Slomljena - Alen Hatkić

8/10/2019 Slomljena - Alen Hatkić

http://slidepdf.com/reader/full/slomljena-alen-hatkic 1/144



2



3



4



5

Slomljena

Alen Hatki ć

''Kada dodirneš me, ja umrem

Hoćeš li me voljeti

Ili ćeš me ubiti?''

♥



6



7

I DIO

Učenica



8

1

''Lijepa si'', govorili su mi mnogi.

Uvijek sam smatrala da je unutrašnja ljepota ona vaţnija. Alioni me jednostavno nisi razumjeli. Nisu vidjeli ono moje

unutrašnje 'Ja' koje je toliko silno ţeljelo da ispliva na površinu.Govorili su mi da sam lijepa. Ali zapravo ja sam samo običnadjevojka. Kada gledam svoj odraz u ogledalu ne vidim ništa što bimoglo nekoga opčiniti i natjerati da se ludo zaljubi u mene. Kosami je duga, ravna i smeĎa poput zemlje. Oči su mi takoĎer smeĎe

sa uredno počupanim obrvama. Nos malen, nesavršen, usne pune inasmijane. Niska sam i vitka. Nisam se smatrala r uţnom. Nikadanikoga nisam nazvala ruţnim. U svakome sam mogla pronaćiljepotu ako mi to dozvole. Ali takoĎer nisam se ni smatrala

prekrasnom. Ţeljela sam samo da vide i da razumiju kako seosjećam i ko sam ja u stvar i.

Mike nije bio takav. On me u potpunosti razumijevao.

Poznavao je moju dušu bolje nego iko. Čim bi vidio moje oči znao

bi da li sam ljuta, umorna, sretna ili tuţna. To je bila njegova moć.Bio je tri godine stariji od mene. Još kao djeca smo sjedili ispod

Starog hrasta nedaleko od kuće. Tu smo se i upoznali. Imala samoko šest godina kada sam razbila maminu vazu. Pobjegla sam

kako me mama ne bi grdila. Tu sam srela njega. Sjećam se kakome pitao šta mi je. Ja sam mu sve ispričala. Očekivala sam da ćeme grditi, ali nije. Rekao mi je da se vratim kući i da priznammami što sam učinila. Poslušala sam ga. Djelovalo je. Mama se

manje ljutila. Od tada, skoro svaki dan smo se sastajali pod Starim



9

hrastom i druţili. Pričali bismo svoje zgode i nezgode, igrali se i

jeli. Bio mi je pravi prijatelj.

I sada kada mi je već skoro petnaest godina, i dalje sjedim pored njega. Doni jela sam prostirku kako bismo mogli leći igledati oblake. Traţili smo one koju su nas podsjećali na nekestvari.

''Gledaj, onaj izgleda kao pas gospoĎe Kevin'', rekao je

uperivši prstom. ''Da, zaista'', rekla sam i nasmijala se.

''A onaj tamo me podsjeća na srce'', dodala sam. Mike me pogledao.

''Vi ste djevojčice sve iste'', prezirno mi je rekao.

''Kako misliš iste?'' upitala sam ga. Gledala sam ga čekajući odgovor.

''Pa tako, samo vam je ljubav na pameti. Brak, muţevi, bebe'',rekao je i podrugljivo se nasmijao.

''To nije istina!'' rekla sam ljutito.

''Jest!''

''I vi ste dječaci isti. Po cijeli dan samo ganjate onu loptu i pravite se hrabri i jaki!'' odbrusila sam.

Nije ništa odgovorio. Posmatrala ga je. Bio je lijep i razvijen.Mnogo puta sam ţeljela da provučem ruku kroz njegovu smeĎu

glatku kosu. Očima zelenim gledao je oblake. Lagano je micao

pogled pretraţujući plavo nebo. Gotovo da sam mogla vidjeti kako

mu se zjenice šire i suţu ju. Na licu mu je tek počela rasti brada.Mrzila sam sebi da priznam, ali Mike mi se mnogo sviĎao.

On me pogleda. Prepala sam se. Pomislila sam da je pročitaosve moje misli o njemu.



10

''Jesi dobro?'' upitao me.

Klimnula sam glavom. Lice mi se zacrvenjelo.

''Još se ljutiš?'' dodao je. ''Ne'', rekla sam tiho.

Par trenutaka nismo pričali. Tada me je upitao jako nezgodno

pitanje:

''Jesi li ti ikada bila zaljubljena u nekoga?''

Tijelo mi je utrnulo. Stomak mi presi ječe tupa bol. Što da muodgovorim?

''Ne, nisam... Ti?''

''Jesam, jednom. Mislim, i sada sam'', rekao je.

''U koga to?'' upitala sam pomalo ljubomorno iako sam

plamtjela od ljubomore.

Udahnuo je.

''Ona je tako lijepa i pametna. Kada vidim njezinu kosu,

naprosto poludim. Ne mogu da joj odolim...'' govorio je iritirajućime.

Ko je ta djevojka u koju se zaljubio? Što smjera? Nisam mogla da

izdrţim. Prekinula sam njegovo odvratno slinjenje za tom curom.

''Ko je to?!'' povikala sam glasnije nego što sam trebala.

Nasmijao se.

''Pa to si ti, budalo!'', rekao je i poljubio me u usne.

U tako malo vremena desilo se tako mnogo svega. Ta djevojka

sam... bila ja? On je u mene zaljubljen. Ja mu se sviĎam! Malo mi je falilo da padnem u nesvijest. Njegov poljubac je bio šlag natortu. Brzo i slatko. S osjećanjima i nečim snaţnim što je

prostrujilo kroz moje tijelo.

''Zar se ja tebi ne dopadam?'' pitao me provokantno.



11

Znao je da mu se već mjesecima sviĎam. Od kako se razvio umladića, stalno sam razmišljala o njemu. I sada mi je konačno

priznao šta osjeća. ''Mislim da odgovor na to pitanje znamo oboje'', odgovorila

sam.

I dalje sam bila ludo uzbuĎena. Ono što slijedi nisam moglani sanjati.

''Lana!'' začuje se dozivanje mog imena. ''To je moja majka'', rekla sam probudivši se iz svog tog

vrtloga zaljubljenosti.

''Moram ići ili će me ubiti'', rekla sam uplašeno. ''Čekat ću te i sutra!'' povikao je za mnom.

Na brzinu sam se okrenula i podarila mu smiješak. Dok sam trčalakući, malo mi je falilo da se zapletem o haljinu i padnem.



12

2

Moja majka me čekala ispred kućnih vrata. Ţivjeli smo uvelikoj kući na sprat. Voljela sam svoj dom. Tu mogu pronaći svojmir i mjesto za odmor. Dobro smo drţeća obitelj i jedni smo od

uglednijih ljudi u Ormond Cityju, malenom gradiću na Istočnojobali.

Mama me uvela u kuću i vodila hodnicima prepunim slikamanaših predaka. Tu je i slika Joan, moje bake. Uvijek sam joj se

divila. Kako je samo elegantno pozirala u plavoj haljini s

cigaretom u ruci. Nikada je nisam upoznala. Kladim se da je jako

zanimljiva osoba.

''Što se dogodilo?'' upitala sam majku koja je hladno koračalaispred mene.

Ona mi ništa ne odgovori. Umjesto toga strogo mi je rekla: ''Ubrzaj, ili ću te reći ocu da si se opet sastajala s onim

Wilsonom.''

Moja majka je bila visoka i mršava ţena. Izgledala je mlaĎe iako je imala tek četrdeset godina. Crnu kosu je vezala u čvrstu punĎu,a tanke obrve je uvijek crtala podignute. Nosila je ogromne

naočale s crnim okvirom koji me podsjećao na pticu raširenihkrila. Grdila bi me kada bih joj to rekla. Stigli smo u dnevni

boravak. Tamo je sjedio moj otac i još jedan gospodin. Djelovalisu jako ozbiljno. Što li se samo dešava? Gospodin koji je sjedionasuprot mog oca izgledao je gradski i uglaĎeno. Umornenezainteresirane oči i uredno počešljani brkovi. Svoju polućelavuglavu je prekrio crnim šeširom.



13

''Lana, došla si. Izvinjavam se zbog ovoga gospodinePitters burg. Vjerovatno je imala časove klavira kod susjede. Malamnogo voli da svira'', slagao je moj otac uglaĎenom gos podinu

koji me posmatrao od glave do pete.

''PriĎi i pozdravi se sa gospodinom'', šapne mi majka i pogurame prema njemu.

Nesigurno sam prišla i naklonila se raširivši svoju haljinu. ''Lana Evans'', predstavila sam se stidljivo gledajući u pod.

''Drago mi je gospoĎice Evans, ja sam Bob Pittersburg,

sluţbenik Prenadarene Škole za Djevojke u Londonu'', rekao je

britanskim naglaskom.

On je iz Velike Britanije? Što on radi ovdje? I kakve škole? Mašto se ovdje zaboga dogaĎa? Pitanja u mojoj glavi su stalno

navirala, a odgovora nigdje.

''Lana'', obratila mi se majka.

Nerazumljivo sam je pogledala.

''Ja i tvoj otac smo razgovarali. I odlučili smo da bi najboljeza tebe bilo da pohaĎaš školu. Privatnu školu.''

Ostala sam bez riječi. Znala sam da ću nakon završenih osamgodina osnovne škole morati krenuti u srednju školu na jesen.Mislila sam da će to biti ovdje, u Ormondu gdje Mike ide u školu.Ali nisam znala da će me moji roditelji poslati u neku školu za

razmaţene bogatašice u Londonu. ''To je lijepa škola. Tamo idu samo najbolje i najljepše

djevojke odgojene u porodicama iz uglednog društva'', radosno mi je objasnio otac.

Laţno sam se nasmiješila. Vjerovatno su očekivali da ćuskakati od sreće, ali nisam. Ne ţelim da odem odavde, ne! Neću



14

da idem u školu u nepoznatoj zemlji skroz preko Atlantskog

oceana. Neću! ''Sutra će doći po tebe, tako da bi već sada trebala početi

pakirati stvari'', dodala je majka.

Kasnije kada je gospodin Bob Pittersburg otišao, majka me poslala u sobu da odvojim odjeću za put. Ja sam se samo bacila na

krevet i plakala. Plakala sam kao malena djevojčica kojoj nisukupili lutku koju je ţeljela. Nikada nisam na sebe nanijela ovoliko

tuge i jada. Kao da se sav svijet urušio na mene. Kako će samoMike reagovati kada čuje? Kako ću bez njega? Sada kada mi je

konačno priznao što osjeća prema meni, moram se rastati odnjega. Plakala sam cijela dva sata. Već je pao i mrak. Pomirilasam se sa situacijom onakvom kakva je. Znala sam da nema

drugog izbora, da moji roditelji neće odustati od svoje odluke.Vjerovatno su već unaprijed platili moje školovanje.

Ustala sam iz kreveta i umila se. Oči su mi se crvenile od

plakanja. Odlučila sam da bi najbolje bilo da se spakujem. Majka

bi galamila kada bi ušla u sobu i ugledala prazan kofer. Mrzim ga.Tako je velik i šupalj. Udarila sam ga nogom. Pokajala sam se.Zaboljelo me. Bijesno sam vadila odjeću iz ormara i uredno jeslagala u ruţni kofer. Za manje od sat vremena spakovala sam sve

potrebne stvari.

Večer u nisam ni takla. Nije mi bilo do jela. Pečena riba je bezobrazno zurila u mene. Mrzila sam je. Odgurnula sam tanjir i

otišla u krevet. Trebalo mi je dosta vremena da zaspim. Sanjalasam kako trčim livadama i jurim Mikea. Kako leţimo ispodStarog hrasta i pričamo. Kako jedno drugom iskazujemo ljubav.



15

Majčino dozivanje me probudilo iz rajskog sna i vratilo u tragičnusadašnjost.



16

3

''Polazak je u podne!'' opomenula me majka.

Sjedile smo u mojoj sobi. Nosila sam svoju najdraţu plavu ljetnuhaljinu. Uvijek mi je lijepo stajala. Sada je ruţna i mrzim je.Majka mi je češljala kosu. Njeţno je četkom prelazila prekosmeĎih valova mojih vlasi. Šutjele smo. Gledala sam vani kroz

prozor. Ljuti su šetkali ulicama i smijali se. Pogledala sam na sat. Nije još ni jedanaest sati. Moţda se ipak stignem pozdraviti sMikeom. Onako jednom za kraj, za rastanak.

U ogledalu pored mene, gledala sam majčino lice. Oduvijeksam znala da ličim na nju samo joj to nikada nisam ţeljela

priznati. Mnogo sam je voljela i razumijevala. Bila je stroga

prema meni i mojo j mlaĎoj sestri Lucy. Nedavno sam tek saznala

da je moja majka kao mlada izgubila roditelje. Shvatila sam da

samo ţeli da nas uputi na pravi put jer nju nije imao ko da uputi.

''Gloria!'' začuje se dozivanje imena moje majke. To je tata. Provirio je u sobu otvorivši vrata na pola.

''Da Alberte?'' obratila mu se i dalje češljajući moju kosu. ''Moţeš li mi doći pomoći oko dokumentacije za Lanino

školovanje. Potrebno je još par dokumenata potpisati'', objasnio jei očima joj dao znak do doĎe.

Ustala je i odloţila četku na stolić. Ljupko mi se nasmiješila inapustila sobu. Izašla sam na balkon. Ako se dovoljno protegnem

na lijevu stranu balkona, moguće je ugledati Stari hrast. Tako sami učinila. Zanimalo me da li je Mike tamo? Da li me čeka? Uspjelasam. Ugledala sam njegov oblik tijela na suncu, njegovu kosu i

njegov hod. Sigurno se šetkao gore-dolje čekajući me. Ţurno sam



17

izašla iz sobe. Polako sam izašla na straţnja vrata i trčala podignuvši haljinu da mi ne bi smetala.

''Zdravo!'' pozdravila sam ga loveći dah. ''Hej!'' uzviknuo je ugledavši me.

Sigurno se prepao jer sam zaista iskočila pred njega. ''Nekuda ideš?'' upita me posmatrajući moju plavu haljinu.

Nisam mu ništa odgovorila. Napravila sam hladan izraz lica.Isključila sam okolinu. Nisam znala kako da mu kaţem. Kako ćuto izvesti?

''Lana? Što se dogaĎa? Zašto si takva? Objasni mi'', uporno jezapitkivao.

Pogledala sam ga. U očima sam mu vidjela strah i strepnju, tugu irazočarenje. Njegove nestvarne zelene oči su me hipnotizirale.Kaţu da su oči odraz duše, a duša je nestvarna koliko i sunčevezrake u pr oljeće nakon zime. Toliko su bile lijepe njegove oči.

''Lana?'' opomenuo me.

''Mike. Moram ti nešto reći'', konačno sam uspjela progovoriti.

''Što?'' zbunjeno me pitao. ''Ja... više neću biti ovdje. Jako dugo. Roditelji su me poslali u

privatnu školu u Londonu'', jedva sam izustila. ''Oh!'' uzdahnuo je i podignu obrve.

Bilo mu je neprijatno.

''Bojim se da se nećemo moći više sastajati pod Starimhrastom'', rekla sam.

''Kada polaziš?'' pitao me. ''Danas. U podne.''



18

Izgovorene riječi na glas su me boljele više nego što sam mislilada će boljeti.

U očima mu se napuni tekuća tuga. Okrenuo je glavu na pola. ''Vjerujem da ćeš dolaziti, zar ne. Ovdje u Ormond'', rekao je

poluglasno.

Nisam ništa odgovorila. Znala sam da se neću vratiti kući skrozdok ne završim školu. Čak ću i ljetne i zimske praznike provesti

tamo. Roditelji će me s vremena na vrijeme posjećivati. ''Nema veze. Kada završiš školu, ponovo ćemo se sastajati

ovdje'', rekao je.

''Od tada će četri godine proći. Više me nećeš voljeti kaosada'', rekla sam i pustila suzu.

On me pogledao. Zagrlio me tako snaţno da sam umalo vrisnula.Ali nisam se bunila. Njegov čvrsti zagrljaj mi je pasao. Plakalismo zagrljeni.

''Čekat ću te, obećavam! Pisat ću ti s vremena na vrijeme.

Obećavam!'' tiho mi je šapnuo. Htio me poljubiti ali ja sam okrenula glavu. Bilo bi mi samo jošgore kada bih morala nositi njega na usnama sljedeće četri godine

jada.

''Zbogom'', rekla sam udaljavajući se unazad polako. Gledao me tuţno. Okrenula sam se i trčala kući. Mike sjede pored

drveta i zajapuri uplakano lice u ruke.

Uspjela sam prekriti tragove plakanja prije nego što samtrebala poći. Tata nas je odvukao do luke. Tamo nas je pronašaoBob Pittersburg. On nam je davao potrebne informacije koje se

nisam trudila pamtiti. Kada je na vrhuncu bilo vrijeme za polazak,



19

zagrlila sam oca i majku. Uhvatila sam mamu kako plače ispodsvog crnog okvira naočala. Moju malenu sestricu sam zagrlila.

Desetogodišnja curica sa sjajnom plavom kosom. Kada se vratim

ona će biti kao ja sada. Nije li to tuţno? Ukrcala sam se na svoj

brod i otputovala stazama svoje nesreće.



20

4

Putovanje je prošlo mnogo brţe nego što sam očekivala. Nisam ni sigurna koliko je prošlo, sedmica ili dvije. Ne bi sečudila ni da je prošao čitavi mjesec. Na brodu sam uglavnom bila

zatvorena u svojoj sobi. Nisam ţeljela ni sa kime komunicirati.Ţeljela sam da patim u miru. Mike mi je nedostajao silno. Jedne

noći sam toliko bila očajna da sam legla u krevet i čekala da metuga ubije. Mnogo sam se razočarala kada sam se ujutru probudila

u svojoj kabini.

Bob Pittersburg je povremeno dolazio i davao mi razne

instrukcije iako mene uopšte nije bilo briga, kao i obično. Bilo jena brodu i drugih ljudi. Prijatnih i prijateljski raspoloţenih, ali jasam bila previše depresivna da bih sklapala nova prijateljstva kojaće se ionako kada stignemo raspasti.

Konačno je došao i dan kada smo stigli u London. Nisam se

veselila, ali bilo mi je drago jer neću više biti na onommonotonom brodu i beskrajnom plavom oceanu. Moram priznati

da je u Londonu jako lijepo. Ljudi se drugačije oblače, ulice su

veće, zgrade visočije. Bob je unajmio kočiju do moje famozne

škole. Prenadarena Škola za D jevojke je bila ogromna vila. Spolja je

izgledala uredno i elegantno. Okruţena metalnom ogradom i pr ostranim dvorištima za šetnju i relaksaciju. Koliko god mrzila i

prezirala ovu ustanovu, morala sam priznati da je moj zatvor ličiona raj. Ali izgled zna varati. Odmah unutra čekala nas jedirektorica škole. Lijepa mlada ţena svijetlo plave kose. Nosila je



21

dugu crnu haljinu i šešir na glavi. Zaprepastila sam se koliko samo

naliči mojo j majci.

''Dobar dan gospoĎice Munchausen'', ljubazno je pozdraviBob.

''Dobar dan'', odvratila mu je elegantnim glasom kakva je i

sama bila.

''Vidim, doveo si jednu od mojih učenica'', rekla je i pogledalame.

''Ja sam Veronica Munchausen, direktorica ove škole'', predstavila se i pruţila mi ruku na kojo j je imala rukavice od crne

svile.

''Lana Evans'', rekla sam stidljivo.

''Lana. Jako lijepo ime. Odakle dolazite gospoĎice Evans?'' ''Iz Ormond Cityja'', rekla sam.

Rukama sam stezala ručke od kofera koji sam drţala. Krišomsam gledala svuda oko sebe. Predvorje škole bilo je lijepo u

grčkom stilu. Prepuno stubova, kipova i slika. Na sredini je bilo

drveno stubište sa plavim ta pisonom. Svuda naoko šetk ale su

mlade dame u grupama.

''Amerikanka!'' uzvikne direktorica.

Mislim da imamo samo još jednu Amerikaknu ovdje. Helen se

zove ja mislim. Ne znam. Iz New Yorka je. Uglavnom ista ste

godina'', objasnila je.

''Pa, Lana Evans, dobrodošla u Prenadarenu Školu zaDjevojke'', rekla je i tiho se nasmijala.

Zgrabila me za rame i rekla Bobu Pittersburgu da moţe ići. ''Odavde ja preuzimam'', rekla je.



22

Vodila me stubištem. Pokazivala mi je slike nekih dama koje su

bile vlasnice škola. Odvela me do moje sobe. Obična sobicaelegantno ureĎena kao i ostatak škole. Stavila sam kofer na kreveti polako raspakivala stvari slaţući odjeću u drveni bijeli ormar.Tek kasnije sam primijetila da na drugoj strani sobe, leţi još jedan

krevet. Tada neko pokuca na vrata i uĎe. Bila je direktorica.

''GospoĎice Evans'', pozdravila me. Lagano sam naklonila glavu. Iza direktorice pojavi se mlada

djevojka. Imala je crnu kosu i crne obrve. Nosila je kofer u

rukama.

''Ovo je Rose Griffin. Tvoja cimerica i koleginica'', rekla je

gurnuvši djevojku ispred mene. Djevojka spusti kofer i pruţi mi ruku.

''Rose'', rekla je gledajući me svojim krupnim smeĎim očima. ''Drago mi je Rose, ja sam Lana'', rekla sam i pruţila joj ruku.

''Večera je u sedam sati. Nemojte zaboraviti! Imamo vaţan

sastanak prije večere'', opomenula nas je i napustila nas. Rose nije puno pričala. Raspakivala je stvari kao i ja. Iz onoga štomi je rekla saznala sam da je iz Liverpoola i da nije svojom

voljom ovdje. Kasnije nam je ušla starija učenica i podijelila

rasporede i knjige koje će nam trebati ove godine. Malo sam

prelistala knjige i pregledala raspored, da znam što me očekuje.

Imala sam časove umjetnosti, knjiţevnosti i nauke. Ponedjeljk om

je klavir i flauta, utorkom poezija i proza, srijedom slikarstvo i

grnčarija, četvrtkom biologija i hemija, a petkom su nam stavili

matematiku. Ponešto sam od ovoga i znala. Sveukupno programmi se uopše nije činio loš. Ali mi je krivo. Krivo mi je što moram

ići ovdje. Ţelim nazad. Ţelim Mikea.



23

Sedam je sati. Prije nego što smo se sve okupile u sobi za

sastanke, dali su nam specijalnu odjeću koju ćemo nositi. To će biti naše školske uniforme dok smo ovdje. Bila je to crna haljinado ispod koljena sa rukavima. Pasala mi je taman. Pogledala sam

se u ogledalu i izgledala sam mnogo starije i ozbiljnije. Nije li to

zapravo cilj ovog školovanja? Sa Rose sam otišla do sobe za

sastanke. Tamo je bilo još djevojaka obučeno poput nas. Nije nas

bilo mnogo. Kada je direktorica Veronica ušla, sve smo se poredale u pravilan red. Nasta potpuna tišina. Čulo se samoodjekivanje njezinih potpetica. Stala je ispred nas i nasmiješila se.

''Dobro veče moje drage učenice'', veselo nas je pozdravila. ''Dobro veče gos poĎo Munchausen'', odgovorile smo

istoglasno.

Tek sada sam mogla da izbrojim koliko nas je. Devet.

''Dobrodošle u Prenadarenu Školu za Djevojke. Ovo je domza sve vas narednih četri godine. Ne ţelim da vas plašim ali ovonije zabavni park. Ovdje nema zabave ni igre. Ovdje smo striktno

da učimo i odgajamo pristojne i mlade djevojke u dame. Stoga

zasučite rukave i sveţite kosu jer ovdje ste da radite. Više nistedjevojke, sada ste ţene.''

Nakašljala se. ''Kao što znate moje ime je Veronica Munchausen i ja sam

direktorica ove škole. Ali takoĎer ja ću biti i vaša ravnateljica.Tako je. Prije nego što večeramo voljela bih da vas upoznam sa

nekim pojedinostima i pravilima. Škola je podijeljena na četridijela koja je gotovo nemoguće primijetiti. Svaki dio za jednu

godinu. TakoĎer svake godine ćete nositi različitu uniformu.Ovogodišnja je crna haljina. Svoje školsku uniformu morate nositi



24

na nastavama, na obrocima i po izlask u u školsko dvorište. KosatakoĎer mora biti svezana. Ne smijete imati nokte, čupave obrve,

prljave ruke i slično. Svaka od vas će dobiti tablicu sa našimZlatim pravilima koja morate poštovati. Ali mislim da ononajvaţnije pravilo jeste, da ne smijete napuštati okvire škole. Konas napusti, više nije naša briga. Izbačen je! Mogla bih pričati unedogled. Nego da se vi predstavite. Neka svaka istupi pred red i

kaţe svoje ime.'' Poslušale smo je. Svaka je djevojka istupila i predstavila se.

