bez obzira na njegovu etničku pripadnost.
S poštovanjem,
Mirsad Kuburović, Koordinator BDZ-a za Zapadnu Evropu
8
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
HRONIKA
Nova skupštinska većina u No-vom Pazaru, “Lista za evropski Novi Pazar” i “Lista SDA San-džaka”, počela je sa sprovođe-njem koalicionog sporazuma. Naime, oni sa na drugoj sjednici novog saziva Skupštine izglasali nepovjrenje sedmorici direktora javnih preduzeća, a na njihova mjesta, shodno prethodnom do-govoru, postavili nove ljude za koje su rekli da su najbolji izbor u ovom trenutku.Sportski savez (FKNP): Enver Gusinac, SDPVodovod i kanalizacija: Hanefija Brničanin, SDPKulturni centar: Husein Memić, SDPDuga: Fatima Durović, SDPUrbanizam: Ruždija Serezlić, SDAIzgradnja (putevi): Esad Suljević, SDASportski centar: Mirsad Ikić, SDABiblioteka: Avdija Salković, SDATurizam: Haris Gegić, SDAO Regionalnoj TV još nije donijeta odluka?Iako je dnevnim redom bilo predvi-đeno, o novim/starim direktorima Gradske čistoće i Regionalne televizi-je nije bilo riječi, zbog, kako su nam objasnili, proceduralne greške.Na pitanje novinara zašto nisu ime-novani i vd direktori JKP Gradska či-stoća i Javnog preduzeća za informi-sanje Novi Pazar, kao što je bilo ranije
najavljeno u dnevnom redu, Bačevac je odgovorio da im je pravna služba savjetovala da ne prave proceduralne greške.“U pitanju su proceduralne stvari, jer su neki direktori samo nastavili da obavljaju tu funkciju, a mi smo danas samo imenovali nekoliko vd direkto-ra” - rekao je Bačevac.Šef odborničkog kluba Stranke de-mokratske akcije Sandžaka Fahrudin Đekić smatra da su novoimenovani direktori gradskih preduzeća u ovom trenutku najbolja kadrovska rješenja.“Pohvalio bih radni ambijent današ-nje sjednice, a smatram da su sva da-našnja predložena i usvojena rješenja za imenovanje vd direktora u ovom trenutku najbolja rješenja i da će na-ići i na zadovoljstvo javnosti i da će građani imati haira od njih” - rekao je Đekić.
dačić premijer Srbije?
Predsjednik Srbije To-mislav Nikolić povje-rio je mandat za sastav Vlade predsjedniku SPS Ivici Dačiću.
„Ubijedili su me da su okupili većinu i za-tražili nastavak kon-
stitutivne sjednice. U Vladi će biti SNS, URS i vjerovatno i neki drugi predstavnici građana u Skupštini Srbije. Vlada Srbije treba da bude mala po broju, efikasna i odgovorna i da dogo-vorom odlučuje o bitnim stvarima za građane“ – rekao je Nikolić poslije sastanka sa Dačićem.
„Prihvatio sam odgovornost i stavio se u služ-bu Srbije, nema povratka u devedesete, ne in-teresuje me “nebeska Srbija”, nego sadašnjost i budućnost zemlje. Iako je danas Vidovdan koji ima toliko značenje i simboliku, želio bih danas da Vidovdan ne bude vezan za nebesku Srbiju nego da učinimo sve da, ne mogavši da promi-jenimo prošlost, učinimo da promijenimo sa-dašnjost“ – poručio je Dačić.
direktorijada
da li bdz podržava vladu
Predsjednik Bošnjačke demokratske zajednice (BDZ) i republički posla-nik manjinske koalicije “Sve zajed-no” Emir Elfić ocijenio je da je dobro što je “agonija oko formiranja Vlade okončana” i da je njegova koalicija spremna da podrži Vladu ako ona iz-mijeni odnos prema Bošnjacima.
Elfić je za agenciju Beta rekao da se nada da će novonastala situacija imati pozitivne implikacije i da će nova Vlada na kraj-nje odgovoran način voditi zemlju.
“Vjerujem da će nova Vlada Srbije uspjeti da odgovori na sve izazove koji su pred njom. Ukoliko se pokaže spremnost na promjenu dosadašnje politike i odnosa prema Sandžaku, ali i prema svim nacionalnim zajednicama u Srbiji, koji je do sada bio na izrazito niskom nivou, mi smo spremni da damo puni doprinos novoj Vladi”, rekao je Elfić.
Manjinsku koaliciju “Sve zajedno” čine BDZ, Građanski savez Mađara, Demokratska zajednica Hrvata, Demokratska zajed-nica vojvođanskih Mađara i Slovačka stranka.
Mandat za sastav nove Vlade dobio je lider socijalista Ivica Da-čić, a Vladu će vjerovatno činiti SNS, koalicija oko SPS i URS.
BDZ: U Skupštini grada se krši pravo na bosanski jezik
Odbornička grupa Bošnjačke demokratske zajednice imala je primjedbu na zapisnik koji im se dostavlja i na službenu upo-trebu jezika i pisma u Skupštini grada.
Novi članovi Skupštine gradaSkupština grada je po osnovu izbora u izvršnim organima grada konstatovala ostavke gradonačelnika Meha Mahmu-tovića te njegovog zamjenika Ahmedina Škrijelja i članova Gradskog vijeća, Rešada Hod-žića i Edina Gudževića. Njiho-ve zamjene su: Binasa Ćosović, Nedžad Plojović, Suada Žara i Fuad Gološ. Odbornik nije ni Gradimir Nedeljković ispred “Liste Pokrenimo Novi Pazar”, kao i Nihad Hasanović, Šefa-dil Spahić, Hanefija Brničanin i Hivzo Škrijelj. Skupština je obrazovala i petočlanu admini-strativno-mandatnu komisiju, kao i istog broja, Komisiju za statutarna, organizaciona i nor-mativna pitanja. Skupština ima-la je 21 tačku dnevnog reda.Voljom odborničke većine do-nijeta je odluka o formiranju Administrativno-mandatne ko-misije i Komisije za statutarna, organizaciona i normativna pi-tanja Grada Novog Pazara.
9
HRONIKA
pribojSka kontraverza
Predstavnici četiri političke grupacije, odnosno pet političkih stranaka potpisali su koalicioni sporazum o formiranju nove lokalne vlasti u opštini Prijepolje.
Predstavnici općinskih odbora SDP, DS, SDA, DSS i SRS su tom prilikom saopćili sljedeće:
„Koalicionim sporazumom koji smo juče pot-pisali uredili smo principe funkcioniranja koa-licije, međusobne odnose i postigli dogovor o nosiocima najodgovornijih i najvažnijih funkci-ja u lokalnoj vlasti. Stekli su se uslovi za održa-vanje konstitutivne sjednice Skupštine Općine Prijepolje “ – izjavio je Vukosav Tomašević, predsjednik Općinskog odbora Demokratske stranke Srbije.
„Konsultacije smo uz male prekide održavali i danas imamo rezultat formiranja buduće vlasti. Razgovori su bili dugi, veoma ozbiljni. Svako od nas je svjestan vremena koje je pred nama i siguran sam da će svaka od ovih političkih grupacija dati svoj maksimum, kako bi općina Prijepolje i svi njeni građani imali dobru vlast, ozbiljnu vlast“ - saopćio je Esad Hodžić, pred-sjednik općinskog odbora Sandžačke demo-kratske partije.
„Mogu otvoreno da kažem da smo zadovoljni pregovorima koji su trajali skoro dva mjeseca. Jesu bili iscrpni, ali ipak smo došli do zajednič-kog dogovora“ - kaže Zoran Despotović, pred-sjednik Općinskog odbora Srpske radikalne stranke.
„Stranka demokratske akcije Sandžaka je svo vrijeme ovih pregovora imala jasne ciljeve za koje se zalagala i koji su ovim koalicionim spo-razumom prihvaćeni“ - izjavio je Ibro Fazlić, predsjednik Općinskog odbora Stranke demo-kratske akcije.
„Dogovorit ćemo se da što brže i kvalitetnije pokušamo riješiti probleme građana, koji su zaista brojni“ - izjavio je u konferenciji Dobro Lazarević, predsjednik Općinskog odbora De-mokratske stranke.
Ovim koalicionim sporazumom predviđeno je da mjesto predsjednika Općine pripadne San-džačkoj demokratskoj partiji, odnosno, Emiru Hašimbegoviću. Mjesto zamjenika predsjedni-ka Općine Demokratskoj stranci, odnosno Do-bru Lazareviću. Predsjednik Skupštine Općine Prijepolje u narednom sazivu bit će Vukosav Tomašević iz DSS, a njegov zamjenik Ibro Fa-zlić iz SDA.
prijepolje dobilo vlaSt
Vladajuću većinu u Skupštini Općine Priboj čine Srpska na-predna stranka (SNS), Demo-kratska stranka (DS), koalicija SPS-PUPS, Nova Srbija (NS) i Srpski pokret obnove (SPO).
Od četiri odbornika DS dva nisu došla na sjednicu, a pre-
ostala dva su se pridružili naprednjacima i ostalim strankama koje čine vladajuću koaliciju u Priboju.
Odbornici su za predsjednika Općine izabrali Lazara Rvovi-ća (SNS) kome je to drugi predsjednički mandat. Predsjednik Skupštine Općine je Saša Vasilić (DS), a funkciju zamjenika predsjednika Općine obavljat će Vesna Jugović (SPS).
Vladajuća koalicija je dobila podršku 21 od 41 odbornika, ko-liko ih ima u Skupštini općine Priboj.
Na majskim izborima u Priboju po sedam mandata su osvojili DŠ, SNS i koalicija LDP-SDP, po pet DS-SPO i SPS-PUPS, po tri NS, SDA i Pokret za Priboj, a jedan mandat je pripao BDZ.
Ž� ELITE DA PUTUJETE SIGURNO, BRŽO I UDOBNO...
Putujte sa turističkom agencijom
telefoni:
srBija: 063/609-160 063/661-662turska: +90.535.893.3234
faX: 020/386-555
reDoVne linije noVi PaZar - istanBul - noVi PaZar
PolaZak neDjeljom u 9hPoVratak utorkom u 10h
10
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
HRONIKA
Spaljivanje bošnjaka
Prije 20 godina zarobljeno je, a potom u kući Mehe Alića na Bikavcu zapaljeno 70 bošnjačkih žena, djece i staraca.
U organizaciji udruženja „Žena žrtva rata“, u avliji srušene kuće Mehe i Derviše Alić, u vi-šegradskom naselju Bikavac, okupilo se neko-liko desetina članova porodica poginulih i nji-hovih prijatelja kako bi obilježili 20. godišnjicu od stravičnog zločina tadašnje vojske i policije Republike Srpske potpomognute srbijanskim i crnogorskim jedinicama, koji su zarobili, a po-tom zapalili 70 djece, žena, starih i iznemoglih osoba samo zato što su bili Bošnjaci.
Ovom prilikom je prezentirana kolekcija foto-grafija žrtava ovog zločina, kao i slike zlikova-ca koji su napravili lomaču, koju je haški sud okarakterizirao kao „najstrašnije djelo i najve-ću pojedinačna povredu humanosti u ratu“.
Nakon proučene Fatihe i polaganja cvijeća na temelje srušene kuće, predsjednica Udruženja Bakira Hasečić je kazala da ovo mjesto zločina i genocida ne smije ostati zaboravljeno. Ona je, u ime žrtava i u ime istine o ovoj lomači, pozvala „poštene višegradske Srbe koji znaju za istinu o kostima spaljenih Bošnjaka u ovoj kući“, da progovore.
Predsjedavajući Skupštine Općine Višegrad Bilal Memišević je napomenuo da je u ovoj lo-mači izgorjelo i nekoliko članova njegove poro-dice i poslao poruku da se ovakva zlodjela „ne smiju zaboravljati ukoliko se želi imati sigurna i duga budućnost“.
„U kući je izgorjelo sedamdesetak žena, djece i ljudi. Kompletna porodica moje supruge - otac, mati, nena, tetke - izgorjeli su ovdje“ - kazao je Meho Alić za agenciju „Anadolija“, dodajući da kosti spaljenih Bošnjaka nikada nisu prona-đene, niti su pronađeni elementi zidova kuće koji su zajedno sa kostima odvezeni na nepo-znatu lokaciju.
Ni na obilježavanju 20. godišnjice lomače na Bikavcu nije bilo predstavnika vlasti i visokih funkcionera, no predsjedavajući Predsjedniš-tva BiH Bakir Izetbegović i premijer Federaci-je BiH Nermin Nikšić poslali su svoje izaslani-ke koji su porodicama žrtava prenijeli poruku „da se ovakvo nešto više nikada i nigdje ne ponovi“.
DRUŠTVO ZA UGROŽENE NARODE:
genocid u višegraduPovodom obilježavanja 20. godišnjice od stravičnog zločina koji se dogodio 27. juna 1992. u naselju Bikavac u Višegradu, kada su u kući Mehe Alića srpske snage zapalile 70-oro djece, žena i staraca, Društvo za ugrožene narode za BiH sa žaljenjem kon-statira da presudom Međunarodnog suda za ratne zločine u Hagu ovaj zločin nije kvalificiran kao genocid.
Društvo za ugrožene narode podsjeća da su presudom u Hagu za zločine u Višegradu osuđeni Milan Lukić na kaznu doživot-nog zatvora i Sredoje Lukić na kaznu od 30 godina zatvora.
„Međutim, visina kazne nije donijela olakšanje za porodice spa-ljenih žrtava jer presuda ove zločine nije nazvala pravim ime-nom, a to je genocid“ - kaže predsjednica Društva za ugrožene narode za BiH Fadila Memišević.
Jedina preživjela žrtva ovog stravičnog zločina Zehra Turjača-nin kazala je da su ih četnici u kuću Mehe Alića te kobne noći uveli kroz balkonska vrata.
„U kuću sam ušla posljednja te sam po ulasku vidjela da su vra-ta i prozori dobro začepljeni, na vrata su stavili ormare i namje-štaj tako da se nije moglo izaći. Nakon što su kuću kamenovali, ubacili su tri bombe koje su eksplodirale, a zatim su ubacili za-paljivi prah koji je gušio, nakon čega se pojavio veliki plamen. Za vrijeme tog požara čula sam pisku i jauke i cviljenje što nika-kvim riječima ne mogu opisati. Zadobila sam opekotine trećeg stepena. Izgorjela mi je kosa, obje ruke do lakata, lice, ostale su mi samo oči“ – opisala je Turjačanin.
U živoj lomači nastradalo je 70 osoba, među njima i majka te dvije sestre Zehre Turjačanin, dvoje djece njene sestre, Zehrina snaha i njeno dvoje djece.
11
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
HRONIKA
miloševiću dokazan g e n o c i d
Sudsko vijeće Haškog tribunala, kojim je predsjedavao korejski su-dija O-Gon Kwon, donijelo je me-đupresudu u kojoj je ocijenilo da nema dovoljno dokaza da su srp-ske snage pod vodstvom ratnog zločinca Radovana Karadžića izvr-šile genocid u općinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik, iako je među-presudom od 16. juna 2004. godine preminuli bivši predsjednik SR Ju-goslavije i Srbije Slobodan Miloše-vić proglašen krivim za genocid u sedam bh. općina.
Naime, Milošević je u junu 2004. godine tražio da se iz optužnice za Bosnu i Hercegovinu brišu tačke 1 i 2 kojima se on teretio za genocid i saučesništvo u genocidu.
Pretresno vijeće kojim je predsje-davao sudija Patrick Robinson od-bacilo je taj Miloševićev zahtjev, navodeći kako je dokazano da je “postojao udruženi zločinački po-duhvat s ciljem da se počini geno-cid”, kao i da su – prema do tad prezentiranim dokazima – učesnici tog poduhvata zaista počinili geno-cid u Brčkom, Prijedoru, Sanskom Mostu, Srebrenici, Bijeljini, Ključu i Bosanskom Novom!
Većinom glasova, Sudsko vijeće je tada zaključilo da je Milošević “bio učesnik u udruženom zločinačkom poduhvatu, zajedno s tadašnjim vođstvom bosanskih Srba”.
Zanimljivo je da je u Sudskom vije-ću u slučaju “Milošević” bio i korej-ski sudija O-Gon Kwon, koji je da-nas predsjedavajući Sudskog vijeća u predmetu “Karadžić”.
Međutim, on je i tada izdvojio svo-je mišljenje, smatrajući kako “nije izvan razumne sumnje dokazano da je optuženi Milošević djelovao s namjerom da se Bošnjaci unište, u cjelini ili dijelom, kao etnička i vjer-ska grupa”.
Tačno osam godina kasnije O-Gon Kwon je u slučaju “Karadžić” na-metnuo svoj stav da u sedam bh. općina nije počinjen genocid.
Na činjenicu da je u slučaju “Milo-šević” donesena osuđujuća među-presuda za genocid, upozorio je i prvi komandant Armije Republike Bosne i Hercegovine, penzionira-ni general Sefer Halilović, kojeg je
Haški tribunal oslobodio odgovor-nosti za ratne zločine u Bosni i Her-cegovini.
Za njega je iznenađujuća odluka Sudskog vijeća Haškog tribunala da nema dovoljno dokaza da su srpske snage izvršile genocid u općinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik.
“Očekivao sam da će presuda u slučaju ‘Milošević’ biti dovoljna Sudskom vijeću da ostane pri sta-vu da je u više bh. općina izvršen genocid. Ne znam zašto se Haško tužilaštvo nije pozivalo na odlu-ku u slučaju ‘Milošević’. Jer nije nedostajalo pravnih argumenata da se Radovan Karadžić osudi za genocid nad više gradova u Bosni i Hercegovini”- kazao je general Halilović.
Na pitanje da li ima utisak da, ipak, iza svega stoji politika, Sefer Hali-lović odgovara:
“Po meni, ovo je bilo za očekivati obzirom da je predsjedavajući Sud-skog vijeća, korejski sudija O-Gon Kwon, od početka pokazivao sim-patije prema Srbima. S druge stra-ne, bosanska diplomatija je zakaza-la. Morala je biti aktivnija. Jer svaki put kada smo mi neaktivni, to od-lično iskoristi diplomatija Srbije. A nema sumnje da je Srbija diplomat-ski djelovala kako bi bila donesena ovakva odluka. Ja sam bio svjedok kako je ranije radila srbijanska di-plomatija” - tvrdi Halilović.
Nadalje, on smatra da se nešto slič-no ne bi smjelo dogoditi i u slučaju Ratka Mladića, te da bi u tom po-stupku morale biti ispravljene sve dosadašnje greške. Apelira i na Mi-nistarstvo vanjskih poslova BiH da se aktivnije uključi u ovaj slučaj.
Pretresno vijeće Haškog tribuna-la djelomično je prihvatilo zahtjev Radovana Karadžića po pravilu 98 bis i donijelo oslobađajuću presudu po tački 1. optužnice, koja je bivšeg predsjednika Republike Srpske te-retila za genocid u sedam bosan-sko-hercegovačkih općina. Drugi zahtjevi optuženog su odbijeni, tako da Karadžiću ostaje da izvodi svoje dokaze po ostalih 10 tačaka optužnice, uključujući i onu koja ga tereti za genocid u Srebrenici.
hrtski stećci dio SvjetSke
baštineTakozvano Grčko groblje u pri-jepoljskom selu Hrta ima velike šanse da bude uvršteno na listu svjetske baštine kroz projekat za-jedničke nominacije srednjovjekov-nih nadgrobnih obilježja – stećaka, rečeno je na prezentaciji projekta.
Zajedničku nominaciju pokrenula je Bosna i Hercegovina, u saradnji s ministarstvima kulture Crne Gore, Hrvatske i Srbije. Bosna i Hercego-vina je predložila 22 lokaliteta, Hr-vatska dva, a Crna Gora i Srbija po tri.
hrvatSka ne zaboravlja
bošnjačke sehide21. lipnja svečano je otvareno Spomen-obilježje našim šehidima. Valja znati da je u Domovinskom ratu, braneći Republiku Hrvatsku od velikosrpske agresije, sudjelovalo oko 25.000 musli-mana.
U temelje hrvatske slobode i sa-mostalnosti svoje je mlade živote ugradilo više od 1.100 muslimana. Na Bužimkićevu spomen-obilježju upisana su imena 989 identificira-nih šehida. Više od stotinu šehida još nisu identificirani, a kad budu bili utvrđeni njihovi identiteti ime-na će im biti upisana na prazne plo-če koje ih čekaju. Inicijativa za Spo-men-obilježje potekla je od našeg muftije Ševka-ef. Omerbašića. Naj-prije je osnovana Udruga Bošnjaka branitelja u Domovinskom ratu u Republici Hrvatskoj. Prvi predsjed-nik Udruge bio je Sead Okanović, heroj Domovinskoga rata, koji i da-nas u sebi nosi uspomenu na burne ratne dane – više od 200 gelera. Po-slije je predsjednik Udruge postao Hamdija Malić koji je zajedno s Organizacijskim odborom nastavio s radom na ostvarenju ovoga veleb-nog objekta.
12
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
HRONIKA
Koliko juče sve je bilo jasno: prvi čovjek parlamenta Ramo Kolašinac podnio je ostavku, a s obzirom da je kao „nepartijac“ bio na odborničkoj listi Demokratske partije socijalista, po svim računicama matematičke logike i političke matematike, do tog trenutka temeljna članica izgubila je elementarni - statistički autoritet unutar inače funkcionalno krhke ko-alicije. Veoma jasna poruka upućena je jav-nosti, ako ne tog trenutka, posljed-njeg dana maja, a ono makar 48 sati kasnije.Sa osam odbornika Bošnjačke stranke lokalni lideri socijaldemokrata brzo su postigli dogovor, pa su sa svojih sedam, uz tri mandata Partije za Gu-sinje i jednim Demokratskog saveza, obezbijedili komotnu većinu, kojoj ni formalno-pravno, ni suštinski-funk-cionalno, baš niko i baš ništa ne može prigovoriti. Posljednji vikend, kao što je „Pobjeda“ već detaljno informirala, bio je radan za rukovodstva budućih koalicionih partnera, ali ni tada, pa ni gotovo nedjelju dana kasnije, nema odgovora na nekoliko elementarnih pitanja, pa čak ni na neizbježno – a šta im bi?
Komotna većinaLider lokalnog ogranka plavskih socijaldemokrata Džavid Šabović objasnio je – šatro, doduše – kako su se u prethodne dvije godine za-jedničke vlasti sa DPS najeli zelenih krastavih žaba, pa im je više svega dosta. U međuvremenu, u istoj infor-mativnoj emisiji državne televizije, predsjednik Općinskog odbora DPS Husnija Šabović, iako nije posezao za metaforma, nije bio ništa precizniji.
Esdepeovci to rade samo zbog vlasti, kazao je on, i izrazio zabrinutost za sudbinu projekata u čiju je realizaciju izvršna vlast na čelu sa Skenderom Šarkinovićem ušla zajedno sa crno-gorskom Vladom.Znatno jasniji od obojice bio je pred-sjednik plavskog odbora Bošnjačke stranke Orhan Šahmanović, koji je u izjavi za naš list precizirao da su pregovori sa DPS propali zato što su koncepcijske razlike nepremosti-ve, a ni prethodna iskustva saradnje nisu pozitivna. Podsjetio je kako ih se DPS odrekla prije nešto više od dvije godine, navodno bez ikakvih razloga. Zato su im socijaldemokrate poželjniji partneri i dogovor između dva rukovodstva postignut je veoma brzo. Sporazumu o preuzimanju par-lamentarne i izvršne vlasti pridružili su se Partija za Gusinje i Demokrat-ski savez, tako da će nova koalicija sa ukupno 19 od 32 odbornika imati sasvim komotnu većinu.Kraj naredne sedmice nagoviješten je kao krajnji rok za realizaciju poli-tičkog dogovora četiri stranke i što je posebno interesantno, ne samo za ovdašnju javnost, raspodjelu funkci-ja, prvenstveno u izvršnoj vlasti. Već pomenuti Kolašinac, iako je slovio kao jedini općeprihvatljivi kandidat za predsjednika općine, i dalje ener-gično odbija kandidaturu za tu funk-ciju, a prema nekim nezvaničnim najavama ozbiljno razmišlja da se u potpunosti povuče iz javnog politič-kog života Plava. Zato se sada „lop-tica“ prebacuje iz jednog u drugo stranačko dvorište, pa Bošnjaci pred-sjedničku fotelju nude socijaldemo-kratama, a oni bi je radije prepustili njima. Dobrovoljaca, dakle, nema, a na silu se ne može…
Naši vaše…Ipak, u petak je našem listu potvr-đeno, predsjednik općine bit će iz Bošnjačke stranke, jer joj to pripada i zbog činjenice da je sa osam mandata pojedinačno najjača politička grupa-cija u lokalnom parlamentu. Načelna saglasnost postignuta je i oko ostalih funkcija i mada konkretna imena za konkretne resore još nesu poznata, potpuno je izvjesno da će svi dosa-dašnji funkcioneri koji su postavljeni voljom DPS morati da potraže nova radna mjesta. Predsjednik Općinskog odbora Husnija Šabović objašnjava:„Naši kadrovi birani su isključivo u skladu sa propisima, pa drugačije ne mogu biti ni smjenjivani. Konkursi i oglasi raspisivani su za sve dužnosti, a jedino gdje smo od uslova odstupili upravo su bila petorica kadrova SDP koji nisu imali dovoljno radnog isku-stva, ali smo im zajednički progledali kroz prste, jer računali smo mladi su i vjerovatno perspektivni ljudi, pa neka stiču dodatna znanja kroz prak-su. Osim te činjenice, naši već biv-ši koalicioni partneri veoma dobro znaju da kada smo bili na vlasti baš niko ni od takozvanih izbornih funk-cionera i starješina nije ostajao bez posla. Poslije šestomjesečnog statusa neraspoređenih bivših rukovodio-ca, uz platu koju su primali i ranije, dobijali su radna mjesta u skladu sa školskom spremom. Kako će se oni ponašati sada, njima na čast…“S druge strane, njegov prezimenjak, Džavid, predsjednik SDP za plavsku općinu, veoma naglašeno potenci-ra (formalno) nespornu činjenicu da nikada nisu insistirali na zvučnim funkcijama, pa su, s tim u skladu, na odgovorne dužnosti u pojedinim općinskim organima forsirali ško-lovane, mlade ljude uz neskrivenu tendenciju da se partijski veterani odmore. Zato, veli on, ni u novoj koaliciji sa Bošnjacima, Partijom za
CRNOGORSKA “POBJEDA” ANALIZIRA POLITIČKI SITUACIJU U PLAVU
žabogutači ne mirišu
dpS-ov “meni”
13
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
HRONIKA
Gusinje i Demokratskim savezom ne traže ništa više od onoga što su imali do sada. Budućim partnerima, dakle, prepuštaju funkcije prvog čovjeka iz-vršne vlasti i predsjednika parlamen-ta, kao i sva mjesta koja su do sada pokrivali kadrovi DPS.Šabovići se ne saglašavaju ni oko razloga za rasturanje do sada vlada-juće koalicije. Podsjećanja radi, uoči izbora, prije dvije godine, SDP i DPS formirale su zajedničku izbornu listu i predstavili se građanima Plava, Gu-sinja i Murina kao prilično homogena politička grupacija, spremna i spo-sobna da učini decenijama iščekivani „korak više“ ka revitalizaciji resursa koji su je nekada činili veoma prepo-znatljivom i razvojno perspektivnom sredinom. Nažalost, od samog po-četka uočavale su se „sitnice“ koje su ukazivale na obostrano gutanje zele-nih, valjda i krastavih žaba, samo što se do posljednjeg dana maja nije baš precizno znalo kome će prvo, takav jelovnik dojaditi.
Vaši naše…Socijaldemokrate su učinile prvi ko-rak. Kontraverzno uvrštenu tačku dnevnog reda na posljednjem zasje-danju nisu htjeli da prihvate odborni-ci DPS, a međukoalicionu konfuziju prilično neočekivano je u tom trenut-ku iskoristio predsjednik parlamenta podnošenjem neopozive ostavke. Ni gotovo mjesec dana kasnije niko od naših jučerašnjih sagovornika nije znao tačno da objasni o čemu je, za-pravo, trebalo da raspravljaju. Svi se kao prisjećaju bilo je nešto oko nekog zemljišta na granicama novoformira-nog Nacionalnog parka, gdje je pla-nirano nešto da se gradi, ali baš niko, uključujući i predsjednike općinskih odbora DPS i SDP, nije mogao da
precizira oko čega su se baš tog dana i tim povodom razišli. Pažljivijim preslišavanjem snimljenih razgo-vora mogla bi se, međutim, sa vrlo visokim stepenom vjerovatnoće de-tektovati za sada neobjašnjivo džan-grizava zainteresiranost obje stranke za kadrovanje unutar NP Prokletije. Novinarska upornost da „pronikne“ u elementarno razumljive razloge, nije pomogla.No, javna nadgornjavanja se nastav-ljaju: esdepeovska strana optužuje depesovsku za navodno enormnu zaduženost općine, naročito u po-sljednje dvije godine, ali ni prvi čo-vjek općinske organizacije SDP Dža-vid Šabović nije tokom razgovora sa „Pobjedinim“ izvještačem precizirao o kojoj cifri se radi. Kazao je, manje je bitno jesu li dva, dva i po ili četiri miliona. Bitno je da se utvrdi zašto su dugovi napravljeni i gdje su pare potrošene. Čudno mu je, takođe, što neki važni ljudi iz izvršne vlasti po-sljednjih nekoliko sedmica rade i su-botom i viđaju se na putu od zdanja općine do sjedišta dvije ovdašnje fili-jale poznatih banaka…U pokušaju da saznamo koliko je plavska općina stvarno zadužena, dobili smo odgovor „kao iz rukava“: Taman onoliko koliko je dug iznosio kada je plavskom općinom vladala Socijaldemokratska partija sa nekima od najavljenih partnera u budućoj vlasti. Lider lokalne organizacije DPS Husnija Šabović bio je precizan: od 2006. dugovanja iznose oko tri mili-ona eura, a sve dosadašnje revizije su pokazale da manipulacija i mahinaci-ja sa javnim finansijama nije bilo. To znači da su predsjednik općine Sken-der Šarkinović i njegovi saradnici, u veoma teškim uslovima, radili pošte-no i striktno po zakonu.
