Upload
drsobic
View
66
Download
0
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Uloga sporta u očuvanju zdravlja
Citation preview
NAZIV VISOKOŠKOLSKE USTANOVE
ULOGA SPORTA U OČUVANJU ZDRAVLJA
SEMINARSKI RAD
Mentor:
Ime i prezime
Kandidat:
Ime i prezime
Naziv mjesta, jul 2014.
SADRŽAJ
1 UVOD................................................................................................................................1
2 SPORT I ZDRAVLJE.....................................................................................................2
3 TJELESNO ZDRAVLJE................................................................................................9
3.1 Važnost tjelesnog vježbanja (sporta)...........................................................................9
3.2 Pozitivni učinci..........................................................................................................10
3.3 Negativni učinci.........................................................................................................11
4 MENTALNO ZDRAVLJE............................................................................................13
4.1 Međuodnos sporta i psihičkog zdravlja.....................................................................14
4.2 Otklanjanje i ublažavanje depresivnih i anksioznih stanja........................................15
4.3 Otklanjanjanju i ublažavanju posljedica stresa..........................................................17
4.4 Psihičke promjene i očuvanje mentalnih sposobnosti...............................................18
5 ZAKLJUČAK.................................................................................................................20
6 LITERATURA...............................................................................................................21
1 UVOD
Čovjekova fizička aktivnost je važna osnova njegovog zdravlja, neprocjenjivi dar prirode,
izvor sreće. Odavno je poznata mudra, narodna izreka: Zdravlje je važnije od svega. Samo
zdrav čovjek je u stanju da potpuno upozna radost života, radost stvaralačkog rada. Vrhunski
sport ne predstavlja prostor za sve potrebe i potencijale u fizičkoj aktivnosti (kulturi). Zbog
toga vrhunskom sportu ne treba davati neizmjerne prednosti pred drugim područjima fizičke
kulture (zdravo vaspitanje, orijentacija na rekreaciju, odmor, itd.).
Na ovim drugim područjima primjenjuje se zdravstvena preventiva, čuva ekološka ravnoteža
između biološke i društvene egzistencije čovjeka i njegove okoline. Programiranje fizičke
kulture ne smije se ograničiti na aktivno ili pasivno učešće u sportu. Prije se može govoriti o
pokretu fizičke kulture i programima koji podrazumjevaju egalitarni karakter.1
1 Simonović Lj.: Sport, kapitalizam, destrukcija, Lorka, Beograd, 1995
1
2 SPORT I ZDRAVLJE
Izmjene u strukturi rada preusmjeravaju čovjekov odnos prema slobodnom vremenu,
sportu i rekreaciji. Čovjekov nivo saznanja o zdravlju putem vaspitanja, obrazovanja i medija
se stalno uvećava. To je neophodno za pronalaženje ravnoteže između masovnih i elitnih
oblika ispunjavanja slobodnog vremena i bavljenja sportom.
Holistički pristup zdravlju zasniva se na viđenju pojedinca u njegovoj povezanosti sa bio-
psiho-socio-kulturnim snagama.2 Neophodna je, dakle, ravnoteža duha i tijela; fizičke i
duhovne snage čovjeka predstavljaju jedinstvo koje treba stalno održavati, jer je ono
nestabilno i lako se narušava. Čovek nije svjestan koliko mu je ravnoteža duha i tijela važna
za osjećanje punoće života, za uspjeh u radu i zadovoljstvo od svog fizičkog i duhovnog
postojanja.3
Zdravlje je na vrhu svih ljudskih vrijednosti. To je kapital koji može da se uveća ili prokocka.
Uostalom, običan čovjek kaže da je zdravlje važnije od svega. Zdravlje je prirodna, apsolutna
i nezaobilazna životna vrijednost i nalazi se u vrhu hijerarhije i ljestvice vrijednosti.Sa
zdravljem su povezani: ljudski život, interesi, ideali, harmonija, ljepota, smisao i sreća života,
stvaralački rad i životni ritam. Gledanje na zdravlje kao na najviše životno blago ima hiljadu
godina dugu tradiciju. Očuvanje zdravlja dobija na značaju naročito u uslovima tehničke
sredine koja nas okružuje i koja presudno utiče na ljudski organizam. Nije slučajno rečeno da
zdravlje predstavlja najveće, ne samo individualno, već i društveno bogatstvo, jer
zadovoljava primarnu životnu potrebu čovjeka i reprodukciju društva.
Zdravlje zavisi od karaktera rada i načina provođenja dokolice i odmora. Stil života, stepen i
karakter ljudskih aktivnosti, naročito u radnoj djelatnosti, umnogome određuju strukturu
zdravlja. Tu se prije svega misli na uslove rada, odmora na mogućnost pristupa obrazovanju,
na zdravstvene, komunalne i saobraćajne usluge, kulturni standard i kulturni život, način
ponašanja, razumnu potrošnju i ishranu, korišćenje slobodnog vremena itd.
2 Đorđević M. i dr.: Kultura zdravog života, MK Panonia, Novi Sad, 2003.3 Koković D.: Socijalno-psihološki osnovi sporta, Viša košarkaška škola, Beograd, 2000.
2
Jednostavno rečeno, zdravlje se mora posmatrati kroz široku panoramu društvenog života
(radno-proizvodna, socijalno-ekonomska, politička, porodična, itd.).
