SRPANJ KOLOVOZ RUJAN 2018. Djela apostolska · 3 UVOD Pobjeda Evan elja Mnogi povjesniËari vjeruju da su se tri najznaËajnija razdoblja u svjetskoj povijesti dogodila kad je mala

1

KR©∆ANSKAADVENTISTI»KA

CRKVA

Poukeiz BiblijeSRPANJKOLOVOZRUJAN2018.

Djela apostolskaDjela apostolska

2

Sadræaj 1. Bit Êete mi svjedoci

2. Blagdan Pedesetnice

3. Æivot u prvoj Crkvi

4. Prvi crkveni voe

5. Pavlovo obraÊenje

6. Petrova sluæba

7. Prvo misionarsko putovanje

8. Sabor u Jeruzalemu

9. Drugo misionarsko putovanje

10. TreÊe misionarsko putovanje

11. UhiÊenje u Jeruzalemu

12. UtamniËenje u Cezareji

13. Putovanje u Rim

POUKE IZ BIBLIJE — izdanje za odrasle — 3/2018.

Pouke iz Biblije — izdanje za odrasle priprema Odjel za crkvenesluæbe Generalne konferencije adventista sedmog dana. Pouke se pripre-maju pod nadzorom proπirenog odbora za subotnjoπkolske pouke, Ëiji suËlanovi konzultativni urednici. Tiskana biblijska pouka pridonos je odbora.

Nakladnik: ZNACI VREMENA, Prilaz Gjure DeæeliÊa 77, 10 000 Zagreb, Hr-vatska • Odgovorni urednik: Neven KlaËmer • Urednik: Mario ©ijan • Pri-jevod: Dragana Todoran • Lektura: Marijan MalaπiÊ • Korektura: Ljiljana

–idara • Prijelom: Brankica VukmaniÊ • Tisak: Tiskara Velika Gorica

znaci-vremena.com • adventisti.hr

CROATIAN ADULT SSQ — 3/2018Wilson Paroschi, The Book of Acts

Wilson Paroschi

Djela apostolska

3

UVOD

Pobjeda EvaneljaMnogi povjesniËari vjeruju da su se tri najznaËajnija razdoblja u

svjetskoj povijesti dogodila kad je mala skupina ljudi, uglavnom Æidovapod vodstvom Duha Svetoga, odnijela Evanelje svijetu. Djela apostol-ska izvjeπtavaju o ta tri znaËajna razdoblja koja su se protezala odIsusovog uskrsnuÊa 31. godine do kraja Pavlovog prvog utamniËenja uRimu 62. godine (Djela 28,30). Knjiga je sigurno napisana nedugo nakontoga jer izvjeπtaj zavrπava u tom trenutku, iako postoje dokazi da jePavao osloboen iz tamnice i da je nastavio svoj misionarski rad pro-povijedajuÊi i putujuÊi, sve dok nije bio uhvaÊen nekoliko godina kasni-je i pogubljen u Rimu 67. godine.

U Djelima apostolskim ne spominje se pisac knjige, ali crkvenapovijest je oduvijek smatrala da je u pitanju Luka, “ljubljeni lijeËnik”,spomenut u Koloπanima 4,14, i Pav-lov suputnik (2. Timoteju 4,11; File-monu 24). Za Luku se takoer pre-ma predaji vjeruje da je pisac treÊegevanelja, bez sumnje “prve knjige”spomenute u Djelima 1,1 (usporediLuka 1,3). I Evanelje po Luki i Djelaapostolska govore o poËecima krπ-Êanstva, njegovom podrijetlu (Isusovæivot i sluæba) i πirenju (misionarskinapori apostola).

One zajedno Ëine oko 27 posto Novog zavjeta, πto je najveÊi doprinosjednog pisca. U svojoj Poslanici Koloπanima, Pavao spominje Luku kaosuradnika poganina, nekoga tko nije “od obrezanih” (Koloπanima 4,7-14). Luka je, prema tome, jedini pisac novozavjetnih knjiga koji nijeÆidov. To objaπnjava jednu od njegovih glavnih tema: sveopÊi karakterspasenja. Bog nema miljenika. Crkva je pozvana da svjedoËi svim ljudi-ma bez obzira na rasu, druπtvenu pripadnost ili spol (Djela 1,8; 2,21.39.40;3,25; 10,28.34.35). Ne Ëiniti tako, bilo zbog predrasuda ili udobnosti,znaËilo bi iskrivljavati Evanelje i suprotno je osnovnim istinama BoæjerijeËi. Pred Bogom smo svi isti: greπnici kojima je potrebno otkupljenjeu Isusu Kristu.

Zato nije sluËajno πto je Lukin glavni junak Pavao, “apostol pogana”(Rimljanima 11,13), kojem je posveÊeno skoro dvije treÊine Djela apo-stolskih.

Druge vaæne teme u Djelima jesu Boæja vrhovna vlast i Njegoveboæanske namjere (Djela 17,24.25; 20,27; 23,11); proslavljanje Isusa kao

Crkva je pozvana dasvjedoËi svim ljudimabez obzira na rasu,druπtvenu pripadnostili spol.

Crkva je pozvana dasvjedoËi svim ljudimabez obzira na rasu,druπtvenu pripadnostili spol.

4

Gospodina i Spasitelja (Djela 2,32.36; 3,13.15; 4,10-12; 5,30.31); i oso-bito uloga Duha Svetoga u osposobljavanju i voenju Crkve u njezinomposlanju (Djela 2,1-4; 4,24-31; 8,14-17.29.39; 10,19.20). Uspjesi prve Cr-kve nisu bili rezultat ljudske mudrosti ili sposobnosti, mada je Bogubilo ugodno da upotrijebi nekoga poput Pavla koji je izvrπio utjecaj nasvijet na naËin na koji nijedan drugi apostol nije izvrπio ili moæda nijebio u stanju (1. KorinÊanima 15,10).

Djela apostolska obuhvaÊaju razvojno razdoblje prve Crkve, u ko-jem je doπlo do znatnog administrativnog i Ëak teoloπkog rasta. To mo-æemo vidjeti, na primjer, po tome kako se Crkva bavila pitanjem vremenaIsusovog drugog dolaska, poloæajem pogana, ulogom vjere u spasenju.Ono πto je prva Crkva uspjela ostvariti u tako kratkom vremenskomrazdoblju trajno je svjedoËanstvo πto Bog moæe uËiniti preko onih kojiponize svoje srce u molitvi, nadvladaju osobne razlike i dopuste da ihDuh Sveti upotrijebi Bogu na Ëast i slavu.

Djela apostolska govore o onima koje je Bog pozvao da zapoËnurad. ©to mi koje je Bog pozvao da zavrπe djelo moæemo nauËiti iz izvje-πtaja o njima?

Wilson Paroschi profesor je Novog zavjeta na Brazilskom ad-ventistiËkom sveuËiliπtu u São Paulu. Doktorirao je na SveuËiliπtu An-drews (2004.) i zavrπio poslijedoktorski studij na SveuËiliπtu u Hei-delbergu u NjemaËkoj (2011.).

5

OIKOS: Ovog tjedna Ëitamo iz knjige Ellen G. White,Isusov æivot, Znaci vremena, 2014., poglavlja 45 i 46

Pouka 1 30. lipnja—7. srpnja 2018.

Bit Êete mi svjedoci“Ali, primit Êete snagu poπto Duh Sveti doe na vas, pa Êete

mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve dokraja zemlje.” (Djela 1,8)

Biblijski tekstovi: Djela 1,6-8; Luka 24,25; Luka 24,44-48;Ponovljeni zakon 19,15; Djela 1,9-26; Izreke 16,33.

Isusovo poslanje na Zemlji bilo je zavrπeno. Bog Êe uskoro poslatiDuha Svetoga koji Êe osposobiti i voditi uËenike u poslanju koje Êe seraπiriti do kraja Zemlje odobravajuÊi njihove napore mnogim znacima iËudima. Isus nije mogao zauvijek ostati s njima u ljudskom tijelu. Onje utjelovljenjem bio fiziËki ograniËen kada je rijeË o svjetskoj misiji, aNjegovo uzaπaπÊe i proslavljenje na Nebu bili su nuæni da bi doπao DuhSveti.

Meutim, uËenici do Isusovog uskrsnuÊa ovo nisu jasno razumjeli.Kada su napustili sve da bi Ga slijedili, vjerovali su da je On politiËkiosloboditelj koji Êe jednoga dana protjerati Rimljane iz zemlje, ponovnouspostaviti Davidovu lozu i obnoviti Izrael vrativπi mu slavu iz proπlosti.Nije im bilo lako razmiπljati drugaËije.

Ovo je glavno pitanje Isusovih posljednjih naloga upuÊenih uËenici-ma u 1. poglavlju Djela apostolskih. ObeÊanje o Duhu Svetom dano jeu ovom okviru. Ovo poglavlje takoer opisuje Isusov povratak na Neboi kako se prva Crkva pripremala za blagdan Pedesetnice.

6

NEDJELJA 1. srpnja

OBNOVA IZRAELA

U Starom zavjetu postoje dvije vrste proroËanstava o Mesiji, jednokoje pretkazuje da Êe doÊi Mesija, kralj koji Êe zauvijek vladati (Psalam89,4.5.36-38; Izaija 9,6.7; Ezekiel 37,25; Daniel 2,44; 7,13.14), i jednokoje pretkazuje da Êe Mesija umrijeti za grijehe ljudi (Izaija 52,13-53,12;Daniel 9,26). Ova proroËanstva ne proturjeËe jedno drugom. Ona samoukazuju na dvije uzastopne faze Mesijine sluæbe: prvo Êe stradati, azatim postati Kralj (Luka 17,24.25; 24,25.26).

Meutim, kad je u pitanju bilo oËekivanje Mesije od strane Æidovau prvom stoljeÊu, problem je bio u tome πto je ono bilo jednostrano.Nada u kralja Mesiju koji Êe donijeti politiËko osloboenje pomraËila jeideju o Mesiji koji Êe stradati i umrijeti.

UËenici su u poËetku njegovali ovu nadu o Mesiji kralju. Vjerovalisu da je Isus Mesija (Matej 16,16.20) i katkad su se prepirali meusobom tko Êe Mu sjediti s lijeve, a tko s desne strane kada bude ustoliËen(Marko 10,35-37; Luka 9,46). Usprkos Isusovim opomenama o sudbinikoja Ga Ëeka, oni nisu mogli shvatiti na πto je mislio. Prema tome, kadje umro, postali su zbunjeni i obeshrabreni. Izjavili su: “A mi smo senadali da je on onaj koji Êe osloboditi Izraela.” (Luka 24,21)

ProËitajte Djela 1,6. ©to oni joπ nisu shvatili? Kako im je Isusodgovorio u Djelima 1,7?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Ako je Isusova smrt bila pogubni udarac za nadu uËenika, onda juje uskrsnuÊe obnovilo podiæuÊi njihova politiËka oËekivanja u neslu-Êene visine. UskrsnuÊe im je bilo snaæan pokazatelj da Êe mesijanskokraljevstvo konaËno biti uspostavljeno.

OdgovarajuÊi na njihovo pitanje, Isus nije dao neposredan odgovor.On nije odbacio pretpostavku o skorom uspostavljanju kraljevstva kojase krila iza pitanja uËenika, ali je nije ni potvrdio. Ostavio je pitanjeotvoreno podsjeÊajuÊi ih da je vrijeme kada Êe se neπto dogoditi uBoæjoj vlasti, i kao takvo nedokuËivo je ljudima.

Prema Luki 24,25, koji je bio stvarni problem uËenika? Zaπtoje lako vjerovati u ono u πto æelimo vjerovati, nasuprot onome πtoBiblija nauËava? Kako moæemo izbjeÊi ovu zamku?

7

PONEDJELJAK 2. srpnja

POSLANJE U»ENIKA

ProËitajte Djela 1,8. ©to se od uËenika oËekivalo umjesto da seupuπtaju u nagaanja o proroËanstvima?

..................................................................................................................................

U ovom tekstu spomenuta su Ëetiri vaæna elementa u vezi s posla-njem uËenika:

1. Dar Duha Svetoga. Duh je uvijek djelovao u Boæjem narodu.Meutim, prema rijeËima proroka, posebno izlijevanje Duha dogodit Êese u buduÊnosti (Izaija 44,3; Joel 2,28.29). BuduÊi da je Isus bio poma-zan Duhom, Duh Sveti je veÊ djelovao u vrijeme Njegove sluæbe (Luka4,18-21), ali Mu javno nije povjerena bila duænost sve dok Krist nije bioproslavljen na Nebu (Ivan 7,39; Djela 2,33).

2. Uloga svjedoËanstva. SvjedoËanstvo je izvjeπtaj iz prve ruke.UËenici su bili potpuno osposobljeni za iznoπenje takvog svjedoËanstva(Djela 1,21.22; 4,20; usporedi 1. Ivanova 1,1-3) i primanje naloga dasvijetu navijeste svoje jedinstveno iskustvo s Isusom.

3. Plan poslanja. Prvo su trebali svjedoËiti u Jeruzalemu, zatimu Judeji i Samariji, i napokon u svim krajevima Zemlje. Bio je to pro-gresivan plan. Jeruzalem je bio srediπte hebrejskog vjerskog æivota, mje-sto na kojem je Isus bio osuen i razapet. Judeja i Samarija bile sususjedna podruËja u kojima je Isus takoer sluæio. Meutim, uËenici senisu trebali ograniËiti samo na ova podruËja. Polje njihovog poslanjabilo je cijeli svijet.

4. Smjer poslanja. U starozavjetno vrijeme narode je trebalo pri-vuÊi Bogu (vidi Izaija 2,1-5), nije Izrael trebao “povesti” Boga narodima.Nekoliko iznimaka (na primjer Jona) ne poniπtavaju opÊe pravilo. Sadaje strategija bila drugaËija. Jeruzalem je i dalje bio srediπte, ali umjestoda ostanu i jaËaju korijene na tom mjestu, od uËenika se oËekivalo dapou u najudaljenije krajeve Zemlje.

ProËitajte Luka 24,44-48. Koju su bitnu poruku uËenici trebalipropovijedati?

..................................................................................................................................

U razdoblju od Ëetrdeset dana koje je Isus proveo s uËenicimanakon uskrsnuÊa (Djela 1,3), sigurno im je objasnio mnoge istine oBoæjem kraljevstvu, iako je joπ uvijek bilo mnogo toga πto nisu razumjeli,kao πto je pokazalo pitanje koje su postavili u Djelima 1,6. Poznavali suproroËanstva, ali su ih sada mogli sagledati u novom svjetlu koje je sjalos kriæa i iz prazne grobnice (vidi Djela 3,17-19).

8

UTORAK 3. srpnja

ON ∆E PONOVNO DO∆I

ProËitajte Djela 1,9-11. Kako Luka prikazuje Isusovo uzaπaπÊe?Zaπto je znaËajno πto su dva anela razgovarala s uËenicima (vidiPonovljeni zakon 19,15)?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Lukin izvjeπtaj o uzaπaπÊu priliËno je kratak. Isus je bio s uËeni-cima na Maslinskoj gori, i dok ih je blagoslivljao (Luka 24,51), uzet jena Nebo. Ovdje je, naravno, upotrijebljen fenomenoloπki jezik, to jestdogaaj je prikazan onako kako je izgledao u ljudskim oËima, a nekakav je stvarno bio. Isus je napuπtao Zemlju i nije bilo drugog naËinada to uËini na vidljivi naËin osim da se vine gore.

Isusovo uzaπaπÊe bilo je Boæje natprirodno djelo, jedno od mnogihu Bibliji. Luka je to nagovijestio upotrebom pasiva eperthe (“bio jeodnesen”, “oblak ga ote”, Djela 1,9). Iako se u Novom zavjetu koristisamo na ovom mjestu, ovaj glagolski oblik nekoliko puta nalazimo ugrËkoj verziji Starog zavjeta (Septuaginti) gdje opisuje Boæje djelovanje,πto ukazuje da je osobno Bog uznio Isusa na Nebo, kao πto Ga je ipodigao iz mrtvih (Djela 2,24.32; Rimljanima 6,4; 10,9).

Kada je Isus veÊ bio zaklonjen oblakom, Luka izvjeπtava — samo uDjelima apostolskim — da su dvije osobe obuËene u bijelo stale preduËenike. Ovaj opis podudara se s opisom anela odjevenih u sjajnehaljine (Djela 10,30; Ivan 20,12). Oni su doπli uvjeriti uËenike da Êe seIsus vratiti na isti naËin kao πto je otiπao. Takoer, samo je u DjelimareËeno da Isusa “oblak ote oËima njihovim” (Djela 1,9).

Dakle, vidljivo uzaπaπÊe postalo je jamstvo da Êe i povratak bitividljiv, da Êe se odigrati takoer na oblaku, mada ovaj put “s velikommoÊi i slavom” (Luka 21,27), ne viπe kao dogaaj osobne naravi, jer“vidjet Êe ga svako oko” (Otkrivenje 1,7), i neÊe biti sâm (Luka 9,26; 2.Solunjanima 1,7). Slava drugog dolaska daleko Êe nadmaπiti slavu uza-πaπÊa.

Kako moæemo imati uvijek pred sobom stvarnost Isusovog dru-gog dolaska i obeÊanje o njemu? Kako ova uzviπena istina trebautjecati na sva podruËja naπeg æivota, kao πto su novËana sredstva,najviπe vrijednosti i moralne odluke?

9

SRIJEDA 4. srpnja

PRIPREMA ZA BLAGDAN PEDESETNICE

Isus u svojem odgovoru u Djelima 1,7.8 nije dao nikakvo obeÊanjeu vezi s vremenom. Ipak, na osnovi Njegovih rijeËi prirodno je bilozakljuËiti da Êe se On vratiti odmah nakon πto Duh doe i uËenici zavrπesvoje poslanje (vidi Matej 24,14). Aneli svojom napomenom (Djela 1,11)takoer nisu odgovorili na pitanje kada Êe doÊi kraljevstvo, ali moglo seshvatiti da Êe se to uskoro dogoditi. Moæda ovo objaπnjava zaπto seuËenici “s velikim veseljem vratiπe u Jeruzalem” (Luka 24,52). ObeÊanjeo Isusovom drugom dolasku u neodreeno vrijeme, koje im je trebalopruæiti dodatno ohrabrenje za obavljanje poslanja, shvaÊeno je kao da jekraj blizu. Daljnji razvoj dogaaja u Djelima potvrdit Êe ovu misao.

ProËitajte Djela 1,12-14. Tko je joπ bio u gornjoj sobi, i kakosu se pripremali za izlijevanje Duha?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Vrativπi se s Maslinske gore, uËenici su se okupili u gornjoj go-stinjskoj sobi (na latinskom cenaculum) u dvokatnoj privatnoj kuÊi uJeruzalemu. Odreeni broj æena koje su slijedile Isusa (Luka 8,1-3; 23,49;24,1-12), kao i Isusova majka i braÊa, nalazili su se tamo s uËenicima.

Isusova braÊa (Marko 6,3) bila su mlai Josipovi i Marijini sinovi(Matej 1,25; Luka 2,7) ili, πto je vjerojatnije, Josipovi sinovi iz prvogbraka, πto bi onda znaËilo da je Josip bio udovac kada se oæenio Mari-jom. Njihova prisutnost meu uËenicima iznenauje, jer su oni uvijekbili sumnjiËavi prema Isusu (Marko 3,21; Ivan 7,5). Ipak, Isusovo uskrs-nuÊe i posebno pojavljivanje pred Jakovom (1. KorinÊanima 15,7) izvrπiloje odreeni utjecaj. Jakov je poslije oËito zamijenio Petra u vodstvukrπÊanske zajednice (Djela 12,17; 15,13; 21,18; GalaÊanima 2,9.12).

Neprekidnim molitvama (Djela 1,14) i stalnim boravkom u HramuslaveÊi Boga (Luka 24,53), nesumnjivo su se svi posvetili priznanju,pokajanju i ostavljanju grijeha. Iako su smatrali da Êe nakon izlijevanjaDuha odmah uslijediti Isusov povratak, njihov duhovni stav bio je upotpunom skladu s onim πto se trebalo dogoditi, buduÊi da se Duh Svetiizlijeva kao odgovor na molitvu.

Kako svojim svakidaπnjim odlukama pripremamo put za djelo-vanje Duha u naπem æivotu?

10

»ETVRTAK 5. srpnja

DVANAEST APOSTOLA

Prvi administrativni posao prve krπÊanske zajednice, koja je brojilaoko 120 vjernika (Djela 1,15), bio je da izaberu zamjenu za Judu.

ProËitajte Djela 1,21.22. Na temelju Ëega je biran Judin naslje-dnik? Zaπto je to bilo toliko vaæno?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Bio im je potreban svjedok Isusovog uskrsnuÊa (usporedi Djela4,33). Ovo je vrlo vaæno zato πto je uskrsnuÊe smatrano snaænim doka-zom Isusovog mesijanstva i istinom cjelokupne krπÊanske vjere.

Izbor je trebalo napraviti izmeu onih koji su se pridruæili aposto-lima u vrijeme Isusove sluæbe. Pavao je poslije naglaπavao da je on,usprkos tome πto nije bio s Isusom dok je bio na Zemlji, ipak imaopravo na zvanje apostola zato πto mu je susret s Isusom na putu uDamask omoguÊio da postane svjedok Njegovog uskrsnuÊa (1. Korin-Êanima 9,1). Iako je priznao da je “nedonoπËe” (1. KorinÊanima 15,8),Pavao se nije smatrao manje osposobljenim od ostalih apostola (1. Ko-rinÊanima 9,2; GalaÊanima 2,6-9). To znaËi da su samo Dvanaestorica iPavao bili “apostoli” u tehniËkom, autoritativnom smislu (Djela 1,25.26);ipak, u osnovnom, opÊem smislu kao “izaslanici” ili “glasnici”, izraz semogao koristiti i za druge evaneoske radnike (Djela 14,4.14; GalaÊani-ma 1,19).

ProËitajte Djela 1,23-26. Kako je Matija bio izabran?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

NaËin na koji je izabran Matija moæe izgledati neobiËno, ali bacanjekocke odavno je uspostavljeno kao naËin donoπenja odluka (na primjerLevitski zakonik 16,5-10; Brojevi 26,55). Osim toga, izbor se donosioizmeu dva prethodno priznata kandidata podjednakih osobina i spo-sobnosti, πto nije bio korak u nepoznato. Vjernici su se takoer moliliBogu, vjerujuÊi da Êe rezultat odraziti Njegovu volju (usporedi Izreke16,33). Nema dokaza da je odluka ikada dovedena u pitanje. Nakonblagdana Pedesetnice, bacanje kocke viπe nije bilo nuæno zbog neposre-dnog vodstva Duha (Djela 5,3; 11,15-18; 13,2; 16,6-9).

Kad bi vam netko priπao i upitao vas: “Kako mogu znati πto jeBoæja volja za moj æivot?”, πto biste mu odgovorili i zaπto?

11

PETAK 6. srpnja

ZA DALJNJE PROU»AVANJE

“»itavo razdoblje izmeu blagdana Pedesetnice i drugog dolaska,koliko god bilo dugaËko ili kratko, treba biti ispunjeno misionarskimradom Crkve πirom svijeta u sili Duha. Kristovi sljedbenici trebaju obja-viti πto je On postigao prigodom prvog dolaska i pozvati ljude da sepokaju i da povjeruju u okviru pripreme za Njegov drugi dolazak. Onitrebaju biti Njegovi svjedoci ‘sve do kraja zemlje’ (Djela 1,8) i do samogsvrπetka. ... Ne smijemo se zaustaviti sve dok se oba cilja ne ostvare.”(John R. W. Stott, The Message of Acts: The Spirit, the Church & theWorld [Downers Grove: InterVarsity, 1990.], str. 44)

“Spasiteljev nalog obuhvaÊa sve vjernike. On do kraja vremena obu-hvaÊa sve koji vjeruju u Krista. Kobna je pogreπka misliti da djelo spa-πavanja duπa ovisi samo o rukopoloæenom propovjedniku. Evanelje jepovjereno svima koji dobiju nadahnuÊe s Neba. Svi koji primaju Kristovæivot odreeni su da rade na spaπavanju svojih bliænjih. Crkva je osno-vana za takav rad i svi koji preuzimaju na sebe sveti zavjet, obvezuju seda postanu Kristovi suradnici.” (Ellen G. White, Isusov æivot, str. 679)

PITANJA ZA RAZGOVOR

1. Tekst iz Djela 1,7 poziva se na rijeËi iz Evanelja po Marku13,32: “A o onom danu i Ëasu nitko ne zna, pa ni aneli na nebu,ni Sin, nego samo Otac.” Ellen G. White kaæe: “Boæjem narodunikada viπe neÊe biti upuÊena poruka utemeljena na vremenu. Mi netrebamo znati toËno vrijeme kada Êe se izliti Duh Sveti ili kada ÊeKrist doÊi.” (Selected Messages, sv. 1, str. 188) Ona dodaje: “Svatkotko poËne objavljivati poruku o Ëasu, danu ili godini Kristovogdolaska, uzima na sebe jaram objavljivanja poruke koju mu Gospo-din nije dao.” (Advent Review and Sabbath Herald, 12. rujna1893.) Koje je znaËenje ovih izjava za nas danas?

2. Netko je jednom rekao: “Bogu su viπe potrebni svjedoci negoodvjetnici.” ©to mislite o ovoj izjavi?

3. Kakva je bila uloga molitve u prvoj Crkvi? Je li sluËajno πtou skoro svakom odluËujuÊem trenutku u njezinom æivotu nailazimona upuÊivanje na molitvu (Djela 1,24; 8,14-17; 9,11.12; 10,4.9.30;13,2.3)? Kakva je uloga molitve u naπem æivotu?

12

Æeljela je ubijati ljude

Mobitel Li Fengyan je oπtro zazvonio.“Majko, osjeÊam se bijedno”, rekao je glas s druge strane. Bio je to

glas njezine snahe Yang-yang. Vriπtala je histeriËno. “Moj je æivot tolikoteæak! Ne znam πto da radim.”

Zabrinuta, Fengyan je pozvala Yang-yang u svoj dom, i tu su njihdvije zapoËele razgovor.

Yang-yang je govorila o glasovima koji su joj zapovijedali da djelujenasilno. “Æelim udarati ljude. Æelim ubijati ljude”, rekla je Yang-yang. “Skrivajsvoje noæeve. Ako vidim noæ, ubit Êu nekoga.”

Fengyan je nazvala svojega pastora iz adventistiËke crkve u Tokiju, ukojoj se okupljaju vjernici koji govore kineski. Pastor Yu Chuanfu je vodioveËernji molitveni susret, nakon Ëega je doπao u njezin dom, molio se iËitao Bibliju sa Yang-yang. Ona je voljela molitve i Bibliju, te ju je poËelaredovito Ëitati dok je neko vrijeme ostala sa svekrvom. »itala je i knjigeEllen G. White. Glasovi su prestali, a ona se poËela smijeπiti.

OdluËila je pohaati bogosluæja i subotnju πkolu u mjesnoj crkvi zakinesku zajednicu. Njezin suprug bio je zadivljen zbog promjena koje sujoj se dogodile. I on je poËeo pohaati crkvu s njom i majkom. Godinudana kasnije oboje su krπteni.

Zatim se majka Yang-yang razboljela, a lijeËnici nisu znali πto da rade.Yang-yang je zamolila crkvu da se moli za njezinu majku. Rekla je majcida iz kuÊe izbaci obiteljskog budistiËkog idola i da se povjeri æivom Bogu.

Vjernici crkve su se molili, i majka je doæivjela Ëudesan oporavak. “Prijemolitve, njezina majka nije vjerovala u Isusa”, svjedoËi Fengyan. “Ali na-kon molitve, sada vjeruje u Boga.” Majka se oslobodila idola i, nekolikomjeseci kasnije, ona i njezin muæ su krπteni. I to nije sve. Yang-yang iFengyan govore roacima u Kini o Bogu, i nekoliko od njih je poËelo po-haati tamoπnje adventistiËke crkve.

Fengyan ima 53 godine, zahvaljuje Bogu i tokijskoj kineskoj crkvi zapromjenu u njezinoj obitelji.

“Svake subote imamo mjesto — crkvu za bogosluæja”, kaæe ona. Osamosoba je krπteno u mjesnoj kineskoj crkvi u Tokiju zbog njezinog utjecaja.Kineska adventistiËka crkva u Tokiju je jedina u Japanu za one koji go-vore kineski. U 2012. godini imala je pet Ëlanova, Ëiji je rad potpomognutdarovima trinaeste subote. Danas je ta crkva narasla na pedeset vjernika,i joπ se namjerava udvostruËiti.

“Molite se za nas dok rastemo”, kaæe pastor te crkve Yu.

Gledajte Li Fengyan kako pjeva u svojoj crkvi, lijevo, na: bit.ly/want-to-kill

Andrew McChesney, AdventistiËka misija

13


Pouka 2 7.—14. srpnja 2018.

Blagdan Pedesetnice“Njega je, to jest Isusa, Bog uskrisio. Tome smo mi svi

svjedoci. On, sad uzviπen Boæjom desnicom, poπto je od Ocaprimio obeÊanog Duha Svetoga, izlio je ovo πto sami i vidite iËujete.” (Djela 2,32.33)

Biblijski tekstovi: Djela 2,1-4; Ivan 14,16; Djela 2,5-13; Joel2,28-32; Djela 2,22-39; Psalam 110,1-3.

RijeË “Pedesetnica” potjeËe od rijeËi pentekoste, grËkog naziva zahebrejski Blagdan sedmica (Izlazak 34,22), takoer poznat i kao Danprvina (Brojevi 28,26). Izraz znaËi “pedeseti” i duguje svoju upotrebuËinjenici da je blagdan slavljen pedesetog dana nakon prinoπenja snopajeËma prvog dana nakon Pashe. Bio je to dan radosti i zahvalnosti, kadaje izraelski narod donosio pred Jahvu “prvine pπeniËne æetve” (Izlazak34,22). Blagdan je postao odgovarajuÊi simbol duhovne æetve krπÊanskeCrkve, kada je Duh Sveti bio izliven obilnije nego ikada prije, kada seu jednom danu krstilo tri tisuÊe ljudi (Djela 2,41). Nakon Isusovog uza-πaπÊa i proslavljanja na Nebu, ovo izlijevanje Duha bilo je iznenadan,natprirodan dogaaj koji je preobrazio apostole iz jednostavnih i ne-poznatih Galilejaca u uvjerene i hrabre ljude koji Êe promijeniti svijet.

Pedesetnica se Ëesto naziva roendanom Crkve, vremenom kada suKristovi sljedbenici, Æidovi i (poslije) pogani, priznati kao Boæja novazajednica na Zemlji.

14

NEDJELJA 8. srpnja

IZLIJEVANJE DUHA SVETOGA

Posluπni Isusovom nalogu, vjernici su u Jeruzalemu Ëekali na obe-Êanje Duha Svetoga. »ekali su usrdno se moleÊi, iskreno se kajuÊi ihvaleÊi Boga. Kada je doπao taj dan, “svi bijahu skupljeni na istomemjestu” (Djela 2,1), vjerojatno u istoj velikoj gornjoj sobi koja se spomi-nje u Djelima 1. Meutim, uskoro Êe se naÊi meu veÊim skupom ljudi(Djela 2,6-13).

ProËitajte Djela 2,1-3. Kakvi su natprirodni elementi pratiliizlijevanje Duha Svetoga?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Ovaj dogaaj ostavio je snaæan dojam. Prvo se Ëula iznenadna hukas Neba poput silnog vjetra koja je ispunila Ëitavu prostoriju, a onda sepojavilo neπto nalik ognju i spustilo se na sve prisutne.

U Svetom pismu vjetar i oganj Ëesto se povezuju s “teofanijom” iliboæanskim javljanjem (na primjer Izlazak 3,2; 19,18; Ponovljeni zakon4,15). Vjetar i oganj takoer mogu predstavljati Duh Boæji (Ivan 3,8;Matej 3,11). U sluËaju Pedesetnice, koje god bilo toËno znaËenje tihpojava, bili su to znaci koji su oznaËili jedinstveni trenutak u povijestispasenja, obeÊano izlijevanje Duha.

Duh je uvijek djelovao. Njegov utjecaj na Boæji narod u starozavjet-nim vremenima Ëesto se otkrivao na primjetan naËin, ali nikad u svôjpunini. “U doba patrijarha utjecaj Duha Svetoga Ëesto se oËitovao naneki osobit naËin, ali nikad u punini. Sada su uËenici, posluπni Spa-siteljevim rijeËima, iznosili molbe za ovaj dar, a Krist je na Nebu za njihposredovao. Traæio je dar Duha da bi ga mogao izliti na svoj narod.”(Ellen G. White, Djela apostolska, str. 24)

Ivan Krstitelj prorekao je krπtenje Duhom od strane Mesije koji ÊedoÊi (Luka 3,16; usporedi Djela 11,16) i Isus ga je osobno spomenuonekoliko puta (Luka 24,49; Djela 1,8). Ovo izlijevanje bit Êe Njegovo prvoposredniËko djelo pred Bogom (Ivan 14,16.26; 15,26). Na blagdan Pede-setnice obeÊanje je bilo ispunjeno.

Iako je krπtenje Duhom na Pedesetnicu bilo jedinstven dogaajpovezan s Isusovom pobjedom na kriæu i proslavljanjem na Nebu, isku-stvo ispunjenja Duhom neprestano se treba ponavljati u vjernikovomæivotu (Djela 4,8.31; 11,24; 13,9.52; Efeæanima 5,18).

Kakav dokaz imate da Duh djeluje u vaπem æivotu?

15


DAR JEZIKA

U Djelima 2,4 dar Duha pokazao se u govorenju jezika. Ipak, ovajdar bio je samo jedan od mnogih oËitovanja Duha (Djela 10,45.46; 19,6).Druga oËitovanja obuhvaÊaju proricanje buduÊnosti (Djela 11,28), dobi-vanje vienja (Djela 7,55), nadahnut govor (Djela 2,8; 28,25), ozdravlja-nje (Djela 3,6.12; 5,12.16) i sposobnost za sluæbu (Djela 6,3.5).

Dar jezika nije bio darovan na blagdan Pedesetnice zato πto bi tobio uobiËajen ili najvaæniji dokaz izlijevanja Duha. Bio je oËitovan zatoda bi u svijetu bilo pokrenuto poslanje Crkve. Poziv upuÊen u Djelima1,8 zahtijevao je dar jezika. Da bi apostoli nadvladali kulturoloπke pre-preke i dosegli krajeve Zemlje s Evaneljem, trebali su govoriti jezicimaonih koji Êe sluπati njihove propovijedi.

ProËitajte Djela 2,5-13. ©to pokazuje da su na blagdan Pedeset-nice uËenici govorili na tadaπnjim stranim jezicima?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Procjenjuje se da je u svijetu u prvom stoljeÊu bilo osam do desetmilijuna Æidova i da ih je oko 60 posto æivjelo izvan Judeje. Mnogiprisutni u Jeruzalemu u vrijeme blagdana bili su iz stranih zemalja inisu govorili aramejski, jezik judejskih Æidova u to vrijeme.

Nema sumnje da su veÊina obraÊenika u vrijeme Pedesetnice biliÆidovi iz razliËitih zemalja, koji su sada imali priliku Ëuti Evanelje nasvojem jeziku. Da su apostoli govorili na postojeÊim stranim jezicima,a ne na nepoznatim jezicima u zanosu, moæemo dokazati izrazomdialektos (Djela 2,6.8), πto oznaËava jezik naroda ili podruËja (uspore-dite Djela 21,40; 22,2; 26,14). Po tome je jasno da su govorili na tadaπ-njim razliËitim jezicima. »udo je bilo πto su neuki Galilejci sada govorilijezikom koji samo nekoliko sati prije nisu znali. Za tamoπnje Æidovekoji su bili svjedoci dogaaja, a nisu poznavali ove jezike, jedino mogu-Êe objaπnjenje bilo je da su se apostoli opili pa su izgovarali neobiËnebesmislene glasove. “Drugi su podrugljivo govorili: ‘Puni su slatkog vina.’”(Djela 2,13)

Iako se pred njihovim oËima dogodilo snaæno oËitovanje Boæjesile, ovi ljudi su pomislili da je u pitanju pijanstvo. ©to moæemouËiniti da i sami ne budemo u tolikoj mjeri duhovno slijepi?

16

UTORAK 10. srpnja

PETROVA PROPOVIJED

Optuæba da su pijani pruæila je Petru priliku da objasni πto sedogaa. U svojem govoru apostol je prvo ukazao na Pismo (Djela 2,16-21), opisujuÊi izlijevanje Duha kao ispunjenje proroËanstva.

Usporedite sljedeÊe tekstove: Djela 2,17 i Joel 2,28. Kako jePetar shvatio vrijeme ispunjenja Joelovog proroËanstva?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Joelovo proroËanstvo govorilo je o buduÊem spasenju (Joel 2,32)koje Êe biti karakteristiËno po znakovima u prirodi i obilnom izlijevanjuDuha (Joel 2,28-31). TumaËeÊi dogaaj na blagdan Pedesetnice u svjetluovog proroËanstva, Petar je naglasio povijesno znaËenje tog trenutka.Meutim, postoji vaæna razlika u naËinu na koji navodi Joelove rijeËi.Umjesto Joelove uvodne rijeËi “poslije” (Joel 3,1), koja je u opÊem smi-slu ukazivala na buduÊnost, Petar je rekao “u posljednje vrijeme” (Djela2,17), nagovjeπtavajuÊi da je zavrπni Ëin u velikoj drami spasenja upravopoËeo. To nije, naravno, potpun opis dogaaja posljednjih dana, veÊpokazatelj velikog osjeÊaja æurnosti koji je odlikovao prvu Crkvu. Oninisu znali kada Êe doÊi kraj, ali su bili uvjereni da neÊe dugo Ëekati.

ProËitajte Djela 2,22-32. Koja je bila glavna misao u Petrovompredstavljanju Evanelja?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Naglasivπi proroËko znaËenje blagdana Pedesetnice, Petar se okre-nuo nedavnim dogaajima vezanim za Isusov æivot, smrt i uskrsnuÊe.Meutim, u najveÊoj je mjeri naglasio uskrsnuÊe buduÊi da je to odlu-ËujuÊi Ëimbenik u izvjeπtaju o Evanelju. SmatrajuÊi da je uskrsnuÊekonaËna Isusova obrana (Djela 2,22.27), Petar je naveo tekst iz Pisma dabi objasnio njegovo znaËenje.

BuduÊi da je Isus bio Mesija, smrt Ga nije mogla zadræati. Tako jeza Petra i ostale novozavjetne pisce Isusovo uskrsnuÊe bilo snaæandokaz ne samo da je Isus Mesija, veÊ cjelokupne krπÊanske poruke ospasenju.

S obzirom na to da je smrt svuda oko nas, da uvijek prijetinama ili naπim voljenima, zaπto je Isusovo uskrsnuÊe tako vaænaistina?

17

SRIJEDA 11. srpnja

ISUSOVO PROSLAVLJENJE

“On, sad uzviπen Boæjom desnicom, poπto je od Oca primioobeÊanog Duha Svetoga, izlio je ovo πto sami i vidite i Ëujete.”(Djela 2,33)

U treÊem dijelu govora Petar se vratio na pitanje jezika, koji sunajprije privukli narod. Vjernici nisu bili pijani, πto bi bilo neobiËno udevet sati ujutro (Djela 2,15), veÊ su govorili jezicima jer se Duh Svetiupravo izlio s Neba.

ProËitajte Djela 2,33-36. Kako je izlijevanje Duha povezano sBoæjom desnicom koja je uzvisila Isusa?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Boæja desnica simbolizira poloæaj i vlast (Psalam 110,1-3). Petrovatvrdnja koju je utemeljio na Pismu, glasi da je Isus izlio Duha na svojesljedbenike zahvaljujuÊi tome πto je uzviπen na takav poloæaj na Nebu.Proslavljenje nije pruæilo Isusu status koji nije imao prije (Ivan 1,1-3;17,5). Umjesto toga, to je bilo OËevo vrhovno priznavanje Njegovog pravakao Gospodina i Spasitelja (Djela 2,36).