Neodrživa koalicija„Iako nam je potpuno jasno da razlo-zi za izlazak SDP iz koalicije sa nama nisu nikakvi viši razvojni ciljevi niti interesi građana, nego klasična borba za više nekontrolirane vlasti, odbor-nici DPS bit će konstruktivna opo-zicija“ - ističe predsjednik Husnija Šabović. „Gdje god budemo mogli insistirat ćemo na nastavku realizaci-je važnih projekata čiji su idejni tvor-ci i učesnici u konkretnim poslovima upravo naši kadrovi, a bezrezervnu podršku na svim nivoima imat će i podsticajne mjere crnogorske vlade čiji su ciljevi stvaranje uslova za brži i kvalitetniji razvoj ovog kraja.Bojim se, međutim, da razvojni inte-resi neće dominirati politikom nove vlasti jer prethodna iskustva svjedoče da je koalicija SDP i Bošnjačke stran-ke dugoročno funkcionalno neodrži-va. Primjera radi, uoči prošlih izbora, lično mi je bila veoma bliska ideja da već dogovorenoj koaliciji priključimo i Bošnjake, ali je predsjednik Općin-skog odbora SDP takvu mogućnost energično odbio“ – podsjeća Šabović. „Čak je postavio ultimatum – ako pri-ključujemo tu stranku, onda na SDP ne možemo računati. Pored toga, obje partije usmjerene su ka članstvu i biračkom tijelu gotovo iste nacional-ne strukture – bošnjačke, tako da je stalna borba za što veći uticaj prak-tično neizbježna, a to nikako ne ide u prilog harmoničnom djelovanju partnera u izvršnoj i parlamentarnoj vlasti.Zato ponavljam – nisam optimista i ne vjerujem da je nova četvoročlana koalicija dugoročno održiva, a naro-čito ne vjerujem u njene sposobnosti da radi u interesu svih građana.“
PREUZETO: POBJEDA.ME
14
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
HRONIKA
bS za crnu goru u evropSkoj uniji
dijaSpora u parlamentu crne gore
“Odluka Evropskog savjeta za opće poslove da odobri otpočinjanje pristupnih pregovora sa Crnom Gorom za članstvo u Evropskoj uniji jeste pozitivan impuls i pod-strek za reforme u Crnoj Gori, ali i dokaz da su odnosi između Crne Gore i Evropske unije u stalnom usponu.”
U daljem tekstu saopćenja se navodi da “Odluka Evropske unije o otvaranju pregovora o pristupanju s Crnom Gorom ima značaj ne samo za Crnu Goru, nego i za druge države Procesa stabilizacije i pridruživanja. Nakon završetka pristupnih pregovora sa Hrvatskom, Crna Gora je prva država Procesa stabilizacije i pridru-živanja koja ulazi u sljedeću i najzahtjevniju fazu pri-stupanja EU”.
“Također, očekujemo da u pregovaračkom procesu bude uključen veći broj eksperata iz bošnjačkog naro-da, jer želimo i možemo, i u institucijama koje se bave ovim poslom, dati značajan doprinos” istaknuto je u saopćenju Bošnjačke stranke.
Poslanici Bošnjačke stranke Crne Gore, Suljo Mustafić i Amer Halilović, posjetili su udruženja bošnjačke dijas-pore u Frankfurtu, Bremenu i Osnabriku i učestvovali na Osnivačkoj skupštini Asocijacije bošnjačke dijaspore porijeklom iz Crne Gore za sjevernu Njemačku i uka-zali na potrebu bolje saradnje države sa iseljeničkim udruženjima.
Mustafić je kazao da BS stalno upućuje na potrebu ja-čanja saradnje kroz unapređenje poslovnog ambijenta i otklanjanje administrativnih barijera za ulaganje u za-vičaj.
„Potrebno je omogućiti dijaspori da ima svog poslanika koji će u parlamentu govoriti u ime iseljenika o svim za njih važnim pitanjima“ – naglasio je Mustafić dodajući da će nakon sljedećih izbora BS biti značajno jača i imati još veći uticaj u izvršnoj vlasti.
Halilović je kazao da je dijaspora učestvovala u broj-nim humanitarnim i donatorskim aktivnostima u Crnoj Gori i ukazao na potrebu institucionaliziranog usmjera-vanja ovih aktivnosti.
Naveo je da je formirano udruženje „Merhamet u Crnoj Gori” preko kojeg planiraju da pomažu socijalno ugro-ženom stanovništvu.
Odbornici SO Rožaje najviše vremena utrošili na razmatranje završnog računa budžeta Općine za 2011. godinu.Sekretar sekretarijata za finasije Mevluda Cikotić konsta-tovala je da je realizirano 96 odsto rebalansiranog budže-ta, koji je iznosio 3.982.000 eura: „Trošenje budžetskih sredstava u protekloj godini bilo je transparentno i u skla-du sa zakonom, a izvršilac je uskladio prihode i rashode i to je konstatovano u revizorskom izvještaju“ – kazala je Cikotić.Odbornik SDP-a Idriz Nurković uputio je zamjerke na način trošenja budžetskih sredstava ističući kao primjer da je za podsticaj razvoju poljoprivrede bilo opredijeljeno 27.000 eura, a da ta sredstva nisu utrošena namjenski, pa je zatražio objašnjenje gdje je taj iznos utrošen.Predsjednik Općine Nusret Kalač kazao je da su okolnosti nametnule da je dio sredstava preusmjeren za druge na-
mjene, odnosno da je iskoristio zakonsku mogućnost da dio budžetskih sredstava, koja su manja od 10 odsto, preusmje-ri za namjene koje su u određenom trenutku bile prioritet: „Planirana sredstva od koncesija u prošloj godini iznosila su oko pola miliona eura, a ostvarena su u znatno manjem iznosu, i to krajem godine, što je poremetilo dinamiku pu-njenja budžeta. Zna se da su sredstva od koncesija na šumu, pored prihoda iz egalizacionog fonda, najveća prihodna stavka u općinskoj kasi“ – rekao je Kalač.Prilikom analize stanja u Komunalnom preduzeću konsta-tovano je da se ono nalazi u veoma teškom stanju zbog či-njenice da su nenaplaćena potraživanja premašila cifru od 900.000 eura, od čega su 400.000 eura dugovanja kompanije „Gornji Ibar“ koji se nalazi u stečaju, a da obaveze po osno-vu poreza i doprinosa iznose oko 470.000 eura. Predsjed-nik Općine Kalač preporučio je poslovodstvu Komunalnog preduzeća da potraživanja, od kojih je dobar dio zastario, pokuša da svede na realno naplativa.Odbornici su jednoglasno prihvatili Izvještaj Centa za kul-turu, uz konstataciju da su programski sadržaji realizirani u prošloj godini i oni koji su planirani za ovu u značajnoj mjeri podigli kvalitet rada u toj ustanovi.Bez puno diskusije prihvaćen je i izvještaj preduzeća „Vo-dovod i kanalizacija“ uz napomenu prvog čovjeka tog pre-duzeća Safeta Murića da je izvjestan početak rekonstrukcije glavnog gradskog vodovoda u ovoj godini koji treba da se
SJEDNICA SO ROŽAJE:
usklađen budžet
15
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
HRONIKA
Organizacija „Milli Goruš“, sa sjedištem u njemačkom gradu Kelnu, u periodu od 26. do 28. juna ove godine, u saradnji sa Islamskom zajednicom u Crnoj Gori sprove-la je predramazansku humanitarnu akciju u općinama na sjeveru Crne Gore. Obzirom da je ovo prva akcija pomenute organizacije u Crnoj Gori, novitet je i to što po prvi put u prvim redovima humanitarnih aktivnosti učestvuju žene.
Akciju podjele predramazanskih paketa sa namirni-cama sprovele su aktivistkinje: Fatma Ćimen - pred-sjednica ženskog odjela, kao i predsjednice socijalnog i obrazovnog odjela Perihan Jilmaz i Nermin Šeker. Za koordinaciju i tehničke pripreme oko sprovođenja ak-cije bio je zadužen Enver Eminović.
“milli goruš” u južnom sandžaku
nagrađeni najbolji bjelopoljski učenici
Predsjednik Općine Bijelo Polje, Aleksandar Žurić, i potpredsjednici Abaz Kujović i Tufik Bojadžić, uručili su 200 plaketa najboljim učenicima osnovnih i srednjih škola, dobitnicima diploma “Luča” i najuspješnijim uče-snicima međunarodnih i državnih takmičenja u školskoj 2011/2012. godini. „Među nama su danas najbolji đaci generacija u svojim školama, prvaci na državnim takmičenjima i olimpijada-ma znanja i lučonoše koje su na briljantan način savla-dale svoje dosadašnje obrazovanje. Ja sam ponosan što sa ovog mjesta danas mogu takvim mladim ljudima da čestitam na njihovim uspjesima i da u ime Općine Bijelo Polje uručim skromna priznanja i poklone, da poželim blistave puteve koje ubuduće odaberete i da posebno po-želim da što prije uzmete učešće u kreiranju naše zajed-ničke budućnosti”- kazao je predsjednik Općine.
SAOPćENJE
povratak općine petnjica
Samo od početka ove godine (2012.) u Luksemburgu je međunarodnu zaštitu zatražilo oko 150 građana Crne Gore, od kojih su ubjedljiva većina Bošnjaci, dok ponov-no među njima prednjače oni iz Petnjičkog kraja.Uzimajući u obzir tu činjenicu, a u želji da se zaustavi ta-las iseljavanja Bošnjaka iz tog kraja Sandžaka, koji traje već duže od dvije decenije, Bošnjačka kulturna zajednica u Luksemburgu – BKZL, Bošnjačka kulturna zajednica u Belgiji – BKZB, Zajednica sandžačke dijaspore – ZSD te Bošnjačka kulturna zajednica Crne Gore pozivaju sve ra-seljene sunarodnjake porijeklom iz Petnjičkog kraja, kao i one koji i dalje žive na tom prostoru, da se odazovu na referendum koji je zakazan za 4. avgust tekuće godine te se pozitivno izjasne, tj. podrže povratak statusa općine Petnjica.Potpisnici saopćenja smatraju da su potencijalni pozitivni efekti povratka statusa općine Petnjica mnogobrojni, od kojih su zasigurno značajan privredni oporavak te zau-stavljanje procesa iseljavanja stanovništva tog kraja.
BKZL – Faruk LIČINA, predsjednikBKZB – Nedžad ćEMAN, predsjednikZSD – Mithat Mujović, predsjednik
BKZ CG – Hazbija KALAČ, predsjednik
realizira sredstvima Svjetske banke. Usvojeni su i izvje-štaji lokalne TO, Biznis centra i Zavičajnog muzeja „Ga-nića kula“.Kao jednu od mjera podrške razvoju poljoprivredne pro-izvodnje, odbornici su usvojili Odluku o oslobađanju pla-ćanja poreza na poljoprivredno zemljište u 2012. godini. Usvojena je i odluka o finansiranju političkih partija, kao i odluka o određivanju privremene lokacije za deponiju čvrstog otpada.Na sjednici je formiran žiri za dodjelu najvećeg općinskog priznanja, nagrade „30. septembar“.ITALIJANSKI PRIVREDNICI POSJETILI ROŽAJEGrupa italijanskih privrednika iz regije Fruli Venecija Đulija, koju je predvodio predsjednik regije Sandro Pere-li, posjetila je rožajsku općinu i obišla nekoliko firmi koje se bave drvopreradom, zatim mesnu industriju „Gradina company“ i mljekaru „Ammi prom“, kao i poljoprivred-ne proizvođače Emina Sinanovića iz Biševa i Fadila Hota iz Bukovice.Prema riječima Rašida Mujevića, direktora Biznis centra i koordinatora projekta „Planinske oblasti – vrijednosti i saradnja“ u okviru kojeg se realizuje posjeta, njen cilj je da se italijanski privrednici upoznaju sa stanjem u ovoj op-ćini, nakon čega bi trebala da uslijedi konkretna saradnja.
16
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
HRONIKA
Trinaesta po redu kulturno-sport-sko-poljoprivredna manifestacija „Dani borovnice“, koju organizira JU Centar za kulturu Plav pod po-kroviteljstvom Ministarstva poljo-privrede i ruralnog razvoja, održat će se od 13. do 22. jula, a svečano otvaranje manifestacije uveličat će koncert sarajevske grupe „Hari Mata Hari“, kazao je za „Pobjedu“ umjetnički direktor manifestacije Emil Redžematović.
„13. jula u popodnevnim satima na-stupit će defile beračica borovnica kroz centar grada i gradske muzike Kotora. Po programu manifestaci-je drugi dan je predviđen za berbu borovnica, džip-safari i planinski ručak na planinama NP Prokletije. Narednih dana bit će organizirana izložba i prezentacija etno zbirke
Plava Plavska sofra i Bokeška kuži-na, gdje će se prezentirati i degusti-rati domaći specijaliteti iz ove opći-ne i pomenutih krajeva sa juga Crne Gore“ - kazao je Redžematović.
Svi oni koji neće moći da dođu na koncert u Plav uživo će moći da pra-te koncert sarajevske grupe putem malih TV ekrana.
„Početkom narednog mjeseca kao i prethodne četiri godine najava ove turističke manifestacije, koja se ogle-da u defileu beračica, krenut će iz Prištine i tako najaviti svečano otva-ranje 13. manifestacije Dani borovni-ce“ – kaže Redžematović.
Redžematović je dodao da će po-red brojnih pozorišnih predstava, likovnih izložbi i okruglih stolova sa temama vezanim za borovnice, biti organizirano jedrenje Plavskim jezerom, rafting rijekom Ljučom do Plavskog jezera, a 22. jula bit će or-ganizirano veče poznate glumice Eve Ras i prezentacija njenog novog romana.
„Naime, radi se o promociji romana ‘Eva i Ekrem Jevrić’. Eva Ras je napi-sala roman o vremenu koje je prove-la zajedno sa našim sugrađaninom
Ekremom Jevrićem tokom rijaliti šoua na Farmi. Prije nekoliko dana za ovaj roman u Grčkoj dobila je naj-veće priznanje koje se dodjeljuje u toj zemlji“ - kazao je Redžematović.
Podjelu paketa koju je uspješno realizirao CHR „Hajrat“ imala je veliki značaj za mještane Bihora u Crnoj Gori. Tog dana posjetili smo dosta porodica koje svaki dan žive u neadekvatnim uslovima.U razgovoru sa njima shvatili smo da su im namirnice najneophodnije. Porodice kojima smo pakete uručili na prag žive u raznim kolibama od dr-veta bez vode, namještaja i drugih potrebnih stvari. Prili-kom ove posjete upoznali smo dvije porodice Muratović koje govore o tome sa koliko se problema suočavaju zbog oskudice. Za nas je ovo bila prilika da se upoznamo i da razgovaramo o nedaćama koje svaki dan moraju da trpe.„Živim sa suprugom, sinom i bratom u kući koja je veo-ma stara“ - rekao je Refik. Osim doma u kome nemaju ku-patilo, vodu i osnovne stvari, porodica Muratović redov-no vodi ljekaru svog osmogodišnjeg sina sa posebnim potrebama. „Ljudi u Bihoru imaju razne brige i nedaće koje svaki dan moraju da prežive, ali ćemo se mi potru-diti da im makar jedan dan učinimo drugačijim i damo im volju za boljim životom“ - rekao je zamjenik direktora CHR „Hajrat“ Edib Šaljić.Tog dana smo takođe posjetili i tri romske porodice koje žive u staroj školi u Petnjici. Naša obaveza bila je da tu svratimo i ostavimo namirnice. U tri sobe zatekli smo po 7 članova. Nekada su to bile učionice, a danas njihovo ognjište. Put po Bihoru doveo nas je i na vrata porodice Koča koja je ostavila veliki utisak na nas. Naime, Ferid Koča sa svojoj suprugom već godinama posjećuje ljekare zbog dijabetesa koji je uzrok da se kreće pomoću pomagala. U braku u kome nisu imali djece, Ferid i njegova supru-
ga nemaju nikog da im pomogne. Primanja koja dobija-ju nisu dovoljna ni za najpotrebnije lijekove. Na pitanje: „Koji dio dana vam je najteži“, Ferid je odgovorio: „Imam dva puta previjanje rane na nozi i primam četiri puta in-zulin dnevno.“ Sam značaj posjete ovakvih porodica ima za cilj da ljudi-ma koji se osjećaju zaboravljenim ulije nadu da ipak neko razmišlja i o njima. Osim što učinimo veliki hair, tom pri-likom steknemo prijateljstva i rezimiramo mnoge situaci-je oko nas koje su nam glavna motivacija za nas dalji rad. Nakon ove posjete namirnice smo odnijeli i Esmani Mu-ratović koja sa dvije kćerke u Bihoru već deset godina živi bez struje. Osim što ne mogu da plaćaju struju, ova žena nam je pričala o svakidašnjim problemima sa kojima se suočava njena porodica. Ovo je bila naša humanitarna misija u Bihor koju smo i emitirali u Hajrat tv emisiji. Na kraju, ipak smo obavi-li dobar posao. Bihor nas nije ostavio ravnodušnim, dao nam je podsticaj da nastavimo dalje da tragamo za slič-nim pričama, da pomažemo ljudima u njihovim najtežim situacijama i da ostanemo dosljedni cilju da će dobra dje-la uvijek biti zapamćena.
berićet u borovnicama
chr “hajrat” u petnjici
pečurke i budžet
Mnoga domaćinstva, posebno seo-ska, u općini Plav ostat će ove godi-ne bez značajnih novčanih prihoda koje od početka jula do kraja avgu-sta zarađuju branjem pečuraka.
Razlog je izuzetno slab rod, što ovdašnji poznavaoci objašnjavaju naglim vremenskim oscilacijama. Otkupljivači su nezadovoljni jer je ovogodišnji rod pečuraka drastič-no opao.
17
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
HRONIKA
pešter, Saba i irska kuća
Predstavnici Sandžačke biznis asocijacije (SABA) posje-tili su restoran ECCOLODGE – IRSKA KUĆA IRISH HOUSE u selu Đerekare na Pešterskoj visoravni, za koji se sa sigurnošću može reći da će uz raznovrsnu kuhinju zapadnjačkih i pešterskih specijaliteta uz bogat meni zadovoljiti i najzahtjevnije goste.
Restoran je pogodan za organiziranje raznih vrsta se-minara i simpozijuma, kao i za odmor od svakodnev-nih aktivnosti i uživanje u netaknutim prirodnim lje-potama. Također, objekat je i pansion/ brvnara koji raspolaže sa 12 ležajeva gdje se može odsjesti i opustiti uz mir i tišinu.
Za članove SABA-e odobren je veliki popust gdje će ih dočekati vrijedan i prijatan personal sa iskustvom od 20 godina u ugostiteljstvu u Njemačkoj, Portugaliji i Ir-skoj.
aiša bahović laureat
Književna nagrada “Aladin Lukač” ovogodišnjoj po-bjednici Ajši Bahović za zbirku pjesama “Pustinja proš-lih dana i ova zrna sad” svačano je uručena na književ-noj večeri u galeriji Kulturnog centra.
Koordinatorka u ovom centru kaže da se na konkurs za književnu nagradu mladih pjesnika do 27 godina, koji je bio otvoren od februara do aprila ove godine, prija-vilo sedam autora: “Njih sedmoro su i ispunjavali sve uslove konkursa, ali je tročlani žiri jednoglasno odlučio da ovogodišnji pobjednik bude zbirka pjesama Novo-pazarke Ajše Bahović. Ona je zasluženo dobila ovu na-gradu i prema procjeni žirija bila je najbolja od ostalih jer se odvaja po zreloj i kreativnoj poeziji”- kazala je ra-diju Sto plus koordinatorka KC-a.
Književnu nagradu “Aladin Lukač”, koja se ove godine sastoji od plakete i novčane nagrade od 450 eura, sedmi put za redom dodjeljuju Kulturni centar i Grad Novi Pazar.
ćatovićev “memento”
U prepunoj Galeriji MMC Kulturnog centra Novi Pazar, u petak je otvorena izložba slika Ervina Ćatovića. Novi ciklus, koji je nastao od 2009. do 2012. godine, nosi naziv „Memento“ i inspirisan je umjetnikovim sjećanjima.Ervin Ćatović je rođen 12. septembra 1966. god. u Pri-štini, gdje je završio Fakultet likovnih umjetnosti, kao i postdiplomske studije. Studijska putovanja i usavršava-nje obavlja u Italiji i Francuskoj. Radi kao vanredni pro-fesor na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru, gdje obavlja dužnost šefa Departmana za likovnu umjetnost, i redovni je profesor na Fakultetu umjetnosti u Zvečanu.Samostalno je izlagao 40 puta, a učestvovao je na oko 200 kolektivnih izložbi širom zemlje. Učesnik je 28 likovnih kolonija u zemlji i inostranstvu, među njima i: San Mar-tino di Lupari (Italija), Berlin (Njemačka), Trondhaim (Norveška), Sarajevo, Tuzla, Podgorica, Tivat , Zagreb… Dobitnik je više nagrada za slikarstvo. Na otvaranju su govorili: Amra Hodžić Jejna - urednica programa, Zenib Biberović - direktor Kulturnog centra, a izložbu je sve-čano otvorila Olivera Vukotić - historičar umjetnosti iz Beograda i član Umjetničkog savjeta Galerije. Ervin Ća-tović, koji je također predsjednik Sandžačkog udruženja likovnih umjetnika (SULU) i Programskog savjeta Kul-turnog centra Novi Pazar, na kraju se zahvalio posjetio-cima, organizatoru i ostalima koji su pomogli u realiza-ciji ove izložbe.
kod vode bez vodeMještani iz naselja Rasadnik, Šutenovac, Svojbor, sta-novnici višespratnica u centru Novog Pazara, kao i uli-ce Rasima Halilovića, javili su preko fejsbuk profila Sto plus radija da su, poslije cjelodnevnog isključenja vodu dobili samo na par sati te je još uvijek uopće nemaju.
Oni navode i da u ovdašnjem Vodovodu ne mogu da dobiju čak ni informaciju o tome kada bi mogli da raču-naju dolazak vode.
Direktor Vodovoda Hanefija Brničanin potvrdio je da voda još uvijek nije dospjela do svih dijelova Novog Pazara, te da će za “potpunu normalizaciju stanja biti potrebno još dan-dva”.
18
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
HRONIKA
natalitet i mortalitetRepublički Zavod za statistiku sa-općio je da je prošle godine zabi-lježena negativna stopa prirodnog priraštaja od 5,2 promila. Procije-njen broj stanovnika Srbije u proš-loj godini je 7.258.753 i u odnosu na prethodnu godinu smanjio se za 32.683. Stopa nataliteta je prošle godine smanjena sa 9,4 na 9 pro-mila, dok je stopa mortaliteta osta-
la na nivou od 14,2 promila.Općine s najnižom stopom nataliteta su Gadžin Han, Rekovac, Svrljig, Kučevo i Osečina, a općine s najvišom stopom nataliteta su Tutin, Novi Pazar, Novi Sad i beogradske općine Zemun i Zvezdara. Tutin, Preševo, Bujanovac, Novi Pazar i Sjenica su op-ćine u kojima je stopa mortaliteta najniža, a ova stopa je najviša u Crnoj Travi, Babušnici, Rekovcu, Svrljigu i Žabarima.Stopa prirodnog priraštaja u 2011. godini pozitivna je u samo se-dam općina: u beogradskoj opštini Grocka, Novom Sadu, Sjeni-ci, Novom Pazaru, Tutinu, Bujanovcu i Preševu, dok beogradska općina Zvezdara ima nulti prirodni priraštaj.Najveći broj djece rađaju majke starosti od 25 do 29 godina. Pro-sječna starost umrlih je 73,5 godina.Vodeći uzroci smrti su bolesti sistema krvotoka i neoplazme i kod muškaraca i kod žena.Broj samoubistava u prošloj godini je 1.256, tj. za 47 slučajeva manji nego 2010. godine.Depopulacione tendencije stanovništva sa negativnom stopom rasta i negativnim prirodnim priraštajem zabilježene su u Voj-vodini početkom osamdesetih godina, a u ostalom dijelu Srbije početkom devedesetih.Ovakve tendencije su i dalje na snazi, a prema indikatorima i projekciji broja stanovnika odvijat će se i u budućnosti.
SPORT I REKREACIJA
tutinSki bazeni
Tutin će dobiti kompleks sportsko-rekreativnih baze-na. U naselju Čair će biti izgrađena tri bazena, dva dječja bazena, skakaonica, svlačionice, restorani i ba-rovi.Ovih dana se intenzivno radi na iskopavanju i grubim radovima, a privođenje kraju tih radova se očekuje krajem avgusta ove godine.Kompleks sportsko-rekreativnih bazena, koji su privatno vlasništvo, bit će najluksuznije opre-mljeni i urađeni po svim standardima. Kompleks će posjedovati bazen dubine 1,4 metra, bazen dubine 1,8 metara i dva dječja bazena. U okviru ovog projekta predviđena je izgradnja i tri đa-kuzija, bar u okviru bazena, skakaonica dubine 3,5 metara. Bazen će biti kapaciteta 500 ležaljki. Bit će urađena i bina na kojoj će biti organizirane zabave i nastupi estradnih umjetnika. Po riječi-ma izvođača radova, Nedžada Bajrovića, radovi teku predviđenom dinamikom i grubi radovi će biti završeni krajem avgusta.Po završetku svih najavljenih radova predviđa se da će ovaj kompleks početi sa radom naredne godine.
Na testu iz srpskog ili matematike 574 osmaka nije zavrijedjelo ni jedan poen, a položili su završni ispit i mogu da upišu srednju školu, piše „Politika“.Završni ispit obavezan je za kraj osnovnog obrazovanja i ko ga ne po-loži ne može da dobije potvrdu da je završio osnovnu školu i samim tim ne može da nastavi školovanje. Ali, ni bod nije potreban za prolaz na maloj maturi.U to su se najbolje uvjerila 574 osma-ka koja su na jednom od dva moguća testa osvojili nula poena. Nijedan za-datak iz matematike nije tačno riješilo 398 malih maturanata. Apsolutno ne-znanje iz srpskog (maternjeg) jezika na završnoj provjeri pokazalo je 176 učenika, ne osvojivši nijedan poen.Ipak, oni su, kako piše „Politika“, po-ložili malu maturu i mogu da zauzmu mjesta u srednjoškolskim klupama. Oni će biti rangirani samo na osnovu uspjeha iz šestog, sedmog i osmog ra-zreda.Objašnjenje da je tako nešto moguće je u tome što, kako navodi „Politika“, da
bodovni prag za polaganje završnog ispita ne postoji.“Ovo nije prvi put da djeca imaju nula bodova. Da je nekakav prag posrijedi, opet bi to bili đaci koji žele da upišu treći stepen. Njih ne zanima da se ne-što posebno spremaju i uče, jer su se opredijelili za zanate i mogu ih upisati bez poena sa male mature. To su djeca koja su slabije učila tokom godina i za njih su, možda, zadaci na završnom ispitu bili preteški, pa nijedan nisu uradili” - obrazložio je za „Politiku“ Zoran Kostić, predsjednik Republičke upisne komisije i pomoćnik ministra prosvjete i nauke.Bodovi sa male mature nisu ključni za završetak osnovnog obrazovanja, nego za nastavak školovanja u četvo-rogodišnjim smjerovima gimnazija i srednjih stručnih škola. U srednjoš-kolskim kućama znanja gdje je uslov za upis bio položen prijemni ispit, po-eni sa završnog itekako su uticali na poziciju kandidata na rang-listi.Tako je u Matematičkoj gimnaziji, na primjer, 45 osmaka ostalo ispod crte
uprkos zavidnim poenima sa prije-mnog, male mature, na osnovu uspje-ha iz osnovne i diploma sa takmiče-nja. Kad je konkurencija velika važan je svaki bod, a kada je nema (kao što je slučaj sa zanatima) dovoljno je pojavi-ti se na provjeri znanja, biti miran, sa-čekati u tišini da iscuri vrijeme pred-viđeno za ispit i osloniti se na ocjene u svjedočanstvima o završenom še-stom, sedmom i osmom razredu.Završni ispit jedino nije važan za upis u srednje muzičke i baletske škole, jer u prvi razred one primaju i đake koji su upravo završili sedmi razred osmoljetke. A ta djeca malu maturu ne mogu da polažu prije nego što za-vrše osmi razred u koji će krenuti u septembru.
onepiSmenjavanje
19
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
HRONIKA
podrška bizniS početnicima
U okviru programa sub-vencija za samozapošljav-nje, koji realizira Nacional-na služba za zapošljavanje, potpisala je ugovore o do-djeli subvencija za pokreta-nje sopstvenog biznisa sa 32 nezaposlena lica sa teritori-je Novog Pazara i Tutina.
Nacionalna služba za zapo-šljavanje pruža podršku početnicima u biznisu kroz sub-vencije. Subvencija u okviru programa za samozapošljava-nje dodjeljuje se u jednokratnom iznosu od 160.000 dinara radi osnivanja radnje, zadruge ili drugog oblika preduzet-ništva ukoliko osnivač u njemu zasniva radni odnos.
Djelatnosti za koje su najčešće aplicirali nezaposleni i koje su najzastupljenije prilikom odobravanja i registriranja su uslužne i zanatske. Dobitnici subvencija ističu da će im bespovratna sredstva puno značiti u otpočinjanju biznisa i ohrabruju sva nezaposlena lica da se umjesto bezuspješ-nog traženja posla upuste u preduzetničke vode.