S obzirom da je zdravlje kompleksan problem, postoje različiti pristupi i kriterijumi za
njegovo ocjenjivanje. Većina savremenih pristupa zdravlje razmatra kao sposobnost čovjeka
da uspostavi optimalno, fiziološko, psihološko, i socijalno funkcionisanje organizma.
Drugačije rečeno, zdravlje pretpostavlja odsustvo bolesti ili fizičkih defekata. Ima autora koji
zdravlje posmatraju kao poremećaj adaptacije i prilagođavanja organizma neobičnim
uslovima sredine. Drugi istraživači zdravlje određuju kao strukturu dinamičke ravnoteže
organizma sa prirodom koja nas okružuje i socijalnom sredinom, pri čemu biološka i
društvena suština čovjeka predstavljaju jedinstvo.
Svjetska zdravstvena organizacija pod zdravljem podrazumjeva strukturu pune fizičke,
psihičke i socijalne ravnoteže, a ne samo odsustvo bolesti i fizičkih nedostataka. Ovakvo
određenje zdravlja ne zadovoljava, jer ne obuhvata sve činioce koji utiču na zdravlje, pa zato
i ne može biti potpuno. Kao prvo, treba istaći da ova definicija ne određuje sasvim jasno
pojam ravnoteže. Drugo, u okviru ovakvog određenja, zdrav čovjek se posmatra na statičan
način. Međutim, ljudski organizam se nalazi u stalnoj promjeni i razvitku, i ta dinamika je
jedan od neophodnih uslova fizičkog i duševnog zdravlja.
Čini se da je najpotpunija definicija zdravlja ona koja ga posmatra kao proces očuvanja i
razvitka psihičkih, fizioloških i bioloških sposobnosti čovjeka, razvijanje njegove optimalne
mogućnosti i aktivnosti radi maksimalnog produženja aktivnog života. Problem odnosa
bioloških i socijalnih faktora i njihovog uticaja na psihofizičko zdravlje, vrlo često se
razmatra u mnogobrojnim istraživanjima. Danas se, sve više, smatra da je zdravlje pod
uticajem bioloških i socijalnih faktora. Zdravlje čovjeka zavisi od biogenetike (genetičkog
fonda), životnog ciklusa u kome se čovjek nalazi, rekreativnih sposobnosti organizma,
stepena njegove aktivnosti, a takođe i od kumulativnog uticaja faktora spoljašnje (socijalne)
sredine.
Stepen humanizacije određenog društva mjeri se osjećajnošću prema zdravlju i bolesti.
Razvijena zdravstvena kultura, shvatanje zdravlja kao kulturnog fenomena, najbolji je
pokazatelj razvoja određene ljudske zajednice. Masovna kultura i masovni mediji podstakli
3
su do znanja o medicini i zdravlju struje prema širokom auditorijumu. Taj preovlađujući trend
sistematizovan je u čuvenom sloganu da se u medicinu i sport svi razumijemo. Svakako, na
djelu su optimistička gledanja i vjerovanja da masovnim medijima pripada odlučujuća uloga
u širenju i popularizaciji savremenih znanja iz oblasti medicine. Plašt popularizacije može
biti veoma opasan ako ljudi misle da ta površna informisanja mogu predstavljati zamjenu za
ozbiljnija upoznavanja i suočavanja sa pitanjima zdravlja. S pravom ljekari sumnjičavo
gledaju na popularizatorsku ulogu mas-medija i onoga što se servira i nudi širokoj javnosti o
zdravlju i bolestima, pa i o samoj medicini. S druge strane, ljekari treba da prihvate i imaju u
vidu veoma složeni kontekst uslova zdravlja i da se pri tom okane mišljenja da je veza
između društva i zdravlja nesigurna i nebitna. Eksplozija najraznovrsnijih načina i stilova
življenja, nesigurna usaglašenost ličnosti i društvene sredine, izazivaju opterećenja i oboljenja
čiji su uzroci kulturnog i antropološkog porijekla. Odnos ličnosti i socijalne sredine
pretpostavljaju određenu strategiju adaptacije i elastičnog prilagođavanja koji nam ukazuju na
biografiju zdravlja ili bolesti pojedinca, pripadnika ꞌꞌusamljene gomileꞌꞌ.
Zanemarivanje socijalnog i predominacija biološkog je dovela do velikih nesporazuma i na
području medicine i sporta. Vrlo često se zaboravljalo i zanemarivalo, da su glavni uzroci
naših oboljenja društveno-kulturni (radna i životna okolina, faktori urbanizacije, uslovi
stanovanja i prevoza, kvalitet i kontrola onoga što se proizvodi i troši).
Izgleda kao da ona (medicina), želi da upozna samo faktore bolesti protiv kojih se može
boriti, ne dovodeći u pitanje postojeće uslove; ona pridaje veliki značaj hemijskoj borbi
protiv infekcija mikrobima, dostignućima hirurgije, aparatima za dijalizu, ili jedinicama za
intenzivnu njegu, koje mogu u nekim slučajevima, da spasu život nekolicine ljudi, teško
pogođenoj bolešću. U svakoj borbi protiv uzroka bolesti, ona želi da zna samo za one uzroke
sa kojima se ljekar može boriti na nivou pojedinačnog organizma, ne tražeći društvene,
ekonomske i kulturne uzročnike.4
Mnogi istraživači ukazuju na to da su osnove zdravlja vanmedicinske: usklađenost pojedinca
sa sredinom življenja, zajednicom i radom koji obavlja. Ljudi više obolijevaju ukoliko
ostvaruju korjenite i nagle društvene promjene. Zapletenost međuljudskih odnosa može
uroditi nepredvidivim posljedicama koje često imaju razorne rezultate. Zdravlje se nužno
4 Gorc A.: Ekologija i politika, Prosveta, Beograd, 1982.
4
povezuje sa prirodom i načinom života. Skretanje čoveka od stanja u koje ga stavlja priroda
obilan je izvor različitih bolesti. Složeni civilizacijski tokovi, duboke i iznenadne promjene u
načinu života, mogu biti uzroci najrazličitijih mentalnih i fizičkih teškoća koje svoj izraz
nalaze u različitim bolestima. Preseljavanje u grad može za nekoga značiti dokrajčivanje
sretnih vremena i uzrokovanje svih njihovih nevolja.