Zapamtila sam njih par. Bila je tu Ruby, malena djevojka jarko

crvene kose. Imala je pjegice i nasmijane usne. Sestre blizankinje,

Dina i Nina. Dina je bila vitka i svijetlosmeĎa, dok je Nina bilanešto niţa sa tamnijom kosom. Bile su španskog porijekla. Zatim

djevojčica sa gustom smeĎom kosom i naočalama koja se zvalaAnna. Najviše mi je za oko zapela prelijepa Helen. Ona koja je

takoĎer iz SAD-a koju je direktor ica pomenula na početku. Bila je

visoka, mršava sa plavom kosom i predivnom plavim očima.Izgledalo je kao da upija ljepotu drugih djevojaka i njome se

hrani. Kretala se sa stilom i rukama pravila pokrete poput dame.

''Helen McLarry, rekla je glasno.

''Dolazim iz New Yorka'', dodala je.

Potom je bio red na Rose pa na mene.

''Ja sam Lana Evans i dolazim iz Ormond Cityja, iz SAD-a.''

Direktorica nas je odvela u trpezariju gdje su nas posluţili sa jastozima, tjesteninom, pecivima i kolačima. Iako sam bila

nezadovoljna, depresivna i ţivčana, imala sam lijep objed. Kadasam legla, imala sam dobar osjećaj da mi ovdje neće biti takolijepo. I tada sam shvatila da su moje muke tek sada počele.



25

5

Odmah sutradan smo imale naš prvi čas. Učili smo nešto omuzici i kompozitorima kod profesorice Molly. Na kraju nam je

odsvirala na klaviru ''Za Elizu''. Poslije nastave smo imale

slobodno poslijepodne za odmor.

''Hej Lana!'' obratila mi se Rose drţeći svoje knjige u rukama. Pogledala sam je.

''Hoćeš li da prije ručka obiĎemo školski park?'' upitala me stračkom neprijatnosti.

Pristala sam. Vrijeme je bilo idealno, a park savršen. Prepun popločanih puteljaka i drveća hrasta, breze i topole čije se lišćeţutilo pred jesen. U sr edini su postavili mramornu fontanu u

obliku velike školjke na kojoj je rimska boţica ljubavi, Venera,rukama raščešljavala kosu.

''Zašto si tako nesretna?'' upitala me nakon par minuta tihe

šetnje. ''Primijeti se?'' na brzinu sam ubacila svoje pitanje.

Rose klimne glavom. Odahnula sam gledajući u stranu. Venera

me podrugljivo gledala podsjećajući me na sve one trenutke boli.Ipak sam joj priznala.

''Onog dana kada mi je priznao svoju ljubav, saznala sam da

su me roditelji upisali ovdje'', rekla sam gledajući pred sebe. ''Kako se zove?''

''Mike'', rekla sam glasnije nego što je trebalo. Ovo mi je prvi put da sam na glas rekla njegovo ime otkako smo

se rastali. Zaboljelo me. Zaboljelo me svako slovo njegovog

imena.



26

Rose me briţljivo pogleda. ''I koji ti je plan?'' upitala me.

''Plan?'' začudila sam se. Kakav plan? Na što ona misli?

''Pa planiraš li ga zaboraviti i ćeš trpiti četri godine dok nezavršiš školu?'' objasnila mi je.

Nisam znala odgovor. Zapravo nisam ništa ni planirala, ali da gazaboravim definitivno neću nikada.

''Volim ga i neću se samo tako lak o predati. Pisat ću mu pisma...''

Rose me naglo prekinula.

''To ti neće us pjeti. Prenadarena Škola za Djevojke zabranjuje primanje i slanje pisma osim roditeljima'', rekla je.

Otkud ona to zna? Čini se da je mnogo pametnija nego što sammislila.

''Što ću onda?'' pitala sam sa očajom u glasu koji sam mrzila.

''Zaboravi ga, ili ga čekaj'', ponovo je rekla. Na tome je ostalo.

Poslije smo sjele na klupu gdje mi je ona ispričala svoju priču. Shvatila sam da smo dosta slične. I ona potječe iz bogateobitelji kao i ja. Majka joj je umrla prošle godine, a maćeha jeokrutno postupala prema njoj. Bilo joj je uţasno. Imala je momka

s kojim je ţeljela pobjeći. I te noći kada su isplanirali bijeg,njezina maćeha je osigurala da Rosein momak bude prebijen, a

nju je poslala ovdje.

Pogledala sam je. Oči su joj se napunile suzama dok joj je to

pričala. ''Zaboraviti?'' upitala sam je.



27

''Ne'', rekla je odlučno. ''Ti?''

''Ne!'' uzviknula sam.

I tada sam shvatila da sam upravo postigla prijateljicu.



28

6

Prošlo je sedam dana otkako sam došla u Prenadarenu Školuza Djevojke. Upoznala sam sve učenice iz razreda. Neke su mi

bile drage, neke malo manje. Ali Helen sam naprosto zamrzila.

Bilo je to u petak nakon što smo završile sa časovima matematike.Helen mi je ljubazno prišla .

''Zdravo. Lana je li tako?'' obratila mi se.

''Zdravo. Da. Ti mora da si Helen, iz New Yorka?'' odvratila

sam joj.

Nisam mogla da prestanem gledati njezinu savršenu plavu kosu i plave oči.

''Lijepo je ponovo čuti američki naglasak, ovaj britanski meskroz zbunjuje'', rekla je objašnjavajući rukama te se nasmijala

pokazavši mi svoje savršene zube. ''Da, lijepo je znati da nisam jednina iz SAD-a'', rekla sam.

''Ja planiram da postanem poznata pjevačica znaš. Inače jakodobro pjevam, ali neka to bude naša mala tajna'', rekla je inamignula mi.

Zbunila sam se.

''Mislim da ćemo postati dobre prijateljice, ne misliš li?'' pitala me uzbuĎeno.

Nesigurno sam klimnula glavom.

''Ove britanske seljanke mi stvarni idu na ţivce, ako znaš našta mislim'', rekla je arogantno.

Nisam znala kako ga reagujem na ovo. Što si ona umišlja, alinisam ni uspjela ništa da joj kaţem jer se pozdravila i otišla usvoju sobu.



29

Na večeri je stalno prigovarala ostalim djevojkama kao

naprimjer: ''Ne mljackaj toliko'', ''Ne gledaj me'', ''Jedi lijepo!''

Djevojke su je se bojale. Jednu je čak na sred predvorjaiskritizirala kako je neuredno svezala kosu. Tada mi je samo išlana ţivce.

Sutradan mi se ponovo obratila.

''Lana, hoćeš li da zajedno učimo?'' pitala me tokom doručka. Sjedila sam pored Rose. Već sam se dogovorila sa njom.

''Ako hoćeš moţeš doći u našu sobu pa da sve zajedno

učimo?'' predloţila sam. Helen se vraški nasmijala.

''Zar stvarno misliš da ću se druţiti sa njom'', rekla je i uprla prst ka Rose.

''Molim?'' progovorila je uvrijeĎena Rose. ''Mislim stvarno, ne znam što uopšte vidiš u toj

bezveznjakinji. Šteta što nije lijepa kao mi. Moţda bi se tada

mogla druţiti sa nama, ovako ništa.'' Naţivcirala sam se. Došlo mi je da je nabijem u lice. Nisam nimorala jer je to učinila Rose. Udarila ju je tako jako da je Helen

pala sa stolice i udarila glavom o pod. Helen je bolno ustala sa

modricom na obrazu.

''I samo da znaš Helen, ja ti nisam prijateljica'', rekla sam joj.

Tada je došla direk torica Veronica sa još par profesorica. ''GospoĎice Griffin, za mnom. Odmah!''

Rose je snuţdeno slijedila Veronicu dok su Helen odveli u školsku

bolnicu. Dok je koračala uz pomoć medicinske sestre, gledala me

svojim plavim očima napola zatvorenim. Ono što sam vidjela u



30

njima nije bilo ništa drugo nego čisto zlo. Ovime sam potpisalaneuništivi ugovor za neprijateljstvo sa Helen McLarry.

Rose nisam vidjela cijeli sljedeći dan. Nije čak ni prespavalate noći u našoj sobi. Zabrinula sam se. Helen sam par puta srela uhodniku. Crvena modrica joj je divno krasila savršeno lice.Zabrinula sam se za Rose. Što će joj raditi? Hoće li je ispisati i

poslati kući nazad okrutnoj maćehi? Nisam znala naći odgovor. Tek u nedjelju navečer sam je ponovo vidjela. Pridruţila nam

se na večeri. Izgledala je isto. Poslije mi je ispričala da ju jedirek torica za kaznu drţala u sobi na tavanu. Soba je prašnjava i

mračna. Dali su joj samo da jede i pije. Tako oni ovdje kaţnjavajudjevojke koje krše Zlatna pravila Prenadarene Škole za Djevojke.

Prilično zastrašujuće. Pogledala sam u direktoricu koja je sjedilana čelu stola. Smireno je sjedila i jela mesnu štrucu. Pogledala

sam je bolje. Vidjela sam neki sjaj u očima, nešto strano. Nisam

znala kako bi to protumačila. Ali sam znala da nešto sa njom nijeu redu.



31

7

Mjeseci su polako odmicali. Godišnja doba su se smjenjivala.Učila sam i trudila sam se da dobijem što veće ocjene. Na Mikeasam manje mislila, ali sam mislila. Svaki dan bi mi pao na um

kada se probudim i kada legnem u krevet umorna od sviranja

klavira i algebre. Ja i Rose smo zaobilazile Helen u velikom luku.

To su činile i ostale djevojke. Bila je sama. Svi su je se bojali. Idalje se ponašala odurno i arogantno. Ako ne prema djevojkama,

onda prema profesorima. Sa direktoricom se nije smjela šaliti. Unjezinoj blizini Helen bi se uozbiljila i postala normalna.

Na časovima sam se snalazila prilično dobro. U svemu sam bila ponajbolja, a posebno u pjevanju. Profesorica Molly je

uspjela izvući moj talenat. Rekla mi je da imam melodičan injeţan glas koji je dar, rijedak dar. Bila je i u pravu. Dobro sam

pjevala. Tjerali su me da učim pjesme napamet i recitiram ih pred

cijelom školom u sklopu predstava za Boţić ili Novu godinu.Helen se trudila da pjeva, ali profesorica Molly joj je dala ništaviše nego ulogu pratećeg vokala. Zbog toga, Helen joj je tiho

psovala svaki put kada bi se profesorica okrenula.

Sprijateljila sam se i sa ostalim djevojkama. Blizankinje Dina

i Nina bile su zabavne i prijatne. SmeĎokosa Anna takoĎer bi nam

se pridruţila u rješavanju zadataka iz matematike. I bilo mi jedobro, bilo mi je lijepo.

Roditelji su me posjećivali, svaki mjesec. Iako sam ih mrzilado srţi zbog toga što su me poslali ovd je, nisam mogla da se

oduprem svojim emocijama. Uvijek bi im potrčala bacivši semajci u zagrljaj, a oca bi poljubila. Ostali bi najduţe sedam dana u



32

obliţnjem hotelu. Obilazili bi me tada svaki dan. Uz dozvolu

direktorice Veronice, poveli bi me sa sobom u malu šetnjuLondonom. Nekada bi jeli u restoranu i pr ičali, nekada bismo

kupovali odjeću i potrebne stvari, a nekada bismo samo šetali idivili se ljepoti Londonskih ulica. Donosili su mi novaca, mnogo,

iako mi novac praktički nije ni bio potreban. Kada god bih ih

upitala za Mikea, promijenili bi temu ili ne bi ništa rekli. Zbog

toga sam i odustala znajući da mi neće ništa reći.

Mjesec dana prije završetka prve godine u Prenadarnoj Školiza Djevojke, otkrila sam tajnu direktorice Veronice Munchausen.

Te nedjelje, meni i Rose je bilo strašno dosadno. Nismo imale štoda činimo, niti da se zabavimo, a kiša je sipala kao luda. Odlučilesmo da haramo školskim hodnicima dok nam ne dosadi. Tada smo

ugledale direktoricu kako spretno korača u dugoj smeĎoj haljini.

Ušla je u svoju kancelariju. Na to se nismo obazirale, stoga smo

nastavile našu šetnju. Kada smo se vratile, primijetile smo da su

vrata kancelarije malko odškrinuta. Provirile smo. Kancelarija

direktorice je bila uredna i elegantna kao i ostatak škole. Imala jeveliki sto sa hrpom sloţenih papira, par bijelih fotelja, sive zavjese

i police s knjigama. Sjedila je za stolom i nešto pisala. Na trenutak je zastala i počešala se po kosi te nastavila mehaničko pisanje sa

velikim perom tamnozelene boje. Naglo je ustala zaškripnuvšifoteljom. Rose se prepala i malo joj je falilo da vrisne. Uspjela se

suzdrţati. Direktorica je ustala i otišla do toaleta u kancelariji.

Tada me uhvatio trenutak ludosti na koji sam se uspjela usuditi.

Na samo par metara od vrata sa kojih smo virile, ugledala sam

policu s ključevima. Na jednom je pisalo ''Soba''.



33

''Ne!'' strogo me opomenula Rose, ali ja je nisam poslušala. Ušla sam i u par koraka zgrabila ključ od direktoričine sobe.

Uspjela sam. Čulo se otvaranje vrata toaleta te smo pobjegle i

sakrile se iza ugla.

''Jesi li poludjela? Što planiraš sa time?'' kritizirala me Rosedok smo koračale do direktoričine sobe koja je svima u školiuvijek bila najveća misterija na svijetu. U kancelariju Veronica je

puštala profesore i učenike sa kojima je ţeljela razgovarati, ali u

svoju sobu doslovno nikoga nije puštala. Tako da su svi sumnjalida je nešto u njoj krila. Nešto što nije ţeljela da se vidi. Rose je to

dobro znala, zato mi je ipak pomogla i straţarila dok sam jaotk ljučavala sobu i ulazila. Ušla sam. Zaprepastila sam se. Nisam

ovo očekivala. Pa zapravo i jesam, ali nisam zamišljala da ćeovako izgledati. Spavaća soba direktorice Veronice Munchausen

bila je jedna od najljepših prostorija koje sam ikada vidjela.

Obloţena mramorom po podu i zidovima, koji su prekriveni

bezbrojnim slojevima bijelih zavjesa. Mramorne statue, puzajuće biljke i ljiljani, školjke, parfemi, ogledalo. Krevet je bio postavljen

na sredini sobe, načinjen od bijelog drveta i mnoštvosvijetloplavih tkanina. Jednostavno sam poţeljena da se bacima na

njega i utonem u rajski san. Ali ne, to nije bila njezina tajna. Ono

što mi je najviše upalo za oko jeste ogromna slika postavljena

nasuprot kreveta. Bio je to portret prekrasnog mladića. Imao jegustu smeĎu kosu i opojan osmijeh. Crne oči su mu se sjajile,

napola zatvorene. Bilo mi je teško skinuti pogled s njega. Malo

sam se zaljubila. Ali ko je on? Što on predstavlja direktorici? I

tada sam ugledala natpis crnim slovima na vrhu slike. Uredno je

napisana riječ ''Semper'' . Zauvijek, značilo je na latinsk om. Ona



34

ga je voljela, očigledno. Ali nije sa njim. Ona pati. I tada mi jedošlo hiljadu slika i priča u umu. Vremena je bilo malo tako dasam se zamijenila sa Rose. Ja ću straţariti dok će ona obići sobu.Tako smo i učinile. Poslije smo je zaključale i vr atile se do

kancelarije. Direktorica je i dalje pisala.

''Kako ćemo ga vratiti?'' upitala me Rose. Ali ja sam imala ideju. Rose je ljubazno pokucala na njezina

vrata i zadrţavala je pričom o lekciji koju smo radili. Za tovrijeme ja sam krišom zakoračila u sobu i bacila ga direktno nadirek toričin sto. Umakla sam. Poslije smo se vratile u spavaonicu isatima komentirale o onome što smo vidjele. Na neki neobičan alilogičan način, zaključila sam da je direktorica Veronica

Munchausen doista slična meni. Te noći sam mislila da sam otkrila njenu tajnu. Ali nisam.

Otkrila sam samo sliku, a slika vrijedi hiljadu riječi.



35

8

''Poţuri!'' primuklo me opomenu Rose. Nosila sam manji kofer i slijedila je u mraku. U prizemlju se

začuje vrisak djevojaka. ''Upalilo je!'' veselo sam rekla, ali Rose je i dalje bila

stravično ozbiljna. Stala je. Stajale smo na vrhu stepeništa osluškujući i dalje

prodoran vrisak. Okretala sam se na sve strane.

''Zrak je čist'', začuje se polutihi glasić djevojke. To je Anna. Mnogo nam je pomogla u planiranju bijega. Tako je,

ja i Rose bjeţimo iz Prenadarene Škole za Djevojke. Za takoozbiljnu i konačnu odluku smo se odlučile nakon što smo završile

prvu godinu šk olovanja. Zapravo smo već počele i drugu godinu.

Kako god, imale smo i više nego opravan razlog.

Prije mjesec dana, za doručkom, blizankinje Nina i Dina su prišle meni i Rose. Čim sam im vidjela oči znala sam da nešto nijeu redu. Dina se drţala hladno, dok je Nina bila prilično nervozna izaprepaštena.

''Zdravo'', rekla je zamuckivajući i smiješeći se, kao da će tajsmiješak ublaţiti bolnu istinu koja nas čeka.

''Zdravo vas dvije'', rekla sam veselo jer zaista nisam imala

razloga za brigu.

Osim što sam zarobljena ovdje, sve je super.

Sjele su nasuprot nas. Iako smo bile jedine u trpezariji, Nina i

Dina su polako pribliţile glave našim glavama i tiho pričale. ''Saznale smo... ne mogu!'' uznemireno povika Nina.



36

''Reci im ti'', naredila je sestri.

Dina nam još više priĎe, a ja i Rose pretvorile smo se u uho.Što li nam to blizankinje imaju reći? Što li je to toliko grozno pada ne smiju ni pričati o tome? Ima li to veze sa direktoricom?Moţda o onome što smo našle u njezinoj sobi? Moţda o mladićukoji je naslikan? Ja i Rose od onog dana nikome nismo rekle štosmo radile i što smo vidjele. Nismo se čak usuĎivale ni da

pričamo o tome.''Saznale smo nešto grozno'', konačno je rekla Dina.

Tada sam i u njezinim očima vidjela očaj.

''Što?'' upita Rose nestrpljivo očekujući odgovor baš kao i ja. ''Ja i Nina smo znale... u slobodno vrijeme švrljati školom'',

stidljivo je rekla.

I to je bila istina. Njih dvije su se često motale po dvorištu,toaletima, podrumima i sličnim mjestima.

''Tako smo jednom istraţivale tavan. Našle smo razne spise,slike, diplome i druge stvari. Uglavnom je to bilo vezano za

učenice koje su ovdje ţivjele prije nas. Ali tada smo u jednomormaru pronašle maleni crni rokovnik. Bio je to dnevnik jedne od

bivših učenica. Zvala se Melody Roberts. Uglavnom je pisala o

svojim danima u školi, o profesorima i drugim učenicama.Izuzetno dosadno.''

Dina prestade pričati. Nina je nastavila sa pričom, k ao da se

oporavila, te je sada spremna za istinu.

''Ali zadnja stranica je pisala o jako uvrnutoj stvari.

Ispostavilo se da ovo nije škola onakvom kakvom je smatramo'',ozbiljno je rekla Nina.



37

Kroz glavu mi je prošlo hiljadu misli. Kakva bi ovo škola trebalada bude?

''Mislim, sluţbeno ovo jeste škola. Imamo profesore, uče naso stvarima koje se uče u ostalim školama, da. Melody je naimekao i mi, istraţivala. Doznala je da su ovu škole sagradile triugledne grofovske porodice. Jako bogate obitelji. Dogovor je bio

takav, da svake godine porodica bira jednu djevojku po izboru kao

nevjestu za svoje sinove.''

Nina na tren zastane. Oči joj zasuziše. Pogledala sam Dinu ividjela joj u očima strah. Kako molim? Šta? Još nisam mogla da

doĎem sebi. Nasta šutnja. Samo smo se meĎusobno gledale.

''Hoćeš reći da se svake godine odrţavaju izbori za djevojkukoja bi bila najbolja za jednog od muškaraca iz obitelji?''

primi jetila je Rose jednako zaprepaštena kao i ja. ''Ne baš svake godine, onda kada se ukaţe prilika. Kada se u

obitelji pojavi mladi neţenja'', objasnila je Dina. ''Ali rekla si da su školu osnovale tri obitelji? Ne mora značiti

da će svaka obitelj imati muškarca neţenju svake godine'', reklasam.

''To je bilo tada, prije više od sto godina. Sada su se obitelji

proširile. Moţe biti na desetine mladih ili starih muškaraca'',dodala je Dina.

Nina je iz torbe oprezno izvadila dnevnik Melody Roberts.

Okrenula je na posljednju stranu. Čitale smo.''I dok dani prolaze, ja se nadam. Nadam se da me neće

izabrati.''

Glasio je završetak dnevnika. Nikada nećemo doznati što sedogodilo sa jadnom Melody.



38

''Ne mislite valjda... da će se birati... jedna od nas?'' nesigurno je pitala Rose posmatrajući svaku od nas naizmjenično. Nismo ništa rekle iako smo sve tri, uključujući i Rose, znale

odgovor na ovo pitanje.

''Piše da najčešće biraju one najljepše, ali nekada inajpametnije.''

Na tome je ostalo. Od tog dana, ja i Rose smo jednoglasno

odlučile da pob jegnemo iz ove ''ludnice''. Svaki detalj smo pomno

isplanirale. Povjerili smo se čak i pametnoj Anni koja nam jenabavila šumskog poskoka i podvalila ga u kuhinju kako bi seizazvala pometnja u čitavoj školi. Dok ostale djevojke budu

vrištale i bjeţale, ja i Rose ćemo sa malo stvari i novaca što su miroditelji donosili, izaći i pobjeći jednom zauvijek. Najveći

problem u našem planu bila je kapija. Ogromna metalna vrata

štitila su našu školu od posjetilaca i izlaţenja u vanjski svijet. Ali i

to smo usp ješno razradile. Dok direktorica bude obuzdavala

uplašene djevojke u kuhinji, ja i Rose ćemo kao i onda, ukrasiključ, ovaj put od kapije. I sada ga drţim u ruci. Veliki ţeljezni

ključ na kome je svijetlio plamen svijeća u daljini.Sišle smo niz stube. Anna nas je predvodila. Čuvala je straţu.

Samo deset koraka dalje, kroz otvorena vrata kuhinje vidjela se

uzbuna uplašenih djevojaka. Dvije su čak prošle pored nas, a nisu

nas ni primijetile u mraku predvorja. Izašle smo. Anna je ostala na

kućnim vratima da zadrţi svakoga ko pokuša izaći.''To je to!'' viknula sam uzbuĎeno.

Trčale smo do kapije. Haljine smo podrezale do koljena kako nam

ne bi smetale u bjek stvu, a nove ćemo obući prije nego što kupimokarte za povratak. Ja za SAD, a Rose za Liverpool. Hladan zrak



39

draţio mi je gole noge. Još samo malo, tu smo. Kapija je blizu. Alineko je ispred. Tu odmah ispred nas. Stoji sa fenjerom u ruci.

Usporile smo. Prišle smo dovoljno blizu da shvatimo o kome se

radi. Svijetlo fenjera obasv javalo je oštre crte direktoričinog lica.

Bila je bijesna.

''Vidim da ste spremne za polazak'', obratila nam se cinično. Stale smo. Duboko smo disale na usta dok nam je oštar zrak paraogrlo.

''Sklanjaj se!'' rekla sam joj.

Osjetila sam Rosein pogled na sebi. Sigurno mi se divila na

hrabrosti. Ni sama nisam znala odakle mi petlja da joj takvo štokaţem. Sigurno neka vrsta adrenalina me potakla na ovakvo što.

''Tako se ne obraća direktorici ove škole!'' zaderala seVeronica.

''Zar ste stvarno mislile da ću vas pustiti samo tako da

napustite ovaj posjed. Istina je da ako preĎete granicu, slobodne

ste i više niste naša briga. Ali ja to neću dozvoliti!''''Kako ste znali?'' upitala je Rose.

''Kako ste znali da smo ovo isplanirale?''

''Pa... imala sam malu pomoć'', rekla je i tada se iza nje pojavineko.

