SUDSKA PRAKSA STR. 4

Isključenje gospodarskog subjekta iz postupka javne nabave zbog neplaćenih dospjelih javnih davanja STR. 10

I-STRANICE

Zapošljavanje u lokalnoj samoupravi STR. 13

Ustavni sud odbio zahtjev za ocjenu članaka 434. i 435. Zakona o javnoj nabavi STR. 19

INFORMATOROVI PRAVNI ALATI Odluka o otpisu potraživanja od kupaca

STR. 21

Novi Zakon o fiskalnoj odgovornosti (Nar. nov., br. 111/18) STR. 22

DOGAĐAJI Financiranje JLP(R)S-a STR. 24

VREMEPLOV Papinska bula Inter gravissimas i Gregorijanski kalendar – 24. veljače 1582. STR. 25

Novi propisi STR. 25

HRVATSKA I EUROPSKI PRAVNI PROSTOR

• Sudska praksa Suda Europske unije STR. 6

• Aktivna legitimacija pri zaštiti fiducijarnog vlasništva STR. 7

VI PITATE, MI ODGOVARAMO

• Imovinskopravni zahtjev i zastara u parničnom postupku

• Ekscepcija ilegalnosti STR. 26

TRADITIO IURIDICA

LEX ABS

TISKANICA

Poštarina plaćena u pošti 10000 Zagreb • ISSN 0537 6645

VEĆ 67 GODINA S VAMA

TJEDNIK ZA PRAVNA I EKONOMSKA PITANJA

br. 6563 • 25. 2. 2019.

Budući da je vrlo izvjesno da će Velika Britanija izaći iz članstva Europske unije (EU) bez ikakvog sporazuma, Europska komisija za područje koordinacije sustava socijalne sigurnosti pripremila je prijedlog uredbe, koja bi se primjenjivala za tu situaciju, vodeći, prije svega, računa o pravima građana Unije i Velike Britanije iz socijalne sigurnosti (osiguranja)1. Naime, koordinacija sustava socijalne sigurnosti obuhvaćena je prijedlogom sporazuma, koji su utvrdili predstavnici EU i Velike Britanije, i kojim je predviđen postupan izlazak te države iz EU2, ali taj sporazum za sada nije prihvaćen u britan-skom parlamentu. Tako, ako dođe do izlaska bez ikakvog sporazuma, primarno i sekundarno zakonodavstvo EU, a time i Uredbe 883/20043 i Uredbe 987/20094, s provedbenim odlukama, kojima je uređena koordinacija sustava socijalne sigurnosti u Uniji, prestat će se primjenjivati za građane Velike Britanije vrlo skoro, počevši od 30. ožujka 2019., tj. dvije godine nakon službene obavijesti Velike Britanije o želji da prestane s članstvom u EU.

Prijedlog uredbe za područje socijalne

sigurnosti u slučaju Brexita bez sporazuma

2br. 6563 • 25. 2. 2019.

Iako se Velika Britanija nadala da će odnose s državama članicama EU u budućnosti uređivati posebno sa svakom od njih, pa tako i odnose u ostvarivanju prava iz socijalne sigurnosti (osigu-ranja)5, EU primjenjuje stajalište prema kojemu EU odnose s trećim zemljama, pa tako i s Veli-kom Britanijom, uređuje zajednički i koordinira-no, a ne pojedinačno, što je i razlog za prijedlog uredbe koja je predmet ovoga prikaza. Razlozi za to leže, također, u odredbi članka 48. Ugovora o funkcioniranju EU, prema kojemu je koordinacija sustava socijalne sigurnosti između država člani-ca EU u nadležnosti Unije.