Zdravlje pojedinca tijesno je povezano sa naporom prilagođavanja što mu ih nameće okolina
u kojoj živi. U istraživanjima se naglasak stavlja na brze promjene za koje je sljedeće pravilo:
onima koji su doživeli više promjena prijeti opasnost da češće obolijevaju. Uočeno je da
brzina promjena u životu pojedinca - ono što se uobičajeno naziva životni ritam - presudno
utiče na zdravstveno stanje. Takođe je ustanovljeno da su promjene načina života, koje
iziskuju poseban napor i prilagođavanje u korelaciji sa bolešću - bez obzira na to da li
pojedinac upravlja njima, da li želi ili ne želi. Što je veći stepen promjena u životu, veća je i
opasnost da će bolest koja slijedi biti teža.
Zdravlje je individualno, ali i društveno bogatstvo, široka panorama društvenog života. Ono
nije samo nečija sopstvena potreba, već i potreba drugih ljudi i obaveza je pojedinca da te
druge ljude štiti i pomaže. Zdravlje je obrazac kulture čovjeka, kulture međuljudskih odnosa.
Ono je svojevrsni način i stil života, jer način života može biti ishodište svakog dobrog
zdravlja i radosti, ali i svake bijede i ponižavajućih obrazaca. Zdravlje pretpostavlja fizičku
kulturu, čist vazduh, zdravu hranu. Treba koristiti sve što je blagotvorno i ništa ne
zloupotrebljavati. Kad je u pitanju zdravlje, prostor rekreacije dobija na punom značaju.
Rekreacija (recreare – obnoviti, ponovo stvoriti) označava opuštanje, doživljavanje i
poboljšavanje zdravlja. Ona može biti kolektivni ali i individualni čin koji ne zahtjeva grupu i
klasičnu socijalizaciju. Zahvaljujući rekreaciji, čovjek se bavi sportom a da nije sportski
opredijeljen. U rekreaciji su često prisutni simptomi netreniranosti (kao i neekonomično
angažovanje tijela, ꞌꞌglupa forsiranjaꞌꞌ, a da pri tom nije bilo nikakve konsultacije sa
ljekarima).
Rekreacija zahjteva stručno, metodično doziranje kao neophodnost svakog bavljenja sportom
na nivou svakodnevnog života. Da bi se to postiglo, neophodno je poštovati određene
pravilnosti i načela:
5
individualni pristup za svakog učesnika, što znači prema potrebama, mogućnostima i
razlikama u odnosu na druge;
iskustva i saznanja učesnika, što podrazumjeva zahtjev za informisanjem i učenjem;
takođe je neophodno voditi računa o životnom ciklusu pojedinca;
potrebno je aktivirati sve fizičke i socijalne mogućnosti razvoja i izbjeći svaku vrstu
jednostranosti;
uvažavati cjelinu ličnosti – intelektualnu, moralnu, voljnu i praktičnu.
Rekreacija je polje subjektivne i društvene svijesti. Ona dovodi do opštedruštvenih
preorijentacija na polju fizičke kulture i kao zdravstveni sektor u stalnom je porastu. Svijest o
zdravlju se mijenja, što utiče na novi izgled sporta. U današnjem složenom društvu, na
važnosti dobijaju slogani: ꞌꞌopustiti seꞌꞌ, ꞌꞌoporaviti seꞌꞌ, ꞌꞌpostati fitꞌꞌ, ꞌꞌučiniti nešto protiv
stresaꞌꞌ.
Na djelu je ponovno otkrivanje tijela i njegova tematizacija na nov način. Tijelo postaje
značajna karika u stvaranju i potvrđivanju identiteta. Rekreacija je najbolja brana protiv
bolesti civilizacije i sjedilačkog načina života i značajna je u vremenu kad ljude hvata panika
zbog statusa, psihička i socijalna opterećenost, društvena dezintegracija (iracionalna
društvenost), obilje stresnih situacija.