Bila je to Helen. Drsko nam se smiješila i bezobrazno nas gledala

kao nešto najbezvr jednije na svijetu.

''Vidjela je kako uzimate ključ iz moje kancelarije dok sudjevojke vrištale i bjeţale po školi.''

''Ovo je sramota. Cijeli svijet će čuti za ovo!'' rekla sam. ''Za što?'' zbunjeno će direktorica.



40

''Za udaju. Mi znamo. Znamo da škola pripada grofovskim

porodicama i da se djevojke biraju. Mi to znamo i nećemo todopustiti. Jednom kada pob jegnemo, školu će zatvoriti!'' rekla samderući se kao što se nikada u ţivotu nisam derala na ikoga.

''Ali to se neće desiti nikada. Vlast ne zanima kako radimo i

zašto radimo, bitno je da radimo. A uostalom, sve je legalno jer suvaši roditelji potpisali sluţbeni dokument na kojem je sve pisalo'',rekla je direktorica.

''Naši su roditelji znali?'' izbezumljeno će Rose. Dosita? Zašto bi me mama i tata poslali ovdje? Da učim ili da seudam?

''Konačno ste shvatile zašto ste ovdje i koje je vaše mjesto'',ubacila se Helen i dalje stojeći iza direktorice.

''Ali ne brinite se, grof će ionako izabrati mene jer sam

naravno ja ljepša od svih djevojaka iz škole. Ali ponekad znaju

biti dva udvarača, jao!'' iritantno je govorila.

Direktorica je poslala nazad. Helen je lagano otišla dobacujućinam bezobrazne uvrede.

''A sada uzmite vaše kofere i nazad. Kaznu ću vam odreditisutra!'' strogo je naredila napravivši korak naprijed.

''Ja se ne slaţem sa vama!'' viknula je Rose i sagnula se.

Dohvatile je kamen i razbila direktoričin fenjer. Ispade joj iz ruke

i ugasi se ostavljajući izmeĎu njih neprobojnu tamu.''Lana! Hajde!'' poviknula je i uhvatila me za ruku.

''Vi bijedne glupače!'' urlala je direktorica pokušavajući danas naĎe u mraku. Izvadila sam ključ i prstima traţila bravu.

''Evo je'', šapnula je Rose.



41

Dala sam joj ključ i ona je jednim snaţnim okretom otvorilametalnu kapiju Prenadarene Škole za Djevojke. Vrata nagloškripnuše i Veronica po zvuku odredi gdje smo.

''Poţuri!'' uzbuĎeno je rekla Rose. Izašla je. Ali ja nisam. Nešto me za leĎa dohvatilo i vuklo nazad.Direktoričina bijesna ruka me zgrabila i nije mi dala da izaĎemvan. Rose se okrenula.

''Lana!?'' traţila me. Direktorica Veronica me zgrabi drugom rukom i baci na pod.

Zatvorila je vrata kapije iza koje me Rose histerično dozivala. ''Pusti je ti okrutna kravo!'' rekla je direktorici.

Ustala sam. Sljedeće čega se sjećam jeste da su me dvije starijeučenice, na silu vodile nazad u školu. Nisam se mnogo ni opirala

jer nisam imala snage. Noge su mi se vukle po podu dok sam

očajno gledala Rose na slobodi kako doziva moje ime iznova iiznova.

Otada je više nikada nisam ni vidjela ni čula.



42

9

Direktorica me drţala skoro mjesec dana na tavanu. Oči sume mnogo boljele onog dana kada sam konačno ponovo vidjeladanje svijetlo, i trebalo mi je mnogo vremena da se priviknem.

Trebalo mi je mnogo vremena da prebolim Rose. Nje sada nema,

ona je sada slobodna poput ptice. Moţda će konačno moći pobjećisa svo jim mladićem daleko od ruku okrutne maćehe koja ju je

poslala ovdje. I falila mi je, i ostala sam sama. Direktorica me

svakim svojim pogledom prezirala, a Helen me mrzila. Nisam se

više ni sa kime druţila. Pomalo sa blizankinjama i pomalo sa

Annom. Nekad sam znala pozdraviti Ruby i to je sve. Nisam

htjela da se zbliţim ni sa jednom od njih, jer je rastanak bolan. Naučila sam to na teţi način. A sve ćemo se na kraju opet zauvijek

rastati. Rose je bila druga osoba koju su mi oteli i mislim da višenisam spremna za ljubav, mislim da više neću voljeti niti ćudopustiti da me neko voli. Ljubav je takva, ljubav boli.

I dani su prolazili sporo, presporo. Mjeseci i godišnja doba su

se nizali. Učila sam, pisala sam, pjevala sam, svirala sam.Mehanički sam radila sve što su mi nareĎivali. Više ni za izglednisam brinula jer mi je bilo savršeno svejedno za sve. Bitno je da

završim svoje preostale dvije godine i da zauvijek otiĎem iz ovog

uţasnog pakla. Ali bojim se, bojim se mnogo. Dina i Nina se nisušalile sa onom pričom o grofovima i dnevnikom Melody Roberts. Bojala sam se tog dana kada nas budu birali. Bojala sam se da ne

izaberu mene. Sve smo se bojale, osim Helen. Ona je jedina

ţeljela da bude izabrana da se uda za grofa i postane ugledna i bogata grofica. Zbog toga sam je smatrala droljom. U trećoj



43

godini smo se jednom čak i potukle. Od tada doslovno nismo pričale, iako je nisam ni prije mnogo doţivljavala kao ţivo biće, pogotovo onda kada je mene i Rose izdala. Tada sam na njoj

iskalila svoj bijes. Čuvala sam ga u sebi cijelu godinu dana inisam znala da je još u meni. Dobro sam je šaketala i išamarala ponjenom savršenom licu. Kao i obično, direktorica je za mene

pripremila posebnu kaznu!

Ali vrijeme je proticalo i brţe nego što sam mislila da će proteći. Treću sam godinu završila kada su nam prvi put

spomenuli Šest Talenata.

''Kao što i znate, grofovska porodica uskoro dolazi u posjetu.

Navodno imaju mladog grofa neţenju kojem bi bila čast daizabere jednu od vas kao nevjestu.''

Rekla nam je direktorica Veronica dok smo imale časove kod nje. ''Da, dobro ste čule. Upravo vas osam, će imati priliku da

postane grofica!'' rekla je uzbuĎeno. Glumile smo iznenaĎenje jer smo ama baš sve znale za to.

''Čula sam da je grof lijep, mlad i pametan. Upravo on ćeizabrati jednu od vas. Ali kako bismo mu olakšali izbor, odlučilismo da ovaj put ubacimo malo predstave. Svaka od vas izabrat će

jedan od Šest Talenata koji će izvesti pred cijelom grofovom

obitelji, uključujući i samog grofa. Onu najbolju bira grof, te

nakon boljeg upoznavanja, ako mu se odabranica svidi, uda se za

njega'', nastavila je entuzijastično. ''A što je to Šest Talenata?'' pitala je Ruby.

''Šest Talenata kao što i samo ime kaţe obuhvata šestumjetničk ih vještina uključujući: pjevanje, ples, sviranje, priču,glumu i sliku. Svaka će izabrati jedno od ovoga u cilju da



44

impresionira i zablista pred uglednom i svečanom grofovskomobitelji'', objasnila je direktorica Veronica.

Malo sam razmišljala o Šest Talenata. Dobra sam u pjevanju,zaista jesam. To mi je i direktorica stalno govorila. Moţda mu sesvidi moj glas i navede ga da me odabere. A to je upravo ono štone ţelim. Stoga, odlučila sam sljedeće; pjevat ću ali ruţno, takoruţno da će sva stakla i ogledala popucati, tako ruţno da me grof

neće izabrati.



45

10

Koliko god mi djevojke iz razreda bile drage, nisam im ţeljelaotkriti svoj plan jer bi vjerovatno i one ţeljele da ga prevedu ud jelo. Čak se ni dosjetljiva Anna nije sjetila ništa slično. Niko se

nije sjetio ovoga. Počele su birati i vjeţbati svoje talente. Ne bih

se ţeljela udati za grofa ni u snu. Često sam imala noćne more ukojima sam ja izabrana i u kojima su me primorali da se v jenčamsa njim. Svaki put bih se probudila sretna što je to bio samo san.

Ostalo mi je još samo par mjeseci. Tada ću se ponovo vratiti

nazad u Ormond City gdje ću se kao nekada sastajati sa Mikeom

pod Starim hrastom. A onda kada jednom budemo spremni,

vjenčat ćemo se i niko nam nikada neće oduzeti našu sreću. Direktorica Veronica nam je sve češće i češće govorila o Šest

Talenata i budućoj predstavi. Svaki put bi se uzbudila i raznjeţilakao da će ona biti birana, što ne sumnjam da ne bi voljela.

I tako, dok sam sate provodila pred crnim slovima na bijelom

papiru, vrijeme je prolazilo haotično brzo, a ja sam boga molila

svake noći da ne izabere mene. Sedan dana prije predstave, pročulo se da je grof konačno

došao u grad. Ne mogu ni opisati koliko su Helen i Veronica bile

uzbuĎene.

''Zove se Alexander Davis, potiče iz britanske porodicegrofova i baruna. Ima dvadeset i pet godina i mnogo je lijep'',

rekla nam je direktorica nakon sastanka sa njim.

Tada ga je počela opisivati u detalj, a ja sve to nisam mogla niti

htjela slušati jer me jednostavno nije bilo briga.



46

Narednih sedam dana bilo je pakleno. Tjerali su nas da

vjeţbamo satima u praznim prostorijama dok bi nas direktorica

posmatrala sjedeći u fotelji na kraju sobe. Šili su nam prikladnuodjeću, isprobavali frizure i šminku. Jednostavno sam ţeljela da

sve strgnem sa sebe i da vrištim. Nisu nam dali da jedemo koliko

hoćemo i šta hoćemo, nisu nam dali da spavamo dokle hoćemo,slobodnog vremena imali smo nula posto. To je toliko stresno da

sam jedva dočekala da doĎe dan predstave i odluke i da to jednom

zauvijek proĎe i završi. I došlo je. Prije nego što sam okomtrepnula, svanuo je dan odluke.

Direktorica je dnevni bor avak pretvorila u pozorište.Apsolutno sav namještaj iz njega je sk lonila ostavivši pola

prostorije za nastup, a u preostaloj polovici poredala je elegantne

fotelje za gospodu koja će nas gledati. Dali su mi laganu bijeluhaljinu k akve su nosile grčke boginje. Ramena i vrat su mi se u

potpunosti vidjeli. Kosu su mi takoĎer uredili u grčkom stilu jer

sam pjevala ljubavnu pjesmu o Afroditi, boţici ljubavi. To je prelijepa p jesma, ali ja ću je tako ruţno otpjevati da će im se pjesma zgaditi. Sedma sam po redu za nastup od nas osam. Nisam

se mnogo iznenadila kada sam saznala da je Helen odmah ispred

mene. Ne bih stvarno voljela da mene izaberu, ali takoĎer jako bihţeljela da ne izaberu ni nju, jer ona je to tako silno ţeljela.

Provirila sam kroz zavjesu koja nas je odvajala od publike. Već suskoro svi pristigli, ali prije nego što sam uspjela uočiti grofa,

direktorica me snaţno povukla za vrat i vratila nazad, strogo me

pogledavši. I to me vratilo na onu noć kada me isto tako povuklaod školske kapije kada smo ja i Rose pokušale pobjeći. I to me

prisjetilo koliko jako teţim da budem slobodna.



47

Nastup je počeo. Direktorica je rekla par uvodnih riječi i predstavila prvu djevojku. To je Ruby, ona je svirala klavir.

Umjela je jako lijepo da svira, tako lijepo da sam slušajući izazastora zaboravila na sve brige. Aplauz nakon izvedbe me

probudio. I tako tačke i izvedbe su se nizale sve dok nije došao redna Helen. Ona je pjevala, baš kao i ja. Čak je i sličnu pjesmuizabrala ali neka joj bude. Mrzim je, ali pjevala je prilično dobro.

Onako nije loše kada bi nekada u društvu zapjevala, ali nedovoljno dobro da bi pjevala pred više ljudi. Ali ona to nije

razumjela jer je slušala samo sebe. Završila je. Sada sam na redu ja. Helen se vratila, a ja sam podigla zavjesu da izaĎem.

''Sretno kujo'', začula sam njezin glas dok sam izlazila na pozornicu.

Bilo jer prekasno da joj išta kaţem, ali sam svejedno bila previšeuzbuĎena. Srce mi je kucalo u grlu i nisam znala gdje da gledam.

Grofove porodice nije bilo uopšte mnogo. Njih desetak, uglavnomstarije dame i gospoda. A onda je tu bio i on. Sjedio je u sredini na

čelu i posmatrao me stavivši vrh brade na ruku. Kako je bio polumrak vidjela sam samo njegovu tamnu kratku kosu, kratku

bradu i široka ramena. Muzika je počela i ja sam zapjevala stihoveo ljubavi i patnji.

''Kada dodirneš meeee'' , započela sam polu-promuklo.

''Ja umireeeeem'' , nastavila sam nemelodično. Vidjela sam kako su se dame zgrozile i došaptavale nešto jednadrugoj. Upalio je, zvučim odurno. Nastavila sam pjevati.

Otpjevala sam tako cijelu pjesmu gledajući negdje iznad njih,vidjevši Mikea kako me čeka ispod Starog hrasta. Ali ponekad bi

mi se pogled spustio i na grofa. On se nije smijao niti grozio kao



48

ostatak njegove obitelji, on me gledao, isto onako jednolično kao ikada sam započela pjesmu.

''Pomozi mi božice ljubavi, Afrodita!'' završila sam posljednjim stihom.

Na kraju sam još jednom pogledala u grofa i on više nijedrţao bradu na ruci. Uspr avio se i podario mi lagani polusmiješak.



49

11

Bahato sam podigla zavjesu i dala sljedećoj djevojci znak da

moţe nastupati. Lagano sam se smiješila diveći se svojoj ideji i

uspjehu. Ali tada me prostrijeli direktoričin pogled. Ona me

pročitala, nije ni ona tako glupa.

''Lana!'' dozvala me.

Pogledala sam je. Rukom mi je mahnula da je pratim. Vodila me

uz stubište. Koračala je ljutito. Prvo je ušla u svoju kancelariju i

uzela jedan od ključeva. Potom me odvela ispred svoje sobe. Po

prvi put, od kada poznajem direk toricu, otključala je vrata svojespavaće sobe i uvela me ovdje. Vjerovatno sam prva osoba koja jeikada ušla ovdje njezinom voljom. Što li sada ţeli od mene? Iako

već znam da ono što će mi reći ne sluti na dobro. ''Misliš li ti da sam ja toliko blesava? Misliš da nisam prozrela

tvoj plan?!'' započela je visokim tonom.

Nisam znala što da joj kaţem. ''Imaš li pojma koliko si me upravo osramotila? Pjevala si kao

stoka, kao seljanka pred onako uglednom i bogatom publikom!''

''Pjevala sam kako sam htjela'', branila sam se.

''Pjevaš kao slavuj! Slušala sam te pune četri godine. Svako bise zaljubio u tebe čim bi čuo tvoj glas. A znam šta si naumila.

Učinila si seljakluk od svoje predstave. Unakazila si svoj talenatkako te grof Alexander ne bi izabrao.''

''Jesam, i ne kajem se nimalo. Ne ţelim da se udam za nekognepoznatog bogatog čovjeka. Briga me koliko on ugledan ili lijep

bio ili koliko ima novaca ili kolika mu je kuća. Mene to nezanima. Ovo je bolesno! Da nas tjeraju da se moramo udavati za



50

nepoznate muškarce. Ja sam protiv toga! Odbijam!'' govorila sam

bijesno, sve glasnije i glasnije nadmašujući direktoričin glas. Na tren je šutila. Pogledala je por tret mladića na zidu koji samotkrila zajedno sa Rose prije dvije godine. Kada se okrenula,

imala je uplakane oči. Potom je bijesno jurnula ka meni i gurnulame na krevet.

''Znaš li da sam ja išla ovdje u školu? Znaš li? Bila sam

učenica isto kao i ti. I nas su birali. Bila sam tako uzbuĎena.Ţeljela sam me grof William izabere. Bio je tako lijep i pametan.

Upijala sam svaku riječ koju je govor io, a zborio je tako mudro. I

izabrao me. Mene. Da! Bila sam tako sretna. Imali smo ugovorene

sastanke gdje smo se druţili i upoznavali. Ali ja mu se nisam

dopala. Vratio me nazad i zamijenio me za drugu djevojku. A

taman sam se bila zaljubila u njega. Pala sam u očaj. Nisam gamogla preboljeti. Niti nisam nikada. Naslikala sam njegov portret

i okačila ga ovdje, ispred mog kreveta, da ga uvijek gledam, da

mu se uvijek divim. I on sada šeće po svojim dvorovima Šk otske

sa onom droljom. Poslije su mi ponudili posao ovdje, da

podučavam učenice koje će se birati za grofove. I sada sam ovdje, i gledam kako se upropaštavaš. Ovakva prilika se ne odbija, višenikada nećeš biti birana od strane ovak vog muškarca. Upravo siupropastila vlastitu budućnost. A stvarno sam računala na tebe,

znaš!''Direktoričina priča me dirnula. Nisam znala da je ona voljela.

Nisam znala da je računala na mene, a ne na Helen. Nisam znala

da je mladić na slici grof William u koga se zaljubila prije

petnaest godina kada je ona išla u ovu školu. Nisam znala da jeţeljela biti izabrana. Nisam znala da pati. A patila je mnogo, i dan



51

danas. I patit će mnogo do kraja ţivota. Ili moţda neće dok nenaĎe nekoga sličnog njemu. Ali to sada nije vaţno. Ona je ţeljelada ja ne učinim istu grešku kao i ona.

''Moj san nije bio njegov odabir'', rekla sam hladno.

Pogledala me. Obrisala je suze vrhom rukava svoje haljine.

''Nego?''

''Ţeljela sam samo da me ne izaberu i da zavr šim ovu školu.Da se vratim nazad u Ormond City gdje me čeka Mike. Nisamnikada ni ţeljela da napustim dom. Ali to sada nije vaţno, jer

samo ţelim da sve ovo proĎe'', rekla sam smireno gledajući u pod. ''Oh, nisam znala da je tako...'' rekla je odsutno i ustala.

Izašla je i zaključala me. Rekla mi je da će me obavijestiti kako jeizbor prošao, ali nje nije bilo sat, nije ni dva, ni tri, ni četri, niti

pet. Prošla je ponoć a nje još nije bilo. Legla sam na njezin kreveti zaspala lakše nego što sam mislila da ću zaspati.

Probudili su me rano. Direktorica Veronica i još par djevojaka je stajalo iznad moje glave. Naglo sam ustala i ispravila se.

Djevojke su zbunjeno gledale u mene. Pogledala sam u

direktoricu. Bila je i dalje ljuta. Ustala sam.

''Dobro jutro gospoĎice Evans'', pozdravila me hladno.

''Dobro jutro'', odgovorila sam mehanički. ''Što se dogaĎa?'' upitala sam trljajući oči.

''Pa, izgleda da ti se sreća i nije baš osm jehnula'', rekla je isto

onako hladno.

''Kako to mislite?''

''Čestitam gospoĎice Lana Evans, grof Alexander Davis je

izabrao vas'', rekla je i napustila sobu dok su slojevi plave tkanine

vijorile za njom.



52

Sjela sam ponovo. U ušima mi je odzvanjao Veronicin glas: ''... je izabrao vas... je izabrao vas... je izabrao vas...''

''Izabrao je mene?''



53

12

Sljedećih sedam dana sam plakala i tugovala. Nisam dalanikome da mi se obraća, a kamo li da me pokuša utješiti. Sve isvakoga sam ignorirala i ţeljela sam da budem sama, da patim umiru. Zašto je odabrao baš mene? Od svih osam djevojaka ja samizvela najgori nastup. Nisam ni najljepša meĎu njima, niti sam

najpametnija. Što li je on to vidio u meni?

Tačno sedam dana poslije, direktorica je ušla u moju sobu sa

djevojkama. Saopćila mi je da danas imam prvi razgovor sa

grofom. Tradicionalno postoje tri sastanka prije nego što grofzaista odluči hoće li se oţeniti izabranom djevojkom. MeĎutim,ako mu se djevojka svidi, nekada sastanke zna skratiti i oţeniti jeodmah sljedeći dan.

UreĎivale su me. Natjerale su me da se okupam. Iščešljale su

mi kosu i isplele je u kruţnu pletenicu u obliku vijenca gdje su

poslije poredale roze cvjetove. Direktorica mi je dala da obučemtamnozelenu haljinu od tanke svile sa crnim ukrasima. Pasala mi

je savr šeno uz moje oskudno poprsje. Našminkale su me i

narumenile obraze. Spremna sam. Ponudile su me da jedem prije

nego što on doĎe, ali ja sam odbila. Došao je tačno u podne. Dok je čekao ispred kapije

Prenadarene Škole za Djevojke, direktorica me uzela pod ruku iizvela do njega.

''Ponašaj se lijepo'', šapnula mi je prije nego što smo izašlevani.

Na njenom licu sam vidjela veliku količinu ravnodušnosti koju prije nikada nisam vidjela. Moţda ju je pogodilo moje odbijanje



54

grofa. Otvorila je dvokrilna vrata škole i danje sv jetlo me prvi put

obasjalo nakon sedam dugih dana i neprospavanih noći. Moje blijedo lice i podočnjake nije uspjelo prek riti rumenilo i slojevi

pudera.

Grof Alexander Davis strpljivo je čekao ispred kapije.

Gledala sam u zemlju dok me direktorica vodila. Otključala jevrata kapije i ljubazno se pozdravila sa njim.

''Dobar dan gospoĎice Evans'', pozdravio je i mene.

Podigla sam glavu i vidjela ga po prvi put da danjem svijetlu,

časno i jasno. Prvo što sam primijetila jeste da je jako visok.

Morala sam presaviti vrat kako bi mu vidjela lice. Imao je velik

orlovski nos koji je počinjao odmah izmeĎu obrva. Gledao me

svojim smeĎim muškim očima, napola zatvorenim. Smiješio sekao onda kada sam završila svoj urnebesni nastup. Kosa mu jekratka i smeĎa kao i brada. Imao je razvijenu vilicu i širokaramena. Vjerovatno je dvostruko teţi od mene. Nosio je

tamnoplavo odijelo sa crnim pantalonama i dubokim smeĎimčizmama. Imao je i crne rukavice.

''Dobar dan'', rekla sam zbunjeno i ponovo spustila pogled.

''Hoćemo li?'' pitao me.

Podigla sam glavu i tek tada shvatila da je ispred nas grofova

kočija sa dva savršeno bijela konja i kočijašem. Uhvatila sam ga

pod ruku i uveo me u kočiju k ao pravu damu. Dok smo odlazili

direktorica je cijelo vrijeme gledala za nama.

Nisam znala gdje me grof namjeravao voditi, niti me je bilo

briga. Nije me ništa niti ispitivao jer je vidio da bi mi šutnjagodila. Pustio me da uţivam u pogledu na London. Izašli smo iz

grada i došli u neki seoski predio. Zar me doveo na farmu? Jako



55

romantično od njega. Izašao je i pruţio mi ruke kako bi lakšeizašla iz glomazne kočije. Umalo sam pala zajedno sa njim jer

nisam dobro procijenila visinu dok sam izlazila.

''Polako'', tiho mi je rekao.

''Oprostite'', ispričala sam se stidljivo.

''Jesi li se udarila?''

''Ne'', rekla sam iskreno i pogledala oko sebe.

Zapravo me i nije odveo u selo, već smo u parku, i to ne običnom parku nego par ku ruţa. Zvao se Rose Park i bio je predivan.

Prepuno ruţinih grmova svih boja, drevnih klupa, kamenih statua i

fontana. Ruţe, odmah sam se sjetila Rose. Gdje li je ona sada?

Kako joj je? Nadam se da ne pati i da je uspjela pronaći svojusreću. Gdje god da je, sigurno joj je mnogo bolje nego meni. Ona

je slobodna, ja nisam. Ponovo me uzeo pod ruku. Šetali smo polako. Bilo je zaista predivno. Mirisalo je boţanstveno.Jednostavno bih poţeljela da me neko pretvori u grm crvenih ruţa

i da postanem dio svega ovoga. Da postanem divlja ruţa,nezavisna, opasna. Da se stopim sa okolinom i da ne budem

primorana da se udam za grofa. Neukrotiva!

''Ti si iz SAD-a?'' najzad je probio led pitajući me.

Po njegovom glasu sam primijetila da mu je neprijatno.

''Da, iz Ormond Cityja'', rekla sam.

''I kako je tamo?''