1. UVODNE NAPOMENEPredložena uredba privremene je naravi i jedno-strano, samo za države članice EU, uređuje odnose u socijalnoj sigurnosti (osiguranju), s naglaskom na recipročno minimalno moguće čuvanje prava građa-na EU i Velike Britanije, od koje se očekuje jednako postupanje, kako se ne bi stvarali problemi u ostvari-vanju prava pojedinaca koji su radili i bili osigurani u EU i Velikoj Britaniji. Naime, prestankom članstva Velike Britanije u EU, prestat će se primjenjivati i slo-boda kretanja osoba između Velike Britanije i ostat-ka EU. Ipak, prema prijedlogu uredbe i dalje bi se primjenjivalo načelo zbrajanja razdoblja osiguranja, rada i prebivanja, radi ostvarivanja i čuvanja prava

pojedinaca pri ostvarivanju prava iz socijalne sigur-nosti (primjerice, mirovine), ali samo za razdoblja u Velikoj Britaniji ostvarena prije povlačenja iz EU, tj. do 29. ožujka 2019. Međutim, neka druga načela koordinacije sustava socijalne sigurnosti, kao što je isplata davanja bez ograničenja ili trajna davanja za dugotrajnu njegu neće biti moguća jer će Velika Brita-nija nakon povlačenja iz EU postati treća država. Za to će trebati čekati sklapanje posebnog utanačenja o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti između Ve-like Britanije i EU, kojim bi se, kao međunarodnim ugovorom o socijalnom osiguranju, uredili ti odnosi.

2. SADRŽAJ PRIJEDLOGA UREDBEDefinicije. Na početku, u članku 1. prijedloga ured-be određene su definicije za njezinu primjenu, i to tako što su te definicije (pojmovi iz područja socijal-ne sigurnosti nužni za primjenu predložene uredbe) preuzete iz Uredbe 883/2004 i 987/20096.

Primjena uredbe s obzirom na osobe. Buduća uredba pri-mjenjivat će se (čl. 2. prijedloga uredbe):

- na državljane država čla-nica, osobe bez državljanstva i izbjeglice na koje se primjenjuje ili se primjenjivalo zakonodav-stvo jedne ili više država članica i koji su bili ili se nalaze u situa-ciji koja uključuje Veliku Britani-ju do 29. ožujka 2019. te članove njihovih obitelji i nadživjeli čla-novi obitelji;

- na državljane Velike Brita-nije na koje se primjenjuje ili se primjenjivalo zakonodavstvo jedne ili više država članica do 29. ožujka 2019. te članove njiho-vih obitelji i nadživjele članove obitelji7.

Materijalna primjena ured-be. Iako će njezina primjena biti ograničena, s obzirom na sadržaj i prirodu nekih davanja iz socijalne sigurnosti, pred-ložena uredba primjenjivat će se na sva područja socijalne sigurnosti, na koja se primjenjuje Uredba 883/2004. (čl. 3.). To su:

- davanja za bolest- davanja za majčinstvo i roditeljstvo- davanja za slučaj invalidnosti- davanja za starost- davanja članovima obitelji povodom smrti

- davanja za ozljede na radu i profesionalne bolesti- posmrtna pripomoć- davanja za nezaposlenost- predmirovinska davanja- obiteljska davanja (doplatak za djecu)8.Jednakost postupanja. Iako nije poznato hoće li

Velika Britanija u primjeni postupaka ostvarivanja prava iz socijalne sigurnosti primjenjivati i načelo jednakosti prema građanima ostalih država članica EU (Europska komisija nada se da će do toga doći, u protivnom moglo bi doći do retorzije, tj neprimjenji-vanja načela jednakosti postupanja prema građani-ma Velike Britanije), u članku 4. prijedloga uredbe ipak je sadržano to načelo, onako kako je određeno Uredbom 883/20049, koje se primjenjuje na osobe na koje će se primjenjivati buduća uredba (čl. 2), a u op-segu u kojemu je riječ o relevantnim činjenicama na-

stalim u Velikoj Britaniji do 29. ožujka 2019., na kojima se teme-lje prava iz socijalne sigurnosti. U primjeni toga načela, bez obzi-ra na pojedinu granu socijalne si-gurnosti koju provode, ustanove i tijela države članice dužne su, u granicama određenim predlo-ženom uredbom, na osobe obu-hvaćene uredbom primjenjivati svoje zakonodavstvo pod istim uvjetima, kao i na svoje građane u sljedećim područjima:

- pristupu u sustav socijalne sigurnosti

- određivanju i izračunu do-prinosa te obveza za njihovo pla-ćanje

- uvjetima za ostvarivanje prava na davanja

- određivanju odnosno izra-čunu davanja

- ostvarivanju, čuvanju i kori-štenju davanja i

- ograničavanju, obustavi ili gubitku davanja.