Danas su najugroženije osobe koje su orijentisane na postignuće i konkurenciju, častoljubive
i savjesne osobe (one sa viškom savjesti), osobe orijentisane na uspjeh koje pokazuju
obilježja hard driving-a, ali i one koje doživljavaju društvene neuspjehe i koje su
ꞌꞌopterećeneꞌꞌ. Temeljni ciljevi svake rekreacije su adaptacija i uklapanje pojedinca u socijalnu
sredinu putem strategije fleksibilnog prilagođavanja i prisnih kontakata. U tom pogledu
rekreacija razvija specifične interakcijske kodove jednostavnosti i prirodnosti (druženje u
grupi, prijateljstva, solidarnost, itd.). Istraživanja su pokazala da osobe koje se bave
rekreacijom važe za otvorene osobe, partneri koji se oslovljavaju sa ꞌꞌtiꞌꞌ.5
Rekreacija je regulator ljudskih odnosa sa prirodom, ali i sa svojom unutrašnjom, ljudskom
prirodom, regulator harmonije duhovnog i fizičkog bića čoveka. Rekreacija je činilac
usavršavanja ljudske prirode, element kompenzacije, faktor razrešenja debalansa između
5 Koković D.: Socijalno-psihološki osnovi sporta, Viša košarkaška škola, Beograd, 2000.
6
otuđujućih svojstava rada i antropoloških svojstava čoveka. Bavljenje rekreacijom i fizičkom
aktivnošću je veoma značajno i one su najčešće u negativnoj korelaciji, sa karakteristikama
kao što su: anksioznost, napetost, emocionalna nestabilnost i zatvaranje u sebe.
Idealni oblik rekreacije je igra koja povećava spontanost i uravnoteženost, razvija
samostalnost, oslobađa od napetosti, pruža podlogu za druženje i prijateljstvo. Sa igrom se
pomalja i zasniva jedna nova realnost. Za savremenu civilizaciju, od presudnog značaja
postaje pitanje razrješenje ꞌꞌsukoba stomaka i sportaꞌꞌ. Ljudi će se sve češće baviti sportom
kao pojedinci, a navijanje će postati surogat sporta i izgubiće na značaju koje danas ima.
Istraživanja su pokazala da motivi za bavljenje sportsko-rekreativnim aktivnostima uključuju
sljedeće karakteristike:
1. zdravlje – očuvanje, unaprjeđenje, otklanjanje i ublažavanje zdravstvenih tegoba
(8,18%);
2. sposobnost – održavanje i podizanje motoričkih fukncionalnih sposobnosti (5,13%);
3. vitalnost – produžavanje životnog i radnog vijeka, spječavanje ili ublažavanje
opadanja funkcija (5,33%);
4. mršavljenje – regulisanje tjelesne težine (2,67%);
5. ljepota – lijep izgled, vitka linija, gracioznost, skladnost izgleda i pokreta (1,57%);
6. relaksacija – odmor, opuštanje, snižavanje emocionalne napetosti (4,57%);
7. raspoloženje – zabava, razonoda, zadovoljstvo, prijatnost u toku i poslije vježbanja
(5,60%);
8. druženje – s prijateljima, novo poznanstvo, prijatno provođenje slobodnog vremena
(5,63%);
9. postignuće – postizanje sportsko-tehničkih rezultata, samodokazivanje, afirmacija
(3,17%);
10. životni stil – praćenje savremenih tokova mode, opštih trendova (2,45%).
Od svih navedenih aspekata, najvažniji je postizanje i očuvanje emocionalnog zdravlja, koje
karakteriše:
smirenost;
odsustvo anksioznosti;
kontrola emocija;
7
osjećajnost prema drugima (empatija);
sposobnost da se prima i pruža ljubav;
spontanost u emocionalnom izražavanju;
osjećanje sigurnosti;
osjećaj sopstvene vrijednosti;
zainteresovanost za rad i druge ljude;
zainteresovanost za porodični život;
sposobnost da se uživa u životu;
sposobnost da se na prihvatljiv način podnosi neuspjeh;
odsustvo bezrazložnog zamora i dr.
8
3 TJELESNO ZDRAVLJE
Tjelesnom aktivnošću se poboljšava sposobnost lokomotornog sistema:
otpornost vezivnog tkiva;
tetiva i ligamenat;
hrskavice i kostiju;
izdržljivost velikih mišićnih skupina.
Sport pozitivno djeluje na imunološki i krvožilni sistem. Omogućujući djeci da se kreću
koliko žele, jačamo ne samo njihove mišiće i kosti, nego i unutrašnje organe, npr. Kad dijete
potrči, ubrzava se njegov puls, ono počinje dublje i češće disat, jer mišići pri trčanju obavljaju
naporniji rad, pa srce, pluća i drugi sistemi organizma prirodno povećavaju svoju
produktivnost i snagu. Dijete koje se bavi rekreativnim sportskim aktivnostima, odnosno
mnogo se kreće, ima i zdravije i snažnije unutrašnje organe.
Temeljno aktiviranje muskulature trebalo bi stimulisati praktički sve temeljne motoričke
sposobnosti:6
izdržljivost;
snagu;
sposobnost istezanja;
sposobnost koordinacije i
sposobnost opuštanja.
3.1 Važnost tjelesnog vježbanja (sporta)
Igra i sport su sastavni dio života ljudi različite dobi i društvenog položaja, pogotovo
djece i mladeži. Danas se sve više teži da se svako dijete, razvija ne samo u svojim umnim,
čuvstvenim, društvenim i duhovnim dimenzijama nego i u psihofizičkom. Sport je ljudskoj
prirodi ꞌꞌprirođenaꞌꞌ aktivnost. On budi jak interes i ima snažnu privlačnost. To je veliki
odgojni potencijal i odgojna snaga. Sport je izvanredno odgojno sredstvo. On omogućava
6 Bjelica D., Krivokapić D.: Teorijske osnove fizičke kulture, Univerzitet Crne Gore, Podgorica, 2010.
9
djeci da razvijaju svoje humane kvalitete i promiče autentične ljudske vrijednosti, a do toga
se dolazi odgojem.