Ovaj dogaaj pribliæava nas jednoj od najvaænijih tema u Svetompismu: kozmiËkoj borbi izmeu dobra i zla. Bît je da Duh ne bi mogaodoÊi u punini da Isus nije bio proslavljen (Ivan 7,39), a Isus ne bi bioproslavljen da nije izvojevao pobjedu na kriæu (Ivan 17,4.5). DrugimrijeËima, Isusovo proslavljenje bilo je uvjet za izlijevanje Duha zato πtoje oznaËavalo Boæje odobravanje Isusovog djela na kriæu, ukljuËujuÊi iporaz onoga koji je preuzeo vlast nad ovim svijetom (Ivan 12,31).

Pojava grijeha u svijetu bacila je sjenku na Boga. Isusova smrt bilaje nuæna ne samo radi otkupljenja ljudskog roda, veÊ i da bi Bog bioopravdan, a Sotona razotkriven kao varalica. U Isusovoj sluæbi vrijemespasenja veÊ je poËelo (Luka 4,18-21). Kada je istjerivao demone iliopraπtao grijehe, Isus je oslobaao Sotonine suænjeve. Ipak, kriæ Mu jedao potpunu vlast da to Ëini. Dakle, kada je Kristova dragovoljno pri-nesena ærtva bila potvrena na Nebu, Sotona je primio odluËujuÊi uda-rac, a Duh se izlio kako bi pripremio narod za Kristov dolazak.

18

»ETVRTAK 12. srpnja

PRVINA

Petrovi sluπatelji bili su pogoeni njegovim rijeËima. Pojedinci sumoæda bili meu onima koji su se prije nekoliko tjedana zalagali zaIsusovo raspeÊe (Luka 23,13-25). Ali sada, uvjereni da je Isus iz Naza-reta Mesija kojega je Bog postavio, zavapili su æalosnog srca: “BraÊo, πtoda Ëinimo?” (Djela 2,37)

ProËitajte Djela 2,38. Koja su dva osnovna elementa nuæna zaoprost?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Pokajanje znaËi korjenitu promjenu æivota i odbacivanje grijeha(Djela 3,19; 26,20), a ne samo osjeÊaj æalosti i kajanja. Zajedno s vje-rom, pravo pokajanje je Boæji dar, ali poput ostalih darova, moæe seodbaciti (Djela 5,31-33; 26,19-21; Rimljanima 2,4).

Od vremena Ivana Krstitelja pokajanje je povezivano s krπtenjem(Marko 1,4). Krπtenje je postalo izraz pokajanja, obred koji prikazujepranje grijeha i moralnu obnovu pod utjecajem Duha Svetoga (Djela2,38; 22,16; usporedi Titu 3,5-7).

ProËitajte Djela 2,38.39. Koje je obeÊanje dano onima koji sekaju i koji uËine zavjet krπtenja?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Prisutnima na blagdan Pedesetnice nije bio ponuen samo oprostgrijeha, veÊ i punina Duha za osobni rast, za sluæbu u Crkvi i posebnoza misiju. Bio je to moæda najuzviπeniji blagoslov, jer glavni je razlogpostojanja Crkve navijeπtanje Radosne vijesti (1. Petrova 2,9). Dakle, odtog trenutka oni su imali sigurnost spasenja i silu Duha Svetoga koji ihje osposobio za poslanje na koje je Crkva pozvana.

Zaπto je Ëinjenica da moæemo biti osloboeni od grijeha tolikovaæna za svakoga tko objavljuje Evanelje? Kakvu nadu u Isusamoæete ponuditi drugima ako je sami nemate?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

19

PETAK 13. srpnja


Izlijevanje Duha Svetoga na blagdan Pedesetnice otkrilo je vaænuistinu o tome πto se dogodilo na Nebu i kako je Bog Otac prihvatioKristovu ærtvu za grijehe svijeta. Izlijevanje Duha takoer je pokazalo daje Kristovo djelo na Nebu zasnovano na Njegovoj ærtvi prinesenoj naZemlji, sada sveËano zapoËelo. Ovi zadivljujuÊi dogaaji prikazuju divnuistinu da su Nebo i Zemlja povezani na naËin u koji mi sada jednostavnone moæemo proniknuti.

“Kristovo uzaπaπÊe na Nebo bilo je znak da Êe Njegovi sljedbeniciprimiti obeÊani blagoslov. ... Kad je Krist proπao kroz nebeska vrata, bioje ustoliËen uz oboæavanje anela. »im je ovaj obred bio zavrπen, DuhSveti je siπao na uËenike kao snaæna struja i Krist je bio proslavljenslavom koju je oduvijek imao kod Oca. Izlijevanje Duha na Pedesetnicubilo je nebeska poruka da je Otkupiteljevo ustoliËenje zavrπeno. U skla-du sa svojim obeÊanjem, poslao je s Neba Duha Svetoga na svoje sljed-benike kao jamstvo da je kao sveÊenik i kralj primio svaku vlast naNebu i na Zemlji, i da je Pomazanik svojeg naroda.” (Ellen G. White,Djela apostolska, str. 25)

PITANJA ZA RAZGOVOR

1. ©to od svega πto se dogodilo na blagdan Pedesetnice Crkvamoæete oËekivati u svojem æivotu danas? ©to se moæe ponoviti, aπto ne?

2. Razmiπljajte o Ëinjenici da je Petar Isusovo uskrsnuÊe uËiniotoliko vaænim dijelom poruke koju je uputio na blagdan Pedeset-nice. UskrsnuÊe je u joπ veÊoj mjeri Ëinila zapanjujuÊim Ëinjenicaπto nitko nije oËekivao da Êe Mesija uskrsnuti, bez obzira na oËe-kivanja koja su Æidovi u to vrijeme imali u vezi s Mesijom. Ta idejanije se nalazila ni na Ëijem duhovnom radaru; oni koji su Ëekalidolazak Mesije, to nisu oËekivali. Koje pouke moæemo nauËiti otome da trebamo znati πto Biblija nauËava, nasuprot najnovijimopÊeprihvaÊenim uËenjima?

3. Tekst u Djelima 2,38 govori o potrebi krπtenja. ZnaËi li toda Êe biti izgubljen svatko tko je povjerovao u Isusa, ali je premi-nuo prije nego πto se krstio? Obrazloæite svoj odgovor.

20

Najbolje prijateljice

Moj prvi posjet crkvi bio je kad sam pohaala deveti razred osnovneπkole. Razlog je priliËno posramljujuÊ. Otiπla sam jer je moja najboljaprijateljica odluËila spavati sa svojim mladiÊem.

Moja najbolja prijateljica, Otka, zatraæila je od mene savjet izvan naπeπkole u glavnom gradu Mongolije, u Ulaanbaataru. Imala sam samo πe-snaest godina, ali bila sam sigurna da je ona donijela loπu odluku. Reklasam joj da to ne Ëini. Onda sam, samo da se uvjerim, upitala svoju sta-riju sestru πto ona misli o tom mojem prijedlogu. Moja sestra, koja je po-haala mjesnu adventistiËku crkvu, otiπla je izravno do Otke i rekla joj dapriËeka sa svojom namjerom dok se ne vjenËaju.

Otka je bila bijesna πto sam otkrila njezinu tajnu. Govorila je mnogotoga loπeg o meni pred drugima u razredu, i svi su me poËeli izbjegavati.U samo jednom tjednu izgubila sam svoju najbolju prijateljicu i sve prija-telje iz razreda.

OsjeÊala sam se tako usamljeno. Upitala sam svoju sestru mogu lipoÊi s njom u adventistiËku crkvu. Ljudi u crkvi su me srdaËno doËekali.Bili su topli i prijateljski raspoloæeni i uËili su me o Bogu.

Nekoliko mjeseci kasnije moji kolege iz razreda polako su poËeli raz-govarati sa mnom. Primijetili su da idem u crkvu i pitali su me: “©to ra-diπ? Zaπto ideπ u crkvu?” Rekla sam im da postajem krπÊanka.

Ali nisam bila tako otvorena prema svojim roditeljima. Moji roditeljisu budisti, kao i veÊina ljudi u Mongoliji, i bili su ljutiti zbog mojeg zani-manja za krπÊanstvo. Pohaala sam crkvu svake subote, ali sam to skrivalaod svojih roditelja. Na kraju sam im ispriËala cijelu istinu i otkrila da suroditelji to znali sve vrijeme u kojem sam to tajila od njih. Prihvatili sumoju odluku da se krstim.

Godinu i pol nakon πto je Otka prestala biti moja prijateljica, jedneveËeri doπla je do mene i priznala mi da sam bila u pravu. Rekla mi je daje ostala trudna i kako je imala pobaËaj. “Ti si nebeska osoba.” rekla je.“Ne æelim te izgubiti kao prijateljicu. Spremna sam, ako treba, Ëak i umri-jeti za tebe.”

Otka to nije znala, ali sliËne su rijeËi zapisane u Bibliji. Isus je rekao:“Nitko nema veÊe ljubavi od ove: poloæiti vlastiti æivot za svoje prijatelje.”(Ivan 15,13)

Otka i ja smo ostale dobre prijateljice sve do danas. Ali moj najboljiPrijatelj Isus dao je svoj æivot za mene.

Batdelger Battsetseg ima trideset i dvije godine, uËiteljica je petog raz-reda u πkoli Tusgal, jedinoj adventistiËkoj πkoli u Mongoliji.

Dar trinaeste subote ovoga tromjeseËja pomoÊi Êe za izgradnju uËionicaza viπe razrede, kako bi se osigurale uËionice za djecu niæih razreda osnovneπkole.

21


Pouka 3 14.—21. srpnja 2018.

Æivot u prvoj Crkvi“Kao πto su svaki dan postojano — kao po dogovoru — bili

u hramu, tako su po kuÊama lomili kruh i zajedno uzimalihranu vesela i priprosta srca. Hvalili su Boga i zato uæivalinaklonost svega naroda.” (Djela 2,46.47)

Biblijski tekstovi: Djela 2,42-46; Djela 4,34.35; Djela 3,1-26;Djela 4,1-18; Djela 5,1-11; Djela 5,34-39.

OsjeÊaj æurnosti u prvoj Crkvi bio je vrlo snaæan. Prema tome kakoje Isus odgovorio na pitanje vezano za uspostavljanje mesijanskog kra-ljevstva, ostavljajuÊi pitanje vremena otvorenim (Djela 1,6-8), moglo seshvatiti da je sve ovisilo o izlijevanju Duha i zavrπetku apostolske mi-sije. Tako, kada je osvanuo blagdan Pedesetnice, prvi vjernici smatralisu da se sve ispunilo: primili su Duha Svetoga i objavili Evanelje cije-lom svijetu. Nisu apostoli napustili Jeruzalem i otiπli u svijet, veÊ jesvijet doπao k njima (Djela 2,5-11).

SljedeÊe πto se dogodilo bilo je da su se vjernici odrekli materijal-nih dobara. SmatrajuÊi da je ostalo malo vremena, prodali su sve πto suimali i posvetili se uËenju i zajednici nastavljajuÊi svjedoËiti o Isusu, alisamo u Jeruzalemu. U æivotu zajednice, iako uspjeπnom u pomaganjusiromaπnih, uskoro su se pojavile poteπkoÊe i Bog je morao djelovati dabi odræao Crkvu ujedinjenom. To je takoer bilo vrijeme kada su sepoËeli suoËavati s protivljenjima. Ipak, usred svega toga njihova vjeraostala je nepoljuljana.

22

NEDJELJA 15. srpnja

POU»AVANJE I ZAJEDNICA

Nakon izvjeπtaja o blagdanu Pedesetnice, Luka prelazi na opÊi opisunutarnjeg æivota Crkve u Jeruzalemu. “Oni su bili postojani u apostol-skoj nauci, zajedniËkom æivotu, lomljenju kruha i u molitvama.” (Djela2,42) »etiri spomenuta pojma u biti se odnose na pouËavanje i zajedni-πtvo. Prema 46. retku, pouËavanja su se odræavala u Hramu, a zajedni-πtvo je njegovano u domovima.

Dvoriπte Hrama bilo je okruæeno pokrivenim trijemovima koji su seËesto koristili za rabinska pouËavanja. Da su se vjernici posvetili apo-stolskom nauku pokazuje Ëinjenica πto ih dar Duha nije poveo misao-noj religiji, veÊ snaænom procesu uËenja pod vodstvom apostola, Ëiji jeautoritativni nauk bio popraÊen Ëudesima i znacima (Djela 2,43).

Duhovna zajednica bila je joπ jedan znak poboænosti prvih krπÊana.Vjernici su neprekidno bili zajedno ne samo u Hramu, veÊ i u domovi-ma, gdje su dijelili obroke, proslavljali Gospodnju veËeru i molili se(Djela 2,42.46). Na svakidaπnjim okupljanjima prvi krπÊani su izraæavalinadu u Isusov skori povratak, kada Êe Njegova zajednica s njima bitiobnovljena u mesijanskom kraljevstvu (Matej 26,29).

Privatni domovi imali su kljuËnu ulogu u æivotu prve Crkve. Vjernicisu i dalje prisustvovali obredima u Hramu (Djela 3,1), a subotom su posvoj prilici bili u sinagogama sa svojim sunarodnjacima Æidovima (Jakov2,2), ali su posebni elementi krπÊanske vjere bili obavljani u domovima.

ProËitajte sljedeÊe tekstove: Djela 2,44.45; 4,34.35. ©to jeobiljeæavalo zajednicu prvih krπÊana?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

VjerujuÊi da je kraj blizu, smatrali su da materijalna dobra, “osobnovlasniπtvo” (da upotrijebimo suvremeniji izraz), viπe nisu vaæna. Prematome, zajedniËka upotreba materijalnih dobara Ëinila se svrsishodnom.Nije bilo razloga da budu zabrinuti za buduÊnost buduÊi da Êe Mesijaispuniti njihove potrebe u mesijanskom kraljevstvu (Luka 22,29.30).Ovo dijeljenje, osim πto je bilo izuzetan primjer krπÊanske velikoduπno-sti, omoguÊilo im je da iskuse dublji osjeÊaj jedinstva.

Koliko ste vi velikoduπni kada je u pitanju ono πto ste primiliod Gospodina?

23


IZLJE»ENJE HROMOG »OVJEKA

U Djelima 3,1 zabiljeæeno je da su Petar i Ivan iπli u Hram namolitvu koja se odræavala u tri sata. Ovo ukazuje na sræ æidovske vjereu ovom ranom razdoblju. Apostoli nisu iπli u Hram samo da bi pouËavaliili doveli nove obraÊenike, veÊ zato πto su Petar i Ivan i dalje bili Æidovii kao takvi i dalje su bili posveÊeni æidovskim vjerskim obiËajima (Djela20,16; 21,17-26), bar do ovog trenutka. Tamo su uËinili zapanjujuÊeËudo (Djela 3,1-10), πto je Petru pruæilo priliku da odræi joπ jednu propo-vijed.

ProËitajte Djela 3,12-26. ©to je Petar posebno naglasio u svojojpropovijedi?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Propovijedanje prvih krπÊana obiljeæavalo je pet glavnih toËaka: Isusje bio Mesija koji je stradao (Djela 3,18); Bog Ga je uskrisio (Djela 3,15);Isus je bio proslavljen na Nebu (Djela 3,13); ponovno Êe doÊi (Djela3,20); potrebno je pokajanje za oprost grijeha (Djela 3,19).

Na mnogo naËina ovo je ista poruka koju mi nosimo svijetu, iakoje okvir promijenjen. Apostoli su se joπ uvijek nalazili u æidovskomokruæenju, kada je narod u osnovi samo morao “prijeÊi” iz starog Savezau novi umjesto da mijenja veru. Kao dio Boæjeg naroda, morali su pri-hvatiti Mesiju i doæivjeti novoroenje koje slijedi nakon iskrenog prihva-Êanja Isusa.

Iako su danas prilike drugaËije, poruka je u osnovi ista: Krist jeumro za naπe grijehe, uskrsnuo je i ponovno Êe doÊi. Ovo znaËi da uNjemu moæemo naÊi spasenje. »ak i u okviru trostruke aneoske vijestiiz 14. poglavlja Otkrivenja, Isus Krist razapeti, Isus Krist uskrsli i IsusKrist koji Êe ponovno doÊi mora biti u srediπtu objavljivanja ovih poruka.

“Od svih koji se smatraju krπÊanima, adventisti sedmoga dana tre-bali bi biti meu prvima koji uzdiæu Krista pred svijetom. Objavljivanjeporuke treÊeg anela poziva na iznoπenje istine o suboti. Trebamo objavitiovu istinu zajedno s drugima koje su obuhvaÊene ovom porukom, ali nesmijemo izostaviti veliko srediπte privlaËnosti, Isusa Krista. Upravo suse kod Kristovog kriæa sreli milost i istina, a pravednost i mir poljubili.Greπnika moramo navesti da gleda na Golgotu; on se jednostavnomvjerom malog djeteta mora osloniti na Spasiteljeve zasluge prihvaÊajuÊiNjegovu pravednost, vjerujuÊi u Njegovu milost.” (Ellen G. White, Propo-vjednici Radosne vijesti, str. 126)

24

UTORAK 17. srpnja

PRVA PROTIVLJENJA

Nakon kratkog vremena uspjeh Crkve izazvao je protivljenje odre-enih jeruzalemskih voa. Hramom u Jeruzalemu upravljao je velikisveÊenik i njegovi pomoÊnici, uglavnom saduceji. Veliki sveÊenik bio jei predsjedatelj Velikog vijeÊa, koje su u to vrijeme uglavnom Ëinili sadu-ceji i farizeji. BuduÊi da saduceji nisu vjerovali u uskrsnuÊe, bili su vrlouznemireni kada su Petar i Ivan pouËavali da je Isus ustao iz mrtvih.UhiÊeni od strane hramskih straæara, apostoli su do sljedeÊeg danaproveli u pritvoru, kada su izvedeni pred Veliko vijeÊe (Djela 4,1-7).

ProËitajte Djela 4,1-18. ©to je Petar odgovorio kada su ihupitali kakvom su to silom uËinili? Koja je bila osnovna porukaPetrovog odgovora koju su voe smatrali prijetnjom?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Pitanje o sili koje su uputili æidovski voe ukazuje na njihovuzabrinutost za vlast. Petar je, meutim, izjavio ne samo da je ËudouËinjeno u Isusovo ime, veÊ i da spasenje dolazi samo od Njega. Apo-stoli su se nalazili pred najviπim æidovskim tijelom vlasti; pa ipak, slu-æili su Onome koji ima mnogo veÊu vlast. Ovi ljudi bili su jednostavni,neobrazovani galilejski ribari; prema tome, njihova hrabrost i rjeËitostiznenadila je sve prisutne. Iako to voe nisu shvatili, bît je da su apo-stoli bili ispunjeni Duhom Svetim, upravo onako kako je Isus prorekao(Matej 10,16-20).

BuduÊi da nisu mogli zanijekati Ëudo — izlijeËeni Ëovjek bio jeprisutan i svi su ga mogli vidjeti — Veliko vijeÊe je naredilo apostolimada prestanu propovijedati. Plaπili su se njihove poruke kao i sve veÊerasprostranjenosti pokreta. Ne prouËivπi dokaze, dopustili su da pred-rasude i æelja za samozaπtitom upravljaju njihovim postupcima.

Petrove posljednje rijeËi spadaju meu najdragocjenije bisere Djelaapostolskih: “Sami prosudite je li pravo pred Bogom da se viπe poko-ravamo vama nego Bogu! A πto je do nas, mi ne moæemo drukËije negogovoriti πto smo vidjeli i Ëuli.” (Djela 4,19.20)

Razmiπljajte o æelji za vlaπÊu i koliko moæe biti opasna na bilokojoj razini i u bilo kojem okviru. Zaπto kao krπÊani koji su pozva-ni da budu sluge moramo biti oprezni kad je u pitanju privlaËnostvlasti?

25

SRIJEDA 18. srpnja

ANANIJA I SAFIRA

ZajedniËko dijeljenje materijalnih dobara nije bilo obvezno u prvojCrkvi; to nije bio uvjet da bi netko postao Ëlan Crkve. Ipak, sigurno jebilo nekoliko primjera dragovoljne velikoduπnosti koji su nadahnuli ci-jelu zajednicu. Jedan takav primjer bio je Barnaba (Djela 4,36.37), kojiÊe dalje u knjizi imati vaænu ulogu.

Meutim, bilo je i negativnih primjera koji su ugrozili jedinstvoCrkve iznutra, upravo u vrijeme kada su poËeli napadi izvana.

ProËitajte Djela 5,1-11. Koje pouke nalazimo u ovom izvjeπta-ju?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Iako nam Luka nije otkrio sve pojedinosti, nema sumnje da osnov-ni problem Ananije i Safire nije bio pokuπaj da zadræe novac, veÊ to πtosu pokuπali prevariti zajednicu. Njihov grijeh nije bio rezultat nagleodluke, veÊ pomno smiπljenog plana, namjerne odluke “da kuπate DuhaGospodnjega” (Djela 5,9). Oni nisu morali prodati svoju imovinu i daro-vati novac Crkvi. Dakle, kada su se obvezali da Êe to uËiniti, moæda supostupali samo u skladu sa svojim interesima ili su pokuπali steÊi utje-caj meu braÊom velikoduπnim Ëinom vrijednim hvale.

Ova moguÊnost moæe nam pomoÊi da objasnimo zaπto ih je Bogtako oπtro kaznio. »ak i ako je crkveni zajedniËki æivot bio posljedicauvjerenja da Êe Isus uskoro doÊi, ovaj postupak Ananije i Safire nasamom poËetku mogao je umanjiti vaænost vjernosti Bogu i izvrπiti loπutjecaj meu vjernicima. Razlog zaπto se ne spominje da je Ananiji danaprilika da se pokaje, kao u Safirinom sluËaju (Djela 5,8), moæe se pripi-sati samo kratkoÊi izvjeπtaja.

ZakljuËak je da su oni od poËetka do kraja postupali greπno, agrijeh je ozbiljno pitanje u Boæjim oËima (Ezekiel 18,20; Rimljanima6,23), iako ga On ne kaænjava uvijek u istom trenutku. »injenica da sekazna Ëesto odgaa treba nas neprestano podsjeÊati koliko je Bog milo-stiv (2. Petrova 3,9).

Zaπto moramo biti oprezni s ispitivanjem granica milosti, kaoπto je to uËinilo ovo dvoje vjernika prve Crkve?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

26


DRUGO UHI∆ENJE

Ako su apostoli mogli biti upotrijebljeni za izlijevanje Boæjeg sudaza grijeh, kao u sluËaju Ananije i Safire, takoer su mogli biti upotrijeb-ljeni da se Boæja milost izlije na greπnike. Njihova snaæna sluæba oz-dravljanja (Djela 5,12-16) bila je vidljivi dokaz da Boæji Duh djeluje pre-ko njih. Dojmljiva je Ëinjenica da je Ëak i Petrova sjena mogla lijeËitiljude. Najbliæu sliËnost u evaneljima nalazimo u primjeru æene koja jebila izlijeËena tako πto je dodirnula Isusovu haljinu (Luka 8,43.44).Meutim, Luka ne kaæe da je Petrova sjena imala silu ozdravljanja, veÊda je tako mislio narod. Ipak, Ëak i kada se radilo o posvemaπnjempraznovjerju, Bog je i dalje izlijevao svoju milost.

©to su apostoli bili ispunjeniji Duhom i πto su se znaci i Ëudaumnoæavali, vjerski voe su u sve veÊoj mjeri bili ispunjeni ljubomorom.To ih je navelo da po drugi put uhite apostole (Djela 5,17.18). Tek nakonËudesnog izbavljenja (Djela 5,19-24) i drugog hrabrog Petrovog govora,kad je naglasio da se “treba viπe pokoravati Bogu nego ljudima” (Djela5,29), neki od pripadnika vlasti poËeli su razmatrati moguÊnost da je nadjelu natprirodni utjecaj.

ProËitajte Djela 5,34-39. Kako je Gamaliel odvratio Veliko vijeÊeda ubiju apostole?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Velikim vijeÊem upravljali su saduceji koji su s farizejima Ëiniliutjecajnu veÊinu. Gamaliel je bio farizej i doktor prava. Toliko je biocijenjen meu Æidovima da je postao poznat kao Rabban (“naπ uËitelj”),a ne samo Rabbi (“moj uËitelj”). Pavao je bio jedan od njegovih uËenika(Djela 22,3).

Gamaliel se prisjetio dva druga pobunjeniËka pokreta u nedavnojizraelskoj povijesti koji su takoer privukli sljedbenike i izazvali nemire.Meutim, voe su bili pobijeni, a sljedbenici su se potpuno rasuli. Pou-ka koju je izvukao bila je da Êe krπÊanski pokret uskoro nestati ako jeljudsko djelo. S druge strane, ako je to boæanski pokret, kako su tvrdiliapostoli, kako su se mogli nadati da Êe mu se suprotstaviti? Gamalielovsavjet bio je prihvaÊen. Apostoli su bili iπibani i joπ jednom im je nare-eno da ne govore u Isusovo ime.

Prema ovom izvjeπtaju, koliko dobar savjet moæe biti potrebani koristan? Kako moæemo biti spremniji primiti savjet koji baπ nijedrag naπim uπima?

27

PETAK 20. srpnja


“Mi smo upravitelji kojima je odsutni Gospodar predao na Ëuvanjesvoje kuÊanstvo i interese radi kojih je doπao na ovaj svijet. On se vrationa Nebo ostavivπi nam zadatak da se brinemo o tome i oËekuje dabdijemo i Ëekamo Njegov dolazak. Budimo vjerni u vrπenju povjerenognam zadatka da ne bi doπao iznenada i zatekao nas kako spavamo.”(Ellen G. White, Testimonies for the Church, sv. 8, str. 37)

“Ljudi trebaju biti svjesni svetosti svojih zavjeta i obeÊanja u okvi-ru Boæjeg djela. Ova obeÊanja obiËno se ne smatraju obvezatnima kaopismene obveze izmeu ljudi. Meutim, je li obeÊanje manje sveto iobvezujuÊe ako je dano Bogu? BuduÊi da mu nedostaju odreeni tehniË-ki elementi i ne moæe se nametnuti zakonom, hoÊe li krπÊanin zanema-riti obvezu za koju je dao svoju rijeË? Nijedna pravna napomena iliduænost nije u veÊoj mjeri obvezatna od obeÊanja danog za Boæje djelo.”(Ellen G. White, The SDA Bible Commentary, sv. 6, str. 1056)

PITANJA ZA RAZGOVOR

1. Isus je izmeu ostalog ostavio dvije neposredne zadaÊe uËe-nicima: oËekivanje Njegovog skorog dolaska i svjetsku misiju. Kakoova dva Ëimbenika trebaju utjecati na naπe razumijevanje misije ipoziva da propovijedamo Evanelje svijetu?

2. Netko je rekao: “Trebamo biti spremni kao da Êe Isus doÊidanas, a raditi kao da neÊe doÊi joπ sto godina.” Kakvu mudrostnalazimo u ovoj izjavi i kako je moæemo primijeniti na naπ pozivu æivotu?

3. Zaπto Isusov æivot, smrt, uskrsnuÊe i povratak moraju bitiu srediπtu svega πto propovijedamo? Sagledajte to na sljedeÊi na-Ëin: Kakva je svrha svega πto propovijedamo bez ovih dogaaja?

4. »emu nas izvjeπtaj o Ananiji i Safiri uËi o tome koliko jeteπko poznavati srce drugih, bilo da je u pitanju dobro ili zlo?

5. Koje suvremene Gamaliele poznajete? Jeste li moæda u prilicida tu ulogu vrπite u æivotu drugih ljudi? U svakom sluËaju, raz-govarajte u razredu o trenucima kada je davanje ili primanje mu-drog savjeta donijelo dobro. Koje pouke moæemo izvuÊi iz ovihprimjera?

28

Previπe uplaπena da bi bila posvojena

Od djetinjstva, dok sam joπ bila djevojËica, razmiπljala sam o tomekako je to posvojiti dijete. Æelja je ostala i nakon πto sam se udala i podi-gla svojega sina, ali bojala sam se da nisam spremna za to.

KonaËno sam popunila zahtjev. “Poπalji mi dijete koje mogu pravilnoodgajati”, molila sam Boga. “Daj mi znak da je posvojeno dijete od Tebe.UËini da prvo dijete koje upoznam bude ono koje æeliπ da prihvatim.”

Molila sam se za to dva i pol mjeseca. Nakon toga mi je ustanova zanezbrinutu djecu dala na skrbniπtvo dvogodiπnju djevojËicu po imenu Bo-min. Kad je djevojËica stigla, samo me pogledala. Htjela sam osvojiti nje-zino srce, pa sam joj dala hrane i lutku. Ali ona je odgurnula lutku i nijedopustila da je dotaknem. Vratila sam Bomin u sirotiπte.

“Previπe se bojim usvojiti dijete”, rekla sam svojem muæu.Ali osjetila sam kako Bog govori: “©to se dogodilo sa svim tvojim mo-

litvama i traæenjem znaka da Êe izabrano dijete koje upoznaπ biti moj iz-bor?” Plakala sam i rekla Bogu: “Previπe sam uplaπen da æivim s ovim dje-tetom.”

Ali onda sam promijenila molitvu. “Ako bih trebala uzeti to dijete, dajmi uvjerenje da Êeπ je Ti podiÊi”, molila sam Boga. “Ako ga ne trebamposvojiti, ukloniti s mene ovo teπke breme usvajanja djeteta.”

Molila sam se za to pet dana. Petoga dana Ëitala sam za vrijeme svo-jeg jutarnjeg bogosluæja u obitelji redak u 2. Samuelovoj 24,14 i shvatilada je to odgovor. U ovom retku kralj David kaæe: “Na velikoj sam muci!Jer je veliko njegovo milosre.”

Sjetila sam se da me je Bog uvijek vodio i znala sam da Êe se brinutiza svoju obitelj s velikim milosrem. OdluËila sam povjeriti se u Gospod-nje ruke.

“Idemo uzeti dijete”, rekla sam muæu.Krupne suze kotrljale su mi se niz obraze dok smo se vozili u siro-

tiπte. Mogla sam joπ uvijek vidjeti one blistave oËi. A onda sam pomislila:“»ekaj, pa ja idem po svoju dragu kÊer.” Molila sam se: “Boæe, pomozinam da je volimo.”

»ekali smo kratko vrijeme u ustanovi, a onda je Bomin uπla u sobu.Tiho mi je priπla i stavila svoje ruËice u moje. OsjeÊala sam se kao daGospodin dræi moje ruke. Molila sam se: “Ja æelim voditi ove ruke u Nebo.”I otiπli smo kuÊi.

Sang Sook Park ima 58 godina i danas vodi agenciju za posvajanjedjece Jutro spokojne obitelji (Morning Calm Family), koja je tijekom proteklogdesetljeÊa posredovala pri udomljenju 238 djece u 160 adventistiËkih obite-lji u Juænoj Koreji. Ona sama usvojila je Ëetvero djece.

29

OIKOS: Ovog tjedna Ëitamo iz knjige Ellen G. White,Isusov æivot, Znaci vremena, 2014., poglavlje 51

Pouka 4 21.—28. srpnja 2018.

Prvi crkveni voe“RijeË se Boæja πirila bez prestanka, a broj je uËenika u

Jeruzalemu silo rastao. I mnogi su sveÊenici prihvaÊali vjeru.”(Djela 6,7)

Biblijski tekstovi: Djela 6; Djela 7,48; Hebrejima 5,11-14; Mi-hej 6,1-16; Djela 7; Djela 8,4-25.

Mnogi obraÊenici na blagdan Pedesetnice bili su helenistiËki Æi-dovi, odnosno Æidovi iz grËko-rimskog svijeta koji su sada æivjeli u Jeru-zalemu (Djela 2,5.9-11). UnatoË tome πto su bili Æidovi, razlikovali su seod palestinskih Æidova — spomenutih u Djelima 6,1 — po mnogoËemu.Najvidljivija razlika ogledala se u tome πto uglavnom nisu poznavaliaramejski jezik kojim se govorilo u Judeji.

Bilo je joπ nekoliko drugih razlika, kulturoloπkih i vjerskih. BuduÊida su bili roeni u stranim zemljama, nisu poznavali judejsko-æidovskeobiËaje, ili barem njihovi korijeni nisu bili toliko duboki kao korijenijudejskih Æidova. Po svoj prilici nisu bili toliko vezani za obrede uHramu i one aspekte Mojsijevog zakona koji su bili primjenjivi samo uizraelskoj zemlji.

BuduÊi da su proveli veÊinu æivota u grËko-rimskom okruæenju i ubliskom dodiru s poganima, samim tim bili su spremniji shvatiti sveobu-hvatan karakter krπÊanske vjere. Bilo je mnogo helenistiËkih vjernikakoje je Bog upotrijebio da ispune nalog i odnesu svjedoËanstvo cijelomsvijetu.

30

NEDJELJA 22. srpnja

IZBOR SEDMORICE

ProËitajte Djela 6,1. Koji su prigovor uputili helenistiËki vjer-nici?

..................................................................................................................................

“Uzrok mrmljanja bilo je navodno zanemarivanje grËkih udovica upruæanju svakidaπnje pomoÊi. Svaka nejednakost bila bi suprotna duhuEvanelja, ali je Sotona uspio pobuditi sumnju. Sad su se morale podu-zeti hitne mjere da se uklone svi razlozi za nezadovoljstvo, u protivnomÊe neprijatelj uspjeti u nastojanju da izazove podjelu meu vjernicima.”(Ellen G. White, Djela apostolska, str. 55,56)

Rjeπenje koje su predloæili apostoli sastojalo se u tome da Æidoviizaberu sedmoricu ljudi izmeu sebe koji bi “sluæili (diakoneo) kodstolova” (Djela 6,2 — Varaædinska Biblija), dok Êe oni provoditi vrijemeu molitvi i ostati u “sluæbi (diakonia) RijeËi” (Djela 6,4 — VaraædinskaBiblija). S obzirom na to da diakoneo i diakonia pripadaju istoj skupinirijeËi, jedinu stvarnu razliku zapaæamo izmeu rijeËi “stolova” u Djeli-ma 6,2 i “RijeËi” u Djelima 6,4. Ova pojedinost, zajedno s izrazom “u tedane” (Djela 6,1 — Varaædinska Biblija), ukazuje na dva glavna elementasvakidaπnjeg æivota prve Crkve: pouËavanje (“RijeËi”) i zajednicu (“sto-lova”). Drugi se sastojao od zajedniËkih obroka, Gospodnje veËere imolitava (Djela 2,42.46; 5,42).

To znaËi da su se apostoli kao opunomoÊeni povjerenici Isusovognauka, uglavnom bavili pouËavanjem vjernika biblijskim istinama imolitvom, dok je Sedmorica bila zaduæena za aktivnosti zajednice kojesu se odræavale u nekoliko crkava u domovima. Meutim, njihove duæ-nosti nisu bile ograniËene na duænosti akona kako ih mi danas razu-mijemo. Oni su zapravo bili prvi crkveni voe.

ProËitajte Djela 6,2-6. Kako su sedmorica akona izabrana ipostavljena za sluæbu?

..................................................................................................................................

Kandidati su se trebali isticati moralnim, duhovnim i praktiËnimosobinama: trebali su uæivati ugled i biti ispunjeni Duhom i mudroπÊu.Sedmorica ih je bilo izabrano s odobrenjem zajednice, a zatim priprem-ljena za sluæbu uz molitvu i polaganje ruku. Ovaj obiËaj ukazuje najavno priznanje i dodjeljivanje autoriteta njihovoj akonskoj sluæbi.

Lako je sijati razdor u redovima, zar ne? Kako moæemo uËinitisve u Bogom danoj sili da odræimo mir meu sobom i usredotoËimose na misiju?

31


STJEPANOVA SLUÆBA

Nakon imenovanja, Sedmorica ne samo da su se ukljuËila u crkve-nu sluæbu, veÊ i u aktivno svjedoËenje. Kao rezultat takvog rada Evan-elje se nastavilo πiriti, a broj vjernika sve je viπe rastao (Djela 6,7). Ovajrast je, naravno, izazvao protivljenje prema prvoj Crkvi. Izvjeπtaj se za-tim usredotoËuje na Stjepana, Ëovjeka rijetkog duhovnog rasta.

ProËitajte Djela 6,8-15. ©to ovi redci govore o Stjepanu, njegovojvjeri i karakteru? ©to je Stjepan propovijedao i Ëime je toliko raz-gnjevio svoje protivnike?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Kao helenistiËki Æidov, Stjepan je navijeπtao Evanelje u helenisti-Ëkim sinagogama u Jeruzalemu. Bilo je nekoliko takvih sinagoga u gradu;tekst u Djelima 6,9 najvjerojatnije ukazuje na dvije sinagoge, jednu ukoju su odlazili doseljenici s juga (Æidovi iz Cirene i Aleksandrije) ijednu koju su posjeÊivali doseljenici sa sjevera (iz Cilicije i Azije).

Isus je nesumnjivo bio srediπnje pitanje u raspravama koje su sevodile, a optuæbe podignute protiv Stjepana ticale su se njegovog shva-Êanja Evanelja i njegovog znaËenja koje je moæda nadilazilo shvaÊanjejudejskih vjernika. Stjepan je bio optuæen da huli na Mojsija i Boga, naZakon i Hram. »ak i ako je bio pogreπno shvaÊen u odreenim poje-dinostima — ili su njegove rijeËi bile namjerno izvrtane — i ako su laænisvjedoci navedeni da govore protiv njega, optuæbe nisu mogle biti potpu-no netoËne, kao u Isusovom sluËaju (Marko 14,58; Ivan 2,19). Stjepa-nova jasna osuda idolopokloniËkog oboæavanja Hrama (Djela 7,48) kojuje iznio pred Velikim vijeÊem otkriva da je razumio dublje znaËenjeIsusove smrti i kamo je ona vodila, makar kada je rijeË o Hramu injegovim obredima.

Drugim rijeËima, dok su mnogi æidovski vjernici judejskog podrije-tla i dalje bili vezani za Hram i druge ceremonijalne obiËaje (Djela 3,1;15,1.5; 21,17-24) i teπko su ih napuπtali (GalaÊanima 5,2-4; Hebrejima5,11-14), Stjepan, a moæda i drugi helenistiËki vjernici, brzo su shvatilida je Isusova smrt oznaËila kraj svih obiËaja u Hramu.

Zaπto moramo paziti da ne odbacimo novo svjetlo dræeÊi seustaljenih stajaliπta?

32

UTORAK 24. srpnja

PRED VELIKIM VIJE∆EM

ProËitajte Djela 7,1-53. ©to je Stjepan rekao svojim tuæiteljima?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Optuæbe podignute protiv Stjepana dovele su do njegovog uhiÊenjai suenja od strane Velikog vijeÊa. Prema æidovskoj tradiciji, Zakon isluæba u Hramu bili su dva od tri stupa na kome poËiva svijet — poslje-dnji stup su dobra djela. Sam nagovjeπtaj da su Mojsijevi obredi zastar-jeli smatran je uvredom onoga πto je bilo najsvetije u judaizmu; otudaoptuæba za huljenje (Djela 6,11).

Stjepanov odgovor najduæi je govor u Djelima apostolskim, πto uka-zuje na njegovo znaËenje. Iako se na prvi pogled Ëini da govor nije niπtadrugo do opπirno iznoπenje povijesti Izraela, trebamo ga razumjeti uodnosu na starozavjetni naËin na koji su proroci ustajali kao vjerskiobnovitelji i pozivali Izraelce da se vrate zahtjevima Zakona. Katkad sukoristili hebrejsku rijeË rîb, koja znaËi “zavjetna parnica”, kako bi izra-zili ideju da Bog poduzima zakonske mjere protiv svojeg naroda zato πtonije odræao Savez. U Miheju 6,1.2, na primjer, rijeË rîb javlja se triput.PrateÊi obrazac sinajskog Saveza (Izlazak 20-23), Mihej podsjeÊa narodna Boæja moÊna djela uËinjena u njegovu korist (Mihej 6,3-5), odredbei krπenje Saveza (Mihej 6,6-12) i konaËno prokletstva zbog njegovogkrπenja (Mihej 6,13-16).