U članku 5. predložene ured-be sadržana su dva načela, onako kako su određena Uredbom 883/2004, i to:

- načelo izjednačavanja činjenica nastalih u drža-vama članicama EU i Velikoj Britaniji10 i

- načelo zbrajanja razdoblja rada osiguranja ili pre-bivališta u državama članicama EU i Velikoj Brita-niji11.

Prijedlog uredbe za područje socijalne sigurnosti u slučaju Brexita bez sporazuma

MIHOVIL RISMONDO

Uredba će se primjenjivati na sva područja socijalne sigurno-sti, na koja se primjenjuje Ured-ba 883/2004., a to su: davanja za bolest, davanja za majčinstvo i roditeljstvo, davanja za slučaj invalidnosti, davanja za starost, davanja članovima obitelji po-vodom smrti, davanja za ozljede na radu i profesionalne bolesti, posmrtna pripomoć, davanja za nezaposlenost, predmirovinska davanja te obiteljska davanja (doplatak za djecu)

1 Prijedlog uredbe o utvrđivanju mjera za izvanredne situacije u području koordinacije sustava socijalne sigurnosti nakon povlačenja Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije, dokument COM(2019) 53 final, Bruxelles 30. 1. 2019. Izvor: www.ec.europa.eu.

2 Draft Agreement on the withdrawal of the United Kingdom and Northern Ireland from the European Union and European Atomic Energy Community, as agreed at negotiators’ level on the 14 November 2018, dokument TF (2018) 55 - Commission to EU27. Izvor: www.cleiss.fr.

3 Uredba 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, Službeni list EU L 166 od 30. 4. 2004. … L 366 od 20. 2. 2014. Skraćeno SL EU.

4 Uredba 987/2009 o primjeni Uredbe 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, SL L 284 od 30. 10. 2009 … L 366 od 20. 12. 2014.

5 Barem dio od 27 država članica EU ima s Velikom Britanijom od prije sklopljen ugovor o socijalnom osiguranju, koji se zbog članstva u EU ne primjenjuje. Za Hrvatsku, to je Konvencija o socijalnom osiguranju između FNR Jugoslavije i Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske od 24. svibnja 1958., koju je Hrvatska primjenjivala na temelju sukcesije bivše SFR Jugoslavije.

6 V. članak 1. Uredbe 883/2004 i članak 1. Uredbe 987/2009.

7 Navedene osobe odgovaraju osobama iz članka 2. Uredbe 883/2004, s tim da se za ostvarivanje prava iz socijalne sigurnosti uzimaju u obzir razdoblja rada, prebivanja i osiguranja u Velikoj Britaniji navršena do 29. ožujka 2019.

8 Članak 3. Uredbe 883/2004. 9 Članak 4. Uredbe 883/2004: »Ako ovom Uredbom

nije drugačije predviđeno, osobe na koje se ona primjenjuje uživaju ista prava na davanja i podliježu istim obvezama, u skladu sa zakonodavstvom svake države članice kao i njezini državljani.«

10 Članak 5. Uredbe 883/2004: »Ako ovom Uredbom nije drukčije predviđeno, a u smislu posebno utvrđenih provedbenih propisa, primjenjuje se sljedeće:

(a) ako na temelju zakonodavstva nadležne države

3br. 6563 • 25. 2. 2019.