Zdrava, okretna, spretna i vješta djeca mogu lakše ꞌꞌnositiꞌꞌ sve nedaće i teškoće života te
mogu lakše obavljati svoje radne i društvene zadaće. Zadaci tjelesnog odgoja temelje se na
mogućnosti poticanja fizičkog rasta i razvoja odgajanika, razvoju psihomotoričkog sistema i
opšte funkcionalne sposobnosti organizma. Ovaj zadatak se ostvaruje osmišljenim sistemom
vježbi, igara, stvaranju navika na zdrav i higijenski život, ispravno držanje tijela.
Odgajanik stječe spoznaju za opšte fizičko stanje i stvara naviku bavljenja tjelesnim
aktivnostima. Bilo koji sport, bilo koja tjelesna aktivnost aktivira kompletni lokomotorni
sistem presudan za tansformaciju energije koja je rijeko potrebna za aktivnost svih stanica u
organizmu, te se sport i tjelesna aktivnost mogu tretirati kao odrednica za skladan razvoj svih
djetetovih osobina. Veliki je utjecaj tjelesnog vježbanja na očuvanju i unapređivanju zdravlja
djeteta te na skladan razvoj svih njegovih antropoloških značajki.
3.2 Pozitivni učinci
Redovita tjelesna aktivnost može spriječiti ili konrolisati neke bolesti:
smanjuje masnoće u krvi;
preveniše povišeni krvni pritisak;
smanjuje rizik od srčanog i moždanog udara;
jača pluća;
kontroliše težinu;
preveniše i smanjuje stres;
jača imunitet;
osigurava jaču snagu;
veća izdržljivost i fleksibilnost zglobova i kralježnice;
preveniše osteoporozu;
smanjuje ozljede;
omogućava bolje spavanje i opuštanje;
povećava razinu energije;
donosi bolje raspoloženje i
10
omogućava kvalitetu života.
Pozitivni učinci redovite tjelesne aktivnosti na zdravlje:
manja smrtnost kod mlađih i starijih osoba;
smanjen rizik smrtnosti od krvožilnih (osobito koronarnih srčanih) bolesti;
sprječavanje ili odlaganje nastanka visokog krvnog pritiska – vježbanje smanjuje
pritisak;
smanjen rizik oboljenja od tumora debelog crijeva;
smanjen rizik obojenja od šećerne bolesti neovisne o inzulinu;
korist oboljenjima od artritisa;
treniranjem snage i drugim vježbanjem starije osobe zadržavaju sposobnost
samostalnog življenja i smanjuju rizik od padova;
moguć povoljan utjecaj na raspodjelu masnih naslaga u osoba s prekomjernom
tjelesnom težinom;
ublažuje znakove depresije, tjeskobe i poboljšava raspoloženje;
poboljšava kvalitetu života povezanu sa zdravljem, jačanjem psihološkog blagostanja
i poboljšanja tjelesnog stanja u osoba lošeg zdravlja.
3.3 Negativni učinci
Štetni učinci tjelesne aktivnosti:
tjelesnim naprezanjem može doći do ozbiljnih krvožilnih smetnji, ali je čisti
učinak redovite tjelesne aktivnosti manji rizik smrtnosti od krvožilne bolesti;
vjeruje se da većina mišićno-koštanih ozljeda povezanih s tjelesnom aktivnosću
može spriječiti postepenim vježbanjem do željene razine aktivnosti i
izbjegavanjem pretjerane aktivnosti.
Svima je poznato da pretjerano vježbanje može imati učinak na organizam sličan onome gdje
se baš nikad i nije koristila vježba. Iz ovog proizlazi: koliko zapravo treba vježbati za
poboljšanje zdravlja? Nije isto svakodnevno odlaziti automobilom ili autobusom na posao i
vraćati se s posla. Ako izaberemo neko drugo prijevozno sredstvo, tada trošimo više energije
za dolazak i odlazak te utječemo na sve bitne sisteme organizma.
11
Slučajno poboljšanje zdravlja može se ostvariti usmjerenom tjelesnom aktivnošću (npr. 30
minuta brzog hoda, 15 minuta trčanja ili 45 minuta igranja odbojke), većinom, ako ne svim
danima u sedmici. To je preporuka Američkog ministarstva zdravlja za poboljšanje zdravlja
tjelesnim aktivnostima. Po njima je umjeren intenzitet 50-70% maksimalnog primitka kisika,
a uključuje brzo hodanje za većinu neaktivnih pojedinaca. Tjelesnim aktivnim načinom
života poboljšavamo kvalitetu života, stanje krvožilnog sistema, a time i smanjuje rizik od
krvožilnog oboljenja ,putem bolje provjere tjelesne težine i kvalitetnije kontrole duševno-
društvenog stanja.
4 MENTALNO ZDRAVLJE
12
Gledano sa stanovišta evolucije, fizička sposobnost je, tokom proteklih milenijuma bila
uslov preživljavanja i opstanka pojedinca, porodice i društva u cjelini. U savremenim
uslovima života sve je prisutnija regresivna tendencija, koja se ogleda u rastućoj pasivnosti
modernog čovjeka.
Većina stanovništva u industrijalizovanim zemljama vode sedentarni način života ili su samo
povremeno aktivni. Tehnološki napredak oslobađa sve više slobodnog vremena, ali fizička
aktivnost koja se ranije koristila za odlazak na posao i poslovne obaveze, obavljanje kućnih
poslova i rekreaciju, sve više opada. Svakodnevne poslovne aktivnosti ljudi sve više
obavljaju u sjedećem položaju. Dostupnost sve modernijih kompjuterskih igara, kablovske
televizije, ekspanzija socijalnih mreža na internetu, napravile su od kuće vrlo poželjno mjesto
za boravak.