Ova slika najvjerojatnije tvori pozadinu Stjepanovog govora. Kadasu zatraæili da objasni svoje postupke, nimalo se nije potrudio da odbacioptuæbe ili obrani svoju vjeru. Umjesto toga podigao je glas na isti naËinkako su Ëinili stari proroci kada su iznosili Boæji rîb protiv Izraela.Njegov dugi osvrt na Boæji odnos s Izraelom u proπlosti imao je za ciljda opiπe njihovu nezahvalnost i neposluπnost.

Prema Djelima 7,51-53 Stjepan viπe nije optuæenik, veÊ Boæji pro-rok i odvjetnik koji izlaæe Boæju zavjetnu parnicu protiv ovih voa. Akosu njihovi oËevi bili krivi za ubijanje proroka, oni su u joπ veÊoj mjeri.ZnaËajna je promjena izraza “naπi oci” (Djela 7,11.19.38.44.45) u “vaπioci” (Djela 7,51): Stjepan je prekinuo vezu sa svojim narodom i zauzeoodluËan stav za Isusa. Cijena je bila visoka; ipak, njegove rijeËi nisuotkrivale strah ili æaljenje.

Kada ste posljednji put trebali zauzeti Ëvrst i nepokolebljivstav za Isusa? Jeste li to uËinili ili ste se povukli? Ako ste uËiniliovo drugo, πto trebate promijeniti?

33

SRIJEDA 25. srpnja

ISUS NA NEBESKOM DVORU

BuduÊi da je prema definiciji prorok (hebr. nabi) onaj tko govori uime Boæje, Stjepan je postao prorok istog trenutka kada je iznio Boæjuparnicu, rîb, protiv Izraela. Meutim, njegova proroËka sluæba bila jepriliËno kratka.

ProËitajte Djela 7,55.56. ©to je znaËilo Stjepanovo vienje?

..................................................................................................................................

“Kad je Stjepan doπao do ove toËke, narod se poËeo komeπati. Kadje Krista povezao s proroËanstvima i govorio o Hramu, sveÊenik, glume-Êi da je uæasnut, razderao je svoju odjeÊu. Za Stjepana je to bio jasanznak da Êe njegov glas ubrzo zauvijek utihnuti. Vidio je protivljenje kojesu izazvale njegove rijeËi i znao je da daje svoje posljednje svjedoËan-stvo. Premda je bio usred propovijedi, naglo ju je zakljuËio.” (Ellen G.White, Djela apostolska, str. 62,63)

Dok je Stjepan stajao pred æidovskim voama iznoseÊi Boæju parnicuprotiv njih, Isus je stajao u nebeskom dvoru — odnosno u nebeskomSvetiπtu, pokraj Oca, πto je ukazivalo da je sud na Zemlji bio izrazstvarnog suda koji Êe se odvijati na Nebu. Bog Êe suditi laænim uËitelji-ma i voama u Izraelu.

Ovo objaπnjava zaπto ovdje nedostaje poziv na pokajanje, zajedniË-ka odlika prethodnih govora u Djelima apostolskim (2,38; 3,19; 5,31).Izraelska teokracija bliæila se kraju, πto je znaËilo da izraelski narodviπe neÊe biti posrednik u spasenju svijeta kao πto je obeÊano Abraha-mu (Postanak 12,3; 18,18; 22,18), veÊ Isusovi sljedbenici, Æidovi i poga-ni, od koji se sada oËekivalo da napuste Jeruzalem i svjedoËe cijelomsvijetu (Djela 1,8).

ProËitajte Djela 7,57-8,1.2. Kako Luka izvjeπtava o Stjepano-voj smrti?

..................................................................................................................................

Kamenovanje je bilo kazna za huljenje (Levitski zakon 24,14), madanije bilo jasno je li Stjepan osuen na smrt ili je bio smaknut od stranegomile fanatika. U svakom sluËaju, on je prvi zabiljeæeni Isusov sljedbe-nik ubijen zbog svoje vjere. To πto su svjedoci ostavljali svoju odjeÊukraj Savlovih nogu ukazuje da je on bio voa Stjepanovih protivnika;ipak, kada se Stjepan pomolio za svoje krvnike, pomolio se i za Savla.To je mogla uËiniti samo osoba uzviπenog karaktera i nepokolebljivevjere, πto je bio snaæan pokazatelj njegove vjere i Kristove prisutnosti unjegovom æivotu.

34


©IRENJE EVAN–ELJA

Pobjeda nad Stjepanom izazvala je masovno progonstvo vjernika uJeruzalemu, nesumnjivo potaknuto od strane istih protivnika. Voa teskupine bio je Savao, koji je nanio veliku πtetu Crkvi (Djela 8,3; 26,10).Meutim, progonstvo je dovelo i do dobrog ishoda.

Rasuti po Judeji i Samariji, vjernici su iπli i propovijedali Evanelje.Nalog da svjedoËe u tim podruËjima (Djela 1,8) bio je ispunjen.

ProËitajte Djela 8,4-25. Koje su pouke iznesene u ovom izvje-πtaju?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Samarijanci nisu bili Ëisti Izraelci, Ëak ni s vjerskog stajaliπta. Bilisu monoteisti koji su prihvaÊali pet Mojsijevih knjiga (Petoknjiæje), vrπiliobrezanje i oËekivali Mesiju. Meutim, Æidovi su vjeru Samarijanacasmatrali iskvarenom, πto znaËi da Samarijanci nisu imali udjela u za-vjetnim blagoslovima Izraela.

Poπto je neoËekivano obraÊenje Samarijanaca zaprepastilo crkvu uJeruzalemu, apostoli su poslali Petra i Ivana da utvrde Ëinjenice. Boæjezadræavanje Duha dok Petar i Ivan nisu stigli (Djela 8,14-17) vjerojatnoje trebalo uvjeriti apostole da Samarijanci trebaju biti prihvaÊeni kaopunopravni Ëlanovi zajednice vjernih (vidi Djela 11,1-18).

Meutim, tu nije sve zavrπilo. U Djelima 8,26-39 nalazi se izvjeπtajo Filipu i Etiopljaninu, koji je nakon prouËavanja Biblije zatraæio da sekrsti. “Tada obojica — Filip i dvoranin, sioπe u vodu, te ga Filip krsti.”(Djela 8,38)

Prvo Samarijanci, pa Etiopljanin, stranac koji je doπao u Jeruza-lem, a sada se vraÊao kuÊi. Evanelje je prelazilo granice Izraela i poËelose πiriti svijetom kako je i proreËeno. Sve ovo bilo je samo poËetak; prviæidovski vjernici uskoro Êe putovati πirom poznatog svijeta i propovije-dati uzviπenu vijest o smrti Isusa koji je platio kaznu za Ëovjekovegrijehe i koji svima i svuda nudi nadu u spasenje.

Petar je rekao ©imunu da je “otrovna æuË i bezboæni okovi”(Djela 8,23). Koje je bilo rjeπenje njegovog problema i problemasvakoga tko se moæda nae u sliËnim okolnostima?

35

PETAK 27. srpnja


“Progonstvo koje je doπlo na jeruzalemsku crkvu dalo je velikipoticaj πirenju Evanelja. U tom je gradu sluæba RijeËi bila uspjeπna paje postojala opasnost da se uËenici predugo zadræe na jednom mjestu,zanemarujuÊi Spasiteljev nalog da idu u cijeli svijet. ZaboravljajuÊi da sesnaga za odupiranje zlu najbolje stjeËe energiËnom sluæbom, poËeli sumisliti da niπta nije toliko vaæno koliko braniti crkvu u Jeruzalemu odneprijateljskih napada. Umjesto da nove vjernike uËe da ponesu Rado-snu vijest onima koji je nisu Ëuli, bili su u opasnosti poÊi putem kojibi sve njih naveo da se zadovolje onim πto je ostvareno. Kako bi rasprπiosvoje predstavnike tamo gdje Êe moÊi raditi za druge, Bog je dopustio dana njih doe progonstvo. Istjerani iz Jeruzalema, vjernici su prolazili ‘izjednog kraja u drugi propovijedajuÊi Evanelje RijeËi’.” (Ellen G. White,Djela apostolska, str. 66)

PITANJA ZA RAZGOVOR

1. Pozorno proËitajte navod Ellen G. White o opasnosti s kojomse prva Crkva suoËavala, da krene putem koji Êe navesti vjernike dabudu zadovoljni sobom i onim πto su dotad postigli. Kao prvo, toznaËi da su mnogi Æidovi prihvatili Isusa kao Mesiju nasuprotopÊeprihvaÊenim idejama. Ali πto je joπ vaænije, kakvu opomenu mikao Boæji narod danas trebamo izvuÊi iz ovoga? Kako moæemo bitisigurni da nismo previπe obuzeti zaπtitom onoga πto veÊ imamoumjesto da Ëinimo ono πto bismo trebali — propovijedati “EvaneljeRijeËi”?

2. Do vremena apostola, odnosi izmeu Æidova i Samarijanacabili su obiljeæeni vjekovnim æestokim neprijateljstvom. ©to moæemonauËiti iz Ëinjenice da je Filip, vjerojatno Æidov, u Samariji svjedo-Ëio o Isusu? »ak i mi kao adventistiËki krπÊani, nismo otporni nakulturoloπke i etniËke predrasude. ©to nas kriæ treba nauËiti otome da smo pred Bogom svi isti? ©to nas takoer Kristova smrttreba nauËiti o beskrajnoj vrijednosti svakog ljudskog biÊa?

3. Kako je Filip priπao Etiopljaninu (Djela 8,27-30)? Kakomoæemo biti spremniji drugima objavljivati Evanelje?

4. ©to nam u Djelima 6—8 moæe pomoÊi da uspjeπnije izvrπimocrkveno poslanje?

36

ObraÊenje djevojke

Yamaji Hiroshi, 25-godiπnji pastorov sin, bio je jako zaljubljen. Ne-volja je bila u tome πto njegova djevojka, Sakiko, nije bila adventistica.

Hiroshi je upoznao Sakiko u AdventistiËkoj srednjoj πkoli za medicin-ske sestre pored japanskog glavnog grada, Tokija. Nakon toga su zajednoradili u AdventistiËkom medicinskom centru na japanskom otoku Okinawi.Tamo su se poËeli ozbiljnije upoznavati.

Hiroshi je pokuπao oduπeviti Sakiko da postane adventistica. Pozivaoju je u crkvu svake subote. Zamolio je pastora da s njom prouËava bib-lijske teme kako bi se pripremila za krπtenje.

Uzdizao je istinitost Biblije i vaænost odluke da ona postane krπÊan-ka.

“Ali Sakiko nije htjela postati krπÊankom”, kaæe Hiroshi. “Nedvosmislenomi je rekla da nikada neÊe postati krπÊankom.”

Hiroshi je odustao. Shvatio je da ne moæe uvjeriti Sakiko da prihvatiKrista te da bi se moæda trebali raziÊi. “Ali i dalje mi se sviala”, kaæe on.

Odjednom se u njegovom umu pojavila misao Ellen G. White iz nje-zine knjige Poruka mladima, knjige koju je temeljito pruËio kao mladiÊ dokje bio u AdventistiËkoj srednjoj πkoli. Taj odlomak glasi: “Ako ste se imaliobiËaj moliti dva puta na dan prije nego πto ste poËeli misliti na brak,onda biste se trebali moliti Ëetri puta na dan kad poËnete misliti na njega.”(Poruka mladima, 287)

Hiroshi je uzeo Bibliju i knjigu Ellen G. White i povukao se u obliæ-nje planine na tri dana molitve i posta. “Pitao sam Boga: ©to trebam uËi-niti? »itao sam i vodio molitveni dnevnik.”

Ubrzo je Hiroshi prihvatio posao u domu za zdravstvenu njegu uunutraπnjosti Japana. RaËunao je da Êe udaljenost njega i Sakiko uniπtitiili ojaËati njihov odnos, i molio se da ishod bude u skladu s Boæjom vo-ljom. Udaljenost mu je teπko pala.

“Nisam mogao biti s njom, odvesti je u crkvu i omoguÊiti joj prouËa-vanje Biblije”, kaæe on.

“Nisam niπta mogao uËiniti, osim se moliti. Molio sam se puno. Tadaje Bog djelovao”, kaæe Hiroshi. U samo nekoliko tjedana Sakiko je najavilada æeli biti krπtena. Njezino se srce promijenilo u potpunosti. Tako je Sa-kiko krπtena, a par se kasnije vjenËao.

Hiroshi danas ima pedeset i πest godina. On nikad nije zaboravio is-kustvo obraÊenja Sakiko. To iskustvo postalo je temelj za njegov rad kaovoe AdventistiËke crkve u Japanu. On je odgovoran za adventistiËku mi-siju, zdravstvenu sluæbu i predsjednikov je pomoÊnik za evangelizaciju.

“Kao pastor prouËavam Bibliju s ljudima, propovijedam i volim ih, ito je sve πto mogu uËiniti”, kaæe Hiroshi, otac petero djece. “Promjena srcaljudi da prihvate Isusa je Boæje djelo. To je Boæji posao.”

37


Pouka 5 28. srpnja—4. kolovoza 2018.

Pavlovo obraÊenje“Idi — odvrati mu Gospodin — jer je taj Ëovjek moje izabra-

no sredstvo da donese moje ime i pred pogane, i kraljeve, isinove Izraelove.” (Djela 9,15)

Biblijski tekstovi: Djela 26,9-11; Ponovljeni zakon 21,23; Djela9,1-20; 1. KorinÊanima 9,1; GalaÊanima 1,1; Djela 9,20-30.

ObraÊenje Savla iz Tarza (poslije Pavla) bilo je jedan od najistaknu-tijih dogaaja u povijesti apostolske Crkve. Meutim, Pavlovo znaËenjenadilazi samo obraÊenje, jer Pavao sigurno nije jedini neprijatelj Crkvekoji je postao iskreni krπÊanin. Bît je u tome πto je sve Ëinio radiEvanelja. Pavao je bio okorjeli protivnik prvih vjernika, i πteta koju jemogao nanijeti mladoj Crkvi bila je golema. Imao je odluËnost i sluæbenupotporu da uniπti Crkvu. Ipak, vjerno je odgovorio na Boæji poziv naputu u Damask i istaknuo se meu apostolima. “Izmeu najogorËenijihi najnemilosrdnijih progonitelja Kristove crkve, podigao se najsposob-niji branitelj i najuspjeπniji vjesnik Evanelja.” (Ellen G. White, Sketchesfrom the Life of Paul, str. 9)

»injenica da je sudjelovao u progonstvu prve Crkve uvijek je uPavlu budila duboki osjeÊaj vlastite nedostojnosti, mada je sa snaænimosjeÊajem zahvalnosti mogao reÊi da Boæja milost izlivena na njega nijebila uzaludna. ZahvaljujuÊi Pavlovom obraÊenju, krπÊanstvo se zauvijekpromijenilo.

38

NEDJELJA 29. srpnja

PROGONITELJ CRKVE

Pavao je bio helenistiËki Æidov. Roen je u Tarzu, glavnom graduCilicije (Djela 21,39). Ipak, u izvjesnoj mjeri odstupao je od helenistiË-kog stereotipa jer je doveden u Jeruzalem, gdje ga je pouËavao Gamaliel(Djela 22,3), najutjecajniji farizejski uËitelj onog vremena. Kao farizej,Pavao je bio strog u vjeri, mada je njegova revnost graniËila s fanatiz-mom (GalaÊanima 1,14). Zato je Stjepana odveo u smrt i bio kljuËnaosoba u buduÊem progonstvu.

ProËitajte Djela 26,9-11. Kako je Pavao opisao svoja djela us-mjerena protiv Crkve?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Pavao na jednom mjestu kaæe da je Evanelje sablazan za Æidove (1.KorinÊanima 1,23). Osim πto se Isus nije uklapao u tradicionalna æidov-ska oËekivanja kralja Mesije, Æidovi nikako nisu mogli prihvati ideju dabi Onaj koji je umro na kriæu mogao biti boæanski Mesija, jer Pismokaæe da je proklet svatko pred Bogom tko je objeπen (Ponovljeni zakon21,23). Prema tome, za Æidove je raspeÊe samo po sebi bilo apsurdnoproturjeËje, najjasniji dokaz da su tvrdnje Crkve o Isusu bile laæne.

Tekst u Djelima 9,1.2 prikazuje Savla iz Tarza u borbi protiv vjer-nika. Damask je bio vaæan grad udaljen oko 220 kilometara sjeverno odJeruzalema u kojem je æivio velik broj Æidova. Æidovi koji su æivjeli izvanJudeje bili su meusobno organizirani i povezani, sa sjediπtem uJeruzalemu (Veliko vijeÊe), u kojem su sinagoge vrπile ulogu srediπtapotpore za podruËne zajednice. Izmeu Velikog vijeÊa i tih zajednicaodræavala se stalna veza preko pisama koja je obiËno nosio shaliah,“poslanik” (od hebrejske rijeËi shalah, “poslati”). Shaliah je bio sluæ-beni pomoÊnik imenovan od strane Velikog vijeÊa i vrπio je nekolikovjerskih duænosti.

Kada je Pavao od velikog sveÊenika, predsjedatelja Velikog vijeÊa,zatraæio poslanice upuÊene sinagogama u Damasku, postao je shaliah,i dobio vlast da uhiti Isusove sljedbenike i dovede u Jeruzalem (uspo-redi Djela 26,12). GrËkoj rijeËi shaliah odgovara rijeË apostolos, iz kojeje izvedena rijeË “apostol”. Dakle, prije nego πto je postao apostol IsusaKrista, Pavao je bio apostol Velikog vijeÊa.

Kada ste se posljednji put revno zalagali za neπto (ili bili protivneËega), a poslije ste promijenili svoje miπljenje? Kakve ste pouketrebali nauËiti iz tog iskustva?

39


NA PUTU U DAMASK

ProËitajte Djela 9,3-9. ©to se dogodilo Pavlu kada je iπao uDamask? ©to znaËe Isusove rijeËi zabiljeæene u Djelima 9,5 (vidiDjela 26,14)?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Kada su se Pavao i njegovi suputnici pribliæili Damasku, dogodilose neπto neoËekivano: oko podneva obasjala ih je snaæna svjetlost sneba i Ëuli su glas koji govori. To nije bilo samo vienje u proroËkomsmislu, veÊ boæansko javljanje, usmjereno iskljuËivo na Pavla. Njegovisuputnici vidjeli su svjetlost; ipak, samo je Pavao oslijepio; oni su Ëuliglas; ipak, samo je Pavao razumio πto je bilo reËeno. Svjetlost je bilaboæanska slava uskrslog Isusa koji se osobno javio Pavlu u tom trenu-tku (Djela 22,14). Pavao na drugom mjestu tvrdi da je vidio Isusa, πto gaje kao svjedoka Njegovog uskrsnuÊa i kao onoga koji je primio apostol-sku vlast uËinilo jednakim Dvanaestorici (1. KorinÊanima 9,1; 15,8).

Razgovor s Isusom koji je uslijedio pogodio je Pavla neusporedivoviπe od same svjetlosti. Pavao je bio potpuno uvjeren da je goneÊi sljed-benike Isusa iz Nazareta, Ëinio Boæje djelo ËisteÊi judaizam od tog opa-snog i straπnog krivovjerja. Meutim, na njegovo zaprepaπtenje, shvatioje ne samo da je Isus æiv, veÊ i da je zadajuÊi muke Njegovim vjernicima,napadao osobno Isusa.

U obraÊanju Savlu Isus je upotrijebio poslovicu navodno grËkogpodrijetla koja je Pavlu bila poznata: “Teπko ti se protiv ostana praÊati.”(Djela 26,14) Ona doËarava sliku vola koji noseÊi jaram biva ubodenπiljkom πtapa koji se koristio za tjeranje volova. U nastojanju da seodupre πtapu, æivotinja se samo joπ viπe ozljeuje.

Ova izreka moæe ukazati na borbu u Pavlovom umu — Biblija jesmatra dijelom Duha (Ivan 16,8-11) — koja je povezana s onim πto sedogodilo Stjepanu. “Savao je imao istaknutu ulogu u suenju i osudiStjepana, a jasni dokazi Boæjeg prebivanja u muËeniku naveli su Savlada posumnja u ispravnost stava koji je zastupao u odnosu na Isusovesljedbenike. Um mu je bio duboko uznemiren. U svojoj zbunjenostiobratio se onima u Ëiju je mudrost i prosudbu imao puno povjerenje.Argumenti sveÊenika i starjeπina konaËno su ga potpuno osvjedoËili daje Stjepan bio bogohulnik, da je Krist, kojeg je smaknuti uËenik pro-povijedao, bio varalica i da oni koji vrπe svetu sluæbu moraju biti upravu.” (Ellen G. White, Djela apostolska, str. 71)

Zaπto je mudro posluπati svoju savjest?

40

UTORAK 31. srpnja

ANANIJIN POSJET

Kada je shvatio da razgovara s Isusom, Savao je postavio pitanjekoje je Isusu dalo priliku koju je traæio: “©to da Ëinim, Gospodine?”(Djela 22,10) Pitanje nagovjeπtava kajanje zbog postupaka uËinjenih dotog trenutka, ali, πto je joπ vaænije, izraæava bezuvjetnu spremnost dadopusti Isusu da vodi njegov æivot. U Damasku je Pavao trebao Ëekatidaljnje upute.

U Djelima 9,10-19 Biblija otkriva kako je Gospodin pripremao Savlaiz Tarza za novi æivot kao apostola Pavla. Isus je u vienju Ananiji daonalog da posjeti Savla i poloæi ruke na njega kako bi mu se povratio vid.Meutim, Ananija je veÊ znao tko je Savao, kao i koliko braÊe je stradaloi izgubilo æivot zbog njega. Bio je dobro obavijeπten zaπto je Savao uDamasku i, naravno, nije æelio postati prva Savlova ærtva u tome gradu.Njegovo oklijevanje bilo je razumljivo.

Ipak, Ananija nije znao da je Savao upravo doæivio osobni susret sIsusom koji je zauvijek promijenio njegov æivot. Nije znao da je Savao,umjesto da i dalje radi za Veliko vijeÊe — na Ananijino zaprepaπtenje —upravo dobio poziv od Isusa da radi u Njegovom djelu, πto znaËi daSavao viπe nije bio apostol Velikog vijeÊa, veÊ Isusovo izabrano orueËiji je zadatak bio da odnese Evanelje Æidovima i poganima.

ProËitajte GalaÊanima 1,1.11.12. Koju tvrdnju Pavao iznosi uvezi sa svojom apostolskom sluæbom?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Pavao u Poslanici GalaÊanima tvrdi da je poruku i zvanje apostolaprimio neposredno od Isusa Krista, a ne iz nekog ljudskog izvora. To senuæno ne suprotstavlja ulozi koju je Ananija izvrπio u svojem pozivu.Kada ga je posjetio, Ananija je samo potvrdio nalog koji je Savao veÊprimio od Isusa na putu u Damask.

Promjena u Savlovom æivotu bila je toliko dramatiËna da se nijedanljudski razlog tome ne bi mogao pripisati. Samo boæansko djelovanjemoæe objasniti kako Ga je Isusov najljuÊi protivnik iznenada prihvatiokao Spasitelja i Gospodina, ostavljajuÊi sve — uvjerenja, ugled, poziv —i postao Njegov najposveÊeniji i najplodonosniji apostol.

Na koji naËin Savlovo obraÊenje prikazuje djelovanje Boæje divnemilosti? ©to moæete nauËiti iz ovog izvjeπtaja u vezi s osobama usvojem æivotu za koje sumnjate da Êe ikada prihvatiti pravu vjeru?

41

SRIJEDA 1. kolovoza

PO»ETAK PAVLOVE SLUÆBE

Tekst u Djelima 9,19-25 daje dojam da je nakon obraÊenja Pavaoodreeno vrijeme ostao u Damasku prije nego πto se vratio u Jeruzalem(Djela 9,26). Meutim, u Poslanici GalaÊanima 1,17 Pavao dodaje da jeprije odlaska u Jeruzalem otiπao u Arabiju, gdje je neko vrijeme æivio uosamljeniπtvu. “Ovdje, u samoÊi pustinje, Pavao je imao dovoljno vreme-na za mirno prouËavanje i razmiπljanje.” (Ellen G. White, Djela apostol-ska, str. 79)

ProËitajte Djela 9,20-25. Kako Luka opisuje Pavlovu sluæbu uDamasku? Koliko je bila uspjeπna?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Pavlova prvotna meta, kada je napustio Jeruzalem s poslanicomvelikog sveÊenika, bili su æidovski vjernici koji su potraæili utoËiπte usinagogama u Damasku (Djela 9,2). Sada, nakon πto se vratio iz Arabije,konaËno je otiπao u sinagoge ne da pohvata vjernike, veÊ da poveÊanjihov broj; ne da kleveta Isusa kao varalicu, veÊ da Ga predstavi kaoMesiju Izraela. ©to se odvijalo u umu onih koji su sada Ëuli da svjedoËio Isusu, a poznavali su ga samo kao jednog od svojih progonitelja? ©tosu drugo mogli nego da se dive πto je postao Savao iz Tarza i πto Ëiniza Crkvu? (Vjerojatno nisu mogli ni zamisliti kakav Êe utjecaj ovaj noviobraÊenik na kraju izvrπiti!)

Ne mogavπi se suprotstaviti Pavlu, pojedini njegovi protivnici skovalisu plan da mu oduzmu æivot. Pavlov izvjeπtaj o tom dogaaju (2. Ko-rinÊanima 11,32.33) pokazuje da su ga njegovi protivnici potkazali mje-snim vlastima da bi ostvarili svoju namjeru. Meutim, Pavao je uz po-moÊ vjernika uspio pobjeÊi tako πto se spustio u koπari, vjerojatno krozprozor kuÊe izgraene na gradskom zidu.

Pavao je od poËetka znao da Êe se suoËiti s izazovima (Djela 9,16).Protivljenje, progonstva i brojna stradanja bili su stalno prisutni u nje-govoj sluæbi, ali niπta nije poljuljalo njegovu vjeru ili osjeÊaj duænostiusprkos nevoljama i kuπnjama sa kojima se suoËavao skoro na svakomkoraku svojeg novog æivota u Kristu (2. KorinÊanima 4,8.9).

Usprkos borbama i protivljenju, Pavao nije odustao. Kako i mimoæemo ustrajati kada je u pitanju vjera? Kako je moæemo saËuvatiusred obeshrabrenja i protivljenja?

42

»ETVRTAK 2. kolovoza

POVRATAK U JERUZALEM

Kada je pobjegao iz Damaska, Pavao se vratio u Jeruzalem prvi putnakon πto je poπao iz njega kao progonitelj. To se dogodilo tri godinenakon njegovog obraÊenja (GalaÊanima 1,18). Povratak nije bio lak bu-duÊi da se suoËavao s problemima u Crkvi i izvan nje.

ProËitajte Djela 9,26-30. ©to se dogodilo Pavlu kada je stigaou Jeruzalem?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Pavao se pokuπao pridruæiti apostolima u Jeruzalemu. Iako je dotog trenutka veÊ tri godine bio krπÊanin, vijest o njegovom obraÊenjuzvuËala je toliko nevjerojatno da su apostoli, poput Ananije prije njih,bili priliËno sumnjiËavi. Plaπili su se da je to samo dio pomno razrae-nog plana. Barnaba, levit s Cipra (Djela 4,36.37), dakle helenistiËki Æi-dov, slomio je otpor apostola i upoznao ih s Pavlom. Kada su shvatili dase iskreno obratio, oni su se sigurno divili πto je Bog uËinio u Pavlovomæivotu.

Meutim, taj otpor nikada nije u potpunosti nestao, ako ne zbogPavlove proπlosti i progonstva Crkve, onda barem zbog Evanelja koje jepropovijedao. Kao i u sluËaju Stjepana, æidovski vjernici, ukljuËujuÊi iapostole, sporo su shvaÊali sveopÊu narav krπÊanske vjere koja se viπenije temeljila na starozavjetnom ceremonijalnom sustavu, osobito ærtve-nom sustavu, koji je izgubio vaænost nakon Isusove smrti na kriæu.Pavlov najbliæi krug prijatelja u Crkvi u Palestini Ëinili su helenistiËkivjernici: osim Barnabe, tu je bio i Filip, jedan od Sedmorice (Djela 21,8),i Mnason s Cipra (Djela 21,16). Nekoliko godina poslije, voe jeruzalem-ske crkve i dalje su optuæivali Pavla da u osnovi propovijeda isti naukkoji je prije propovijedao Stjepan (Djela 21,21).

Tijekom petnaest dana koje je proveo u Jeruzalemu (GalaÊanima1,18), Pavao je odluËio objaviti Evanelje istim onim Æidovima koji nisuvjerovali u Isusa, a koje je prije odreenog vremena naveo da se su-protstave Stjepanu. Meutim, kao πto se dogodilo i Stjepanu, njegovinapori naiπli su na toliko snaæno protivljenje da mu je æivot bio ugro-æen. Isus mu je u vienju rekao da napusti Jeruzalem radi sigurnosti(Djela 22,17-21). Uz pomoÊ braÊe otiπao je u Cezareju, a odatle u svojrodni grad u Ciliciju gdje je ostao nekoliko godina prije nego πto jezapoËeo svoja misionarska putovanja.

43

PETAK 3. kolovoza


“Vojskovoa koji pogine u bitci izgubljen je za svoju vojsku, alinjegova smrt ne znaËi dodatnu snagu za neprijatelja. Ali kad se nekiistaknuti Ëovjek pridruæi suprotnoj strani, ne samo πto je izgubljenanjegova sluæba, nego oni kojima se pridruæio dobivaju veliku prednost.Gospodin je lako mogao ubiti Savla iz Tarza na putu u Damask, i silaprogonstva doista bi izgubila na snazi. Ali Bog je u svojoj providnosti nesamo poπtedio Savlov æivot, veÊ ga je obratio i tako junaka iz redovaneprijatelja zadobio za Kristovu stranu.” (Ellen G. White, Djela apostol-ska, str. 79)

“Krist je zapovjedio svojim uËenicima da pou u svijet i nauËe svenarode; ali uËenja koja su prethodno primili od Æidova oteæavala su imda potpuno shvate rijeËi svojeg UËitelja pa su ih sporo primjenjivali.Zvali su se djecom Abrahamovom, i smatrali su sebe baπtinicima bo-æanskog obeÊanja. Tek nekoliko godina nakon Gospodnjeg uzaπaπÊanjihov um bio je dovoljno πirok da jasno shvate smisao Kristovih rijeËi,da se trebaju zalagati za obraÊenje pogana isto kao i Æidova.” (Ellen G.White, Sketches From the Life of Paul, str. 38)

PITANJA ZA RAZGOVOR

1. Razmiπljajte viπe o pitanju koje je Isus postavio Pavlu naputu u Damask: “Zaπto me progoniπ?” (Djela 9,4) Ovo pitanje zaPavla je bio znak da je Isus iz Nazareta doista uskrsnuo. Meutim,i viπe od toga, bio je to takoer znak duhovnog poistovjeÊivanjaIsusa s Njegovom Crkvom (vidi Matej 25,34-45). OËit je dublji smi-sao: svaka πteta nanesena Crkvi nanesena je Isusu osobno. ©to tou praktiËnom smislu znaËi za nas danas?

2. SvjedoËenje za Isusa obuhvaÊa stradanje za Isusa. Nije slu-Ëajno πto je grËka rijeË za svjedoka (martys) povezana s muËeniπ-tvom. ©to znaËi stradati za Isusa?

3. Stara latinska poslovica glasi: Credo ut intelligam, πtoznaËi “Vjerujem da bih razumio”. Kako nam ova misao pomaæe dashvatimo πto se dogodilo Savlu iz Tarza? Prije svojeg obraÊenja,prije nego πto je povjerovao u Isusa, on nije razumio. Tek nakonsteËenog iskustva mogao je razumjeti. Kakvu pouku moæemo izvuÊiiz ovoga kada moæda budemo uznemireni zbog onih koji ne vjerujuu istine koje su nama jasne?

44

Radosna vijest preko Facebooka

Kad je rijeË o evaneoskim dosezanjima, vjernici u Juænoj Koreji sumeu najmarljivijim adventistima sedmog dana. Posjetite Bliski istok i naÊiÊete rasijane vjernike Korejce u Turskoj i Libanonu. Korejci æive u Africi iJuænoj Americi. »ak i u udaljenim mjestima u Bangladeπu i Indiji ima ak-tivnih korejskih skupina. No, unatoË toj njihovoj misijskoj prepoznatljivo-sti, neki se mladi u Juænoj Koreji bore za vjeru. Problem je povezan s kulturo-loπkim generacijskim jazom i izazovima povezanima uz ostvarenje poslov-nog uspjeha u zemlji u kojoj je subota radni dan. Ali i prijezir drugih krπÊanatakoer boli. Dok je viπe od Ëetvrtine Juænih Korejaca, od sveukupno pedeseti jednog milijuna, krπÊanske vjere, adventisti predstavljaju sitnu manjinu.AdventistiËka crkva je tamo odbaËena kao kult, a vjernike ismijavaju na-zivom “esdeas”, prema prvim slovima kratice naziva crkve na engleskomjeziku (SDA ili Seventh-day Adventist).

©est adventistiËkih studenata prihvatilo je izazov. Izradili su stranicui osnovali skupinu na Facebooku te pokrenuli internetsku radijsku postaju,s ciljem da ohrabre mlade adventiste. “Naπ cilj je doprijeti do mladih kojise joπ nisu ukljuËili u sveopÊe poslanje adventista”, kaæe voditeljica proje-kta Hansu Hyun, 27-godiπnja studentica grafiËkog dizajna na SveuËiliπtuSahmyook u vlasniπtvu AdventistiËke crkve u Seulu.

Mladi adventisti su to primijetili. Facebook skupina, otvorena 2014.godine, ima oko devetsto sljedbenika, πto je znaËajan broj za AdventistiËkucrkvu u Juænoj Koreji. Nude πarene meme ili poklone u skladu s njihovomkulturom, vegetarijanske recepte i svjedoËenja pojedinaca. Za ta svjedo-Ëenja administratori intervjuiraju mlade i odrasle, ili ponekad korejskogglumca koji je adventist, a svjedoËanstvo πire preko pet ili viπe mema. Ve-liki su uspjeh postigli s memama o adventistiËkom junaku bez oruæja izDrugog svjetskog rata, Desmondu Dossu, tijekom prikazivanja filma oosvajanju Hacksaw Ridge (oπtrog grebena).

“Otkrili smo da mladi lako razumiju i prihvaÊaju takav neformalnisadræaj”, kaæe suosnivaË projekta, 25-godiπnji Taegyun Bong, dekan Teoloπkogfakulteta na SveuËiliπtu Sahmyook.

“Mladi adventisti koji su napustili crkvu i koji prate naπ rad kaæu daim naπa sluæba pruæa moguÊnost za duhovno ozdravljenje.”

Radijska postaja povezana s Facebook skupinom ima zanimljivo ime:RadioSda, podsjeÊajuÊi na naziv adventista. Ona tiho upuÊuje svoje porukeadventistima i svima drugima, nudeÊi dva sata emitiranja tjedno. TemeukljuËuju crkvene voe mladih, koji govore o tome kako provoditi subotnjaposlijepodneva, i studentsku πkolu, koja raspravlja o izazovima subote. Okosedamsto do dvije tisuÊe ljudi prati ovaj program svakog tjedna.

“Cijeli naπ projekt moæe se opisati jednom rijeËju: spremnost”, kaæejedna od suradnica, 27-godiπnja studentica engleske knjiæevnosti HyunhoKim. “Tako je lako postati pasivan u naπem krπÊanskom æivotu; ali mi smomladi ljudi koji su voljni djelovati u adventistiËkoj zajednici.”

45


Pouka 6 4.—11. kolovoza 2018.

Petrova sluæba“Tada Petar otvori usta svoja i reËe: ‘Uistinu, sad istom

shvaÊam: Bog nije pristran. Naprotiv, njemu je mio u svakomnarodu onaj koji ga priznaje i Ëini πto je pravedno.’” (Djela10,34.35)

Biblijski tekstovi: Djela 9,32-43; Djela 10,9-16; Efeæanima 2,11-19; Djela 11,1-26; Djela 12,1-18.

Kada se Pavao vratio u Tarz, Petar je ponovno postao glavna osobau Lukinom izvjeπtaju o ranim danima krπÊanske Crkve. Prikazana jePetrova sluæba koju je obavljao putujuÊi Judejom i okolnim podruËjima.U Djelima apostolskim spomenuta su dva kratka izvjeπtaja o Ëudima,izljeËenju Eneje i uskrsnuÊu Tabite, nakon kojih slijedi izvjeπtaj o Kor-neliju u 10. poglavlju.

ObraÊenje pogana bilo je najspornije pitanje u apostolskoj Crkvi.Iako su razgovori voeni nakon Kornelijevog krπtenja bili daleko odrjeπavanja svih poteπkoÊa, izlijevanje Duha i prisjeÊanje na dogaaje nablagdan Pedesetnice uvjerilo je Petra i braÊu u Jeruzalemu da blagosloviEvanelja nisu bili ograniËeni samo na Æidove. U meuvremenu, crkvau Antiohiji veÊ se poËela pribliæavati poganima.

Pouka za ovaj tjedan takoer govori o novom, kratkom progonstvu— ovog puta pod upravom kralja Heroda — i njegovom utjecaju naapostole, koji su bili poπteeni u progonstvu koje je predvodio Pavao.

46

NEDJELJA 5. kolovoza

U LIDI I JOPI

Petar je posjeÊivao krπÊanske zajednice u priobalnom podruËju Ju-deje. Njegova namjera bila je da ih pouËi biblijskim istinama (Djela2,42), ali ga je Bog snaæno upotrijebio da Ëini Ëuda isto onako kako ihje Ëinio Isus.

ProËitajte Djela 9,32-35. Koje sliËnosti uoËavate izmeu Isuso-vog Ëuda zabiljeæenog u Luki 5,17-26 i iscjeljenja Eneje?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Usprkos saæetosti izvjeπtaja, ovo Ëudo podsjeÊa nas na poznati do-gaaj kada je Isus izlijeËio nepokretnog Ëovjeka u Kafarnaumu (Luka5,17-26). »ak i pojedinost u vezi s posteljom je ista. Meutim, joπ vaænijije bio utjecaj Enejinog izljeËenja, ne samo u Lidi, veÊ u cijeloj πaronskojpriobalnoj ravnici. Kada su se sami uvjerili u Ëudo, mnogi ljudi okrenulisu se Gospodinu.

ProËitajte Djela 9,36-43. Prisjetite se izvjeπtaja o TabitinomuskrsnuÊu. ©to je bilo posebno u vezi s njom?

..................................................................................................................................

Tabita, Ëije ime na aramejskom znaËi “srna”, bila je omiljena vjer-nica u svojem susjedstvu zbog krπÊanske velikoduπnosti koju je po-kazivala svojim djelima. Izvjeπtaj o njezinom uskrsnuÊu takoer se po-dudara s Isusovim Ëudom, s uskrsnuÊem Jairove kÊeri (Luka 8,41.42.49-56), kojem je Petar bio svjedok. SlijedeÊi Isusov primjer, Petar je zamo-lio da svi napuste prostoriju (vidi Marko 5,40). Kleknuo je, pomolio se,a zatim pozvao umrlu æenu: “Tabita, ustani!” (Djela 9,40)

Apostoli su uËinili mnoga Ëuda; ipak, bila su to zapravo Boæja djelaostvarena rukama apostola (Djela 5,12). SliËnosti s Isusovim Ëudimamoæda su trebale podsjetiti Crkvu, kao i nas danas, da nije najvaænijetko je orue, veÊ u kojoj se mjeri netko predao Bogu (vidi Ivan 14,12).Kada u potpunosti dopustimo Bogu da nas upotrijebi u objavljivanjuEvanelja, mogu se ostvariti velika djela. Petar ne samo da je uskrisioTabitu, veÊ je ovo Ëudo potaknulo mnoga obraÊenja u Jopi (Djela 9,42).