Izjednačavanje činjenica. U pri-mjeni načela izjednačavanja činjenica bit će riječ o pravnom učinku davanja (primjerice, plaće) u jednoj državi članici odnosno Velikoj Britaniji, čije primanje ima za posljedicu obustavu drugoga primanja (primjerice, presta-nak isplate mirovine ili naknade zbog nezaposlenosti povodom zaposlenja u drugoj državi), ali može biti riječ i o činjenici nastaloj u jednoj državi članici odnosno Velikoj Britaniji, koja je uvjet za ostvarivanje nekoga prava u drugoj državi članici (primjerice, prethodno svojstvo osiguranika za pristup u osiguranje u drugoj državi).

Čuvanje prava. Obvezom zbraja-nja razdoblja rada osiguranja ili pre-bivališta u državama članicama EU i Velikoj Britaniji prijedlogom uredbe uređuje se načelo čuvanja prava iz na-cionalnih sustava socijalne sigurnosti EU i Velike Britanije, pri čemu će se zbrajati samo razdoblja navršena u

Velikoj Britaniji do 29. ožujka 2019.12 Načelo čuvanja prava iz socijalne si-gurnosti obuhvaća stečena (ostvare-na) prava i očekivana prava (prava u tijeku stjecanja). Pod očekivanim pravima podrazumijevaju se buduća prava pojedinaca, koji za njih još ne ispunjavaju sve uvjete prema zako-nodavstvu države članice koje se na njih primjenjuje ili se primjenjivalo. Očekivana prava sadržana su u raz-dobljima osiguranja (mirovinski staž) i uplatama doprinosa u sklopu osigu-ranja odnosne države, koji su obično u obliku njihovih plaća evidentiranih u određenom razdoblju rada, prebivanja ili osiguranja i, zajedno s razdobljima osiguranja, određuju opseg prava u pojedinom slučaju. Pod ostvarenim pravima podrazumijevaju se prava iz socijalnog osiguranja pojedine dr-žave, koja su već realizirana i koja se koriste ili za koja predstoji njihovo ko-rištenje. Za primjenu tih dvaju načela koordinacije sustava socijalne sigur-nosti, upućuje se na primjenu dru-gih odgovarajućih odredaba uredaba 883/2004 i 987/2009.

3. ZAKLJUČNA RAZMATRANJAKako se može vidjeti, predložena uredba EU sadržava najnužnija načela za ostva-rivanje prava iz socijalne sigurnosti gra-đana članica EU i Velike Britanije nakon što Velikoj Britaniji prestane članstvo u Uniji bez sporazuma. Pri tome valja napomenuti da je riječ o jednostranom aktu EU, koji je privremene naravi. To znači da će se, ako se uredba usvoji u predloženom obliku, tako ubuduće po-

našati nositelji socijalne sigurnosti (osi-guranja) 27 država članica EU, ali se još ne zna hoće li se jednako ponašati i nositelji u Velikoj Britaniji. Naime, pred-lažući takvu uredbu, Europska komisija nastoji za građane EU i Velike Britanije osigurati da se njihova prava iz socijalne sigurnosti na temelju rada, osiguranja ili prebivanja u Velikoj Britaniji ostvare i koriste barem djelomično, dok se za to ne osigura odgovarajuća regulativa između EU i Velike Britanije. Također, predlagači uredbe svjesni su da se neka

prava iz socijalne sigurnosti u slučaju izlaska Velike Britanije iz članstva EU bez sporazuma, neposredno nakon toga neće moći primjenjivati, jer će nedostaja-ti pravna veza između zakonodavstava i sustava socijalne sigurnosti (osigura-nja) između država članica EU, s jedne strane, i Velike Britanije, s druge strane. Stoga će, ako ova uredba bude usvojena u predloženom obliku i sadržaju, ostati da se pričekaju njezini učinci i primje-na u praksi u budućim odnosima iz-među EU i Velike Britanije.