Nove mogućnosti kojima je kupovanje i obavljanje bankarskih poslova omogućeno preko
računara, pojačavaju taj trend kao rezultat, sve je teže pronaći vrijeme i motivaciju za
upražnjavanje fizičke aktivnosti i održavanje nivoa forme potrebne za zdrav život. Iz
navedenih
razloga proizilazi i činjenica da, približno, oko dvije trećine populacije razvijenih zemalja ne
ostvaruje ni minimalni nivo fizičke aktivnosti koji se preporučuje u cilju održavanja zdravlja i
energetskog balansa.
Zdravstvene posljedice takvog provođenja dnevnih aktivnosti su zabrinjavajuće. Fizička
neaktivnost povećava rizik oboljevanja od najraširenijih hroničnih nezaraznih bolesti, kao što
su:
koronarna bolest srca;
moždani udar;
visoki krvni pritisak;
dijabetes tipa 2;
karcinom;
osteoporoza i s njom povezani prelomi kostiju.
Neaktivnost uzrokuje pad fizičkih funkcija kod osoba srednjeg doba i umanjuje samostalnost
tih osoba u kasnijem životnom razdoblju. Fizička neaktivnost jedan je od vodećih uzročnika
13
bolesti i smanjenja kvaliteta života stanovništva u zemljama razvijenog svijeta, a daljim
povećanjem neaktivnosti ovi rizici nastavljaju svoj rast. Nije potrebno posebno naglašavati da
se pomenuti problemi, izazvani smanjenjem fizičke aktivnosti, snažno reflektuju i na psihičko
zdravlje savremenog čovjeka, koje narušavaju u većoj ili manjoj mjeri, zavisno od
kakakteristika ličnosti i socijalnog okruženja.
Novija istraživanja, koja su sve aktuelnija u ovoj oblasti, dala su ohrabrujuće rezultate, jer
postoje jasne činjenice koje govore u prilog pozitivnog uticaja fizičke aktivnosti, kako na
fizičko, tako i na psihičko zdravlje. Odavno je poznato da mnoge osobe koje imaju povišenu
napetost, osjećanje agresije ili ljutnje, ovaj problem rješavaju aktivnostima koje dovode do
pojačane mišićne aktivnosti. Novija istraživanja u ovoj oblasti ukazuju na činjenicu da blaži
oblici pojedinih psihičkih poremećaja, poput anksioznosti, depresije i psihičkog stresa mogu
biti poboljšani tokom redovnog bavljenja rekreativnim aktivnostima.
4.1 Međuodnos sporta i psihičkog zdravlja
Fokus interesovanja u ovom radu je usmjeren na rasvjetljavanje međusobnog odnosa
fizičke aktivnosti i psihičkog zdravlja, odnosno načina na koji angažovanje čovjeka kroz
redovnu rekreativnu aktivnost umjerenog intenziteta, može imati pozitivne efekte na
mentalno zdravlje.
Od sredine prethodnog vijeka naučnici proučavaju uticaj fizičke aktivnosti na zdravstveni
status savremenog čovjeka, što je rezultovalo dugim spiskom pozitivnih efekata. Rezultati
brojnih istraživanja su dokazala da redovna fizička aktivnost umjerenog intenziteta produžava
život i poboljšava njegov kvalitet. Međutim, mnogo manji broj radova je posvećen uticaju
aktivnog životnog stila na mentalno zdravlje i osjećaj životnog zadovoljstva. Zabrinjavajuće
djeluje podatak da Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da će depresija,
anksioznost i stres biti glavni uzročnici smanjenja kvaliteta života i skraćenja životnog vijeka
do 2020. godine.
Podaci dobijeni u dosadašnjim istraživanja pokazuju da su nivo fizičke aktivnosti i dobro
mentalno zdravlje u visokoj pozitivnoj korelaciji. Pozitivno raspoloženje, osjećanje opšteg
zadovoljstva sa rijetkim simptomima anksioznosti i depresije ukazuje na dobro mentalno
14
zdravlje referentnih studija na koje ćemo se pozvati u daljem tekstu, povećana fizička
aktivnost je povezana sa smanjenjem anksioznosti i depresije.7
Pritom treba imati u vidu da epidemiološke studije upozoravaju da u svakom trenutku
približno četvrtina ukupne populacije zemalja razvijenog svijeta pati od umjerene
anksioznosti, depresije i drugih emocionalnih poremećaja. Iz tog razloga uloga fizičke
aktivnosti i uopšte aktivnih stilova života se ne smije zanemariti, jer predstavlja lako
dostupnu i bezbjednu terapiju.
4.2 Otklanjanje i ublažavanje depresivnih i anksioznih stanja
Depresiju karakteriše:
tuga;
smanjeno samopouzdanje;
pesimizam;
osjećanje beznađa i
očajanje.
Simptomi su raznovrsni:
različiti bolovi;
razdražljivost;
nekritičnost;
povlačenje u sebe i
povremene suicidne misli.
Blaži oblici depresije mogu nestati sami, bez ozbiljnijeg tretmana. Međutim, umjerena
depresija, kao i teška depresija, kada dominiraju suicidne ideje, liječe se odgovarajućim
lijekovima. Većina istraživanja o efektima fizičke aktivnosti bila su sprovođena na
ispitanicima s blagom ih umjerenom depresijom koji do tada nisu bili podvrgnuti liječenju.