''Lijepo, slobodno'', rekla sam brzo, pomalo mrzovoljno.

''Oduvijek sam ţelio da preĎem ocean i posjetim novi

kontinent'', rekao je zamišljeno. Par koraka smo šetali šutke. Onda me upitao:

''Jesi inače ovako šutljiva?''



56

''Kako kad i kako s kim'', odgovorila sam dosjetljivo.

''Imam osjećaj kao da si oko sebe ogradila kameni zid i nedopuštaš nikome da doĎe do tebe, da dopre do tvoga srca. Jesam liu pravu?''

Klimnula sam glavom potvrdno.

''Volio bih da znam nešto više o tebi'', rekao je. Sjeli smo na klupu pored manjeg jezerceta. Primijetila sam da se

po parku šeću zaljubljeni parovi. Drţe se za ruke, ljube se... Gademi se.

''Šta te zanima?'' pitala sam ga.

''Šta voliš? Čim se baviš?'' ''Volim muziku, pjesmu. Volim sunce i ljeto. Volim miris

behara i prirodu. Volim svoj dom, volim Ormond City'', govorila

sam zamišljeno. Tada mi se sinuo i Mike. Volim li ga? Volim li ga stvarno?

Mislim da sam skoro zaboravila kako izgleda. Nisam. Nećunikada zaboraviti kako izgleda. Ali on se promijenio. Meni je

osamnaest a njemu sada dvadeset i jedna godina. Da li se puno

promijenio? Da li se skroz promijenio?

Onda mi je počeo pričati o sebi. Pričao mi je kako voliumjetnost i vina, more i oblake, sport i konjske trke. Voli povijest

i sve što je staro. Sakuplja predmete stare više stotina godina.

Pričao mi je kako ţivi u svojoj vili sam, kako je usamljen, kako ponekad kada noću ne moţe zaspati, uzme mastilo i pero te piše.Piše o ljubavi, o romantici, o savršenoj djevojci kojoj je spremandati svoju ljubav i koju će uvijek činiti sretnom. Onda mi jegovorio kako sam ta djevojka ja, kako mu se dopadam, kako sam

lijepa, kako me moţe zamisliti pored sebe, kako svoju ţenu, kao



57

groficu, kao majku njegove djece. Shvatila sam da on i nije tako

loš mladić. Zapravo je jako pristojan i pametan, a svakako je

zgodan i lijep, ugledan i bogat. Ali mene to ne zanima. Ne ţelimda se udam za njega, to tako nije pošteno. Ne mogu me natjeratida se zaljubim u njega, neću! Šetali smo cijeli dan i pričali. Nisamni sa kime pričala danima i razgovor mi je zapravo dobro došao.

Govorio mi je o svom djetinjstvu, o prijateljima, o školi, odjevojkama, o samačkom ţivotu.

Počelo se smračivati kada mi je rekao da bismo trebali poći.Tada sam se sjetila pitanja koje sam mu zaboravila postaviti, a

tako me silno zanimalo i mučilo danima. ''Zašto? Zašto si izabrao mene, kada sam onako ruţno

pjevala? Druge djevojke su lijepo svirale, plesale i pjevale. Bilo je

i ljepših i pametnijih od mene. Zašto? Zašto ja?'' iznijela samsvoje karte i postavila ih na sto.

Sada je na njemu da prosudi da li jake ili ne.

''Pa znaš... dopala si mi se. Onako, čim sam te prvi put vidio

znao sam da si ti ta. A pjesma, kasnije apsolutno nije vaţno kakosi pjevala. Znao sam da je to bio samo plan kako bi odgodila svoj

izbor. A uostalom, dopadaju mi se djevojke sa petljom'', objasnio

je i podario mi osmijeh koji sam pamtila dugo u noć.



58

13

Sljedećeg dana direktorica je organizirala privatnu zabavu uškoli. Ništa specijalno. Okupilo se nas osam djevojaka, par

profesorica i ona, Veronica Munchausen. Sjedile smo u dnevnom

boravku, jele kolače, pile sokove, smijale se i pričale. Proslava je

odrţana u moju čast i u mo je ime. Za moju sreću, jer sam ipak ja

ona odabrana. I u svačijim očima sam vidjela sreću i veselje jer sudjevojke zaista imale razloga za slavlje, nisu odabrane. Helen

McLarry, direktorica i ja nismo bile sretne i to nas je vezivalo.

Direktorica sjede za klavir i zasvira sasvim radosnu i nevinu

pjesmu. Razuzdane djevojke počeše pjevati i plesati. Izglede su pijano iako su pile običan voćni sok. Pa ipak je to jedini zabavni

dogaĎaj nakon pune četri godine sivila. Boje su se konačnovratile, ali ne i za mene. I dok su djevojke tako ludovale, sa leĎami je prišla Helen. Nije djelovala oholo niti pakosno iako je bila

do srţi.''Uţivaš li?'' upitala me cinično. ''Naravno'', odvratila sam joj suprotno.

Ţeljela sam da je zbunim.

''Oh, lijepo za tebe. Vjerujem da si sretna što te grofAlexander odabrao?'' nastavila je još pakosnije.

''Ne mogu ti opisati koliko sam sretna. Ali još budem sretnijakada shvatim da tebe nije odabrao. Pa ipak si ti najljepša meĎunama. Mislim, ne znam što je vidio u meni.'' Ovo ju je pogodilo. Pobjesnila je. Stavila je svoje pune usne na

moje lijevo uho.



59

''Uţivaj dok moţeš kučkice, a ja znam šta grofovi rade svojimţenama prvu bračnu noć. Pitam se, hoće li te tvoj Amerikanac

htjeti kada bude vidio da si načeta?'' I prije nego što sam uspjela reagovati, isparila je i nestala.Zaključila sam da ima jako bolestan um.

Navečer je grof Alexander opet došao po mene. Obukla samtamnocrvenu haljinu sa dekolteom i par crvenih rukavica.

Djevojke su mi napravile visoku punĎu i stavile mi tamnocrvenikarmin. Vodio me u pozorište. Zajedno smo gledali Romea i

Juliju. Čitala sam tu knjigu par puta. Voljela sam romantiku i sve

što je vezano za ljubav i njeţnosti. I sam grof je djelovao tako. Ne

vjerujem da bi se mogao pretvarati. Cijelo veče sam posmatralanjegovo lice tokom predstave i vidjela sam da se prilično uţivio uglumu likova i njihove riječi. Ne vjerujem da bi samo radi meneglumio. Niko ne glumi tako dobro. Poslije smo prepričavali

predstavu i komentirali je. Poredili smo je sa mojom i smijali se.

Uočila sam da je grof pravi dţentlmen. Ophodio se sa mnom kao

prema pravoj dami, a jedva da sam bila punoljetna. Poštovao me islušao me. Pokušavao je da me razumije, a znam da me

razumijevao. Pričali smo o svemu i svačemu, ali nikada mu nisamspominjala Mikea niti me on ispitivao o mom ljubavnom ţivotu.

Ima nešto u njemu, u njegovim očima i smijehu. U njegovimgestovima i pokretu ruku, u govoru tijela i gracioznosti. Kada smo

se napričali, otpratio me briţno do vrata Prenadarene Škole zaDjevojke. Nagnuo se i poljubio me u obraz. Osjetila sam njegove

njeţne usne na svom hladnom obrazu. On je njeţan. Pozdravila

sam se nespretno i brzo ušla unutra zarobljena i zbunjena svojim



60

osjećanjima. Legla sam i govor ila si da se ne smijem zaljubiti u

njega.



61

14

Narednih sedam dana grof Alexander me redovno posjećivao.Tradicionalni broj tri proširio je na deset sastanaka. I godilo mi jedruţenje sa njim. Nisam više ni sa kime imala razloga da sedruţim. Rose već dvije godine nema. Helen je zla. Direktorica seljuti na mene, a ostale djevojke su sretne jer su pošteĎene. Tako dami je preostao samo on. Bio mi je najbolji prijatelj. SviĎao mi se. Imanje sam patila.

Onda je došlo vrijeme privremenog rastanka. Škola je završila

i konačno su nas pustili. Još bi bila sretnija da sam osloboĎena, alinisam. Spakovala sam svoje stvari u dva kofera, jedan mali i jedan

veliki. Nisam se ni osvrnula za Prenadarenom Školom zaDjevojke. Mislila sam da više nikada neću zaći u nju, ali jesam.

Grof me odvezao do luke, kupio mi kartu za povratak i smjestio u

moju kabinu na brodu. Za par sedmica, ponovo ću biti nazad uOrmond Cityju. Ponovo ću vidjeti Mikea. I od same pomisli srce

bi mi snaţno tuklo. Ali srce mi je zbunjeno jer pored Mikea, znalasam se zateći i razmišljajući i o Alexanderu. Tako da sam odlučilada je najbolje da ne razmišljam ni o jednom.

''Lana! Lana! Ovamo! Lana!'' dozivao me glas moje majke

dok sam se iskrcavala iz broda.

Prepoznala sam njezinu tamnu kosu u masi. Trčala sam premanjoj. Tu su bili tata i Lucy. Bacila sam se u majčin zagrljaj.Plakala je. Onda sam zagrlila tatu. I na kraju Lucy koju sam jedva

prepoznala jer je u posljednje četri godine zaista narasla. Nisam



62

mogla dočekati da konačno doĎem kući. Dok smo se vozilikočijom nazad, ispitivali su me kako mi je bilo tamo.

''Bilo mi je grozno. Najgore četri godine u mom ţivotu'', reklasam iskreno.

Nisam htjela da ih laţem, a usput sam ţel jela da ima nabijem

griţnju savjest što su me poslali na takvo mjesto. ''Zar su te tukli?'' zbunjeno me upitala majka.

''Ne.''

''Gladovala si?'' ubacio se otac.

''Ne.''

''Nego?''

''Izabrana sam'', rekla sam hladno.

Znala sam da znaju o tome i ţeljela sam razlog. Ali oni mi ništanisu htjeli reći nego su me hrabrili kako će mi biti lijepo sa njim.

Nisam se ni presvukla, odmah sam otrčala ispod Staroghrasta. Mikea nije bilo. Nisam ga zapravo ni očekivala, sigurno

još nije znao da sam stigla. Ali trava oko hrasta je toliko velikakao da duţe vrijeme ovdje nije bilo nikoga. Zar nije obilazio hrast

kada bi mislio na mene? Zar nije leţao pod njim kada bih mu

nedostajala? Zar mu nisam ni malo nedostajala? Vratila sam se

kući. ''Majko, šta je sa Mikeom?'' upitala sam je najljubaznije što

sam mogla.

S jedila je na prozoru i šila mi poderanu haljinu.

''Ţiv je i zdrav'', odgovorila je ne skidajući pogled sa tkanine.

''Je li dolazio ovamo? Je li pitao za mene?'' upitala sam

uzbuĎeno.



63

''Ne, nije dolazio. ViĎevala sam ga samo par puta. Sad je još pogotovo zauzet kako se oţenio'', rekla je sasvim hladno.

''Oţenio? Mike se... oţenio?'' zaprepastila sam se. Nije mi više ništa rekla. Nisam se mogla suzdrţati ni do svojesobe. Već do pola stubišta sam počela plakati. Kako se mogaooţeniti? Zar me nije ni malo volio? Zar me lagao prije četri godinekada je rekao da je zaljubljen u mene. Samo malo! Pa on mi nije

nikada ni rekao da me voli, rekao je sam da je zaljubljen. Ali me

poljubio! Momci to često rade djevojkama, čak i kada ih ne vole.Bila sam budala što sam se nadala da će me čekati. Ko li je ta

glupača što se udala za njega, ko li je? Ma to sada nije ni vaţno.Ali kada bolje razmislim, čak i da nije oţenjen ništa mi ne biznačilo jer ja sam doslovno udata za gr ofa. Ali moţda bismomogli pob jeći, ţivjeti od ničega, kriti se... I tako mi se hiljadumisli prevrtalo po mojoj ludoj glavi dok sam plakala more suza.

I tada sam se sjetila jedne stvari zbog koje sam pukla. Ustala

sam obrisala suze i sišla u salon. Taman su tu sjedili mama i tata.Smireno su pili čaj i razgovarali.

''Moram nešto da vas upitam!'' prekinula sam ih. ''Lana, srce, sačekaj. Zar ne vidiš da upravo razgovaramo?''

rekla je majka i ponovo počela pričati sa tatom kao da me uopše ninema.

Tada sam uočila kako strašno ona liči na direktoricu Veronicu

Munchausen.

''Zašto ste me poslali u tu školu kada ste znali da ću biti birana

kao nevjesta za grofove?!'' bijesno sam sročila i ponovo ih prekinula.



64

Iznenadila sam ih. Zaista nisu očekivali da ću ih ovo pitati, jerama baš nikada nisu obraćali paţnju na moju pamet i lukavost.Majka je ustala. Polako mi je prišla i gotovo se unijela u moje lice.

''Zato što jednostavno nismo mogli dopustiti da nastaviš svoje

druţenje sa onim seljakom, Mikeom. Ti potičeš iz bogate iugledne porodice, a on je niko i ništa. Nikada ne bi bila sretna sa

njim, kao što bi bila sa grofom. Da te nismo poslali tamo, ljudi bi

počeli pričati svakak ve stvari o vama dvoma, a ruţni tračevi suono što najmanje ţelimo za našu porodicu. Ovako je bolje, ovakonećeš pogriješiti jer ja i tata znamo što je najbol je za tebe'', rekla je

sasvim tiho i smireno.

Poludjela sam. Uzela sam kristalnu vazu i njome razbila

ogledalo. Majka zavrišta jer je mnogo voljela tu vazu. Ţeljela samda pati, da bar osjeti desetinu onoga kroz šta sam ja prošla i krozšto ću tek proći.



65

15

Sutradan je u Ormond City došao Alexander. Odsjeo je unajluksuznijem hotelu. Moji su ga pozvali na večeru i ţeljno suiščekivali da ga konačno vide. Paţljivo su isplanirali cijelo veče.Majka je sa kuharicom cijeli dan kuhala skupa i elegantna jela.

Otišla je u centar i kupila sebi i tati novu odjeću pred kojom ćedočekati svog vrijednog gosta. I nikog više nije briga za mene.

Niko me ne pita kako sam. Niko me ne tješi. Tek par sati prijenego što će grof doći, majka je ušla u moju sobu i na krevet

prostrla novu haljinu koju mi je kupila. Morala sam priznati da je

to jako lijepa haljina tamnoplave boje sa većim dekolteom negošto bi trebalo biti. Kako je samo domišljata! Obukla sam je i

pogledala se u ogledalo. Bila je lijepa. Kada bih barem mogla

umrijeti u njoj, sada i ovdje. Ali znam da neću umrijeti večeras jermoje muke su tek sada počele. Napuštanje ovog svijeta tada bi bio

prelagan.

I kada je konačno kazaljka na satu pokazala na osam sati, na

vrata je pokucao tri puta. Sluţavka ga je uljudno pustila i otpratila

do mojih roditelja koji su ga gledali s divljenjem.

''Dobro veče. Dobro došli u naš skromni dom'', rekao je moj otac i pruţio mu ruku.

''Ja sam Albert Evans'', rekao je.

''Dobro veče. Ja sam grof Alexander Davis. Čast mi je prisustvovati večeras u vašem društvu'', rekao je i pogledao me

krišom. ''Ovo je moja ţena'', rek ao je tata i pokazao na mamu.

''Gloria Evans'', rekla je i ljupko se nasmijala.



66

Izgleda da joj se grof prilično svidio. Uzeo joj je ruku i poljubio

je. Sjedila sam u salonu i posmatrala ih. Nešto su pričali prije negošto su ušli unutra. Tada je tata rekao pokazavši na mene:

''A mislim da si već upoznao ovu mladu damu.'' Alexander mi je prišao i ţeljno me pogledao. Ustala sam. Nije mi

ništa rekao već mi je uzeo ruku i poljubio je duţe nego što se toobično radi. Posjedali smo oko malenog stolića na kojem je mama

posluţila šoljice sa čajevima, ţele bombone i kekse od limuna.Moji su ga odmah počeli is pitivati razna pitanja na koja je on

stidljivo i skromno odgovarao. Mislim da su već i na njegov prvi pogled bili zadovoljni da ga uzmu za zeta. Ponekad dok bi oni

smišljali pitanje za njega, pogledao bi me ispod obrva i oduzimaomi dah. Ja bi tada skrenula svoj pogled i pretvarala se da mi je

nešto drugo preuzelo paţnju. Nakon što su se napričali dobrih polasata, majka je predloţila da odsviram nešto na klaviru. Znala sam

da će mi to narediti jer je sviranje klavira bilo u njihovom planu.

''Naravno'', rekla sam ljupko i ustala.

Sjela sam za klavir i svirala. Nisam svirala ništa odreĎeno, većsam pritiskala note onako kako sam mislila da bi zvučalo lijepo.Svirala sam blagu melodiju, tihu i tuţnu, nalik na uspavanku.Ţeljela sam da kroz muziku izrazim svoju tugu i jad. Ali oni nisu

čitali izmeĎu redova nego su se divili radu mojih prstiju i zvuku

instrumenta.

Kada sam završila, sluţavka nas je pozvala u trpezariju.Posjedali smo na dugački sto od orahovog drveta preko kojeg jemajka naredila da se stavi savršeno čist bijeli stolnjak. TakoĎer jenaredila sluţavki da izvadi specijalni servis posuĎa od kineskog

porculana i srebrni pribor za jelo koji je pripadao mojoj baki Joan.



67

Tata je k ao i obično sjeo na čelo, a nasuprot njega sjeo je

Alexander. Ja i mama sjedile smo u sr edini. Za predjelo posluţena je francuska salata i dimljeni sir. Glavno jelo bila je pečena piletina sa narandţama s pire krompirom. A za desert sluţavka jedonijela čokoladnu tortu sa jagodama.

Poslije večere, mama i tata su nas ostavili same u salonu dok

su oni pospremali sto. Sjeo je na fotelju, a ja sam sjela nasuprot

njega na sofu. Par trenutaka me posmatrao kao onda kada sam

nastupala pred njim u Prenadarenoj Školi za Djevojke. ''Lijepo sviraš'', pohvalio me.

''Hvala'', rekla sam.

''Nešto si večeraš šutljiva'', zapazio je. ''Umorna sam'', rekla sam iako sam bila jako tuţna, a to me

uistinu umaralo.

''Od čega?'' ''Ne znam'', rekla sam nezainteresirano.

''Jesi li me poţeljela?'' upitao me. ''Moţda, ne znam'', rekla sam.

Nisam znala kako da odgovorim na to pitanje jer zaista nisam

znala da li sam ga poţeljela. ''Zar ti mene jesi?'' pitala sam ga.

''A ne znam'', rekao je imitirajući me.

Tada su ušli roditelji i famozno slavlje se nastavilo. U tom

trenutku se desilo ono što nisam ni sanjala da će se desiti. Kasnijesam si priznala da sam glupa jer je to i bio razlog zašto je došao.Grof je naglo ustao i sageo se ispod mene. Prepala sam se. Što jesad ovo? Nije valjda? Nes pretno je stavio ruku u kaputni dţep iizvadio malenu crnu kutijicu i otvorio je. U njoj je leţao maleni





69

16

Ispustila sam par suza, onako pred kraj. Onako prije početkamog novog ţivota. Uskoro, više ništa neće biti isto. Uskor o, moj

će se ţivot potpuno promi jeniti.

Stojim tako sama u predivnoj bijeloj vjenčanici nasred svojesobe. Vjenčanicu mi je sašila majka. Moţda je to jedna odnajljepših haljina koju sam u ţivotu vidjela. Od lijepog sjajnog

bijelog materijala sa biserima i čipkom preko leĎa, ruku i ramena.Ironično je što ju je počela šiti onog dana kada su me poslali u

Prenadarenu Školu za Djevojke. Stojim i gledam se u ogledalu.Pitam se, šta li se to desilo sa mojim ţivotom? Zašto baš ja? Zaštosam ja ta čija se sreća preokrenula u nesreću? Ţivot mi je tek

počeo a već sam primorana odr asti, postati nečija ţena. Dan mogvjenčanja trebao bi da bude savršen, svečan i lijep, ali nije. Neveselim se ovom danu i bojala sam ga se više nego ičega još odonog momenta kada su mene izabrali.

U sobu ulazi majka. Lice joj je tmurno. Pitam se, da li je

sretna što mi je u pr opastila ţivot? Da li se kaje? Hoću li jojnedostajati? Mislim da to nikada neću saznati, jer je neću ni pitati,a ona mi to neće reći. Nosila je lijepu cr venu haljinu sa dugim

rukavima i bisernom ogrlicom na vratu. Prišla mi je bez riječi i

obrisala mi suze rupčićem koji je izvadila iz torbice. Očekivala jeda ću plakati. Dopustila sam joj da me umiri. Kosu mi je napravila

u urednu punĎu i ukrasila je lovorovim listovima i laticama bijeleruţe. Savršeno. Potom me zagrlila. Dugo smo tako stajale

zagrljene. Šapnula mi je tiho nakon što me pustila: ''Pripremi se, samo što nisu stigli.''



70

Bila je u pravu. Samo što je napustila prostoriju, došli su pomene. Ušla sam u kočiju k oju je unajmio Alexander. Prelijepa

bijela kočija poput one iz bajki. Sa mnom je sjedila majka doknismo stigli pred katedralu. Ušla sam i znala sam da jednom kadauĎem kroz ta ogromna drvena vrata, više nema povratka.

Otac me uzeo pod ruku i polako vodio prema ulazu. Čim sunas svi prisutni ugledali, ustali su i zvuk svadbenih orgulja je

počeo. Nisam nikoga vidjela. Stotine nepoznatih ljudi sjedilo je uredovima klupa gledajući samo mene. Nisam se ni trudila da

prepoznam ikoga. Imala sam vaţnijih muka. U daljini ispred nas,

ugledala sam najprije veliki oltar ukrašen cvijećem i lozama biljaka, a pored oltara stajao je on. Obučen u vraški elegantno i

skupo odijelo koje su nosili sami prinčevi na svojim svadbama.Zar se ja to udajem za princa? Stigla sam. Otac me predao mome

budućem muţu, Alexanderu, koji je izgledao boţanstveno, a o

kojem sam tako malo znala.

Muzika je prestala i svi su ponovo posjedali. Velečasni jeuzeo neku knjigu i počeo svoje predugo pripovijedanje o ljepoti ivaţnosti braka. Krajičkom ok a sam gledala njega, Alexandera.

Bio je tako ozbiljan i nestvaran. Dopadao mi se, jako mi se

dopadao. Da sam ga prije poznavala, moţda bi mi njegova ljubav i

pasala. Ali to ne ide samo tako, mrzim što je nasilu, što nije po

mojoj volji. Oteli su mi ono najdraţe i pustili da patim izaboravim. Velečasni je konačno završio.

''Alexander Davis, uzimate li vi Lanu Evans kao svoju budućusuprugu?'' upitao je grofa.

''Uzimam!'' odlučno je rekao bez imalo razmišljanja. Potom me pogledao i zadovoljno se nasmiješio.



71

''Lana Evans, uzimate li vi Alexandera Davisa kao svog

budućeg supruga?'' upitao je potom mene.

Ove riječi su me pogaĎale u srce. Zvučale su tako crno i takotuţno kao da me osuĎuju na doţivotni zatvor. Krajičkom oka, samoje desne strane, ugledala sam nekog poznatog meĎu prvimredovima. Je li to? Ma nije moguće! NE! Nije! Ne vjerujem. Zašto

bi Mike došao na moje vjenčanje? Tada sam bolje pogledala i

uvjerila se da je to zapravo on. Mnogo je narastao i promijenio se

od kako smo se zadnji put vidjeli. Ramena su mu šira, pogledozbiljni ji, kosa kraća, odrastao je u prelijepog muškarca. Ali zašto

je on ovdje? Ko ga je pozvao? I ko je ta djevojka pored njega? To

mu je... ţena! Sve mi se sada poklapalo. Sigurno je ţelio da gavidim kako je on sretan i kako bi mi dao do znanja da ţeli danastavim. Da ne mislim na njega. Srce me zaboljelo gledajući gatako u ovim bezvremenskim trenutcima dok moj ţivot figurativnovisi na niti konca. Kada moţe on... onda ću i ja!

''Uzimam!'' rekla sam skoro odlučno kao i sam grof.



72

II DIO

Grofica



73

17

''Lijepa si'', rekao mi je dok je otvarao vrata svoje vile.

Naglo se sageo i podignuo me. Iznenadila sam se.

''Uradimo to onda kako treba'', rekao je s osmijehom i uveo

me u moj novi dom.

Nakon vjenčanja, odmah smo krenuli nazad u Veliku Britaniju.