Pored novčane pomoći, Nacionalna služba za zapošljava-nje i na druge načine pomaže novim preduzetnicima da opstanu na tržištu. Jedan od tih vidova pomoći jeste i se-minar „Put do uspješnog preduzetnika“ na kojem oni od eksperata mogu dobiti korisne savjete kako da poboljšaju svoje poslovanje.
U ovoj godini predviđeno je 200 miliona dinara za finan-sijsku podršku nezaposlenim licima, a priliku da pokrenu posao dobit će više od 1.000 nezaposlenih sa evidencije NSZ. Svi oni kojima je subvencija dodijeljena imaju oba-vezu da uredno posluju godinu dana, izmirujući poreze i doprinose, o čemu treba redovno da izvještavaju NSZ.
Sto Stanova SolidarnoSti
Na svečanosti koja je upriličena povodom završetka zgrade so-lidarnosti u Rožaja-ma u čiju izgradnju je uloženo 1,7 milio-na eura, predsjednik Općine Nusret Kalač i predsjednik Fonda za solidarnu stambe-nu izgradnju Danilo
Popović uručili su 22 ključa novim stanarima ove zgrade.
Kalač je kazao da mu je veliko zadovoljstvo što je riješeno jedno od najvažnijih životnih pitanja za ove rožajske porodice.
„Bez obzira na probleme sa kojima se suočavamo, lokalna uprava je uložila znatna sredstva u ovu stambenu zgradu. Napravili smo infrastrukturu, a objekat će uskoro dobiti i saobraćajnicu sa rasvjetom i drugim modernim sadržajima, u što će biti uloženo više od 200 hiljada eura. Obezbijedili smo besplatnu lokaciju i investitora oslobodili plaćanja komunalija, što govori da je iz budžeta izdvojeno nekoliko stoti-na hiljada eura za realizaciju ovog objekta. Planira-mo nastavak aktivnosti sa Fondom kroz koje ćemo napraviti barem još jedan objekat“ – najavio je Kalač.
Inače, objekat sadrži tri lamele sa 14 dvosobnih, 27 jednosobnih stanova i 13 garsonjera. Površina sta-nova se kreće od 32 do 56 kvadratnih metara, a ci-jena izgradnje je bila oko 600 eura po kvadratu, s tim što su preduzeća svojim zaposlenima pomogla prilikom kupovine stanova sa iznosima od 5.000 do 10.000 eura.
Sigurna kuća za žrtve nasilja u porodi-ci gradit će se i u Novom Pazaru.Na sastanku u Gradskoj upravi bilo je riječi o detaljima izrade projektne dokumentacije, a kako je najavljeno, izgradnju takvog objekta, koji bi po-krivao potrebe žrtava nasilja i sa teri-torije općina Sjenice, Tutina i Raške treba očekivati u prvoj polovini 2013. godine.Gradonačelnik Novog Pazara, Meho Mahmutović, zamjenik gradonačel-nika Ahmedin Škrijelj, šaf kabineta gradonačelnika Mirsad Jusufović i na-čelnik Odjeljenja za privredu Ramiz Paljevac, zajedno sa predstavnicima centara za socijalni rad u regiji, nevladi-nog sektora i humanitarne organizacije ADRA, na sastanku u Gradskoj upravi razgovarali su o sistemskom rješenju
problema žrtava nasilja u porodici, odnosno realizaciji projekta izgradnje Sigurne kuće u Novom Pazaru. Pre-ma riječima direktora novopazarskog Centra za socijalni rad, Adnana Dizda-revića, izgradnja Sigurne kuće u No-vom Pazaru imat će veliki značaj, kako za Novi Pazar, tako i za općine Sjenica, Tutin i Raška.”Centar za socijalni rad, kao institucija koja se bavi problematikom nasilja u porodici i zaštitom žrtava nasilja u po-rodici, već duži niz godina se susreće sa određenim problemima koji su ve-zani za pružanje odgovarajuće pomoći takvim žrtvama. Kao jedno od rješenja, naravno, nameće se potreba za otvara-njem Sigurne kuće koja bi, u svakom slučaju, bila od velike pomoći stručnim radnicima Centra u radu sa ovom ka-tegorijom korisnika” - izjavio je Adnan Dizdarević, direktor Centra za socijalni rad u Novom Pazaru.Potrebe onih koji trpe fizičko, psihičko i ostale oblike nasilja su najalarmantni-je na lokalu, ocijenio je direktor huma-nitarne organizacije ADRA, mr. Igor
Mitrović. On je izrazio zadovoljstvo što su svi učesnici sastanka izrazili iskrenu posvećenost realizaciji ideje o izgradnji Sigurne kuće u Novom Pazaru.”Adra je sa svojim sedmogodišnjim iskustvom, sa dvije Sigurne kuće, koje smo pokrenuli u Kragujevcu i Smede-revu, partner koji je spreman da ponu-di to iskustvo koje ima i da sa drugim akterima učini tu ideju ne samo mogu-ćom, već i održivom na duži rok. Ima-mo partnera koji će biti sa nama, nada-mo se i u cijeloj priči, koji će omogućiti da Sigurna kuća ima neku svoju vrstu socijalne proizvodnje, ili pružanja so-cijalnih usluga. To bi bio neki satelit u funkciji Sigurne kuće, gdje bi ona fi-nansijski sama sebe održavala, makar u jednom dobrom dijelu” - izjavio je mr. Igor Mitrović, izvršni direktor hu-manitarne organizacije ADRA.U narednom periodu radit će se na izradi projektne dokumentacije, na-javljeno je na sastanku, a početak iz-gradnje Sigurne kuće u Novom Paza-ru može se očekivati u prvoj polovini naredne godine.
sigurna kuća u novom pazaru
20
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
HRONIKA
odlikovani predškolci
“Praksa je pokazala da prvaci koji su nulti razred završili u odgojno-obrazovnim predškolskim ustanovama Reuda i Wil-dan postižu izuzetno dobre rezultate u školi, pa ne sumnja-mo da će i ova generacija biti takva“ – rekli su vaspitači te odgojno-obrazovne ustanove na završnoj priredbi polaznika predškolske ustanove pri Hajrudin džamiji u novopazarskom naselju Parice. Recitacijama, skečevima, izvođenjem ilahija i kasida i drugim programom još jedna grupa mališana predš-kolske ustanove “Reuda i Wildan” se kroz završnu priredbu oprostila od drugara i vaspitača. Mališani kažu da su mnogo toga naučili tokom predškolskog školovanja, ali i da su stekli puno novih prijatelja.
Program za završnu svečanost mališani su pripremali 20-tak dana, a prisutnima su pokazali i dio onoga što su učili tokom redovne nastave. Nakon priredbe mališanima su uručene i prve diplome o završenom predškolskom obrazovanju, a uslijedilo je i zajedničko fotografiranje.
tika ulaže u prijepolje
U Prijepolju su počeli radovi na rekonstrukciji Doma kulture. Značajna sredstva za realizaciju ovog projek-ta omogućila je Turska agencija za međunarodnu sa-radnju i razvoj TIKA.
Ovim projektom u prijepoljskom Domu kulture bit će obuhvaćeno obnavljanje krova, sanitarnog čvora, velike sale, zidova, podnih obloga i sjedi-šta u Velikoj sali.
Obraćamo se javnosti zbog potrebe da izrazimo svoj stav povodom aktuelnih dešavanja oko decentrali-zacije i posljednjih najava o mogućnostima formiranja jedne nove općine u kojoj će većina biti Bošnjaci. Nedavne izjave predsjed-nice Kosova, Atifete Jahja-
ga, te Pietera Feitha, šefa Međunarodnog civilnog ureda na Kosovu, kao i drugih visokih kosovskih čimbenika, uznemirile su ovdašnju bošnjačku javnost jer se najavljuje samo jedna umjesto tri općine sa bošnjačkom većinom na Kosovu. Tim povodom Bošnjački savjet Kosova izražava neza-dovoljstvo i apelira na sve bošnjačke reprezenta-tivne političke faktore da odmah adekvatno re-agiraju na ovu pojavu i shodno tome urgentno pristupe izradi zajedničke strateške platforme za ostvarenje ovog zajedničkog cilja, što je zapravo paket od tri bošnjačke općine, a svaki neodaziv i izostanak konkretnog konstruktivnog doprinosa od bilo kog političkog subjekta bit će od javnosti prepoznat kao sramni čin i lažni patriotizam bez ikakvog opravdanja.Također, koristimo prigodu da izrazimo revolt zbog nepozivanja predstavnika civilnog društva na prijem organiziran prilikom nedavne posje-te šefa ICO-a Prizrenu, a gdje je ovo pitanje bila ključna tema. Ova krajnje neprofesionalna gesta bošnjačke političke elite zaslužuje svaku osudu i predstavlja čin nepoštivanja civilnog sektora i drugih relevantnih apolitičnih čimbenika.Naglašavamo da je prošlogodišnji popis bio ko-ristan, ali zbog mnoštva nepravilnosti koje su iznijete nakon završetka tog procesa na mnogim okruglim stolovima, javnim debatama i slično, proizašlo je da ti rezultati ne mogu biti pouzdani, a samim time niti valjana osnova za izradu studi-je izvodljivosti, kao ni drugih proceduralnih aka-ta, jer je po svojoj biti ovo realno političko pitanje i kao takvo se treba tretirati. Upozoravamo širu bošnjačku i kosovsku javnost te sve odgovorne faktore da sve drugo osim triju općina u paketu bilo bi samo štetno trošenje vre-mena, a za uzvrat bi imali samo nenadoknadive i neprihvatljive migracione posljedice pogubne po naš narod, a posebice u pećkom regionu.
SAHIT KANDIć
inSpekcijSka diktatura
“Zatvoreno po rješenju Poreske uprave”. Ovakav natpis osva-nuo je na najmanje 450 kafana, restorana, samostalnih trgovin-skih i ugostiteljskih objekata.
Inspektori su ih uhvatili u pre-kršaju i okačili im „katanac“ na najmanje dvije sedmice.
Uobičajenu praksu privreme-nog zatvaranja objekata zbog poreskog prekršaja poslodavci godinama unazad kritikuju. Tvrde da država tako dvostruko gubi.
“Praksa privremenog zatvaranja objekta je kontraproduktiv-na i privredi proizvodi gubitke daleko veće od novčanih ka-zni predviđenih zakonom“ - ističu u Uniji poslodavaca.
Oni navode da to dovodi i do pada budžetskih prihoda, od-nosno i država gubi više nego kada bi inspektori samo na-platili kaznu. Ova mjera izaziva dalje zatvaranje privrednih subjekata i prelazak u “sivu“ zonu.
Najčešći propust koji su poreznici otkrili je neevidentiranje prometa ili unošenje drugog iznosa poreza. Umjesto da odre-đenu robu oporezuju sa 18 odsto, oni su je tretirali sa osam odsto poreza. Otkriveni su neprijavljeni radnici, kao i zapo-sleni za koje se ne uplaćuju porezi i doprinosi.
bošnjaci koSova uznemireni
21
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
HRONIKA
U četvrtak, 27. juna ove godine, u Kabinetu predsjednice Ko-sova održana je manifestacija dodjele sertifikata o odlikova-njima koje je osobno uručila predsjednica Republike Kosova Atifete Jahjaga, na osnovu svo-je odluke o odlikovanjima uoči 12. juna - Dana oslobođenja na Kosovu.Tom prilikom je odlikovano
ukupno 30 ljudi s Kosova, među njima 12-toro Orde-nom narodnog heroja. Među ovih dvanaestoro heroja je i rahmetli Šefko Salko-vić (1980-2010). Da podsjetimo da je on mučki ubijen 8. decembra 2010. godine, uoči parlamentarnih izbora na Kosovu, kao komesar CIK-a. Nepoznati napadači i još neotkrivene ubice su ovaj gnusni čin izveli u zasjedi na regionalnom putu niže Šefkovog rodnog sela Rvatske, općina Leposavić. Navodno se ubice slobodno šetaju tim nemirnim dijelom Kosova i kroz Srbiju, koji je još pod kontrolom paralelnih struktura iz Srbije.Uzimajući sve ovo u obzir, kao i doprinos rahmetli Šefka Salkovića kosovskoj i bošnjačkoj politici na Kosovu i hrabroj odbrani digniteta svog mjesta i Bošnjaka u nje-mu, Predsjednica je, na osnovu zahtjeva troje bošnjač-kih članova Konsultativnog vijeća zajednica - Ćerima Bajramija, Sahita Kandića i Dude Balje, od oktobra proš-le godine, te tri oficijelne intervencije inicijatora u me-đuvremenu kod predsjedničkog kabineta, ali i doprino-som Sahita Kandića koji je uoči odluke o odlikovanjima imenovan od KVZK članom Komisije za odlikovanja, donijela ovu odluku. Odluka kosovske predsjednice je inače u skladu sa zakonom i adekvatnom uredbom, što je u međuvremenu zapravo manjkalo, jer je zakon bio u izmjeni i dopuni.Ovim činom predsjednica Atifete Jahjaga je pored pri-znanja rahmetliji i njegovoj porodici, odala počast i ci-jeloj bošnjačkoj nacionalnoj zajednici na Kosovu i šire, našta joj posebnu zahvalnost izražavaju inicijatori.Samom činu uručivanja odlikovanja u Kabinetu pred-sjednice prisustvovalo je po nekoliko članova porodica odlikovanih narodnih heroja, kao i odlikovani živi pri-maoci s drugim odličjima.Poslije prigodnog govora Predsjednica je uručila odlič-ja po redu prozvanih, odnosno odlikovanih, tako da je odlikovanje za rahmetli Šefka primio njegov otac Etem Salković, kome je tu prednost pružila prisutna supruga rahmetlije Marina Salković. Ovom prigodnom činu bili su prisutni i najbliži članovi Šefkove porodice, Mirsada i Mihret Salković.Iza rahmetli Šefka je ostala njegova kćerkica Sara, koja je nedavno napunila dvije godine, i supruga Marina. Oče-kuje se da one dobiju i nekakvu pomoć po osnovu ovog priznanja za rahmetli Šefka, jer im je zaista materijalna pomoć potrebna! Ista pomoć je i dalje potrebna Edinu Islamoviću, saradniku Šefka Salkovića, koji je tokom tog gnusnog napada vatrenim oružjem bio teško ranjen, tako da su mu ostale trajne posljedice po zdravlje. Isla-mović inače ne može da se slobodno vrati u svoju rodnu Rvatsku, jer ona još nije slobodna, dok je ogromna veći-na Bošnjaka u njoj izložena raznim provokacijama i pri-tiscima za iseljavanje, što su mnogi, nažalost, i učinili.
ćERIM BAJRAMI
Bošnjačka kulturna zajednica najoštrije osuđuje promo-virani tekst zakletve pripadnika specijalnih snaga policije Srbije - Žandarmerije u kome se proklamira fašizam, netr-peljivost prema drugom i drugačijem i daju jasne smjernice pripadnicima ove elitne jedince policije da se bore samo za prava i slobode srpskoga naroda i njegovih nacionalnih i vjerskih posebnosti, a nauštrb svih ostalih građana Srbije.Fašizam u tekstu zakletve ogleda se u apostrforanju sve-srpstva i izazivanju nelagode, uznemirenosti i straha kod drugih naroda te evociranju događaja iz bliske i dalje proš-losti na koje autohtoni narodi u Srbiji imaju drugačije gle-dište.Ovakvim činom zatvorena su vrata bilo kom nesrbinu da bude član ove elitne jedinice policije i da istu doživi kao svog zaštitnika jer se u zakletvi žandarmi zaklinju samo da će štititi srpski narod, srpsko porijeklo, srpski krst, srpsku vjeru, srpsku porodicu i srpsku Srbiju za koju će ili poginu-ti ili pobijediti.Bošnjaci imaju veoma negativno mišljenje o specijalnim snagama srpske policije formiranim devedesetih godina kada je srpska policija vršila torturu i provodila diktaturu nad nesrpskim narodima u Republici Srbiji. Takav stav po-jačan je i u bližoj prošlosti kada su u nekoliko navrata snaž-ne snage srpske Žandarmerije okupirale Novi Pazar: za vrijeme izbora za Bošnjačko nacionalno vijeće 06.06.2010., na vakufskom dobru Hadžet 04.09.2010. te svakom prili-kom pri igranju utakmica FK Novi Pazar sa nekim od zna-čajnijih fudbalskih klubova iz Prve lige.Nakon ovakve zakletve Bošnjaci Sandžaka osjećaju još veću nelagodu i gube povjerenje u institucije države koja bi trebala štititi njihova prava i slobode i ulijevati sigurnost da je ovo država vladavine prava.Od predsjednika Srbije Tomislava Nikolića i nadležnog ministra Dačića zahtijevamo da budu predstavnici svih građana Srbije i svih naroda u ovoj državi kako bi u na-šem društvu, koje je krenulo putem evropskih integracija, zavladala vladavina prava, međunacionalne harmonije i poštivanja posebnosti drugog i drugačijeg. Ukoliko nadre-đeni organi ne zabrane ovu fašističku zakletvu specijalnih snaga policije Srbije, Bošnjaci će se obratiti međunarodnim institucijama i zatražiti da im se osigura status dostojan građana jedne evropske države u kome neće biti u strahu za svoj život, imetak i dostojanstvo, što im Ustav i zakoni Republike Srbije garantiraju.
INFORMATIVNA SLUŽBA BKZ-A
DAČIć ZABRANIO SPORNU ZAKLETVU ŽANDARMERIJENakon saopćenja BKZ-a Dacić je izjavio da Žandarmerija ne smije koristiti tu zakletvu jer ona nije zvanična zakletva Žandarmerije te da on taj tekst nikada nije odobrio niti pot-pisao. On je naglasio da tekst te zakletve može da predstav-lja alibi za sumnju u evropsku orijentaciju buduće Vlade Srbije. Dačić je izjavio da je Žandramerija u službi građana, a ne, kako je naglasio, da pravi probleme na Balkanu.“Niti je to zvanična himna, niti to postoji. Ja to nisam odo-brio, niti sam to potpisao. Mislim da to ne treba više da se upotrebljava” - rekao je Dačić.
priznanje rah. šeFku salkoviću
fašizam u zakletvi žandarmerije
22
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
U okviru manifestacije „Dani Srebrenice u Sandža-ku“, koju organiziraju BNV i BKZ, predstavnice „Pokre-ta majki enklava Srebrenice i Žepe“ boravile su u dvod-nevnoj posjeti Sandžaku.
TRIBINE
U ponedjeljak 25. juna maj-ke su održale tribine u Ro-žajama i Plavu.Dobrodošlicu majkama Sre-brenice u Maloj sali Doma kulture u Rožaju poželio je predsjednik BKZ-a za Crnu Goru Hazbija Kalač koji je istakao da manifestacija „Dani Srebrenice u San-džaku“ treba da preraste u tradicionalno obilježavanje i sjećanje na genocid poči-njen u Srebrenici.„Majke Srebrenice na čelu sa Munurom Subašić su sa nama. To su žene koje su heroji ovog postratnog pe-rioda i one su otrgle od za-borava ovaj strašni događaj i postavile ga na historijski pijedestal. Uspjele su da smjeste mezarje svojih sino-va i muževa tamo gdje su Srbi i Crnogorci mislili da su zauvijek osvojili teritori-ju, u Potočarima u Srebreni-ci, što je najveća bitka u svoj ovoj našoj tragediji koju je bošnjački narod iz ovog rata dobio. Mi danas sa pravom možemo da kažemo da su majke Srebrenice najveći junaci među nama“ – rekao je, između ostalog, Hazbija Kalač.Predsjednik BNV-a Samir Tandir u ime organizatora
manifestacije „Dani Srebre-nice u Sandžaku“ zahvalio je prisutnima i rekao da je osnovna ideja organizacije ovakve manifestacije u San-džaku činjenica da Bošnjaci imaju lošu naviku da ono što im se dešava brzo zabo-ravljaju.„Mi smo greške iz svoje povijesti, namjerne ili ne-namjerne, skupo platili. U Srebrenici se desio genocid. Nažalost, i danas imamo ljude koji taj genocid negi-raju. Mi kao Bošnjaci, ali i svi dobri ljudi na svijetu, moramo istrajati na tome da se istina o Srebrenici sazna“ – rekao je Tandir.Majka Munira Subašić je rekla da je Srebrenica ogle-dalo svijeta i da svi moraju doći u Srebrenicu i ogledati se i vidjeti šta je mogao ljud-ski um da uradi.„Mi majke nismo rađale djecu bez glava, bez nogu, bez ruku... Nažalost, takve ih vraćamo u Srebrenicu. Sad će se ukopati 510 na-ših najmilijih, vratit će se u Srebrenicu, ali nijedno tijelo neće biti kompletno. Neke majke budu sretne kada sa-znaju da su pronašle makar jednu kost i nju kopaju jer nema više mogućnosti da se nađe. Zločinci nisu činili zločin samo nad živim lju-dima, već su činili zločin i nad kostima“ – rekla je, iz-među ostalog, majka Muni-ra.Ona je ispričala svoju potre-snu priču i sjećanje na geno-cid te istakla da još nije pro-našla nijedan trag od svog
najmlađeg sina, ali se nada da će pronaći makar jednu kost.„Svako ko se rodio ima pravo da ima i svoj mezar i obilježeno mjesto da mu se može doći na mezar i prou-čiti Fatiha“ – rekla je majka Munira.Ona je pričala i o teškoj bor-bi majki Srebrenice da se izgradi Memorijalni centar u Potočarima, kao i o svje-dočenjima u sudu u Hagu kako bi zločinci dobili za-služene kazne i kako bi se istina o Srebrenici saznala.I druge majke Srebrenice su pričale svoje potresne priče kojima je zajednička nit pat-nja, stradanje, smrt, nada i iščekivanje, a sve te priče su izazivale grč i tugu na lici-ma prisutnih Rožajaca.Nakon obraćanja majki Sre-brenice emitovan je doku-mentarni film koji prikazuje patnju i stradanje Bošnjaka Srebrenice.Nakon Rožaja majke Sre-brenice su održale tribinu i u Plavu. U ime organizatora ih je poselamio i dobrodoš-licu im poželio Dževad Mu-sić, a prisutnima su se obra-tili i Samir Tandir i Hazbija Kalač koji su napomenuli značaj manifestacije „Dani Srebrenice u Sandžaku“.Majke Srebrenice su pono-vile da one mogu govoriti stotine dana, a da to opet bude samo jedan mali dio istine o genocidu u Srebre-nici i o svim patnjama boš-njačkog naroda. Svaka od prisutnih majki je ispričala
svoju potresnu priču, priču koja dočarava stradanje i istakle su da je te 1995. go-dine vazduh u Potočarima mirisao na krv.
PRIJEM
U utorak, 26.06.2012. u pro-storijama BKZ majke je pri-mio predsjednik Jahja Fe-hratović.Ovom prijemu su prisu-stvovali i predstavnici omladine Bošnjačke demo-kratske zajednice (OBDZ), a Fehratović je rekao da su svi počašćeni time da mogu da prisustvuju skupu na kojem su majke Srebrenice.„U vremenu kada se pribli-žava 11. juli majke Srebre-nice su jako zauzete pripre-mama za obilježavanje tog dana. Zbog toga je značajna težina ove njihove današnje posjete i zato im dugujemo posebnu zahvalnost. Mi smatramo da Dani Srebre-nice u Sandžaku moraju postati tradicija kako bismo našu svijest i svijest našeg naroda podizali da nam se više nikada ne bi dogodilo ono što se dogodilo u Sre-brenici. BKZ će zajedno sa BNV-om i ove godine na-stojati da organizira kara-vanu koja će 11. jula otići u Srebrenicu“ – rekao je Fe-hratović.U ime mladih BDZ-a maj-kama Srebrenice je dobro-došlicu poželio Usame Zu-korlić, koji je istakao da je ova posjeta bitna omladini Sandžaka.„Važno nam je da se pod-
majke Srebrenice u sandžaku
HRONIKA
23
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
sjećamo na to šta nam se dešavalo jer smo mi jedan narod. Srebrenica se nama desila i cilj mladih BDZ-a je da se podsjećamo na našu historiju da bismo imali bo-lju budućnost“ – rekao je Zukorlić.Predstavnica Udruženja majki Srebrenice Muni-ra Subašić je zahvalila na dobrodošlici i istakla da je majkama važna podrška koju dobijaju od Muftije i Bošnjaka iz Sandžaka.„Mi još uvijek postojimo i tražimo istinu i pravdu. Prošlo je 17 godina, a još uvijek nismo pronašli kosti svoje djece. Muslimani na
ovim prostorima su doži-vjeli 11 genocida, a zahva-ljujući majkama obilježeno je mjesto genocida u Srebre-nici. Napravljeno je veliko mezarje koje će podsjećati na dvadeseti vijek i na našu djecu koja su ubijena pod zaštitom Ujedinjenih naci-ja“ – rekla je majka Munira.Ona je kazala da je do sada ukopano 5.400 žrtava, a da je za ovu godinu predviđe-na dženaza za još 510 žrta-va.„Naša djeca se u Srebreni-cu ne vraćaju kompletna. Zločinci se nisu zadovoljili samo da ih ubiju, već su se potrudili da i njihove kosti
unište. Svaki čovjek koji se rodio ima pravo na život, ali ima pravo i kad umre da ima svoj mezar“ – rekla je majka Munira.Ona je kazala da majke sva-kog dana legnu sa bolom, a ustaju sa tugom jer još uvijek nisu pronašle kom-pletne kosti svojih sinova i muževa.„Ja još nisam pronašla svog najmlađeg sina i svaka ova dženaza..., kada dođe 11. juli, bude mi strašno teško“ – rekla je Munira Subašić.Ona je rekla da će majke Srebrenice uvijek govoriti o zločinu i uvijek prozivati zločince i neće im dati mira
dok svaki od njih ne dobije svoje ime i prezime kao što su i žrtve imale svoja imena i prezimena.„Nama je ostalo da se bo-rimo kako bi pomogli da naša omladina nešto nauči iz prošlosti da bi imala bolju budućnost“ – rekla je majka Munira. Nakon obraćanja Munire Subašić i druge majke Sre-brenice koje su došle u San-džak obratile su se omladini BDZ-a, a omladinci su imali mogućnost da postavljaju pitanja i dobiju odgovore o svemu što ih zanima, a ve-zano je za genocid u Srebre-nici.
U Rožajama je 22.06.2012. godine, u organizaciji Bošnjačke kulturne zajednice, organizirana tribina na temu „Kultur-na i politička emancipacija“, a predavač je bio akademik prof. dr. Dževad Jahić. Akademik Jahić je u izlaganju posebno analizirao iden-titetske probleme sa kojima se Bošnjaci susreću, kako u Bosni i Hercegovini, tako i ovdje u Sandžaku, odnosno u Srbiji i Crnoj Gori. Uzroci skoro identičnih problema na identitetskim pitanjima stoje u činjenici da je Sandžak bio 250 godina u sastavu Bosanskog pašaluka, što je uticalo kako na formiranje zajedničkih identitetskih obilježja, tako i problema u vezi sa tim. Politička i kulturna svijest su povezane i čine jednu ne-odvojivu cjelinu. Kod Bošnjaka uopće, pa i Bošnjaka u Sandžaku, pokazalo se to po nekoliko puta, ne postoji je-dinstvo na strategijskim pitanjima. Narod ima svoje četiri odrednice: historija, duhovnost, prostor i način života. Na svim tim pitanjima smo podijeljeni najmanje na dva dijela, istakao je akademik Jahić.Pitanje jezičkog identiteta je važno pitanje. Čest uzrok pro-blema jezičkog identiteta je miješanje teritorijalnih i naci-onalnih odrednica. Jezički identitet je vezan za nacionalni, odnosno narodni identitet. Kod Bošnjaka u Crnoj Gori po-stoji izražen problem jezičkog identiteta. Bošnjaci u Crnoj Gori još nisu prihvatili istinu da smo i u Crnoj Gori narod. A narod da bi bio narod mora imati svoj jezik. Nijedan na-rod ne živi samo u jednoj državi. Ali, gdje god da živi, na-
rod ima svoj identitet, a to znači svoj jezik i svoju kulturu. Kod srpskog ili crnogorskog naroda o ovim identitetskim pitanjima i dijete u prvom razredu i akademik imaju isto mišljenje. Kod nas to nije slučaj i to je naš problem koji je posljedica dugog perioda obespravljenosti i nepostojanja institucija.Akademik Jahić je upozorio na alarmantno stanje nedo-statka političkog liderstva na identitetskim pitanjima, isti-čući da svi problemi kulturnog i političkog identiteta imaju uzročno-posljedičnu relaciju sa našim političarima, koji još uvijek pod pismenošću podrazumijevaju poznavanje pra-vopisa. U posljednje vrijeme se pojavom novih političkih pokreta dešavaju pozitivni signali i u Sandžaku, ali i Bosni.Gost tribine, inženjer elektrotehnike, Džavid Begović iz Sa-rajeva, pored ostalog je govorio o Novom pokretu Bosne i Hercegovine, novoj političkoj partiji, koja se najkraće može predstaviti u sloganu: „Mi smo oni koje smo čekali.“ Džavid Begović je zajedno sa svojom sestrom Šefkom Be-gović - Ličina autor Sandžačkog rječnika. U najkraćim crta-ma predstavio je ovaj projekat, ističući da se radi o rječniku regionalnog dijalekta bosanskog jezika.