7 Stephens T.: Physical activity and mental health in the United States and Canada, Evidence from four population surveys, Preventive Medicine, 1988.
15
Na osnovu analize statističkih podataka o efektima aktivnosti na depresiju, zaključuje se da
vježbanje znatno smanjuje stepen depresije u svim hronološkim grupama, bez obzira na
njihovu prethodnu fizičku kondiciju. Postignuti efekti bili su izraženiji na ispitanicima koji su
češće trenirali i koji su bili duže uključeni u programe rekreativnog vježbanja.
Kad je u pitanju anksioznost, treba reći da je to stanje koje se karakteriše osjećajem
unutrašnje uznemirenosti i nemira uz prisutnu psihomotornu napetost. Istraživanja u ovoj
oblasti su pokazala da aerobno vježbanje ali i vježbanje u zoni većeg opterećenja znatno
umanjuju osjećaj anksioznost. Različite vrste aerobnog vježbanja imale su slične efekte na
psihički status učesnika koji su bili obuhvaćenii eksperimentalnim tretmanom.
Efekti redovnog treninga u umjerenoj zoni opterećenja na ergociklu i tredmilu doprinose
poboljšanje stanja kod ispitanika koji su imali teži oblik depresije. Pritom, efekti fizičke
aktivnosti nisu zavisili od starosti ispitanika. Primjećeno je da su manje depresivna ona djeca
i tinejdžeri koji su aktivniji i da aktivnost smanjuje rizik od nastanka depresije u kasnijem
životnom dobu.
Analiza rezultata pomenutih istraživanja ukazuje da je povećana fizička aktivnost učesnika
bila statistički povezana sa ublažavanjem anksioznog stanja, što je potvrđeno psiho-
fiziološkim mjerenjima i rezultatima dobijenim primjenom tehnike intervjua. Ostvareni efekti
su se kretali od niskih do umjerenih.
Rezultati ovih studija upućuju na veću efikasnost umjerene fizičke aktivnosti u odnosu na
vježbanje u zoni visokog intenziteta, da pozitivni efekti aktivnosti traju i više nedelja po
prestanku tretmana, kao i da poboljšanje nastaje nezavisno od starosti i opšteg zdravstvenog
stanja.
4.3 Otklanjanjanju i ublažavanju posljedica stresa
16
Naziv stres, se koristi za opis simptoma koji se javljaju kada smo pod suviše velikim
pritiskom, naprezanjem ili naporom, pri čemu izazivaju opštu nespecifičnu reakciju
organizma da se prilagodi izmijenjenim uslovima unutrašnje ili spoljašnje sredine. Stres
pokreću uzroci koji ozbiljno ugrožavaju i remete ravnotežu organizma.
Stres zavisi od brojnih karakteristika ličnosti kao što su:
uzrast;
pol;
obrazovanje;
zanimanje;
otpornost na stres;
osjećaj samopouzdanja;
prilagođenost;
porodična i socijalna situacija;
ekonomsko i zdravstveno stanje i sl.
Možemo reći da je stres jedan od izazivača brojnih zdravstvenih problema modernog
vremena. Psihološke reakcije koje su bile neophodne za opstanak tokom evolucije mogu biti
štetne u savremenom društvu.
Kada se stresna situacija dogodi na radnom mjestu, a njena posljedica je neprikladno fizičko
ispoljavanje, povećani nivo hormona u krvi može predstavljati problem. Fizička aktivnost
dovodi do smanjenja simpatičke i povećane parasimpatičke aktivnosti, pa se smanjuje
ekcesivno izlučivanje kateholamina prilikom bilo kojeg stresnog događaja. Redovna
aktivnost umjerenog intenziteta i dobra fizička kondicija blagotvorne su za cjelokupan
organizam, djelimično i zbog smanjenja dijastolnog krvnog pritiska što svakako umanjuje
reakciju na strsne situacije.
4.4 Psihičke promjene i očuvanje mentalnih sposobnosti
17
Značajne psihološke promjene nastaju kod osoba kao rezultat fizičkog vježbanja.
Povećava se emocionalna stabilnost, smanjuje se agresija, povećava motivacija za
adaptibilnim promjenama. Fizički utrenirane osobe bolje se osjećaju a kod njih je prisutnija
životna energija i želja za radom. Fizička aktivnost utiče različito na navedene osobine
ličnosti a još i više na psihička stanja, što, naravno zavisi od individualnih razlika ispitanika,
a u prvom redu pola, hronološkog doba, zdravstvenog stanja i sl.
Kad su u pitanju djeca, rezultati sličnih studija ukazuju da kod njih fizičku aktivnost prati
pozitivan stav o sebi, da učestvovanje u programima fizičke aktivnosti podstiče njihovo
samopouzdanje i da je fizičko vježbanje bilo efikasnije u formiranju pozitivnog stava prema
sebi i svom tijelu nego drugi organizovani programi.8
Kod djece je fizička aktivnost uglavnom motivisana doživljajem uživanja u aktivnosti, što
pokreće intrinzičku motivaciju, i osjećanje ličnog zadovoljstva. Baveći se rekreativnim
aktivnostima, odrasle osobe mogu podići samopouzdanje, popraviti raspoloženje, povećati
sposobnost suočavanja sa stresom, što svakako doprinosi poboljšanja kvaliteta života.