Pojedini ljudi smatraju da bi povjerovali kada bi vidjeli pravoËudo, poput ovoga koje se dogodilo u Jopi. Iako katkad Ëuda pribli-æe ljude vjeri, Biblija je puna izvjeπtaja o onima koji su vidjeli Ëuda,a ipak nisu povjerovali. Na Ëemu se, onda, naπa vjera treba temeljiti?

47

PONEDJELJAK 6. kolovoza

U KORNELIJEVOM DOMU

Petar je u Jopi odsjeo kod izvjesnog ©imuna, koæara po zanimanju(Djela 9,43). U to vrijeme u Cezareji, udaljenoj oko 40 kilometara odJope, æivio je rimski stotnik po imenu Kornelije. On i njegov dom bilisu posveÊeni Boæji sljedbenici mada nisu sluæbeno pristupili judaizmu,πto je znaËilo da je Kornelije joπ uvijek bio neobrezani poganin. U vie-nju koje mu je Bog dao, naloæeno mu je da poπalje glasnike u Jopu iuputi Petru poziv da ga posjeti (Djela 10,1-8).

ProËitajte Djela 10,9-16.28.34.35. ©to je Petar doæivio i kakoje to protumaËio?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Vaæno je znati da se Petrovo vienje nije odnosilo na hranu, veÊ naljude. Da, bilo je oko podneva, Petar je bio gladan, a jedan glas mu jerekao da pokolje æivotinje i da ih pojede; ipak, Bog nije upotrijebio ovovienje da ukloni razliku izmeu Ëistih i neËistih æivotinja, veÊ da pruæiPetru pouke o sveobuhvatnoj naravi Evanelja.

Vienje je izriËito dano da slomi Petrov otpor prema poganima.Petar je smatrao da Êe postati nedostojan sluæbe u Hramu ili Boæjeprisutnosti ako ue u Kornelijev dom i provede vrijeme s njim. Æidoviu prvom stoljeÊu iz Judeje i okolnih podruËja nisu se druæili s neobre-zanim poganima.

Problem je leæao u tadaπnjim teoloπkim uËenjima koja su iskljuËi-vala pogane iz zajedniËkog dobra Izraela. Ovakvo glediπte iskrivljavalo jeËitav smisao izraelskog postojanja kao naroda, koji je svijetu trebaoprenijeti znanje o pravom Bogu.

BuduÊi da je obrezanje bilo znak Saveza s Abrahamom, neobrezanipogani bili su izolirani i prema njima se ophodilo s prijezirom. Nisumogli imati udjela u blagoslovima Saveza ako ne prihvate obrezanje i nepostanu Hebreji. Ovakav stav, meutim, bio je nespojiv sa sveopÊimkarakterom Isusove smrti, πto su prvi vjernici s vremenom poËeli shvaÊati.

ProËitajte sljedeÊe tekstove: Titu 2,11; GalaÊanima 3,26-28;Efeæanima 2,11-19. ©to ovi tekstovi uËe o sveopÊoj naravi evaneoskeporuke? ©to bi trebali reÊi o tome koliko je pogreπno da krπÊaninjeguju predrasude prema bilo kojoj skupini ljudi na osnovi etniË-kog podrijetla?

48

UTORAK 7. kolovoza

DAR DUHA SVETOGA

Tekst u Djelima 10,44-48 otkriva presudan trenutak u povijesti prveCrkve. Tada je jedan od apostola prvi put propovijedao Evanelje neobre-zanim poganima. Za razliku od helenistiËkih vjernika, apostoli i drugijudejski vjernici nisu bili spremni primiti pogane u Crkvu. S obzirom nato da je Isus bio izraelski Mesija, smatrali su da Evanelje treba objav-ljivati samo Æidovima iz bliza i daleka. Pogani su se prvo morali obratitina judaizam, a tek onda su mogli biti prihvaÊeni u zajednicu vjernih.Drugim rijeËima, da bi se pogani mogli nazivati krπÊanima, morali suprvo postati Æidovi. Takav naËin razmiπljanja trebalo je promijeniti me-u prvim æidovskim vjernicima.

Dar jezika koji je bio dan Korneliju i njegovom domu bio je jasan,primjetan znak da je ovakva zamisao pogreπna, da Bog nema miljenikei da u smislu spasenja i Æidovi i pogani ravnopravno stoje pred Bogom.

ProËitajte Djela 11,1-18. Kako je jeruzalemska crkva reagiralana Petrovo iskustvo u Cezareji?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Odavno uspostavljene predrasude Æidova u vezi s poganima navelesu vjernike u Jeruzalemu da kritiziraju Petra πto je jeo s neobrezanima.»ini se da su se viπe zanimali za æidovske ceremonijalne nedoumice,nego za spasenje Kornelija i njegove obitelji. Moæda su se plaπili da Êeprekine li Crkva takvu praksu, to znaËiti pobijanje izraelske vjere; da Êeizgubiti Boæju naklonost i postati predmet istih optuæbi — od stranesvojih sunarodnjaka Æidova — koje su dovele do Stjepanove smrti.

“Doπlo je vrijeme za potpuno novu fazu rada Kristove crkve. Vratamnogih æidovskih obraÊenika, koja su bila zatvorena za pogane, sada suse πirom otvorila. A pogane koji su prihvatili Evanelje trebalo je sma-trati jednakima æidovskim uËenicima bez potrebe da budu obrezani.”(Ellen G. White, Djela apostolska, str. 86)

I ovom su prigodom, kao i na blagdan Pedesetnice, prisutni govorilitamoπnjim jezicima koje prethodno nisu znali, a ne nekim nebeskimjezicima ili u zanosu. Samo je svrha bila drugaËija: dok je u sluËajuapostola ovaj dar dan s ciljem da se ostvari crkvena misija u svijetu, kadje Kornelije u pitanju, dar je bio potvrda da se Boæja milost izlijeva i napogane.

49

SRIJEDA 8. kolovoza

CRKVA U ANTIOHIJI

Nadahnut Kornelijevim obraÊenjem, Luka nakratko prekida svoj iz-vjeπtaj o Petrovoj sluæbi da bi pokazao napredak Evanelja meu poga-nima.

ProËitajte Djela 11,19-26. ©to se dogodilo kada su izbjeglipojedinci iz Jeruzalema doπli u Antiohiju?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Ovaj odlomak iz 11. poglavlja Djela vraÊa nas na progonstvo iz 8.poglavlja koje je predvodio Pavao. Prema tome, dok su se prethodnidogaaji odvijali u Judeji i drugim mjestima, pojedini helenistiËki vjer-nici, primorani da napuste Jeruzalem, πirili su Evanelje daleko izvangranica Judeje.

Luka posveÊuje posebnu pozornost velikom gradu Antiohiji, u Siriji,gdje su rasijani vjernici poËeli propovijedati svojim sunarodnjacimaÆidovima i helenistima, i mnogi od njih su prihvatili vjeru. Isusov nalogu Djelima 1,8 tada se ostvario zahvaljujuÊi naporima ovih helenistiËkihæidovskih krπÊana. Oni su postali pravi pokretaËi misije meu poganima.

Uspjeh Crkve u Antiohiji naveo je apostole iz Jeruzalema da poπa-lju Barnabu da procijeni prilike koje su tamo vladale. UoËavajuÊi velikemoguÊnosti za napredak Evanelja, Barnaba je poslao po Pavla u TarzsmatrajuÊi da njegova pomoÊ moæe biti dragocjena.

Barnaba je bio u pravu. One godine kada su on i Pavao radili zajedno,veliko mnoπtvo, uglavnom pogana, Ëulo je Radosnu vijest. Zbog oduπev-ljenja s kojim su govorili o Isusu Kristu, tamoπnji vjernici po prvi putsu postali poznati kao “krπÊani” (Djela 11,26). To πto su bili “prozvani”krπÊanima pokazuje da je izraz smiπljen od strane ljudi izvan Crkve,vjerojatno da bi ih ismijali, dok su se vjernici radije nazivali “braÊom”(Djela 1,16), “uËenicima” (Djela 6,1) ili Ëak “svetima” (Djela 9,13). Dotrenutka kada su Djela napisana, naziv “krπÊanin” postao je uobiËajen(Djela 26,28), i Ëinilo se da ga Luka odobrava. “KrπÊanin” znaËi “Kristovsljedbenik ili uËenik”.

©to za vas znaËi to πto ste “krπÊanin”? ©to je u vaπem æivotukrπÊansko? Koliko se vaπ æivot u vrlo bitnim pitanjima razlikuje odæivota nekrπÊana?

50


PROGONSTVO PO HERODOVOM NALOGU

Dalje u Djelima apostolskim ponovno se osvrÊemo na dogaaje uJudeji. Nailazimo na izvjeπtaj o ubojstvu Jakova, Ivanovog brata, sinaZebedejeva (Marko 1,19) od strane kralja Heroda, koji je isto æelio uËi-niti i Petru.

ProËitajte Djela 12,1-4. »emu nas uËi o izazovima s kojima sesuoËavala prva Crkva?

..................................................................................................................................

Kralj Herod spomenut u ovom tekstu je Agripa I., unuk HerodaVelikog (Matej 2,1). Vladao je Judejom od 40. do 44. godine. ZahvaljujuÊisvojoj poboænosti, bio je prihvaÊen od strane æidovskih podanika, oso-bito farizeja. Njegov pokuπaj da zadobije naklonost Æidova napadajuÊiodreene apostole savrπeno se uklapa u ono πto znamo o njemu izdrugih izvora.

Poπto je Jakovljevo ubojstvo pomoglo ispunjenju Agripinog plana,namjeravao je pogubiti i Petra. Petar je bio uhiÊen i izruËen na Ëuvanjeodredima od Ëetiri vojnika, jednom odredu tijekom svake od Ëetiri noÊ-ne straæe. Pokraj Petra su se u svakom trenutku nalazila Ëetiri vojnika:za dvojicu, koji su bili s njegove lijeve i desne strane, bio je vezanlancem, a dvojica su Ëuvala ulaz u Êeliju. Ovakve krajnje mjere oprezasigurno su poduzete da bi se izbjeglo ono πto se prije izvjesnog vremenadogodilo Petru (i Ivanu).

ProËitajte Djela 12,5-18. ©to se dogodilo kao odgovor na moli-tvu braÊe?

..................................................................................................................................

NoÊ prije nego πto je Agripa namjeravao poslati Petra na suenje ipogubiti ga, Petar je joπ jednom bio na Ëudesan naËin osloboen odstrane anela.

Zatim slijedi izvjeπtaj o Agripinoj smrti u Cezareji (Djela 12,20-23).Pokuπao se utvrditi uzrok njegove smrti (upala trbuπne ovojnice, Ëir,Ëak i trovanje); ipak, Luka jasno kaæe da je kralj umro zbog boæanskogsuda.

Jakov je ubijen, Petar osloboen, a Herod je doæivio boæanskisud. U odreenim sluËajevima uoËavamo pravdu; u drugima je nevidimo. »emu nas ovaj primjer treba nauËiti o tome da nemamoodgovore na sva pitanja i zaπto trebamo æivjeti vjerom kad je upitanju ono πto ne razumijemo?

51

PETAK 10. kolovoza


“U desetom poglavlju Djela apostolskih Ëitamo o joπ jednom primje-ru djelovanja nebeskih anela, povezanom s obraÊenjem Kornelija injegove obitelji. Ova poglavlja (8—10) treba Ëitati i posvetiti im posebnupozornost. U njima vidimo da je Nebo mnogo bliæe krπÊaninu koji jeukljuËen u djelo spaπavanja duπa nego πto mnogi misle. ZahvaljujuÊinjima, trebamo nauËiti da se Bog brine o svakom ljudskom biÊu i da sesvatko treba ophoditi prema svojem bliænjem kao prema Gospodnjemoruu za izvrπenje Njegovog djela na Zemlji.” (Ellen G. White, The SDABible Commentary, sv. 6, str. 1059)

“Kada se Crkva bude molila, Boæje djelo Êe napredovati, a Njegovineprijatelji doæivjet Êe neuspjeh, premda Crkva neÊe biti poπteenastradanja i muËeniπtva. Lukino uvjerenje u pobjedu Evanelja potpunoje utemeljeno i on prepoznaje Ëinjenicu da iako Boæja rijeË nije sputana,njezini sluge moraju patiti i biti zatoËeni.” (I. Howard Marshall, The Actsof the Apostles [Grand Rapids: Eerdmans, 1980.], str. 206,207)

PITANJA ZA RAZGOVOR

1. Kornelije je opisan kao “poboæni priznavalac pravoga Bogasa svim domom svojim. Æidovskom je narodu iskazivao mnogadobroËinstva i molio se Bogu bez prestanka.” (Djela 10,2) OËito jeda je Boæji Duh veÊ djelovao na Kornelija prije susreta s Petrom. Jeli moguÊe da je njegov poboæan æivot pruæio Bogu priliku da donjega dopre s evaneoskom porukom? Kakva se pouka za nas nalaziu ovom izvjeπtaju?

2. Osvrnite se na posljednje pitanje iz odsjeka od ponedjeljkai upitajte se: ©to Ëini kulturoloπki, druπtveni i politiËki okvir vaπegæivota koji potiËe odreenu vrstu etniËke napetosti koju krπÊani netrebaju njegovati? Drugim rijeËima, kada je to potrebno, kako se mikao krπÊani moæemo uzdiÊi iznad svoje kulture i podrijetla?

3. Usprkos nanesenoj πteti, Pavlovi napori u progonu Kristovihsljedbenika donijeli su i dobar ishod: rasijani vjernici koji su doπliu Antiohiju propovijedali su Æidovima i helenistima. U razreduispriËajte osobna iskustva kada je Bog bol i patnju pretvorio ublagoslov.

4. Jakov je bio jedan od Isusovih najbliæih uËenika (Marko5,37; 9,2; 14,33); ipak, on je prvi od Dvanaestorice umro muËeniË-kom smrÊu. Koje joπ primjere nalazimo u Bibliji da su vjerni ljudinepravedno stradali? Koje pouke trebamo izvuÊi iz tih izvjeπtaja ocjelokupnom pitanju stradanja?

52

Stalna noÊna mora

Odreeni san uplaπio je Helen Yen, umirovljenu kuÊanicu u glavnomgradu Tajvana, Taipeiju. U snu bi ona nekamo otiπla, i onda shvatila dane zna put povratka svojoj kuÊi. MuËile su je noÊne more. Dnevno svjetlobilo joj je mnogo ugodnije. Helen je provodila vrijeme sa svojim muæem,odraslom djecom i unuËicom. PoËela je dolaziti na besplatno savjetovanjeza æene u menopauzi, u AdventistiËkoj bolnici u Tajvanu.

U razredima na seminaru Helen je doznala da u obliænjoj adventis-tiËkoj crkvi Sung Shan traæe volontere koji bi pomagali u programu. Crkvaje namjeravala ponuditi teËajeve o Alzheimerovoj bolesti svakog utorka, πtoje bio veliki izazov za tu druπtvenu zajednicu, kao i teËajeve kuhanja iprouËavanje Biblije srijedom i Ëetvrtkom.

“Uvijek sam æeljela volontirati u zajednici”, izjasnila se Helen na pri-stupnom razgovoru u crkvi. “Nikad prije nisam Ëula za adventiste. »imsam doπla u tu crkvu, pastor me pozvao da pomognem u kuhinji.”

Helen je otiπla u crkvu u πest sati ujutro u utorak kako bi ispeklakruh i prodavala ga u humanitarne svrhe kao doprinos teËaju o Alzheime-rovoj bolesti. Kruh je ponuen i u stotinu i osamdeset obitelji vjernikakoji pohaaju adventistiËku crkvu, kao potpora teËajevima Tajvanskekonferencije.

Helen je rekla da joj volontiranje daje novi osjeÊaj ispunjenosti i ra-dosti. PoËela je posjeÊivati adventistiËku crkvu svakog radnog dana, i us-koro je pohaala biblijsku skupinu koju vodi pastorova supruga BrendaHuang. Tako je Helen, koja je redovito svetkovala nedjelju, Ëula za sedmidan — subotu.

“Osjetila sam neπto Ëudno u svojem srcu”, kaæe Helen. “Nisam moglanastaviti æivjeti na naËin na koji sam æivjela nakon otkrivanja novih zna-nja iz Biblije.”

PoËela je dolaziti na bogosluæja svake subote. “Prije sam mislila kakosam blagoslovljena jer imam muæa, djecu i kÊi”, kaæe ona. “A onda samshvatila da u æivotu, uz spomenuto, ima neπto viπe.”

Gotovo dvije godine nakon πto je Helen poËela volontirati, pripremase pridruæiti AdventistiËkoj crkvi krπtenjem. “Ona je naπ prvi plod”, kaæepastor crkve Raymond Ko.

“Ukupno je tri stotine ljudi posjetilo subotnja bogosluæja u adventis-tiËkoj crkvi kao posljedica naπih programa izobrazbe”, tumaËi pastor.

Helen je godinu dana imala ponavljajuÊu noÊnu moru o tome kakone moæe naÊi put natrag kuÊi. “Ali nakon πto sam doπla u ovu crkvu, prestalasam imati tu vrstu snova”, svjedoËi ona. “Shvatila sam da je istina kojuCrkva adventista sedmog dana svjedoËi zapravo put od kuÊe — do Neba.”

Vaπi misijski subotnjoπkolski darovi pomaæu programe koje prireujuadventistiËke zajednice, poput programa koji je vodila Helen Yen sve do krπte-nja.

53



Prvo misionarsko putovanje“Ljudi, braÊo, neka vam dakle bude znano da vam se po

Ovomu navjeπÊuje oproπtenje grijeha. I svaki koji vjeruje u Njemuse opravdava od svega od Ëega se ne mogoste opravdati Zako-nom Mojsijevim.” (Djela 13,38.39 — Varaædinska Biblija)

Biblijski tekstovi: Djela 13; 2. KorinÊanima 4,7-10; Rimljanima10,1-4; Rimljanima 3,19; Djela 14,1-26; Rimljanima 9-11.

Evanelje je trebalo navijestiti i poganima i Æidovima. Bila je toporuka koju su, polako ali sigurno, prvi æidovski krπÊani poËeli shvaÊati.

Prvi jasan izvjeπtaj o poganima koji su se u velikom broju pridruæilivjernima potjeËe iz Antiohije. Drugim rijeËima, u Antiohiji je osnovanaprva poganska crkva, premda je i ona imala znatan broj æidovskih vjernika(GalaÊanima 2,11-13). ZahvaljujuÊi misionarskoj revnosti svojih osnivaËai novom poticaju nakon dolaska Barnabe i Pavla, Crkva je brzo raslapostavπi prvo vaæno krπÊansko srediπte izvan Judeje. Na odreeni naËinËak je i nadmaπila crkvu u Jeruzalemu.

BuduÊi da su apostoli i dalje boravili u Jeruzalemu, Antiohija jepostala rodno mjesto krπÊanske misije. Upravo s tog mjesta je Pavao, uzpotporu tamoπnjih vjernika, krenuo na sva tri misionarska putovanja.ZahvaljujuÊi njihovoj posveÊenosti, krπÊanstvo je postalo ono πto je ibila Isusova namjera: svjetska religija koja Êe navjeπÊivati Evanelje“svakom narodu i plemenu, jeziku i puku” (Otkrivenje 14,6).

54


SALAMINA I PAF

Luka se u 13. poglavlju Djela apostolskih ponovno osvrÊe na do-gaaje u Antiohiji i opisuje Pavlovo prvo misionarsko putovanje kojezauzima dva cijela poglavlja (Djela 13; 14). Od tog trenutka do krajaknjige, srediπte pozornosti je na Pavlu i njegovom misionarskom radumeu poganima. Ovo je prvi misionarski pothvat u Djelima apostolskimkoji je pomno i s ciljem isplanirala neka crkva; ipak, Luka opreznoistiËe da takav rad potjeËe od Boga i da nije rezultat samostalnog poti-caja vjernika. Bog moæe djelovati samo kada se spremno stavimo upoloæaj u kojem nas moæe upotrijebiti.

ProËitajte Djela 13,1-12. Koje glavne pojedinosti Luka æelinaglasiti u vezi s Barnabinim i Pavlovim radom na Cipru?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Polasku misionara prethodila je posredniËka molitva i post; polaga-nje ruku u ovom sluËaju bilo je Ëin posveÊenja ili predaje Boæjoj milosti(Djela 14,26) za buduÊe zadatke.

Otok Cipar nalazi se u sjeveroistoËnom dijelu Sredozemnog mora,nedaleko od Antiohije. Bilo je prirodno zapoËeti rad od tog mjesta, jerne samo da je Barnaba bio s Cipra, nego je na otok veÊ stiglo Evanelje.Ipak, joπ mnogo toga je trebalo uraditi.

Kada su stigli na Cipar, Barnaba i Pavao — i Ivan Marko, Barnabinroak (Djela 15,39; Koloπanima 4,10) koji je poπao s njima — propovijedalisu u sinagogama u Salamini. Bila je to uobiËajena Pavlova praksa:propovijedao je u sinagogama prije nego πto Êe se obratiti poganima.BuduÊi da je Isus bio izraelski Mesija, bilo je viπe nego oËekivanonavijestiti Evanelje prvo Æidovima.

Nakon Salamine krenuli su prema zapadu usput propovijedajuÊi(pretpostavljamo), dok nisu stigli do glavnog grada Pafa. Izvjeπtaj sezatim bavi dvjema osobama: vraËem Æidovom po imenu Barjesu, takoerpoznatom i kao Elim VraËar, i Sergijem Pavlom, mjesnim rimskimnamjesnikom. Izvjeπtaj pruæa dobar primjer kako je Evanelje prihvaÊanona suprotne naËine: s jedne strane uz otvoreno protivljenje, a s drugeje vjerno prihvaÊano Ëak i od strane najuglednijih pogana. Jezik iz Djela13,12 jasno ukazuje na obraÊenje.

Razmislite o tome kako se u ovom sluËaju Æidov odupro istini,dok ju je poganin prihvatio. Kako nam ovo moæe pomoÊi da shvati-mo zaπto krπÊane drugih vjerskih zajednica katkad teæe dosegnuti“sadaπnjom istinom” nego one koji uopÊe ne vjeruju?

55


ANTIOHIJA PIZIDIJSKA (1)

Pavao i njegovi pratitelji otplovili su s Cipra u Pergu pamfilijsku,koja se nalazi na juænoj obali danaπnje Turske. Prije nego πto su nastaviliput prema Antiohiji pizidijskoj, Luka izvjeπtava o dvije znaËajne sluËajnepromjene: Pavao postaje vodeÊa osoba (do tog trenutka Barnaba je uvijekspominjan prvi) i Luka prestaje upotrebljavati Pavlovo æidovsko ime(Savao) oslovljavajuÊi ga samo s “Pavao” (Djela 13,9). To Ëini vjerojatnozbog toga πto se Pavao sada uglavnom nalazi u grËko-rimskom okruæenju.

U Djelima 13,13. zabiljeæeno je da se Ivan Marko vraÊa u Jeruzalem.Sâm tekst ne obavjeπtava nas o razlogu njegovog odlaska. Ellen G. Whitepiπe da se, suoËen sa strahom i obeshrabrenjem zbog nevolja koje suga oËekivale, “Marko uplaπio i, izgubivπi svu odvaænost, odbio iÊi daljete se vratio u Jeruzalem”. (Djela apostolska, str. 107) Bog nikada nijeobeÊao da Êe biti lako. Naprotiv, Pavao je od samog poËetka znao da Êenjegova sluæba za Isusa podrazumijevati mnoga stradanja (Djela 9,16),ali on se nauËio potpuno oslanjati na Boæju silu i u tome je leæala tajnanjegove snage (2. KorinÊanima 4,7-10).

ProËitajte Djela 13,38. ©to je sræ Pavlove poruke iznesene usinagogi u Antiohiji?

..................................................................................................................................

U Djelima 13,16-41 zabiljeæena je prva Pavlova propovijed u Novomzavjetu. Naravno, to nije bila prva propovijed koju je Pavao odræao, inesumnjivo je samo saæetak onoga πto je rekao.

Propovijed je podijeljena na tri glavna dijela. PoËinje zajedniËkimuvjerenjem o Boæjem izboru Izraela i Davidovom kraljevstvu (Djela 13,17-23); ovaj dio trebao je oznaËiti dodirnu toËku sa æidovskim sluπateljima.U sljedeÊem dijelu Isus je predstavljen kao ispunjenje Boæjeg obeÊanjao Davidovom potomku koji Êe donijeti spasenje Izraelu (Djela 13,24-37).Posljednji dio sadræi opomenu protiv odbacivanja spasenja koje se nudiu Isusu (Djela 13,38-41).

Vrhunac propovijedi nalazi se u 38. i 39. retku koji izlaæu sræ Pavloveporuke o opravdanju. Oprost i opravdanje moguÊi su samo po Isusu, ane Mojsijevim zakonom. Ovaj tekst ne kaæe da je Zakon ukinut. Samonaglaπava njegovu nemoÊ da izvrπi ono πto su Æidovi oËekivali, naime,da pruæi opravdanje (Rimljanima 10,1-4). Takvo pravo ima iskljuËivoIsus Krist (GalaÊanima 2,16).

©to znaËi da spasenje primamo samo po Isusu? Kako miritepotrebu da dræite Boæji moralni Zakon s Ëinjenicom da Zakon nemoæe pruæiti opravdanje?

56

UTORAK 14. kolovoza

ANTIOHIJA PIZIDIJSKA (2)

Tekst u Djelima 13,38.39 bavi se pitanjem nemoÊi Zakona da oprav-da, πto je vaæna biblijska tema. Usprkos obvezujuÊem karakteru svojihmoralnih zapovijedi, Zakon ne donosi opravdanje zato πto ne moæe stvo-riti savrπenu posluπnost u onima koji ga dræe (Djela 15,10; Rimljanima8,3). Kad bi Zakon i mogao stvoriti savrπenu posluπnost u nama, ona nemoæe iskupiti proπle grijehe (Rimljanima 3,19; GalaÊanima 3,10.11). Toje razlog zaπto se opravdanje ne moæe zaraditi, Ëak ni djelomiËno. Mo-æemo ga primiti samo vjerom u Isusovu otkupiteljsku ærtvu (Rimljanima3,28; GalaÊanima 2,16), dar koji ne zasluæujemo. Koliko god se posluπnostnalazila u srediπtu krπÊanskog æivota, njome ne moæemo zasluæiti spa-senje.

ProËitajte Djela 13,42-49. Kako je u sinagogi bila prihvaÊenaPavlova poruka?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Bez obzira na to πto je Pavao oπtro zavrπio svoju poruku, reakcijaveÊine ljudi u sinagogi bila je u velikoj mjeri povoljna. Meutim, slje-deÊe subote okolnosti su se potpuno promijenile. Vrlo je vjerojatno dasu “Æidovi” koji su odbacivali evaneosku poruku bili starjeπine sina-goge, predstavnici sluæbenog judaizma. Luka njihov nepopustljiv stavprema Pavlu pripisuje zavisti.

Nekoliko aspekata judaizma kao πto su monoteizam, naËin æivota,Ëak i subota, izazvali su u stara vremena snaæno zanimanje meuneæidovima i mnogi od njih pridruæili su se æidovskoj vjeri kao prozeliti.Obrezanje je, meutim, bilo ozbiljna prepreka jer je smatrano okrutnimi uæasnim obiËajem. Zato se mnogi pogani koji su posjeÊivali sinagogei sluæili Bogu nisu sluæbeno obraÊali na judaizam. Bili su poznati kao“priznavaoci pravoga Boga” i moguÊe je da su oni, kao i prozeliti izantiohijske sinagoge (Djela 13,16.43), pomogli da se Pavlova porukaraπiri meu ljudima koji su pristupili u velikom broju. MoguÊnost da seiskusi spasenje a da se pritom prvo ne obrati na judaizam bila je ne-sumnjivo mnogima privlaËna.

Ovo nam moæe pomoÊi da objasnimo zavist æidovskih voa. U sva-kom sluËaju, odbacujuÊi Evanelje, ne samo da su iskljuËivali sebe izBoæjeg spasenja, veÊ su puπtali Pavla i Barnabu da punu pozornostposvete poganima koji su se radovali i slavili Boga πto ih je ukljuËio usvoj plan spasenja.

57

SRIJEDA 15. kolovoza

IKONIJ

Na nagovor æidovskih voa u Antiohiji, mjesne vlasti potaknule susvjetinu protiv Pavla i Barnabe i protjerale ih iz grada (Djela 13,50).Meutim, uËenici su bili ispunjeni radoπÊu i Duhom Svetim (Djela 13,52).Misionari su se tada zaputili u grad Ikonij.

ProËitajte Djela 14,1-7. Kakav je bio ishod Pavlovog i Barnabi-nog rada u Ikoniju?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Pavao i Barnaba u Ikoniju su nastavili s obiËajem da se prije okre-tanja neznaboπcima prvo obrate Æidovima. Pavlova propovijed u Antio-hiji (Djela 13,16-41) iznosi glavni razlog zaπto je Æidovima dana pred-nost u njihovoj sluæbi: izbor Izraela sa svim πto taj izbor ukljuËuje(Rimljanima 3,2; 9,4.5), Boæje ispunjenje obeÊanja o Spasitelju iz Davi-dove loze. Usprkos Ëinjenici da su mnogi Æidovi odbacivali Evanelje,Pavao nikada nije gubio nadu u obraÊenje znatnog broja Æidova.

U Rimljanima 9—11 Pavao jasno kaæe da “nisu Izrael svi koji potje-Ëu od Izraela” (Rimljanima 9,6) i da samo zahvaljujuÊi Boæjoj milostipojedini Æidovi uopÊe vjeruju. Bog nije odbacio svoj narod, ali “u sadaπ-nje vrijeme postoji Ostatak po milosnom izboru” (Rimljanima 11,5). Pa-vao je nastavio propovijedati Evanelje poganima iako je vjerovao da Êejednoga dana viπe Æidova povjerovati u Isusa.

“Pavlova rasprava u Rimljanima 9—11 dalje objaπnjava misionarskustrategiju koju primjenjuje u izvjeπtaju iz Djela apostolskih i suoËavasvaki naraπtaj krπÊana s teoloπkom vaænoπÊu svjedoËenja Æidovima kojine vjeruju.” (David G. Peterson, The Acts of the Apostles [Grand Rapids:Eerdmans, 2009.], str. 401)

Prilike se nisu jako razlikovale od onih u Antiohiji. Prva reakcijaÆidova i pogana na Evanelje koje je Pavao objavljivao bilo je vrlo pozi-tivno, ali opet su Æidovi koji nisu povjerovali, vjerojatno voe mjesneæidovske zajednice, podbunili pogane i otrovali njihov um protiv misio-nara izazivajuÊi podjelu meu narodom. BuduÊi da su protivnici namje-ravali napasti i kazniti Pavla i Barnabu, dva misionara odluËila su napu-stiti grad i otiÊi u sljedeÊi.

Osim sluπanja, æidovski narod treba i vidjeti Evanelje u æivotuonih koji ispovijedaju Isusovo ime. Ako imate poznanike Æidove,kakvo im svjedoËanstvo dajete?

58


LISTRA I DERBA

SljedeÊe mjesto koje su Pavao i Barnaba posjetili bilo je Listra,zabaËeno selo oko 29 kilometara jugozapadno od Ikonija. Iako su pro-veli odreeno vrijeme u njemu (Djela 14,6.7.15), Luka izvjeπtava samo ojednom dogaaju: iscjeljenju hromom Ëovjeka, vjerojatno prosjaka, kojije bolovao od te bolesti od roenja.

ProËitajte Djela 14,5-19. ©to njihova reakcija prema Pavlu ot-kriva u kojoj su mjeri bili u neznanju?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Mnoπtvo je bilo toliko zadivljeno Ëudom da su pomislili da su Pavaoi Barnaba bogovi — Barnaba Zeus, vrhovni bog grËkog Panteona, a PavaoHermes, Zeusov pomoÊnik i predstavnik. Ljudi su im æeljeli prinijetiærtve. Latinski pjesnik Ovidije (43. g. pr. Kr.—17./18. g. po Kr.) zabiljeæioje legendu o ova dva boga koji su preruπeni u ljude posjetili jedan gradu ovom istom podruËju (“brda Frigije”) traæeÊi mjesto za odmor. Premalegendi, ponizan, stariji braËni par ljubazno i gostoljubivo se ophodioprema njima, dok ostali nisu pokazali nikakvu paænju. ZahvaljujuÊi svo-joj ljubaznosti i gostoljubivosti prema nepoznatim posjetiteljima, domovog para bio je pretvoren u hram, oni su postali sveÊenici, dok jeostatak grada bio potpuno uniπten. (Metamorfoze 611—724)

S obzirom na ovakvu priËu koja je kruæila u tom podruËju, reakcijaljudi prema Pavlovom Ëudu ne iznenauje. Ova priËa takoer objaπnjavazaπto je mnoπtvo pomislilo da su misionari upravo ta dva boga, a neEskulap, na primjer, bog lijeËniËkog umijeÊa. Na kraju su pojedini pro-tivnici iz Antiohije i Ikonija izazvali potpuni obrat. Pavao je bio kame-novan i proglaπen mrtvim.

ProËitajte Djela 14,20-26. Gdje su Pavao i Barnaba zavrπilisvoje putovanje? ©to su uËinili na povratku?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Pavao je rekao: “Treba nam kroz mnoge nevolje uÊi u kraljev-stvo Boæje.” (Djela 14,22) ©to to znaËi? Na koji ste naËin vi, mo-æda, doæivjeli ove rijeËi? ©to je najvaænije, kako moæete nauËitirasti u vjeri bez obzira na “nevolje” s kojima Êete se suoËiti?

59

PETAK 17. kolovoza


“Krist je tijekom svojeg æivota na Zemlji nastojao osloboditi Æidovenjihove iskljuËivosti. ObraÊenje stotnika i æene Samarijanke bili su pri-mjeri Njegovog neposrednog rada izvan priznatog izraelskog naroda. Sadaje nastupilo vrijeme za aktivan i stalan rad meu poganima, Ëije suËitave zajednice s radoπÊu prihvaÊale Evanelje i slavile Boga za svjetlorazumne vjere. Nevjerovanje i mrænja Æidova nisu sprijeËili Boæju namje-ru; novi Izrael bio je nacijepljen na staro maslinovo drvo. Sinagoge suza apostole bile zatvorene, ali domovi su bili πirom otvoreni za njihovrad, kao i javni objekti pogana u kojima se propovijedala Boæja rijeË.”(Ellen G. White, Sketches From the Life of Paul, str. 51)

“U svim svojim misionarskim pothvatima Pavao i Barnaba nastojalisu slijediti Kristov primjer dragovoljne ærtve i odanog, ozbiljnog rada zaduπe. Potpuno budni, revni i neumorni, nisu obraÊali pozornost na sklo-nosti ili osobnu udobnost, veÊ su s briænom molitvom neprekidno rade-Êi sijali sjeme istine. A istodobno sa sijanjem sjemena apostoli su pazilida svima koji su se opredijelili za Evanelje daju praktiËne upute odneprocjenjive vrijednosti. Ovaj duh ozbiljnosti i bogobojaznosti ostavioje u mislima novih uËenika trajan dojam o vaænosti evaneoske poru-ke.” (Ellen G. White, Djela apostolska, str. 117)

PITANJA ZA RAZGOVOR

1. Razmiπljajte viπe o izvjeπtaju o Ivanu Marku koji ih je napu-stio kada su prilike postale teπke. Pavao i Barnaba poslije su vodiliraspravu o Ivanu Marku, kada ga je Barnaba ponovno æelio pozvatiu sluæbu, a Pavao nije (vidi Djela 15,37). Meutim, nakon viπegodina Pavao je napisao: “Uzmi Marka i dovedi ga sa sobom, jer mije vrlo koristan za sluæbu.” (2. Timoteju 4,11) Kakve pouke nalazi-mo u ovom dogaaju u vezi s onima koji se u odreenim okolnosti-ma pokaæu nevjerni svojem pozivu?

2. Prisjetite se odgovora koji su Pavao i Barnaba dali Listrani-ma kada su pomislili da su bogovi (Djela 14,14-18). Kako mi moæemoodgovoriti kada se naemo u kuπnji da preuzmemo zasluge za onoπto je Bog uËinio?

3. ProËitajte Djela 14,21-23. ©to na osnovi Pavlovog i Barna-binog primjera moæemo uËiniti kao pojedinci i kao Crkva da ojaËa-mo vjeru novih obraÊenika?

4. ©to moæemo uËiniti da ne dopustimo ljudskim obiËajima, iliËak vjerovanjima kojih se dræimo dugo vrijeme, da osujete napredo-vanje istine, kao πto su to Ëinili vjerski voe koji su se suprotstaviliPavlu?

60

Pornografija nasuprot Evanelju

Dan je bio dug i razoËaravajuÊ dok sam iπao od vrata do vrata prodajuÊiadventistiËke knjige u japanskom gradu Shizuoka na jugu zemlje. Nitkonije htio kupiti knjigu.

Na kraju dana iznenada sam se naπao u Ëudnoj mraËnoj ulici. Punnelagode, otiπao sam do najbliæe kuÊe. Pornografski Ëasopisi su bili raza-suti posvuda po dvoriπtu. Gomile Ëasopisa bile su sloæene pokraj ulaznihvrata. »asopisa je bilo posvuda.

Odmaknuo sam se jer me je obuzeo strah. Htio sam pobjeÊi. Spopalame panika.

“Dobar dan! Moje ime je Takahashi Toru”, viknuo sam prema ulazuu kuÊu. “Ja sam iz AdventistiËke crkve koja svetkuje sedmi dan; imamdobre knjige koje Êe promijeniti vaπ æivot!”

RijeËi koje sam izgovorio bile su posuene iz govora i uputa onih kojisu nas obuËavali u programu studentskog evangeliziranja literaturom Mla-di u æurbi. Kad sam se uspaniËio, poËeo sam izgovarati te reËenice.

Otvorila su se ulazna vrata i iziπao je izuzetno pretio Ëovjek. Nakonmojeg uvodnog govora upitao sam: “Æelite li zdravstvenu knjigu?”

OËekivao sam da Êe Ëovjek odbiti moju ponudu i bio sam spremanpobjeÊi.

Ali muπkarac je glasom koji je tutnjao u dubokom basu rekao: “Da,htio bih zdravstvenu knjigu.” Pruæio sam mu malu misijsku knjigu. »o-vjek ju je uzeo i otvorio sa zanimanjem. “Æelim ovo kupiti”, rekao je vadeÊinovac.

Nakon prodaje knjiæice, pobjegao sam. Bojao sam se i htio sam seudaljiti. Dok sam trËao, molio sam se za tog Ëovjeka i zahvalio Bogu zaNjegovu zaπtitu. Tada sam se zaustavio na mojem putu i razmiπljao. Mojesrce je bilo prljavo kao dvoriπte Ëovjeka kojeg sam posjetio. Ipak, Isus jeuπao u moje srce i ponudio nadu. Isus je rekao: “Dat Êu vam novo srce,nov duh udahnut Êu u vas.” (Ezekiel 36,26)

Dok sam stajao na ulici, preplavila me zahvalnost. OsjeÊao sam setako zahvalno πto je Isus odluËio uÊi u moje srce. S tom novootkrivenomzahvalom uputio sam se prema najbliæoj kuÊi i prodao joπ jednu knjigu.

Takahashi Toru ima dvadeset i jednu godinu. Studira medijsko novi-narstvo, a usput se obuËio za sluæbu Mladi u æurbi, u crkvi Setagaya u To-kiju. Sluæba te mjesne crkve obuËava adventistiËku mladeæ iz cijelog Japa-na da objavljuje evaneosku poruku. Dio dara ovog tromjeseËja trinaeste subotepomoÊi Êe toj crkvi da joπ viπe proπiri svoj rad.