TRIBINA
kulturna i politička emancipacija
HRONIKA
Ovom gradu je ubijeno bli-zu deset hiljada njegovih stanovnika i zato je 11. juli najtužniji dan u Bosni. U Potočarima će svoj smiraj naći još 510 šehida identifi-ciranih minule godine Potočari: Tuga i ponos za nedužne žrtveKada sam bio učenik, a poslije student, mjesec juli mi je bio najdraži. Završio bih sve obaveze u školi, pa bih se mogao uhvatiti ka-kva posla da zaradim koji dinar i pomognem majci da izađemo nakraj. Istina, većini mojih školskih i fa-kultetskih drugova juli je bio mio iz drugih razloga, jer su odlazili na duga pu-tovanja sa svojim roditelji-ma, uglavnom imućnijim ljudima. Moj otac je kao pripadnik pokreta otpora u Sarajevu dopao u ruke ustaša dva dana do oslobođenja grada i posljednjim transportom otjeran u logor Jasenovac. Tamo je i ubijen. Imao je samo 27 godina. Uvaženi reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić je muslimane koji su
život okončali u ovom lo-goru proglasio šehidima. Tako je i moj otac Sulejmen šehid. Ja sam se rodio dva mjeseca poslije. Majka Ra-šida je učinila sve da mene i sestru Jasminku izvede na put. I uspjela je. Zašto ovaj napis o golgo-ti Srebrenice počinjem na ovaj način. Pa zato jer je juli meni kao i većini ljudi bio najdraži mjesec. Mjesec lijepog vremena, odmora, predaha od napornog po-sla. Mjesec pun voća, miri-snog cvijeća, zelenila. Ovaj juli će biti još mjesec kada počinje Ramazan.Ali juli nama u Bosni nije bio najdraži od kada je kre-nula bjesomučna agresija s jednim jedinim ciljem: da se uništi jedan narod. To je postao jedan od 12 tužnih mjeseci, a 11. juli najtužniji dan.Tada, 11. jula 1995. godi-ne, Srebrenici su srbijanski agresori i domaći četnici ubili blizu deset hiljada njene djece, Bošnjaka, mla-đih i starijih, muških i ženskih. Pobili su ih Mla-
dićevi, Karadžićevi i Milo-ševićevi „junaci“ u najve-ćem genocidu u modernoj historiji.Od tada je juli u mojoj do-movini najtužniji mjesec. Od agresije na Bosnu i Hercegovinu i napada do-jučerašnje narodne armije ovdje na ovom komadič-ku Balkana rijetko se ko raduje bilo čemu. Bosna je postala tužna zemlja, a njeni stanovnici ljudi bez osmijeha, jer ovdje se i da-nas u miru vodi borba za golu egzistenciju. U mojoj domovini svi su mjeseci tužni, ali juli je najtužniji. Tih vrelih dana kada je sunce pržilo zemlju i ne-dužne ljude koje su četni-ci zločinca Ratka Mladića hvatali kao životinje i ubi-jali onako kako to rade dže-lati, Srebrenica je umirala u najtežim mukama. Njene rane su bile njena pobijena, ranjena i protjerana djeca. I od tada je Srebrenica naj-veća rana Bosne. Rana koja nikako da zaraste. Ta velika, ogromna bije-la rijeka u Potočarima sa
5325 nišana bijelih kao sni-jeg ovog 11. jula postat će zadnje odredište za još 510 nevino pobijenih u među-vremenu identificiranih. Njima kao i onim ukopa-nim ranijih godina njihovi najbliži i brojni drugi koji će doći da im odaju počast proučit će Fatihu.Nišani me, ovako uredno poredani gotovo rame uz rame kao kada su bili u stroju osuđenih na smrt, gotovo priljubljenih jedni uz druge, podsjećaju na jednu veliku porodicu koja nije dala da je razdvoje. To je porodica ubijenih jer su Bošnjaci, jer nisu Srbi, jer je tako odlučio neki bolesni um poput Hitlera. Na nje-govu žalost, na žalost Ćo-sića, Mladića, Karadžića, Miloševića... san o Velikoj Srbiji je ostao za njih samo nedosanjani san. Pokušali su da unište jedan narod, ali taj mali, ali hrabri i do-stojanstveni narod nije im se dao. A oni, kao što su to uvijek činili, od bitke na Kosovu polju od današ-njih dana, sve svoje poraze proglasit će pobjedama.
SEDAMNAEST GODINA POSLIJE
S r e b r e n i c a i danas plače za svojom djecom
Mugdim GALIJA
ŠEVI
ć
24
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
SREBRENICA
25
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
I većina nema toliko savje-sti da prizna da su počinjeni zločini nad Bošnjacima. Pa i nedavno izabrani predsjed-nik Srbije, četnik Toma Ni-kolić, kazao je da nema on šta da se izvinjava za Sre-brenicu, jer tamo nije ni bilo genocida. Nedavno sam na HRT-u gledao i slušao razgovor izvrsnog novinara Aleksan-dra Stankovića s vladikom Zaharijem, kada ga je pitao za ovu Nikolićevu groznu izjavu.Na moje iznenađenje, Za-harije je odgovorio „da su tada svi kandidati za pred-sjednika Srbije, pa i Nikolić, govorili ono što je narodu milo ne bi li dobili što više glasova. Dakle, Nikolić je, znači, dobio izbore i na ra-čun genocida u Srebrenici. I nije neka novost.Kada govorimo o Srebreni-ci ne možemo ne spome-nuti da je ona danas, kud ćeš veću ironiju, u sastavu manjeg entiteta RS, a ta RS je i došla glave na hiljada-ma nedužnih. Srebrenica i Srebreničani gotovo da su prepušteni sami sebi. Udru-ženja sastavljena uglav-nom od žena bore se koliko mogu, ali i ovdašnju politi-ku, okupiranu borbom za stolice, često uhvati amne-zija, pa zaborave na Srebre-nicu i Srebreničane. Sjetit će ih se i ovog 11. jula kao i onih ranijih.
Simbol Bošnjaka
Kolone vozila sa zatamnje-nim staklima i uparađenim uzvanicima, predstavni-cima vlasti dolazile su do Potočara. Ljudi u tamnim odijelima sa već napisanim govorima njihovih port-parola izlazili su jedan za drugim na govornicu, drža-li političke tirade da bi od-mah nakon toga zaboravili i na svoja tada data obećanja. Dolazili bi i strani diploma-te i oni bi, s časnim izuze-cima, obavili svoju proto-kolom obavezujuću zadaću i nastavili kao i do sada. A Srebreničani, oni koji su ostali slučajno živi, opet su sami protiv jačih i brojnijih. Pa i ovih mjeseci i dana čine sve što mogu da im na čelo vlasti ne dođu oni koji, ako ništa drugo, dijele uvjerenja sa ljudima koji su naređivali ubijanje Srebrenice, Saraje-va, Bihaća, Doboja, Višegra-da, Foče...U ovu poslijeratnom goto-vo beznađu čelnici Bosne moraju shvatiti da je Sre-brenica simbol nad simbo-lima borbe za opstojnost Bošnjaka i zato se ne smije tolerisati da oni ove bitke za pravdu a protiv nepravde, za istinu a protiv neistine, vode sami bez pomoći onih koji su dužni da budu uz njih, ako ne zbog vlastitih emocija, a ono zbog toga što su plaćeni da brinu o svom
narodu na cijelom teritoriju naše države.Malo dana nas dijeli od 11. jula kada se u Potočarima ponovo priča istina o najve-ćem genocidu nad Bošnja-cima. Prošlo je 17 godina, a Srebrenicu i njene stanovni-ke Bošnjake i dalje povređu-ju neljudi koji zatvaraju oči pred onim što se dogodilo - zločinom kakav ljudski um ne može da razumije. A uz njih i oni bh. čelnici što se
Srebrenice sjete samo kada su izbori.Dok je Bosne i Bošnjaka 11. juli će biti dan koji će nas podsjećati na golgotu Sre-brenice. Na nama i onima koji dolaze poslije nas je obaveza da učinimo sve da se ovakvo ubijanje jednog naroda ne ponovi, kao što se događalo stoljećima iza nas.
SREBRENICA
NIKOLIćEV POKUŠAJ NEGIRANJA GENOCIDA
„U Srebrenici nije bilo genocida. U Srebrenici je bio veliki zločin, koji su počinili neki pripadnici srpskog naroda, koje treba pronaći, izvesti pred
sud i kazniti”.
Ako želite saznati i „doživjeti“ o GENOCIDU u Srebrenici, onda morate otići kod Majki Srebrenice i upitati ih, jer jedino majka zna kako je to kada ti komšija Srbin otme maloljetnog sina samo zato što je Bošnjak/musliman i nikada ga nakon toga više ne vidiš.
Sve one su u GENOCIDU izgubile od 20 pa do 70 članova porodice.
Ja sam imao čast ovih dana biti u društvu tih neviđenih heroja – majki Srebrenice. Gledao u njiho-va uplakana lica i slušao njihove jecajima isprekidane riječi dok su mi pričale o njihovim izgubljenim sinovima.
Majka Munira Subašić je jedna od njih, najodvažnija među odvažni-ma, predstavnik Majki Srebrenice i predsjednica Udruženja „Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa“.
- Majka Munira je čvrsta i odlučna. Nema kraja. Nema straha. Sami Bog je poslao u ovu misiju. Bori se za istinu i pravdu. Ne želi osvetu. Nije zlobna. Ne može da poklekne. Ne prestaje ho-dati. Puno je dala od sebe. Želimo da joj to dobro svi znaju“ – poručuju ostale članice Udruženja.
SINA NERMINA OTEO MI JE KOMŠIJA
- Mome Nerku je rođendan 5. decem-
bra. Kada se desio GENOCID 80% su bili četnici sa strane, a 20% njih su činili naši komšije. Mog Nerka je oteo naš komšija Gavrić Milisav. To je onaj čovjek što na snimku raportira Mladi-ću u Potočarima. Taj čovjek je za svoja nedjela unaprijeđen, pa je ‘95. bio na-čelnik policije u Srebrenici. A danas živi u Srbiji. Još se i nekim biznisom bavi.
Majka Munira još uvijek nije našla
niti jednu kost svog sina Nermina. Kolika god je razlika između živog i mrtvog, tolika je razlika između mrtvog i nestalog.
- Ja danas odem na Hilmin mezar (su-prug majke Munire). A za Nerka nika-da ne znam da li će imati svoj mezar. I pitam se nekada: „Bože, da li će biti upisano da je postojao.“ Napisat ću mu na nišan ime i prezime i napisat ću da ga nisam našla jer pravda nije došla. Jer ako nemam nigdje zapisano njegovo ime, onda kao da nije ni po-stojao. Znaš kako to ubija čovjeka. E to je ona naša borba. I ne radi se samo o meni već o 10.000 majki.
ŠTO JE SVIJET TAKO POKVAREN
- Znam jednu majku koja je digla kredit i platila četniku da joj kaže gdje joj je sin pokopan. I on je uzeo pare i zbris’o. Žena i dan-danas otplaćuje kredit. I ni-šta... I opet ništa! I ja ne mogu shvatit’ zašto je svijet tako pokvaren.
VIDIM HILJADU MLADIćA
- Hiljadu mladića je na dan hapšenja zločinca Mladića obuklo majice sa nje-govom slikom i kazali su da su i oni Ratko Mladić. Da je u pitanju jedan Mladić mi bi kazali: „Živjet će i umri-jeti“, ali je problem što kada prođem kroz Potočare, Srebrenicu, Bratunac, Vlasenicu i dr. vidim hiljadu novih Mladića koji su krali našu djecu, koji su silovali naše kćerke i sestre. A slo-bodni su, policajci su, sudije su, tužio-ci su, šoferi su, prodavci su...
20.000 ŽENA U POTRAZI ZA NAJMILIJIMA
Udruženje je formirano spontano. 20.000 žena je 1995. godine izašlo na ulice i pitalo se šta je sa onima koji su krenuli šumom. U početku su plakale zajedno, razgovarale i jadale se jedna drugoj. A onda su odlučile učiniti nešto za svoje mer-hume. I onaj koji je najviše radio prirodno je zauzeo mjesto lidera. A to je bila majka Munira. Udru-ženje je registrovano, formalno us-postavljeno i odmah je krenulo sa radom. 26
majka muniraMAJKA MUNIRA SUBAŠIć – PREDSJEDNICA UDRUŽENJA „POKRET MAJKI ENKLAVA SREBRENICA I ŽEPA“
Istina i pravda, bez osvete
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
Salahudin FE
TIć
PORTRET
110.000 ljudi je nestalo za samo nekoliko dana. Nema ih više. Iz-brisani su sa zemlje. Drugima nije stalo do toga. Krik preživje-lih postao je nepodnošljiv svijetu. Taj krik ušutkuju obećavanjem pravde, a pravde nema. Kao da nije postajala. Pravda u Srebrenici postaje pojam imaginarnog. Život ide dalje i ne može se zaustaviti. I to život sa ugnjetačima što krik izazvaše. Možda je najgora činje-nica što treba živjeti sa onima koji su ubijali. Majka ubijenog djeteta za komšiju treba imati ubicu nje-nog sina. To li je pravda? Ako je to pak, pravda, ja želim biti nepra-vedan.
(IZ DOKUMENTARNOG FILMA „MUNIRA“)
27
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
IZGRADNJA MEMORIJALNOG CENTRA
- Da nije bilo Munire i Kade ne bi bilo ni Memorijalnog centra – kažu članice Udruženja. Među prvim i najzna-čajnijim aktivnostima je inicijativa za izgradnju Memorijalnog centra u Potočarima.
Tadašnje vlasti odlučuju, bez kon-sultacija sa rodbinom, da se šehidi Srebrenice pokopavaju u Kladnju. Međutim, Udruženje se tome od-mah usprotivilo.
- Mi smo kazali da to neće moći. Orga-nizirali smo anketu i anketirali 12.500 ljudi sa pitanjem: „Gdje kopati našu djecu: Kladanj, Potočari ili Kanton Sa-rajevo?“ Odmah nakon pokretanja ove akcije uslijedile su prijetnje. Ali nismo posustale. I 25. novembra 2000. godine visoki predstavnik EU u BiH Volfgang Petrič, po anketi, donio je odluku da se šehidi Srebrenice kopaju u Potočarima.
POMOć POVRATNICIMA
Majka Munira puno je pomagala Srebreničanima. Ne samo majkama, već cjelokupnom stanovništvu. Svoj život je, zapravo, posvetila žrtvama GENOCIDA u Srebrenici.
Iako se žali na bogate islamske ze-mlje da nisu puno pomogle, pred-sjedniku Pakistana Pervezu Muša-rafu je ipak zahvalna. On je 2008. godine došao u Memorijalni centar u Potičarima klanjati dženazu šehi-dima Srebrenice. Tokom razgovora
sa majkama i obilaska Memorijalnog centra, on je kazao da želi učiniti ne-što za majke Srebrenice. Majka Mu-nira je predložila da Pakistan donira majkama koje su se vratile u svoja rodna mjesta nešto od mehanizacije za obrađivanje zemljišta. Predsjed-nik Pakistana je to ozbiljno shva-tio i preko Ambasade Udruženju „Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa“ poklonio hiljadu motokulti-vatora.
Ovo je samo jedan od mnogobrojnih doprinosa majke Munire i Udruže-nja za povratnike. U više navrata or-ganizirala je podjelu krupne i sitne stoke, raznih životnih potrepština. U saradnji sa CHR „Hajrat“ iz No-vog Pazara Udruženje je izgradilo više stambenih objekata za majke koje su ostale bez svojih muževa i sinova.
ŠTA SU POSTIGLE MAJKE SREBRENICE
One nisu sjedile i plakale, već su svoj život iskoristile. Njihove zasluge su velike. Veće i od zasluga svih boš-njačkih političara zajedno, ako izuz-memo rahmetli Aliju Izetbegovića. Neki od njihovih značajnijih uspjeha su:
• Izgradnja Memorijalnog centra u Potočarima,
• Rezolucija Evropskog parla-menta o Srebrenici, nakon koje je 15 zemalja usvojilo Rezoluciju o Srebrenici,
• Tužba Holandiji,
• Tužba Ujedinjenim nacijama,• Svjedočenja u Sudu za ratne zlo-
čine u Hagu,• Presuda Haškog tribunala da se
je u Srebrenici dogodio GENO-CID,
• Nagrada Ujedinjenih nacija Maj-kama Srebrenice i dr.
PORUKA
- Moja poruka glasi: Svima onima koji zaborave GENOCID u Srebrenici neka je haram, i onima koji oproste neka bude haram, a oni koji su ga počinili neka su prokleti do devetog koljena.
11. JUL
Ovaj datum posljednjih godina izgleda identično. Razlikuje se samo brojka, koliko će šehida biti ukopa-no. Suze i tuga koja se u zraku osjeća u Potočarima toga dana nemjerljiva je. Prepliću se tuga i bol za izgu-bljenim životima godinama unazad proteklim u potrazi za i jednom koščicom svojih najmilijih, ali ipak ublaženom jer će ubuduće imati svoj mezar. Kolika god je razlika između živog i mrtvog, takva je razlika iz-među mrtvog i nestalog.
- Nad Bošnjacima u Potočarima nije počinjen samo GENOCID nad živima, već i nad mrtvima. Jer su oni posmrtne ostatke premještali iz grobnice u grobni-cu kako bi im se izgubio svaki trag.
Zato molim Boga da doživimo 11. jul kada u Srebrenici više neće biti dženaza.
PORTRET
„I ne recite za one koji su na Allahovom putu pogi-nuli ‘mrtvi su’. Ne, oni su živi, ali vi to ne osjećate.“
AJKUNINI POlJUPCI
- Dok sam živa, čekat ću svog Samira. Bezbeli je mr-tav, a sve se nadam da je možda još u nekom rudniku đe su ga strpali i naćerali da irgeti. I ne daju mu na-polje. Čekat ću ga jal› živa, jal› njegove kosti da mi predaju i da ga ja ukopam. Danju i noću vidim njego-vo lice i slušam njegove riječi koje je izgovorio tog 11. jula 1995. godine.
Sreo sam je u Potočarima. Nikako ne mogu da odgo-netnem koliko joj je godina. U jedan čas mi se učini da nema više od 40, a onda pogledam njeno ispijeno lice, oči negdje duboko u glavi i rekao bih da je starija. Znam da se varam. Tijelo ove Srebreničanke pregazile su tuga i bol, ali ne i njenu ljubav i dostojanstvo.
Zijada, tako se zove, ponovo se nadala da će joj naći njenog „čo’jeka“. Pa kada nisu pronašli njegovo tijelo, opet joj se u glavi počela vrtiti ona misao, najmanje vjerovatna, ali srcu najmilija. Možda je živ.
- Sve mi se čini da će se pojavit› odnekud. Pitam se kako će nas naći u Sarajevu. Kćerka nam ima sada već 16 godina. Samira je, kako vele, „pljunuti babo“. Ima njegove oči k›o olovo, kosu crnu k›o zift. Možda su je moje usne zapale - veli Zijada.
Zatekli smo je u Potočarima među hiljadama drugih žena.
Jedne su pored mezara svojih najmilijih učile Fatihu. Druge su prale nišane i tiho jecale da ne bi svojim glasnijim plačem uznemirili druge. Ipak, povremeno bi se nekoj od njih oteo urlik nesretne majke, sestre ili supruge, što ga nije mogla kontrolirati. Niko joj ne zamjera.
NA VJEČNOJ STRAŽI
Svuda dokle okom možeš sagledati bijele se nišani sre-breničkih šehida. Poredani kao vojnici u stroju što su krenuli da brane svoju domovinu. Tu su ukopani i oni što smo njihova smaknuća vidjeli na snimcima što su ih cerekajući se načinile ubice nekoliko trenutaka prije nego su im oduzeli živote.
U Potočarima, uvijek, ljeti i zimi, po suncu i snijegu,
iznad njihovih nišana kao da stražare oni koji ih najvi-še vole i koji za njima najviše žale. Šehidi su uvijek u njihovim mislima i njihovim molitvama. Ti Bošnjaci što i danas pored mezara svojih najdražih prolijevaju tugu, ni jednog časa nemaju mira. Stalno im na pamet padaju sretni dani kada su umjesto mezarja zajedno posjećivali mjesta gdje su se družili, snivali buduć-nost i ne pomišljajući da će se njihov život raspolutiti i sva sreća raspuknuti kao balon.
Jedni su otišli na put odakle povratka nema, a drugi ostali da žive život bez cilja očekujući dan kada će biti ponovo zajedno s onima koje su voljeli.
U svojim tegobnim noćima i spavanju otvorenih očiju ispred njih prolaze nemoćni očevi, braća, majke, se-stre, momci, djevojke, a za njima s puškama na gotovs i kamama još krvavim od prethodnih klanja te spodobe što se ubicama zovu.
- Znaš, kada ovdje dođem, voljela bih da su mi našli kosti mog Samira. A onda se ujedem za jezik, pa na trenutak neki mali insan iz budžaka mi šapće: „Neka nisu, možda ti je on živ.“ Tome što mi to šapće nikako da vidim lice. Ali, poznam njegov glas. I u snu mi to isto govori. Probudim se sva u goloj vodi. Skoro da po-letim da vrata otvorim. Onda shvatim da sam opet sa-njala. I sada ne spavam, a eto sanjam - govori Zijada.
Prilazi ona jednoj ženi koja dostojanstveno uči iznad tri mezara i ne da se pometati. Ona kao da ne čuje povremene glasne jauke žena oko sebe. I muških ima. I oni znaju glasno zaplakati. Ko da suzu zaustavi kada krene niz lice.
lIJEPI K’O JABUKE
Kada je žena završila s učenjem, započe razgovor sa Zijadom.
- Dijete moje, ti si još mlada. Znam da je teško, ali život je pred tobom. Je li ova lijepa cura tvoja. Moraš na nju mislit’ - savjetovala ju je Ajkuna, tako se zvala.
- Ja sam ti, ženo moja, izgubila četvoricu. Sva tri sina, jedan drugom do uha. A nije što su moji, bili su lijepi k’o jabuke. Majka ih nije odvajala, svi su mi bili naj-draži. Kad ih pogledam bilo mi je puno srce. Jasmin (25), Jusuf (23) i najmlađi mi Isko (21). Toliko su ima-li godina kada su krenuli u proboj. I njihov babo Maid (48). Sjećam se tog dana. Bilo je vrelo k’o i danas. Sva-ki detalj, svaka sitnica mi je ostala u pameti.
Suza na mezaru
28
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
SREBRENICA
29
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
- Majko, ne boj se. Ti sa Emkom, Jasminovom ženom, fataj se autobusa. Viđet ćemo se u Tuzli - govorio je Isko tog najtužnijeg dana u mom životu.
- Maid spustio glavu preda se i nešto tiho govori. Nje-gove ovlažene dvije žeravice u glavi meni su kazale više od riječi. Znala sam šta misli. Pitao se šta će biti s našom djecom. Hoćemo li se ikada više viđet. Nikad više.
- Majko, čuvajte se, a mi ćemo se nekako probiti. Neće-mo se odvajati - hrabrio je tada Jasmin Ajkunu, a sve je zakretao glavu ustranu da mu oči-izdajice Ajkuna ne vidi.
Ona se opet jedva suzdržava da ne vrisne i da ih onako svu četvoricu nekako ne skupi pod svoje dimije i tu sakrije, da im ne da da idu. A znala je da jedino mogu preživjeti ako se probiju do slobodne teritorije.
Otišli su. Sve dok nisu zamakli, osvrtali su se.
Ruka na ustima i poljubac. To je bilo sve za rastanak. A danas, Potočari. Usnama je majka dotakla nišane Iska i Jasmina. Kada su pošli smeli su se svi, pa im je ostala dužna ove poljupce što je danas spustila na njihove nišane.
Sina Jusufa i supruga Maida još ne nađoše.
- Majko, znamo mi da se ti sekiraš. A kako i ne bi. I mi se brinemo za vas. Tuđina je tuđina. Čuvajte se, posebno mi pazi Jasmina, babinog sina s babinim ime-nom - došapnu majki Jasmin kada se ona prigela da potrijebi travke po njegovom mezaru.
- Sjećam se da su nas strpali u one autobuse. Samira su četnici već bili ufatili i njega sa ostalim muškarci-ma odvojili od nas. Samira mi je jedva godinu imala. U autobusu sam mislila da će umrijeti koliko nas je bilo. Zraka niotkud, ne možeš disat’. Hoćel’ mi se di-jete ugušit’, bojala sam se - veli Zijada, objašnjavajući Ajkuni kako su izašli iz Srebrenice.
- A Samir, viđel’ ga više - upita Ajkuna.
- Oni gadovi ga ćeraju pred sobom. Uspio je samo jed-nom da pogleda u našem pravcu. Nisam sigurna da nas je zapazio među onolikim svijetom. Poslije smo iz autobusa gledali kako dželati uz cestu ubijaju one što su ih tjerali k›o stoku za klanje ispred sebe. Nisam ga vidjela. Možda ga nisu ubili, jel›, šta Vi mislite - pita Zijada ovu ženu koja u svoj svojoj tuzi izaziva poseb-no poštovanje. Svojim držanjem i smirenim glasom ona je onakva kakve su ustvari naše Bošnjakinje koje imaju snage da se nose sa životom koji valja živjeti, ako ne radi sebe, a ono radi onih malehnih koji su osta-li preko noći siročad. Ali, sve dok je ovakvih kao Ajku-na ili Zijada, ili... oni nisu siročad. To su djeca šehida i to niko i nikada ne smije da zaboravi.
- Đe ti sada živiš - pita Zijada ovu ženu koju je upo-znala ovdje u Potočarima.
- Prvo da ti kažem šta je bilo s mojom snahom Em-kom. Uspjela je da se nekako kamuflira k›o da je stara žena, pa je četnici nisu k›o ostale odveli. Zna se, silo-vali su ih, a onda su većinu poubijali.
___________________________________________
- Ko da sad vidim - veli Ajkuna - jednog oficirčinu što je urlao na djevojke koje je izvukao iz autobusa.
- Kad vas silujem i kada se moja vojska nauživa, ja vas neću ubiti. Rodit ćete našu djecu da vam se vaša balijska krv popravi.
Odvukao je tu grupu od desetak djevojaka, među koji-ma je bilo i djevojčica. Sve je usput podvriskiv›o. Str-pali su ih u kamion i odveli negdje.
___________________________________________
- Nas dvije smo ti nekako stigle do Tuzle. Tu je ži-vio moj brat Alija. U njega smo se smjestile. Kuća je bila puna izbjeglica. Poslije pola godine Emka i ja smo otišle u Njemačku. Emka je bila u drugom stanju. Ro-dila je lijepo muško dijete. Ime mu je Jasmin.
- Jasmine, dođi sine ‘vamo - zovnu žena lijepog dječa-ka koji se očito već zamomčio. S njim mu priđe i majka Emka.
- Došli smo babi i amidži Isku na mezar. Mama i nana Ajkuna su mi puno pričale o svima našim, ovim što su ukopani i onim što ih još traže. U Njemačkoj smo se snašli. Idem u školu, mama radi. Ali ovo ovdje, to ti je tolika tuga da nisam mogao ni zamislit’. Pričat ću svojim drugovima u Njemačkoj, ali ovo treba vidjet’, pa tek onda shvatit’ koliko su te ubice pobile naroda - veli Jasmin.
NOćI BEZ SNA
- Muža Jasmina nisam prežalila i umrijet ću, a on će mi ostati živa rana. Ona nikad neće zacijeliti. Skoro svaki dan se pitam šta smo i kome smo mi toliko zgri-ješili, pa da ovoliko patimo - veli Emka.
Zijada ih je slušala ne trepnuvši.
- Bože, svakom je njegova nevolja najveća. Meni moja, nema mi mog Samira, a vidi ovu ženu. Trojicu sinova i muža je izgubila. Jesil’ čula ovo moja Samira - pita kćerku.
Djevojka je čučnula pored jednog mezara, mahramom prekrila lice i šutjela. Nekada kažu i šutnjom se bol
SREBRENICA
30
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
SREBRENICA
iskazuje. Bol za ocem Samirom, trojicom Ajkuninih sinova Jasminom, Iskom, Jusufom, mužem Maidom, za ovdje ukopanih više od četiri hiljade šehida među kojima su brojni njeni vršnjaci. Ona je imala sreću što je bila mala. A ovi što su u mezarima s naznakama da su tu ukopani šehidi imali su samo jednu krivicu - bili su Bošnjaci. Samo onima kojima je u venama zla krv to može biti razlog da posegnu za tuđim životima.
- Ovaj današnji dan je vreo kao i onaj kada su nas k’o životinje, cerekajući se i pipkajući po našim tijelima prljavim rukama, gurali u autobus. Naredili su da se zatvore svi prozori, valjda se nadajući da ćemo crći, da ćemo se podaviti - priča Samira Ajkuni.
- Znam, ćero moja. Sve sam ti ja to prošla k’o i ti. Ali ništa mi nije bilo teže od stalnog straha šta će biti s mojim sinovima i mužem. Znali smo mi da od njih dvadesetak hiljada što su krenuli da se probiju do slo-bode mnogi neće stići. Ali, čo’jek je takav i uvijek se nada da metak neće pogoditi baš njegovog. Zaludu su bila moja nadanja. U Tuzli sam noćima plakala i vje-rovala u nemoguće. Svaki put kad bi neko pokuc’o na vrata pomislila bih: Evo možda neko nešto lijepo jav-lja. Nažalost, stigle su dvije vijesti da su pronađene kosti Iska i Jasmina. Pa onda valja ići na identifikaciju. Sve je to teško da presvisneš od jada. I ja kao i sve žene Srebrenice imam ranu veliku k’o siniju. Nikad’ neće zarasti. A i kako bi. Tri sina i muža sam izgubila. Do-bro sam u pameti.
___________________________________________
- Prič’o mi je Velid, jedan Srebreničanin što je preživio taj „put smrti“, da je vidio kada su Jasmin i Isko pogi-nuli. Veli, kada su grabili šumom uza stranu dočekali su ih Mladićevi krvnici. Sasjekli su rafalima najmanje stotinjak ljudi. Među njima, kaže Velid, i moje sinove. Bili su u koloni blizu njega, a poznavao ih je od ranije. Maida i Jusufa nije vidio. Možda su ih ufatili odmah kad su krenuli - drhtećim glasom kaza Ajkuna.
___________________________________________
- Moja Ajkuna, ja ti se još nadam - veli joj Zijada.