Prijedlog uredbe za područje socijalne sigurnosti u slučaju Brexita bez sporazuma

prof. dr. sc. MARKO PETRAK*

Traditio Iuridica (518)

* predstojnik Katedre za rimsko pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

LEX ABS, lat./njem. Absov zakon; hrvatski Zakon o trgovačkim društvima

(Nar. nov., br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09,

125/11, 152/11, 111/12, 68/13 i 110/15), uređujući problematiku organa dioničkih

društava, propisuje u svom članku 255. st. 2. toč. 2. da određena fizička

osoba ne može biti član nadzornog, odnosno upravnog odbora u više od

deset dioničkih društava. Budući da je hrvatsko pravo društava u mnogim

aspektima, komparativnopravno gledano, utemeljeno na njemačkom mo-

delu, kao optimalnoj paradigmi, treba istaknuti da njemački Aktiengesetz

iz 1965., koji je uz izmjene i dopune i danas na snazi, isto tako određuje u

svojem § 100 Abs. 2. da fizička osoba ne može biti član nadzornog odbora

u više od deset dioničkih društava. Koji su bili razlozi navedenog ograniče-

nja u njemačkom kontekstu na članstvo u deset nadzornih odbora koje je

potom preuzeto i u hrvatsko uređenje trgovačkih društava? Osim trivijalnog

objašnjenja da je deset okrugli broj, odgovor na navedeno pitanje pruža

nam ime kojim njemački pravnici te opća javnost nazivaju navedenu odred-

bu: lex Abs. Što točno znači navedeni naziv? Iza imena navedene odredbe

stoji zapravo Hermann Josef Abs (1901.-1994.), čovjek kojeg je nitko dru-

gi doli čuveni David Rockfeller (1915.-2017.) nazvao »vodećim bankarom

svijeta«. H. J. Abs je u gotovo nevjerojatno dugom razdoblju, od 1938. do

1976., obavljao različite čelne funkcije u Deutsche Bank AG (član uprave,

predsjednik uprave, član nadzornog odbora) bivajući sivom eminencijom

ne samo njemačkog bankarskog svijeta. Prije nego što je 1965. donesen

lex Abs, on je bio u nadzornom odboru 24 vodeće njemačke kompanije

(npr. Daimler-Benz, Deutsche Bahn, Lufthansa), a predsjednik tog odbora

u čak 20 od njih. Kao dugogodišnji namjesnik Viteškog reda sv. Groba Je-

ruzalemskog (Ordo Equestris Sancti Sepulcri Hierosolymitani) u Njemačkoj,

mjerodavno je surađivao i u nastojanjima pape sv. Ivana Pavla II. za očuva-

njem stabilnosti i kredibiliteta Vatikanske banke (Institutum pro Operibus

Religionis) nakon znatne krize talijanskog bankarskog sustava 1982., iza-

zvanog krahom milanske Ambrozijanske banke (Banco Ambrosiano). Na

temelju navedene Absove djelatnosti, nastala je i dosjetka o tome kako je

sam sv. Petar uveo Absa u raj iz razloga što su i tamo financije bile u jako

lošem stanju jer ondje prije njega nikada nije bio niti jedan bankar. Sve u

svemu, kako vidimo, Absova omniprezentnost u njemačkom gospodar-

stvu u nekoliko poratnih desetljeća ostavila je svoj daleki trag i u našem

Zakonu o trgovačkim društvima.

članice primanje davanja iz sustava socijalne sigurnosti i drugog dohotka ima određene pravne učinke, odgovarajuće odredbe tog zakonodavstva također se primjenjuju na primanje istovjetnih davanja ostvarenih na temelju zakonodavstva druge države članice ili na dohodak ostvaren u drugoj državi članici;

(b) ako se na temelju zakonodavstva nadležne države članice pravni učinci pripisuju pojavi određenih činjenica ili događaja, ta država članica uzima u obzir slične činjenice ili događaje koji nastanu u bilo kojoj državi članici kao da su nastali na njihovom državnom području.«