61

OIKOS: Ovog tjedna Ëitamo iz knjige Ellen G. White,Isusov æivot, Znaci vremena, 2014., poglavlje 58


Sabor u Jeruzalemu“Uostalom, mi vjerujemo da smo spaπeni, jednako kao i oni,

miloπÊu Gospodina Isusa.” (Djela 15,11)

Biblijski tekstovi: Djela 15; GalaÊanima 2,11-13; Izlazak 12,43-49; Rimljanima 3,30; Levitski zakonik 18,30; Otkrivenje 2,14.20.

Nakon viπe od dvije godine Pavao i Barnaba vratili su se u Antiohijuu Siriji. BuduÊi da je cijela tamoπnja crkva sudjelovala njihovom slanju,bilo je oËekivano da crkvi daju izvjeπtaj. Meutim, u izvjeπtaju nisunaglasili πto su oni postigli, veÊ πto je Bog uËinio preko njih.

Cilj izvjeπtaja, naravno, bio je uspjeh misije meu poganima, iakoje mnogo Æidova priπlo vjeri. BuduÊi da je dogaaj u vezi s Kornelijem,obraÊenjem neobrezanog pogana, izazvao poteπkoÊe (Djela 11,1-18), avelik broj njih sada je bio primljen u Ëlanstvo Crkve, prilike su postalevrlo sloæene. Mnogi vjernici u Jeruzalemu nisu bili zadovoljni. Smatralisu da se pogani prvo trebaju obrezati, odnosno postati æidovski proze-liti, kako bi postali dio Boæjeg naroda i ostvarili zajednicu s njima.

Petnaesto poglavlje Djela bavi se pitanjem pogana, problemom kojidostiæe kritiËnu toËku, i zajedniËkim naporima Crkve da pronae rjeπe-nje. Sabor u Jeruzalemu bio je prekretnica u povijesti apostolske Crkveu odnosu na svjetsku misiju.

62


PREDMET RASPRAVE

Crkva u Antiohiji od samog se poËetka sastojala od (helenistiËkih)Æidova i neobrezanih pogana (Djela 11,19-21; GalaÊanima 2,11-13), kojisu oËito æivjeli u miru i zajedniπtvu. Meutim, to zajedniπtvo bilo jeuzdrmano dolaskom skupine vjernika iz Jeruzalema.

ProËitajte Djela 15,1-5. S kakvim se problemom Crkva suoËila?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

MoguÊe je da su ovi ljudi iz Judeje spomenuti i u 5. retku kaofarizeji koji vjeruju. Prisutnost farizeja u Crkvi ne treba nas iznenaditi,buduÊi da je Pavao bio farizej prije obraÊenja (Filipljanima 3,5). »ini seda je ova skupina svojom odlukom doπla u Antiohiju (Djela 15,24), iakoneπto kasnije drugi dogaaj, koji se takoer zbio u Antiohiji, pokazujeda veÊini Æidova, ukljuËujuÊi i apostole, nije bilo ugodno u prisutnostineobrezanih pogana u Crkvi (GalaÊanima 2,11-13).

Pavao u Poslanici GalaÊanima ne govori blagonaklono o toj skupiniljudi. Smatra da izazivaju neprilike (GalaÊanima 1,7; 5,10) i naziva ih“laænom braÊom” (GalaÊanima 2,4), Ëije su prave pobude bile da potko-paju duhovnu slobodu Evanelja i da obraÊenike iz poganstva dovedu uropstvo legalizma.

Njihov stav bio je priliËno jednostavan: ako se pogani ne obreæu ine dræe sve ostale æidovske ceremonijalne zakone, ne mogu biti spaπeni.Spasenje — vjerovali su oni — moæe se primiti samo unutar Boæje zavjetnezajednice, a prema Starom zavjetu, nije bilo drugog naËina da netkobude dio Boæjeg izabranog naroda osim putem obrezanja (Postanak 17,9-14; Izlazak 12,48). Ukratko reËeno, pogani su mogli biti spaπeni samoako prvo postanu æidovski prozeliti.

Pavao i Barnaba se, naravno, nisu mogli sloæiti s takvim zahtjevimakoji su se kosili s Evaneljem. NapadaËki pristup posjetitelja iz Judejepokrenuo je æustru raspravu; rijeË upotrijebljena u Djelima 15,2 (stasis)oznaËava “sukob” ili “razdor”. Ipak, pitanje je bilo previπe vaæno da bise njime bavilo samo na lokalnoj razini. U pitanju je bilo jedinstvoCrkve. BraÊa iz Antiohije tada su odluËila poslati odreeni broj pred-stavnika u Jeruzalem, ukljuËujuÊi Pavla i Barnabu, kako bi pronaπlirjeπenje.

Stavite se u poloæaj te skupine ljudi iz Judeje. Kakve bisteargumente vi iznijeli?

63


OBREZANJE

Jedno od vaænih pitanja u ovom sukobu bilo je obrezanje. Ono nijebilo uspostavljeno od strane ljudi (usporedi Matej 15,2.9). Bog je osobnonaloæio da to bude znak Njegovog Saveza s Abrahamovim potomcimakao svojim izabranim narodom (Postanak 17,9-14).

ProËitajte Izlazak 12,43-49. Osim Izraelaca po roenju, tko sejoπ trebao obrezati?

..................................................................................................................................

Blagoslovi Saveza nisu bili ograniËeni na Izraelce, veÊ su obuhvaÊalisvakog roba ili stranca koji je boravio meu njima ako se obreæe. Nakonobrezanja stranac bi zauzimao isti poloæaj pred Bogom kao i roeniIzraelac: “Jer je tada kao i domorodac zemlje.” (Izlazak 12,48)

Obrezanje je, prema tome, bilo obvezatno (za muπkarce) da bi osobapostala punopravni Ëlan Boæje zavjetne zajednice. BuduÊi da je Isus bioizraelski Mesija, Ëinilo se prirodnim πto Judejci zahtijevaju da nijedanpoganin ne moæe doæivjeti prednosti spasenja ako prvo ne postane Æidov.

ProËitajte sljedeÊe tekstove: Rimljanima 3,30; 1. KorinÊanima7,18; GalaÊanima 3,28; 5,6. Kako je Pavao shvaÊao obrezanje?

..................................................................................................................................

TvrdeÊi da nijedan poganin ne moæe biti spaπen ako prvo ne pristu-pi judaizmu, ovi ljudi mijeπali su dva razliËita pojma: Savez i spasenje.»lanstvo u Boæjoj zavjetnoj zajednici nije jamËilo spasenje (Jeremija4,4; 9,25). Osim toga, Abraham je bio spaπen (opravdan) vjerom, πto sedogodilo prije, a ne zato πto se obrezao (Rimljanima 4,9-13). Spasenje seuvijek primalo vjerom, dok je Savez bio naËin na koji je Bog æelio upoznaticijeli svijet sa sobom i svojim planom spasenja. Izrael je zbog toga bioizabran (Postanak 12,1-3).

Problem je bio u tome πto su ovi vjernici previπe tijesnim povezi-vanjem Saveza i spasenja smatrali obrezanje uvjetom za spasenje. Me-utim, Boæja spasonosna milost ne djeluje tamo gdje djeluju ljudskadjela. Dakle, nametnuti obrezanje poganima koji su povjerovali kaosredstvo spasenja, znaËilo je izopaËiti istinu Evanelja (GalaÊanima 1,7;2,3-5), poniπtiti Boæju milost (GalaÊanima 2,21) i Isusa uËiniti beskoris-nim (GalaÊanima 5,2). Takoer znaËilo je poreÊi sveopÊu narav spasenja(Koloπanima 3,11; Titu 2,11). Pavao se nikada nije mogao sloæiti s ovak-vim naËinom razmiπljanja.

Koja opasnost leæi u miπljenju da spasenje primamo time πtopripadamo pravoj Crkvi?

64

UTORAK 21. kolovoza

RASPRAVA

ProËitajte Djela 15,7-11. Kakav je bio Petrov doprinos raspraviu Jeruzalemu?

..................................................................................................................................

Luka, naravno, ne izvjeπtava o svim razgovorima voenim na sa-stanku. Bilo bi zanimljivo znati, na primjer, tvrdnje koje su iznosili oni“iz farizejske sljedbe koji su prigrlili vjeru” (Djela 15,5), kao i Pavlovei Barnabine odgovore (Djela 15,12). »injenica da su zabiljeæeni samoPetrovi i Jakovljevi govori ukazuje na znaËenje ovih ljudi meu aposto-lima.

Petar se u svojem govoru obratio apostolima i starjeπinama, pod-sjeÊajuÊi ih na svoje iskustvo s Kornelijem od prije nekoliko godina.Njegovo obrazloæenje bilo je isto onakvo kakvo je iznio pred braÊom uJeruzalemu (Djela 11,4-17). Osobno je Bog pokazao da odobrava Kor-nelijevo obraÊenje (iako je bio neobrezani poganin), darovavπi njemu injegovom domu isti dar Duha koji je dao apostolima na blagdan Pede-setnice.

Bog je u svojoj boæanskoj providnosti upotrijebio Petra da uvjerijudejske vjernike da On ne pravi razliku izmeu Æidova i pogana kad jeu pitanju spasenje. »ak i ako su im nedostajale prednosti oËiπÊenja naosnovi starozavjetnih uredbi i propisa, obraÊeni pogani viπe se nisumogli smatrati neËistima zato πto je Bog oËistio njihova srca. Petrovaposljednja izjava bila je sliËna onoj koju bismo oËekivali od Pavla: “Uos-talom, mi vjerujemo da smo spaπeni, jednako kao i oni, miloπÊu Go-spodina Isusa.” (Djela 15,11)

ProËitajte Djela 15,13-21. Kakvo je rjeπenje Jakov predloæio uvezi s pitanjem pogana?

..................................................................................................................................

Jakovljev govor pokazuje da se nalazio na odreenom poloæaju (us-poredi Djela 12,17; 21,18; GalaÊanima 2,9.12). ©to god da je shvatio podponovnim podizanjem Davidovog πatora, koje se u proroËanstvu prorokaAmosa odnosi na obnavljanje Davidove loze (Amos 9,11.12), Jakovljevglavni cilj bio je pokazati da se Bog veÊ pobrinuo da se pogani u odre-enom smislu pridruæe ponovno ustanovljenom “Boæjem narodu” i da,prema tome, mogu biti sjedinjeni s Izraelom.

Zato je smatrao da nikakva daljnja ograniËenja ne treba nametatiobraÊenicima iz poganstva, osim onih koja bi se uobiËajeno zahtijevalaod stranaca koji su æeljeli æivjeti u zemlji izraelskog naroda.

65


ODLUKA APOSTOLA

ProËitajte Djela 15,28.29. Koje je Ëetiri zabrane Sabor odluËionametnuti obraÊenicima iz poganstva?

..................................................................................................................................

Glavno pitanje zbog kojeg je Sabor bio sazvan rijeπeno je na od-govarajuÊi naËin. BuduÊi da se spasenje dobiva zahvaljujuÊi milosti,obraÊeni pogani bili su izuzeti iz obrezanja kada su pristupali Crkvi.Ipak, trebali su suzdræavati od Ëetiri stvari: 1) mesa ærtvovanog idolimau poganskim ritualima, a zatim sluæenog na gozbama u hramu ili pro-davanog na trænici; 2) upotrebe krvi; 3) mesa udavljenih æivotinja, odno-sno mesa iz kojega nije istekla krv; i 4) bluda u razliËitim oblicima.

VeÊina danaπnjih krπÊana smatra zabrane u vezi s prehranom (odprve do treÊe) privremenim preporukama. BuduÊi da je to bilo posebnoodbojno Æidovima, zabrane — tvrde oni — imale su za cilj samo dapremoste jaz izmeu vjernika iz judaizma i pogana. »esto se tvrdilo dani ostali starozavjetni zakoni, ukljuËujuÊi zakone o hrani u Levitskomzakoniku (Levitski zakonik 11) i zapovijed o suboti (Izlazak 20,8-11),koje nisu navedene na prethodnoj listi, viπe nisu obvezatni za krπÊane.

Meutim, odluke apostola nisu bile privremene niti su bile novipropisi krπÊanske etike koji su iskljuËivali sve ostalo vezano za Starizavjet. Pod vodstvom Duha Svetoga (Djela 15,28), apostoli i starjeπineCrkve obnovili su uredbe iz 17. i 18. poglavlja Levitskog zakonika kojese tiËu i stranaca koji su boravili u Izraelu.

Ove zabrane u okviru Levitskog zakonika oznaËavaju odbacivanjepoganstva. Svaki stranac koji je æelio æivjeti u Izraelu morao se odreÊiovih poganskih obiËaja na koje su navikli (Levitski zakonik 18,30). Sli-Ëno tome, od svakog obraÊenog poganina koji se æelio pridruæiti Crkvizahtijevalo se da zauzme Ëvrst stav protiv poganstva.

Ovo je, meutim, bilo samo prvi korak. Kada su pristupili Crkvi, odnjih se prirodno oËekivalo da Ëine Boæju volju poπtujuÊi zapovijedi kojepotjeËu iz vremena prije Mojsija, koje u biti nisu ceremonijalne, kao πtoje zapovijed o suboti (Postanak 2,1-3) i pravljenje razlike izmeu Ëistei neËiste hrane (Postanak 7,2). Da odluke nisu bile privremene, jasno je,na primjer, na osnovi teksta iz Otkrivenja 2,14.20, gdje su ponovljeneprva i posljednja zabrana, imajuÊi u vidu i druge dvije. Povijesne Ëinjeni-ce pokazuju da su krπÊani dugo nakon novozavjetnog razdoblja smatraliodluke i dalje mjerodavnim.

Kad doe do sukoba, kako moæemo nauËiti sjesti zajedno, slu-πati jedni druge i u duhu poπtovanja i poniznosti razgovarati ospornim pitanjima?

66


PISMO IZ JERUZALEMA

ProËitajte Djela 15,22-29. Koje je dodatne mjere poduzela je-ruzalemska crkva u vezi s odlukom Sabora?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Prva mjera bila je pisanje pisma vjernicima koji su se obratili izpoganstva da bi ih obavijestili o onome πto je odluËeno. Pismo, napisa-no u ime apostola i starjeπina iz Jeruzalema, bilo je sluæbeni dokumentkoji je odraæavao utjecaj jeruzalemske crkve — sigurno zbog vodstvaapostola — na druge krπÊanske zajednice. Napisano 49. godine, πto jenajvjerojatnije godina odræavanja Sabora, ovo pismo jedno je od najsta-rijih krπÊanskih dokumenata koje imamo.

Jeruzalemska crkva takoer je odluËila imenovati dva zastupnika,Judu i Silu, koji Êe pratiti Pavla i Barnabu u Antiohiju; njihov zadatakbio je da odnesu pismo i potvrde njegov sadræaj.

ProËitajte Djela 15,30-33. Kako je crkva u Antiohiji reagiralana pismo?

..................................................................................................................................

Nakon Ëitanja pisma, crkva je bila ispunjena velikom radoπÊu zbogohrabrujuÊe poruke: od obraÊenika iz poganstva nije se zahtijevalo ob-rezanje. Nisu niπta prigovorili zahtjevima iznijetim u pismu (Ëetiri odlu-ke apostola). Prvo ozbiljno neslaganje u prvoj Crkvi na taj naËin bilo jerijeπeno, makar u teoriji.

Pri kraju Sabora, Evanelje koje je Pavao objavljivao bilo je u pot-punosti priznato od strane crkvenih voa iz Jeruzalema, koji su njemui Barnabi pruæili ruku kao znak prihvaÊanja i povjerenja (GalaÊanima2,9). Ipak, oni krπÊani iz judaizma koji su nastavili æivjeti prema æi-dovskom zakonu, i dalje nisu æeljeli sjediti zajedno s poganima za sto-lom, koji su u obrednom smislu ostali neËisti.

Ovaj problem doπao je do izraæaja, na primjer, u GalaÊanima 2,11-14, u dogaaju u kojem je i Petar sudjelovao. “»ak ni svi uËenici”, kaæeEllen G. White, “nisu spremno prihvatili odluku Sabora.” (Djela apostol-ska, str. 124)

Budite iskreni prema sebi: koliko vam je teπko ostvariti zajednicus vjernicima iz drugih kultura, rasa, Ëak i druπtvenih skupina?Kako se moæete osloboditi ovog stava koji je protivan Evanelju?

67

PETAK 24. kolovoza


“Æidovski obraÊenici opÊenito nisu bili skloni djelovati tako brzokako je Boæja providnost otvarala put. Prema rezultatima djelovanja apo-stola meu poganima, bilo je jasno da Êe broj obraÊenika iz poganstvadaleko nadmaπiti broj æidovskih obraÊenika. Æidovi su se bojali da Êe,ako ograniËenja i obredi njihova zakona ne budu obvezatni za poganekao uvjet za pripadnost Crkvi, nacionalna posebnost Æidova, kojom suse dosad razlikovali od svih drugih naroda, na kraju nestati meu onimakoji su prihvatili evaneosku vijest.” (Ellen G. White, Djela apostolska,str. 119,120)

“Prirodno je da su krπÊani iz judaizma, koji su æivjeli s Hramompred oËima, dopustili svojim mislima da se vrate na posebne prednostiÆidova kao naroda. Kad su vidjeli da krπÊanska Crkva napuπta obredei obiËaje judaizma, i shvatili da Êe u svjetlu nove vjere posebna svjetlostkojom su bili zaodjenuti æidovski obiËaji uskoro biti izgubljena, mnogisu se rasrdili na Pavla kao onoga koji je u velikoj mjeri bio uzroËnikomove promjene. »ak ni svi uËenici nisu spremno prihvatili odluku Sabora.Neki su se zalagali za obredni zakon pa su s nezadovoljstvom gledali naPavla jer su mislili da je u svojim naËelima u odnosu na obveze æidovskogzakona bio popustljiv.” (Isto, str. 124)

PITANJA ZA RAZGOVOR

1. Prisjetite se u razredu posljednjeg pitanja iz odsjeka odponedjeljka. Kako razumijemo Ëinjenicu da pripadnost “pravoj” Cr-kvi ne jamËi spasenje? Na primjer, stari Izrael je sigurno bio “pravaCrkva”, ali to ne znaËi da su svi spaπeni. Ako pripadnost istinskojCrkvi ne jamËi spasenje, kakva je onda prednost biti dio nje?

2. PrihvaÊanje neobrezanih pogana u zajednicu vjernih bilo jejedno od najvaænijih pitanja s kojim se suoËila prva Crkva. S kojimbismo ga pitanjima u danaπnjoj Crkvi mogli usporediti i Ëemu nasprimjer iz 15. poglavlja Djela uËi o tome kako ih moæemo rijeπiti?

3. Neka pojedini vjernici u razredu zauzmu stav Æidova koji sutvrdili da pogani prije pristupanja Crkvi moraju postati æidovskiprozeliti, πto su oni vidjeli (i to s pravom) kao proπirenje zavjetnihobeÊanja danih Izraelu. Kako moæete odgovoriti na njihova obrazlo-æenja? Kako rasprava sliËna ovoj moæe pokazati zaπto su se pitanjakoja su danas jasna, u drugo vrijeme Ëinila mnogo teæim nego namadanas?

68

Imam joπ jedno pitanje

Byongju Lee je zbunjen pogledao pjesmu koju mu je netko poslaoSMS-om. Nije prepoznao telefonski broj. Mnogi ljudi bi izbrisali takvu po-ruku kao pogreπan broj, ali ne i Lee. Odgovorio je porukom: “Tko ste vi?”

Zazvonio je mobitel. “Tko je to?” upitao je æenski glas. Lee je odgovo-rio: “Vi ste prvi mene zvali.” Dogodilo se da je pozivateljica æeljela poslatitekst pjesme prijatelju, ali je pogrijeπila pri biranju broja za jednu zna-menku. Mnogi ljudi bi u takvom trenutku prekinuli vezu, ali ne i Lee. Po-stavio je joπ jedno pitanje: “Jeste li pjesnikinja?”

“Ne, ja sam uËiteljica osnovne πkole. Piπem pjesme iz zabave.”“Stvarno?” upitao je Lee. Mislio je da je prepoznao njezin naglasak i

postavio je joπ jedno pitanje: “Æivite li u Busanu?” To je drugi po veliËinigrad u Juænoj Koreji, na samom jugu zemlje.

“Ne, ja æivim u Jinju”, rekla je æena.“Ja sam u Jinju zavrπio srednju πkolu”, rekao je Lee. Æena je pitala

u kojoj od srednjih πkola, i kad je Ëula ime πkole, rekla je da je studiralau ulici do te πkole.

Zatim je upitala: “©to radite?”“Ja sam pastor”, odgovorio je Lee.“Pastor; u kojoj crkvi?”Prema njezinom pitanju Lee je pomislio da ta æena nije sljedbenica

budizma, druge po veliËini vjere kojoj pripada petnaest posto stanovnikate dræave. KrπÊani Ëine dvadeset i sedam posto stanovniπtva od pedeset ijednog milijuna.

“Ja sam pastor Crkve adventista sedmog dana”, rekao je Lee.“Vidim”, rekla je æena. “Poznajete li Noinu arku?”Lee je bio iznenaen. Noina arka je naziv za mjesnu adventistiËku

crkvu.Æena je objasnila da je nakratko dolazila na bogosluæja u Noinu ar-

ku, ali to je bilo prije dvadeset godina. Ostavila je tu skupinu, ali bila jeuvjerena u Ëinjenicu da biblijski dan odmora nije u nedjelju.

Te veËeri Lee je poslao toj æeni sljedeÊu poruku: “Bilo je lijepo upo-znati se s vama danas!” Godinu dana kasnije ona je bila krπtena u mje-snoj adventistiËkoj crkvi.

“Evangelizacija je jednostavna”, kaæe Lee. “Da sam zanemario tekstu-alnu poruku, moæda ona ne bi postala vjernicom crkve”, objaπnjava Lee.“Ali pokuπao sam uspostaviti vezu postavivπi samo joπ jedno pitanje.”

Byongju Lee ima pedeset i jednu godinu i odgovoran je za subotnju πkolui misiju u Juænokorejskoj uniji AdventistiËke crkve, Konferencija Seoul, Ju-æna Koreja.

69


Pouka 9 25. kolovoza—1. rujna 2018.

Drugo misionarsko putovanje“Ne boj se! Nastavi govoriti i da nisi uπutio! Ja sam s

tobom. Nitko te neÊe napasti da ti uËini zlo. Jer ja imam mnogonaroda u ovome gradu.” (Djela 18,9.10)

Biblijski tekstovi: Djela 16; Rimljanima 3,28; GalaÊanima 2,16;Djela 17; 1. KorinÊanima 1,23; Djela 18,1-10.

Vrativπi se u Antiohiju, Pavao i Barnaba brinuli su se o crkvi isudjelovali u daljnjem evaneoskom radu. Ovo je bilo posljednji put dasu radili zajedno buduÊi da ih je oπtro neslaganje dovelo do razdvajanja.Razlog Pavlovog i Barnabinog neslaganja bio je Marko, Barnabin roak(Koloπanima 4,10). Kada je Pavao pozvao Barnabu da ponovno posjetemjesta u kojima su objavljivali Evanelje na prethodnom putovanju,Barnaba je æelio povesti svojeg roaka, ali Pavao se tome usprotiviozbog Markovog prijaπnjeg postupka. Meutim, razdvajanje Pavla i Barna-be donijelo je blagoslov jer su udruæenim naporima mogli pokriti πirepodruËje nego πto su u poËetku namjeravali. Barnaba je poveo Marka ivratio se na Cipar, u Barnabinu domovinu (Djela 4,36). U meuvremenu,nakon πto je pozvao Silu da mu se pridruæi, Pavao je proputovao Sirijui Ciliciju utvrujuÊi tamoπnje crkve. Prije nego πto Êe prvi put doÊi uAntiohiju, Pavao je proveo nekoliko godina u Tarzu (Djela 9,30; 11,25.26).Sada je imao priliku ponovno posjetiti zajednice koje je tamo osnovao.Ipak, Boæji plan bio je mnogo veÊi nego πto je Pavao u prvi mah zamiπljao.

70


POVRATAK U LISTRU

Lukin izbor dogaaja dovodi Pavla gotovo pravo u Derbu i Listru. Uvezi sa Sirijom i Cilicijom kaæe samo da je Pavao proπao kroz ova podru-Ëja utvrujuÊi crkve (Djela 15,41).

ProËitajte Djela 16,1-13. ©to nam Pavlov postupak govori otome koliko je nastojao doprijeti do drugih ljudi?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Iako je Timotejev otac bio poganin, njegova majka bila je krπÊankaiz judaizma; zvala se Eunika. Usprkos tome πto nije bio obrezan, Timo-tej je poznavao Pismo od djetinjstva (2. Timoteju 3,15), πto je ukazivaloda je takoer bio poboæan. Kao krπÊanin veÊ je zasluæio poπtovanje idivljenje svih tamoπnjih vjernika.

BuduÊi da su Æidovi prema majËinoj a ne oËevoj lozi odreivali tkoje Æidov, Timotej je smatran Æidovom. Nije bio obrezan osmog dananakon roenja, moæda zato πto je njegov otac, Grk, gledao na obrezanjekao okrutan Ëin.

ÆeleÊi povesti Timoteja kao svojeg suradnika i znajuÊi da bi mu kaoneobrezanom Æidovu bilo zabranjeno ulaziti u æidovske sinagoge jer bibio optuæen za otpadniπtvo, Pavao se zaloæio da bude obrezan. Prematome, Pavao je to uËinio iz praktiËnih razloga i taj postupak ne trebapromatrati kao proturjeËnost Evanelju koje je propovijedao.

Nakon πto je posjetio mjesta koja je obiπao na prvom putovanju,odluËio je krenuti na jugozapad, moæda u Efez, u azijsku pokrajinu, aliDuh Sveti ga je u tome sprijeËio. Tada je krenuo na sjever æeleÊi otiÊiu Bitiniju, ali opet, na neki nepoznat naËin, Duh ga je osujetio da poetamo. Poπto je veÊ prolazio kroz Miziju, Pavlova jedina moguÊnost bilaje da ode na zapad do luke u Troadi, odakle je mogao otploviti u razliËi-tim smjerovima.

Meutim, u noÊnom vienju Bog mu je pokazao da treba otplovitipreko Egejskog mora u Makedoniju. Kada su njegovi suputnici saznaliza vienje, zakljuËili su da ih je Bog pozvao da πire Evanelje meuMakedoncima.

Razmislite o tome zaπto je Pavao obrezao Timoteja. »emu nasto uËi o spremnosti da uËinimo odreene stvari s kojima se moædane slaæemo uvijek ili ih ne smatramo nuænima, ali koje Êe sluæitiviπem cilju?

71


FILIPI

Kada su stigli u Makedoniju, Pavao i njegovi pratioci otputovali suu Filipe, gdje su osnovali prvu krπÊansku zajednicu u Europi.

ProËitajte Djela 16,11-24. Kamo su misionari otiπli u subotui zaπto? ©to im se na kraju tamo dogodilo?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Kad god je Pavao stigao u neki grad, njegov je obiËaj bio da usubotu posjeti tamoπnju sinagogu da bi svjedoËio Æidovima (Djela13,14.42.44; 17,1.2; 18,4). To πto je u Filipima otiπao na obalu rijeke dase moli zajedno s nekim æenama, Æidovkama i pogankama, koje susluæile Bogu, vjerojatno znaËi da u tom gradu nije bilo sinagoge. Ovajizvjeπtaj znaËajan je zbog toga πto Pavao nije odlazio u æidovske sinago-ge subotom samo radi evaneoskog rada, veÊ i zato πto je to bio dannjegove sluæbe Bogu.

ProËitajte Djela 16,25-34. Prisjetite se izvjeπtaja o tamniËaro-vom obraÊenju. ©to je trebao uËiniti da bi bio spaπen?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Pavlov i Silin odgovor na tamniËarovo pitanje u potpunom je skladus Evaneljem, jer se spasenje dobiva samo vjerom u Isusa (Rimljanima3,28; GalaÊanima 2,16). Meutim, iz ovog dogaaja ne moæemo zaklju-Ëiti da je vjerovanje u Isusa sve πto je potrebno za krπtenje, nauπtrbodgovarajuÊe doktrinarne i praktiËne poduke.

©to znamo o tamniËaru? Je li bio Æidov ili æidovski prozelit? Usvakom sluËaju trebao je povjerovati u Isusa kao Gospodina i Spasitelja.Moæda je bio poganin koji je veÊ poznavao Boga i sluæio Mu poputKornelija, Lidije (Djela 16,14) i joπ nekoliko drugih osoba spomenutihu Djelima. Je li prethodno posjeÊivao Pavlove evaneoske sastanke ugradu? Kako god bilo, saæetost izvjeπtaja ne treba sluæiti kao izgovor zabrzo krπtenje.

ProËitajte Djela 16,31-34. ©to nas ovaj tekst uËi o tome kolikoje potpuna i cjelovita bila Kristova ærtva koju je prinio za nas?Kako moæete iz dana u dan poËivati u sigurnosti Kristove praved-nosti koja vas pokriva i vaπa je jedina nada u spasenje?

72

UTORAK 28. kolovoza

SOLUN I BEREJA

Kada su Pavao i Sila bili puπteni iz tamnice, misionari su napustiliFilipe (Djela 16,35-40). Pavao i njegovi pratioci iz Filipa otiπli su u Solun,glavni grad Makedonije.

ProËitajte tekst iz Djela 17,1-9. Kako su Solunjani reagirali naPavlovo uspjeπno propovijedanje meu poganima?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Joπ jednom vidimo kako Pavao traæi sinagogu u kojoj bi mogaoobjaviti Evanelje. Mnogi poboæni Grci i ne malo istaknutih æena bili suosvjedoËeni u istinu. To πto ovi obraÊenici “pristadoπe uz Pavla i Silu”(Djela 17,4) najvjerojatnije znaËi da su osnovali posebnu skupinu kojase okupila izvan sinagoge, vjerojatno u Jasonovom domu.

Pokrenuti zaviπÊu, njihovi protivnici uzbunili su narod. Njihova na-mjera bila je da dovedu Pavla i Silu — Timotej se ne spominje — predgradske starjeπine i optuæe ih. Poπto nisu mogli naÊi misionare, predmjesne vlasti bio je odveden Jason i joπ nekoliko vjernika pod optuæ-bom da pruæaju utoËiπte politiËkim pobunjenicima.

ProËitajte Djela 17,10-15. Kako su reagirali Æidovi iz Berejeza razliku od onih iz Soluna?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Izraz eugenes (Djela 17,11) prvobitno je znaËio “iz plemenite obite-lji” ili “plemenitog podrijetla”, ali je poprimio opÊenitije znaËenje, “ne-pristran” stav, πto je vjerojatno ovdje sluËaj. Æidovi iz Bereje bili supohvaljeni ne samo zato πto su se sloæili s Pavlom i Silom, veÊ zbogspremnosti da svaki dan sami istraæuju Pismo, je li ono πto misionaripropovijedaju toËno. Samo emocionalni odgovor na Evanelje, bez nuæ-nog razumskog osvjedoËenja, povrπan je i kratkog vijeka.

Meutim, nije proπlo mnogo vremena i progonstvo je prekinulo Pa-vlovu plodonosnu sluæbu u Bereji, πto ga je nagnalo da poe dalje na jugu Atenu.

Kada ste posljednji put marljivo prouËavali Sveto pismo dabiste otkrili “je li to tako”?

73


PAVAO U ATENI

Atena, intelektualno srediπte stare GrËke, doslovno je bila posve-Êena idolima. Mramorni kipovi ljudi i bogova nalazili su se svuda, pose-bno na ulazu na gradski trg, srediπte gradskog æivota. Pavao se tolikouznemirio zbog idolopoklonstva da je promijenio svoju uobiËajenu navi-ku da prvo ode u sinagogu, te je zapoËeo rad na dva polja: jednomtjedno razgovarao je sa Æidovima i bogobojaznim poganima u sinagogi,a svakodnevno na gradskom trgu s Grcima (vidi Djela 17,15-22).

S obzirom na to da su Atenjani uvijek bili spremni Ëuti neπto novo,pojedini filozofi zainteresirali su se za Pavlovo uËenje i pozvali ga da seobrati Areopagu, visokom gradskom vijeÊu. Pavao u svojem govoru nijenavodio tekstove iz Pisma niti je spominjao Boæje djelovanje u povijestiIzraela, kao πto je Ëinio kada se obraÊao Æidovima (usporedi Djela 13,16-41); ovakav pristup ne bi imao mnogo smisla u razgovoru s ovim slu-πateljima. Umjesto toga, on je iznio pojedine vaæne biblijske istine nanaËin na koji su ti obrazovani pogani mogli razumjeti.

ProËitajte Djela 17,22-31. Koje je uzviπene istine o Bogu, spase-nju, povijesti i ljudskom rodu propovijedao ovim ljudima nasredAreopaga?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

VeÊina Pavlovih rijeËi zvuËala je smijeπno ovim iskusnim poganima,Ëija je slika o Bogu i vjeri u velikoj mjeri bila iskrivljena. Ne znamo kakoje Pavao namjeravao zavrπiti svoju poruku, jer Ëini se da je bio prekinutupravo u trenutku kada je govorio o Boæjem suenju svijetu (Djela 17,31).Ovo vjerovanje sukobilo se s dva grËka shvaÊanja: 1) da je Bog potpunotranscendentan, da se ne bavi svijetom niti se zanima za ljudska pita-nja; 2) kada Ëovjek umre, nema uskrsnuÊa. To objaπnjava zaπto je Evan-elje bilo ludost Grcima (1. KorinÊanima 1,23) i zaπto je broj obraÊenikau Ateni bio mali.

Ipak, meu onima koji su povjerovali bili su neki od najutjecajnijihljudi u atenskom druπtvu kao πto je Dionizije, Ëlan Areopaga, i Damara,Ëije spominjanje imena pokazuje da je zauzimala isti druπtveni poloæaj,a moæda je bila i Ëlanica vijeÊa (Djela 17,34).

Pavlov razliËit pristup Ëlanovima Areopaga pokazuje da je biosvjestan druπtvenih i kulturoloπkih razlika. »ak je naveo rijeËi po-ganskog pjesnika (Djela 17,28) da bi postigao svoj cilj. ©to iz ovogdogaaja trebamo nauËiti o tome kako moæemo koristiti razliËitemetode da bismo doπli do razliËitih ljudi?

74


PAVAO U KORINTU

Tekst u Djelima 18,1-11 govori o Pavlovom iskustvu u Korintu, gdjeje boravio godinu i pol dana. Akvila i Priscila postali su Pavlovi doæivotniprijatelji (Rimljanima 16,3; 2. Timoteju 4,19). Izvjeπtaj pokazuje da suoni veÊ bili krπÊani kada su doπli u Korint, vjerojatno zbog protjerivanjaÆidova iz Rima od strane cara Klaudija. Rimski povjesniËar Svetonijenapominje da je do protjerivanja doπlo zbog nemira u æidovskoj zajed-nici povezanih s “Kristovim” imenom (Claudius 25.4), πto je vjerojatnobilo rezultat propovijedanja Evanelja od strane tamoπnjih æidovskihvjernika. Dakle, moguÊe je da su Akvila i Priscila bili ukljuËeni u teaktivnosti. U svakom sluËaju, osim πto im je bila zajedniËka vjera iæidovsko podrijetlo, Pavao i njegovi novi prijatelji bavili su se i istimzanatom.

ProËitajte Djela 18,4-17. Kakav je bio ishod Pavlovih misionar-skim aktivnosti u Korintu?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Kada su Sila i Timotej doπli iz Makedonije, donijeli su novËanupomoÊ od tamoπnjih crkava (2. KorinÊanima 11,8.9), πto je omoguÊiloPavlu da se potpuno posveti propovijedanju. Pavao je æivio o vlastitomtroπku tijekom svoje sluæbe, mada je nauËavao da “oni koji navjeπÊujuRadosnu vijest od Radosne vijesti æive” (1. KorinÊanima 9,14).

Usprkos snaænom protivljenju Æidova Pavlovoj poruci, pojedini Æi-dovi ipak su povjerovali, kao i neki pogani koji su sluæili Bogu. MeuobraÊenicima je bio Krisp, starjeπina sinagoge, i sav njegov dom. MnogiKorinÊani takoer su povjerovali i bili krπteni. Meutim, odnosi meuÆidovima bili su priliËno napeti, kao πto pokazuje sljedeÊi dogaaj (Dje-la 18,12-17). Pavao je namjeravao uskoro napustiti Korint, ali u noÊnomvienju primio je boæansko ohrabrenje da ostane (Djela 18,9-11).

Na povratku u Antiohiju Pavao je poveo Akvilu i Priscilu sa sobomi ostavio ih u Efezu, gdje je proveo nekoliko dana prije nego πto Êenastaviti put. Dok je boravio tamo, imao je priliku propovijedati u mjesnojæidovskoj sinagogi, Ëiji ga je povoljni prijam nagnao da obeÊa da Êe sevratiti ako bude Boæja volja. To se dogodilo upravo na sljedeÊem puto-vanju.

Pavlu, obeshrabrenom zbog prijama na koji je naiπao, bilo jepotrebno ohrabrenje u vezi sa spasenjem duπa. ©to Gospodnje rijeËiupuÊene njemu (Djela 18,10) govore nama kada se moæda osjetimosliËno kao Pavao?

75

PETAK 31. kolovoza


“Oni koji danas nauËavaju nepopularne istine ne trebaju se obes-hrabriti ako katkad ne naiu na dobar prijam, Ëak i kod onih koji tvrdeda su krπÊani, kao πto ni Pavao i njegovi suradnici nisu naiπli na dobarprijam kod ljudi za koje su radili. Vjesnici kriæa moraju se naoruæativjerom i hrabroπÊu i uvijek raditi u Isusovo ime.” (Ellen G. White, Djelaapostolska, str. 144)

“Kad bi u zavrπnim prizorima povijesti Zemlje oni kojima su ob-javljene provjerene istine slijedili primjer Berejaca te svakodnevno istra-æivali Pisma i usporeivali Boæju rijeË s vijeπÊu koja im je objavljena,danas bi, tamo gdje ih sada ima razmjerno malo, postojao veliki brojonih koji su vjerni naËelima Boæjeg zakona. ...

Svima Êe biti sueno prema svjetlu koje su dobili. Gospodin πaljesvoje izaslanike s vijeπÊu spasenja i one koji je Ëuju smatrat Êe odgo-vornima za odnos prema rijeËima Njegovih slugu. Oni koji iskreno traæeistinu, pozorno Êe, u svjetlu Boæje rijeËi, ispitati iznesene doktrine.”(Isto, str. 145,146)

PITANJA ZA RAZGOVOR

1. U okviru posljednjeg odlomka iz odsjeka od ponedjeljka raz-govarajte u razredu o znaËenju sljedeÊe izjave: “Kandidati za krπte-nje moraju se podrobnije pripremiti. ... NaËela krπÊanskog æivotatrebaju biti jasno predstavljena onima koji su tek priπli istini.”(Ellen G. White, Testimonies for the Church, sv. 6, str. 91,92)

2. Razmiπljajte viπe o posljednjem pitanju iz odsjeka od srijede.Kako mi kao Crkva moæemo pokazati Pavlovo razumijevanje kultu-roloπkih razlika i spremnost da sretnemo ljude tamo gdje se nalazene ugroæavajuÊi Evanelje ili svoj vjerski identitet?

3. ProËitajte Djela 17,32-34. ©to moæemo nauËiti iz tri odgovorana Pavlovu poruku u Ateni? “1) Pojedinci su se rugali. Razonodilaih je revnost i ozbiljnost ovog neobiËnog Æidova. MoguÊe je zbijatiπale na raËun æivota, ali oni koji to Ëine shvatit Êe da ono πto jepoËelo kao komedija mora zavrπiti kao tragedija. 2) Neki odgaajudonoπenje odluka. Najopasnije je kada Ëovjek otkrije koliko je lakopriËati o sutraπnjem danu. 3) Neki su povjerovali. Mudar Ëovjek znada Êe samo bezumnik odbaciti ono πto Bog nudi.” (William Barclay,The Acts of the Apostles, 1976., str. 133)

4. Pavao je zapravo naveo rijeËi poganskog pisca (Djela 17,28)da bi postigao svoj cilj meu Atenjanima. ©to nam to govori o tomekako upotreba drugih izvora poput ovog moæe katkad biti od kori-sti? Koje se opasnosti u tome kriju?