- Majko, ja te razumijem, ali prošlo je 15 godina. Ako ti ta nada daje snagu uljuljkuj se u toj priči. Ali, shva-ti, babe nema među živima. Bit ćemo sretni ako mu i košćicu pronađu - uplete se u razgovor Samira.
- ljudski je nadati se. Ali pametan čo’jek mora istini pogledat’ u oči. Čuda se rijetko događaju. Pogotovo nama iz Srebrenice sreća je davno okrenula leđa. Zato ti velim, misli sada prije svega na kćerku i nadaj se da će pronaći Samirovo tijelo, da se smirite i vi i on da nađe mira svojoj napaćenoj duši. Bilo bi ti lakše da možeš doći na mezar i sita se ispričat’ sa svojim čo’jekom. Svaka posjeta Potočarima mene dovodi do
ludila s jedne strane, a s druge ne mogu Allahu dž.š. nazahvaljivat što su mi bar ovo dvoje sinova prona-đeni. I danas smo se na mezaru siti napričali. Pričam im o našem životu. Oni meni, Isko i Jasmin, jabuke majkine, kazuju koliko se brinu za nama.
- Majko, nemoj ‘vako često dolazit’. Nije lahko iz Nje-mačke zapucat u Bosnu. Znam da ćete ti i Emka ura-diti sve da moj Jasmin stane na noge. I pričajte mu o Srebrenici i ovom masakru. Neka zna i da nikada ne zaboravi kako mu je babo otiš’o na onaj svijet - govori Jasmin majki.
- Sine moj, mi ćemo se brinuti za tvoje dijete sve dok smo žive. Isto k’o da si i ti tu. To je naša obaveza, a i Bog nas duži - odgovara tihim promuklim glasom majka.
Prije nego što krenu nazad, priđe Jasminovom i Isko-vom nišanu, pomilova ih. Sve se dotle suzdržavala, ali ove suze nije mogla zaustaviti. Sustizale su jedna dru-gu slijevajući se niz već podobro izborano lice. Majka i njeni sinovi bili su danas opet zajedno. Ustvari, oni su od kada su se rodili zajedno. Bilo gdje da su. Potočari su sada braći zajednički vječni dom, a majka će doći ponovo čim uzmogne.
- Vi otišli u Njemačku. A ja ti majko nisam nikada go-vorio da je moja želja bila da jednom zaigram fudbal u Švabiji. Najviše mi se sviđao Bajern. Kada dođeš idući put pričat ćeš mi novosti iz ovog kluba. Pune su ga novine, tamo možeš pročitati - veli Isko majci Ajkuni.
Isko je dobro igrao fudbal. Za njega su bili zainteresi-rani i neki prvoligaški klubovi. Da ne bi rata vjerovat-no bi se za njega čulo.
__________________________________________Zijada i njena Samira su još malo ostale tu pored niša-na sinova ove žene. Činilo im se poslije tog razgovora da su ta dvojica šehida sada još jedan razlog više da dolaze u Potočare, pa i ako ne nađu njihovog Samira.
- Ja ću Samira ipak čekati, sve dok živim - kroz zube je govorila Zijada, plašeći se da je ne čuje kćerka i ponovo ne zaruži zbog njenog nerealnog sna.
Izdavač romana „Suza na mezaru“ Mugdima Ga-lijaševića je najčitaniji bošnjački web magazin u domovini i dijaspori Bošnjaci.net. Recenzenti su bili predsjednik BANU, akademik prof. dr. Ferid Muhić i novinar i pisac Muhamed Mahmutović. Predgovor je napisao prof. Ferko Šantić.
Knjigu možete nabaviti ako pošaljete SMS na mobitel 061/21 27 97 ili poruku na e-mail: [email protected]
31
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
Imala sam babu, sestru i brata
Rođena sam u zbjegu gdje se moja majka sklonila dok je Srebrenica gorjela i bila u samrtnim mukama
Potočari: Sjećanja oStaju
Uskoro će mi biti rođendan. Imat ću 17 godina. Ta-mam će se 11. jula navršiti 17 godina najstrašnijeg ubistva više od osam hiljada Bošnjaka. Svijet sam ugledala u planini, u zbjegu gdje se moja majka sklo-nila s bratom i sestrom dok je Srebrenica gorjela i bila u samrtnim mukama. Majka Nevza na svijet me donijela u zbjegu gdje se s mnogim ljudima, uglavnom djecom, starijim i ženama sklonila s mojom sestrom i bratom. Dok sam se ja ra-đala, pričala mi je moja majka, dušmani su granatama preoravali šumu gdje su spas po-kušali da nađu nedužni ljudi.
ubijeni u šumi
Zovem se Dženana. Ime mi je dala žena koja je pomogla majci da se porodi. Kažu tako joj se zvala kćerka. Ubijena je na kućnom pragu. Imala sam peto-godišnju sestru lilu, ali je više nemam. I sedmogo-dišnjeg brata Aliju nemam. Oboje su ostali u šumi gdje sam se rodila. Ubili su ih. lilu snajper, a Aliju geler granate. I babu Sejdaliju sam imala. I bez njega sam ostala. Četnici su ga uhvatili dok je s brojnim muškinjem pokušao da spasi glavu. Na putu smrti presudila mu je zločinačka kama.
Ja imam samo majku Nevzu. I majka mene.
„Dijete moje, imam ja i uspomene koje ti nemaš. Nisi se bila ni rodila. I danas vidim lilu, razrogačenih pla-vih očiju, kada ju je pogodio snajper. Alija, jadničak,
nije ni zijevn’o, što kažu. K’o ptica, samo se obalio preko drveta. K’o da je zasp’o. Iz vrata je virio komad gelera. Sejdalija mi je bio dobar. Volio nas je sve. Bio je vrijedan, lijepo smo živjeli. Planirali smo našu bu-dućnost. I ne znam što nam je sudbina namijenila ovakav život bez trunke radosti. A nismo nikome ni-šta nažao učinili da ovako životarimo.
Da nije tebe Dženana ne bih vidjela razloga da če-kam novi dan“ - govorila mi je majka u izbjeglištvu u Tuzli gdje smo proveli puno godina. Ponoći su me nerijetko budili njeni jecaji. Kada bih je upitala jel’ to ona plače, odgovarala je: „Spavaj zlato, majka je
ružno sanjala.“
Suze nišana
I ovog 11. jula moja maj-ka i ja ćemo u Potočare. Proučit ćemo Fatihu, a majka će s bratom, se-strom i babom pričati o danima kada su bili sretni. Dok sam bila manja, kada bi majkine
suze pokvasile nišane, ja sam zamišljala da to plaču
nišani, a ne Nevza. Gledala sam na hiljade nišana umota-
nih u veliki bijeli čaršaf, ponosnih i gordih kao da su na nekoj počasnoj smo-
tri. Samo kada im dođu najbliži, kriomice da ih ne rastuže, puste pokoju suzu.
Rođendani se obično obilježavaju. Tada te najbliži obasipaju poklonima i posebnom pažnjom. U nas nije tako. Moj rođendan je dan tuge i bola. Kako bi mogla misliti o njemu, a znam da sam imala sestru lilu, brata Aliju i babu Sejdaliju. Moja majka ima bar us-pomenu na njih, a i ja kao da sam ih poznavala. Tako mi se čini kada slušam majku.
Grad heroj i moju majku vežu uspomene. I Srebreni-ca je imala još više od osam hiljada svoje djece kojih više nema. Ali, ima uspomenu na svakog od njih.
Dženana iz Srebrenice
SREBRENICA
Bosna i Hercegovina je u svakom pogledu izuzet-na zemlja i po mnogim svojim karakteristikama je jedinstvena u Evropi. To nije konstatirao samo poznati francuski geo-log, mineralog, biolog itd. Ami Boue, kada je rekao da je Bosna jedin-stvena po tome što nigdje u Evropi na tako malom prostoru nije sakupljeno toliko bogatstvo prirod-nih fenomena svih vrsta, ali i veliko bogatstvo et-noloških i etnografskih odlika koje se u tolikoj množini i na tako malom prostoru ne mogu nigdje drugdje u Evropi naći. Te činjenice su odavno poznate, ali je poznata i činjenica da je historija Bosne jedinstvena i da se razlikuje od historije bilo koje druge zemlje u ovom dijelu svijeta. Bo-sanska osobitost sastoji se u činjenici da je ona, mada okružena homoge-nim religijsko-kulturnim državnim entitetima u kojima je vladao religij-ski unilateralizam, kao i etnička homogenost vi-sokog stupnja, ostala ze-mlja koja je bila fenomen. Naime, ostala je multiet-nička i multireligijska i tako je sačuvala neke
kulturno-historijske, du-hovne i socijalne fenome-ne koje nije bilo moguće sresti nigdje drugdje, a ako su se i pojavljivali, onda su bili stvar unoše-nja izvana, kao što je to bilo sa islamom i jevrej-stvom u Španiji, ili je bilo privremenog karaktera, kao što je bilo sa hereza-ma u nekim katoličkim i pravoslavnim zemlja-ma, a sve je to u Bosnu došlo iznutra, iz prirode njenog geopolitčkog i ge-okulturalnog položaja i osobenosti njenog razvo-ja, kao i činjenice da je u njoj genetičko naslijeđe snažno afirmiralo razno-likost nasuprot unifikaci-ji bilo koje vrste.
Ono što je ujedinjavalo sve Bošnjane je njihova država koja im je osigu-ravala, i to uprkos snaž-nim pritiscima okolnih zemalja, punu sigurnost i slobodu vjerovanja i tra-dicije, što je bio osnovni uzrok snage i sposobno-sti te države da se odupi-re napadima jačih supar-nika kao što su bili Raška i Srbija, Zeta i Hrvatska ili Ugarska. Glavni pra-vac napada na Bosnu sastojao se od početka do najnovijih vremena u
mi Smo prvo
boSanci i bošnjaci,
pa tek onda Sve drugo
Piše: Akademik Muhamed FILIPOVIć
32
AKADEMSKA NOTA
33
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
djelovanju koje je imalo za cilj da razvije unutar-nju podjelu među Bošnja-nima do mjere kada će oni doći u međusobni sukob i tako sami uništiti onu glavnu snagu koja je Bo-snu držala, a to je bosan-ski patriotizam utemeljen u slobodi i jednakosti lju-di po osnovi rase, vjere, etnosa i jezika. Nije čudo da je bosansko jedinstvo do današnjih dana ostalo glavna meta napada ne-prijatelja Bosne, sada već Bosne i Hercegovine, i to je ono o čemu ovdje želim nešto kazati.
Za nas Bošnjake, koji smo ostali do kraja vjerni svo-joj iskonskoj odrednici i zemlji u kojoj živimo i ni-smo u drugim zemljama tražili pravu domovinu i uporište za svoju slobodu, važno je da dobro znamo da u odnosu prema na-šoj zemlji mi smo, prije svega, u teritorijalnom određenju Bosanci, u na-cionalnom smo Bošnjaci, a regionalno smo Herce-govci, Krajišnici, Sarajlije, Semberci, Posavci, Po-drinjci ili Istočnobosanci itd., ali svi imamo onaj zajednički bosanski i boš-njački nazivnik koji nas nacionalno identificira i određuje kao zajednicu. Veoma je značajno imati na umu ove pretpostavke našeg identiteta, prije sve-ga zbog toga što je on još uvijek u izgradnji, a zatim jer se na nas Bošnjake već više od jednog vijeka vrši stalna presija u smislu da nas se podijeli na sve mo-guće načine, pa i regiona-lizacijom našeg identiteta, tako da zaboravimo na ono što nam je svima prvo i zajedničko i što je uvjet našeg održanja.
Prvi efekti pokušaja po-djele Bosne i regionali-zacije, odnosno svođe-nja značenja bošnjačkog identiteta na regionalni identitet i ime dogodio se uvođenjem dvojnog imena za Bosnu što je uči-njeno od strane Austrou-garske koja je time željela izazvati suprotnost izme-
đu Bosanaca i Hercegova-ca i samim time djelovati na svođenje bošnjačkog na regionalni bosanski i hercegovački identitet kao dva suprotstavljena ravnopravna identiteta. Istovremeno, Berlinski kongres koji je oduzeo Osmanskoj imperiji pravo uprave u Bosni izvršio je podjelu i redukciju histo-rijske Bosne na taj način da je teritorije Novopa-zarskog sandžaka i Plje-valjskog sandžaka izdvo-jio iz Bosne i ostavio pod osmanskom upravom, što je u strateškom smislu bio ustupak interesima Srbije i Crne Gore koje je zastu-pala Rusija, a koje su ima-le pretenziju na Sandžak, odnosno na teritorij da-našnjeg Sandžaka. Tako je uspostavljeno trojstvo u kojem su figurirali Bosna, Hercegovina i Sandžak kao zasebne teritorije od kojih su Bosna i Herce-govina ostale zajedničko državnopravno tijelo, dok je Sandžak izdvajanjem iz Bosne definitivno predat u ruke svojim budućim gospodarima. Ono što je bilo trajni negativni efekt ovih podjela sastojalo se u svođenju prvobitnog jedinstvenog bosanskog i bošnjačkog identiteta na tri identiteta, tj. snažno su podcrtana razlikovanja između Bosanaca, Herce-govaca i Sandžaklija kao da se radi o zasebnim, historijskim i nacional-no-kulturnim identite-tima a, ne jedinstvenom bosanskom i bošnjačkom historijskom, kulturnom i nacionalnom identitetu. Sve kasnije vlasti koje su djelovale na prostorima historijske Bosne nastoja-le su ove podjele produbi-ti i razbiti ono što je činilo glavnu snagu opstojnosti Bosne, a to je njeno histo-rijsko, duhovno, kultur-no, nacionalno jedinstvo koje je nalazilo svoj izraz u bosanskom patriotizmu. Taj bosanski patriotizam trijumfovao je upravo u vrijeme austrougarske okupacione kampanje, kada su Sandžaklije pod
vodstvom Pljevaljskog muftije doprinijele zau-stavljanju okupacione ak-cije austrougarske vojske u dolini Spreče, ali isto tako u posljednjem otporu Bosanaca srpskohrvatskoj agresiji kada su ponovno Bosanci, Hercegovci, San-džaklije, Krajišnici, Po-savci i svi drugi Bosanci zajedno i snažno pružili otpor agresiji.
U svjetlu ovih činjenica ne treba zaboraviti ni to da je Kraljevina Jugosla-vija u pokušaju da anuli-ra teritorijalno jedinstvo Bosne i da izazove raslo-javanje unutar onoga što se naziva bosanstvo, a što je samo ime za bošnjački identitet, izvršila podjelu teritoriju Bosne između četiri banovine (Drinske, Zetske, Splitske i Vrba-ske), stvarajući u Bosni je-dino homogenu Vrbasku banovinu sa centrom u Banjaluci kao teritoriju na kojoj su u to vrijeme Srbi bili u relativnoj većini. Taj režim je također izvršio podjelu Bosne na dio pod srpskom i dio pod hrvat-skom upravom u okviru sporazuma Cvetković-Maček 1939. godine. Ova podjela također imala je za glavni cilj da Bošnja-ke desupstancilizira i liši svojstva historijskog i dr-žavnopravnog subjekta, jer je vršena kao podjela između Srba i Hrvata ne uzimajući u obzir postoja-nje Bošnjaka.
Snažne recidive svih ovih nastojanja, a pogotovo či-njenice četrdesetogodiš-njeg perioda nepriznava-nja postojanja bošnjačke nacije, osjećamo i danas u djelovanju regionaliza-ma koji još uvijek sprje-čavaju prirodnu i nužnu integraciju Bošnjaka kao nacionalnog, historijskog, državnopravnog i kul-turnog subjekta na ovom prostoru. Stoga je zadatak bošnjačke nacionalne ak-cije upravo u tome da se ovi regionalizmi svedu na ono što jesu, a to su geo-grafske odrednice i da se naspram njih snažno afir-
mira nacionalno jedinstvo svih Bošnjaka bez obzira da li se oni u regional-nom smislu ili u nekom historijskom kontekstu svoje regionalne određe-nosti nazivali Sandžaklije, Hercegovci, Podrinjci, Po-savci, Krajišnici ili pak Sa-rajlije. Svako suprotstav-ljanje ovih regionalnih određenja jedinstvenom i zajedničkom određe-nju nas kao Bošnjaka ima danas negativnu ulogu i vrlo teške reperkusije u našoj borbi za očuvanje Bosne i Hercegovine kao naše zajedničke domovi-ne, kao matične zemlje i države svih Bošnjaka koji su zbog historijskih okol-nosti ostali izvan državne teritorije Bosne i Herce-govine, ali koji time nisu prestali biti Bošnjaci i koji imaju legitimni interes i pravo da sudjeluju u na-šem nacionalnom životu kao što imaju pravo da se naša država, ukoliko je ona i bošnjačka, brine za stanje u kojima se oni na-laze i njihova prava, kao što je to pravo priznato i drugim državama obzi-rom na njihove nacional-ne pripadnike koji žive u drugim zemljama. Politič-ki subjekt, bilo da se radi o državi ili političkim i kulturnim pokretima, koji ne vodi brigu o pripadni-cima bošnjačke nacije koji žive na teritoriji drugih država ne može imati le-gitimaciju bošnjačkog po-kreta, stranke, kao što ni država Bosna i Hercego-vina ne može vršiti svoju obavezu kao država ako tu brigu ne ispunjava.
Najzad valja reći da smo mi odista svi Bosanci, Hercegovci, Sandžaklije, Krajišnici, Podrinjci, Po-savci, Sarajlije, Srednjobo-sanci ili Zapadnobosanci, ali da smo prije svega svi zajedno i u nacionalnom smislu Bošnjaci, kao i da sva naša politička i držav-na prava potječu upravo iz činjenice da smo Boš-njaci, a ne da smo regio-nalno ili bilo kako druga-čije određeni.
AKADEMSKA NOTA
medreSa je najbolje rješenje za izazove Savremenog
Svijeta
rešad eF. plojović
35
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
Uvaženi direktore Plojoviću, naša naj-starija školska institucija na čijem ste čelu, Medresa „Gazi Isa-beg“, nedavno je ispratila petstotu gene-raciju maturanata. Za početak ovog našeg razgovora željeli bismo da nam prenesete utiske ili bar dio onog kako se osjeća prvi čovjek jedne ustanove čija tradicija traje pola milenijuma. Upravo tako, 05.05. ove godine odr-žana je Svečana akademija u povo-du završetka školovanja 500. ge-neracije, a time je potvrđeno da je Medresa „Gazi Isa-beg“, bez obzira na sve one koji to osporavaju ili u to sumnjaju, najstarija škola na ovom prostoru, čiji kontinuitet u radu tra-je više od pet stoljeća, a samim tim i jedna od najstarijih medresa na prostoru bivše Jugoslavije i na Bal-kanu općenito. Međutim, ova činje-nica je do prošle godine, zbog naše pretjerane skromnosti i nedovoljnog poštovanja samih sebe i svoje boga-te i uspješne tradicije, prešućivana, preko nje se olahko prelazilo, tako da smo skoro prekinuli kontinuitet Medrese i njeno osnivanje vezali za datum obnavljanja njenog rada, to jest 17. septembar 1990. god., što je svakako bilo pogrešno, jer je ova me-dresa, kao i mnoge druge u Sandža-ku, postojala i prije. Prema zapisima čuvenog putopisca Evlije Čelebije, koji je polovinom 17. stoljeća prošao ovim prostorima, navodi se da je na području Novopazarskog sandžaka bilo 11 Medresa i to: Pet u Novom Pazaru, dvije u Taslidži (Pljevljima), jedna u Akovu (Bijelo Polje) i tri u Prijepolju. Od pet spomenutih me-dresa koje su postojale u Novom Pazaru, pouzdano se zna da je na mjestu gdje je danas zgrada Muške medrese postojala medresa, osnova-na u 15. stoljeću, koja je sa manjim prekidima radila sve do 1946. god. kada je zatvorena od strane komuni-stičkog režima, a potom, nakon pau-ze od 44 godine, obnovljen njen rad 1990. god.
Biti na čelu jedne ovakve odgojno-obrazovne ustanove, najstarije, naj-renomiranije i najvrjednije u Bošnja-ka, koja je dala veliki broj kadrova i koja je kroz povijest vodila ovaj narod, jeste velika čast, ali i mnogo veća odgovornost. Imenovanjem za direktora Medrese ukazana mi je velika čast i povjerenje od strane rukovodstva Islamske zajednice, na
čemu sam zahvalan i pokušat ću da ga opravdam, ali sam svjestan i od-govornosti koju sam preuzeo, tako da mi strah od odgovornosti ne do-zvoljava da samo uživam u časti.
Na Svečanoj akademiji povodom pet-stote generacije maturanata podsje-tili ste maturante na emanet koji ovi mladi ljudi preuzimaju stičući diplo-mu na kojoj stoji ime Gazi Isa-bega. Šta to konkretno znači?Učenici Medrese u toku svog ško-lovanja dobiju puno korisnih zna-nja, poruka, savjeta i uputa od svo-jih profesora, koji će ih, ukoliko ih prihvate i implementiraju u svojim životima, bilo kojim poslom se ba-vili nakon Medrese, činiti prepo-znatljivim i posebnim u odnosu na neke druge. Jedan, po meni, veoma važan, prikladan vremenu, mjestu i situaciji kroz koju prolazimo kao narod, savjet kojeg sam uputio jeste da naši maturanti nikada ne zabo-rave koju su školu završili, jer sam svjestan da će se upisivati na razne fakultete, a samim tim i za nekoliko godina obavljati različite zadatke i obnašati razne funkcije u društvu. Ma koji fakultet da završe i ma ko-jim poslovima da se bave kasnije, di-ploma Medrese na kojoj je ime Gazi Isa-bega, osnivača Novog Pazara i velikog vakifa, ostat će sa njima i biti sastavni dio u njihovim životima, po kojoj će ih mnogi prepoznavati i sa kojom će ih identificirati. Iz tog razloga, a imajući u vidu izazove vremena, prije svega lične interese i privilegije koji se nude ljudima na određenom položaju ili sa ugledom i uticajem u narodu, u zamjenu za dizanje ruku od svog naroda i svih njegovih potreba, drugim riječima za izdaju svog naroda, želio sam da moj posljednji savjet kojeg im upu-ćujem, kojeg će se sigurno sjećati ili sjetiti kad dođe vrijeme, bude da ni-kada ne dozvole da budu suprotno onome čemu ih je učila Medresa, da budu u službi svome narodu, da se zalažu za pravo, pravdu i rav-nopravnost za sve ljude, da se bore protiv tiranije i diskriminacije ma od koga ona dolazila i da nikada ne do-zvole da budu u službi neprijatelja svoga naroda, to jest izdajnici.
Raspust je u toku, a to je vrijeme kada se sumiraju iskustva iz prethod-ne i prave planovi za narednu školsku
godinu. Administracija, nastavnici, tehničko i pomoćno osoblje, koliki je to ukupan broj, koliki je broj đaka i kako Medresa funkcionira kao zao-kružen sistem? Medresa je od obnavljanja svog rada 1990. godine prošla kroz različite faze. Od škole koja je raspolagala sa dvije učionice u zgradi Novopazar-skog medžlisa i sa par teologa ona je do danas značajno napredovala na putu vraćanja svog nekadašnjeg ugleda i sa pravom se može reći da je jedna od najozbiljnijih i najvrjed-nijih srednjih škola u široj regiji, u svakom pogledu. Medresa je da-nas savremena škola, gdje se nasta-va izvodi na tri različita punkta, u tri odvojene i shodno savremenim standardima izgrađene zgrade sa internatima. U Medresi je uposleno skoro stotinu lica, koja su raspoređe-na na raznim poslovima, u nastavi, pomoćnim i tehničkim službama. Takođe, broj učenika koji upisuju Medresu se iz godine u godinu po-većava, tako da od škole koja je de-vedestih brojala stotinjak učenika, danas broji oko 470, što je dovoljan pokazatelj koji potvrđuje da je Me-dresa ozbiljna odgojno-obrazovna ustanova, na koju se može i treba ozbiljno računati, koja je dala i daje svoj doprinos na polju vraćanja i uz-dizanja dostojanstva pripadnicima islama u ovoj i okolnim državama.
U programskom smislu, Medresa je škola srednjoškolskog nivoa obrazo-vanja. Koje su sličnosti, a koje razlike sa ostalim srednjim školama? Kada se govori o odgojno-obrazov-nom procesu u Medresi te predmeti-ma i sadržajima koji se u njoj izuča-vaju, pred medresantima je veoma širok i ozbiljan posao kojeg moraju uraditi. Naime, pored vjerskih pred-meta, po kojima je Medresa prepo-znatljiva: kiraet, akaid, fikh, tefsir, hadis, ahlak itd., u njoj se izučava-ju i mnoge druge znanosti, kao što su: historija, geografija, biologija, matematika, pedagogija, psihologi-ja, sociologija, te pored maternjeg bosanskog jezika i tri strana: arap-ski, engleski i turski i još neki drugi predmeti, tako da Medresa nudi ši-roko svestrano obrazovanje, koje, uz odgojnu dimenziju, kojoj se posebno poklanja pažnja u Medresi, njenim svršenicima daje veliku prednost u
INTERVJU
Imali smo čast da za ovaj predramazanski broj razgovaramo sa REŠAD-ef. PLOJOVIćEM, potpredsjednikom Mešihata Islamske zajednice u Srbiji i direktorom Medrese “Gazi Isa-beg” u Novom Pazaru, o dugogodišnjem radu
medrese, planovima za budućnost te pripremama za mubarek mjesec Ramazan.
36
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
odnosu na sve ostale škole. A opće je poznato da se danas svaki roditelj nalazi u velikom iskušenju i pred velikim izazovima kako da svom djetetu obezbijedi kvalitetan odgoj i obrazovanje, a da posljedica toga ne bude udaljavanje od vjere ili, ne daj Bože, posrnuće djeteta. Mislim da je Medresa jedinstvena škola, ona nema alternativu, jer za razliku od drugih srednjih škola ona vodi bri-gu o kompletnom odgoju i obrazo-vanju, to jest nudi mladoj osobi ono što joj je najpotrebnije u životu - kva-litetan odgoj i moral, ali i kvalitetno obrazovanje, što potvrđuju brojni rezultati koje postižu učenici Me-drese na takmičenjima na kojim uče-stvuju, ali i kao studenti različitih fakulteta i nosioci važnih emaneta u zajednici. Medresa nudi roditelju potpunu brigu o njegovom djetetu, garantuje mu da će se obrazovati i odgajati u čistom ambijentu, a to je nešto što je danas roditeljima najviše potrebno kada je riječ o obrazovanju njihove djece.
Imate li podatke o tome koje visoke škole upisuju vaši svršenici. Da li su to uglavnom islamski fakulteti ili se opredjeljuju i za tzv.svjetovne škole? Nekada je upis u medresu značio samo imamski posao i ništa drugo, tako da su mnogi režimski službeni-ci: brojni direktori škola, nastavnici i dušebrižnici odvraćali zaintere-sirane za upis u medresu od toga, govoreći da je to prevaziđena škola, nazadna, bez perspektive itd. Na-ravno da nisu bili u pravu ni tada, a posebno ne sada, jer se u medre-si nikada nije učilo o nazadovanju i vraćanju u prošlost, već o tome kako urediti sadašnjost da bi nam buduć-nost bila bolja od bliske prošlosti, ili da nam se ne bi desila prošlost. Ni-kada svršenicima medrese nisu bila zatvorena vrata, uvijek im je nuđeno da budu državni činovnici, jer su bili među najpismenijim i najpoštenijim u svom vremenu, a posebno su ta vrata danas otvorena. Danas je svr-šenicima medrese na raspolaganju mnogo veći izbor fakulteta nego što je slučaj sa bilo kojom drugom sred-njom školom. Naši svršenici mogu studirati na skoro svim svjetovnim fakultetima i svim islamskim, ma gdje se oni nalazili, na Istoku ili na Zapadu. Naprosto, imamo nadme-tanje od strane raznih univerziteta da dođu do što većeg broja naših svršenika, jer su uvidjeli da se radi o kvalitetnim studentima koje žele imati kao svoje. Što se tiče preciznih statističkih podataka njih nemamo, ali sa sigurnošću možemo reći da
između 60-80% naših svršenika, po-sebno je procenat veći kod muškara-ca, upisuje svjetovne nauke, a da je manji broj onih koji studiraju islam-ske fakultete u zemlji i inostranstvu.
Ako postoji tendencija rasta zainte-resiranih đaka za medresu, ima te li planove o proširivanju broja odjelje-nja i internatskih kapaciteta i u kojim gradovima? Svakako da Islamska zajednica i Mešihat, kao osnivač Medrese, pra-ti stanje u Medresi i sagledava opće stanje te planira i radi na realizaciji projekata koji imaju za cilj unapre-đenje uslova rada, te udovoljavanje potrebama pripadnika islama. Po-znato je da je Mešihat imao u planu da u svakom sandžačkom gradu gdje postoji realno interesovanje i potreba izgradi i otvori isturena odjeljenja Ženske medrese za poče-tak, a potom i Muške ako se procije-ni da je potrebno. Međutim, do sada se uspjelo otvoriti samo istureno odjeljenje u crnogorskom dijelu San-džaka, u Rožajama, dok je ostatak Sandžaka, poput Prijepolja, Tutina itd. ostao uskraćen, jer je opći razvoj Islamske zajednice i njenih odgojno-obrazovnih ustanova bio uzrokom pokušaja njenog rušenja i otimanja od strane beogradskog režima 2007. godine, koji je, nažalost, još uvijek aktuelan, ali sa nikakvim izgledima da dâ bilo kakve rezultate onima koji su ga planirali i pokušali realizaciju. Ono što ovom prilikom želim nagla-siti jeste da Islamska zajednica nije odustala od svojih planova, a ni ja kao novi direktor neću biti zadovo-ljan niti miran dok se, uz Allahovu dozvolu i pomoć, u skoroj budućno-sti ne otvori istureno odjeljenje u još nekom od sandžačkih gradova.