Grofovo imanje nalazilo se u bogatom predgraĎu Londona.Okolne kuće su takoĎer bile ogromne i bogato sreĎene, ali

njegova se posebno isticala. Alexanderova vila bila je dvorac! Čak

sam se i radovala da konačno vidim taj njegov usamljeni zamak ukojem on piše pjesme i priče o ljubavi kada ne moţe spavati. Sadaće konačno imati pravi razlog da piše jer ću od sada njegova

jedina inspiracija biti ja.

Spustio me na pod i ja sam popravila svoju podignutu haljinu.

Iza nas uĎe butler unoseći naše stvari i kofere.

''Kao što vidiš, ovo je hodnik'', rekao je pok azavši prostoriju ukojoj smo stajali.

''U uglovima je stubište, a izmeĎu stubišta je izlaz u straţnjedvorište gdje ću te odvesti poslije.''

Priredio mi je maleni obilazak kuće. Pokazao mi je kuhinju,

trpezariju, salon, muzičku so bu, kupaonicu, svoju privatnu

biblioteku. Na kraju mi je pokazao spavaću sobu koja je imalaogroman krevet sličan onom u sobi direktorice VeroniceMunchausen.

''A ovo će biti tvoja soba'', rekao je pošto je otvorio vrata

odmah iduće sobe pored svoje.



74

Ušli smo. Uveo me u prekrasnu i jednostavnu sobu. Čini mi se da bih odmah mogla leći i utonuti u san bez kraja. Vidjela sam ikofere koje je butler ostavio ovdje.

''Kada završiš raspakiranje doĎi dolje pa ćemo zajedno obićidvorište i vrt'', rekao je. Prišao je te me spontano poljubio u obraz. Otišao je sa osmijehom

na licu. Ostala sam raspakir ati svoju odjeću. Ponovo sam seosjećala kao onda kada sam tek stigla u Prenadarenu Školu zaDjevojk e. Ovaj put, znam da će mi biti ljepše. Kada sam završila,sišla sam u salon gdje me Alexander proveo kroz vrtove ljiljana i

obeharalog drveća. Proljeće je najljepše doba i nemoguće je da sene zaljubiš. A ja sam se već odavno zaljubila.

Nakon večere, otišla sam u svoju sobu i presvukla se uspavaćicu od srebrene svile. Uredila sam kosu, naparfemisala se,

počupala sam obrve i malo se našminkala. Legla sam u krevet u polumraku mjesečine i čekala ga. Bojala sam se, mnogo. Nikada

nisam spavala sa muškarcem i ne znam šta me čeka. U tomneizvjesnom vrtlogu uzbuĎenja i straha stomak mi je treperio.Mislila sam da ću povratiti. Ţeljela sam da njegova prva bračnanoć bude savršena. Ali on nije došao. Te noći, njega nije bilo.

Ujtru sam ustala rano jer sam rano i legla. Presvukla sam se i

sišla u prizemlje. Na stoliću u hodniku sam pronašla pismo.

Otvorila sam ga i pročitala.





76

junaka koji spašavaju svoje princeze zarobljene u kulama koje

štite zmajevi.

Četvrtog dana kiša je toliko padala da bih pala u depresiju

svaki put kada bih pogledala kroz prozor. Taj dan sam detaljnije

istraţila Alexanderovu biblioteku. Pronašla sam jednu staruknjiţurinu na vrhu vitrine. Stranice su poţutjele, miševi su ihnagrizli, a slova su izblijedjela. Sjela sam za sto i prelistavala je.

Shvatila sam da je to knjiga njegove obitelji. Zapravo je to knjiga

o grofovskim obiteljima u Britaniji. Pisano je nerazumljivim

rukopisom uglavnom o nekim povijesnim i dosadnim dogaĎajima.

U jednom poglavlju se pominjala izgradnja Prenadarene Škole zaDjevojke. Piše da je izgraĎena još 1798. godine. Bio je tu i spisakizabranih djevojaka. Mene nije bilo. Knjiga je zapostavljena i većgodinama je niko nije popunjavao. I sasvim slučajno sam pronašlameni jako dobro poznato ime, Veronica Munchausen. Odmah sam

pročitala tekst u kojem se spominjala. Piše da je ona izabrana zagrofa Williama Davisa. Davis? Zar je on bliţi roĎak Alexandera?TakoĎer je pisalo da su se sretno vjenčali. Samo malo, vjenčali suse? Veronica mi je rekla da ju je on vratio jer mu se nije dopala.

Zar me slagala. Ono što sam sljedeće pročitala ostavilo me u šoku. Navodno ju je grof William vratio nazad jer nije mogla ostati

trudna. Godinu dana su bili u braku nakon čega su se rastali. A da

bi nadok nadio štetu, škola mu je dodijelila drugu nevjestu sakojom je i sada u braku. Zanimljivo. Znači zbog toga Veronicazapravo pati. I sada mi sve ima smisla. Ali ako ju je grof volio,

zašto bi se razveo od nje ako nije mogla imati djecu. Hoće li iAlexander to učiniti? Ne znam i nisam se usudila da razmišljam otome. Na kraju knjige sam pronašla obiteljsko stablo porodice



77

Davis, koje je takoĎer nedovršeno. Iz porodičnog stabla sam

saznala da je grof William Alexanderov stric. Zatvorila sam

knjigu i vratila je na svoje mjesto.

Petog dana, Alexander mi je falio. Osjećala sam se takousamljeno i zapostavljeno da sam se počela druţiti sa poslugom.

Nisam jela, nisam spavala i jedva sam čekala kada će se vratiti.Sedmi dan je bio nedostiţan. Dani polako prolaze, a njega nema.Hoće li se ikada vratiti?

Osvanuo je i sedmi dan. Ustala sam i na brzinu sam se

okupala. Obukla sam najljepšu haljinu i uredila se da gaimpresioniram. Ţeljela sam da ga dočekam lijepa, a ne kaoneispavani kostur, kako sam se zapravo i osjećala. Zvuk kočije sezačuo taman kada sam završila. Provirila sam kroz prozor svojesobe i ugledala ga kako izlazi iz kočije. Na brzinu sam sišla dolje iotvorila kućna vrata.

''Vratio si se!'' uzviknula sam uzbuĎeno. Radosno mi se osm jehnuo. Potrčala sam ka njemu.

''Lana!'' dozvao me kada sam mu se bacila u zagrljaj.

Dugo smo se grili. Noge su mi bile u zraku i šešir mi je pao saglave, ali mene nije bilo briga jer on je sada ovdje i to je ono

najvaţnije. ''Volim te'', tiho sam mu šapnula na uho.

Rekla sam to spontano. Spontano i iskreno. Pogledao me i rekao

da i on voli mene. Tada me poljubio u usne drugi put. Prvi put me

poljubio onda kada samo se tek vjenčali. Ovaj put bilo je ţivlje,ovaj put bilo je bolje jer sam ţeljela da me poljubi.



78

19

I dalje nisam noću mogla s pavati. Krevet je savršeno udoban ikapci mi se polako zatvaraju, ali san ne dolazi. Ne mogu da

spavam, ne ţelim da spavam. Razmišljala sam o Alexanderu.Prošlo je još sedam noći, a on nije došao u sobu da bi uzeo ono štomu već odavno pripada. Zašto je tako? Voli li me on uistinu?Moţda sam mu neprivlačna? Ne znam. Ali znam da sljedeću noćneću spavati sama u sobi.

''Znači ţeliš spavati sa mnom?'' upitao me sumnjičavo. ''Da'', rekla sam jasno.

''Zato što se bojiš spavati sama u sobi?'' ''Da'', ponovo sam rekla.

''Zašto mi to prije nisi rekla?'' upitao me. ''Zašto me odmah nisi smjestio kod sebe?''

''Mislio sam da ti je neugodno'', rekao je.

''Pa bilo je. Sada nije'', rekla sam iskreno.

''U redu onda. Jesi li sigurna?'' pitao me.

''Jesam.''

''Reći ću butleru da prenese tvoje stvari u moju sobu'', rekao je

i otišao. Nisam mogla dočekati da padne noć kako bih mogla isprobati

svoju nagradu. Oduvijek sam ţeljela znati kako je to spavati sa

muškarcem. Ništa prosto, nego jednostavno leći zagrljeni i spavati

u toplini ljubavi. Bilo me mnogo sram pojaviti se u spavaćici prednjim. Da sam gola u zemlju bih propala. Moţda je i bolje što jeodgaĎao našu prvu bračnu noć. Legla sam pored njega i naslonilamu glavu na mišićave grudi. Mogla sam čuti otkucaje njegovog



79

srca. Nekoliko minuta smo leţali u polumraku nakon čega me poljubio u čelo, poţelio mi laku noć te prigušio plamen usvjetiljci.

Probudila sam se. Prstima sam ga traţila izmeĎu jorgana i jastuka. Nakon što ništa nisam dotakla, ustala sam. Nije ga bilo.

Pitala sam butlera gdje je otišao. On mi je odgovorio da je otišaona posao. Tek sam kasnije shvatila da mi se butler rugao mom

pitanju. Pa kuda bi drugdje otišao? Kako sam glupa. Vratio se

kasno navečer, nakon čega smo legli i zaspali.I tako iznova i iznova. Po danu ga ni je bilo, navečer je kasno

dolazio umoran. Postala sam usamljena. Jedva sam čekala nedjeljukada je bio samo moj. Nedjeljama me vodio parkovima,

trgovinama, vinarijama. Vodio me na piknike, šetnje, u restorane.Voljela sam nedjelju.

Jedne noći se ranije vratio sa posla. Nakon što smo dobrovečerali, otišli smo u sobu i pričali. Prisjećali smo se starihvremena kada sam izvodila svoj nastup za njega.

''Znaš, bila si mnogo smiješna kada si pjevala onu pjesmu'',

rekao je podrugljivo.

''Marš!'' uzviknula sam sa osmijehom i udarila ga jastukom. Smijao se pokazavši svoje lijepe i bijele zube.

''Znaš šta bi bilo zanimljivo?'', upitao me nakon što se

uozbiljio.

''Šta?'' pitala sam radoznalo vraćajući jastuk na mjesto.

''Oduvijek me zanimalo kako zaista pjevaš. Bilo bi zanimljivokada bi mi otpjevala onu pjesmu, ali kako treba'', rekao je

dariva jući mi blag smiješak.



80

''Šta? Ma čuo si me kako pjevam, sigurna sam. Stalno pjevušim po kući!'' rekla sam zajedljivo.

''Ja te nisam čuo'', rekao je pomalo tuţno. ''Pitam li se zašto?''

Tada je shvatio moju poantu. Snuţdio se. ''Jesi li nesretna?'' pitao me.

''Ne'', rekla sam najiskrenije i to je bilo tačno. ''Sigurno?''

''Sigurno'', potvrdila sam.

''Hoćeš li onda pjevati za mene?'' zamolio me.

''Hoću'', rekla sam i ustala. On se uzbuĎeno bacio na krevet, a ja sam pravila lagane pokrete

rukama. Melodično i njeţno sam pjevala tekst pjesme:

''Kada dodirneš me, ja umirem

Kada bi me mogao voljeti

Pa da više ne trunem

U ovoj praznoj kuli

Bez ljubavi, bez ljubavi.

Ti nisi odavde

Iz ovog vremena i svemira

Možeš li me voljeti?

O, daj mi svoju ljubav.

Ne želim da te prebolim

Ne želim da te ne volim

Kada plačem Veneru molim



81

Da me zavoliš.

Kada dodirneš me, ja umrem

Hoćeš li me voljeti

Ili ćeš me ubiti?

Pomozi mi božice ljubavi, Afrodita!

Zadivljeno me gledao par trenutaka. Spustila sam ruke na

bokove. Ustao je i prišao mi. Strastveno me uhvatio rukama za

struk i počeo me ljubiti.

Te noći smo prvi put vodili ljubav. U toj neizvjesnoj strepnji bola i uţitka osjećala sam ljubav i toplinu njegovog tijela. Nikadase nisam osjećala ovako sretno.



82

20

Kada bi mi neko rekao da ću sa grofom Alexanderom u

njegovoj vili u Londonu pronaći sreću, ne bih mu vjerovala. Nikada ne bih rekla da ću svoju sreću pronaći u onom mračnomkutu gdje sam se najmanje nadala da će je pronaći. I jesam.Uspjela sam. Sada više nije mrak, sada je svjetlo.

Lijepo mi je. Volim grofa, voli i on mene. Imala sam sve štosam ikada mogla poţeljeti i sretna sam. Prošlo je šest mjeseciotkako sam se udala za Alexandera i od kako sam započela svojtreći period u ţivotu. Prvi je bio djetinjstvo provedeno ispod

Velikog hrasta sa Mikeom, o kojem sve rjeĎe i rjeĎe razmišljam.Drugi period je bilo školovanje u Prenadarenoj Školi za Djevojkegdje sam zamalo poludjela. I treći je ovaj koji i sada traje, a to jesretan i ljubavlju ispunjen ţivot sa Alexanderom. Ali sreća ne trajezauvijek, ne. To mi svi dobro znamo, ali zaboravimo. Savršeni

ţivot ne postoji niti će ikada postojati i ne preostaje nam ništadrugo nego da se pomirimo sa situacijom onakvom kakva jeste.

A moj ţivot iz prošlosti kao da je očajno pokušavao da me posjeti. Tog dana grof mi je rekao da je zaposlio novu sluškinjukoja će čistiti i pomagati meni. Od posluge imali smo jednog

vrtlara, kočijaša i jednog butlera. Nisam bila pretjerano uzbuĎena

zbog nove spremačice, jer sam većinu svojih poslova obavljala

sama, a nisam dopuštala Alexanderu da me razmazi. Ipak sam

odlučila da siĎem u predvorje i poţelim dobrodošlicu toj novojţeni.

Silazila sam polako niz stepenice dok su se valovi zelene

haljine nizali za mnom. Sišla sam i ugledala je. Okrenuta meni



83

leĎima pričala je sa grofom. Nosila je klasičnu bijelu haljinu za

sluţavke a plavu kosu je svezala u rep. To je djevojka. Nešto pričasa grofom. Pribliţila sam se. Ali ja poznajem taj glas! Od nekud

mi je poznata ta djevojke. Ko li je? Prišla sam sasvim blizu kadami se okrenula. Iznenadila me svojim blistavim osmijehom i more

plavim očima.''Helen!?'' iznenaĎeno sam uzviknula

''Otkud ti ovdje?'' zgroţeno sam pitala i nisam se ni trudila

sakriti svoju zaprepaštenost. ''Zdravo Lana, nisi me očekivala?'' rekla je pob jedonosno kao

da je uţivala u mom čuĎenju. ''Vas dvije se znate?'' radoznalo je upitao Alexander.

''Znamo se. Jako dobro se znamo'', rekla sam pakosno.

''O, da. Zaboravila sam reći da sam išla zajedno sa vašomţenom u Prenadarenu Školu za Djevojke'', rekla je.

''To je sjajno. Nisam znao da ste prijateljice!'' uzbuĎeno jeuzviknuo.

Obje smo šutjele. ''Ostavit ću vas nasamo. Sigur no imate štošta da pročavr ljate'',

rekao je i napustio nas.

''Što smjeraš Helen?'' odmah sam je upitala jer stvarno nisam

imala nimalo strpljenja prema njoj.

''Prvo sam mislila oprati prozore, a zatim očistiti pod'', rekla jesasvim ozbiljno.

''Ne pravi se budala, znaš na šta mislim. Ti nećeš ovdje raditikao sluškinja. To je ispod tebe. Sigurno imaš neku namjeru'', reklasam bijesno.



84

''Lana, zašto si takva. Samo sam ţeljela da se zaposlim.Poslije škole moje pjevačka karijera je propala. To je istina i

shvatila sam da nisam za to. Ali ţivot ide dalje, a novac ne raste

na drveću. Stoga sam odlučila da radim nešto drugo. Jedna meţena preporučila grofu Alexanderu i on me zaposlio. I to je sve. I

bolje ti je da se navikneš na mene, jer ćemo sada faktički bitiobitelj'', objasnila je sasvim smireno kao da je danima vjeţbalaovaj govor.

''Kao prvo za tebe nisam Lana, već grofica Davis. A kao

drugo, ti nikada nećeš biti naša obitelj, zato što ti ja to jednostavno

neću dopustiti! I traţit ću najmanju grešk u kako bih imala razlog

da te grof otpusti. Stoga sretno u čišćenju moje kuće!'' rekla samarogantno jer sam ţeljela da je uvrijedim.

Okrenula sam se i otišla. Nisam joj povjerovala ni riječi, osimonog dijela gdje je njezina pjevačka k arijera propala. To je jedina

istina.



85

21

''Ne!'' rekao je glasno još jednom. ''Ne ţelim da otpustim Helen. Ne zanima me koliko ste se vas

dvije mrzile dok ste išle u Prenadarenu Školu za Djevojke.Vjerujem da je bila loša osoba. Zar ne misliš da svako zasluţujedrugu priliku? Pusti je neka ţivi svoj ţivot. Jadna djevojka

zaraĎuje novac čisteći. To je moja konačna odluka. Helen ostaje!'',odrţao mi je predavanje u svojoj kancelariji.

Odmah sljedećeg dana sam ga zamolila da je otpusti te mu

ispričala svaku zlu stvar koju je Helen uradila meni i ostalimučenicama. Bojim se da ovo neće upaliti. Moram nadgledatiHelen. Kvragu, i sam bog zna da ona nije ovdje kako bi

zaraĎivala. Ona je bogata, a i postoji hiljadu boljih poslova negospremačica. Ona je došla zbog njega, grofa. Bacila je oko na

Alexandera još od kad je prvi put čula njegovo ime. Na njezinu

ţalost izabrao je mene, a ne nju. I sada je došla da to ispravi. A to je ono što ne smijem dopustiti.

Posmatrala sam njezin r ad po kući. Pod je blistao, zav jese su

se bijelile, sobe su mirisale, prozori se caklili. Uredno i savršeno je slagala opranu odjeću, prala posuĎe i brisala namještaj.Zaprepašteno sam zadivljena. Ne znam gdje je sve to naučila, jer

je svoj posao obavljala i više nego savršeno. Morala sam priznatida je vrijedna. Prošla je pored mene sa metlom i ljubazno me

pozdravila:

''Dobro jutro grofice Davis.''



86

Nisam odgovorila već sam ljuta otišla u svoju sobu gdje sam seskoro cijeli dan češljala pred ogledalom. Kada me zaboljela glava,sišla sam i na brzinu večerala kako ne bih morala gledati nju.

I dani su prolazili pored Helen. Cijelo ljeto sam je oprezno

posmatrala ne bi li pronašla razlog kako bih je grof otpustio.Jednog vrelog dana u augustu, smislila sam plan. Grof je bio u

trpezariji i čitao novine. ''Idem malo prošetati dvorištem dok još sunce nije prepeklo'',

rekla sam i izašla. Ţeljela sam da ih ostavim same. Ţeljela sam da zlatna ribicauhvati mamac kako bih je mogla uloviti i baciti u drugo jezero.

Napravila sam par krugova po dvorištu diveći se ljetnom jutru.Slučajno sam pogledala na cestu iza kapije i ugledala mladićakako ide prema vili. Bio je udaljen i nisam ga mogla razaznati.

Podsjećao me na Mikea što je bilo čudno. Na njega više nisammislila niti sam imala potrebu da mislim. Kada sam bolje

pogledala, mladića više nije bilo. Sigurno se sunce poigrava samnom i sa mojim umom.

Prišla sam prozoru trpezarije i oprezno posmatrala. Helen je brisala prašinu sa stola a grof je i dalje nepomično čitao novine.

Pet minuta je prošlo otkako se konačno nešto zanimljivo desilo.

Helen mu je nešto rekla, na što je on samo hladno klimnuo

glavom. Potom se sagela brišući pod. Njezine dojke su umalo

ispale kroz raskopčanu haljinu. Prezirala sam je. Alexander nijeobraćao paţnju na nju. Kada je vidjela da to ne djeluje, ustala je i

počela mu masirati ramena. Ma je li moguće! Kako očajno. On jeotpustio novine i prepustio se masiranju. Nisam viša mogla datrpim. Polako sam ušla u kuću da me ne bi čula. Stajala sam na



87

vratima trpezarije dok je Helen masirala grofa. Upijala je svaki

njegov miris i svaku njegovu vlas crne kose. Uţivala je. Nakašljala sam se. Helen je prestala masirati ga i uplašeno me pogledala.

''Prekidam nešto?'' upitala sam. I njemu je bilo neprijatno jer je shvatio da to nije u redu.

''Ne bi li tvoji prsti trebali biti na metli?'' nastavila sam jošljuće.

''Napusti nas'', naredila sam joj.

Poslušala me. Dok je odlazila šapnula sam joj tiho, kako me grof

ne bi čuo: ''Droljo!''

Kada sam se uvjerila da je otišla, zatvorila sam vrata. ''Lana, nije onako kako ti se čini'', pravdao se. ''Nije?''

''Helen, vjeruj mi. Da ţelim biti sa njom bio bih. Nisam znaonjezine namjere, mislio sam da je samo fina.''

''E pa, evo ti jedna činjenica, Helen nije fina. Ljudi se ne

mijenjaju tako lako. Ona je fufa i to znaš. Ona tebe ţeli i učinit ćesve kako bi je ti zavolio! A lijepo sam te upozorila onog dana!''

isfrustrirano sam se istresla.

Ustao je i prišao mi.

''Lana, nema potrebe da se brineš. Ja te nikada ne bih prevariosa drugom ţenom, to moraš da znaš.'' Zagrlio me i poljubio me. Povjerovala sam mu. On nije takav.

Kriva je ona.

''Ţelim da je otpustiš!'' naredila sam mu. ''U redu, dušo. Otpustit ću je'', rekao je pomirljivo.



88

Ušli smo oboje u njezinu sobu. Sjedila je na krevetu uplašena.Shvatila je da je pogriješila i da će skupo platiti.

''Helen, sjajna si sluţavka i što se tiče tog dijela zadovoljni smo sa tobom. Ali zbog onog u tr pezariji znaš i sama da si prešlagranicu. GospoĎa Davis je uvrijeĎena i ja te moram otpustiti'',

rekao je smireno iako sam znala da mu je ţao. Helen je zaplakala.

''Nemojte molim vas. Istina je da sam jednim dijelom došlaovamo kako bih bila por ed vas'', rekla je gledajući grofa.

''Ali ja takoĎer nemam kamo, obitelj mi se raspala, prodali su

kuću, osiromašili smo. Oni od mene zavise. Molim vas, nemojte

me otpustiti. Obećavam, ovo je posljednja pogreška. Neće se ponoviti!'' rekla je kroz plač. Grof me pogledao. Prevrnula sam očima jer znam da bi mi danima

prigovarao kad bismo je sada otpustili.

''Samo ovaj put. Jedna mala pogreška i letiš van!'' rekla sam

joj strogo i izašla zajedno sa Alexanderom. Sutradan se sve vratilo na staro. Helen je postala samo obična

sluţavka, a ja sam bila manje ljubomorna. Nisam joj u potpunostivjerovala i bila sam oprezna. Ne toliko, ali dovoljno. Grof me

iznenadio malenim poklonom. Bile su to naušnice od dragulja. Nisam ni san jala koliko bi mogle koštati. S ponosom sam ih

isprobavala i bile su predivne. Dijamanti su mi pristajali, savršeno.



89

22

Nisam ni znala da je već jesen kada mi je grof Alexandersaopštio da će danas stići specijalni gost. Pogledala sam kroz

prozor i uočila zlatno more lišća koje se prostiralo sve do grada sa jedne, a šuma sa druge strane. Cijeli dan sam ga zapitkivala o

kome se radi, ali nije mi htio reći. Bio je jako uzbuĎen i ţelio je dasve bude savršeno. Jadna Helen je dva puta toga jutra moralačistiti kuću, a jela koja je spremao butler morala su biti perfektna.

Tačno u podne začula se kočija ispred ulaza. Izašli smo. Crna

kočija pred nama je stajala nepomično. Čak su i crni konji bilismireni kao i kočijaš koji je njima upravljao. Grof poţuri dokočije i otvori vrata. IzaĎe tamnoljubičasta haljina do poda. Tekkasnije sam vidjela da se radi o starici. Grof ju je zagrlio. Potom je

iz prtljaţnika izvadio veliki kofer i unijo ga u predvorje. Starica je

stala ispred mene i posmatrala me. Bila je mršava i stara, ali je

izgledala lijepo. Nosila je ogromnu tamnoljubičastu haljinu odskupoc jenog šifona. Znala sam da su takve haljine najskuplje. Ko

je ova dama? Imala je male plave oči koje su strogo bile uprte umene. Kosa joj je bila kratka, boje meda, paţljivo uvijena u

blistave i uredne valove. Na rukama je imala rukavice, a oslanjala

se na elegantni štap. Tada izmeĎu nas stade Alexander i u pozna

nas.