76

Ni bogat niti siromaπan

Chang je sanjao o novcu i bogatstvu u svojoj rodnoj Kini. Mislio jeda Êe ga tvornica za proizvodnju naprtnjaËa uËiniti bogatim, pa se osjeÊaozbunjen kad se posao smanjio zbog teπkih vremena. Neki online prijateljponudio mu je neobiËan savjet: “Idi u crkvu.” Chang je bio prezauzet dabi iπao u crkvu, sve dok mu tvornica nije bankrotirala. On nije bio odu-πevljen onim πto je vidio u svojem prvom posjetu crkvi. Netko mu je rekaoda Êe ga, ako ode u crkvu — Bog blagosloviti.

“Æelio sam da me Bog blagoslovi s viπe novca, pa sam se vratio i drugiput”, kaæe on. Nekako u to vrijeme Chang je pozvan da radi kao kuhar urestoranu u drugom gradu. Po svojem preseljenju, odmah je poËeo traæiticrkvu na internetu. “Æelio sam naÊi crkvu kako bih mogao zaraditi viπenovca”, kaæe on. Pronaπao je adrese dviju crkava — veliku crkvu koja jeodræavala bogosluæja nedjeljom, i malu adventistiËku kuÊnu crkvu. “Ne znamzaπto, ali odluËio sam otiÊi u malu crkvu”, kaæe on.

Jednoga dana jedan Ëlan crkve razgovarao je s Changom o suboti.“Ako budeπ svetkovao subotu, dobit Êeπ viπe blagoslova”, rekao mu je tajvjernik. Chang je htio viπe novca, pa je zatraæio da se crkva moli kako bion mogao svetkovati subotu. SljedeÊeg dana rekao je svom poslovoi daæeli imati slobodnu subotu, ili Êe dati otkaz. “Nemoj otiÊi”, rekao je poslo-voa. “Samo dræi svoju subotu.”

Kad je vlasnik restorana Ëuo za takav dogovor, ljutito je naredio Changuda radi subotom. Chang je to odmah odbio. I dobio je otkaz. Zanimljivo jeda su svi zaposlenici takoer dali otkaz u znak suosjeÊanja s Changom.

»lanovi crkve su odmah predloæili da Chang proe zdravstveni teËaju adventistiËkom ljeËiliπtu. Changu se ta zamisao svidjela. S potvrdom daima obrazovanje iz podruËja zdrave prehrane, mogao je dobiti posao s vi-sokom plaÊom. Ali imao je i sve veÊu æelju upoznati Boga. Molio se dasvoju odluku provjeri prema biblijskom nauku.

SljedeÊeg dana su ga dvije osobe iz razliËitih crkava pozvale, svakaodvojeno, i preporuËile mu da doe na biblijski teËaj u drugom gradu. TajteËaj mu je promijenio srce. Izgubio je æelju za novcem i postao je biblij-ski radnik.

Chang ima trideset i Ëetiri godine, i kaæe da se njegov æivot moæe sa-æeti prema biblijskom retku: “‘Jer misli vaπe nisu moje misli, i puti mojinisu vaπi puti’, kaæe Gospodin.” (Izaija 55,8)

“Sada se ne osjeÊam bogat, ali se ne osjeÊam niti siromaπan”, kaæeon. “Jednom mi je jedna pastorica rekla da joj niπta ne nedostaje. Upitaosam je: ‘Stvarno, imaπ toliko novca da ti niπta ne nedostaje?’ Sada mogurazumjeti ono πto je mislila. Niπta mi ne nedostaje.”

Subotnjoπkolski dar trinaeste subote pomaæe pionirima u misiji kao πtoje Chang.

77


Pouka 10 1.—8. rujna 2018.

TreÊe misionarsko putovanje“Meni ni najmanje nije do æivota; samo da dovrπim svoju

trku — sluæbu koju primih od Gospodina Isusa: svjedoËiti zaEvanelje milosti Boæje.” (Djela 20,24)

Biblijski tekstovi: Djela 18,24-28; Djela 19; Djela 20,7-12.15-27; 2. KorinÊanima 4,8-14; Djela 21,1-15.

Lukin izvjeπtaj o Pavlovom treÊem putovanju poËinje priliËno nena-dano. U tekstu je samo zabiljeæeno da je nakon odreenog vremenaprovedenog u Antiohiji, srediπtu Pavlove misije, apostol poπao na joπjedno putovanje uspjeπno prolazeÊi “redom galacijsko podruËje i Frigiju,utvrujuÊi sve uËenike” (Djela 18,23). Dakle, prvih 2400 kilometara pu-tovanja obuhvaÊeno je jednom reËenicom.

Razlog tome je πto je srediπte putovanja bilo Efez, gdje je Pavao nasvojim putovanjima proveo viπe vremena nego u drugim gradovima. Sevaneoskog glediπta sluæba u Efezu bila je vrlo plodonosna; utjecajPavlovog propovijedanja obuhvatio je Ëitavu azijsku pokrajinu (Djela19,10.26). Vjerojatno su u to vrijeme bile osnovane crkve u Kolosi, Hiera-polu i Laodiceji, moæda preko Epafre (Koloπanima 4,12.13), jednog odPavlovih suradnika (Koloπanima 1,7; Filemonu 23).

U vezi s ovim putovanjem znaËajna je pojedinost da je to posljednjePavlovo putovanje zabiljeæeno u Djelima apostolskim. Pavao ga je zavr-πio kao slobodan Ëovjek. Luka ipak biljeæi joπ jedno putovanje, ovogputa u Rim, ali je na njega Pavao poπao kao zatvorenik.

78

NEDJELJA 2. rujna

EFEZ: PRVI DIO

U Djelima 18,24-28 zabiljeæeno je da je vjernik iz judaizma po ime-nu Apolon doπao u Efez, dok je Pavao joπ bio na putu u taj grad. Apolonje bio rjeËit Ëovjek i dobar poznavalac Pisma. Da je bio Isusov sljedbenikjasno je iz naËina na koji ga Luka opisuje: “Bijaπe pouËen o Putu Go-spodnjem te je, sa æarom u duπi, govorio i uËio πto se odnosilo naIsusa.” (Djela 18,25) Ipak, znao je samo za Ivanovo krπtenje. Nakon πtoga je Ivan Krstitelj krstio, Apolon je upoznao Isusa tijekom Njegovogovozemaljskog æivota, ali vjerojatno je otiπao iz tog podruËja — moædanatrag u Aleksandriju — prije Kristovog stradanja i blagdana Pedeset-nice.

Ove Ëinjenice objaπnjavaju zaπto su ga Akvila i Priscila dalje pouËa-vali. Iako je mogao na osnovi Pisma dokazati da je Isus izraelski Mesija(Djela 18,28), Apolon se trebao upoznati s razvojem krπÊanstva nakonIsusove sluæbe. Meutim, Akvila i Priscila uËinili su joπ neπto za Apolo-na: zajedno s drugim vjernicima iz Efeza dali su mu pismo preporukeupuÊeno crkvama u Ahaji (Djela 18,27), πto mu je omoguÊilo da imauspjeπnu sluæbu u Korintu (1. KorinÊanima 3,4-6; 4,6; 16,12).

ProËitajte Djela 19,1-7. ©to se dogodilo Pavlu kada je stigao uEfez?

..................................................................................................................................

Izvjeπtaj o Apolonu povezan je s izvjeπtajem o dvanestorici ljudikoje je Pavao sreo u Efezu odmah po dolasku u taj grad, zato πto sunjihove prilike bile vrlo sliËne. To πto su predstavljeni kao “uËenici”(Djela 19,1) i Pavlovo pitanje koje im je uputio (Djela 19,2), jasno ukazujuda su veÊ vjerovali u Isusa. U isto vrijeme njihov odgovor Pavlu pokazujeda su, sliËno Apolonu, takoer bili bivπi uËenici Ivana Krstitelja koji suposlije postali Isusovi sljedbenici, ali nisu prisustvovali blagdanu Pede-setnice. Trebali su doæivjeti dublje iskustvo s Gospodinom.

“Po dolasku u Efez, Pavao je naπao dvanaestoricu braÊe koja su,kao i Apolon, bila uËenici Ivana Krstitelja, i kao on stekla neko znanjeo Kristovoj misiji. Nisu imala Apolonove sposobnosti, ali su s istomiskrenoπÊu i vjerom nastojala πiriti primljenu spoznaju.” (Ellen G. White,Djela apostolska, str. 177)

Njihovo krπtenje trebamo promatrati u svjetlu tih jedinstvenih pri-lika. Oni nisu dolazili iz druge krπÊanske vjerske zajednice, niti su togtrenutka doæivjeli obraÊenje. Oni su samo bili ukljuËeni u glavnu strujukrπÊanstva. To πto su primili Duha i govorili jezicima vjerojatno znaËi dasu bili krπÊanski misionari poput Apolona, koji su sada bili potpunoosposobljeni da svjedoËe o Isusu Kristu kamo god poπli.

79

PONEDJELJAK 3. rujna

EFEZ: DRUGI DIO

Pavao je i u Efezu slijedio svoj obiËaj da prvo propovijeda u sinago-gi. Kada je naiπao na protivljenje, on i novi vjernici premjestili su se uπkolu izvjesnog Tirana, u kojoj je Pavao svakodnevno propovijedao dvijegodine (Djela 19,8-10). Prema Lukinom saæetom pregledu Pavlove sluæbeu Efezu, Evanelje je snaæno objavljeno u Ëitavoj pokrajini (redak 26 —Varaædinska Biblija).

Luka u Djelima 19,11-20 dodaje nekoliko izvjeπtaja o Ëudima, opi-sujuÊi pobjedu Boæje sile u gradu u kojem su magija i drugi praznovjer-ni obiËaji bili opÊeprihvaÊeni. Nema sumnje da je Bog mogao lijeËitipreko Pavla, ali da su Ëak i ubrusi i pojasevi koje je apostol dodirnuoimali iscjeliteljsku moÊ (Djela 19,12) moæe zvuËati neobiËno, iako to liËina Isusovo izljeËenje æene koja je bolovala od krvarenja (Luka 8,44).Praznovjerja koja su vladala u Efezu moæda su navela Boga da uËini“neobiËna” Ëuda, kako kaæe Luka (Djela 19,11). Ovo je moæda primjerkako Bog ispunjava potrebe ljudi na njihovom stupnju razumijevanja.

Zadovoljan rezultatima misije u Efezu, Pavao je odluËio poÊi u Je-ruzalem (Djela 19,21). Luka ne spominje razlog te odluke, ali iz Pavlovihspisa saznajemo da je æelio predati prikupljena sredstva da bi pomogaosiromaπnima u jeruzalemskoj crkvi (Rimljanima 15,25-27; 1. KorinÊani-ma 16,1-3). Dijeljenje dobara u prvim godinama i velika glad u danimacara Klaudija, osiromaπili su judejske vjernike te je Pavao u njihovojmolbi za pomoÊ (GalaÊanima 2,10) vidio priliku da usprkos opasnostimakojima Êe se izloæiti (Djela 20,22.23; Rimljanima 15,31), ojaËa njihovopovjerenje u njegovu apostolsku sluæbu i jedinstvo Crkve u kojoj su sesusrele razliËite kulture.

ProËitajte Djela 19,23-41. Koji je bio pravi razlog protivljenjaPavlu u Efezu na kraju njegovog boravka u tom mjestu?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Protivljenje je bilo povezano s poganskim bogoπtovljem koje je uvelikoj mjeri bilo ugroæeno Pavlovim radom. Jasno je da je Demetrijevpravi razlog bio financijske naravi, ali ga je vjeπto pretvorio u vjerskopitanje jer se hram posveÊen boæici Artemidi (Dijani), jedno od sedamËuda starog svijeta, nalazio u Efezu.

ProËitajte Djela 19,27. Zapazite kako je Demetrije vjeπto vjer-sku “poboænost” istaknuo u prvi plan u pokuπaju da zadræi dotoknovca. Zaπto mi kao krπÊani moramo paziti da ne koristimo svojuvjeru ili navodnu poboænost na isti naËin?

80

UTORAK 4. rujna

TROADA

Pavao je nakon pobune (Djela 19,23-41) odluËio napustiti Efez.Meutim, umjesto da odmah poe u Jeruzalem (Djela 20,1-3), krenuo jeu produæeni obilazak Makedonije i Ahaje. S njim su bili predstavniciobraÊenika iz poganstva iz pojedinih crkava (Djela 20,4).

ProËitajte Djela 20,7-12. ©to je pogreπno u uobiËajenoj tvrdnjida ovi redci dokazuju da je subota promijenjena u nedjelju?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Pavao se zaustavio u Troadi gdje je prisustvovao crkvenom sastan-ku “u prvi dan tjedna” (Djela 20,7). Okupili su se “lomiti kruh”, πto sevjerojatno odnosi na Gospodnju veËeru sa zajedniËkim obrokom ili beznjega, koji se joπ od ranih dana jeruzalemske crkve (Djela 2,42.46) Ëestoodræavao uz taj obred. To πto nije spomenuta Ëaπa ni molitve, ne isklju-Ëuje ovu moguÊnost. Meutim, ovaj dogaaj Ëesto se spominje kao dokazda su u Pavlovo vrijeme vjernici, makar u crkvama u kojima su biliobraÊenici iz poganstva, veÊ zamijenili subotu za nedjelju kao dan bogo-sluæja.

Ipak, prije iznoπenja ovakve tvrdnje nuæno je utvrditi toËan dankada se sastanak odræao, kao i svrhu sastanka. Napomena da su koristilisvijeÊe (Djela 20,8), zajedno s Ëinjenicom da je Pavao propovijedao doponoÊi (Djela 20,7), a zatim do jutra (Djela 20,11), da ne spominjemodubok Eutihov san (Djela 20,9), jasno pokazuje da je u pitanju biosastanak odræan tijekom noÊi.

Postavlja se pitanje je li to bila noÊ koja je prethodila nedjelji ilinoÊ koja je uslijedila nakon nedjelje. Odgovor ovisi o vremenskom su-stavu kojim se Luka koristio, je li to æidovski sustav, od zalaska dozalaska sunca, ili rimski, od ponoÊi do ponoÊi. Ako je primijenio prvisustav, onda je bila subota uveËer; u sluËaju da je primijenio drugi, bilaje nedjelja uveËer.

U svakom sluËaju, okvir teksta iz Djela 20,7-12 ukazuje da sasta-nak, Ëak i ako je bio odræan u nedjelju uveËer, nije bio redovan, veÊposeban crkveni sastanak, jer je Pavao otputovao sljedeÊeg jutra. Dakle,teπko je zakljuËiti kako ovaj izdvojen i izvanredan dogaaj podupiresvetkovanje nedjelje. »injenica je da ne podupire.

Razmiπljajte viπe o svim razlozima koji idu u prilog ispravnostisvetkovanja sedmog dana subote. Kako snaæna biblijska potporasvetkovanju subote pomaæe da se utvrdimo kao adventistiËki krπ-Êani u svojem pozivu i da objavljujemo trostruku aneosku vijest?

81

SRIJEDA 5. rujna

MILET

Pavao je na putu u Jeruzalem zastao na joπ jednom mjestu, ovogputa u Miletu, gdje je uputio oproπtajni pozdrav crkvenim starjeπinamaiz Efeza.

ProËitajte Djela 20,15-27. ©to je Pavao naglasio u uvodnomdijelu govora?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

BuduÊi da je veÊ isplanirao novo putovanje koje je obuhvaÊalo Rimi ©panjolsku (Rimljanima 15,22-29), Pavao je vjerovao da se viπe nikadaneÊe vratiti u Aziju. Dakle, on je zapoËeo govor dajuÊi neku vrstu izvje-πtaja o godinama provedenim u Efezu. Meutim, ovaj izvjeπtaj nije sesamo odnosio na proπlost, na to kako je æivio meu Efeæanima, veÊ i nabuduÊnost, jer je strahovao πto mu se moæe dogoditi u Jeruzalemu.

Pavlov strah nije bio neopravdan. Crkva u Jeruzalemu promatralaga je s izvjesnom sumnjom, ako ne i neprijateljstvom, zbog njegoveproπlosti kao progonitelja i zbog Evanelja koje je propovijedao, u ko-jem nije bilo mjesta za obrezanje (Djela 21,20-26). Za æidovske vlasti onnije bio niπta drugo do izdajica i otpadnik od njihove vjerske tradicije(Djela 23,1.2). Do polovine prvog stoljeÊa, osobito zbog loπe rimske vla-davine, Judeja je bila zahvaÊena revolucionarnim i nacionalistiËkim ide-alima. Ovakvo ozraËje utjecalo je na sve slojeve æidovskog druπtva, uklju-ËujuÊi i Crkvu. U takvom okviru aktivnosti ovog bivπeg farizeja meupoganima uËinile su da bude na loπem glasu (Djela 21,27-36).

Pavla su muËile i druge brige. U Djelima 20,28-31 Pavao upuÊujecrkvene starjeπine iz Efeza kako se trebaju suoËiti s pitanjem laænihuËitelja, koje je usporedio s grabljivim vucima koji Êe pokuπati zavestii pokvariti stado. Tako je u samoj Crkvi, Ëak i u najranijim danima,opasnost od laænih uËitelja postala stvarna. Kao πto je Salomon rekaou drugo vrijeme i u drugom okviru: “Nema niπta novo pod suncem.”(Propovjednik 1,9) Povijest krπÊanske Crkve otkriva nevjerojatnu πtetukoju su laæni uËitelji nanijeli Crkvi. Ovaj problem postojat Êe sve dokraja (2. Timoteju 4,3).

Pavao je nesumnjivo imao mnogo pitanja na umu, mnogo briga; paipak, njegova vjernost i revnost nikada se nisu pokolebale.

ProËitajte 2. KorinÊanima 4,8-14. ©to trebamo primijeniti nasebe, posebno kada se suoËimo s kuπnjama? U πto Pavao polaæe svusvoju nadu?

82

»ETVRTAK 6. rujna

TIR I CEZAREJA

Nakon Pavlovog boravka u Miletu, Luka detaljno biljeæi njegovodaljnje putovanje. Joπ uvijek na putu u Jeruzalem, apostol je proveotjedan dana u Tiru na feniËkoj obali, gdje je laa trebala iskrcati tovar(Djela 21,1-6). Meutim, dok je boravio u tom mjestu, vjernici su ganagovarali da ne ide u Jeruzalem. To πto su vjernici voeni Duhomupozorili Pavla da ne ide u Jeruzalem, nije nuæno u suprotnosti s Ëi-njenicom da je i apostol prethodno bio voen Duhom. GrËki izraz ethetoen to pneumati u Djelima 19,21 prije bi trebalo shvatiti kao “naumi uduhu” (Varaædinska Biblija), nego da je Pavao sam donio tu odluku.Bitno je da je Duh moæda ukazao krπÊanima iz Tira na opasnosti kojesu oËekivale Pavla; i tako, zabrinuti za njega, preporuËili su mu daodustane od svoje namjere. Pavao nije znao πto Êe mu se dogoditi uJeruzalemu (Djela 20,22.23). Boæansko vodstvo ne pojaπnjava uvijeksve, Ëak ni nekome kao πto je Pavao.

ProËitajte Djela 21,10-14. Koji se neobiËni dogaaj odigrao uCezareji u vezi s Pavlovim putovanjem u Jeruzalem?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Agab je bio prorok iz Jeruzalema koji je veÊ bio predstavljen uvrijeme gladi u Djelima 11,27-30. SliËno odreenim starozavjetnim pro-roËanstvima (na primjer Izaija 20,1-6; Jeremija 13,1-10), njegova porukabila je slikovito prikazana; djelovala je kao æiva ilustracija onoga πto Êese dogoditi Pavlu kada stigne u Jeruzalem i kako Êe ga neprijateljipredati poganima (Rimljanima).

Oni koji su bili s Pavlom oËito su shvatili Agabovu poruku kaoupozorenje, ne kao proroËanstvo, pa su svim silama pokuπavali nagovo-riti apostola da ne ide u Jeruzalem. Iako duboko ganut njihovom reak-cijom, Pavao je bio odluËan u namjeri da izvrπi svoju misiju, Ëak i pocijenu æivota. Za njega je ispravnost Evanelja i jedinstvo Crkve bilomnogo vaænije od vlastite sigurnosti ili osobnih interesa.

“Nikad prije apostol nije prilazio Jeruzalemu s takvom tugom usrcu. Znao je da Êe naÊi malo prijatelja a mnogo neprijatelja. Pribliæavaose gradu koji je odbacio i ubio Sina Boæjeg, nad kojim je sada visjelaprijetnja boæanske srdæbe.” (Ellen G. White, Djela apostolska, str. 250)

NeshvaÊen, klevetan i Ëesto izrugivan, Pavao se ipak Ëvrstodræao vjere. Kako i mi moæemo uËiniti isto u obeshrabrujuÊim okol-nostima?

83

PETAK 7. rujna


“Uspjeh koji je pratio propovijedanje Evanelja ponovno je razgnje-vio Æidove. Sa svih strana dolazili su izvjeπtaji o πirenju novog naukaprema kojem se Æidovi oslobaaju od vrπenja odredaba obrednog zako-na, a poganima pruæaju jednake prednosti kao Abrahamovoj djeci. Upropovijedima u Korintu Pavao je iznosio iste dokaze koje je tako snaænoisticao u svojim poslanicama. Njegovu istaknutu izjavu: ‘Tu nema viπeni Grka ni Æidova, ni obrezana ni neobrezana’ (Koloπanima 3,11), nepri-jatelji su smatrali drskim bogohuljenjem pa su odluËili zauvijek uπutka-ti njegov glas.” (Ellen G. White, Djela apostolska, str. 245,246)

“A nije mogao raËunati ni na naklonost i potporu Ëak ni vlastitebraÊe u vjeri. NeobraÊeni Æidovi, koji su ga uporno slijedili u stopu, nisuoklijevali πiriti najnepovoljnije izvjeπtaje po Jeruzalemu, bilo osobno,bilo u pismima, o njemu i njegovom radu, a Ëak su i neki apostoli istarjeπine smatrali ove izvjeπtaje istinitima ne pokuπavajuÊi im se us-protiviti niti pokazujuÊi æelju da se s njim razjasne.” (Isto, str. 250)

PITANJA ZA RAZGOVOR

1. Dvanaest uËenika koje je Pavao sreo u Efezu, bivπi sljedbeni-ci Ivana Krstitelja, veÊ su postali Isusovi uËenici (Djela 19,1-7).Zaπto mislite da je ispravno upotrijebiti ovaj tekst kada se zahti-jeva ponovno krπtenje krπÊana — veÊ krπtenih uronjavanjem — izdrugih vjerskih zajednica koji su se pridruæili adventistiËkoj vjeri?Ima li ikakvog znaËenja Ëinjenica πto Apolon nije bio ponovno krπ-ten?

2. Razmislite o prilikama u kojima se Pavao naπao. Bio jeodbaËen od strane svojih sunarodnjaka koji nisu vjerovali u Isusa.»ak i mnogi Æidovi koji su vjerovali u Isusa gledali su na PavlasumnjiËavo, Ëak i s nepovjerenjem, zato πto su mislili da izvrÊe“stupove vjere”. Mnogi pogani prezirali su Evanelje koje je objav-ljivao. Pa ipak, πto se dogodilo? Zaπto je Pavao ostao vjeran uspr-kos svim protivljenjima? Iako nismo na Pavlovom mjestu, πto mo-æemo nauËiti iz ovog izvjeπtaja?

3. Razmislite o joπ nekim argumentima koje ljudi koriste kadapokuπavaju dokazati da je subota promijenjena u nedjelju ili dasvetkovanje subote viπe nije obvezno. Kako odgovaramo na takvetvrdnje i pokazujemo da posluπnost zapovijedi o suboti nije legali-zam u veÊoj mjeri od posluπnosti bilo kojoj od drugih devet zapovi-jedi ako smo posluπni vjerom i ako shvaÊamo gdje leæi naπa jedinanada u spasenje?

84

“Samo idi!”

Kiyong Kwon, vlasnik raËunovodstvene tvrtke, poznat je u Juænoj Ko-reji kao onaj koji je doveo viπe ljudi Kristu nego bilo koji pastor iz tamo-πnje adventistiËke crkve. Ili je gotovo blizu toga.

To iskustvo je zapoËelo krajem 2000. godine, kad je Kwon zapoËeoprouËavati biblijska proroËanstva. Shvatio je da je svako proroËanstvo uDanielu ispunjeno, osim Isusovog drugog dolaska. Pitao se πto bi Noa uËinioda je danas æiv. Moæda bi Noa, bez obzira na svoj posao, posvetio svojæivot onom πto je najvaænije: objavljivanju Isusovog dolaska. Kwon je biouvjeren u to. Trebao bi posvetiti svoj æivot navijeπtanju Isusovog dolaska ipostati osnivaË mjesnih crkava.

Jednog jutra, dok se je molio, osjeÊao je kako Bog kaæe: “Samo idi!”Zapovijed ga je u poËetku uplaπila.

PoËeo je nizati isprike: “Nemam iskustva. Nisam propovjednik. ImamveÊ Ëetrdeset godina. Bojim se da neÊu uspjeti.”

“Ali svakog jutra je Boæji poziv bio tako jasan da mi je to stvaraloteret”, kaæe Kwon. Dakle, molio se: “Ako zaista æeliπ da idem, pokaæi miπto trebam Ëiniti, i to od poËetka do kraja. Onda Êu iÊi.”

Kwon je smatrao da je to razumna molitva, ali nije dobio odgovor.Molio se punih sedam dana. Sedmog dana je, nakon molitve, otvorio Ëaso-pis Korejske unije konferencija. ProËitao je navod iz knjige Ellen G. WhiteLife Sketches, koji ga je iznanadio: “Bog Êe imati ljude koji Êe se usuditiuËiniti sve kako bi spasili duπe. Oni koji se neÊe pokrenuti sve dok nemogu jasno vidjeti svaki korak na putu pred sobom, neÊe imati prednostu ovo vrijeme objaviti Boæju istinu. Sada moraju biti radnici koji Êe iÊinaprijed po mraku, kao i na svjetlu, i koji Êe se hrabro oduprijeti obes-hrabrenjima i nadama koje su iznavjerile, a ipak raditi s vjerom; uz suzei strpljive nade sijati pored svake vode, vjerujuÊi Gospodinu da Êe datiuveÊani rod. Bog poziva ljude æivaca, nade, vjere i izdræljivosti da rade prematoj nakani.” (Life Sketches, 213,214)

“To je bio odgovor od Boga za mene!” kaæe Kwon. “Nisam se trebaomoliti da znam πto Êe se dogoditi od poËetka do kraja. Trebao sam samoiÊi naprijed.” Kwon je popustio i osnovao mjesnu crkvu.

“IznenaujuÊe”, svjedoËi on, “nisam morao niπta uËiniti. Kad Bog radi,dogaaju se Ëuda.”

Kiyong Kwon ima pedeset i πest godina. Osnovao je tri mjesne crkvena jugu Koreje. Dio dara trinaeste subote pomoÊi Êe u utemeljenju prve ad-ventistiËke crkve u Sejongu, u Juænoj Koreji.

(Nastavit Êe se.)

85

OIKOS: Ovog tjedna Ëitamo iz knjige Ellen G. White,Isusov æivot, Znaci vremena, 2014., poglavlja 63, 64 i 65

Pouka 11 8.—15. rujna 2018.

UhiÊenje u Jeruzalemu“SljedeÊe noÊi Gospodin se ukaza Pavlu i reËe mu: ‘Budi

odvaæan! Dakako, kao πto si za me svjedoËio u Jeruzalemu,tako ti treba svjedoËiti i u Rimu.’” (Djela 23,11)

Biblijski tekstovi: Djela 21; Rimljanima 2,28.29; GalaÊanima5,6; Djela 22; Djela 23,1-30; Matej 22,23-32.

Ubrzo nakon Pavlovog prvog misionarskog putovanja, postalo jejasno da u Crkvi vlada neslaganje u vezi s naËinom na koji poganitrebaju biti primljeni meu vjerne (Djela 15,1-5). UviajuÊi sve veÊi su-kob, Pavao je osmislio plan kako potaknuti jedinstvo u Crkvi. Poπto jena Saboru zamoljen da se brine o siromaπnima (GalaÊanima 2,10), odlu-Ëio je pozvati obraÊenike iz poganstva da pruæe novËanu pomoÊ braÊi uJudeji, “milostinju za svete” (1. KorinÊanima 16,1), nadajuÊi se da bi tomoglo pomoÊi da se izgrade mostovi izmeu ove dvije skupine vjernika.

To objaπnjava njegovu odluËnost da ode u Jeruzalem na kraju treÊegputovanja, usprkos opasnostima. S jedne strane njegovao je iskrenuljubav prema svojim sunarodnjacima Æidovima (Rimljanima 9,1-5); s dru-ge, Ëeznuo je za ujedinjenom Crkvom (GalaÊanima 3,28; 5,6). BuduÊi dase i Æidovi i pogani podjednako spaπavaju vjerom, a ne djelima Zakona(Rimljanima 3,28-30), svako otuenje meu njima zbog obrednih zahtje-va Zakona protivilo se sveobuhvatnoj naravi Evanelja (Efeæanima 2,11-22). Slijedimo Pavla dok stupa u ovu novu fazu svojeg æivota i misije.

86

NEDJELJA 9. rujna

SUSRET SA STARJE©INAMA IZ JERUZALEMA

Kada je Pavao stigao u Jeruzalem, toplo su ga primili vjernici zajed-no s Mnasonom, kod koga je odsjeo (Djela 21,16.17).

U Djelima 21,18-22 Jakov i starjeπine iz Jeruzalema izrazili su za-brinutost za Pavlov ugled meu tamoπnjim vjernicima iz judaizma, gor-ljivim zagovarateljima Mojsijevog zakona. Bili su obavijeπteni da je Pa-vao nagovarao obraÊenike iz judaizma koji su æivjeli izvan zemlje, daodbace Mojsija govoreÊi im “da ne obrezuju djece i ne æive po (otaËkim)predajama” (Djela 21,21).

Ovo, naravno, nije bilo toËno. Kad je rijeË o spasenju, Pavao jenauËavao da ni obrezanje ni neobrezanje niπta ne znaËe, jer se i Æidovii pogani podjednako spaπavaju vjerom u Isusa (Rimljanima 2,28.29; Ga-laÊanima 5,6; Koloπanima 3,11). Takav stav razlikuje se od jasnog ohra-brivanja Æidova da zanemare Zakon i njegove zahtjeve. Posluπnost, na-ravno, nije sama po sebi sinonim za legalizam, mada bi mogla biti na-mjerno izokrenuta da znaËi upravo to.

ProËitajte Djela 21,23-26. Kako je Pavao trebao pokazati da jei dalje vjerni Æidov?

..................................................................................................................................

Pavlu su savjetovali da bude uviavan. Trebao je pokazati da suglasine o njemu laæne time πto Êe uËiniti neπto πto je karakteristiËno zaÆidove: poduprijeti nazirejski zavjet nekih vjernika iz judaizma. Ovajzavjet bio je poseban Ëin poboænosti kojim su Æidovi posveÊivali sebeBogu.

Naæalost, Pavao je popustio. Junaci, Ëak i biblijski, imaju svojenedostatke, kao πto moæemo vidjeti u Abrahamovom, Mojsijevom i Pe-trovom æivotu i æivotu mnogih drugih. Moglo bi se tvrditi da je Pavaosamo slijedio naËelo da se ponaπa kao Æidov kada je bio u dodiru saÆidovima (1. KorinÊanima 9,19-23), ili da je za njega reËeno da se nedav-no zavjetovao (Djela 18,18), premda pojedinosti njegovog zavjeta nisupoznate. Meutim, ovaj put bio je u pitanju kompromis, koji kao da jenagovjeπtavao njegovo odobravanje legalistiËkih pobuda koje su se krileiza upuÊenog savjeta. Takav stav bio je upravo ono Ëemu se apostolsnaæno suprotstavljao: da postoje dva evanelja, jedno za pogane, ospasenju vjerom, i drugo za Æidove, o spasenju djelima. “Ali Bog mu nijeodobrio da popusti toliko koliko su oni traæili.” (Ellen G. White, Djelaapostolska, str. 254)

U pokuπaju da budemo uvaæeni, πto moæemo uËiniti da ne na-pravimo sliËnu pogreπku?

87


POBUNA U HRAMU

Prihvativπi prijedlog crkvenih starjeπina, Pavao se trebao posvetitisedmodnevnom obredu oËiπÊenja da bi pomogao u izvrπenju zavjeta tihljudi (Brojevi 19,11-13). U isto vrijeme, prema hebrejskoj tradiciji svakaosoba koja dolazi iz poganskih zemalja bila je neËista i nije mogla uÊiu Hram. Zato se Pavao morao oËistiti prije nego πto Êe otiÊi sveÊenicimai pokazati kako izvrπava oËiπÊenje vezano za nazireje (Djela 21,26).

ProËitajte Djela 21,27-36. ©to se dogodilo Pavlu na kraju sed-modnevnog oËiπÊenja?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Nastala je pobuna. Izazvali su je oni koji su pobunili mnoπtvo protivPavla, optuæujuÊi ga da napada najsvetije simbole æidovske vjere, pose-bno da je oskvrnuo Hram. BuduÊi da je jedan od Pavlovih suputnika biovjernik iz poganstva, Trofim iz Efeza (Djela 21,29), smatrali su da ga jeapostol uveo u unutarnje dvoriπte Hrama, kamo su smjeli uÊi samoÆidovi. Da su optuæbe bile istinite, Pavao bi bio kriv za najozbiljnijiprijestup. Duæ zida koji je razdvajao vanjsko od unutarnjeg dvoriπta,nalazili su se natpisi na grËkom i latinskom koji su upozoravali posje-titelje pogane da dalje ne ulaze, jer Êe u protivnom biti odgovorni zasvoju smrt.

“Prema æidovskom zakonu bio je zloËin kaænjiv smrÊu da neobre-zana osoba ue u unutarnje dvoriπte svetog zdanja. Pavla su u graduvidjeli u druπtvu Trofima iz Efeza, pa se nasluÊivalo da ga je uveo uHram. On to nije uËinio; a kako je sam bio Æidov, to πto je uπao u Hramnije bio prekrπaj Zakona. Ali premda je optuæba bila laæna, posluæila jeda se pobudi opÊa predrasuda. Kad se povik pronio kroz hramska dvo-riπta, okupljeno mnoπtvo obuzelo je divlje uzbuenje.” (Ellen G. White,Djela apostolska, str. 255,256)

Kada je vijest o pobuni stigla do rimske vojarne, rimski zapovjednikKlaudije Lizije (Djela 21,31.32; 23,26) doπao je s vojskom i spasio Pavlakako ga mnoπtvo ne bi usmrtilo.

Kao meta napada, Pavao je bio uhiÊen i svezan lancima dok jezapovjednik ispitivao πto se dogaa. Zbog gnjevnog vikanja mnoπtvanaredio je da apostola odvedu u vojarnu.

Glasine, i to laæne, pokrenule su ovu pobunu. Zaπto moramopaziti kada su u pitanju glasine koje sluπamo ili, joπ gore, πirimo?

88

UTORAK 11. rujna

PRED MNO©TVOM

U Djelima 21,37-40 zabiljeæeno je πto se dalje dogodilo. Dok su gavodili u rimsku vojarnu na ispitivanje, Pavao je zamolio zapovjednika zadopuπtenje da se obrati ljudima koji su i dalje srdito vikali i traæilinjegovu smrt.

Poπto se obratio zapovjedniku na grËkom jeziku, zapovjednik jepomislio da je Pavao izvjesni Æidov iz Egipta koji je prije otprilike trigodine podigao pobunu u Jeruzalemu protiv rimske vlasti. Pobunu su,meutim, ugasile rimske snage; mnogi njegovi sljedbenici bili su ubijeniili uhiÊeni, dok je EgipÊanin pobjegao.

Kada je rekao da je iz Tarza, a ne iz Egipta, Pavlu je dano dopuπte-nje da govori. On u svojem obraÊanju nije detaljno odgovorio na optuæbeiznesene protiv njega (Djela 21,28), veÊ je govorio o svojem obraÊenjunaglaπavajuÊi svoju posveÊenost judaizmu do te mjere da je progoniovjernike koji su vjerovali u Isusa. Kada se suoËio s odreenim brojemotkrivenja od Gospodina, nije imao drugi izbor nego da Ga slijedi. To jeobjasnilo potpuni preokret u njegovom æivotu i njegov poziv da pro-povijeda poganima. Pavao im je ispriËao svoje osobno iskustvo i zaπtoËini to πto Ëini i nije æelio ulaziti u teoloπku raspravu.

ProËitajte Djela 22,22-29. Kako je mnoπtvo reagiralo na Pavlo-vu izjavu da je apostol pogana?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Odluka zapovjednika da dopusti Pavlu da govori nije se pokazalanajboljom. SpominjuÊi svoju posveÊenost poganima, Ëinilo se da je Pa-vao potvrdio istinitost optuæbi iznesenih protiv njega (Djela 21,28), imnoπtvo se ponovno razgnjevilo.

Rimski zapovjednik nije shvatio sve πto je Pavao izjavio pa je odluËionastaviti ispitivanje biËevanjem. Ipak, osim πto je bio pravi Æidov (Filip-ljanima 3,5), Pavao je bio i rimski graanin. Kada je to spomenuo, za-povjednik se morao povuÊi. Pavao kao rimski graanin nije smio bitipodvrgnut takvoj vrsti muËenja.

ProËitajte Pavlov govor (Djela 22,1-2). ©to pokazuje da je Pavao,osim πto je branio sebe, propovijedao i svojim sunarodnjacima Heb-rejima? Zaπto im je ispriËao svoje iskustvo obraÊenja? Zaπto isku-stva obraÊenja mogu imati toliku snagu?

89

SRIJEDA 12. rujna

Pred Velikim vijeÊem

Kada je rimski zapovjednik shvatio da Pavao nije nikakva prijetnjaza Carstvo, odnosno da se nastali problem tiËe unutarnjih razmiricameu Æidovima, zamolio je Veliko vijeÊe da preuzme sluËaj (Djela 22,30;23,29).

ProËitajte Djela 23,1-5. Kako je Pavao zapoËeo svoju obranupred Velikim vijeÊem?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Pavla su nakon uvodne izjave poËeli udarati po ustima, moæda zatoπto je bio zatvorenik pa je njegovo spominjanje Boga zvuËalo bogohul-no. Njegova nagla reakcija daje nam uvid u njegovu narav. Nazvavπivelikog sveÊenika “okreËenim zidom” (Djela 23,3), kao da ponavlja IsusoverijeËi kojima je u Mateju 23,27 osudio licemjerje farizeja. Ipak, buduÊida Pavao nije znao da se obraÊa velikom sveÊeniku, nije u potpunostiiskljuËena moguÊnost da je imao slab vid.

ProËitajte Djela 23,6-10. Kako je Pavao na dovitljiv naËin po-kuπao prekinuti daljnje suenje?

..................................................................................................................................

Veliko vijeÊe sastojalo se od saduceja i farizeja, koji se nisu slagaliu brojnim pitanjima. Saduceji, na primjer, Ëiji je biblijski kanon obu-hvaÊao samo prvih pet Mojsijevih knjiga (Petoknjiæje), nisu vjerovali uuskrsnuÊe mrtvih (Matej 22,23-32).

Meutim, Pavlova izjava (Djela 23,6) bila je viπe od mudre taktike dazbuni Veliko vijeÊe. BuduÊi da je susret s uskrslim Isusom na putu uDamask bio temelj njegovog obraÊenja i apostolske sluæbe, vjerovanje uuskrsnuÊe bilo je pravi razlog zaπto mu se sudilo (Djela 24,20.21; 26,6-8). Niπta drugo nije moglo objasniti kako je od bivπeg revnog farizejapostao ono πto je sada. Ako Isus nije ustao iz mrtvih, njegova je sluæbabesmislena i on je to takoer znao (1. KorinÊanima 15,14-17).