Medresa „Gazi Isa-beg“ ima jedno žensko odjeljenje u Rožajama. Kakav je status ovog dijela Medrese i da li ćete ići na otvaranje i odjeljenja Muš-ke medrese na teritoriji Južnog San-džaka? Školske 2002/03. godine otvoreno je istureno odjeljenje naše medrese u Rožajama, koje je potpuno ravno-pravno sa odjeljenjem Ženske me-drese u N. Pazaru. Ono što se može reći jeste da je ovo odjeljenje dalo velike rezultate u dijelu Sandžaka na kojem se nalazi i nastavlja davati rezultate, što je dovoljan razlog da se ovom odjeljenju nastavi pridavati velika pažnja kako bi ono nesmeta-no nastavilo svoj rad. Do sada nije bilo velikih problema u funkcionira-nju, osim finansijskih. Istina, grad-
ske vlasti ne tretiraju ovo odjeljenje kao druge škole i ne daju nikakve povlastice, niti se prema njemu op-hode kao prema drugim školama, mada da budem dovoljno iskren, možda nije bilo ni dovoljne inicija-tive sa naše strane. Napominjem da potpunu brigu o ovom odjeljenju vodi matična škola i Mešihat Islam-ske zajednice u Srbiji, čak i kada je riječ o akciji zekata i sadekatu-l-fitra na prostoru na kojem se ovo odjelje-nje nalazi ne postoji nikakvo razu-mijevanje od strane organa Islamske zajednice. Što se tiče odjeljenja Muš-ke medrese, za sada, mislimo da ono nije potrebno, jer je školovanje muške djece znatno lakše i sa mno-go manje rizika nego što je slučaj sa ženskom djecom, gdje roditelji, sa punim pravom, daju prednost ško-lovanju u blizini ili u mjestu u kojem žive.
Recite nam nešto više o oblicima i nivoima saradnje sa ostalim medre-sama u okruženju, ali i o planovima kako treba tu saradnju obogaćivati i da li postoje programske razlike među medresama?
Medresa u Novom Pazaru, od sa-mog svog osnivanja, ima izuzetnu saradnju sa svim medresama u Bo-sni. Ona radi po jedinstvenom planu i programu medresa kojeg utvrđuje Rijaset IZ-e u BiH, što je veoma važ-no, jer činjenica da se primjenjuje isti plan i program obavezuje stal-ne kontakte i saradnju te razmjenu iskustava, što pozitivno utiče na unapređenje kvaliteta obrazovanja. Učenici naše medrese učestvuju na zajedničkim takmičenjima učenika medresa u BIH i ostvaruju zapažene rezultate.
Što se tiče medresa koje su nastale u međuvremenu, tj. Medrese u Pod-gorici, do sada ne postoji neki pose-ban oblik saradnje, jer je potrebno za uspostavljanje prisnije saradnje da ta medresa pristupi porodici medre-sa koje rade po jedinstvenom planu i programu, što podrazumijeva i usaglašavanje nastavnih planova i programa, što će se, nadam se, vje-rovatno desiti, jer ne postoje nikakvi razlozi da se to ne desi.
Kao direktor ove značajne školske ustanove, kako vidite njen dalji ra-zvoj?
Medresa, bez obzira na sve okolnosti i izazove mora ostati medresa, to jest ne smije izgubiti tu važnu dimenzi-ju po kojoj je prepoznatljiva, to jest izučavanje vjerskih znanosti, ali ona
INTERVJU
37
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
INTERVJU
ne smije ostati ni imuna niti glu-ha za sve savremene izazove. Danas, kako sam rekao, većina svršenika upisuje tzv. svjetovne fakultete, a ujedno svršenicima Medrese ne piše u diplomi da su imami, hatibi i muallimi, kako je to ranije bilo. Stoga je potrebno i izvjesno prilagođavanje plano-va i programa te rasterećivanje u dijelu gdje je to moguće u ko-rist postojećih i novih nastavnih sadržaja i predmeta, koji su po-trebni za nesmetane dalje studije na bilo kojem fakultetu. Dakle, potrebno je ozbiljno i realno sa-gledavanje planova i programa i njihovo prilagođavanje aktu-elnom vremenu, gdje se treba voditi računa da Medresa zadr-ži epitet islamske odgojno-obra-zovne škole.
Koliko će se predstojeće školske godine upisati novih đaka?
Medresa je za 2012/13. školsku godinu upisala četiri odjeljenja, dva muška sa po 30 učenika i dva ženska, po jedno u Pazaru i Rožaju, što ukupno čini oko 120 učenika.
Uvaženi direktore Plojoviću, za sam kraj ovog našeg razgovora, kažite nam šta je to što bi jednog svršenog đaka osnovne škole tre-balo posebno da motivira da upiše baš Medresu „Gazi Isa-beg“ u No-vom Pazaru?
Kako sam već više puta ranije spomenuo, Medresa nema kon-kurenciju u drugim školama. Ona je škola koja nudi kvalitet-no najšire obrazovanje svojim polaznicima, daje im priliku da se u toku školovanja na raznim takmičenjima dokažu, a takođe uporedo vodi brigu i o njihovom odgoju i nastoji u njih usaditi pozitivne osobine i vrijednosti koje će im sa kvalitetnim zna-njem koje će ponijeti iz Medrese, sigurno, donijeti samo koristi u daljem životu, otvoriti im vrata da upišu fakultete koje žele, ma gdje da se oni nalazili, učiniti ih omiljenim u svom okruženju i ši-roj zajednici i društvu, što znači da će u svom životu imati mno-go više prilika i mogućnosti da se ostvare u svom poslu i da učine hajr za sebe, svoje porodice i svo-ju zajednicu i prostor na kojem žive.
Hvala Vam na razgovoru!
Plojović: Hvala i reviji „San-džak“ koja je imala sluha da se osvrne na Medresu i pruži prili-ku da se o njoj nešto kaže i zabi-lježi, kako bi došlo do onih koji se žele informirati o ovoj, prvoj i najvažnijoj odgojno-obrazovnoj ustanovi u Islamskoj zajednici, koja je omogućila izrastanje svih ostalih.
Razgovarao: Salahudin Fetić
Pred nama je mjesec Ramazan, kakve su aktivnosti Medrese u ovom mjesecu?
Mubarek Ramazan je mjesec u kojem se aktivnosti umjesto u Medresi odvijaju u džematima sa džematlijama. Većina uče-nika starijih razreda je raspoređena po džematima kao imami ili mujezini, a pro-fesori vjerskih predmeta obiđu što je mo-guće vise džemata, održe prigodna preda-vanja i predstave Medresu i njeno stanje.
Koristim ovu priliku da svim muslima-nima mubareklišem Ramazan i poželim svaki hair u njemu, da ih pozovem da dane ovog mubarek mjeseca provode u postu, a dio noci u ibadetu, jer je to nacin da pomognu sebi i nađu sreću.
Obzirom da je ovo mjesec posta, zekata, sadekatu-l-fitra i međusobne solidarnosti, podsjećam sve muslimane da ne zaborave Medresu, jer je naša sudbina itekako po-vezana sa sudbinom Medrese. Ne zabora-vimo dekadenca i bezdušna asimilacija su stupili na snagu i bili aktuelni od momen-ta zatvaranja medrese 1946., a od obnav-ljanja njenog rada 1990. nastupilo je novo razdoblje u uzdizanju Bošnjaka i njihovo ponovno vraćanje na javnu scenu, a pro-jekti asimilacije su počeli propadati. Dug je put koji je pred nama, a Medresa nam je na tom putu itekako potrebna, tako da briga o njoj i njenim potrebama ne smije prestati, jer je ona zalog za nasu kolektiv-nu bolju budućnost.
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, Islamska zajednica u Hrvatskoj, Islam-
ska zajednica u Sloveni-ji i Islamska zajednica u Srbiji čine jedinstven duhovni okvir, na čelu sa reisu-l-ulemom Islam-ske zajednice u Saraje-vu. Zato se izboru i ime-novanju reisu-l-uleme Islamske zajednice raduje svaki pripadnik Islamske zajednice iz BiH, Sandža-ka i dijaspore koji se bri-ne o njenim potrebama i daje svoj doprinos nje-nom uspješnom funkcio-niranju.
U proteklih nekoliko mje-seci, nažalost, Islamskom zajednicom i izborom re-isu-l-uleme najviše su se bavili oni koji uopće nisu njeni članovi, a kamoli poznavaoci njenih potre-ba. Od strane ovih „du-šebrižnika“ plasirane su brojne medijske spekula-cije, klevete, intrige, de-zinformacije, sve s ciljem da se bošnjački narod što više obezglavi, a jedin-stvo Islamske zajednice razbije.
Bilo je tu mnogo pita-nja koja su postavljali i na njih zlonamjerne od-govore davali: Da li će aktuelni reisu-l-ulema Mustafa Cerić biti doži-votni reisu-l-ulema? Da li će ga iz izborne trke, kao kandidata, elimini-rati navršenih 60 godina života? Da li aktuelni re-isu-l-ulema razmišlja o tome da postane evropski muftija? Neki mediji su se prosto utrkivali u bla-ćenju Islamske zajednice i njenog poglavara. Stekao se utisak da ti mediji i po-stoje s ciljem da što više ugroze funkcioniranje institucije Islamske za-
jednice, i to po planiranoj ideologiji, s planom i pro-gramom realizacije.
Apetiti velikosrpskih i velikohrvatskih snaga prema Bosni i Hercego-vini i Bošnjacima nikada nisu nestali. Egzistiranje institucija reisu-l-uleme i Rijaseta Islamske zajed-nice one vide samo kroz podanički odnos, kao u slučaju Zilkića koji je pri-stao da bude marioneta u rukama srpskih politi-čara.
Zato je reisu-l-ulema Mustafa-ef. Cerić njima noćna mora, jer je previše odvažan, hrabar, požr-tvovan, ujedinjuje vjerni-ke, otvara im oči, ne da na stranputicu, govori o ugroženosti, rješava pro-bleme u najtežim vreme-nima... Takvi im kvare planove. Ako pogledamo kroz historiju vidjet ćemo da su od svih reisu-l-ule-ma predmet medijskog i političkog progona bili samo oni koji su bili od-važni i požrtvovani za svoj narod. Reisu-l-ulema Džemaluddin Čaušević (koji ima mnogo zajed-ničkih karakteristika sa reisom Cerićem) također je bio napadan. „Umje-reni“ (po njima), tihi ili u bilo kojem smislu „po-dobni reisovi“ bili su pošteđeni toga, dok se zajednica nastojala una-zaditi i oslabiti.
Obzirom da je svaki Ustav podložan promje-nama, ove godine su uve-deni neki amandmani i na Ustav IZ-e u BiH. Po jednom od tih amandma-na, iz čudnih razloga, gornja starosna dob kan-didata za reisu-l-ulemu, koja prije nije bila odre-đena, je 60 godina!? Pri-
jedlog ovog amandmana nije jasan mnogim člano-vima Islamske zajednice, tim više što nema upori-šta u islamskim propisi-ma. Opće je poznato da je Uzvišeni Allah Mu-hammedu s.a.v.s. poslan-stvo dao u 40-toj godini života, a život uzeo u 63. godini. Tako se čovjek u tom periodu smatra naj-zrelijim, a njegovo djelo-vanje najplodonosnijim. Shodno ovome za očeki-vati je bilo da se za gornju starosnu dob kandidata uzme 63. godina, a ne 60.!
Vidjet ćemo kako će Sa-bor prihvatiti ovo i neka druga obrazloženja, ali sigurno je da se u ovo neće miješati i o tome ra-spravljati osobe koje nisu članovi Islamske zajedni-ce.
Bošnjaci su danas uspješ-no odbranili sve svoje vrijednosti: vjeru, naci-ju, kulturu, jezik... Imaju svoje univerzitete, svoju Akademiju, svoje jedin-stvo, svoj svjetionik – Islamsku zajednicu. Boš-njaci koji žive u dijaspori jesu spremni na integra-ciju, ali ne i asimilaciju. Svaki musliman Bošnjak danas može biti ponosan na vrijednosti koje čine njegov bošnjački identi-tet.
Ovih dana stari „duše-brižnici“ ponovo su se aktivirali da budno prate izbor za poglavara Islam-ske zajednice, nadajući se izboru kakvog „umjere-nog“ (po njima), podob-nog ili mlitavog reisa. Naime, od 7. jula 2012. godine počet će proces evidentiranja kandida-ta koji će trajati do kraja mjeseca. Na zasjedanju Sabora Islamske zajedni-
ce će se potvrditi prijava kandidata, nakon čega će im se dati rok od dva mjeseca kako bi se mogli predstaviti i prezentirati svoje programe. Počet-kom oktobra planira se sazivanje Izbornog tijela koje će izvršiti izbor re-isu-l-uleme Islamske za-jednice. Komisiju za izbor reisa činit će: Safet Softić, Mevlud Dudić, Edhem Bičakčić, Jusuf Zahiragić i Mensur Karadža.
Inače, reisu-l-ulemi Mu-stafi-ef. Ceriću ovaj man-dat ističe 19. novembra 2012. godine. Iako je reis Cerić u obraćanju člano-vima Sabora izjavio da se ne namjerava kandi-dirati, po mišljenju nekih članova Sabora kandidi-rati ga mogu drugi. Kako mediji navode, tog mi-šljenja je i potpredsjednik Sabora Islamske zajedni-ce Mevlud Dudić koji je za list „Sandžak Danas“ rekao: „Sve mogućnosti su otvorene. Tačno je da je Cerić rekao da se neće kandidovati, ali nije is-ključeno da ga kandiduju drugi, a u tom slučaju on treba da se izjasni da li prihvata kandidaturu ili ne.“
Po pisanju turskih medija „Zukorlić je siguran na-sljednik, ali politički kru-govi u Sarajevu to još uvi-jek kriju“. Turski dnevnik „Turkiye“ bavi se izbo-rom reisu-l-uleme Islam-ske zajednice u BiH: „Da li će utjecaj koji u BiH ima lobi iz Sandžaka odraditi posao, ostaje da se vidi. Muamer-ef. Zukorlić ima veliku podršku u Saraje-vu i BiH. To je posebno izraženo u sarajevskim političkim i finansijskim krugovima koji dolaze iz Sandžaka.“
izbor reiSu-l-uleme Mersada Nu
rudd
ina A
gović
38
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
ISLAMIJET
39
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
ISLAMIJET
U dnevniku „Turkiye“ se dalje navodi: „Zukorlić želi hitno riješiti pitanja Bošnjaka u Srbiji. Ovo se otvoreno podržava i u BiH. Njegovo zalaganje da se ojačaju veze svih Boš-njaka u regiji ima široko rasprostranjenu podršku i u Turskoj. Isticanje alar-mantnog stanja u Sandža-ku i traženje posebnog statusa ili autonomije po-državaju i svi Bošnjaci u BiH. Muamer-ef. Zukorlić ima izgrađen imidž borca za bošnjačka i islamska prava. U tome mu je po-mogao i sam reisu-l-ulema Mustafa-ef. Cerić.“ (Dnev-ni Avaz)
Tekst pod naslovom „Zu-korlić – novi reis Islamske zajednice u BiH?“ prenose mnogi web portali, među kojima: Telegraf, Kurir, Glas javnosti, Mondo, B92, E-novine info, Naslovi.net, Telegraf.rs, T portal itd.
Od Islamske zajednice koja je kroz vidove naci-onalizacije od strane srbi-janskog režima decenija-ma potkradana, razbijana, infrastrukturno i kadrov-ski, te svedena na puko obavljanje obreda poput dženaza, vjenčanja i sl., muftija Zukorlić je u mno-gome doprinio izgradnji obrazovnog sistema, od obdaništa, preko medresa, Fakulteta za islamske stu-dije do Internacionalnog univerziteta, pokazujući izvanredne organizacijske i liderske sposobnosti. Ak-tivirani su mladi, stručni i sposobni profili ljudi u svim segmentima djelo-vanja Islamske zajednice. Muftiju Zukorlića opisu-ju kao hrabrog, mudrog i energičnog lidera kojeg moraju poštivati i oni koji ga ne vole.
Osim reisa Cerića (kojeg drugi mogu kandidirati) i
muftije Muamera Zukorli-ća, kao kandidati za funk-ciju reisu-l-uleme spomi-nju se i: muftija Husein Kavazović, muftija Nu-sret Abdibegović, muftija Nedžad Grabus, profesor Enes Karić, profesor Zijad Ljevaković, ambasador Se-nahid Bistrić i hafiz Halil Mehtić.
Svi ovi kandidati bi se mo-gli svrstati u najmanje tri bloka kandidata. Mediji u Bosni i Hercegovini reisa Cerića i muftiju Zukorli-ća opisuju kao radikalnije kandidate, dok muftija Ka-vazović za njih predstavlja umjereniju varijantu.
Opće je mišljenje da će se teško naći zamjena za energičnog i odvažnog re-isu-l-ulemu Cerića koji je, po mišljenju mnogih, bes-poštednim angažmanom na mnogim društvenim poljima više učinio za boš-
njački narod nego svi boš-njački političari zajedno. Ali to ne treba da zabrinja-va naše stare lažne duše-brižnike, jer mi se znamo između sebe dogovoriti i svoje obaveze prema za-jednici ispuniti, tako da nam tu oni ne trebaju ni-malo pomagati.
Ima među kandidatima za reisu-l-ulemu takvih da nam je čast što smo bili nji-hovi savremenici, a tek će vremenska distanca iskri-stalizirati njihove zasluge prema narodu i zajednici.
Reisu-l-ulema koji će do-biti naredni mandat svje-stan je toga da će, između ostalih, morati posjedovati i dvije važne sposobnosti: sposobnost rješavanja pro-blema u najtežim vremeni-ma i sposobnost da se nosi sa medijskom i političkom odmazdom radi prethod-ne sposobnosti.
TRGOKEMOt r a d e t r a n s p o r t a n d m o r e
K u ć a z a V a š u K u ć uwww.trgokemo.comDubrovačka bb
phone/fax: + 381 20.360.181email: [email protected]
Trg Isa-bega IshakovićaNovi Pazar
020/337-870
40
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
Hazbija KAL
AČ
Ovih dana je u Be-ranama i Petnjici aktuelna jedna stara tema, koja
se sa malim pauzama i periodičnim podgrija-vanjima vrti u krug već skoro pedeset godina. Općina Petnjica, tačnije, referendum za izdvaja-nje Petnjice kao posebne općine iz općine Berane, tema je Berana i Petnjice ali i šire zajednice. Naveliko se pominju jese-nji parlamentarni izbori i, sasvim slučajno, pono-vo je na dnevnom redu općtina Petnjica. Ovog puta „prodavci“ ovog čudnog proizvoda kojeg su Bihorci kupili mnogo puta do sada kažu da se radi o krajnje ozbiljnoj ponudi. „Nije to ni nalik na ono do sada. Petnjica će konačno dobiti općinu i to na referendumu svih građana koji će je podr-žati, a Vlada će nakon referenduma zauzeti stav o opravdanosti i ekono-mnskoj samoodrživosti ove nove općine, što će sigurno potvrditi i Skup-ština Crne Gore, koja daje zadnju riječ, pa ako može Andrijevica, može, vala, i Petnjica! To je ono što se čekalo, jer to su Bihor-ci i zaslužili“. Tako vele „prodavci“, ubjedljivi kao nikada do sada. Bihorce, s druge strane, na ovom pitanju nada ne napušta, mada im je jasno da ova priča nije odvojena od predstojećeg izbornog procesa. Odnekud nam je ipak važno da saznamo ko su ti „prodavci“? Najkraće re-čeno, svi koji su registro-vani kao politička partija i mogu nešto ponuditi u vidu političkog zalaganja za ovaj kraj. Baš sve par-tije, i pozicija i opozicija, svi su za, svi se utrkuju da što bolje i plastičnije Biho-ru ponude općinu, a opet, jasno je, svi već pouzdano znaju da je vlast na ovo pi-tanje davno stavila tačku. Ako je tako, a jeste, čemu sva ta bezbrojna prediz-
borna obećanja i od vlasti i od opozicije, pa sada i raspisivanje referenduma od strane Skupćine Bera-na, na kojoj je referendum podržan skoro jednogla-sno. Zašto vlast poteže ovu priču uoči svakih izbora? Ima li išta dru-go obećati ovom narodu mimo ovako krupnog pi-tanja? Možda baš u tome i leži odgovor zašto se ovo pitanje aktuelizira pred izbore: nešto se ovom na-rodu mora ponuditi a op-ćina je još jedino što bi ne-kako imalo smisla, a da, obzirom na očekivani is-hod, ne košta mnogo. Ali pogledajmo kako na ovo pitanje gleda i opozicija. Izdvajanje nove općine sa većinskim bošnjačkim stanovništvom, posljed-nja je politička misao opo-zicije koja u Crnoj Gori nosi epitet „srpska“. To se prosto ne uklapa u njihov ideološki koncept države. Ali zašto onda podržava-ju ovu priču? Odgovor je vrlo jednostavan. Uvjere-ni su da vladajuće partije nipošto neće dozvoliti izdvajanje još jedne op-ćine sa većinskim boš-njačkim stanovništvom, pa i ako oni ne preuzmu vlast bezbrižni su da se to ne može desiti i prosto se racionalno odnose prema jednom pitanju koje im onako „za džabe“ kada ga podrže, može donije-ti i neki glas, ali i izbjeći ostale loše poene u slu-čaju iznošenja iskrenijeg političkog stava. Ako je DPS tvrdo opredijeljena da samo simulira poli-tičku spremnost da udo-volji lojalnim Bihorcima, šta se dešava sa SDP-om i Bošnjačkom strankom? SDP je polarizovana u na-mjerama. Vrh partije šuti igrajući na kartu DPS-ove taktike, a Općinski odbor Berana, u kojem domini-raju Bošnjaci, prosto odra-đuje svoju nacionalnu, ili bolje reći lokal-patriotksu obavezu. Oni se bore za ideju općine, svjesni da time ne ugrožavaju niti svoju poziciju u partiji
niti partije u koalicionoj vlasti. Bošnjačka stranka na ovom pitanju možda ima najjače želje, i jedina je koja probleme novih općina ima ugrađene u političkoj platformi. No, u pragmatičnoj političkoj ravni, više je no očigledno da na Petnjici nije spre-mna založiti stečeni kapi-tal iz koalicionog partner-stva sa DPS-om. Još kada bi smo iz svega ovog mogli zaključiti: i vuk sit i ovce na broju, priča bi bila idilična. Ali nije. Bihorcima vremenski sahat otkucava sve brže. Općina Petnjica na neki način budi nadu oporav-ka i opstajanja, a bez nje svima je jasno da Bihorci postaju samo opadajući broj staraca koji su svoju mladost ispratili u svijet i čekaju na svoj mezar. Iz tog razloga se ova priča i vrti, prepakovana i uvi-jek po nečemu nova, od izbora do izbora, sve do posljednjeg, živog, neise-ljenog Bihorca, za čiji glas su zainteresirane sve poli-tičke partije. Zar ovu ponižavajuću igru sa Bihorom ne vide bošnjački političari? Zašto se odlučnije ne suprosta-ve tom procesu? Vrijedi li zbog opstajanja u vlasti žrtvovati narod koji u ta-kvim okolnostima sigur-no nestaje? Na sva ova pitanja političari odgova-raju čuđenjem, ne prihva-tajući ove činjenice kao tačne. Oni su, kažu, tu, nude se da pomognu ali im narod uvijek pogriješi te glasa onu drugu stranu „koja ih vara“ i „koja im ne može pomoći“. Od-govornost se tako preno-si na narod, na njegovu “neizgrađenu nacionalnu svijest“ i „političku ne-zrelost“. Ovakav “me-hanizam” upravljanja legitimnim, ali nepoželj-nim zahtjevom Bihoraca za opštinom, razvodnja-va političku odgovor-nost neizvršavanja datog predizbornog obećanja i abolira sve političare, jer
eto „narod je kriv“, dok na drugoj strani, DPS sa SDP-om, osiguranim modelom iseljavanja Boš-njaka, ostvaruju obećanu misiju stvaranja etnički homogenijeg i „stabilni-jeg“ državnog prostora, što će u crnogorskom bi-račkom tijelu svakako biti prepoznato i adekvatno nagrađeno. Radi ilustracije brze pri-mjene “mehanizma” upravljanja legitimnim, ali nepoželjnim zahtjevi-ma, podsjetiću na jedan nedavni primjer kada je dugo tražena i jedva iznuđena lokacija za iz-gradnju sjedišta Meših-ata Islamske zajednice u Crnoj Gori, u Staroj Va-roši u Podgorici, nanovo osporena iznenadnim „samoorganizovanim“ protestom mještana, koji su ispostavili zahtjev op-ćini da im se to zemljište vrati, kao zajedničko dvo-rište i igralište za djecu, pa je vlast brzo uvažila njihove zahtjeve i pozvala obije strane na dogovor. Kada je ova lokacija u pi-tanju, vjerujem ipak da u konačnom neće biti ospo-rena, samo joj se na ovaj način, iz razloga koje nije teško pogoditi, pritvrđuje cijena. Ovaj mali primjer plastično pokazuje kako se, kao po pravilu, “izne-nada” pojave “nepred-viđene okolnosti”, pa se tako stvore uslovi da se postignuti dogovori i data obećanja prosto moraju korigovati. Slično je i sa započetim re-ferendumskim procesom o formiranju općine Pet-njica, gdje je nakon izbo-ra realno očekivati „ne-predviđene okolnosti“ zbog kojih se ovaj proces „objektivno“ neće moći realizovati.Naši stari su stalno pod-sjećali mlađe generacije da nas sunce sa te strane nikada nije ogrijalo. Ako se desi to čudo te Petnjica dobije općinu, valja nam priznati da su nam stari brkali!
općina petnjica na čekanju do poSljednjeg bihorca
NACIJA
tomislav nikolić demaSkirana ikona Srbije
Marjan Hajnal
41
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
SA DISTANCE
Dijalektika maki-javelističke dok-trine ponižavanja susjeda nikada u
povijesti nije dobila ruž-niju, vulgarniju i podru-gljiviju masku. Ono što je pod tom maskom ipak nije teško demistificirati. Zar je to predstavnik preten-denata na nebestvo? Pa i sama izanđala sintagma „nebeski narod“ nije više do zveket prazne konzer-ve u mrkloj noći. Koji to narod nije nebeski? Koje je to izobraženo oličenje transcendencije, osim kri-voslavno-crkveno, koje, da sadrži imalo smjelosti da se zagleda u pravcu humanosti, ne bi poželjelo ni dušmanu svog dušma-na da ima za predvodnika među brojnim stadima ta-kvu anti-karizmu bez ele-mentarne finoće. Kao i sva-ki konzument Raškovićeve teze o „ludom narodu“, u dosljednom dosluhu s trivijalnim populizmom, karikaturalna kreatura nastala photoshop-monta-žom likova Felixa Dzier-zinskog, generalisimusa Franka, Pol-Pota i Roberta Mugabea, mogla bi se po-dičiti da je u stanju spustiti i najviše sfere neba do pri-zemlja, kad se već u svom narodu osjeća toliko sretno prispjelom nebestvu. A kakav je narod, takav i vođa: iznikao kukolj iz go-mile ogrezle u krv, buku, kriminal i bijes, bez mora-la, reda i poretka. No, izbor Nikolića za predsjednika Srbije bar dokida dilemu o plagiranoj unikatnosti do-jučerašnjeg četnika, potom štrajkača glađu koji je pri-zvao u pomoć nikoga dru-goga do mirotvorca Maha-tmu Ghandija da njegovim metodom isposničkog gladovanja prizove sami-lost sve brojnije populacije pale u defetizam i totalno beznađe. Tim je istovreme-no na najperfidniji način anulirana ionako sporna teza o rehabilitaciji četnič-kog nadvojvode Dragolju-ba Mihailovića. Čak i da
pravno ne uslijedi, ona je s militantnim predznakom formalno-režimski finalizi-rana. Vraćena je ratno-huš-kačka retorika s akcentima na Prištini, Vukovaru, Vi-šegradu, Banjoj Luci, a uz Nikolićevo nesramežljivo osvrtanje prema Moskvi sigurno je da ni Podgorica nije van njegovog ekspan-zionističkog kerberovskog vidokruga. I zarad dobre predstave, sve to olah-ko dopušta zluradi hor evropskih vještica. Preko Nikolića one kriješte i raz-mahuju se metlama kojima nisu u stanju pomesti klice rađanja građanske pobu-ne u podrumima i parte-rima vlastitih pozorišta-nazovi-parlamenata, tih kamufliranih javnih kuća s redovnim promiskuitet-nim pedofilski nastrojenim posjetiocima napuhanih pedigrea, kao dovoljnim motivima za Aristofano-ve „Žabe“. Jedan Anders Breivik je čedo njihove „kulture“. Njihove face svakodnevno defiliraju u medijima i niko da pro-zre u njima samo bolesne makroe. Oponašajući ih, ni po čemu se ne razlikuju klonirani, ne bardi, već ba-stardi tog smeća koje zovu politikom i koju finansira zaulareni proleter kom su rekli da je Bog mrtav, ili čija je božanska blagona-klonost rezervirana samo za majstore verbalnog žon-glerstva, s obaveznim fra-kovima, bijelim mašnama i uvijek istom frekvenci-jom namještenom franke-štajnsko-tuđmanovskom groteskno ukrivljenom fa-cio-ekspresijom, koju treba zakonom zabraniti za gle-danje mlađima od trideset godina. Definitivno, gledano s as-pekta većinskog dijela po-pulacije, Srbija je postala četnička zemlja, samim tim i fašistička, a može se postaviti i pitanje kada to nije bila? Tito je to znao, ali je morao mudro trpjeti, inače bi bio prisiljen na-puniti sve otoke Jadrana
neistomišljenicima i pri-krivenim simpatizerima De Golovog i Hitlerovog kolaboranta. JNA ih je bila puna, pa i ne treba čuditi njena prekonoćna preo-brazba iz ličinke nedozre-log i neosviještenog basti-ona lažnog komunizma u prešajkačenu razularenu soldatesku vampira koji su iz opanaka po prvi put uskočili u utrobu tenka i počeli s njegovim zmajev-skim bljuvanjem vatre po domaćim „Turcima“, kri-vima za sve, pa i za pad Konstantinopolisa. A ne vide da su bosanski mu-slimani, čuvajući Bosnu od Turske, čuvali i Srbiju. Da su bili malo dalekovi-diji, zbog svojih pradavnih bioloških i diplomatskih veza, Srbijanci su trebali oživjeti trgovinske i poli-tičke odnose sa Turskom, a ne sa umišljeno bratskom Rusijom kojoj Srbija vrije-di koliko upaljeno slijepo crijevo od kojeg je sama Rusija itekako bila životno ugrožena tokom dva svjet-skog rata.Nikolićevijansku dogmu o uništenju susjeda be-zrezervno je začela SPC, u sprezi sa nacističkim ideologijama. Ustoličenje ubice baranjskih staraca za predsjednika države s pro-evropskim tendencijama predstavlja najveći posthu-mni „trijumf“ Hitlerovog miljenika Nikolaja Velimi-rovića i predsmrtni trijumf balkanskog katila Benita Ćosića. Cinizam krstaške Evrope vrhuni u činjenici da joj upravo takvi pijuni nikad nisu suvišni na nje-noj horor-pozornici, te iz zamračenih loža antibo-sanski orijentirani konju-šari s maskama na licima frenetično aplaudiraju novopridošlom ikonos-cu. Nema razlike između Miloševića i Tonya Blai-ra. Pod maskom sadašnje Srbije krije se stvarno lice evropske „civilizacije“ do-kazane na djelu u Omar-skoj, Foči, Srebrenici, Mo-staru, Sarajevu...