''Lana, ovo je moja majka, grofica Cora Davis.''

''Oh, grof mi nije rekao da ćete vi danas doći. Čast mi jekonačno upoznati vas'', rekla sam sa divljenjem. Ali ona kao da me nije ni čula, obratila se Alexanderu i ušla uvilu. Moţda me nije čula. U predvorju je posmatrala namršteno.



90

''Stepenice si promijenio'', rekla je oštro. ''Da. Dopadaju li ti se?'' pitao je uzbuĎeno. ''Ne. Sutra ćeš ih promijeniti'', rekla je sasvim smireno i dalje

me ignorirajući. ''Da sam znala da ćete nas danas posjetiti sigurno bih nešto

bolje obukla'', rekla sam postiĎeno.

Pogledala me. U sekundi me odmjerila od glave do pete. Tada se

ponovo obratila Alexanderu:

''Reci svojoj sluţavki da mi se ne obraća.'' ''Ali ja nisam...'' ţeljela sam da objasnim ali ona me ušutka i

poĎe u trpezariju gdje ju je grof vodio.

Šta si ova ţena umišlja? Kako se samo ponaša kao da je ovonjezina kuća. Grof mi je pričao da njegovi roditelji ţive u Škotskoji da ga povremeno posjećuju. Mislim da se neću osobito slagati sasvojom svekrvom.

Ostatak dana je nisam ni vidjela jer ju je grof vodio kroz

kuću, a ona je njemu objašnjavala što treba mijenjati. Na večerime gledala s gaĎenjem. Kada nam se grof pridruţio ponovo ga je

pitala:

''Zašto posluga sjedi sa nama na večeri?'' Helen koja je donosila predjelo se nasmijala, a kada je shvatila da

sam je vidjela, pokajala se.

Grof pokuša nešto da joj objasni. Mucao je i pričao ne povezano.

Mislim da je vrijeme da ova stara gadura nauči koji je moj poloţaju ovoj kući.

''Zapravo, grofice Cora Davis, ja sam ţena vašeg sina'', reklasam ponosno i glasno.

Zaboljelo ju je.



91

''Šta?!'' ustala je i vrisnula.

Zaprepašteno je pogledala grofa.

''Je li to istina?''

Što je njezin problem? Prvi put me vidi i već me do srţi mrzi.

''Jest. Vjenčali smo se prošle godine'', rek ao je tiho.

''Zašto ja za to ne znam?'' ''Tata je bio kada se vršilo biranje, ti nisi htjela doći. Valjda si

znala da ću se oţeniti onom koju izaberem. Takva je tradicija,

majko'', smireno joj je objasnio.

''Mislila sam da je to samo neka šala. Birati običnu djevojkuza groficu. Sramota! Da prlja našu lozu. Ja nisam birana. Tvoj meotac nije birao iz one smrdljive škole za kurve. Ja sam izgrofovske porodice kao i ti, a ne kao ona. Prljavokrvna seljanka!''

''Dosta!'' viknula sam na nju.

''Ne dozvoljavam da mi se obraćaš djevojko!''''Ja sam vam snaha. Udata sam za vašeg sina. To je tako i kraj.

Pomirite se s tim. Ne moţete ništa promijeniti!'' govorila samiţivcirano.

''Alexander, ova djevojka mora otići iz naše kuće. Odmah! Neka spakira stvari i neka se više ne vraća'', rekla je.

Pogledala sam grofa. Nikada ga nisam vidjela ovakvoga,

zbunjenog i nesigurnog. Nije ţelio da povrijedi majku, ali nije

toliko poslušan da bi zbog nje ostavio mene. Previše me voli, i toće da ga boli.

''Majko, ona nikuda ne ide. Ona je grofica. Grofica Davis'',

konačno je rekao. Sjela je poraţena.

''Ovo ovako ne moţe, ne ide'', nabrajala je i br iznula u plač.



92

Ustala je i popela se u svoju sobu.

Morala sam si priznati da imam jako, jako lošu svekrvu.

Sljedećeg jutra je donijela odluku da se privremeno preseliti

ovdje. Mora da nadgleda situaciju kako bi bila sigurna da je sve

pod kontrolom. Iako nisam znala što to znači, znala sam da sm jera

nešto loše i opasno.Prvih par dana me jednostavno ignorirala. I bilo je dobro.

Nisam je gotovo ni primjećivala. Sjedila je u biblioteci i čitalaneku knjigu kada sam odlučila da joj priĎem.

''Nešto čitate?'' pitala sam ljubazno i sjela do nje. Zatvorila je knjigu i skinula naočale.

''Više ne!'' odbrusila je.

''Znam da smo započele loše, ali ne mora biti tako. Sada smoobitelj i moramo se poštovati i voljeti. Pokušavam da vasrazumijem, ali stvarno ne znam zašto mislite da nisam dovoljno

dobra za vašeg sina?'' ''Nisi iz grofovske porodice! Obična si seljanka. Seljanka!''

vikala je na mene.

''Ja i nisam tako, 'obična.' Vidite, ja potičem takoĎer izugledne obitelji u Ormond Cityju. Moja je obitelj takoĎer prilično

boga...'', nisam ni završila, a ona me prekinula.

''Amerikanka? Hahaha! Glupa djevojko! Nisi ni do koljena

mom sinu. Ma šta do koljena? Nisi mu ni do članaka'', zajedljivomi reče i poče se smijati. Ustala sam iznervirana.

''Samo da znate, ja ga volim. I na vašu ţalost on voli mene! I

vi ništa ne moţete promijeniti!'' rekla sam i otišla.



93

''Ti to samo misliš. Vidjet ćeš, ja ću sve promijeniti!'' Ignorirala sam je i pošla svojim putem visoko podignuvši nos.

Prvo Helen, a sada ona. Riješila sam problem sa jednom, a

sada se pojavi još veći problem.



94

23

Kada sam ustala povratila sam. Jedva sam izdrţala dokupaonice. Pet minuta poslije opet sam povratila. Stomak se

poigravao sa mnom. Cijeli dan mi se povraćalo i gadilo. Nisammogla jesti niti piti. Sve mi se gadilo, čak i Alexanderov poljubac,a da ne govorim koliko mi se tek onda gadila grofica Cora Davis.

Ona me mrzila svakim svojim prezirnim pogledom i uţivala jedok sam praznila sadrţaj svog ţeluca. Sigurno mi je stara kujanešto stavila u jelo. Ţeli da me otruje. Ona je luda! Ali znala samda je sve to samo moja prljava mašta i da koliko god me mrzila ne

bi me samo tako ubila. Alexander se mnogo zabrinuo za mene, te

je pozvao ljekara. Cora je cijelo vrijeme prigovarala što je toučinio.

''Sigurno je neće ni htjeti pregledati kada je vidi, ciganku!''

rekla je Alexanderu dok sam leţala u svojoj sobi. Kada je doktor stigao pregledao me bez problema. Slušao mi

je srce i disanje, pregledao mi grlo, oči i uši. ''Povraća vam se često?'' upitao me dok je nešto zapisivao. ''Da. Cijelo jutro sam povraćala'', rekla sam. ''Muči li vas još što?''''Osim ţeluca, ništa.''

''Kasni li vam moţda mjesečnica?'' upitao me i pogledao ispod

okvira naočala. Pokušavala sam da se sjetim. Brojala sam dane.

''Kasni'', rekla sam zaprepašteno. Ustala sam.

''Već sedam dana!''



95

Doktor se blago nasmiješio i počeo pospremati svoje stvari. ''Čestitam grofice Lana, trudni ste!''

Trudna sam? Dosita? Nisam mogla da u to povjerujem. Stavila

sam dlan na stomak. Alexander mi je veselo prišao i zagrlio me.

Htio me poljubiti ali onda se sjetio da mi je muka.

''Imat ćemo bebu'', rekao je uzbuĎeno. ''Da!'' dodala sam takoĎer uzbuĎena.

Bila sam presretna od toga tr enutka. Osjećala sam neku pose bnu

vezu i ljubav prema tom sićušnom stvoru koji je rastao u meni.Dio njega, u meni. Nosim Alexanderovu bebu. Moju i

Alexanderovu! Ima li veće sreće? Pečat ljubavi. Zabranio mi je dase krećem i naredio je Helen da me pazi. Čula sam u hodniku kada

je Alexander radosno saopštio Cori našu novost. Ona mu ništa nijerekla. Čula sam kako se okrenula i otišla u suprotnom sm jeru.

Idućih par dana očekivala me jutarnja mučnina. Svakog jutra bih se budila povraćajući. Ali znam da je vrijedilo, znam da će mise ova kratkotrajna muka isplatiti. Cora me izbjegavala. Kada bih

ušla u prostoriju gdje je ona, ustala bi i otišla u sljedeću. Moja

pojava ju je provocirala. Jednom sam je cijeli dan samo pratila, a

ona je uporno bjeţala.Prvi put ponovo mi se obratila tek nakon mjesec dana. Sjedila

sam u biblioteci na fotelji pored kamina iz kojeg je plamtjela vatra

i grijala me. Čitala sam neku knjigu o začeću ţivota. Ušla je inekoliko me trenutaka posmatrala. Zatvorila sam knjigu.

''Trebate nešto?'' pitala sam je glasno.

''Lana, ti meni nisi draga. Ja te ne volim. Hoću reći, mrzim te.Ţelim da odeš. Ti ne pripadaš ovdje. Moraš da se odseliš.Odmah!'' govorila je sve glasnije i glasnije.



96

Ustala sam i nasmijala se.

''Znaš dobro da se to nikada neće desiti'', rekla sam. Ona mi je prišla sk roz blizu. Podigla je ruku i ošamar ila me.

''Gusko glupa! Sada znaš gdje ti je mjesto!'' grdila me. Stavila sam svoju hladnu ruku na obraz koji je bridio. Izašla sam.Traţila sam Alexandera. Kada sam ga našla, sve sam mu ispričalai pokazala mu otiske njezinih prstiju na mom obrazu. On je samo

rekao da je ona takva i da imam strpljenja sa njom. Sutra će porazgovarati o tome sa njom.

Mnogo me ţivcirao njegov odnos prema Cori. Toliko ju je

volio i poštivao da je njezina riječ bila zakon. Ne znam kako je

odgo jen ni kroz šta je prošao, ali ovakvo ponašanje nije u redu.Brinula sam se. Alexander je pravedan i pametan muškarac.Gotovo savršen i lijep. Sve do sada nije imao niti jedne jedinemane. A izgleda da sam upravo pronašla njegovu slabu tačku.Tješila sam se da kada nas stara kuja konačno napusti, on će se

vratiti na staro. Da, tako će i biti. Potrebno ju je još samo malotrpiti. Čim doĎe proljeće, ona će sigurno otići. Ako ipak odluči da

ostane ovdje, ja ću je izluditi. Ja ću je lično otjerati!

Ali sutra se desilo nešto što nisam ni sanjala da će se desiti.Grofica Cora mi se jednostavno pojavila iza leĎa. U ruci je drţaladvije šoljice sa kipućim čajem. Odlučila sam da budem strpljiva.

''Da?'' pitala sam je.

''Lana, znam da se nismo do sada slagale. Čemu svaĎa i prepirke kada ja ionako ništa ne mogu promijeniti. Vi se volite, pašta? Ko sam ja da vam sudim? Hajde da zakopamo ratne sjekire i

proslavimo naš mir sa po šoljicom čaja koji sam skuhala za nas'',

govorila mi je.



97

Lice joj je i dalje bilo mrtvo ozbiljno i bez imalo emocija. Zar je

moguće da ja to čujem? Zar je moguće da moje uši upi jaju ispriku

iz njezinih poganih usta? Nisam vjerovala i bila sa zaslijepljena

par momenata. Ali tada sam joj opet vidjela ono hladno lice i

znala sam da nije u potpunosti iskrena. Laţe! Ako ne, grof

Alexander ju je nagovorio na ovo. Ali to nije ni bitno. Vaţno je da

je ona sada ovdje i da mi se izvinjava i moli za oproštaj. ''Naravno'', rekla sam i uzela je pod ruku.

''Hajde da popijemo taj čaj u kuhinji kao svekrva i snaha'',rekla sam ljubazno.

''Kao dvije dame'', dodala sam.

Popile smo čaj i razmijenile koju riječ. Ništa previše što bi naszbliţilo, ali bolje i to nego vrijeĎanje. A čaj je bio ukusan.



98

24

Snaţan bol u stomaku me probudio. Naglo sam ustala.Alexander je i dalje nepomično spavao. Mislila sam da jeuobičajeno da me ovako boli. ŢeĎ me otjerala u kuhinju. Doljesam srela Coru. Sjedila je i pila čaj. Kada me ugledala ljupko mi

se nasmiješila i predloţila mi da joj se pridruţim. ''Zašto ste ustali ovako rano?'' upitala sam je trlja jući oči. ''Ţivot je prekratak da bih ga protratila spavajući'', rekla mi je

gotovo ne mičući tanke usne. ''A ti?'' upitala me.

''Stomak me muči'', rekla sam trpeći novu navalu boli koja je postajala sve jača i jača. Uzela je čajnik i nalila jednu šoljicu kipućeg čaja.

''Evo, uzmi. Ovo bi trebalo umiriti tvoje tegobe'', rekla je.

Zgrabila sam šoljicu i jedva ispila jedan gutljaj. Stomak me još

više zabolio. Ispustila sam bolan uzvik. Šoljica mi je ispala iz rukui razbila se.

''Što nije u redu dušo?'' pitala me sa smiješkom. ''Boli me mnogo!'' jedva sam izustila.

Donji dio moje spavaćice polako je poprimao tamnocrvenu boju

krvi. Kleknula sam. Vrištala sam i plakala. Ona je i dalje hladno

sjedila i pila čaj. Na vrhu stepeništa čula sam dozivanje mogimena:

''Lana?!''

Alexander je na brzinu u ogrtaču za spavanje sišao i zabrinuto mi prišao.



99

''Što ti je? Što se dogaĎa?'' ispitiavao me uplašeno iako je isam odmah shvatio o čemu je riječ.

''Moja beba!'' rekla sam kroz plač. On me snaţno uzeo pod ruku i uspravio me. A ja sam bila teškakao olovo. Noge me nisu slušale.

''Idi reci Helen da zove doktora!'' naredio je Cori.

''Ne mogu sad. Pijem čaj'', rekla je hladno. ''Idi odmah!'' naredio joj je.

Ovo je bio prvi put da joj se zapravo suprotstavio i stao na moju

stranu. Stara se uplašila vidjevši da je igra promijenila tok. Ustala

je i lagano otklipsala do Helen koja je još spavala. A bol i daljenije prestajala dok se crvena mrlja na bijeloj spavaćici širila.

''Ţao mi je gospoĎo Davis. Bojim se da ste pobacili'', rekao mi je doktor.

Cijelu ovu rečenicu sam ponavljala sebi u glavi iznova i iznova.

Bol je prošla, zahvaljujući prašcima koje mi je propisao.Alexander se cijeli dan oko mene vrtio. Donosio mi je hranu,

voće, slatkiše sve što bi me moglo oraspoloţiti i natjerati me da jedem. A ja sam samo leţala na krevetu i tuţno posmatrala kroz prozor kako padaju pahulje. Kaţu da je jesen tuţna jer tada priroda umire, privremeno. Ja mislim da je zima tuţnija, jer je tada

priroda potpuno mrtva i prekrivena hladnim slojem leda i snijega.

''Nemoj da si tuţna'', tješio me grof, ''imat ćemo još prilika.Imat ćemo našu bebu. Obećavam ti!'' Ali ja sam znala da nećemo. U ţivotu se nisam osjećala ovakotuţno i bespomoćno. Ni do čega mi nije bilo. NajraĎe bi se bacilasa litice i da me više ne bude, da me više nema. Čekala sam da me



100

tuga ubije, ali i ovaj put, smrt me zaobišla. Ali predveče me posjetila mnogo strašnija neman nego samilosna smrt. Ušla je i

sjela na dnu kreveta. U polumraku svijeće izgledala je strašnijenego inače. Hladna kao i obično, gledala me nepomično.

''Vidiš da sam bila u pravu. Ja sam uvijek u pravu. Ovo je još jedan boţji znak da ti ne pripadaš ovoj porodici. Bog ne ţeli dakrvno budeš spojena sa nama.''

Ustala je. Namignula mi i izašla prije nego što sam uspjela ištareći. Nisam ni morala. U tom trenutku sam shvatila. Ona će učinitisve samo da me otjera. Neću joj dopustiti. Neću joj dopustiti tajluksuz.





102

Otišla je u predvor je. Vratila se nakon pet sekundi. Drţala je dvakofera po svaki u jednoj ruci. Jedan manji i jedan veliki. Spustila

ih je pored sebe. Ustala sam. Zar je moguće, zar ona konačnoodlazi? Ali tada sam prepoznala da su mi ovi koferi mnogo

poznati. Moji su. Što je sada naumila?

''Prelijepo sviraš da, i lijepa si, znaš. Ali meni je mnogo ţao iti moraš otići. Odlazi odmah. Naredila sam Helen da spakuje tvoje

stvari u dva kofera. Uzmi ih, otiĎi i ne vraćaj se više'', rekla mi jetiho, sasvim smireno kao i uvijek.

''Neću otići nikada! Otkud ti pravo da diraš moje stvari?! Ti

glupa, poremećena babo. Znaš li gdje je tvoje mjesto? U ludnici!Eto gdje! I sada vrati ove stari i neka ih Helen posloţi kako su i

bile!'' doslovno sam se derala na nju.

Moj bjesni glas je kroz cijelu kuću odzvanjao.''Znaš, ja sam k riva za tvoj pobačaj. Ja sam ti davala čaj za

pobačaj od kojeg si izgubila svoj plod. Zar stvarno misliš da ćudopustiti da raĎaš kopilad sa mojim sinom? No sada bjeţi kučkoiz ove svete kuće i ne vraćaj se više!''

Ona je kriva? Ona? I sada mi je sve jasno i povezano. Kako

sam sa njom pila čaj, kako me bolio stomak i sve, sve je došlo na

svoje mjesto. Bila sam tako glupa, a krvni pritisak i bijes su mi

naglo skočili. Odvalila sam joj toliku šamarčinu da je preletjela

preko pola sobe. Nisam je ţalila niti osjećala krivnju. Ovo jenajblaţa kazna za vještice poput nje. Nakon cijele minute starica

je konačno došla sebi. Mirno me gledala s mrţnjom i prezirom.Stavila je ruku u dţep i izvadila ogromni kuhinjsk i noţ. Prepala

sam se. Što to ona sm jera. Odmakla sam se par koraka. Ona mi

brzo priĎe.



103

''Izgleda da ću se morati sama ţrtvovati kako bih odrţala plemenitost ove porodice i zaštitila je od kurvi kao što si ti'', rekla je i naglo si zabila noţ u stomak.Ispustila je prigušen bolan jauk i skotrljala se u lokvu krvi.Vrisnula sam. Nisam mogla da vjerujem što je ona upravo učinila.Zašto? Zašto? Što je ovo? Što joj ovo znači? Prolazilo mi je kroz

glavu dok joj se duša rastajala od tijela. Nisam imala ni vremena

da analiziram jer je upravo preda mnom stajao uplašeniAlexander.

''Mama?!'' ţalosno je uzviknuo ugledavši mrtvu groficu na

podu.

Tada je pogledao mene istim onim pogledom punim mrţnje i prezira kakav je i sama Cora imala. I od tog trenutka sam znala da

je naša ljubavna priča završena. ''Ti si kriva!'' rekao je i ljutito pošao prema meni.

Nije učinio ni cijeli korak i već se skljokao na pod. Iza njega

stvori se Helen sa hrabrim izrazim lica drţeći metalni svijećnjak uruci kojim ga je onesvijestila.

Što se to upravo dogodilo?



104

26

Stajala je tako ispred mene i gledala me. Gledale smo se i

šutjele. ''Zašto si ovo učinila? Zašto si ga udarila?'' upitala sam i dalje

ne vjerujući činu koji se upravo desio. ''Lana ne postavlja j glupa pitanja. Zar ne vidiš da je Cora

namjestila da izgleda kao da si je ti ubila? Zar ne vidiš da se ubilakako bi rastavila tebe i Alexandera? Uspjela je. On te više nećevoljeti, ne nakon ovoga. I bez obzira koliko bila nevina on ti više

nikada vjerovati neće.'' I dalje me je cijelo vrijeme gledala svojim plavim očima. Zar jemoguće da ima nečeg dobrog u njoj?

''I što ću sada?'' upitala sam skrhana, jer zaista nisam znala štoću.

''Hoću reći'', dodala sam, ''zvučiš kao da imaš ideju.'' ''Lana, nemamo mnogo vremena, on će se svake minute

probuditi. Pozvat će policiju i krenut će potraga za tobom. U

manji kofer sam ti spakovala najpotrebnije. Ima nešto hrane inovca ako ti zatreba. Uzmi ga i idi, ja te neću spriječiti, neću teodati. Ali se ovdje više ne vraćaj jer ovo mjesto više nije tvojasreća.''

Potrčala sam ka manjem koferu zaobilazeći umrtvljeno ionesviješteno tijelo. Zgrabila ga i pošla ka izlazu. Okrenula sam sei rekla:

''Hvala ti Helen, mnogo ti hvala!''

''Idi i pazi se!'' vikala je za mnom.



105

Pošla sam. Otvorila sam vrata i trčala. Još sam se par trenutaka

okrenula za njom, da je ne zaboravim.

''Lana, idi! Idi!'' vikala je sve dok je više nisam čula.



106

III DIO

Lutalica



107

27

''Lijepa si'', govorili su mi mnogi.

Govorila mi je moja majka, govorila mi je direktorica Veronica

Munchausen, govorio mi je grof Alexander Davis, govorila mi je

grofica Cora Davis koja sada leţi mrtva i hladna, kakva je uvijek i bila.

Trčala sam sa koferom u ruci. Hladan zrak mi je draţio grlo i

pluća. Srce mi je kucalo nenormalno brzo i uţurbani puls sam

mogla osjetiti u skoro svim dijelovima tijela, u grudima, u grlu, u

ušima. Koračala sam po smrznutom snijegu koji se nije uspio

otopiti tokom dana. Hladno je, i ruke me bole. Nikada u ţivotunisam bila uplašenija. Čim sam napustila kapiju moje bivše vile,

osjetila sam strašnu bol i strepnju mog beskonačnog bijega. Uroku od pet minuta moj ţivot se naglo srušio, do dna. I cijelovrijeme sam premotavala tu strašnu i neobjašnjivu scenu. Cora mi

prilazi, priča mi, vadi noţ, ubija se, dolazi Alexander, pada, Helenme pokriva. Razočarana sam i očajna.

Nisam znala kuda da idem. Napamet sam trčala ulicama

Londona dok su me kasni prolaznici začuĎeno posmatrali. Nisamse smjela zadrţavati na prometnim ulicama. Bojala sam se da ćeme neko primijetiti, reći mi ''Stoj! Ubojico!'' Svi su me u oči

gledali i njima me osuĎivali. Imala sam osjećaj kao da znaju, kaoda znaju sve i mrze me. Mrze me kao Corino hladno srce, sada

bezdušno. Ali takoĎer nisam se smjela kretati ni po uskim i

mračnim ulicama. Bog sam zna koliko sam se plašila takvihmjesta. Nisam imala plan, nisam imala kuda. Noge su me slušale

bolje nego pamet, a metalna postava od haljine me smetala



108

nenormalno. Najradije bih je samo otkinula, ali ne smijem se

zadrţavati. Očekivala sam da će se na svakom uglu pojaviti

murjaci, da me uhapse za zlodjelo koje nisam ni učinila. Ali na

neki neobičan način sam se osjećala kriva. Ubila se radi mene, jasam kriva. Da. Ne! Ja nisam kriva! Sama se ubila, ne mojom, većsvojom rukom. Ja je na to nisam nat jerala. A Alexander? Što snjim? On je sada sigurno u vili, tuţan, bijesan i uplakan. Vidjelasam ga kako sa mrţnjom opisuje moje crte lice tako savršeno i

precizno kako je meni znao šaptati ili kako je pisao u svojimljubavnim pjesmama. On me sada mrzi, ja to dobro znam. Ali

nemam snage i vremena da o tome razmišljam. Trčala sam sk oro

sat vremena. Na svakih deset minuta sam odmarala prislonivši seuza zid neke zgrade kako bih ostala što manje uočljiva. Nikada uţivotu nisam bila ovako slomljena i svi moji dotadašnji problemi; odlazak u Prenadarenu Školu za Djevojke, Helen, gubitak Rose,

biranje nevjeste; činili su mi se bezazleni.