Te noÊi dok se Pavao nalazio u vojarni, Gospodin je stao pred njegai uputio mu sljedeÊe ohrabrenje: “Hrabro samo! Jer kao πto si za mesvjedoËio u Jeruzalemu tako treba da i u Rimu posvjedoËiπ!” (Djela23,11) S obzirom na okolnosti, ovakvo obeÊanje bilo je posebno znaËajnoza Pavla. Ostvarit Êe se njegova dugo njegovana æelja da propovijeda uRimu (Djela 19,21; Rimljanima 1,13-15; 15,22-29).

90

»ETVRTAK 13. rujna

ODLAZAK U CEZAREJU

Uznemirena Ëinjenicom da se joπ uvijek na zakonski naËin nijeoslobodila Pavla, jedna skupina osmislila je plan da ga sama napadne izzasjede i ubije.

ProËitajte Djela 23,12-17. Kakav je bio njihov plan i kako seizjalovio? »emu nas ovaj dogaaj uËi o tome kako ljudi mogu bitirevni za pogreπne ciljeve?

..................................................................................................................................

To πto se viπe od Ëetrdeset Æidova urotilo protiv Pavla i obvezalozakletvom otkriva koliki je gnjev apostol izazvao u Jeruzalemu. Luka neotkriva tko su bili ti ljudi, ali moæemo zakljuËiti da su bili poborniciekstremizma, spremni uËiniti sve da bi zaπtitili æidovsku vjeru od tako-zvanih izdajica i neprijatelja. Takav vjerski fanatizam, udruæen s revolu-cionarnim i nacionalistiËkim æarom, nije bio neuobiËajen u prvom sto-ljeÊu u Judeji i okruæenju.

Meutim, zahvaljujuÊi Providnosti, vijest o uroti stigla je do Pavloverodbine. Pomalo je razoËaravajuÊe πto ne znamo gotovo niπta o Pavlovojobitelji, ali oËito su on i sestra odrasli u Jeruzalemu (Djela 22,3), gdjese ona udala i dobila najmanje jednog sina. U svakom sluËaju, Pavlovroak — deminutiv neaniskos (Djela 23,18.22) i Ëinjenica da su ga “uzeliza ruku” (Djela 23,19) pokazuju da je bio djeËak — mogao ga je posjetitiu vojarni i ispriËati mu πto je saznao.

ProËitajte Djela 23,26-30. Koju je poruku o Pavlu zapovjednikLizije poslao upravitelju Feliksu?

..................................................................................................................................

Poslanica upuÊena Feliksu pruæila mu je jasan uvid u prilike. Osimtoga, pokazuje kolike je prednosti Pavao imao kao rimski graanin.Rimski zakon u potpunosti je πtitio svoje graane koji su, na primjer,imali pravo na zakonito suenje, na kojem su se mogli pojaviti predsudom i braniti se (Djela 25,16), i pravo da upute æalbu caru u sluËajunepoπtenog suenja (Djela 25,10.11).

Bez obzira na Feliksov ugled, ophodio se prema Pavlu na odgo-varajuÊi zakonski naËin. Nakon uvodnog ispitivanja naredio je da gastraæa Ëuva dok ne stignu tuæitelji.

Razmislite o boæanskoj providnosti u Pavlovom æivotu. Kolikoste Ëesto ponizno priznali Boæju providnost u svojem æivotu uspr-kos nevoljama i patnji koje ste doæivjeli?

91

PETAK 14. rujna


“Ovom su prigodom Pavao i njegovi pratioci formalno predali voa-ma djela u Jeruzalemu darove koje su poganske crkve poslale kao pomoÊsiromaπnima meu æidovskom braÊom. ...

Ovi dragovoljni darovi posvjedoËili su odanost obraÊenika izpoganstva organiziranom Boæjem djelu po svijetu i svi su ih trebaliprihvatiti uz zahvalno priznanje, ali je Pavlu i njegovim pratiocima bilojasno da meu onima pred kojima sada stoje ima nekih koji nisu sposo-bni cijeniti duh bratske ljubavi koja je potaknula na darivanje.” (EllenG. White, Djela apostolska, str. 251)

“Da su se voe Crkve potpuno oslobodili osjeÊaja gorËine premaapostolu i prihvatili ga kao onoga koji je posebno pozvan od Boga daodnese Evanelje neznaboπcima, Gospodin bi im ga saËuvao. Bog nijeodredio da Pavlov rad tako brzo zavrπi, ali nije uËinio Ëudo da djelujeprotiv niza okolnosti izazvanih postupkom crkvenih voda u Jeruzalemu.

Isti duh joπ uvijek dovodi do istih posljedica. Zanemarivanje i od-bacivanje prednosti koje pruæa boæanska milost liπila je Crkvu mnogihblagoslova. Kako bi Ëesto Bog produæio rad nekog vjernog propovjed-nika, ali njegov se rad nije cijenio! No ako Crkva dopuπta da neprijateljduπa iskrivi razumijevanje tako da rijeËi i postupci Kristovog sluge budunepravilno prikazani i pogreπno protumaËeni; ako mu se isprijeËi naputu i omete njegovu korisnost, Gospodin joj katkad oduzima blagoslovkoji joj je dao. ...

Kad se sklope ruke na prsima u kojima srce viπe ne kuca, kad uπutiglas opomene i ohrabrenja, tada se tvrdoglavi moæda trgnu i poËnu cije-niti blagoslove koje su odbacili. Njihova smrt moæe postiÊi ono πto nijeuspio njihov æivot.” (Isto, str. 261,262)

PITANJA ZA RAZGOVOR

1. Time πto je otiπao u Jeruzalem usprkos tome πto je znao daneÊe biti dobrodoπao, Pavao je interese Crkve stavio iznad osobnihinteresa. Do koje mjere trebamo slijediti njegov primjer?

2. ©to moæemo nauËiti iz Pavlovog kompromisa uËinjenog uJeruzalemu? Kako moæemo biti prilagodljivi ne odriËuÊi se naËelapo kojima æivimo? Je li to moguÊe?

3. Jedinstvo Crkve uvijek je vaæno. Kako moæemo raditi zaje-dno, ujedinjeni, Ëak i kada razliËito gledamo na odreena pitanja?

92

HoÊu stotinu krπtenja!

Kiyong Kwon imao je dvadeset Ëlanova crkve kad je osnovao svojuprvu adventistiËku mjesnu crkvu u Juænoj Koreji. Bio je oduπevljen kad jeprve subote na bogosluæju ugledao mladog posjetitelja.

“Kako to da ste doπli u ovu malu crkvu?” upitao je Kwon.“Ja jednostavno nemam sreÊe”, odgovorio je gost. “Ali netko mi je re-

kao da bih, ako odem u tu novu crkvu, mogao naÊi sreÊu.”Kwon je mladiÊu ponudio prouËavanje Biblije, a mladiÊ je to prihvatio

i uskoro bio krπten.Ali Kwon je æelio joπ viπe Ëlanova u svojoj crkvi. Jednog dana molio

se od jutra do veËeri: “Molim Te, Boæe, daj mi ljude. Daj mi da duπe ispu-ne ovu mjesnu crkvu.” SljedeÊeg dana susjeda je zaustavila Kwona: “Ju-Ëer sam se osjeÊala kao da idem u crkvu”, rekla je. “Molim vas, povediteme u svoju crkvu.”

Dan poslije Kwon je dobio telefonski poziv. “Moja sestra je adventis-tica. Ona je æeljela da joπ prije deset godina doem u crkvu, ali nikadanisam otiπla”, rekla je pozivateljica. “Ali sad se osjeÊam kao da æelim iÊi.”Kwon je prouËavao Bibliju s obje æene, i obje su krπtene.

Prvih godinu dana krπteno je viπe od Ëetrdeset osoba. Godinu danakasnije, kad je krπtena devedeset i osma osoba, Kwon je molio za stotinukrπtenja. Potom se prisjetio æene koju nije vidio tri godine. Naπao ju jekako vodi umjetniËku πkolu za djecu, i posjetio ju je s cvijeÊem. “Trebalibiste to biti vi; stota osoba koja Êe biti krπtena u mojoj crkvi”, rekao jojje.

Kad se æena sloæila da prouËavanje Biblije bude u njezinu domu, Ki-yong ju je obavijestio da joj je potrebna Biblija i da najprije trebaju pro-uËiti osnovne istine. Gospoa je rekla da ga oËekuje u svojoj kuÊi sljedeÊeveËeri. “Budite sigurni da i vaπ muæ bude na tom prouËavanju,” rekao jeKwon.

Nakon πto je Kwon otiπao, æena je nazvala svojega supruga, poboænogbudista i vlasnika tvrtke koji je baπ odluËio uËiti engleski. VeÊ je nabavionekoliko knjiga na engleskom jeziku, ukljuËujuÊi i Bibliju, trudeÊi se daËita Bibliju i u svojem uredu. U oËaju se molio: “Ako si Ti pravi Bog, poπaljinekoga da me poduËava iz Biblije.”

U tom trenutku nazvala ga je njegova æena i javila: “Starjeπina KwonÊe doÊi sutra u naπu kuÊu da nas poduËava iz Biblije.”

“Njezin je suprug bio vrlo iznanaen tim rijeËima.” kaæe Kwon.SljedeÊeg dana Kwon je naπao braËni par i njihovu odraslu djecu ka-

ko æeljno Ëekaju na prouËavanje Biblije. Cijela je obitelj krπtena.

Kiyong Kwon ima pedeset i πest godina. Osnovao je tri adventistiËkemjesne crkve na jugu Koreje. Dio dara trinaeste subote ovoga tromjeseËjapomoÊi Êe da uspostave prvu AdventistiËku crkvu u Sejongu, u Juænoj Ko-reji. Viπe o Kwonu proËitajte u nastavcima od proπlog i sljedeÊeg tjedna.

93


Pouka 12 15.—22. rujna 2018.

UtamniËenje u Cezareji“Æelio bih od Boga — odvrati Pavao — da bi za kraÊe ili za

dulje ne samo ti nego i svi moji danaπnji sluπatelji postali takviljudi kakav sam i ja, izuzevπi ove okove.” (Djela 26,29)

Biblijski tekstovi: Djela 24; Djela 25; Djela 26; 1. KorinÊanima1,23.

Prelaskom u Cezareju zapoËelo je Pavlovo dvogodiπnje utamniËenjeu tom gradu (Djela 24,27), toËnije u Herodovom dvoru (Djela 23,35), kojije bio palaËa rimskog namjesnika. Za to vrijeme bio je sasluπan nekolikoputa pred dvojicom rimskih sudaca (Feliksom i Festom) i kraljem(Agripom II.), ispunjavajuÊi tako sluæbu koju mu je Bog dao (Djela 9,15).

Pavao je na svim sasluπanjima tvrdio da je nevin, navodeÊi da nikakvedokaze ne mogu iznijeti protiv njega, πto je pokazala odsutnost svjedo-ka. Cijeli ovaj izvjeπtaj ima za cilj pokazati da Pavao nije uËinio niπtaËime bi zasluæio da bude uhiÊen i da je mogao biti osloboen da se nijepozvao na cara (Djela 26,32). Meutim, ova sasluπanja pruæila su mupriliku da svjedoËi o Isusu i uzviπenoj nadi u obeÊanje o uskrsnuÊu.

Ipak, bile su to godine ispunjene dubokom zebnjom, tegobne godi-ne provedene u tamnici tijekom kojih apostol nije imao potporu jeru-zalemske crkve, Ëiji starjeπine “joπ uvijek smatraju kako je Pavao uvelikoj mjeri odgovoran za postojeÊe predrasude”. (Ellen G. White, Djelaapostolska, str. 253)

94

NEDJELJA 16. rujna

PRED FELIKSOM

Pet dana nakon Pavlovog prelaska u Cezareju, skupina uvaæenihæidovskih starjeπina — veliki sveÊenik, nekoliko Ëlanova Velikog vijeÊai odvjetnik Tertul — doπli su iz Jeruzalema i Feliksu iznijeli svoj sluËajprotiv apostola (Djela 24,1-9).

Ovo je jedino suenje u Djelima apostolskim na kojem su tuæiteljiunajmili odvjetnika. Tertul je u svojem govoru pokuπao zadobiti suËevunaklonost zanimljivom strategijom. Nije bila istina da su Æidovi podFeliksovom vlaπÊu uæivali u dugom razdoblju mira. Zapravo, nijedandrugi namjesnik nije bio toliko nasilan i sklon tlaËenju, a ovo tlaËenjeizazvalo je meu Æidovima veliko neprijateljstvo prema rimskoj vlasti.Tertul je vrlo pronicavo iskoristio suËev naËin voenja uvjeravajuÊi gada Êe politiËku stabilnost u ovom sluËaju postiÊi samo oπtrom primje-nom sile.

Zatim je u daljnjem izlaganju iznio tri konkretne optuæbe protivPavla: 1) da je Pavao pobunjenik koji neprestano potiËe nemire meuÆidovima πirom Carstva (Djela 24,5); 2) da je kolovoa nazarena (Djela24,5), Ëime je krπÊanstvo u cjelini prikazao kao pokret koji unosi raz-dor; i 3) da je pokuπao oskvrnuti Hram u Jeruzalemu (Djela 24,6).

ProËitajte Djela 24,10-19. Kako je Pavao odgovorio na svakuod ovih optuæbi?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Dvije sljedeÊe pojedinosti koje je Pavao iznio bile su pogubne zasluËaj tuæitelja: 1) odsutnost svjedoka iz Azije (Djela 24,18.19), πto jesuenje moglo uËiniti nevaæeÊim, i 2) Ëinjenica da su prisutni Æidovimogli govoriti samo o Pavlovom sasluπanju pred Velikim vijeÊem koje seodræalo tjedan dana prije (Djela 24,20) i u tom sluËaju ni za πto ga nisumogli optuæiti osim πto vjeruje u uskrsnuÊe (usporedi Djela 23,6).

Feliks je odmah shvatio teæinu Pavlovih tvrdnji zato πto je doneklebio upoznat s krπÊanstvom, vjerojatno preko svoje æene Druzile koja jebila Æidovka. OdluËio je odgoditi suenje do daljnjeg (Djela 24,22).

Feliksov odgovor (Djela 24,24-27) otkrio je mnogo o njegovom ka-rakteru: bio je sklon odugovlaËenju, mitu i povlaivanju. Nisu bili velikiizgledi da Pavao bude pravedno sasluπan pred nekim poput Feliksa.

ProËitajte Djela 24,16. Pavao je rekao da se uvijek trudi “imatisavjest besprijekornu i pred Bogom i pred ljudima”. ©to to znaËi?©to biste vi morali promijeniti, ako neπto postoji, da biste to moglireÊi?

95


PRED FESTOM

Nakon dvije godine dræanja Pavla u tamnici samo zato da bi pridobionaklonost Æidova, Feliksa je zamijenio Porcije Fest na mjestu namjesni-ka Judeje (Djela 24,27). Fest je vladao od 60. do 62. godine.

ProËitajte Djela 25,1-5. Kako se u ovom tekstu pokazuje mræ-nja koju propovijedanje istine moæe izazvati u onima koji ne æelepovjerovati u nju?

..................................................................................................................................

Vjerojatno zbog toga πto veÊ jednom nisu uspjeli uvjeriti Feliksa uoptuæbe protiv Pavla, starjeπine viπu nisu æeljeli riskirati. Izgleda da suprigodom Festovog prvog posjeta Jeruzalemu molili za uslugu, za pro-mjenu nadleænosti, traæeÊi da im preda Pavla kako bi mu bilo suenopred Velikim vijeÊem u skladu sa æidovskim zakonom.

Iza ove molbe krila se njihova prava namjera da ubiju Pavla. Iako jeFest bio voljan ponovno pokrenuti sluËaj, rekao je da Êe se sasluπanjeodræati u Cezareji, a ne u Jeruzalemu, πto je znaËilo da Êe se Pavlusuditi prema rimskom zakonu.

»im se Fest vratio u Cezareju, sazvao je sud i Pavlovi protivnicipoËeli su iznositi optuæbe protiv njega (Djela 25,7). Luka ovaj put neponavlja optuæbe, ali na osnovi Pavlovog odgovora (Djela 25,8) zapaæamoda su sliËne onima od prije dvije godine. Moæda je samo bilo viπe nagla-πeno da Pavao kao pobunjenik predstavlja prijetnju Carstvu.

ProËitajte Djela 25,9-12. Kako je Pavao reagirao kada je osje-tio da ga Fest moæe upotrijebiti u politiËke svrhe?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Na kraju se ispostavilo da se Fest nije puno razlikovao od Feliksakada je rijeË o politiËkim strategijama (Djela 24,27). Nespreman da takorano nakon stupanja na duænost izgubi potporu Æidova proglaπavajuÊiPavla nevinim, pomiπljao je ispuniti njihov prvotni zahtjev da se aposto-lu sudi u Jeruzalemu pred Velikim vijeÊem.

Meutim, ovo nije bilo prihvatljivo za Pavla. Znao je da tamo, prepu-πten hiru svojih neprijatelja, ne moæe oËekivati poπteno suenje. Koris-teÊi pravo koje je imao kao rimski graanin, traæio je da mu se sudi predrimskim sudom i ne nalazeÊi nijedan drugi izlaz iz te neizvjesne situa-cije, odluËio je obratiti se najviπem tijelu rimske pravde, caru osobno.

96

UTORAK 18. rujna

PRED AGRIPOM

Fest je odobrio Pavlov zahtjev da bude poslan u Rim (Djela 25,12).U meuvremenu, namjesnik je iskoristio dræavni posjet Heroda AgripeII. kako bi se posavjetovao s njim o Pavlovom sluËaju, posebno o tomekakvu obavijest da uputi caru u svojem sluæbenom izvjeπtaju. Fest joπuvijek nije bio dobro upoznat sa æidovskim pitanjima, a Agripa mu jesigurno u tome mogao pomoÊi (Djela 26,2.3).

ProËitajte Djela 25,13-22. ©to je Fest rekao Agripi o Pavlu, ikako je kralj odgovorio?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Agripa II., posljednji vladar iz Herodove dinastije, doπao je u Ceza-reju sa svojom sestrom Berenikom pozdraviti novog namjesnika.

OpisujuÊi Pavlov sluËaj, Fest je izrazio Ëuenje πto optuæbe protivnjega nisu bile povezane s nekim ozbiljnim prijestupom, bilo politiËkimili kriminalnim. Umjesto toga, odnosile su se na pitanja æidovske vjere,posebno na “nekog Isusa koji je umro, a za koga je Pavao tvrdio da jeæiv” (Djela 25,19). Pavao je veÊ izjavio pred Velikim vijeÊem da mu sesudi zato πto vjeruje u Isusovo uskrsnuÊe, i sada je Fest potvrdio da jeto doista bilo sporno pitanje.

ProËitajte Djela 25,23-27. Kako Luka opisuje sveËani prizor utrenutku kada Pavao izlazi pred Agripu?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

“A onda je Pavao, joπ uvijek u okovima, stao pred okupljenim dru-πtvom. Kakve li suprotnosti! Agripa i Berenika imali su moÊ i poloæaj izato ih je svijet cijenio. No nedostajale su im karakterne crte koje Bogcijeni. Bili su prijestupnici Boæjeg zakona, pokvareni u srcu i æivotu.Nebo se gnuπalo nad njihovim postupcima.” (Ellen G. White, Djela apo-stolska, str. 273)

»emu nas ovaj izvjeπtaj uËi o tome kako vanjski izgled, privla-Ëan ljudskom oku, Ëesto moæe prevariti i prikriti pravu stvarnostkoja se krije iza vanjπtine? ©to je s nama? Koliko se vanjπtinarazlikuje od stvarnosti?

97

SRIJEDA 19. rujna

PAVLOVA OBRANA

Kada je sve bilo spremno i kada su gosti iz kraljevske obitelji sjelipokraj namjesnika, doveden je zatvorenik da iznese svoju obranu kojaje prvenstveno bila upuÊena Agripi, jer ju je Fest veÊ Ëuo (Djela 25,8-11).

ProËitajte Djela 26,1-23. ©to je Pavao govorio pred Agripom?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Pavlov govor zapravo je bio autobiografski izvjeπtaj o njegovom æi-votu prije i nakon obraÊenja. ©to se tiËe sadræaja, podsjeÊa na onaj izDjela 22,1-21, koji je izgovorio pred mnoπtvom u Jeruzalemu.

Apostol je zapoËeo izlaganje pokuπavajuÊi zadobiti Agripinu na-klonost. Izrazio je zahvalnost zbog prigode da iznese svoj sluËaj predtako istaknutom osobom, u joπ veÊoj mjeri zato πto je Agripa poznavaoobiËaje i pitanja vezana za æidovsku vjeru. Zato je Agripa mogao biti odvelike pomoÊi rimskom namjesniku da shvati da optuæbe protiv njeganemaju vrijednosti i da su laæne.

Govor moæemo podijeliti na tri dijela. Pavao je u prvom dijelu (Djela26,4-11) opisao svoju prijaπnju farizejsku poboænost, koja je bila opÊe-poznata njegovim suvremenicima u Jeruzalemu. Kao farizej vjerovao jeu uskrsnuÊe, πto je bila osnova za ispunjenje izraelske nade. Æidovi su,dakle, bili nedosljedni u protivljenju njegovom nauku, jer u njima nijebilo niËega πto u osnovi nije æidovsko. Meutim, on je njihov stav vrlodobro razumio zato πto je i sâm nekada smatrao nemoguÊim da Bogmoæe uskrisiti Isusa, te je Ëak i on progonio one koji su u to vjerovali.

U drugom dijelu (Djela 26,12-18) Pavao je objasnio kako se njegovoglediπte promijenilo nakon susreta s Isusom na putu u Damask i pozivada objavi evaneosku poruku poganima.

Pavao na kraju kaæe da je utjecaj onoga πto je vidio (Djela 26,19-23)bio takav da nije imao drugog izbora nego da posluπa i izvrπi misiju, ito je jedini razlog πto mu se sada sudi. Pravi razlog njegovog uhiÊenja,dakle, nije prekrπaj æidovskog zakona ili πto je opoganio Hram, veÊnjegova poruka o Isusovoj smrti i uskrsnuÊu, koja je bila u potpunomskladu s Pismom i omoguÊavala poganima da imaju jednak udio u spa-senju.

ProËitajte Djela 26,18. ©to se prema ovom tekstu dogaa onimakoji imaju spasenje u Kristu? Kako ste vi doæivjeli tu stvarnost?

98

»ETVRTAK 20. rujna

PAVAO PRED STARJE©INAMA

Iako se Pavao obraÊao Agripi, Fest je prvi odgovorio, kao πto vidimou Djelima 26,24. Festu ne bi bio problem da je Pavao govorio o bes-mrtnosti duπe, ali Ëak su i stari Grci i Rimljani znali da se pojmovi“besmrtnost” i “uskrsnuÊe” ne slaæu najbolje. Dakle, oni su se dræaliprvog pojma, a odbacili su drugi. Zato je Pavao na jednom mjestu rekaoda je Evanelje ludost poganima (1. KorinÊanima 1,23).

Pavao je na uËtiv naËin branio razboritost svojih ideja. Okrenuo seAgripi, Æidovu koji ga je ne samo mogao shvatiti, veÊ i potvrditi da je onoπto govori u skladu naukom hebrejskih proroka (Djela 26,25.26).

ProËitajte Djela 26,27.28. Kako je Agripa odgovorio na Pavlovouporno pitanje?

..................................................................................................................................

Pavlovo pitanje stavilo je Agripu u teæak poloæaj. Kao Æidov nikadane bi porekao da vjeruje u Pismo; s druge strane, ako dâ potvrdanodgovor, ne bi bilo druge moguÊnosti nego da prihvati Isusa kao Mesiju.Njegov odgovor bio je mudro izbjegavanje logiËke zamke u kojoj senaπao: “Joπ malo pa Êeπ me nagovoriti da budem krπÊanin.” (Djela 26,28)

Pavlov odgovor otkriva njegovu duboku posveÊenost Evanelju: “Æeliobih od Boga — odvrati Pavao — da bi za kraÊe ili za dulje ne samo tinego i svi moji danaπnji sluπatelji postali takvi ljudi kakav sam i ja,izuzevπi ove okove.” (Djela 26,29) IzgovarajuÊi posljednje rijeËi na tomsasluπanju, apostol nije molio da bude osloboen, da bude slobodankao njegovi sluπatelji. Umjesto toga, poæelio je da oni budu kao on, osimokova na rukama. Pavlova misionarska gorljivost u velikoj je mjeri nad-maπila njegovu brigu za vlastitu sigurnost.

ProËitajte Djela 26,30-32. Kako je Agripa izrazio svoju uvje-renost da je Pavao nevin?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Festu je bila potrebna Agripina pomoÊ samo toliko da napiπe izvje-πtaj (Djela 25,25-27). Pavlov priziv na cara veÊ je bio sluæbeno uruËen(Djela 25,12). Zatvorenik viπe nije bio u nadleænosti namjesnika.

ProËitajte Djela 26,24-28. Na πto se Pavao na kraju pozvao iπto uvijek treba biti konaËni autoritet u pitanjima vjere?

99

PETAK 21. rujna


“Kada je Agripa Ëuo ove rijeËi, je li se okrenuo povijesti svoje obite-lji i njihovim uzaludnim naporima uloæenim protiv Onoga o kome jePavao propovijedao? Je li se sjetio svojeg pradjeda Heroda i ubojstvanevine djece u Betlehemu? Ili djedovog brata Antipe i ubojstva IvanaKrstitelja? Ili svojeg oca Agripe I. i muËeniπtva apostola Jakova? Je li unevoljama koje su ubrzo snaπle ove kraljeve vidio dokaz Boæjeg nego-dovanja zbog zlodjela koja su uËinili Njegovim slugama? Jesu li raskoπi sjaj toga dana podsjetili Agripu na vrijeme kada je njegov otac, mnogomoÊniji vladar od njega, stajao u tom istom gradu, obuËen u blistavuodoru, dok su mu ljudi klicali i nazivali ga bogom? Je li zaboravio kakoje oholog kralja snaπla osveta, brza i straπna, Ëak i prije nego πto supovici divljenja utihnuli? Sve ovo je proπlo u Agripinom sjeÊanju, alinjegova taπtina bila je polaskana sjajnim prizorom pa su ponositost isamodovoljnost potisnule sve plemenite misli.” (Ellen G. White, TheSDA Bible Commentary, sv. 6, str.1066,1067)

PITANJA ZA RAZGOVOR

1. Razgovarajte u razredu o Pavlovoj odluci da se obrati caru.Je li ta odluka bila ispravna (usporedi Djela 25,25; 26,31.32)? Dokoje mjere moæemo donositi vaæne odluke kako bismo se zaπtitiliumjesto da se u potpunosti oslonimo na Boæju skrb?

2. Razmiπljajte o Pavlovoj izjavi upuÊenoj Agripi: “Otada, kra-lju Agripa, nisam bio neposluπan nebeskom vienju.” (Djela 26,19)©to to govori o Pavlu? Koliko smo mi vjerni svojem misionarskompozivu kao krπÊani (1. Petrova 2,9.10)?

3. Pavao je njegovao ljubav prema ljudima — ne prema brojka-ma, veÊ prema ljudima. Na svojem posljednjem sasluπanju u Ceza-reji, rekao je svojim sluπateljima da je æelja njegovog srca da svibudu kao on, odnosno da svi budu spaπeni Boæjom miloπÊu (Djela26,29). Viπe je æelio da oni iskuse Boæje spasenje nego πto je æelioslobodu i pravdu. ©to moæemo nauËiti iz ovog primjera? Koliko smose mi spremni ærtvovati za napredak Evanelja?

4. Agripa je imao priliku Ëuti Evanelje neposredno od Pavla.Ipak ga je odbacio. ©to mi moæemo uËiniti da ne propustimo uzvi-πene prilike? Kako moæemo biti duhovno usklaeni sa stvarnoπÊukoja nas okruæuje?

100

Rad od kuÊe do kuÊe

Kiyong Kwon, vlasnik tvrtke u Juænoj Koreji, odluËio je da on i drugiËlanovi crkve trebaju iÊi od kuÊe do kuÊe kako bi objavljivali Radosnu vi-jest i ispunili mjesnu crkvu koju je osnovao. “Rad od kuÊe do kuÊe uopÊenije lak”, kaæe Kwon.

“VeÊina ljudi nije kod kuÊe tijekom dana. To su oni koji obiËno ne-maju vremena za razgovor. Ali posluπao sam savjet Ellen G. White iz knji-ge KrπÊanska sluæba, na 133. stranici: “Jednako vaæan kao i javni naporijest rad od kuÊe do kuÊe. U velikim gradovima postoje skupine do kojihse ne moæe doÊi putem javnih skupova. Njih treba pronaÊi kao πto pastirtraæi svoju izgubljenu ovcu.”

Svakog Ëetvrtka Kwon i drugi Ëlanovi crkve iπli su raditi od kuÊe dokuÊe. Nisu nosili vjersku literaturu, niti su nudili biblijsko prouËavanje.Umjesto toga, pitali su: “Kako moæemo pomoÊi vama i vaπoj obitelji?”

Jednog je dana Kwon pritisnuo mnoga zvonca, ali bez ikakvog odgo-vora. Ali ipak, vrata u jednoj kuÊi su se otvorila, a æena je rekla: “Uite.”

Kwon je uπao u kuÊu iznenaen pozivom da ue. “»ini mi se da zna-te tko sam?” rekao je. “Zaπto ste me pozvali da uem?”

“Znam da radite na evangeliziranju”, rekla je.“Ali veÊina ljudi me odbija”, nastavio je on. “Zaπto me prihvaÊate s

dobrodoπlicom?”Æena je objasnila da je proπle noÊi sanjala da Êe je posjetiti visoki

stranac. U snu je visoki Ëovjek otvorio ulazna vrata i rekao joj: “Iziite!Poæurite!”

“Kad ste pritisnuli zvono na vratima”, rekla je, “vidjela sam vas naekranu i izgledali ste visoki kao πto sam vidjela u snu. Zato sam vas pu-stila unutra.”

Svake minute sve viπe iznenaen, Kwon ju je upitao bi li mogao ne-kako pomoÊi.

“Moja kÊi je depresivna”, rekla je æena. “Molim vas, pomozite joj.”“Dovedite je u dnevnu sobu”, rekao je Kwon.“Ne mogu, moja kÊi odbija iziÊi iz svoje sobe.”“Ovaj put Êe biti drukËije”, rekao je Kwon. “Samo joj kaæite da doe.”Na æenino iznaneenje, kÊi je doπla u dnevnu sobu, a Kwon se molio

Bogu i Ëitao iz Biblije s njom.Vratio se sljedeÊeg Ëetvrtka i ponovno Ëitao Bibliju s njom. Djevojka

je zapoËela prouËavati Bibliju i u konaËnici je bila krπtena.“Ovakvo iskustvo mi se dogodilo viπe puta”, kaæe Kwon. “Bog je Onaj

koji radi misiju!”

Kiyong Kwon, koji ima pedeset i πest godina, osnovao je tri mjesne crkveu Juænoj Koreji. Dio dara trinaeste subote pomoÊi Êe da uspostave prvuAdventistiËku crkvu u gradu Sejongu, u Juænoj Koreji.

Viπe o Kwonu proËitajte u iskustvima od proπlog i sljedeÊeg tjedna.

101


Pouka 13 22.—29. rujna 2018.

Putovanje u Rim“Ne boj se, Pavao! Ti treba da doeπ pred cara.” (Djela

27,24)

Biblijski tekstovi: Djela 27; Djela 28; Rimljanima 1,18-20.

Pavao je dugo æelio posjetiti Rim, ali njegovo uhiÊenje u Jeruzale-mu sve je promijenilo. Popustivπi legalistiËkom pritisku crkvenih star-jeπina iz Jeruzalema, dospio je u rimsko zatoËeniπtvo i tamo bio skoropet godina, ukljuËujuÊi i vrijeme koje je proveo na putovanju u Italiju.Ova promjena zadala je veliki udarac njegovim misionarskim planovima.

Usprkos preprekama, Isus je obeÊao apostolu da Êe svjedoËiti oNjemu u Rimu (Djela 23,11). »ak i kada Ga iznevjerimo, Bog nam jespreman pruæiti joπ jednu priliku, iako nas uvijek ne poπtedi posljedicanaπih postupaka. Pavao ne samo da je bio odveden u Rim kao zatvorenik,veÊ ne nalazimo nijedan biblijski dokaz da je ikada otiπao u ©panjolsku,kao πto je namjeravao (Rimljanima 15,24). Nakon πto je bio puπten izprvog zatoËeniπtva u Rimu, Pavao je ponovno uhiÊen, ovoga puta pod-nijevπi muËeniËku smrt (2.Timoteju 4,6-8) 67. godine po Neronovoj na-redbi.

Da, Pavao je stigao u Rim i dok je Ëekao u kuÊnom pritvoru da muse sudi pred carem, usprkos okovima (Efeæanima 6,20; Filipljanima 1,13)govorio je bez sustezanja svima koji su ga posjeÊivali (Djela 28,30.31),ukljuËujuÊi i vaæne osobe iz carevog doma (Filipljanima 4,22).

102

NEDJELJA 23. rujna

PLOVIDBA U RIM

Nakon otprilike dvije godine zatoËeniπtva u Cezareji (Djela 24,27),Pavao je poslan u Rim. SudeÊi prema prvom licu mnoæine u kojem jeizvjeπtaj napisan i bogatstvu detalja u opisu dugaËkog i burnog morskogputa u Italiju (Djela 27,1-28,16), Pavla je pratio Luka, kao i joπ jedankrπÊanin po imenu Aristarh (Djela 27,2). Joπ jedna vaæna osoba u iz-vjeπtaju bio je rimski stotnik Julije, koji je bio zaduæen za joπ nekezatvorenike (Djela 27,1).

Na put su krenuli u kasno ljeto. Spomenuti post (Djela 27,9) odnosise na Dan pomirenja koji se obiljeæavao u drugoj polovini listopada.Zbog zimskih uvjeta, plovidba po Sredozemnom moru obiËno se izbje-gavala izmeu studenoga i oæujka. Meutim, ovog puta suoËili su se spoteπkoÊama od samog poËetka, i tek nakon velikog kaπnjenja uplovilisu u mali zaljev Dobra pristaniπta na otoku Kreti (Djela 27,8).

ProËitajte Djela 27,9-12. Kako se Pavao umijeπao dok su senalazili u Dobrim pristaniπtima i kako je njegov savjet prihvaÊen?

..................................................................................................................................

Ogluπili su se o Pavlova upozorenja i odluËili otploviti oko 65 kilo-metara zapadno prema luci Feniksu, gdje su mogli prezimiti na sigurnom.Naæalost, zbog iznenadne promjene vremena zahvatio ih je toliko sna-æan vjetar da posada nije imala drugu moguÊnost nego da lau prepustivjetru koji ju je nosio na jugozapad, daleko od kopna. Uskoro su poËeliizbacivati teret preko palube, Ëak i brodski alat u oËajniËkom pokuπajuda smanje teæinu broda buduÊi da je voda veÊ poËela prodirati. Okolno-sti su bile neizvjesne. Nakon nekoliko dana nedovoljnog dnevnog svje-tla, slabe vidljivosti, obilne kiπe i snaænih vjetrova, ne znajuÊi gdje senalaze i potpuno iscrpljeni, “nestajalo je sve viπe svake nade da semoæemo spasiti” (Djela 27,20).

ProËitajte Djela 27,21-26. Kako se Pavao umijeπao po drugiput?

..................................................................................................................................

Pavao je posadi proroËkim rijeËima objavio poruku koju je upravoprimio od Boga. Nije bilo razloga da oËajavaju ili gube nadu. NaÊi Êe seu opasnosti, imat Êe gubitke, ali svi Êe preæivjeti.

Zaπto je tako vjerni i posveÊeni Gospodnji sluga poput Pavlamorao doæivjeti tolike patnje? Kakve pouke moæemo nauËiti iz nje-govog iskustva?

103


BRODOLOM

Kada se Pavao drugi put umijeπao u ovom izvjeπtaju, uvjerio je sveprisutne na lai, ukupno 276 ljudi (Djela 27,37), da neÊe biti stradalih,iako neÊe sve iziÊi na dobro; samo Êe laa potonuti (Djela 27,22). Apo-stolove su se rijeËi obistinile Ëetrnaest dana poslije. Joπ uvijek usredstraπne oluje, u brodu noπenom tamo-amo, mornari su shvatili da senalaze blizini kopna, vjerojatno zato πto su Ëuli zvuk valova koji su serazbijali o obalu (Djela 27,27). Nakon mjerenja dubine, plaπeÊi se da Êelaa udariti o hridi duæ obale, bacili su sa straænjeg dijela broda Ëetirisidra da bi smanjili brzinu kretanja; u meuvremenu, oËajniËki su mo-lili svoje bogove da svane (Djela 27,28.29).

ProËitajte Djela 27,30-44. Koje pouke moæemo izvuÊi iz ovogizvjeπtaja?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Stotnik se na poËetku putovanja dobro ophodio prema Pavlu, alinije imao razloga vjerovati apostolovom sudu vezanom za plovidbu. Me-utim, nakon dva tjedna prilike su se promijenile. Pavao je zadobiostotnikovo poπtovanje proroËanstvom o brodolomu (Djela 27,21-26), kojese sada bliæilo ispunjenju.

Pavao je pozvao ljude na lai da jedu jer u protivnom neÊe imatisnage da plivaju i domognu se obale. Boæanska providnost nuæno nas neizuzima od vrπenja naπe duænosti. “U ovom izvjeπtaju odræana je dobraravnoteæa izmeu Boæjeg uvjeravanja u njihovu sigurnost i napora ljudida je osiguraju.” (David J. Williams, Acts, str. 438)

Kada je osvanulo jutro, mornari su ugledali kopno, pjeπËani zaljev,kamo su odluËili izvuÊi lau. Ona, meutim, nikada nije dospjela naobalu. Udarila je o pjeπËani sprud i raspala se pod udarima valova.Namjera vojnika da pobiju zatvorenike kako ne bi pobjegli bila je osuje-Êena od strane stotnika, uglavnom zbog Pavla. Na kraju, kako je Bog iobeÊao, nijedan æivot nije bio izgubljen.

©to o sili Pavlovog svjedoËanstva i njegovom karakteru govoriËinjenica da je vojnicima, u æelji da Pavao ostane u æivotu, bilozabranjeno da pobiju zatvorenike?

104

UTORAK 25. rujna

NA MALTI

Tek kada su dospjeli do obale, shvatili su da se nalaze na Malti,malom otoku usred Sredozemnog mora, juæno od Sicilije. Tijekom dvatjedna nakon πto su krenuli iz Dobrih pristaniπta na Kreti, preπli su oko760 kilometara noπeni nasumiËno snagom vjetra po moru. Sada su tre-bali Ëekati oko tri mjeseca dok traje zima prije nego πto Êe nastavitiputovanje (Djela 28,11).

ProËitajte Djela 28,1-10. ©to se dogodilo Pavlu na Malti i kakoga je Bog upotrijebio?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Narod na Malti bio je prijateljski raspoloæen i gostoljubiv i da bipomogli Pavlu i njegovim suputnicima koji su bili mokri i promrzli,zapalili su vatru da se ugriju; temperatura na Malti u to doba godine nijebila viπa od 10 stupnjeva.

Dogaaj sa zmijom usmjerio je pozornost ljudi na Pavla. Tamoπnjipogani smatrali su da je ujed zmije Ëin boæanske odmazde. Mislili su daje Pavao ubojica koji je uspio izbjeÊi smrt utapanjem, ali su ga bogoviipak uhvatili, moæda grËka boæica Dike, personifikacija pravde i osvete.Poπto apostol nije umro, slavili su ga kao boga, kao πto se prije neko-liko godina dogodilo u Listri (Djela 14,8-18). Iako Luka to ne spominje,vjerojatno neÊemo pogrijeπiti ako pretpostavimo da je Pavao iskoristioovu priliku da svjedoËi o Bogu kojem je sluæio.