Ako je Šešeljevom posil-nom Nikoliću, kao i njego-vim „duhovnim“ mentori-ma Amfilohiju, Kačavendi, Filaretu, logično da svi Srbi trebaju živjeti u jed-noj državi, onda bi i svi Bosanci mogli reći da žele živjeti u jednoj državi, koja bi se protezala od Đerda-pa do Triglava, pa zašto ne i u svojoj autonomnoj Republici Bosanskoj u Au-striji, Švicarskoj, Holandiji, Švedskoj ili u SAD? Bosna ne plače za Kusturicom. Neka idu svi, nalik tom rovcu-pljačkašu austrou-garskih ruina, na poklonje-nje inauguriranom draži-nisti. Problem je samo što će čisteći sve ruine morati paziti da ne raskameni i mentalitet raje-gradilaca po cijeloj EU koja tolerišući papazjaniju relikta veli-kosrpstva zaboravlja da je srce Evrope u Bosni. Sno-bovski primitivno diveći se kamen-kulama, napum-pani Dodik ne vidi da ga to opljačkano kamenje neće zaustaviti da odleti i ra-sprsne se po šumadijskim međama. I usput, razgra-đujući po svojoj žabljoj re-publici sve što je austrijsko, morao bi porušiti i temelje škole u kojoj je učio, kao i temelje vlastite kuće. Mr-zeći sve bosansko, a ima-jući u vidu što Friedrich Engels zapisa u „Novim rajnskim novinama“, na kraju bi zidari starih-no-vih kamenih gradova mo-rali za svoj opstanak biti zahvalni upravo Austriji. Iz Aristofanove napuhane žablje publike, sa svile-nim mašnama i skrivenim kamama pod pojasom, ne vide toliko daleko iz svo-jih žabljih perspektiva. A kada ti napuhani politizi-rani mjehuri prsnu, ostat će čist prostor da se pome-te i sve što je donijela pe-dofilna daytonska narko-demokratija. Oslobođeno od svih Ne-manja, zaživjet će Ujedi-njeno Kraljevstvo buduće bogumilske Velike Bosne!
Neoliberalizam ima jednu zanimljivu osobi-nu – da je nevidljiv. To mu je, doduše, za-jedničko sa ostalim ideologijama dok su „u snazi“. One su ono „unknown knowns“, koje postaje poznato onda kada propadne ili kada ga osvetljava prisutna filozofija ili ri-valske ideologije. Kod neoliberalizma je ne-vidljivost zaoštrenija, jer je on, makar na po-dručju Srbije, uspeo da neutrališe oba izvora osvetljenja, i filozofiju i rivalaske ideologije. Tema neoliberalizma se zbog toga teško us-postavlja kao predmet razgovora. Ovaj tekst će se baviti tom nevidljivošću neoliberaliz-ma.
Kao ilustraciju teme uzećemo nedavno go-stovanje u „Peščaniku“ ekonomskog novi-nara Miše Brkića. Brkić kaže: „Ono što MMF u ovom trenutku traži od Srbije, u ovom trenutku to je poslednjih deset godina, to je na tragu onoga što želimo svi, da se napra-vi manja, efikasnija i jeftinija država, da se otvori tržište i smanji uticaj države. Ti napa-di na MMF, to je isto kao i ono, napadi na neoliberalni koncept u Srbiji. Hajde, pokaži-te mi negde, molim vas, taj neoliberalni kon-cept. Suprotno, mi smo upali u krizu zato što imamo preveliki etatizam. Pa, pogledaj, gde god je država tu je nesreća.”
Tu je zanimljivo da se neoliberalni koncept, koji treba po Brkiću pokazati, nalazi u obe rečenice koje uokviruju Brkićevu molbu. Ne-oliberalizam je onaj način mišljenja koji za-hteva “manju državu”, “smanjen uticaj dr-žave”, koji, ukratko, smatra da “gde god je država tu je nesreća”. Neoliberalna ideologi-ja je baš to stavljanje negativnog predznaka uz ono što je državno (i javno), a pozitivnog uz ono što je privatno.
Pa kako se onda moglo desiti da Brkić to ne vidi? Za odgovor na to pitanje trebalo bi ući u lavirinte savremene ideologije. Jer to su nove post-ideologije, unekoliko različite od starih. Dakle, Brkić oko sebe vidi samo “pre-veliki etatizam”. Drugi ekonomisti i teoreti-
čari često pribegavaju formulacijama “ovde nema ni “n” od neoliberalizma”, “neolibera-lizam (liberalni kapitalizam) nikada nismo doživeli” itd. Tu najpre treba razdvojiti dve stvari. Sigurno je da se u podacima o inter-venciji države ili udelu državnih kompanija u zaposlenosti ili BDP može tražiti argument da država igra veliku ulogu u ekonomija-ma post-socijalističkih država. Međutim, taj argument skriva dve stvari. Logika “dr-žava (-), privatni kapital (+)” primenjuje se u svim državama sveta, nezavisno od toga koliki je udeo države u vlasništvu. S druge strane, kada govorimo o neoliberalizmu mi govorimo o normativnom okviru, o onome što “treba”, a ne samo o onome što “jeste”. Dakle, s jedne strane, nikada nije dovoljno malo države da neka država ne bi bila “eta-tistička”, a s druge strane nikada nije dovolj-no “rezova” da bi ona prestala da to bude. Isti normativni okvir poznat i pod imenom “mere štednje” primenjuje se na sve države.
To znači da kada tražimo “neoliberalni kon-cept” ne treba da gledamo kakva je trenut-no neka država, nego kakva je normativna priča u njoj. Da se ponovo vratimo primeru Brkićevog teksta. Možda je autor svestan da “neoliberlani koncept” postoji u njegovom tekstu, ali se žali da ne postoji van njega, da u javnosti ne preovlađuju njegovi stavovi. Međutim, čini se da to nije tačno i da je čak obrnuto. Da počnemo od vlasti. Bivši premi-jer Cvetković: “Država mora da privatizuje Telekom Srbije, jer ne treba da se bavi uprav-ljanjem preduzećima” i ministarka za teleko-munikacije Jasna Matić: “Privatni vlasnik je uvek bolji“ izražavali su jasna neoliberalna opredeljenja i nisu u tome bili usamljeni. Za-koni i strategije koji su donošeni – na primer Zakon o javnoj svojini i Zakon o javno-pri-vatnom partnerstvu, Medijska strategija - su svi bili u skladu sa ciljevima neoliberalizma. Poslednja kampanja u korist “mera štednje” u kojoj je učestvovalo desetine ekonomista i koja praktično nije imala nikakav glas protiv u medijima, takođe je izraz raširenog neoli-
neoliberalizamVladimir MILU
TINOV
Ić
42
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
ANALIZE
43
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
ANALIZE
beralnog opredeljenja. Ako pogledate medije iz tih dana, a neće bitno drugačije biti ni da-nas, neoliberalizam je svuda.
Da sumiramo, neoliberalizam je u opredelje-njima većine društvenih aktera, u rezultatima neuspele tranzicije, u svim medijima – pa kako onda da se on ne vidi? Kako to da je nevidljiv i da uvek izmiče realnosti?
Po mom mišljenju, za odgovor je potrebno celu stvar pogledati iz drugog ugla. Kao što se može lako uočiti, neoliberalizam je neopovr-gljiva doktrina. Ćorsokaci tranzicije nikada ne opovrgavaju njegova predviđanja, preporuke i mere. Za sve probleme uvek je kriv zaosta-li komunizam. U tu svrhu, čak i zemlje koje nisu bile nominalno socijalističke, poput Grč-ke, dobijaju svoj komunizam od koga se mo-raju oslobađati. (“Za razliku od nas, Grci su izgleda shvatili da komunizam kao društveni model ne može dalje da opstaje u njihovoj eko-nomiji.” – M. Brkić). Bilo kakav stepen učešća države u privredi, zdravstvu, obrazovanju, kulturi itd. za te svrhe se proglašava za znak komunizma od koga se moraju udaljavati kroz “reforme”, “tranziciju” ili “mere štednje”. Ali je pitanje da li će se ikada dovoljno udaljiti, po-što uvek postoje populisti i levičari koji pod-meću klipove u točkove istorije i pokušavaju da istoriju vrate unazad.
Ova radikalna odvojenost realnosti, koja je uvek obojena težinom “etatizma” i države, i ideala, koji je radikalno oslobođen državne “nesreće”, u stvari ponavlja jednu figuru koja je uobičajena u religijama. Isto kao što je u hri-šćanstvu realnost opterećena “materijalnim”, padom, grehom, tako je u neoliberalizmu re-alnost obremenjena državom. Spas je naravno u što “manjoj državi”, ali se taj ideal nikada ne može sasvim dostići. Neoliberalni raj je po tome sličan pravom raju, on je moguć samo posle smrti, kada se radikalno raskrsti sa ma-terijom. Po mom mišljenju, to je taj razlog zašto neoliberalizam nikada ne vidi neoliberalizam oko sebe. Neoliberalizam nije od ovoga sveta. Čak postoji sličnost između smrti, koja je ap-
surdna i kod koje svaka logika prestaje, i pri-bližavanja raja neoliberalizma. I jedno i drugo mora pratiti neka kriza, urušavanje zdravlja koje, međutim, ne dovodi u pitanje samu dok-trinu, već pojačava veru u nju.
Ljudi koji veruju da će posle “bolnih rezova” doći “oporavak” i “bolje sutra”, ako je ova analiza tačna, samo ponavljaju jedan drevni način kojim je ljudski rod pokušavao da se izbori sa neizvesnošću i odsustvom kontrole nad stvarnošću. Ali tu ipak postoje i razlike. Hrišćanstvo veruje u subjekta koji može da promeni tok istorije i prirode, dok neolibera-lizam, poput ranije popularnog marksizma, veruje u istoriju, veruje da se njegova predvi-đanja “moraju” desiti i da su njegove mere ne-izbežne. Ima još jedna razlika, u hrišćanstvu bi i sami trebalo da prođemo kroz bolan period, dok neoliberalizam “bolne rezove” propisuje samo drugima.
Zbog ovog ostajanja u istoriji neoliberalizam i jeste ideologija, a ne religijski pokret. On je, dakle, jedna zatvorena struktura, slična religi-ji, ali još sličnija pi-ar pričama. Ona je skroje-na jednostavno i nepogrešivo služi krupnom privatnom kapitalu. To se vidi već po njegovoj osnovnoj strukturi: država (-) privatni kapital (+). Na sreću, ideološki monopol neolibaraliz-ma se unekoliko kruni, najviše zahvaljujući al-ternativnim pokretima i medijima.
Međutim, on za veliki deo javnosti i dalje ostaje nevidljiv. Zbog toga je njegova recepci-ja mešavina ideološke zaslepljenosti, realnih problema i empirijskih asocijacija. Izvan ove ideološke priče zaista postoji potreba da se iznađe prava mera između države i tržišta i da se politike podrgnu ispitu njihovih stvar-nih posledica.
Da bi to bili u stanju nužno je da se pozabavi-mo ovom specifičnom postideologijom koja se danas meša u svaku politiku i skoro da gospo-dari medijima.
Izvor: Filozofijainfo.com
neoliberalizam
Smjene različitih druš-tveno-političkih sistema uvijek sa sobom povlače dalekosežne promjene u sistemu i mjerlima vri-jednosti jednog društva. Novo vrijeme sa sobom je donijelo dosta pozitiv-nih stvari, ali i mnoštvo novih izazova i proble-ma nepoznatih do sada. Razmišljajući o stanju u kojem se nalazi prosvje-ta kao profesija, njenom položaju u društvu te njegovom odnosu spram prosvjetnih radnika i sam se pitam jesmo li morali napustiti sve ono dobro iz prošlosti, sve one vrijed-nosti iz naše duge tradi-cije i zamijeniti ih nekim novim, našem čovjeku stranim i neprimjerenim oblicima ponašanja.
Svako je znao svoje mjestoTeško je pisati o prošlosti bez određene doze nostal-gije. Nostalgija se javlja za nečim dobrim što je proš-lo, a što u današnjem vre-menu rijetko viđamo ili je čak u potpunosti iščezlo. Kada mislim o prošlim vremenima, našem na-rodu i njegovoj kulturi ponašanja ne mogu a da se ne sjetim poštovanja starijih, koje je bilo prepo-znatljiva osobina komu-nikacije Bošnjaka. Stariji su insani bili poštovani, a obraćalo im se blagim i biranim riječima. To je bilo naslijeđe koje se no-silo iz kuće, a oplemenji-valo islamskim pogledom na svijet i čovjeka. Na taj način je stvaran prirodan sistem vrijednosti primje-ren čovjeku, koji je svje-stan da je ovaj dunjaluč-ki život samo stanica na putu za Vječnost te da ga treba smjerno proživjeti.
Vrijeme je prolazilo i do-
nosilo neke nove običaje, nove poglede na svijet i čovjeka, ali su tragovi ove lijepe bošnjačke tradicije poštivanja starijeg i učeni-jeg ostali u narodu. Tako su učitelji, nastavnici i profesori i u našoj bliskoj prošlosti bili poštovani i posjedovali autoritet zbog časne uloge koja im je po-vjerena, a to je odgajanje i učenje novih generacija. Učenici su ih sramežljivo pozdravljali na ulici, a i sami roditelji su shvatali važnost i ulogu prosvjet-nih radnika za budućnost njihove djece te su cijenili trud koji ulažu u procesu prenošenja novih znanja.
Međutim, zadnjih pet-naestak godina pojavili su se novi trendovi i mo-deli ponašanja do tada nepoznati prosvjetnim radnicima. Rat, stradanja, ekonomska situacija, na-rušeni međuljudski od-nosi, gubitak autoriteta, stvorili su novi ambijent u kojem se teško snalaze i roditelji i djeca, a i pro-svjetnim radnicima je u mnogome otežan posao.
Sistem prava i obavezaNovi načini izvođenja nastave i postavljanje učenika u centar obra-zovnog procesa temeljne
su novine u obrazovnom procesu. Međutim, nevo-lja je u tome što slobodu, koja im je dodijeljena u nastavnom procesu, djeca i njihovi roditelji olahko shvataju, zaboravljajući da pored prava imaju i obaveze koje se moraju ispuniti. Iako bi se očeki-valo da roditelji budu za-hvalni ukoliko nastavnik ukaže na neku negativnu pojavu kod njihovog dje-teta, koja remeti mir i red u učionici, oni to shvataju kao ličnu uvredu i oprav-davaju svoju djecu. Tako ohrabrena od roditelja, djeca sve češće bježe sa nastave ili pak ne dolaze na određene časove. Uko-liko ne postoji snažan au-toritet i sistem vrijednosti koji se poštuje u porodici, teško da će takva djeca poštovati starije, pa i svo-je nastavnike.
Sa druge strane, sramno niske plaće prosvjetnih radnika te loš položaj u društvu dodatno ote-žavaju situaciju. Svaki nastavnik u prosjeku provede dnevno pet sati sa djecom u školi, ali on svoj posao nosi i kući jer mora ispravljati mnoštvo pisanih i kontrolnih ra-dova, pisati pripreme za nove časove i odgovarati na mnoge druge obaveze.
Porodični problemi pre-nose se na ukupno učeni-kovo ponašanje i uspjeh u školi, pa su nastavnici često i u ulozi savjetnika, psihologa i pedagoga po-kušavajući pomoći svojim učenicima.
A kako zamjeriti i ro-diteljima koji su i sami nemoćni pred velikim ekonomskim i socijalnim problemima. Većina rodi-telja naših učenika su bez posla. Njihova prijašnja radna mjesta su ugašena, a nova se ne otvaraju. U svemu tome, zauzeti bri-gom za puko preživljava-nje, ne mogu ni posvetiti djeci onoliko vremena koliko to zahtijevaju nove okolnosti. Ako tome pri-dodamo i utjecaj medija i interneta na oblikovanje ponašanja u savremenom društvu, shvatit ćemo kako je roditeljima teško odgajati djecu na temelji-ma istinskih vrijednosti.
Povratak univerzalnim vrijednostima
Izlaz iz ove nezavidne situacije u školstvu treba tražiti u sistemskim pro-mjenama. Budući da je porodica osnovna ćelija i temelj opstanka društva u cjelini, treba joj se posveti-ti veća pažnja na svakom planu. U porodicu se tre-baju vratiti one univerzal-ne vrijednosti proistekle iz naše kulture i tradicije, a one će se poslije preni-jeti i na školu kao viši si-stem organizacije. Ukoli-ko se tako poredaju stvari i prosvjetnim radnicima će se u mnogome olakšati posao prenošenja novih znanja na mlađe nara-štaje. Ove pozitivne pro-mjene u porodici i školi dovest će do ozdravljenja cijelog društva.
proSvjetari pred novim izazovima
prof. E
din TR
UKOV
Ić
44
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
OBRAZOVANJE
porušene džamijeSenad GLUHAVIČANIN
45
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
ISLAMIJET
Izraz vandalizam (fran-cuski: vandalisme) potiče od germanskog pleme-na Vandal koje je počet-kom nove ere bilo strah i trepet tadašnje Evrope, sklono pljačkanju i ra-zaranju teritorija kojima bi prošli, pa su u jed-nom od tih pohoda 455. g.p.n.e. napali i u potpu-nosti razorili Rim, pljač-kajući, razarajući i rušeći kulturno-historijske spo-menike
Kasniji historičari od Vandala su učinili oliče-nje svih kasnijih bezob-zirnih barbarskih uništa-vača civilizacije.
Danas se reč vandal koristi u prenesenom značenju za svakoga ko bezrazložno i divljački uništava materijalne i duhovne vrijednosti.
Vrijeme pred samo ro-đenje Muhammeda a.s. obilježila je i osoba, per-sonifikacija svih budućih vandala, rušitelja, Ebre-ha El Ešrem, upravitelj Jemena, koji je pokušao srušiti Ka’bu, a o čemu govori 105. kur’ansko poglavlje, El-Fil (Slon)
I tokom kasnijih vijeko-va uvijek je bilo Ebreha, koji iz raznih pobuda sli-jediše svog prethodnika, shodno latinskoj izreci: “Ubi peccat aetas maior, male discit minor - Kad griješi stariji naraštaj, mla-đi se uči zlu.”
I zaista se naučio zlu, svaki sljedeći je bivao sve okrutniji, bezobzir-niji, pri svakom pohodu nastojeći utrijeti trag kul-turno-historijskom blagu podneblja koje osvaja.
Novi Pazar, grad na ra-skršću istoka i zapada, mjesto vakifa, rođenja i
odgajanja generacija u duhu graditeljstva, va-kufljenja, šeher Osman-ske imperije, sinonim civilizacije u XV vijeku, stjecište velikog kultur-no-historijskog blaga i islamskog nasljeđa…
Kao takav, vijekovima je bio “magnet” raznim rušilačkim hordama, željnih krvi, paljevine, međutim, usljed snage i moći Osmanske impe-rije, ovi prostori su se tokom XV, naročito XVI vijeka, kada je ovaj grad doživio zenit u svom razvoju, odlikovali pri-sustvom velikog broja vakifa i gradskih funk-cionera, koji nisu štedjeli imetka, koga su ugradili u brojne institucije tog vremena, ponajprije u onu najvažniju, oko koje su se kasnije formirale mahale i život u gradu, džamije…
U narednim vijekovima, usljed postepenog sla-bljenja i gubitka prvo-bitne ekonomske snage i važnosti, sve su češći upadi različitih etničkih skupina s ciljem deva-stiranja i zatiranja kul-turno-historijskog blaga ovih prostora, onoga čiju važnost i veličinu nisu poznavali jer je u ta-kvom, stvarnom obliku nisu ni posjedovali…
Sve ono što se je dešava-lo počev od XVII vijeka, pa sve do duboko u XX vijek, dio je jednog veli-kog projekta, istih diza-jnera, za čije korijene i stvarne razloge poduzi-manja bi bilo potrebno izdvojiti puno vremena i prostora, a zašta mi ovom prilikom nismo u mogućnosti, već ćemo se usredsrediti i obratiti pažnju na viševjekovno
ustrajavanje na napadi-ma i rušenju novopazar-skih džamija…
Uvidom u dokumente koji se odnose na popise iz XVI i početkom XVII vijeka jasno dolazimo do zaključka da je u Novom Pazaru bilo daleko više džamija nego što je to slučaj s navodima dosa-dašnjih autora koji su se bavili historijatom istih.
U tim istim popisima susrećemo se s imenima petnaest, danas poruše-nih džamija, od kojih, putem dostupne i posto-jeće literature na našem jeziku znamo za tačnu pređašnju lokaciju osam od njih, međutim, dru-gih sedam su danas dža-mije bez ubikacije
Protok vakta, 50 godi-na od rušenja posljed-nje džamije, zaborav, smjena generacija, vješto uklanjanje materijalnih dokaza o postojanju ovih džamija, beton, propa-ganda i rad na terenu među stanovništvom, dovele su do toga da danas gro našeg stanov-ništva ni izbliza ne zna stvaran broj porušenih džamija, ili u najmanju ruku smatra da je taj broj daleko manji nego što stvarno jeste.
Usljed istine da “sve što se pamti nestaje, a što se napiše ostaje”, tako smo kolektivno, kao narod, sebepom našeg vjekov-nog nastojanja za pamće-njem, mnogo prije nego li pisanjem, danas došli u situaciju da za sedam džamija podignutih u XVI vijeku (porušenih u vremenskom rasponu od XVII do kraja XIX vi-jeka) nemamo niti jedan validan dokument pu-
tem kojeg bi saznali tač-nu pređašnju lokaciju, u kojem dijelu grada su se nalazile više od 100 go-dina.
Zasigurno je dobrim di-jelom tome kumovao i odlazak osmanske vlasti s ovih prostora, kada se i desilo odnošenje kom-pletne dokumentacije o vakufskim dobrima ovog podneblja, u pr-vom redu novopazar-skih džamija, tako da da-nas imamo situaciju da kompletna arhiva postoji u Istanbulu, Direkciji va-kufa u Ankari, Vojnom muzeju u Izmiru, dije-lom u Skoplju, Sarajevu i Dubrovniku, ali ni naj-manji dio u Novom Pa-zaru, što zasigurno nije koincidencija ako znamo za nastojanje državnog aparata u zadnjih sto godina da po svaku ci-jenu zaustavi osnivanje bilo kakvih naučnih in-stitucija od strane Boš-njaka koje bi doprinijele izučavanju sopstvenog i historijata ogromnog kulturnog nasljeđa, već decenijama sakrivenog iza pera i brošura podob-nih historičara, koji su se na vrlo nipodoštavajući način odnosili i prilazili izučavanju i pisanju o hi-storijatu novopazarskih džamija.
Na ovom mjestu treba istaći i nacionalnu i vjer-sku nebrigu svih naših institucija i bogatijih pojedinaca iz našeg na-roda za njihov histori-jat, oličenu u potpunom odsustvu i najmanjeg finansijskog izdvajanja za potrebe istraživanja istog, prikupljanja i pre-vođenja dokumenata, školovanja i usavršava-nja kadra u toj oblasti, tako da danas o historija-
46
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
ISLAMIJET
tu novopazarskih džami-ja još uvijek imamo samo brošuru pisanu prije dva-deset godina, gdje je cje-lokupan historijat stao na pedesetak stranica…
PORUŠENE NOVOPAZARSKE DŽAMIJE Kao i što smo već naveli, u vremenskom razdoblju od XVII do kraja XIX vi-jeka u Novom Pazaru po-rušeno je sedam džamija, sagrađenih u XVI vijeku, a čiju tadašnju lokaciju još uvijek nismo u mogućno-sti tačno utvrditi, ali se nadamo da ćemo putem istraživanja doći i do tih podataka..
DŽAMIJA ALI VOJVODE (Hajruddinova)
Džamija sagrađena u dru-goj polovini XVI vijeka, spominje se u popisu s početka XVII vijeka, 1604. godine. Uz nju se bilježi i istoimena mahala sa 19 oženjenih i 4 neoženjena.
DŽAMIJA AHMEDA MUKADDEMA
Sagrađena u drugoj po-lovini XVI vijeka, a prvi put se spominje također u popisu iz 1604. godine, zajedno sa istoimenom mahalom oko nje, koja, kako se navodi, “pripada Novom Pazaru”.
DŽAMIJA ISKENDER SUBAŠE
U popisu vakufa Kadi-luka novopazarskog, iz 1604. godine, spominje se i bilježi vakuf Iskender Subaše, postojanje maha-le i istoimene džamije, za čije potrebe je ovaj vakif izdvajao sredstva, a što se može vidjeti iz spomenu-tog popisa.
DŽAMIJA AHMEDA MUEZZINA
U popisu iz 1542. godine bilježi se postojanje dža-mije Ahmeda Muezzina, kao i istoimene mahale sa
11 domaćinstava.
DŽAMIJA HASAN-EFENDIJE
Ova džamija prvi put se spominje u popisu iz 1604. godine, tako da naj-vjerovatnije i ona potiče iz druge polovine XVI vijeka. U okviru vakufa ove džamije bilo je i osam dućana.
DŽAMIJA KADI EFENDI – KAPUDŽIBAŠE MEHMED
VOJVODEJoš jedna u nizu džamija građenih u XVI vijeku čije postojanje nije zabilježeno u ranijim popisima prve polovine XVI vijeka, sve do popisa iz 1604. godine, kada se bilježi postojanje ove džamije, kao i vakufa ove džamije, u čijem sa-stavu su se nalazila i četiri dućana.
TAŠ KOPRU DŽAMIJADžamija koja je zapala za oko čuvenom puto-piscu Evliji Čelebiji pri-likom prolaska kroz ove krajeve u XVII vijeku. Ova džamija se ne spo-minje u popisima iz XVI vijeka, kao ni u popisu s početka XVII vijeka, me-đutim, ako znamo da je spomenuti putopisac pro-šao ovim krajevima 60-ih godina XVII vijeka, onda dolazimo do zaključka da potiče iz prve polovine XVII vijeka.
Za razliku od već spome-nutog perioda od XVII do kraja XIX vijeka, kada je porušeno sedam džami-ja, period druge polovine XX vijeka odlikuje se time da je samo za 20 godina porušeno čak osam dža-mija?!
Pod patronatom tadaš-nje komunističke vlasti, a pod plaštom “smetnje ur-banističkom planu” i mo-dernizacije grada, u veo-ma kratkom vremenskom periodu nestajale su jedna za drugom stare gradske džamije.
Razloge i ciljeve rušenja istih treba tražiti na sa-svim drugom mjestu, a je-dino što s ove vremenske distance nakon toliko de-cenija možemo reći jeste da je to dio dugoročnog projekta koji nipošto nije završen i čiji plodovi i po-sljedice se i sad kušaju i osjećaju.
Stvarni razlog rušenja novopazarskih džamija u prvom redu bili su uti-ranje svakog i najmanjeg traga osmanske arhitek-ture, islamskog nasljeđa, kao otvoren put za kasniji i današnji urbicid, potpu-no devastiranje grada u arhitektonskom smislu te grad s reprezentativnom notom islamske arhitek-ture pretvoriti u ruglo i bezličnu masu sivila i be-tona.
Otimanje vakufske zemlje na kojima su se nalazile porušene novopazarske džamije, kao i nemali broj vakufskih dućana, tako-đer su jak razlog njihovog rušenja, o čemu danas govore stambene kuće na temeljima Devlet Hatun džamije, preko puta Grad-skog zatvora, Ak Ilijas džamije u Kosančićevoj ulici u blizini Gradskog stadiona, Sofi Memi dža-mije na uglu ulica Sjenič-ke i Deda Šehovića, stam-beno-poslovna grada u neposrednoj blizini Grad-ske toplane na temeljima nekada prostorno najveće džamije u Novom Pazaru - Kolo džamije, montažni kiosk i prostor oko nje-ga na temeljima jedne od najljepših novopazarskih džamija tog doba - Ejup-begove džamije, dva pre-ostala mezara u okviru bolničkog dvorišta gdje se nekad nalazila Seveli džamija, Gradskog parka gdje je nekad bila Askerli džamija..