Stigla sam u periferiju kada mu mi noge otkazale. Kretala sam

se brzo i nije mi bilo hladno. Lice, ruke i grlo su me boljeli, a noge

nisam osjećala od napregnutosti. Na stotinjak metara ugledala sam

udaljen motel ''Townwood''. Nisam imala izbora, morala sam da

negdje prenoćim. Ušla sam šepajući u taj motel sa dvije zv jezdice.

Dama na recepciji me ljubazno ugostila iako sam izgledala kad da

sam pobjegla iz logora. Valjda takvi ovdje dolaze često. Ušla samu sobu 122 i zaključala se. Bacila sam kofer na krevet i pogledala

kroz prozor. Imao je pogled na ulicu. Niko me nije pratio. Sigurno

je davno prošla ponoć. Ovdje sam sigurna, barem za sad. Nije me

mnogo uzrujavala niti brinula jeftino ureĎena i pr ljava soba koja je

zaudarala na alkohol i vlagu. Presvukla sam se drhćući. Obukla



109

sam haljinu od debele svile i omotala se dekom. Sutra rano ujutru

moram dalje, to znam. Gdje? Ne znam ni sama.

I ponovo sam premotavala sinoćnu dramu. IznenaĎena sammnogo činom Core. Ubila se samo kako bi mi uništila ţivot. Esvaka čast stara babo, baš ti hvala. Ovaj put si uspjela. Drago mi ješto je mrtva, mnogo mi je drago. I nije me nimalo briga koliko je

ruţno veseliti se tuĎoj smrti. Jer se ja mnogo veselim. Ali ja je

osjetim, na sebi, oko sebe. Ona je ovdje, iako je mrtva. I biće svedok se ne izvučem iz ovog gadnog i dubokog problema.

Alexander me najviše bolio. Nije potrebno ništa reći kako bime povrijedio, potrebno me samo pogledati, onako kako me on

pogledao, bezdušno. Pogledom bez ljubavi, bez emocija i

osjećanja; pogledom prepunim prezira, mrţnje i crnila. Boljelo me

mnogo što me ne voli. Naša ljubav bila je jaka, a sada je i nema.Pukla je kao staklena kugla razbijena o pod.

Kada sam sve izanalizirala i po sto puta ponovo proţivljavala,ugasila sam fenjer i zaspala.

Probudilo me snaţno kucanje na vratima. Naglo sam skočilaiz kreveta. Neko ponovo pokuca.

''GospoĎo Davis, otvorite!'' začuo se dubok i neprijatan muškiglas sa one strane vrata.

Našli su me! Na brzinu sam spakovala ono malo stvari što samimala.

''Lana Davis, ovdje oficir Max. Otvorite odmah!''



110

28

Na brzinu sam otkinula metalnu postavu moje haljine.

Otvorila sam prozor. Znam što mi je činiti. Nemam drugog izlaza. ''GospoĎo Lana, otvarajte! Odmah!'' začuo se grub glas oficira

uz snaţno lupanje.Čula je razgovor dvojice, trojice njih. Oni znaju, čitav grad zna.Moram pob jeći, a jedini izlaz koji vidim iz ovog stana jeste ovaj

maleni prozor koji sam upravo otvorila. Proturila sam glavu i

pogledala ka dolje. Procijenila sam da je visoko dva i po do tri

metra. Sva sreća pa sam na prvom spratu. Ponovno agresivno

lupanje na vrata. Provalit će! Plašljivo sam bacila kofer kr oz

prozor ne pazeći uopšte hoću li pogoditi slučajnog prolaznika.Izbacila sam jednu pa drugu nogu. Drţala sam se samo prstimadok sam visila na zidu. Tako me strah. Što sada? Da se samo

bacim? Povrijedit ću se! Ali strah u meni je pobijedio. Jedan

snaţni udarac je razvalio vrata sobe, i ja sam se bacila. Oni su ušli, ja sam padala. U svom tom strahu i adrenalinu, pala sam na ruku.

Leţala sam pet sekundi na trotoaru na trbuhu. Nisam lupilaglavom, ali zato sam ruku dobro prignječila. Ustala sam brzo,

prvo na koljena pa na noge. Čula sam prigušeno dozivanje moga

imena:

''Eno je! Bacila se kroz prozor! Lana, ne mičite se! Lanaaaaa!'' Oficir i još par murjaka su me gledali sa prozora moje sobe. U tren

oka su nestali i sada će se pojaviti ispred motela. Očima samtraţila moj kofer. Ništa nisam vidjela jer sam se još privikavala nasv jetlost. Kofer je leţao na snjeţnom trotoaru pet metara udaljenod mene. Zgrabila sam ga i potrčala što sam brţe mogla od motela



111

Townwood. Obazirala sam se i ugledala oficira Maxa iza mene.

Jurili su me. Bjeţala sam brzo jer su me, hvala bogu, noge dobro

sluţile. Sreća je što nisam uganula članak noge ili je čak slomila.

PovrijeĎenu ruku sam drţala uz tijelo, dok sam u drugoj nosilakofer. Bila bih mnogo brţa da sam bez njega, ali on mi je sada svešto imam i moja jedina nada. Trčati na prazan ţeludac je teško, avidjela sam da mi je Helen napravila par sendviča, pečenog mesa ikrompira te jednu jabuku. Kako je samo briţna. Što li je sada sanjom? Hoću li ikada saznati? Bez obzira na sve ono što se u

prošlosti dešavalo izmeĎu nas, ţeljela bih samo da je zagrlim i da joj se zahvalim, pa iako me to ubilo, pa iako me oni odmah

uhapsili. Nije to fer, loviti neduţnu osobu kada je ubojica ujedno i

ţrtva. Ţalostivi Alexander je sigurno tako dobro uvjerio policijuda sam je ja u bila, da mi se već pred nosom pojavljuje haps. Nijeto fer, uopšte nije!

Bjeţala sam i dalje, a oni nisu odustajali. Spašavale su me

mase ljudi i komplikovane ulice. Iako su bili brţi od mene, nisume mogli uloviti. Nikada u ţivotu nisam pretrčala ovoliko

kilometara kao danas, i nikada ne bih brţe i jednostavnije obišlasam London. U svojoj nemilosrdnoj nesreći uspjela sam netremiceugledati lijepe ulične prizore, dame i gospodu elegantno obučene

baš kao i grofovske porodice. Srednja klasa ljudi koji ţive

slobodno, koji ţive umjereno i savršeno. Niko od njihove djecenije morao ići u Prenadarenu Školu za Djevojke i biti nevjestarazmaţenim grofovima i snaha njihovim ludim majkama. Oni idu

u javne škole gdje se meĎusobno svi druţe, gdje djevojke imladići pričaju i upoznavaju se, te se zaljube i vjenčaju. Moja

priča je drugačija, lošija. Ţivot mi potpuno upropašten. Nekada





113

iskustvo doţivjeti. Mnogo sam se bojala i na svaki šum sam seokretala. Bio je potpuni mrak i cijelu noć sam provela straţareći.Zaspala sam u praskozorje.



114

29

Probudila sam se u kasno jutro. Moţda je bilo podne, neznam. Neko me oprezno drmusao i pokušavao me probuditi izzimskog sna. Provjeravao je da li sam ţiva ili me hladnoća

promrzla. Otvorila sam oči, a iznad moje glave se pojavilo blijedolice.

''Lana? Lana? Da li me čuješ?'' obratio mi se tihi ţenski glas. Neko me zvao, ali nisam znala ko. Tada se pojavi još jedno lice itakoĎer mi se obrati:

''Jesi li u redu? Lana! Probudi se!''

Naglo sam ustala i protrljala oči. Vid mi se konačno razbistrio.

Iznad mene su stajale dvije poznate djevojke. Jedna je visoka sa

svijetlosmeĎom kosom, druga je niţa sa tamnijom kosom.

''Dina? Nina?'' prepoznala sam ih.

Ustala sam i zagrlila ih obje. To su blizankinje koje su išle samnom u Prenadarenu Škola za Djevojke i koje su otkrile biranjedjevojaka. Nismo se vidjele godinu dana. Nisam mogla da

vjerujem. Otkud one ovdje? Kako su me pronašle?''Jutros nas je otac natjerao da prošećemo jer smo inače cijeli

dan u kući. Šetale smo se tako imanjem i došle do mosta kada je Nina vrisnula uperivši prstom na nečiju nogu. Sišle smo dolje i

pronašle te'', objasnila je Dina. ''Vi ovdje ţivite? Ovo je vaše iman je?'' zbunjeno sam ih

upitala.

''Da. Stotinjak metara odavde je naša vila. PoĎi s nama iispričaj nam što ti se dogodilo'', rekla je Nina.

''Ne! Ne mogu ići vama!'' upozorila sam ih.



115

Obje su me pogledale čudno. I tada sam im ispričala ci jelu

svoju priču ne izostavivši ni detalj. Razumjele su me i ţalile sume, ali su mi ipak odlučile pomoći. Dina je smislila plan:

''Večeras kada padne mrak, mi ćemo doći po tebe i uvesti te unašu sobu. Roditelji te neće primijetiti i prijaviti straţarima. UmeĎuvremenu mi ćemo te dotle ovdje posjećivati i donositi ti

potrebne stvari. Mi ćemo ti vrlo rado pomoći ali ti moraš da znašda ne moţeš v ječito biti kod nas. Smislit ćemo poslije što sa

tobom. Sve se moţe riješiti.'' Sloţila sam se sa njima. Još malo smo pričale i one su otišle

da mi donesu nešto odjeće i hrane. Gladna sam i promrzla. Sunce je lagano grijalo i topilo snijeg. Tragovi trave su polako izbijali a

ptičice su glasno cvrkutale u šumi. Vratile su se uskoro sa

tjesteninom i pečenom piletinom. Pojela sam sve. Obećale su daće me ponovo posjetiti kad pade mrak. Tada će doći po mene iodvesti me u svoju sobu, krišom da nas njihovi roditelji ne bi

vidjeli i prijavili me. Tako smo i učinile, i uspjele smo. Nina mi je prepustila svoj kr evet, a na pod je poredala madrac gdje će onaspavati. Nijedna od nas nije spavala večeras, a najmanje ja. Pričalesmo dugo u noć. Pričala sam im kako je to u braku, kako je bitivoljena i kako je biti sa muškarcem. Ţeljele su da znaju sve, bašsve jer nijedna od njih još nije imala prosca. Iako se Nina tajno

viĎala sa nekim mladićem zbog kojeg je često plakala i upadala unevolje. Ponovo smo se osjećale kao klinke i kao onda kada smo

bile u Prenadarenoj Školi za Djevojke. Naše druţenje je bila jedina pozitivna strana tog zatvora. Prisjećale smo se i Rose. Nione je nisu ni čule niti vidjele. Divile smo se njezinom podvigu i

hrabrosti. Nadale smo se da je uspjela pronaći sreću pobjegavši iz



116

škole, jer ako nije, sve je bilo uzalud. Bila sam mnogo umora i

čim smo se ušutjele, zaspala sam. A i bilo je lijepo ponovo spavati

u toploj sobi i na mekanom krevetu.

Neko me prodrmao i ja sam ustala. Ponovo su iznad mene,

kao i prošlo jutro ispod mosta, visile dvije glave.

''Dobro jutro!'' rekla sam protegnuvši se. Nisu mi odgovorile. Zabrinuto su me gledale. Dina je drţala neki papir u ruci, presavijen nekoliko puta i na par mjesta poderan.

''Što se dogodilo? Šta vam je?'' ispitivala sam ih. Dina mi je oprezno pruţila papir kao da bi mi njegovo postojanje

moglo naštetiti. Uzela sam papir i pogledala ga. ''Pretpostavljamo da si ovo, ti?'' rekla je Dina.

Na papiru sam bila nacrtana ja. Gotovo identično. Pisalo jevelikim crnim slovima:

''NEPOŢELJNIK BROJ JEDAN.'' Uplašeno sam poderala pa pir.

''Što ću sada?!'' očajno sam napravila uzbunu gledajući unjihove uplakane oči.

''Psttttt!'' ušutkala me Nina. ''Neko će nas čuti!'' opomenula me.

Počela sam plakati. Nikada me niko nije ovako uvrijedio. Nemislim na njih dvije, već na onoga ko je ovo osmislio. Sada se ne

smijem ni po gradu kretati kako hoću. Svi bi me prepoznali, čitavgrad me mrzi. Čudovište sam, serijski ubojica. Što ću sada? Nemogu se ovdje vječno kriti!Njihovi roditelji će me kad-tad pronaćiovdje u njihovoj sobi i prijaviti. Moram dalje, moram pob jeći izLondona. Za sve je kriv on, Alexander. Taj gad! On zna da sam

slomljena, negdje i kod nekog sakrivena. Gladujem i mrznem i on



117

neće odustati dok me ne pronaĎe i okrivi za djelo koje nisam počinila. Jure me po gradu kao najvećeg zločinca. Traţe me izasvakog ugla, u svakoj kući i sve će pretraţiti dok me ne naĎu. Onme poznaje, on me zna. Zna da sam umorna i da se neću izvući.Trebam nekog da me spasi, a samo me on uvijek i mogao spasiti. I

ovaj put me moţe spasiti, ali neće. Moram se sama spasiti. Istraga je već počela i sigurno će me traţiti kod svih mojih prijateljica iz

Prenadarene Škole za Djevojke. Doći će ovdje, i pronaći me.Uhapsit će i n jih dvije jer su me krile. Ne mogu to dopustiti, ne

mogu i njih vući u svoju jamu. Moram odavde otići, što prije.Kako god umijem i znam.

Poslije su mi bez riječi donijele doručak i napustile me. Bilesu šutljive i uplašene. Kasnije mi je Dina prišla i obratila mi se.

''Lana, ti si jedna od najdivnijih osoba koje smo ikada

upoznale. Volimo te, i ne ţelimo da te policija uhapsi. Nešto sam jutros razmišljala kako bi se mogla spasiti. Ima jedno selo istočno

od Londona. Lijepo je, čitala sam o njemu. Zove se Bibury.Kućice su napravljene od kamena, trava se zeleni, zrak je čist.Moţeš otići tamo. Danas u podne polazi voz koji će prolaziti tuda.Prerušit ćemo te, niko te neće prepoznati. Dat ćemo ti neštonovaca, da započneš ţivot. Tamo te niko neće pronaći.'' Objasnila mi je i ispričala tu lijepu i savršenu priču koja mi je

zvučala tako primamljivo i stvarno.''Što kaţeš?'' upitala me sasvim ozbiljno.

Nije se šalila u pogledu toga. ''Mislim da nemam drugog izbora, to je jedino i najbolje

r ješenje koje do sada imam'', rekla sam.



118

Tada mi je Dina sve detaljno ispričala kako ću se uvući u vagon, igdje trebam izaći, te u kojem pravcu je Bibury.

Bilo je jedanaest sati kada smo se pozdravljale. Prer ušile sume sa hrpom šminke, odjeće i modnih dodataka. Prepala sam se

kada su me konačno odvele ispred ogledala kako bih mogla vidjetinjihovo remekdjelo. Izgledala sam uţasno, kao očerupana i više

puta obojena kokoš. Spakovale su mi hranu, odjeću i novac. Nisam mogla riskirati da kupim kartu i vozim se meĎu ostalim putnicima. Dina mi je preporučila da se krišom uvučem u teretnivagon. I dok je Nina zadrţavala roditelje i poslugu, ja i Dina smo

izašle van. Otpratila me sve do mosta gdje su me ono jutro

pronašle. Još jednom mi je ponovila cijeli plan. ''Pazi se'', rekla je.

Spontano smo se zagrlile.

''Hvala ti za sve. Mnogo ti dugujem. Ţao mi je što te višenikada neću vidjeti,'' rekla sam plačući.

I njoj su se pojavile suze u očima. Bilo joj je neprijatno. Nikada

prije nije preda mnom plakala.

''Idi!'' naredila mi je kako je ne bih gledala uplakanu.

Otišla sam i cijelo se vrijeme obazirala. Zašla sam duboko u šumukada je više nisam vidjela.



119

30

Hodala sam ulicama dok su me ljudi gledali čudeći se. Pa, bolje i to nego da me gledaju sa mrţnjom. Dina i Nina, hvala vamna svemu. Sada slijedi moja tačka. Stigla sam na ţeljezničku

stanicu na vrijeme. Voz još nije pošao. Moram se ukrcati na zadnjivagon, a da me niko ne vidi. Baš kao što je Dina i rekla, zadnji

vagon imao je otvore sa strana. Mogao je ući ko je htio. Ali onošto nisam znala, a ni Dina, jeste da je kondukter cijelo vrijeme

stajao baš ispred tog vagona. Gospoda i ţene sa djecom su mu pokazivali svoje karte i lagano se sm ještali u voz. Što sada? Nadala sam se da će na vrhuncu ući unutra, ali nije. Voz se upalioi počeo ispuštati gust, crn dim. Polako i neprimjetno sam sedošuljala do druge strane vagona. Konduk ter me ugledao. Moram

ga nekako otjerati. U napadu straha i panike, obratila sam mu se

drhtavim glasom:

''Gospodine kondukteru, molim vas oprostite. Mislim da vas

ona dama zove.''

Prstom sam pokazala u ţenu koja uopšte nije imala veze sa mnom. ''Oh, u redu!'' rekao je zbunjeno i pošao ka ţeni.

Čim se udaljio jedan korak, bacila sam svoj kofer u vagon i popelase. Našla sam neku vreću i ušla u nju. Virila sam tek kroz rupicu

veličine jabuke. Dječak iz mase me primijetio i smijao se. Stavila

sam ruku na prst i namignula mu. Nije me izdao, već se i dalje

smiješio i počeo mahati odlazećem vozu. I tako, konačno samuspjela da se ukrcam na voz i jednom zauvijek poĎem iz ovogukletog grada.





121

nadala. Nina? Dina? I tada sam se sjetila jednog imena koje sam

odabrala. Zvat ću se Rose, kao izgubljena divlja ruţa. Izvadilasam malo hrane iz kofera i prezalogajila. Izvadila sam pokrivač ilegla gledajući zvijezde. Odlučila sam: na grofa više nikada nećumisliti. Neću. Neka ide kvragu! Odsad ću misliti samo na sreću imir koji ću pronaći u Biburyju. Ko zna, moţda i tamo pronaĎemsvoju istinsku ljubav?

Ustala sam u praskozorje. Pospremila sam svoje stvari i

svezala kosu u rep. Skinula sam svu šminku i kamuflaţu. Ipak , ne

ţelim da preplašim ljude. U daljini sam ugledala selo. I baš kakomi je Dina objasnila, brzo i hrabro sam bacila kofer, a zatim sam

se i sama bacila iz vagona. Sreća je što nije išao brzo, a i dobrosam se dočekala par puta se prevrnuvši po travi. Pronašla sam svoj

bačeni kofer i uzela ga. Nadam se da me ovdje pronaći neće. Napravila sam veliki

korak kroz travu i pošla ka putu svoje sreće.



122

31

- 6 mjeseci poslije -

Ustala sam rano kako bih mogla obaviti svoje poslove.

Pospremila sam kuhinju i zamijesila tijesto za kruh. Naloţila samvatru. Polako sam hodala na prstima da ne bih nikoga probudila.

Svezala sam kosu i zasukala rukave. Očistila sam pod i obrisala

prašinu dok sam čekala da se ti jesto nadigne. Da, postala sam

Pepeljuga.

Sluţavka sam kod obitelji Stone. Briţno su me primili u svoju

kuću vidjevši me onako umornu i nikakvu. Već šest mjeseci samkod njih i zapravo sam sretna. Na početku mi je bilo teško, ali

poslije sam se navikla. Čistila sam kuću, kuhala, šila, ureĎivalavrt, brinula se o kravama i kokoši. Sve ono što nisam tada znala,

naučila sam sada. I sve mi je išlo od ruke. I sve sam sa voljom i

uţitkom obavljala. Zauzvrat, gospoĎa Stone koja je udovica satroje djece, davala mi je krov nad glavom, hranu i nešto novaca.

Nije bila bogata kao Davisovi, ali je ipak bila jedna od bogatijih

ljudi u Biburyju. Ovdje je lijepo, baš kao što je to Dina opisala.

Kuće su od kamena, sa šarenim cvijećem ispred prozora. Trava i

drveće se zeleni, a zrak je tako čist da je divota samo stajati i

udisati ga.

Ovdje me niko nije pronašao, niti će me naći. Ovdje planiramostati zauvijek, bez obzira koliko posao bio teţak, niti koliko bilasiromašna ili usamljena. Ljudi u Biburyju su ljubazni i veseli.

Brzo sam se navikla na njih i zavoljeli su me. Nisu znali moju

priču, niko nije. Za njih sam bila samo Rose, obična djevojka koja



123

je pobjegla od svog muţa koji ju je zlostavljao. Nisu me puno

ispitivali, niti potvrĎivali istinitost moje priče. Činili su što god sumogli da bih mi bilo lijepo i da bih bila sretna. A bila sam sretna.

Bila sam presretna što sam ţivu glavu iz Londona izvukla.Jednog jutra, nakon što je obitelj Stone završila svoj doručak,

gospoĎa Stone me traţila. ''Rose?!'' začuo se njezin glas negdje u kući. ''Da?'' odazvala sam se ulazeći unutra.

Susrele smo se u kuhinji.

''Nešto ste me trebali?'' pitala sam je.

''Rose, upravo je došla neka ţena. Traţila je mlaĎu djevojkutvog opisa. Rekla je da se zove Lana. Ja sam joj rekla da se zovešRose, ali ona me uporno ubjeĎivala da se ti zoveš Lana'', objasnilami je zbunjeno.

''Ko je ta ţena?'' upitala sam jednako iznenaĎeno. Neko me pronašao! Gotova sam. Nema me. Propadam u zemlju.

Boţe uzmi me! ''Ne znam. Molim te uĎi u dnevni boravak i porazgovaraj sa

njom. Mislim da je prešla dalek put da te naĎe'', rekla mi je. Nisam imala izbora. Pob jeći je sada prek asno. Došli su po mene.Pa neka su. Neka me onda i vode. Ionako sam im već pola godine

u bijegu. Sigurno sam ih predugo ţivcirala. Učinit ću to onda

ponosno. Otresla sam ruke od zemlje i podigla glavu sasvim

uspravno. Otvorila sam vrata i ušla. Pogledala sam gospoĎudirektno u oči.

Umalo se nisam onesvijestila kada sam je zapravo prepoznala.

Dva metra ispred mene, na zelenoj fotelji, sjedila je s nogom



124

preko noge, direktorica Prenadarene Škole za Djevojke, VeronicaMunchausen.



125

32

''Kako? Zašto?'' upitala sam je bezdušno. Nisam mogla da smislim niti jedan logičan razlog zašto bi medirektorica traţila. Je li samo kako bi me prijavila? Kako bi mi seosvetila jer sam upropastila njezinu predstavu? Kako me pronašla?Otišla sam bogu iza nogu u ovo selo kako me niko ne bi našao. Aona, poslije toliko mjeseci i dana, sada opušteno sjedi ovdje ispred

mene.

''Zašto?'' još sam je jednom izbezumljeno pitala jer mi nije

ništa odgovorila. Gledala me i sm ješkala se. Nije se ništa promijenila. I dalje ima

plavu kosu, strogo lice i savršeno tijelo.''Zdravo Lana. Vjerujem da si mnogo iznenaĎena što me vidiš

ovdje'', rekla je smireno i sasvim prijateljski.

''Kako ste me pronašli? Kako?'' uplašeno sam je pitala.

''O dušo, zar nije očito? Razmisli malo. Ko još osim tebe znako si, i gdje se kriješ? Razmisli malo. Hajde! Zar nije logično?''

provocirala me svojim zagonetkama dok mi je nagov ještavalaodgovor.

''Dina i Nina! Zar su vam rekle? Zašto ste me traţili?'' Stavila je lakat na dršku fotelje.

''Sjedi. Vremena je tako malo, a moraš da znaš tako mnogosvega. Sjedi! Molim te.''

Sjela sam nasuprot nje. Okolinu sam isključila i više me ništa u toj prostoriji nije zanimalo osim nje i onoga što izlazi iz njezinih

usana.

''Slušam'', rekla sam.



126

''Pogriješila sam, priznajem. I ovdje sam da ispravim stvari.Duga je to priča, a sve je počelo onog dana kada su te roditelji

poslali u Prenadarenu Školu za Djevojke. Bila sam upućena utvoju priču prije škole. Znala sam da si se viĎala sa nekimmladićem ispod drveta...''

''Ispod Starog hrasta!'', ispravila sam je.