Publije je bio rimski upravitelj Malte ili mjesni velikodostojnik, alije primio Pavla i njegove suputnike na tri dana dok nisu pronaπli trajnomjesto za boravak. U svakom sluËaju, iscjeljenje oca ovog Ëovjeka pruæiloje Pavlu prigodu da zapoËne sluæbu izljeËenja meu stanovnicima Malte.

U Lukinom izvjeπtaju ne spominje se nijedan obraÊenik ili zajedni-ca koju je Pavao ostavio za sobom kada je napustio Maltu. Izostavljanjetakvih detalja moæe biti potpuno sluËajno, ali prikazuje Ëinjenicu da senaπa misija u svijetu ne odnosi samo na osnivanje crkava; ona obuhvaÊai brigu o ljudima i njihovim potrebama. To je praktiËni aspekt Evanelja(Djela 20,35; usporedi Titu 3,14).

Zanimljivo je πto su neuki otoËani imali osjeÊaj za boæanskupravdu. Odakle potjeËe takvo shvaÊanje? Vidi Rimljanima 1,18-20.

105

SRIJEDA 26. rujna

PAVAO KONA»NO U RIMU

Nakon tri mjeseca provedena na Malti, Pavao i njegovi suputnicikonaËno su mogli nastaviti putovanje (Djela 28,11). Stigli su u Puteole(Djela 28,13) — danaπnji Pozzuoli u Napuljskom zaljevu — odakle sukopnom putovali u Rim (vidi Djela 28,11-16).

Vijest o Pavlovom dolasku brzo se proËula u Rimu, odakle je skupi-na vjernika krenula na putovanje dugo oko 11 kilometara kako bi gadoËekala. Iako nikada nije bio u Rimu, apostol je imao brojne prijateljeu gradu: suradnike, obraÊenike, roake i mnoge druge koji su mu bilivrlo dragi (Rimljnima 16,3-16). Susret na Apijevom trgu sigurno je bioposebno dirljiv, posebno imajuÊi na umu brodolom i Ëinjenicu πto jePavao sada bio zatvorenik. Zbog jedinstvenog iskazivanja ljubavi i brigeod strane njegovih voljenih prijatelja, apostol je zahvalio Bogu i bioduboko osnaæen buduÊi da mu je slijedilo suenje pred carem.

Fest je u sluæbenom izvjeπtaju sigurno napisao da Pavao premarimskom zakonu nije kriv ni za kakav zloËin (Djela 25,26.27; 26,31.32).Ovo vjerojatno objaπnjava zaπto mu je bilo dopuπteno da unajmi stan(Djela 28,30) umjesto da bude poslan u tamnicu ili vojni tabor, mada jeprema rimskom obiËaju bio vezan za vojnika sve vrijeme. To πto je Pavaoæivio o svojem troπku pokazuje da se mogao baviti svojim zanatom(Djela 18,3).

ProËitajte Djela 28,17-22. ©to je Pavao uËinio Ëim se smjestio?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Iako Pavao nije mogao odlaziti u sinagogu, vjernici su mogli doÊi knjemu. Uskoro nakon dolaska, dræeÊi se svojeg obiËaja da prvo posjetiÆidove (Rimljanima 1,16), sazvao je tamoπnje æidovske starjeπine kakobi potvrdio svoju nevinost i objasnio, kao πto je Ëinio prije, da nije biouhiÊen ni zbog kojeg drugog razloga osim zbog nade Izraela (Djela 23,6;24,15; 26,6-8). Njegova namjera nije bila toliko da brani sebe, koliko dastvori ozraËje povjerenja koje Êe mu omoguÊiti da propovijeda Evane-lje, pokazujuÊi kako je Isusovo uskrsnuÊe ispunjenje nade izraelskihotaca. Iznenaeni πto nisu primili nikakvu vijest o Pavlu iz Jeruzalema,Æidovi su ga odluËili sasluπati.

ProËitajte Djela 28,22. ©to ovaj tekst govori o neprijateljstvuprema vjernicima koje je joπ uvijek postojalo u to vrijeme? Kakomoæemo ostati vjerni Ëak i kada drugi govore protiv naπe vjere?

106

»ETVRTAK 27. rujna

POBJEDA EVAN–ELJA

Æidovi su odreenog dana u velikom broju doπli posluπati Pavlovoiznoπenje Evanelja (Djela 28,23).

ProËitajte Djela 28,24-31. Koji je cilj Pavao æelio postiÊi navodeÊiIzaijine rijeËi u ovom okviru?

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Navod iz Izaije 6,9.10 opisuje πto se dogaa kada ljudi odbiju bo-æansku poruku. Premda su neki Æidovi povjerovali, drugi nisu, i takozbog ovog velikog razdora apostol nije imao drugog izbora nego da seponovno okrene poganima (Djela 13,46.47; 18,6).

Pavao je morao Ëekati dvije godine na suenje pred carem. U meu-vremenu, iako ograniËenog kretanja u kuÊnom pritvoru, bez prepreka jemogao navjeπÊivati Evanelje onima koji su dolazili k njemu. Posljednjaslika u Djelima apostolskim naglaπava pobjedu Evanelja buduÊi danijedna sila, ni æidovska ni rimska, nije mogla zaustaviti njegov napre-dak.

Nije jasno zaπto Luka zavrπava knjigu u ovom trenutku s obziromna Ëinjenicu da je zbog slabih dokaza Pavao bio osloboen iz zatoËeni-πtva, a potom otiπao na joπ jedno misionarsko putovanje, nakon kojegaje ponovno odveden u Rim i pogubljen (2. Timoteju 4,6-8). Moæda je, sastajaliπta Lukinog literarnog cilja, time πto je propovijedano Ëak u dale-kom Rimu, Evanelje veÊ doπlo “sve do kraja zemlje” (Djela 1,8).

“Pavlova strpljivost i vedrina tijekom dugog i nepravednog suæanj-stva, njegova odvaænost i vjera, bili su stalna propovijed. Njegov duh,tako razliËit od duha svijeta, svjedoËio je da u njemu æivi uzviπenija silaod zemaljske. ZahvaljujuÊi njegovom primjeru, krπÊani su bili potaknutida s veÊom snagom zastupaju javno djelo koje Pavao viπe nije mogaoobavljati. Tako, kad je izgledalo kako su njegova snaga i korisnost one-moguÊeni, i kad naizgled nije mogao niπta uËiniti, Pavlovi su okovi bilitako utjecajni da je skupljao snopove za Krista u polju iz kojeg se Ëiniloda je potpuno iskljuËen.” (Ellen G. White, Djela apostolska, str. 292)

Sa stajaliπta crkvene misije, meutim, moglo bi se reÊi da Djelaapostolska — ili povijest πirenja Evanelja — nisu joπ zavrπena, i upravotu svatko od nas stupa na pozornicu. Mnogo uzbudljivija i dramatiËnijapoglavlja zapisana su tijekom stoljeÊa, katkad krvlju Boæjih vjernih svje-doka. Sada je red na nama da dodamo joπ jedno poglavlje, posljednje(nadamo se!) i da misiju koju je Isus povjerio uËenicima u potpunostiispunimo — “i tada Êe doÊi svrπetak” (Matej 24,14).

107


PETAK 28. rujna


“Krist je Crkvi dao sveti nalog. Svaki vjernik treba biti sredstvopreko kojeg Êe Bog svijetu slati blago svoje milosti, neiskazano Kristovobogatstvo. Nema niËega πto bi Spasitelj toliko æelio kao imati predstavnikekoji Êe svijetu predstaviti Njegovog Duha i Njegov karakter. Niπta svijetunije toliko potrebno kao ljudi preko kojih Êe se oËitovati Spasiteljevaljubav. Cijelo Nebo Ëeka na muπkarce i æene preko kojih Bog moæeotkriti snagu krπÊanstva.” (Ellen G. White, Djela apostolska, str. 377)

“Dugo je Bog Ëekao da duh sluæbe obuzme cijelu Crkvu i da svatkoprema svojim sposobnostima radi za Njega. Ako vjernici Boæje crkveobave posao koji im je u tuzemstvu i inozemstvu povjeren u ispunjavanjuevaneoskog naloga, cijeli svijet Êe uskoro biti opomenut i GospodinIsus Êe se sa silom i velikom slavom vratiti na Zemlju.” (Isto, str. 70)

PITANJA ZA RAZGOVOR

1. Kako Luka prikazuje Pavlovu vjeru u Boga tijekom putovanjau Rim? Kako je na druge utjecao takvom bezuvjetnom vjerom?

2. Usprkos svemu, Pavao nikada nije odbacio svoju vjeru iliodustao od misije. U Rimu je nastavio propovijedati usprkos ogra-niËenoj slobodi. ©to moæemo uËiniti kada smo u kuπnji da odusta-nemo od objavljivanja Evanelja?

3. ProËitajte Rimljanima 1,14.15. Zaπto je Pavao smatrao da jepod obvezom, da je duæan svima propovijedati Evanelje? Imamo limi manju obvezu od njega? Razmislite o sljedeÊoj izjavi: “Spaπava-nje duπa treba biti æivotno djelo svakoga koji priznaje Krista. Mismo duænici svijetu za milost koju nam je Bog ukazao, za svjetlokoje nas je obasjalo i za otkrivenu ljepotu i silu istine.” (Ellen G.White, SvjedoËanstva za Crkvu, sv. 4, str. 49)

4. ProËitajte ponovno tekst iz Knjige proroka Izaije koji jePavao upotrijebio. Kako se ova misao odnosi na nas? Da, nama jeistina povjerena u velikoj mjeri, ali ako naπe srce otvrdne za nju,ili samo za neke dijelove istine koji su u sukobu s naπim æeljamaili htjenjima, s kakvom se opasnoπÊu moæemo suoËiti u duhovnomsmislu?

5. Zamislite da ste vojnik za kojega je Pavao bio vezan. ©tomislite, πto je vidio u Ëovjeku kojem je bio toliko blizu?

108

Zdrava crkva za bogate

Poslovni Ëovjek Kiyong Kwon, vlasnik tvrtke i osnivaË adventistiËkihmjesnih crkava, izabrao je raditi meu bogatim ljudima u predgrau glav-nog grada Juæne Koreje, Seulu, kako bi u njemu osnovao drugu mjesnucrkvu. Njegova prva osnovana mjesna crkva, otvorena u seoskom podru-Ëju Ëetiri godine ranije, ispunjena je do posljednjeg mjesta, i on je æelionovi izazov. “Kad me je Bog prvi put pozvao, rekao sam: Ja to ne mogu”,govori Kwon. “Ali nakon πto sam svjedoËio Boæjoj moÊi, postao sam hrabar.”

ZakljuËio je da siromaπni ljudi mogu lakπe prihvatiti Boga nego bo-gati. Pitao se kako objaviti Radosnu vijest onima koji imaju sve, i zaklju-Ëio da Ëak i bogati trebaju dobro zdravlje. Dakle, on je osnovao mjesnucrkvu u gradu Bundangu, nazvavπi je Novi poËetak Bundang (New Start),kao i vegetarijanski restoran u poslovnoj zgradi u predgrau Bundanga.

“Uz Boæju zdravstvenu poruku odluËio sam objavljivati Radosnu vijestza posljednje vrijeme”, kaæe Kwon. Nova mjesna crkva poËela je odræavatizdravstvene teËajeve, kuharske πkole i biblijska prouËavanja.

Meu prvim sudionicima bila je ljekarnica koja je, Ëinilo se, uæivala utjednom zdravstvenom teËaju. Nakon πto je teËaj zavrπio, polaznici su pozvanida prisustvuju biblijskim prouËavanjima iz knjiga proroka Daniela i Otkrivenja.No, ljekarnica nije doπla. Kwon je upitao neke od polaznika i saznao da jeljekarnica uzela tjedan dana godiπnjeg odmora kako bi prisustvovala nji-hovom zdravstvenom teËaju. Sada nema slobodnog vremena za biblijskaprouËavanja. Kwon je snimio biblijska prouËavanja i poslao ih toj gospoi.

“Æena je doista bila iznenaena onim πto je snimljeno, ali nije htjelanapustiti svoju crkvu koja svetkuje nedjelju”, kaæe Kwon.

Razumijevanje ljekarnice poËelo se mijenjati dok je nastavila sluπatibiblijska prouËavanja. Pomiπljala je na svetkovanje subote i pohaanje bo-gosluæja. Dok je razmiπljala πto uËiniti, poËela je trpjeti nesnosnu glavobo-lju. Bila je zabrinuta da bi mogla imati rak mozga, ali lijeËnici nisu moglinaÊi niπta πto bi upuÊivalo na tu bolest. Ipak, bol je ustrajavala.

KonaËno, njezina 24-godiπnja kÊi je rekla: “Znaπ li zaπto imaπ glavo-bolju? Zato πto znaπ πto je ispravno, ali to ne Ëiniπ. Ja æelim iÊi s tobomu crkvu koja svetkuje subotu.”

Gospoa ljekarnica i njezina kÊi doπle su u crkvu sljedeÊe subote, ione su danas vjernice.

“Iz takvih iskustava shvaÊam da je to naËin rada koji Bog podræava”,kaæe Kwon. “Srca se ne mijenjaju zbog neËega πto ljudi Ëine. To Bog Ëini.”

Kiyong Kwon, koji ima pedeset i πest godina i dosad je osnovao tri mjesnecrkve u Juænoj Koreji. Dio dara trinaeste subote ovog tromjeseËja pomoÊi Êeda osnuju prvu mjesnu adventistiËku crkvu u gradu Sejongu, u Juænoj Koreji.

Viπe o Kwonu proËitajte u iskustvima od proπlog i pretproπlog tjedna.

Misijska iskustva preveo Ivan –idara

109

“Dio je Boæjeg plana da nam kao odgovor na molitvu vjere dade onoπto nam ne bi dao da Ga nismo molili.” (Ellen G. White, Velika borba,str. 415) “Razvijajte naviku da razgovarate sa Spasiteljem. ... Neka sevaπe srce uvijek diæe u tihoj molitvi za pomoÊ, za svjetlost, za snagu, zamudrost. Neka svaki vaπ dah bude molitva.” (Ellen G. White, SluæbalijeËenja, str. 328)

Dnevnik posredniËke molitve

Moj molitveni popis:

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

Moja molitvena iskustva:

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

..................................................................................................................................

110

01 N 2. KorinÊanima 4,6 Najuzviπenije znanje02 P Matej 7,28.29 NajveÊi UËitelj svih vremena03 U Luka 11,35.36 SuoËavanje sa svjetlom04 S Luka 24,45 Otvaranje tajne otkupljenja05 » Psalam 119,130 Svrha svih proroËanstava06 P Izreke 2,6 Mudrost od Oca svjetla07 S Ivan 5,39 KrπÊanski priruËnik

08 N 2. Petrova 1,21 Istraæivanje rudnika istine09 P Djela 17,11 Glas od Boga10 U Psalam 119,89 Knjiga od vjeËnih vremena11 S Efeæanima 2,4-6 Prava krπÊanska kultura12 » Hebrejima 4,12 Istina koja preobraæava13 P 1. Timoteju 4,12 Istina je boæanski straæar14 S Jeremija 15,16 Zlatna obeÊanja

15 N Psalam 63,6 Izvori utjehe16 P Filipljanima 3,8 Gubitak koji je zapravo dobitak17 U 2. Petrova 1,10 Opasnost zanemarivanja18 S Ivan 7,17 Bogate dubine znanja19 » 1. KorinÊanima 2,5 Ljudska mudrost nasuprot boæanskoj20 P Ivan 18,37 Autor i UËitelj istine21 S Luka 24,27 Glavna tema Svetoga pisma

22 N Izreke 19,11 Vaπa vlastita volja?23 P 1. KorinÊanima 3,19.20 Temelj istine24 U Ezekiel 20,20 Boæji potpis25 S Jeremija 6,16 Sigurnost na “iskonskim stazama”26 » 1. Petrova 1,24.25 Boæji vrt27 P Matej 10,32 Na Ëijoj ste vi strani?28 S Matej 5,14.15 NeposveÊeni krπÊani

29 N Matej 5,16 Prenoπenje svjetla30 P Psalam 97,11 Svjetlo za one koji ga vole31 U Psalam 90,17 Dopustite da vas Bog vodi

JUTARNJI REDCI — SRPANJ 2018.

Dopustite da vas Bog vodi

111

01 S Izaija 33,22 Kraljevi podanici!02 » 1. KorinÊanima 4,2 Umjesto Gospodara03 P Malahija 3,10 Podupiranje Boæjeg plana04 S 1. Timoteju 6,9 Pazite se sotonskih zamki

05 N Matej 6,19-21 Sigurno mjesto za naπe blago06 P Filipljanima 4,19 Boæja riznica zaliha07 U Filipljanima 4,6 Pouzdano utoËiπte08 S Hebrejima 11,6 Vjera koja napreduje09 » Marko 4,40 Opasni gost10 P Matej 14,31 Pobijediti sumnje11 S Jakov 2,26 Vjera koju Bog prihvaÊa

12 N Luka 17,5 Njegovanje vjere13 P Psalam 31,20 Velika vjera, velik mir14 U Psalam 37,3 Vjera vidi iza tame15 S Tuæaljke 3,40.41 Odvojite vrijeme za razmiπljanje16 » Hebrejima 4,13 Sveti straæar17 P Izaija 65,2 Silni Izbavitelj18 S 2. Timoteju 2,22 Vrijeme sjetve

19 N Efeæanima 4,22-24 Pod Boæjim budnim okom20 P 1. Ivanova 1,9 Milost za one koji se kaju21 U Jakov 5,16 Iz poraza u pobjedu22 S Hebrejima 2,18 Jaka obrana protiv kuπnji23 » Mihej 7,18 Kako se rijeπiti krivnje24 P Psalam 19,12 Pod Boæjom disciplinom25 S Matej 12,21 Grijeh koji Bog ne moæe oprostiti

26 N Efeæanima 4,30 Poigravanje s Boæjim Duhom27 P Jakov 4,7 Kako se oduprijeti Sotoni28 U Jakov 4,8 Pribliæite se k Bogu29 S 1. Ivanova 5,18 Nema izgovora za neuspjeh30 » Psalam 41,12 Bojno polje u duπi31 P Izaija 30,21 Jedini siguran put

JUTARNJI REDCI — KOLOVOZ 2018.

Vjera koju Bog prihvaÊa

112

01 S Amos 3,31 Moj Gospodin i ja

02 N Psalam 37,23 Sluπajte Boæji glas03 P Psalam 123,2 Pazite na Boæje vodstvo04 U 1. KorinÊanima 15,57 Hod do pobjede05 S Hebrejima 3,12 Prvi opasni koraci06 » Hebrejima 3,13 Zavodljivost grijeha07 P Otkrivenje 3,21 Sukob se vodi zbog nas08 S Rimljanima 8,28 Povjerenje u vrijeme kuπnje

09 N Luka 6,12 I Isus se molio10 P Psalam 27,14 “Doite... te se malo odmorite”11 U Luka 11,1 Prihvatljiva molitva12 S Matej 6,9-13 Uzor-molitva13 » Izaija 54,10 Kakav je Bog?14 P Psalam 103,13 Njeæni, milostivi Otac15 S Ivan 16,23.24 Uvjeti naπeg spasenja

16 N Hebrejima 4,16 MoÊ Isusovog imena17 P Izaija 40,31 Molim se za vodstvo18 U Efeæanima 6,18 KrπÊaninov »uvar19 S Psalam 57,2 Odmor u Bogu20 » Psalam 61,1.2 Slabi pokuπaji nisu dovoljni21 P Jakov 5,16 Æarka molitva koja djeluje22 S Daniel 9,3.4 Danielov primjer molitve i priznanja

23 N Psalam 62,9 Dragocjenost tajne molitve24 P Psalam 92,1.2 Hvala poput Ëistog potoka25 U Psalam 35,28 Proslavljamo li Isusa?26 S Ivan 15,20 Stradanje radi istine27 » Psalam 66,10 Snaga u kuπnji28 P 1. Petrova 1,7 Slavni rodovi kuπnje29 S Psalam 119,71 Zaπto sve te nevolje?

30 N Jakov 1,2-4 Donesite svoje nevolje pred Boga

JUTARNJI REDCI — RUJAN 2018.

Moj Gospodin i ja

113

NaruËite preko povjerenika

za literaturu u svojoj

mjesnoj crkvi ili izravno

kod nakladnika!www.znaci-vremena.comtel. 01 2361-920

114

VE»ERNJE BOGOSLUÆJE U OBITELJI

SRPANJ

01. Psalam 3.02. Psalam 4.03. Psalam 5.04. Psalam 6.05. Psalam 7.06. Psalam 7.07. Psalam 9.


15. Psalam 17.16. Psalam 18,1-25.17. Psalam 18,26-50.18. Psalam 19.19. Psalam 20.20. Psalam 21.21. Psalam 22,1-16.

22. Psalam 22,17-31.23. Psalam 23.24. Psalam 24.25. Psalam 25.26. Psalam 26.27. Psalam 27.28. Psalam 28.

29. Psalam 29.30. Psalam 30.31. Psalam 31.

KOLOVOZ

01. Psalam 32.02. Psalam 33.03. Psalam 34.04. Psalam 35,1-12.

05. Psalam 35,13-28.06. Psalam 36.07. Psalam 37,1-19.08. Psalam 37,20-40.09. Psalam 38.10. Psalam 39.11. Psalam 40.

12. Psalam 41.13. Psalam 42.14. Psalam 43.15. Psalam 44,1-12.16. Psalam 44,13-27.17. Psalam 45.18. Psalam 46.


26. Psalam 54.27. Psalam 55.28. Psalam 56.29. Psalam 57.30. Psalam 58.31. Psalam 59.

RUJAN

01. Psalam 60.


09. Psalam 68,1-19.10. Psalam 68,20-36.11. Psalam 69,1-13.12. Psalam 69,14-37.13. Psalam 70.14. Psalam 71,1-13.15. Psalam 71,14-24.

16. Psalam 72.17. Psalam 73,1-17.18. Psalam 73,18-28.19. Psalam 74.20. Psalam 75.21. Psalam 76.22. Psalam 77.

23. Psalam 78,1-20.24. Psalam 78,21-55.25. Psalam 78,56-72.26. Psalam 79.27. Psalam 80.28. Psalam 81.29. Psalam 82.

30. Psalam 83.

115

»ITANJE BIBLIJE REDOM

SRPANJ

01. Psalam 102-10402. Psalam 105-10703. Psalam 108-11104. Psalam 112-11405. Psalam 115-11806. Psalam 119-12007. Psalam 121-123

08. Psalam 124-12609. Psalam 127-13310. Psalam 134-13711. Psalam 138-14112. Psalam 142-14613. Psalam 147-15014. Izreke 1-3

15. Izreke 4-616. Izreke 7-1017. Izreke 11-1318. Izreke 14-1619. Izreke 17-2020. Izreke 21-2421. Izreke 25-27

22. Izreke 28-3123. Propovjednik 1-524. Propovjednik 6-925. Propovjednik 10-1226. Pjesma 1-427. Pjesma 5-828. Izaija 1-4

29. Izaija 5-730. Izaija 8-1031. Izaija 11-13

RUJAN

01. Jeremija 50-52

02. Tuæaljke 1-303. Tuæaljke 4-504. Ezekiel 1-305. Ezekiel 4-606. Ezekiel 7-1007. Ezekiel 11-1308. Ezekiel 14-16

09. Ezekiel 17-1910. Ezekiel 20-2211. Ezekiel 23-2512. Ezekiel 26-2813. Ezekiel 29-3214. Ezekiel 33-3515. Ezekiel 36-38

16. Ezekiel 39-4217. Ezekiel 43-4518. Ezekiel 46-4819. Daniel 1-420. Daniel 5-921. Daniel 10-1222. Hoπea 1-3

23. Hoπea 4-624. Hoπea 7-1125. Hoπea 12-1426. Joel 1-327. Amos 1-328. Amos 4-629. Amos 7-9

30. Obadija i Jona

KOLOVOZ

01. Izaija 14-1602. Izaija 17-2103. Izaija 22-2504. Izaija 26-28

05. Izaija 29-3106. Izaija 32-3407. Izaija 35-3708. Izaija 38-4009. Izaija 41-4410. Izaija 45-4711. Izaija 48-50

12. Izaija 51-5413. Izaija 55-5714. Izaija 58-6015. Izaija 61-6316. Izaija 64-6617. Jeremija 1-418. Jeremija 5-7

19. Jeremija 8-1020. Jeremija 11-1421. Jeremija 15-1722. Jeremija 18-2023. Jeremija 21-2424. Jeremija 25-2725. Jeremija 28-30

26. Jeremija 31-3327. Jeremija 34-3728. Jeremija 38-4029. Jeremija 41-4330. Jeremija 44-4631. Jeremija 47-49

116

»ITANJE BIBLIJE REDOM — JEDNO POGLAVLJE DNEVNO

SRPANJ

01. 2. KorinÊanima 702. 2. KorinÊanima 803. 2. KorinÊanima 904. 2. KorinÊanima 1005. 2. KorinÊanima 1106. 2. KorinÊanima 12

07. 2. KorinÊanima 1308. GalaÊanima 109. GalaÊanima 210. GalaÊanima 311. GalaÊanima 412. GalaÊanima 513. GalaÊanima 6

14. Efeæanima 115. Efeæanima 216. Efeæanima 317. Efeæanima 418. Efeæanima 519. Efeæanima 620. Filipljanima 1

21. Filipljanima 222. Filipljanima 323. Filipljanima 424. Koloπanima 125. Koloπanima 226. Koloπanima 327. Koloπanima 4

28. 1. Solunjanima 129. 1. Solunjanima 230. 1. Solunjanima 331. 1. Solunjanima 4

KOLOVOZ

01. 1. Solunjanima 502. 2. Solunjanima 103. 2. Solunjanima 2

04. 2. Solunjanima 305. 1. Timoteju 106. 1. Timoteju 207. 1. Timoteju 308. 1. Timoteju 409. 1. Timoteju 510. 1. Timoteju 6

11. 2. Timoteju 112. 2. Timoteju 213. 2. Timoteju 314. 2. Timoteju 415. Titu 116. Titu 217. Titu 3

18. Filemonu19. Hebrejima 120. Hebrejima 221. Hebrejima 322. Hebrejima 423. Hebrejima 524. Hebrejima 6

25. Hebrejima 726. Hebrejima 827. Hebrejima 928. Hebrejima 10

RUJAN

01. Hebrejima 1102. Hebrejima 1203. Hebrejima 13

04. Jakov 105. Jakov 206. Jakov 307. Jakov 408. Jakov 509. 1. Petrova 110. 1. Petrova 2

11. 1. Petrova 312. 1. Petrova 413. 1. Petrova 514. 2. Petrova 115. 2. Petrova 216. 2. Petrova 317. 1. Ivanova 1

18. 1. Ivanova 219. 1. Ivanova 320. 1. Ivanova 421. 1. Ivanova 522. 2. Ivanova23. 3. Ivanova24. Juda

25. Otkrivenje 126. Otkrivenje 227. Otkrivenje 328. Otkrivenje 429. Otkrivenje 530. Otkrivenje 631. Otkrivenje 7

117

UPOZNAJTE SE S BIBLIJOM!Dopisnim putem upoznajte

njezine junake, proroke, pjesnike, pisce...

Dopisni biblijski teËajBIBLIJA GOVORI

26 lekcija biblijskoga gradiva iz kojih Êete na brz i jednostavannaËin steÊi najosnovnija znanja iz Biblije ili Svetog pisma —

najstarije, najviπe Ëitane i najviπe izdavane knjige. ProuËavajteovu jedinstvenu i svetu Knjigu Boæje objave — dopisnim putem,

besplatno i bez obveze, u vrijeme koje Vam odgovarate naËinom i brzinom koju sami odredite.

NaruËite joπ danas na naslov:ZNACI VREMENA, DOPISNA BIBLIJSKA ©KOLA

Prilaz Gjure DeæeliÊa 75 (p.p. 925), 10001 ZAGREB

Dopisna biblijska πkola online:www.http://biblija-govori.hr/otkrijmo/ • www.biblija.hr

118

PO»ECI SUBOTA U SRPNJU, KOLOVOZU I RUJNU 2018.

SRPANJ KOLOVOZ RUJANMJESTO 6.7. 13.7. 20.7. 27.7. 3.8. 10.8. 17.8. 24.8. 31.8. 7.9. 14.9. 21.9. 28.9.

Beli Manastir 20.38 20.34 20.29 20.22 20.14 20.04 19.53 19.41 19.28 19.16 19.03 18.49 18.36Biograd 20.43 20.40 20.35 20.28 20.20 20.11 20.01 19.50 19.38 19.27 19.14 19.01 18.49Bjelovar 20.46 20.42 20.36 20.29 20.21 20.11 20.01 19.49 19.36 19.24 19.10 18.57 18.43Borovo 20.36 20.32 20.27 20.20 20.12 20.02 19.52 19.40 19.27 19.16 19.02 18.49 18.35BraË 20.37 20.34 20.29 20.23 20.15 20.06 19.56 19.45 19.33 19.22 19.10 18.57 18.44Cres 20.50 20.47 20.42 20.35 20.28 20.18 20.07 19.56 19.44 19.32 19.19 19.06 18.53Crikvenica 20.52 20.49 20.43 20.36 20.28 20.19 20.08 19.56 19.44 19.32 19.19 19.05 18.52»akovec 20.49 20.45 20.40 20.32 20.24 20.14 20.03 19.50 19.38 19.26 19.12 18.58 18.44Dalj 20.36 20.32 20.27 20.20 20.12 20.02 19.52 19.40 19.27 19.16 19.02 18.49 18.35Daruvar 20.42 20.38 20.33 20.26 20.18 20.08 19.58 19.46 19.33 19.21 19.08 18.55 18.41Delnice 20.52 20.49 20.43 20.36 20.28 20.19 20.08 19.56 19.44 19.32 19.19 19.05 18.52Dubrovnik 20.28 20.25 20.20 20.14 20.07 19.58 19.48 19.37 19.26 19.14 19.02 18.50 18.38Dugi Otok 20.46 20.42 20.37 20.31 20.23 20.14 20.03 19.52 19.40 19.28 19.16 19.02 18.50Djakovo 20.37 20.34 20.28 20.21 20.13 20.04 19.53 19.41 19.28 19.17 19.04 18.50 18.37Gareπnica 20.44 20.41 20.35 20.28 20.20 20.11 19.59 19.48 19.35 19.23 19.10 18.56 18.43GospiÊ 20.46 20.43 20.37 20.31 20.23 20.13 20.03 19.52 19.40 19.28 19.15 19.02 18.49Grubiπno Polje 20.42 20.38 20.33 20.26 20.18 20.08 19.58 19.46 19.33 19.21 19.08 18.55 18.41Hvar 20.37 20.34 20.29 20.23 20.16 20.07 19.56 19.45 19.34 19.22 19.10 18.58 18.44Ilok 20.33 20.29 20.24 20.17 20.09 19.59 19.49 19.37 19.25 19.13 18.59 18.46 18.32Karlovac 20.49 20.46 20.40 20.33 20.25 20.16 20.04 19.53 19.40 19.28 19.15 19.02 18.48Knin 20.41 20.38 20.32 20.26 20.18 20.09 19.58 19.47 19.35 19.23 19.11 18.58 18.45Koprivnica 20.47 20.44 20.38 20.31 20.23 20.13 20.01 19.49 19.37 19.25 19.11 18.57 18.43KorËula 20.32 20.29 20.24 20.18 20.11 20.02 19.52 19.41 19.30 19.19 19.07 18.54 18.41Kornat 20.43 20.40 20.35 20.28 20.21 20.11 20.01 19.50 19.38 19.27 19.14 19.02 18.49Krapina 20.52 20.47 20.42 20.35 20.26 20.17 20.05 19.53 19.41 19.28 19.15 19.01 18.47Kriæevci 20.48 20.44 20.38 20.31 20.23 20.13 20.02 19.50 19.37 19.25 19.11 18.58 18.44Krk 20.52 20.49 20.43 20.36 20.28 20.19 20.08 19.56 19.44 19.32 19.19 19.05 18.52Kutina 20.44 20.41 20.35 20.28 20.20 20.11 20.00 19.48 19.35 19.24 19.10 18.57 18.44Lastovo 20.34 20.31 20.26 20.20 20.13 20.04 19.54 19.43 19.32 19.21 19.08 18.56 18.44Lipik 20.42 20.38 20.33 20.26 20.18 20.08 19.58 19.46 19.33 19.21 19.08 18.55 18.41Loπinj 20.50 20.46 20.41 20.34 20.26 20.17 20.07 19.55 19.43 19.32 19.19 19.05 18.52Makarska 20.35 20.31 20.26 20.20 20.13 20.04 19.53 19.43 19.31 19.20 19.07 18.55 18.41Maruπevec 20.49 20.46 20.40 20.32 20.25 20.14 20.03 19.51 19.38 19.26 19.13 18.59 18.45MetkoviÊ 20.32 20.29 20.25 20.18 20.11 20.02 19.52 19.41 19.29 19.18 19.05 18.53 18.40

119

PO»ECI SUBOTA U SRPNJU, KOLOVOZU I RUJNU 2018.

SRPANJ KOLOVOZ RUJANMJESTO 6.7. 13.7. 20.7. 27.7. 3.8. 10.8. 17.8. 24.8. 31.8. 7.9. 14.9. 21.9. 28.9.

Mljet 20.31 20.28 20.23 20.17 20.10 20.01 19.51 19.40 19.29 19.17 19.05 18.53 18.41Naπice 20.38 20.35 20.29 20.22 20.14 20.04 19.53 19.42 19.29 19.17 19.04 18.50 18.37Nova Gradiπka 20.41 20.37 20.32 20.25 20.17 20.07 19.56 19.45 19.32 19.20 19.07 18.54 18.41Novska 20.44 20.40 20.35 20.28 20.20 20.10 19.59 19.47 19.35 19.23 19.10 18.56 18.43Opatija 20.53 20.50 20.44 20.37 20.29 20.20 20.09 19.57 19.44 19.33 19.20 19.06 18.53Osijek 20.37 20.34 20.28 20.21 20.13 20.03 19.52 19.40 19.28 19.16 19.03 18.49 18.36OtoËac 20.47 20.43 20.38 20.31 20.24 20.14 20.04 19.52 19.40 19.28 19.16 19.02 18.49Pag 20.46 20.43 20.38 20.31 20.23 20.14 20.04 19.52 19.40 19.28 19.16 19.02 18.49Pakrac 20.42 20.38 20.33 20.26 20.18 20.08 19.57 19.46 19.33 19.21 19.08 18.55 18.41Peljeπac 20.31 20.28 20.23 20.17 20.10 20.01 19.51 19.40 19.29 19.18 19.06 18.53 18.41Petrinja 20.46 20.42 20.37 20.29 20.22 20.12 20.01 19.49 19.37 19.25 19.11 18.58 18.45PloËe 20.33 20.30 20.25 20.19 20.11 20.02 19.52 19.41 19.29 19.19 19.06 18.53 18.41PoreË 20.56 20.53 20.47 20.40 20.32 20.23 20.12 20.00 19.48 19.36 19.23 19.10 18.56Poæega 20.40 20.37 20.31 20.25 20.17 20.07 19.56 19.44 19.32 19.20 19.07 18.53 18.40Pula 20.53 20.50 20.45 20.38 20.30 20.21 20.10 19.59 19.46 19.35 19.22 19.08 18.56Rab 20.50 20.46 20.41 20.34 20.26 20.17 20.07 19.55 19.43 19.31 19.18 19.05 18.52Rijeka 20.53 20.49 20.44 20.37 20.29 20.19 20.08 19.57 19.44 19.32 19.19 19.06 18.52Rovinj 20.56 20.52 20.47 20.40 20.32 20.23 20.12 20.00 19.47 19.36 19.23 19.09 18.56Sinj 20.38 20.35 20.29 20.23 20.16 20.07 19.56 19.46 19.34 19.22 19.10 18.57 18.44Sisak 20.46 20.42 20.37 20.29 20.22 20.12 20.01 19.49 19.37 19.25 19.11 18.58 18.44Slatina 20.41 20.38 20.32 20.25 20.17 20.07 19.56 19.44 19.32 19.20 19.07 18.53 18.40Slavonski Brod 20.38 20.34 20.29 20.22 20.14 20.04 19.53 19.41 19.29 19.17 19.04 18.51 18.37Slunj 20.48 20.44 20.39 20.32 20.25 20.15 20.04 19.52 19.40 19.28 19.15 19.01 18.48Split 20.38 20.35 20.30 20.23 20.16 20.07 19.56 19.46 19.34 19.23 19.10 18.58 18.44©ibenik 20.42 20.39 20.34 20.28 20.20 20.11 20.01 19.50 19.38 19.26 19.14 19.01 18.49Varaædin 20.49 20.46 20.40 20.32 20.24 20.14 20.03 19.51 19.38 19.26 19.12 18.58 18.44Vinkovci 20.36 20.32 20.27 20.20 20.12 20.02 19.52 19.40 19.28 19.16 19.02 18.49 18.35Virovitica 20.42 20.38 20.33 20.26 20.18 20.08 19.58 19.46 19.33 19.21 19.08 18.54 18.40Vis 20.38 20.35 20.30 20.23 20.16 20.07 19.57 19.46 19.34 19.23 19.11 18.58 18.46Vukovar 20.35 20.32 20.27 20.20 20.12 20.02 19.51 19.40 19.27 19.15 19.02 18.49 18.35Zadar 20.45 20.42 20.37 20.30 20.22 20.13 20.02 19.52 19.40 19.28 19.15 19.02 18.49Zagreb 20.49 20.45 20.40 20.32 20.25 20.15 20.04 19.52 19.40 19.28 19.14 19.01 18.47Æupanja 20.36 20.32 20.27 20.20 20.12 20.02 19.52 19.40 19.28 19.16 19.02 18.49 18.36

(Vremena u ovoj tablici navedena su po ljetnom raËunanju.)

120

www.znaci-vremena.comtel. 01 2361-920

Knjige koje

smo æeljno

Ëekali!NaruËite preko povjerenika

za literaturu u svojoj

mjesnoj crkvi ili izravno

kod nakladnika!

121

Sjeverna azijskopacifiËka divizija

Tih

i ocea

n

Tokyo

KIN

A

RU

SK

A FE

DE

RA

CIJA

KA

ZA

HS

TAN

KIR

GIS

TAN©

RI L

AN

KA

IND

IJA

NE

PAL

MIJA

NM

AR

LA

OS

BU

TAN

BA

NG

LA

DE

©

MO

NG

OL

IJA

Ulaan

baatar

Beijin

g/Pek

ing

Pjon

gjangSeu

l

JA

PA

N

SJE

VE

RN

A K

OR

EJA

JUÆ

NA

KO

RE

JA

TAJVA

NH

ong K

ong

Sjeverna azijskopacifiËka divizija

Unije

Crkve

SkupineVjernika

StanovnikaK

ineska unija1.195

3.121433.449

1.386.040.000Japanska unija

9751

15.151125.310.000

Korejska unija

715147

247.14375.916.000

Mongolska m

isija6

52.177

3.095.000Tajvanska konferencija

5629

6.29623.499.000

Ukupno

2.0693.356

704.2161.613.860.000

Misijski projekti

1.O

snivan

je gradske mjesn

e crkve u K

ini

2.O

snivan

je adventistiËke crkve u

Sejon

gu u

Juæn

ojK

oreji3.

Osn

ivanje visoke πkole u

Ulaan

baataru u

Mon

goliji4.

Osn

ivanje srediπta za osposobljavan

je mladih

u crkvi

Satagaya u

Tokiju u

Japanu

5.O

snivan

je πest gradskih zdravstven

ih srediπta u

Tajvanu

Viπe: w

ww

.Ad

ventistM

ission.org

Documents

SRPANJ KOLOVOZ RUJAN 2018. Djela apostolska · 3 UVOD Pobjeda Evan elja Mnogi povjesniËari vjeruju da su se tri najznaËajnija razdoblja u svjetskoj povijesti dogodila kad je mala