Jedan od nepobitnih ra-zloga je i demonstracija sile, kao sredstvo širenja straha i beznađa, koje bi rezultiralo raseljavanjem stanovništva, koji se ui-stinu tih godina i desilo,
odlaskom velikog broja cijelih bošnjačkih familija put Turske.
Zamišljeno je bilo i da se tim putem dovede do toga da se promijeni de-mografska slika na štetu Bošnjaka ovog prostora, koji bi svoju imovinu, kuće i veliko zemljište na najljepšim lokacijama u gradu za danas nevjero-vatno nisku i uvrjedljivu cijenu prodali nadolaze-ćem valu pravoslavnog, crnogorskog življa, čime je demografska slika u pojedinim starim, vjeko-vima bošnjačkim maha-lama zauvijek promijenje-na..
Jednostavno možemo reći, inteligentno pokva-ren plan, koji je, na našu žalost, u velikom dije-lu uspio, a sprovodi se i danas u vidu sakrivanja i uništavanja postojeće osmanske dokumentacije, od strane kulturno-histo-rijskih institucija, jedno-stavne nemogućnosti i najmanjeg promila šan-se da se dođe u dodir sa validnim dokumentima o stvarnom historijatu naših džamija, njihovim pređašnjim lokacijama, temeljima koji i danas stoje ispod debelog slo-ja betona, na kojima po-čivaju kuće, stambene i zgrade raznih institucija, velikom broju vakufskih dobara koja su im pripa-dala, a putem kojih već decenijama ubiru plodo-ve potomci onih koji su radili na rušenju naših džamija…
U duhu hadisa u kome se govori o sprečavanju zla rukom, pismenim Bošnjacima ostaje da ovo zlo prekinu perom, istra-živanjem, pisanjem o hi-storijatu naših džamija, da nam se nikada više ne dese ovakve stvari te da se jednom zauvijek prekine praksa da nam sopstveni historijat pišu i podmeću oni koji rade na rušenju našeg kulturno-historij-skog blaga, stubova našeg opstanka, džamija…
ULOGA I ZNAČAJ VJERONAUKE (II)
hiStorijat iSlamSke vjeronauke
Enes ef. SVRAKA
47
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
ISLAMIJET
Prvi muslimani su imali divan uzor u Božjem Po-slaniku kako da se pona-šaju i kako da primjenjuju islamske propise u životu, pa se može reći da je u tom dobu bilo najviše sklada između vjerskih propisa i praktičnog života, odno-sno između riječi i djela. Koliko važnosti i pažnje islam posvećuje znanju, nauci i pismenosti potvr-đuje primjer Božjeg Posla-nika kada je poslije Bitke na Bedru naredio da se svaki zarobljenik koji zna čitati i pisati oslobodi ako nauči deset muslimana tim vještinama. U kasnijem razdoblju uz džamije se grade mekte-bi gdje su djeca pohađala vjersku nastavu. Ovi su se mektebi zvali kuttab, a učitelji mukettib. O njiho-vom izdržavanju brinuli su se bogatiji pojedinci, a država je vršila samo nad-zornu funkciju. Nastavni sadržaji u mektebima bili su uglavnom vjerskog ka-raktera. Učenici su memo-rirali Kur’an, učili osnovne upute o vjeri i obavljanje vjerskih dužnosti, a u ne-kim se izučavalo i arapsko pismo. Učitelji su u svom radu koristili jednostavne nastavne metode gdje je dominirala živa riječ i lič-ni primjer. Nisu postojali nastavni planovi i progra-mi, kao ni odgovarajući udžbenici. Porastom bro-ja pismenih i učenih ljudi počinju se pisati knjige za vjersku pouku. Njima su se služili učenici i nastav-nici kao putokaz šta da uče učenike na pojedinom času.Primivši preko Arapa islam, Turci su prihvati-li i arapski sistem vjerske naobrazbe. Uz džamije su gradili mektebe i u njima napamet učili vjerske sa-držaje. Sa arapskog su pre-veli na turski jezik mnoga djela, a i sami su ubrzo ra-zvili dobru izdavačku dje-latnost. Vladalo je nepisa-
no pravilo da tamo gdje se sagradi džamija, u nepo-srednoj blizini, uz džamiju ili u njoj samoj, podiže se mekteb, škola za vjersko poučavanje, vjeronauku.U prilog naprijed navede-nim činjenicama svjedoči i podatak da je i u Priboju, kao i mnogim drugim gra-dovima Sandžaka i Bosne i Hercegovine, pored dža-mije bio i mekteb, odnosno ibtidaija, o čemu svjedoči Hasan-agina vakufnama sa početka druge polovi-ne XVIII vijeka. Ono što je interesantno, a iz ove per-spektive posmatrano, spo-menutom vakufnamom je, između ostalog, bilo pred-viđeno da se izučavaju strani jezici. arapski, per-zijski i turski, kao službeni jezik Carstva, što govori o vizionarskim stavovima vakifa u pogledu obrazo-vanja.U vakufnami izričito stoji da se tu predaje: 1) Kur’an, 2) Pisanje riječi (ketebi lu-gat), 3) Gramatika i sin-taksa (arapskog jezika) i 4) Perzijski jezik.Viši nivo islamskog obra-zovanja od mekteba i mek-tebi-iptidaija jesu medrese, srednje islamske škole, koje su osnivali pojedinci, državni velikodostojnici, veliki vakifi koji su vo-dili brigu o zajedničkim potrebama naroda. Naj-poznatija na Balkanu i sa najdužom tradicijom jeste Gazi Husrev-begova me-
dresa u Sarajevu osnovana 1537. godine, koja je dugo vremena bila jedina škola te vrste na ovim prostori-ma. Kada je riječ o R. Srbiji onda je to Gazi Isa-begova medresa u Novom Pazaru osnovana u XV vijeku.Sa razvojem školstva u društvu razvijalo se i islamsko-vjersko obrazo-vanje. Svakako, dugi niz godina nastava islamske vjeronauke se izvodila mimo pedagoških stan-darda i pravila, tj. bez pre-cizno utvrđenih planova i programa, bez udžbenika, bez razredno-predmet-no-časovnog sistema, bez školskih klupa, katedre, table, zvona itd. Najveći doprinos standardizaciji islamske vjeronauke dali su, kao što to obično i biva, pojedinci koji su postepe-no izvršili reformu islam-skog školstva. Početkom XX vijeka, uslovljeno društveno-po-litičkim promjenama u Evropi i na Balkanu, mi-jenjaju se uslovi i položaj islamske vjeronauke, tj. islamskog školstva. To je posebno došlo do izraža-ja krajem prve polovine i početkom druge prošlog vijeka kada je Gazi Hu-srev-begova medresa u Sarajevu bila jedina vjer-ska škola. Da bi sve bilo još komplikovanije pobri-nule su se tadašnje vlasti koje dugo godina nisu priznavale ovu školu kao ostale srednje škole. Đaci
i svršenici ovih škola nisu tretirani kao đaci i svrše-nici drugih srednjih škola, a ilustracije radi pomenut ćemo da svršenik medrese nije mogao upisati nijedan fakultet u zemlji ili da ro-ditelj učenika medrese nije mogao ostvariti pravo na dječji dodatak na to dijete.Nije potrebno posebno na-pominjati da je islamska vjeronauka u tom perio-du bila vraćena u vjerske objekte, a položaj vjerskih zajednica i vjerskih služ-benika, vjeroučitelja bio je krajnje težak i nepovoljan. Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina situacija se ne-što mijenja tako da je 29. septembra 1977. godine osnovan i otvoren Islam-ski teološki fakultet, da-našnji Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, a zatim 20. novembra 1978. godine ponovno otvoreno žensko odjeljenje Gazi Husrev-be-gove medrese u Sarajevu, medrese u Prištini i Sko-plju.Nestankom prethodnog komunističkog sistema i prelaskom iz jednopartij-skog na višepartijski si-stem na prostoru bivše Ju-goslavije, jedno od prava koje je građanima vraćeno jeste i pravo slobodnog ispoljavanja vjerskih osje-ćanja i uvjerenja. U tome su prednjačile Republika Hrvatska i Republika Bo-sna i Hercegovina koje su u prvoj polovini devedese-tih godina prošlog vijeka djeci omogućile instituci-onalizirano poučavanje iz vjeronauke kroz istoime-ni predmet u osnovnim i srednjim školama. Počet-kom dvadeset i prvog vi-jeka tu pogodnost je isko-ristila i Republika Srbija i vratila vjeronauku u škol-ski sistem. Naravno, to je pobudilo simpatije i nade u pogledu toga da djecu slobodno upućujemo u osnove vjere i tradicije na-ših predaka.
Doista je pomaganje mu-slimana koji su u teškom ekonomskom stanju veo-ma lijepa osobina kojom se može okititi vjernik. Pomagati siromašne, iznemogle i potlačene muslimane kroz sadaku u ime Allaha jedno je od najboljih djela koje čovjek može raditi i zašta ga ne-minovno čeka nagrada još na ovom svijetu prije Ahireta. Međutim, i pored mnogobrojnih kur’anskih ajeta i hadisa Allahovog Poslanika a.s. koji govo-re o vrijednosti sadake i ogromnoj nagradi koju ona uzrokuje, rijetko u današnjem vremenu nai-lazimo na imućne musli-mane koji dobar dio svog imetka kojim ih je Uzviše-ni Allah obasuo udjeljuju na Njegovom putu. Što se pak tiče muslimana Boš-njaka onda su takvi sluča-jevi, nažalost, još rjeđi. Izgleda da često spomi-njanje ashaba (drugova Allahovog Poslanika a.s.) kao primjera darežljivosti i spremnosti na žrtvova-nje sopstvenog imetka za dobrobit pojedinaca i za-jednice nažalost nema že-ljenog efekta. Iz tog razlo-ga ću spomenuti nekoliko primjera koji se dešavaju među nama, a uz pomoć kojih ćemo uvidjeti da imamo uzora za slijeđe-nje, bar što se tiče udjelji-vanja i pomaganja musli-mana i njihovih institucija i u našem vremenu i na-šem narodu. Mnogi na ashabe i te dobre prijašnje generacije muslimana gle-daju kao na neka „nad-naravna“ ljudska bića, pa im tolika požrtvovanost i udjeljivanje na Allaho-vom putu, iz tog razloga, može biti svojstvena. Po-što je dugi vremenski pe-riod prošao između asha-ba i nas, mnogima je to na neki način „olakšavajuća okolnost“ tako da misle da se ne moraju oni toliko
žrtvovati jer je teško slije-diti ashabe u svemu. Neki ljudi kada im se spomenu primjeri sadake iz života Poslanika a.s. i ashaba, govore: „E nisam ja ashab, oni su živjeli u takvom vaktu i podneblju kada je to bilo lakše, dok je u ovom našem vremenu to mnogo teže...“ Razmišlja-nje na ovaj način svakako je besmisleno jer je svako požrtvovanje teško, bez obzira u kojem vaktu i ko-jem podneblju se događa-lo. Da je moguće udijeliti i žrtvovati dobar dio svog imetka i u ovom našem vremenu, kao pomoć si-romašnim muslimanima i za potrebe njihovih vjer-skih i nacionalnih institu-cija, dokazuju nam sko-rašnji praktični primjeri nekoliko Bošnjaka.Tračak nade da i među Bošnjacima ima imućnih muslimana koji udjelju-ju dobar dio svog imet-ka na Allahovom putu daje skorašnji događaj kada je jedan naš Boš-njak, porijeklom iz Bosne i Hercegovine, a koji živi i radi u Švedskoj, udije-lio pomoć od šest hiljada eura za vakufske kuhi-nje u Sandžaku. Projekat vakufskih kuhinja vodi Mešihat Islamske zajed-nice u Srbiji na čelu sa muftijom Muamer-ef. Zu-korlićem i u sklopu tog projekta svakodnevno
se obezbjeđuje hrana za hiljade siromašnih u San-džaku. Inspirisan radom i djelovanjem muftije Zu-korlića za ostvarenje pra-va Bošnjaka u Srbiji, ovaj naš brat nije žalio svoj imetak da pomogne na-paćeni narod u Sandžaku koji jedva preživljava. On je i ranije pomagao razne dobrotvorne akcije koje su vođene u Švedskoj za po-moć potrebnima u Bosni i Hercegovini i Sandžaku te smatramo shodnim da obznanimo našem naro-du slučaj ovog vrijednog Bošnjaka kako bi slijedili njegov primjer kad je u pi-tanju udjeljivanje sopstve-nog imetka za dobrobit muslimana.Hvala Allahu pa ovaj brat nije usamljen u ovakvim nesebičnim i hvale dostoj-nim djelima već ima i dru-gih Bošnjaka koji pomažu svoj narod i svoje nacio-nalne institucije u skladu sa svojim mogućnosti-ma. Sjetimo se primjera Ahmeta Ahmatovića, bošnjačkog biznismena koji radi u Njemačkoj, a koji je prije nekoliko mje-seci uvakufio hektar ze-mlje za potrebe Medrese u Tuzima kod Podgorice. Zatim, primjer bošnjač-kog biznismena Haka Duljevića koji je jedan od najvećih vakifa među Bošnjacima danas, a koji svojim imetkom pomaže
kako Islamsku zajednicu tako i mnoge druge nacio-nalne institucije Bošnjaka koje su od velike važnosti za naš narod, a koje ne bi mogle opstati bez pomo-ći Uzvišenog Allaha, pa nakon toga i bez pomoći naših vrijednih Bošnjaka muslimana koji svoj ime-tak troše na Allahovom putu želeći Njegovu na-gradu i zadovoljstvo.Sjetimo se 261. ajeta iz sure El-Bekare gdje Allah Svevišnji u prijevodu zna-čenja kaže: “Oni koji ima-nja svoja troše na Allahovom putu liče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. – A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.“ Doista će Allah svaki dinar udijeljen radi Njega mnogostruko na-graditi i neće dopustiti da propadne trud vjerni-ka, pa se zato natječimo u udjeljivanju sadake, kao i u svakom drugom dobro-činstvu.Primjer vjernika koji udje-ljuje sadaku je poput pri-mjera čovjeka koji ima dva žiro-računa: jedan sa kojeg plaća račune i troši sa njega i drugi na kojem štedi i kojeg redovno do-punjuje te kojeg namjera-va iskoristiti onda kada mu bude najpotrebnije. Svaki put kada udijelimo sadaku u ime Allaha mi 48
merhametlukre
vija
SAND
ŽAK
| 10
. jul
i 201
2. |
br.
165
| Sa
ndza
kPRE
SS.n
et
Irfan IB
RAHIM
OVIć
, Šve
dska
TABIRENJA
dopunjujemo nas ahiret-ski žiro-račun čija vrijed-nost svakog trenutka jača zbog Allahove dobrote i nagrade. Zato će nas sav imetak kojeg u ime Alla-ha udijelimo čekati kao ogromna ušteđevina na Sudnjem danu i iskoristit ćemo je tada kada nam je najpotrebnija. Stoga se potrudimo da što više napunimo naš ahiretski žiro-račun od kojeg ćemo imati ogromne koristi. Znajmo da Allah Uzviše-ni u prijevodu značenja 272. ajeta sure El-Bekare kaže: „...Šta udijelite od dobra, to je vaše!...“ Kada je Poslanik s.a.w.s. pitao Aišu r.a. šta je ostalo od zaklane ovce (od koje su veći dio udijelili), ona je kazala: „Ostala je samo plećka!“ Poslanik s.a.w.s. reče: „Ostalo je sve osim plećke!“ (Muslim). Dakle, za ono što su udijelili od ovce Poslanik a.s. je rekao da je njima ostalo zato što ono što udijelimo od svo-ga imetka u dobrotvor-ne svrhe na Allahovom putu znamo da nas čeka i da će nama pripasti na Sudnjem danu kada nam bude najpotrebnije. Na kraju, želim da pod-sjetim sebe i vas na sljede-ći ajet u kome Allah Uzvi-šeni kaže u prijevodu značenja: „Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti, a Allah vam obećava oprost i nagradu Svoju; Allah je neizmjerno dobar i zna sve.“ (El-Beka-re, 268)Da li ćemo poslušati pro-kletog šejtana i biti škrti ili ćemo biti pokorni i po-slušni Allahu te slijedeći primjer Poslanika a.s., ashaba i spomenutih boš-njačkih vakifa i dobrotvo-ra udjeljivati na Njego-vom putu radi Njegova zadovoljstva?!Molim Allaha Svevišnjeg da obilato nagradi našu braću koju sam spome-nuo, a koji udjeljuju i jav-no i tajno, kao i one koje nisam spomenuo, a koji itekako mnogo pomažu kako siromašni musli-manski narod tako i naše vjerske i nacionalne insti-tucije.
Reprezentacija Španije je pobijedivši Italiju u finalu Evropskog fudbalskog pr-venstva rezultatom 4:0 po-stavila rekord – tri vezane titule na velikim takmiče-njima. Otkud ova domi-nacija, kako je sve počelo? Gdje su bili svo ovo vrije-me? Pitanja na sreću imaju odgovor. Španci su tokom historije uvijek imali jaku fudbal-sku reprezentaciju koja se odlikovala velikim na-padačkim potencijalom i talentom superzvijezda. Međutim, uvijek im je nedostajalo malo za na-slov. Nesretne okolnosti, sumnjive sudijske odluke, nedostatak iskustva. Da, otprilike to. Sve se pro-mijenilo dolaskom Luisa Aragonesa na klupu Špa-nije. Iako ne odmah. Španci su pod njegovim vođstvom ispali u osmini finala Svjetskog prvenstva od Francuske i stvari u tom trenutku nisu djelovale bajno po njih. Španska jav-nost je napravila pritisak na Savez i rukovodstvo, a Luis Aragones je zatražio još jedno veliko takmiče-nje nakon kojeg će napu-stiti kormilo reprezentaci-je. Ostalo je historija. Godine 2008. atraktivna Crvena furija protutnjila je kroz Austriju i Švicarsku. Prošli su grupnu fazu bez
problema, u četvrtfinalu pokazali mentalitet po-bjednika protiv Italije, da bi fenomenalnim partija-ma protiv Rusa u polufi-nalu, odnosno Nijemaca u finalu osvojili tek drugi naslov evropskog prvaka i započeli dominaciju o ko-joj niko nije ni sanjao.Da, Aragones održava obećanje i odlazi. U tom trenutku se činilo da bu-dućnost španske repre-zentacije nije blistava: glavni čovjek im odlazi, mnogi reprezentativci pa-daju u formi, a tim je bio poljuljan odlaskom virtu-oza. No, kako je ova ze-mlja fudbalski bogata, na klupu dolazi Vicente del Bosque. Bivša legenda Real Madri-da nastavlja rad Aragone-sa, ali uvodi i nešto svoje. Njegova je Španija uteme-ljena na sjajnoj vezi iz Bar-celone i odbrane Reala sa najboljim igračima iz osta-lih španskih klubova te je napravio jedan od naj-kompletnijih timova u hi-storiji fudbala. Rezultat je ponovo došao – Španija je u Južnoafričkoj Republici prvi put postala šampion svijeta i doseže zenit svoje igre i rezultata. Ili ne? Na početku minulog Evropskog prvenstva del Boske je samouvjereno izjavio da Španija hoće zlato, hoće prvo mjesto. I
opet ista priča, kao i kod svih velikih. Blijed poče-tak Španaca nije nagovi-jestio ono što će se desiti u finalu. Oprezna igra, sa velikim posjedom lopte i malim brojem šansi rezul-tiralo je time da se fudbal-ska javnost okrene protiv selektora Španije i izgubi povjerenje u del Boskea. Nije ih španska reprezen-tacija ničim zavrijedila da promijene mišljenje, jer su u dvije knock-out utakmi-ce, protiv Franuske i Por-tugala, prikazali blijedu i neatraktivnu igru, netipič-nu za njih. Međutim, stigli su do finala. Pod impresi-jom igara dviju selekcija, Italije i Španije, mediji su davali podjednake šanse finalistima. Neki su otišli dalje kazavši da je špan-ska tiki-taka prevaziđena i da će njihovoj dominaciji stati na kraj odlična Italija. Kako pogrešan zaključak. Najveći u sportu, u fudba-lu i uopće u životu obič-no pokazuju svoje pravo lice u najtežim trenuci-ma. Španija je pregazila Italiju i tako ušla u anale svjetskog i evropskog re-prezentativog fudbala. Sve del Boskeove zamisli su na kraju imale smisla - i lažna devetka i španski katanaćo. Jednostavno, pobjedniku se sve prašta. Tako je Casillas u nedjelju navečer podigao svoj treći uzastopni reprezentativni uspjeh, a Španija ozbiljno ugrozila mjesto najvećeg legendarnoj generaci-ji Brazila. Pitanje i dalje ostaje, mogu li još? Ima li kraja uspjesima, domina-ciji? Jer ovo što gledamo od Furije je nešto nestvar-no. Spoj iskustva i talenta, pobjedničkog duha i su-hog kvaliteta. Misija Brazil 2014. u ovom trenutku ne izgleda nemoguće za njih. A dobiju li i tamo, ko još ima pravo da im ospori ti-tulu najboljeg ikada?
Nail K.
kraljevi okrunili dominaciju
SPORT
49
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
50
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
Četrnaesti sportski su-sreti uposlenika Islamske zajednice održani su 17. i 18. juna tekuće godine u gradu bosanskih piramida - Visokom. Domaćin ovih susreta Sarajevsko muf-tijstvo u saradnji sa Me-dresom „Osman-ef. Red-žović“ u Velikom Čajnom kod Visokog, koju pred-vodi direktor Džemal-ef. Salihspahić, za sve učesni-ke obezbijedilo je udoban smještaj, iskazalo gosto-primstvo i postaralo se da uslovi i tereni na kojima su se održavala takmičenja budu dobri.
Ovom prilikom učešće je uzelo dvanaest ekipa i to: Sarajevsko muftijstvo kao domaćin, Zeničko, Bihać-ko, Goraždansko, Tuzlan-sko, Travničko, Banjaluč-ko, Sandžačko i Vojno muftijstvo, odgojno-obra-zovne ustanove - medrese, Mešihat IZ-e Cene Gore i ekipa imama iz Burse - R. Turska. Izostalo je učešće Mostarskog muftijstva i ekipe Mešihata IZ-e u Hr-vatskoj.
Svečani defile učesnika i zvanično otvaranje Sport-skih susreta uposlenika Islamske zajednice održa-
no je u 10 časova u grad-skoj sportskoj dvorani u Visokom.
Poslije učenja odlomka iz Kur’ana Časnog, selama i uvodnih riječi organiza-tora, uslijedilo je nekoliko kratkih obraćanja prisutni-ma. Prvi je govorio muftija iz Burse, potom direktor Medrese u Visokom, za-tim Hazim-ef. Krupali-ja i na kraju predstavnik Sarajevskog muftijstva je učesnicima poželio dobar rezultat i Sportske susrete proglasio otvorenim.
Za razliku od prethodnih godina, raspored i satnica takmičenja je promijenjena tako da je prvo počelo na-tjecanje u malom fudbalu. Ekipe su bile podijeljene u četiri grupe po tri uče-snika. Grupa A - Zenica, Sarajevo i Goražde, gru-pa B - Bihać, Banja Luka i Vojno muftijstvo, grupa C - Sandžak, Travnik i Tuzla i grupa D - ekipa imama iz Burse, odgojno obrazov-ne ustanove - medrese i Mešihat IZ-e Cene Gore. Prva utakmica je počela u 10,30 satiu, a čast da otvori turnir u malom fudbalu u sportskoj dvorani u Viso-kom pripala je ekipama
Sandžačkog i Travničkog muftijstva. Utakmica je završena rezultatom 3:1 za Sandžačko muftijstvo. U polufinale su se plasira-le ekipe Goražda, Vojnog muftijstva, Tuzle i Meših-ata IZ-e Crne Gore.
Nogometaši Sandžač-kog muftijstva, nažalost, takmičenje su završili u grupnoj fazi iako su bili neporaženi i osvojili 4 boda. Gol razlika je odve-la ekipu Tuzle dalje koja je i pobjednik turnira. Po svemu sudeći utakmica sa Tuzlacima bila je finale prije finala, a završena je rezultatom 2:2.
Drugog dana takmičenja odigrane su utakmice za treće mjesto između Go-ražda i Vojnog muftijstva sa 3:6 i finalni susret izme-đu Tuzle i Mešihata IZ-e Crne Gore sa 3:0. Pobjed-nik fudbalskog turnira je ekipa Tuzlanskog muftij-stva. Drugo mjesto je pri-palo ekipi Mešihata IZ-e Crne Gore i treće ekipi Vojnog muftijstva.
Takođe i košarkaški tur-nir je igran po istom ras-poredu u grupnoj fazi. Kao i fudbalski donio je
dosta uzbuđenja i iznena-đenja. Prvog dana nakon grupne faze odigrani su i polufinalni susreti izme-đu košarkaša Sandžaka i Mešihata IZ-e Crne Gore, te Sarajeva i Tuzle. Uta-kmicom za treće mjesto i finalima okončan je i ovaj turnir drugog dana ta-kmičenja. Ekipa košarka-ša Sandžačkog muftijstva nakon dugo godina pre-pustila je prvo mjesto Sa-rajevskom muftijstvu koje je u finalu savladalo ekipu Mešihata IZ-e Crne Gore. Treća je ekipa Sandžaka, a četvrta Tuzla.
Natjecanja u atletici su se odvijala prvog takmičar-skog dana sa početkom u 18 časova. Takmičari su odmjerili snage u disci-plinama 100 i 200 metara sprint, trka na 800 meta-ra i štafeta 4x100 metara. Za razliku od prethodnih godina i u ovim discipli-nama rezultati su znatno slabiji jer je osvojena samo jedna medalja i to 2. mjesto u trci štafeta 4x100 metara. Nakon 13 zlatnih medalja, na radost ostalih konkure-nata, ove godine se u trci na 800 metara nije pojavio dosadašnji rekorder ove discipline Ševćet Bilalović
hodžijada 2012
SPORT
51
revij
a SA
NDŽA
K |
10. j
uli 2
012.
| b
r. 16
5 |
Sand
zakP
RESS
.net
iz Sandžaka.
U ostalim atletskim disci-plinama takmičari iz San-džaka su ostvarili slijedeće rezultate: skok u dalj iz mjesta Elvedin Toković sa skokom 2,71 - treće mje-sto, bacanje kugle Kenan Hadrović sa hicem 11,95 - drugo mjesto. Prvo mjesto u bacanju kugle sa hicem 12,80 pripalo je Bilal-ef. Memiševiću iz Goražda.
Takmičenje u stonom teni-su, streljaštvu i šahu doni-jelo je tri srebrne medalje Sandžaku. U stonom teni-su drugo mjesto osvojio je Amel Hot, u šahu drugo mjesto Muradin Nurović, dok je prvi bio dosadašnji pobjednik, predstavnik Sa-rajevskog muftijstva, novi-nar „Preporoda“ Salih-ef. Smailović. U disciplini streljaštvo drugo mjesto uzeo je Kenan Hadrović, a prvi je bio predstavnik Vojnog muftijstva Harun Hodžić.
Nakon finalne utakmice u fudbalu uslijedilo je uru-čenje medalja, pobjednič-kih pehara i priznanja, a potom i proglašenje sveu-kupnog pobjednika Četr-naestih sportskih susreta
uposlenika u Islamskoj za-jednici i uručenje pobjed-ničkog pehara. Medalje i priznanja uručili su glavni imam iz Srebrenice Da-mir-ef. Peštalić, dekan Fa-kulteta za islamske studije hfz. dr. Almir-ef. Pramen-ković, reis Mešihata IZ-e Crne Gore Rifat-ef. Fejzić i direktor Medrese u Viso-kom Džemal-ef. Salihspa-hić. Nakon niza godina u kojima su sveukupni po-bjednici bili takmičari iz Sandžaka, ove godine čast i zadovoljstvo da to bude i osvoji prvo mjesto pripalo je ekipi Mešihata IZ-e Crne
Gore. Drugo mjesto pripalo je Muftijstvu tuzlanskom i treće Muftijstvu sandžač-kom, a medalju i priznanje primio je koordinator i se-lektor svih selekcija prof. h. Jonuz Džanković.
Nakon proučene dove i zajedničkog fotografiranja, učesnici Sportskih susreta razišli su se uz srdačne se-lame i stisak ruke te želju da se ponovo sretnu.
Čestitamo i organizatori-ma na dobroj organizaciji i gostoprimstvu proteklih Sportskih susreta. Takođe,
treba istaći tradicionalno dobro suđenje košarkaških sudija i pozitivan pomak u tom pogledu kada je fud-bal u pitanju, jer su novoi-zabrane sudije dobro i pro-fesionalno odradile svoj dio posla ove godine.
Pobjednicima i osvajačima medalja čestitamo, a osta-lima želimo više sportske sreće i bolji rezultat na na-rednim jubilarnim sport-skim susretima koji će se, ako Bog da, održati u junu 2013. godine.
ENES-EF. SVRAKA
SPORT
majko, majko, još te sanjamSestro, brate, još vas sanjam svake noći
nema vas, nema vas, nema vastražim vas, tražim vas, tražim vas
Gdje god krenem vidim vasmajko, oče, što vas nema
bosno moja, ti si moja matibosno moja, majkom ću te zvatibosno majko, Srebrenice sestro
neću biti sam
bosno moja, ti si moja matibosno moja, majkom ću te zvatibosno majko, Srebrenice sestro
neću biti sam
Lanetosu, lanetosuLanetosu, lanetosu
Sestro, brate, još vas sanjam svake noćinema vas, nema vas, nema vas
tražim vas, tražim vas, tražim vasGdje god krenem vidim vasmajko, oče, što vas nema
bosno moja, ti si moja matibosno moja, majkom ću te zvatibosno majko, Srebrenice sestro
neću biti sam
bosno moja, ti si moja matibosno moja, majkom ću te zvatibosno majko, Srebrenice sestro
neću biti sam
Džemaludin Latić
SrebreničKi inFerno