Nasmijala se kao da je namjerno htjela potaći moju nostalgiju. ''Kako god, tvoji roditelji nisu mogli dopustiti da se druţiš sa

mladićima iz niţe klase. Ne! Ljudi su počeli ogovarati, širitiraznorazne glasine što je loše za porodicu poput tvoje. Tada si već

bila u dobi kada se djevojke interesiraju za mladiće i znaš... svaštase moţe dogoditi. Stoga, kako ti ne bi napr avila nikakvu glupost,

tvoji roditelji su odlučili da te pošalju u specijalnu školu, kodmene. Naravno ti nisi znala da je to škola gdje se biraju nevjeste

za grofove i ostale pojedinosti koje sada znaš. I baš zbog toga sute poslali tamo, da te odaberu, da zaboraviš Mikea!''

''Moj ţivot nije vaša stvar!'' burno sam reagovala čuvši staro idobro poznato ime.

''Dakako da nije. I vjerujem da si ovo što sam ti rekla dosad

već znala. Dakako. Ali ono što ne naš jeste, da je Mike tri putadolazio u London u Prenadarenu Školu za Djevojke. Zar neshvaćaš? On te volio. Ţelio je da te vidi. Naporno je radio kako bi

kupio karte i posjetio te. Preklinjao me da te vidi, na koljenima

molio, čak i plakao. Pa makar da ti dam njegovo ljubavno pismo.

Ali ne! Ja mu to nisam dozvolila. Svaki put sam ga otjerala.

Govorila sam mu da otiĎe jer ga ti ne ţeliš vidjeti. Govorila sam

mu da ga ne ţeliš, da ga ne voliš. Govorila sam da ţeliš da te Mike



127

zaboravi, da naĎe nekog drugog, da se oţeni. Govorila sam.Lagala sam.''

Vrisnula sam i skočila. Bijesno sam prišla Veronici iošamarila je. Nije se opirala, primila je moj udarac ponosno.

Zatim sam ponovo sjela nazad i počela plakati. Plakala sam k ao

nikada prije. Vrele suze su tekle iz mojih očiju kao vodopadi.Toliko tuge, toliko jadi, toliko laţi i sva onda nada. Nada! Sve jeuništila. Sve!

''Zašto? Zašto mi to sada govoriš? Kako bi me patila? Kako bimi dodatno zagorčala ţivot? Priznaj!'' urlala sam kroz plač.

''Priznaj!'' vrisnula sam još jače. Veronica je lagano mahala glavom.

''To nije tačno. Ovdje sam da pomognem. Ovdje sam kako bihti se izvinila, i nadoknadila ono što sam ti uzela. Sama riječ'izvini', neće pomoći ni tebi, ni meni. To znamo obje,'' pustila je

suzu.

Nije glumila. Plakala je. Ne poput mene, ali je plakala. Mnogo je

tuţno vidjeti moćnu ţenu poput nje da plače. ''I ja sam išla u Prenadarenu Školu za Djevojke. I mene su

birali. Odabrao me. I nikada nisam u ţivotu bila sretnija niti

zaljubljenija. Vjenčali smo se i zajedno ţivjeli. I tek kada samzapočela svoj sretan kraj kao iz bajke, moj ţivot se rušio. Pokušali

smo da osnujemo obitelj, a ja sam gubila plod, iznova i iznova.

Svaki put bolnije i bolnije. I svaki put on me manje volio i opijao

se. Šest mjeseci smo bili u braku kada me ostavio. Vratio me uPrenadarenu Školu za Djevojke, a u zamjenu je dobio drugu

djevojku. Moja sramota se pročula. Vlastita me obitelj nije htjelanazad. Škola mi je ponudila da radim kod njih i tu sam ostala.



128

Ubrzo je Prenadarena Škola za Djevojke postala moj novi dom.

Predavala sam i učila mlade djevojke o ţivotu i kulturi. Kada samse usavršila, izabrana sam za direktoricu, što sam i danas. Onogdana kada smo se upoznale, navijala sam za tebe. Doista, jesam.

Ţeljela sam da ti budeš odabrana, da doţiviš ono što ja nisamuspjela. Ali ja nisam znala da ti to ne ţeliš. Nisam znala da tvojesrce nekom drugom pripada.''

Na tren smo spokojno šutjele i gledale jedna u drugu.

Veronicinu priču sam saznala iz onih knjiga kod grofa

Alexandera. Trebalo mi je vremena da sve to poveţem i razjasnimsi u glavi.

''To više nije ni bitno. Jer ja sada nikome ne pripadam'', reklasam ponosno.

Nisam ţeljela da čuje koliko sam očajna. ''Lana, ja sam ti u propastila ţivot. Ja sam kriva što si se udala

za Alexandera. Moţda ne sasvim ali sam kriva za tvoju nesreću.

Znam da si optuţena za ubistvo i bijeg. Neću te izdati, niti

prijaviti. Ovdje sam samo iz jednog razloga; da ti pomognem'',

objasnila je plačljivim glasom iako je prestala plakati.

''To je lijepo od vas kada priznajete svoju grešku. Ali sada jekasno. Meni pomoći nema'', odgovorila sam nezainteresirano.

''O, to nije tačno'', rekla je.

''Da tačno je. Sada je kasno za oproštaj, a spasa nema.''

''Lana, ti ne razumiješ što hoću da ti kaţem.'' ''Da razumijem. Mislim da biste trebali otići'', rekla sam i

ustala.

Ustade i ona.

''Lana, on je ovdje.''





130

uhapsiti i smrtno optuţiti za ubistvo grofice Davis, koje nisam ni

počinila!'' objasnila sam joj. Više nisam plak ala. Njezine riječi su me doista motivirale.

''Smislila sam i taj dio plana. Mislim... niko te neće optuţitiza ubistvo kada te vide sa brkovima, pantalonama i čupavimobrvama'', rekla je gotovo smijući se.

''Namjeravate me prerušiti u muškarca?'' ''Da'', rekla je sasvim ozbiljno.

''I što onda? Kada tamo stignemo, ja i Mike ćemo se srestinakon toliko godina. Što onda? Ja ne se mogu vječito kriti u

Prenadarenoj Školi za Djevojke.'' ''I taj dio sam osmislila. Odmah u sljedeću zoru ću vas poslati

na brod za SAD. Tamo vas niko neće traţiti ili vam uništiti ţivot.Tamo će vam biti lijepo, tamo ćete biti konačno kod kuće'',objasnila je.

Njezine riječi su zvučale tako toplo i lijepo da sam uţivala

zamišljajući njezine mudre planove. Kako je samo sve to pametno

osmislila. Moţda se ţena uistinu kaje zbog svega što mi je učinila.''I Lana? Što si odlučila? Hoćeš li poći?'' upitala me

naposljetku.

Pitala me. Odgovor sam znala. Znala sam ga već odavno.Duboko zakopan u meni, sada je konačno isplivao na površinu.

Sada će konačno biti moj. Jedan jedini. Mike. ''Odlučila sam. Pristajem!'' rekla sam kratko i glasno.

Pogledala me zadovoljno i nasmiješila mi se.

Za pola sata sam na brzinu spakovala sve svoje stvari. Nisam

ih mnogo ni imala. Nešto malo odjeće što mi je Helen spremila



131

one proklete noći u manji kofer. Tada je bila zima, sada je ljeto.

Barem se neću mrznuti ispod mosta kao onaj put. Pozdravila sam

se sa gospoĎom Stone i ostalim susjedima i poznanicima koje samsretala dok sam odlazila sa Veronicom. Rekla sam im da idem za

putem sreće, za putem ljubavi. Nisu me osuĎivali. Gledali su mesa nadom i razumijevanjem. Ljudima je ipak, potrebna ljubav.

Hodala sam polako za Veronicom dok sam se osvrtala za urednim

kućicama i gledala ukrašene vrtove. Doista nikada neću zaboravitiBibury, to maleno, lijepo i nedostiţno mjesto koje je u proteklovrijeme bilo moje sigurnosno sklonište. Moj maleni privatni raj.

Nastavile smo hodajući nepreglednim zelenim zemljištima. Nosile smo svoje stvari dok nas je poslijepodnevno sunce peklo

po leĎima. Kada smo se dovoljno udaljile od Biburyja, zastale

smo. Veronica je otvorila svoj kofer i počela me ureĎivati. Kosumi je svezala u rep i stavila mi čupavu crnu periku. Na obr aze i

lice mi je nanosila tamni puder. Crtala mi je podočnjake, bore i

sve druge nesavršenosti kako bi prekrila moje stvarno lice. Potommi je nalijepila laţne brkove i obrve te dala mi da obučem muškuodjeću. Izgledala sam kao prosječan seljačić. Sve smo to na brzinu

obavile usred polja. Veronica je čak osmislila i priču. Ona će bitiugledna dama dok ću ja biti njezin radnik koji joj pomaţe sastvarima. Putujemo nazad u London nakon što je naslijedila

bogatstvo od svoje tetke iz Biburyja. Zbog toga sam ostatak puta

ja morala nositi o ba kofera dok je ona lagano šetkala ispred mene

sa suncobranom. Stigle smo do ţeljezničke stanice. Ljudi su nas posmatrali i čudili nam se. Mnogo sam se bojala. Svaki njihov pogled me probadao i prolazio kroz sve moje slojeve laţne odjećei šminke. Bojala sam se razotkrivanja, ali na moju sreću voz je



132

uskoro stigao. Veronica nam je kupila karte. Ukrcali smo se.

Nismo mogle sjediti zajedno. Sjedile smo jedna nasuprot druge.

Ponovo se vraćam na bojno polje. Ne znam što će se dogoditi nitikako će sve završiti. Bojim se mnogo, kao nikada prije. IuzbuĎena sam, mnogo sam uzbuĎena jer sam tek sada uistinu

shvatila da ću opet konačno vidjeti njega, Mikea.



133

34

Stigle smo nazad predvečer. Ponovo sam na licu osjetila sjaj

Londona, predivnog mjesta u kojem mi se desilo toliko toga

lijepog, ali mnogo više je bilo onog lošega. Iskrcale smo se iz

voza svaka posebno. Nismo pričale niti gledale jedna u drugu. Par puta sam se spotakla hodajući u muškim čizmama na koje senikako nisam mogla navići. Veronica Munchausen je laganošetala ulicama Londona dok sam je ja slijedila. To je takoĎer bion jezin plan koji mi je krišom saopštila u vozu. Kada se iskrcamo i

ako sve proĎe u redu, ona će jednostavno hodati prema našemcilju dok ću je ja neprimjetno pratiti. A naš cilj je PrenadarenaŠkola za Djevojke. Čekala me ispred kapije. Već je pala noć i nikonas nije mogao vidjeti niti slijediti.

''Uspjele smo'', šapnula sam joj tiho i uzbuĎeno. Ona je iz torbe vadila ključ i otključavala dvorišna metalna vrata.

Pogledala sam u školu. Svi su već polijegali, samo je u predvorjugorjelo prigušeno svijetlo. Još malo pa ćemo se sresti, još samomalo. Veronica je otključala kapiju. Ušle smo. Nisam mogla višeda izdr ţim, potrčala sam i otvorila dvokrilna vrata Prenadarene

Škole za Djevojke. Tamo kod stubišta, stajao je on. Izgledao jeisto kao onda kada sam ga posljednji put vidjela na mom

vjenčanju. Vidjela sam mu oči, vidjela sam ţivot u njima. Odmahme prepoznao.

''Lana?!'' povikao je izbezuml jeno me gledajući. ''Mike!'' dozvala sam ga sa kraja predvorja.

Skinula sam periku i pustila kosu. Potrčala sam ka njemu, a on kameni. U trku sam odlijepila laţne brkove i obrve. Zagrlili smo se.



134

Grlili smo se i plakali. I sada ne znam kako da opišem taj dogaĎaji nikada neću zaboraviti taj zagrljaj koji je trajao skoro cijelu

vječnost. Stegnula sam n jegova leĎa tako čvrsto i sigurno kako miga niko ne bi oteo. To je on, moj Mike. Prepoznajem njegov miris,

to je uistinu on. Gledali smo se u oči. Kaţu da su oči odraz duše, aduša je nestvarna koliko i sunčeve zrake u proljeće nakon zime.Toliko su bile lijepe njegove oči. Poljubili smo se. Kao momak idjevojka. Slatko i strastveno. Bili smo toliko moćni u tom trenutku

ljubavi da nam niko ništa nije mogao. Tek sam sada sebi konačno priznala da je prva ljubav ona najbolja ljubav.

''Mike'', tiho sam prošaputala njegovo ime, '' nedostajao simi.''

''I ti meni!'' rekao je.

''Zašto si došao po mene? Zašto si me traţio?'' ''Zato što te volim,'' rekao je pa me opet poljubio.

''Ja nisam... znala da...'' pokušala sam da objasnim. ''Znam, sve znam. Veronica mi je sve objasnila. Znam da nisi

znala da sam dolazio ovdje da te vidim. Znam da nisi ubila

grofovu majku i znam da si mnogo patila ovih godina.''

''I znaš da te volim!'' dodala sam. Tek sam sada primijetila da nas je Veronica sretno posmatrala sa

strane. Dala nam je posebnu sobu gdje smo proveli skoro cijelu

noć pričajući. Rekao je da se oţenio iz tuge. Nije ju volio. Ostavio

ju je nakon dva mjeseca jer to nije ublaţilo n jegovu bol. Morao je

da me vrati, morao je da čeka. Sjedio je ispred Starog hrasta i prisjećao se našeg vremena koje smo proveli skupa. Ponovo je

doţivljavao svaki naš sastanak i naše priče. Patio je sve do onog

dana kada mu se pred vratima pojavila Veronica i uputila ga u



135

cijelu priču. I sada je ovdje i spreman je da se vratimo nazad, u

Ormond City. Da vratimo sve na svoje mjesto i da nastavimo tamo

gdje smo stali. Ja sam mu pričala svoje priče. Kako mi je bilo u

školi, kako sam upoznala prijateljice. Kako me grof izabrao, te

kako me njegova majka vrijeĎala i na kraju se ubila da bi meninaštetila. Te sam pobjegla u Bibury gdje me jučer pronašlaVeronica.

Zaspali smo u zoru, a probudili smo se u podne. Cijeli smo

dan proveli zajedno. Šetali smo hodnicima škole gdje sam se prisjećala svih crnih dana. Ali više ništa nije toliko crno, sada jesve svijetlo kada sam pored njega. Posjetili smo i vrt gdje mi je

ubrao ruţu. Odmah sam se sjetila mo je davno izgubljene

prijateljice, Rose. Sjedili smo na klupi i posmatrali nesretne

učenice koje su tuda prolazile. Kada bi im barem mogla pomoći,da ih oslobodim, da uništim ovu školu jednom zauvijek, da

postane ništa, samo pepeo. Ali nisam mogla. Imala sam mnogo

ozbiljnijih problema.

''Kada polazimo? Nazad?'' upitala sam ga.

''Sutra rano ujutro. Večeras će brod tek stići u luku. Zatomoramo rano leći kako bismo se naspavali'', odgovorio je.

''Što ako nas uhvate? Ako mene uhvate?'' ''Neće te uhvatiti. Niko te ne smije pipnuti! Ja i Veronica

ćemo te dobro prerušiti. Biti ćeš samo običan dječak, moj bratkojem sam obećao da ću ga jednog dana odvesti u London. Nikote neće prepoznati. Obećavam ti.'' Pogledao me, a ja sam utonula u njegov duboki pogled.

''Ti znaš da ja... ja to nisam uradila.''



136

''Znam da nisi. Nisam ni na tren pomislio da si mogla učinititakvo što. Vjerujem da je grofica Davis bila mnogo naporna i da ti

je ţivot upropastila. Ali ne vjerujem da si je ti u bila. Nisi!''

govorio je.

Njegove riječi su me umirivale. Uvijek me znao utješiti najbolje

od svih. To je on, Mike. Onaj isti dječak s kojim sam provelasvoje djetinjstvo ispod Starog hrasta. Narastao je u muškarca alinije se promijenio iznutra. Ostao je onakav isti kakvog sam ga i

ostavila.

Ostatak dana je brzo prošao. Veronica nam je u par navrata

objašnjavala kako ćemo stići do luke i kako da se ponašamo, te još par sav jeta. Te noći smo zajedno sjedili i šili odjeću za menekojom ću se prerušiti u dječaka. Mirna je bila noć. Djevojke su joššetkale školom i tiho se došaptavale posmatrajući Mikea. Ovo je

prvi put da je u školu ušao atraktivan mladić pošto je strogozabranjeno ulaţenje muškarcima u školu, osim ako nisu uposlenici

ili roditelji. Ali naš večerašnji gost nije bio ni jedno ni drugo. Svetroje smo čuli naglo probijanje metalne kapije. Ustali smo i bacili

odjeću i konce. Taman kada smo došli do predvorja, dvokrilnavrata škole su se otvorila. Na pragu ispred nas, stajao je bijesan

muškarac sa puškom u ruci.To je grof Alexander Davis. Pronašao nas je i došao je da se

osveti.



137

35

Pogledao nas je, mene i Mikea. Drţimo se za ruke. Zajedno,uplašeni. U njegovom pogledu sam vidjela tamu, propast,ljubomoru, osvetu i smrt. Znala sam što nam je činiti. Ova noćneće dobro završiti. Čvrsto sam primila Mikeovu ruku i povela ga

uz stu bište. ''Lana!'' povikao je za nama napravivši par koraka naprijed.

Djevojke koje su se tu zatekle napravile su paniku i počele vrištati. Nasta totalna zbrka. I više nas nije vidio. Veronica istupi prednjega.

''Gospodine Davis, zamolit ću vas da izaĎete. Ovdje stenepoţel jni sa oruţjem u rukama!'' strogo i hrabro ga je upozorila.

''Goni se!'' prozborio je odgurnuvši je. ''Molim vas, izaĎite! Muškarcima u ovoj školi je ulaz

zabranjen! Napolje!'' nastavila je Veronica.

Alexanderu je pukao ţivac. Uperio je pušku ka njoj i pogodio je.

Djevojke zavrištaše bjeţeći iz predvorja. To je sve što sam uspjelavidjeti. Pogodio je Veronicu. Ostala je u predvorju u svojoj lokvi

krvi. Ubit će i nas. Ubit će nas sve. Drţala sam se hrabro. Ţeljela

sam da Mike vidi da sam se naučila nositi sa poteškoćama. Trčalismo hodnicima traţeći slobodnu sobu. Sakrili smo se u našu i

zaključali vrata. Srce mi je kucalo u vratu. Nisam mogla da se

smirim. Dosta sam glumila, sada sam stvarno uplašena.''Moţemo li kroz prozor?'' pitala sam ga. ''Ne, previsoko je i nemamo vremena!'' rekao je zatvarajući

ga.



138

Zagrlili smo se. Očekivali smo ga svakog trena na vratima.

Djevojke su vrištale kako je koju sobu otvarao. Sreća pa višenismo čuli pucnjavu. Nadam se da će barem njih poštedjeti. Onesu neduţne.

''Mike, mnogo mi je ţao što sam te u ovo uvukla!'' rekla samtresući se.

''U ovome smo zajedno. Ništa nam se neće desiti. Ubit ću

njega ako treba da bih tebe spasio!'' rekao mi je ozbiljno.

''Ubit će nas oboje, ovo je naš kraj'', nastavila sam panično. Začuli su se grubi koraci.

''To je on!''

Otvarao je vrata. Zaključana su. Ču se snaţan prasak i vrata seraspadoše. Iza njih se pojavi strašan lik poludjelog grofa. Nikada

ga prije nisam vidjela ovakvog. Gledao me smrtnički, krvnički. Njegova ţelja za osvetom je i dalje leţala u njemu. Bez mnogorazmišljan ja uperio je pušku u nas.

''Vrijeme je da platiš za ono što si učinila! A vidim da imaš ikompaniju večeras. Nije li to onaj seljak iz tvog kraja?''

Podigla sam glavu. Nisam mogla više da trpim taj strah. Neka meubije ako ţeli, neka me usmrti.

''Alexander, slušaj me! Ja ti nisam ubila majku. Ona se samaubila preda mnom. Nije me voljela, ţeljela je da me se riješi.

Ţeljela je da me prestaneš voljeti. Pa, vidiš i sam da je uspjela.'' Gledao me netremice.

''Ako ţeliš da me ubiješ, samo naprijed. Ako će te to usrećiti,ubij me. Ja ti više neću stajati na putu!'' rekla sam hrabro iopušteno. Više se ničega nisam bojala.



139

''Lana što to radiš!?'' čula sam Mikeov šapat iza sebe. ''NE!'' povikao je unezvijereni grof.

''Ne! Ne! Ne! Ne ţelim da slušam tvoje gluposti. Ti bezdušnadroljo! Znam da si je ubila, majka je napisala pismo u kojem je

pisala kako si je danima pokušavala ubiti, ali nisi uspjela. Stoga si

uzela stvar u svoje ruke. Ne laţi! Znam da si je ubila!''

Derao se na sav glas.

''Pogledaj me. Pogledaj me u oči. Ja to nisam učinila'', reklasam i pustila suzu.

''Pa, moţda i nisi. Nije bitno. Majka je ionako bila luda već

godinama. Ubit ću vas. Jer se moj ţivot raspao. Nisi ti kriva Lana,

nisi uopšte. Kriva je moja majka. Ali ja tebe moram ubiti.'' Potegao je okidač i puška je opalila metak. Grof je pao na pod.Promašio me. Otvorila sam oči. Nije ni Mikea pogodio. Sva u krvii bolovima, Veronica Munchausen je dopuzala i za nogu uhvatila

grofa. Pao je i metak se ispalio u strop. Ovo je njena posljednja

ţrtva, posljednji plemeniti čin. Spasila mi je ţivot i to joj nikadaneću zaboraviti. Brzo sam zgrabila pušku i nogom udarila grofa u

lice. Ustao je. Pušku sam uperila ka njemu. Sada smo zamijenili

uloge.

Na pragu sobe ugledala sam oficira sa još par straţara. Nije

ušao u sobu. Dala sam mu znak da tu stoji. Sada preuzimam stvar

u svoje ruke. Sada sam ja ta koja odreĎuje što je istina, a što ne. ''Priznaj!'' povikala sam na grofa Alexandera Davisa.

Gledao me tupo. Oči su mu suzile od bijesa. ''Priznaj sve!'' povikala sam još glasnije. ''Priznajem! Priznajem da nisi ubila moju majku! Znam da se

sama ubila kako bi te uništila. Shvatio sam i sam to. Ali ti si kriva



140

za njezinu smrt. Da tebe nije bilo nikada ne bi oduzela si ţivot! Unajmio sam svoje privatne ljude koju su te traţili. Niko te nijemogao naći. Tek skoro su mi javili da se kriješ ovdje, u školi zavještice!'' vikao je kroz plač.

''Znači ja sam neduţna? Mjesecima sam bjeţala od straţara

jer si me ti laţno optuţio? Nisi imao niti jedan jedini dokaz da

sam ja ubila tvoju majku!''

''Nisi kriva glupa djevojko. Stvarno si glupa! Toliko si naivna

i nevina da me nećeš ubiti! Ali nema veze, ja ću čekati. I ubit ćuvas. Ubit ću vas oboje kao što sam ubio i ovu staru vješticu što me

pomela!'' reče pokazavši na smrtno ranjenu Veronicu. ''Tako znači. U redu onda oficire. Nadam se da ste dovoljno

čuli!'' povikala sam gledajući u njega. Ušao je iznenaĎen. Nije očekivao ovakav obrt.

''Sada zapravo svi znate kakav je grof čovjek! Laţov ikukavica. LuĎak i ubojica!'' rekla sam predavši pušku oficiru i

pob jegavši u Mikeov zagrljaj. Poljubio me u čelo i tiho mi šapnuo:

''Svaka čast ljubavi. Bila si mnogo hrabra. Svaka čast!'' Oficir je izvadio metalne lisice i stavio ih Alexanderu. Odveli su

ga. Bacila sam se na tijelo mrtve Veronice. Plakala sam. Plakala

sam i zahvaljivala joj. Spasila mi je ţivot. Uistinu jest. Izvukla me

sa dna i povela na put moje sreće, na put moje istinske ljubavi.

Izgleda da sam je skroz pogrešno procijenila od kako sam jeupoznala. Moţda da sam joj dopustila da je bolje upoznam vidjela

bih da je ipak ona heroj ove priče. Ţrtvovala se zbog mene i zbog

toga će uvijek biti u mom srcu. Grlila sam je onakvu krvavu i

umrtvljenu. I sebe sam svu umazala, i nije me bilo briga. Moje



141

suze su padale na nju. Nadala sam se nekom čudu, da će moţdaustati i oţivjeti. Ali ona više nije ustajala. Tada i na tom mjestu

sam se zaklela, da ak o ikada budem imala kćerku zvat će seVeronica.







Documents

Slomljena - Alen Hatkić