Takođe, potvrđeno je da fizička aktivnost, a samim tim i dobra fizička kondicija pozitivno
utiču na svijest o sopstvenoj vrijednosti, prije svega kroz smanjenje tjelesne mase, povećanje
snage i izdržljivosti, što doprinosi boljem estetskom utisku, što utiče na formiranje boljeg
mišljenja o sebi i svom tijelu.
Starije kategorije vježbača mogu imati značajne koristi od fizičkih aktivnosti umjerenog
intenziteta, što, naravno zavisi od njihovog opšteg stanja. Socijalni efekti se intenziviraju
kroz zajedničke aktivnosti i druženje sa srodnim osobama, ali je možda još značajnije
održavanje pokretljivosti tijela i ukupne fizičke kondicije, što, svakako doprinosi i boljem
psihičkom zdravlju. Redovna aerobna fizička aktivnost ne samo da sprječava slabljenje
funkcije mozga nego je može i značajno poboljšati, objavili su istraživači s University of
Illinois u svom stručnom časopisu. Analiza njihovih rezultata upućuju na zaključak da fizičko
vježbanje ima izuzetno snažan uticaj na aktivnosti koje uključuju planiranje, pamćenje i
istovremeno obavljanje više zadataka. Fizička aktivnost takođe stimuliše i štiti funkciju
mozga.
8 Gruber J.: Physical activity and self-esteem development in children, A meta-analysis, American Academy of Physical Education Papers, 1986.
18
Istraživači su takođe zabilježili da fizički aktivni ispitanici bolje uče i da se kod njih usporava
starosna degeneracija mozga. Najnovija istraživanja pokazala su da stariji ljudi koji vježbaju
tri ili više puta nedeljno rjeđe obolijevaju od Alchajmerove bolesti i starosne demencije.
Ljudi koji su redovno vježbali, imali su 30-40% manji rizik od razvijanja demencije.
Primjećeno je da čak i laka fizička aktivnost, kao što je šetnja, pomaže da se odlože prvi
simptomi ove bolesti. U nekoliko preglednih članaka istaknuti su pozitivni efekti fizičke
aktivnosti na mentalno zdravlje ljudi, koji se odnose na unapređenje njihovog
samopouzdanja, raspoloženja, smanjujući nivo stresa i anksioznosti, a takođe je pokazano da
utiču i na poboljšanje kvaliteta sna.
5 ZAKLJUČAK
19
Sportsko-rekreativne aktivnosti su efikasno i primjereno sredstvo za unapređenje zdravlja,
ispunjavanje biološke potrebe za kretanjem kao i sadržajnijem i zdravijem korištenju
slobodnog vremena. Fizička aktivnost smanjuje asocijalna ponašanja, bolesti zavisnosti i
unapređuje međuljudske odnose.
Navedena istraživanja ukazuju da redovno fizičko vježbanje nesumnjivo ima veliki potencijal
kao efikasno sredstvo postizanja i očuvanja psihičkog zdravlja. Određene zakonitosti u ovoj
oblasti su relativno dobro poznate, kao npr. da se na taj način redukuju neugodne emocije
izazvane stresom, da se umanjuju simptomi umjerene anksioznosti i depresije, ali i da može
služiti kao dodatna terapija u slučaju pojave većeg intenziteta ovih patopsiholoških
poremećaja. Treba istaći jedinstvene stavove većine istraživača, da u svakom hronološkom
dobu i bez obzira na pol, fizička aktivnost blagotvorno djeluje na emocionalne procese
vježbača.
Iskustva iz zemalja koje su, upravo zbog velike učestalosti pomenutih zdravstvenih problema
primjenile mjere prevencije bazirane na razvijanju navika za bavljenjem redovnim fizičkim
aktivnostima, kao i njihovim intenziviranjem u širokoj populaciji, upućuju na zaključak da je
to jedan je od najefikasnijih i najprihvatljivijih načina rješavanja velikog broja zdravstvenih
problema i da se većina poželjnih zdravstvenih promjena može postići u relativno kratkom
vremenu.
Na kraju treba još jednom napomenuti da, zdravlje, kao prva i najveća vrijednost u životu
podrazumijeva, osim somatskog i zadovoljavajući psihološki, mentalni i emotivni status, koji
se u značajnoj mjeri može postići i održati redovnim rekreativnim aktivnostima. Briga za
proširenje aktivnih učesnika u sportsko-rekreativnim aktivnostima predstavlja značajnu
zdravstvenu ali i kulturološku potrebu, i jedan je od prioritetnih zadataka modernog društva.
20
6 LITERATURA
1. Bjelica D., Krivokapić D.: Teorijske osnove fizičke kulture, Univerzitet Crne Gore,
Podgorica, 2010.
2. Đorđević M. i dr.: Kultura zdravog života, MK Panonia, Novi Sad, 2003.
3. Gorc A.: Ekologija i politika, Prosveta, Beograd, 1982.
4. Gruber J.: Physical activity and self-esteem development in children, A meta-analysis,
American Academy of Physical Education Papers, 1986.
5. Koković D.: Socijalno-psihološki osnovi sporta, Viša košarkaška škola, Beograd,
2000.
6. Simonović Lj.: Sport, kapitalizam, destrukcija, Lorka, Beograd, 1995.
7. Stephens T.: Physical activity and mental health in the United States and Canada,
Evidence from four population surveys, Preventive Medicine, 1988.
21