11 Članak 6. Uredbe 883/2004: »Ako ovom Uredbom nije drukčije predviđeno, nadležna ustanova države članice čije zakonodavstvo uvjetuje:

- stjecanje, zadržavanje, trajanje ili ponovnu uspostavu prava na davanja,

- obuhvaćenost zakonodavstvom, ili - mogućnost izuzeća od obveznog,

izbornog produženog ili dobrovoljnog osiguranja, navršenim razdobljima osiguranja, zaposlenja, samozaposlenja ili boravišta, u mjeri u kojoj je to potrebno, uzima u obzir razdoblja osiguranja, zaposlenja, samozaposlenja ili boravišta navršena prema zakonodavstvu bilo koje druge države članice kao da se radi o razdobljima navršenim prema zakonodavstvu koje primjenjuje.«

12 Ta se razdoblja mogu uračunati radi stjecanja i čuvanja prava, jer su navršena u jedinstvenom pravnom sustavu koordinacije sustava socijalne sigurnosti unutar EU. Valja napomenuti da se na gotovo isti način postupalo i nakon raspada bivše SFR Jugoslavije u hrvatskom mirovinskom osiguranju, jer su se za ostvarivanje prava na mirovinu

iz hrvatskog mirovinskog osiguranja privremeno zbrajala razdoblja mirovinskog osiguranja navršena u bivšim republikama i pokrajinama do 8. listopada 1991, a po stupanju na snagu ugovora o socijalnom osiguranju s pojedinom novonastalom državom na tlu bivše SFR Jugoslavije, mirovine su se određivale u skladu s propisima svake od država ugovornica.

4br. 6563 • 25. 2. 2019.

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Kazneno pravo – europski uhidbeni nalog – izvršenje

Prilikom odlučivanja o izvršenju europskog uhidbe-nog naloga za kaznena djela koja su navedena u ka-talogu, u članku 10. ZPSKS-EU, sud ne primjenjuje do-maće pravo, pa niti odredbe o primjeni načela ne bis in idem, odnosno ne provjerava dvostruku kažnjivost

Ovdje je predmet europskog uhidbenog kaznenog naloga kazneno djelo krivo-tvorenja, koje je u članku 10. Zakona o

pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije (Nar. nov., br. 91/10, 81/13, 124/13, 26/15, 102/17 i 65/18 - u nastavku teksta: ZPSKS-EU) predviđeno kao jedno od kažnjivih djela za koje se ne provje-rava dvostruka kažnjivost. Provjera dvostruke kažnjivosti, dakle, isključena je kada je riječ o bilo kojem kažnjivom ponašanju iz članka 10. ZPSKS-EU.

Prema ustaljenoj sudskoj praksi (Kž-eun 2/14 od 17. siječnja 2014., Kž-eun 5/14 i Kž-eun 14/14 od 6. ožujka 2014.) i prema pravnom shvaćanju sjednice Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Su-IV k-21/16-11 od 8. veljače 2016., u ovoj situaciji isključena je provjera dvostruke kažnjivosti. To uključuje i zabranu provjeravanja nastupa zastare kaznenog progona jer je zastara sastavni dio pojma dvo-struke kažnjivosti.

Tu praksu i pravno stajalište treba primije-niti, mutatis mutandis, i u odnosu na ne bis in idem. Drugim riječima, ne provjerava se je li tra-žena osoba već pravomoćno osuđena u nekoj od država članica za isto djelo, pod uvjetom da je kaznena sankcija izvršena ili se trenutačno iz-vršava ili se više ne može izvršiti prema pravu države u kojoj je donesena presuda (čl. 20. st. 2. podst. 2. ZPSKS-EU). Ovaj razlog za odbijanje europskog uhidbenog naloga smješten je u istu odredbu kao nastup zastare (čl. 20. st. 2. podst. 7. ZPSKS-EU). Oba razloga iz navedene odred-be članka 20. st. 2. ZPSKS-EU ne provjeravaju se ako je predmet europskog uhidbenog naloga kažnjivo ponašanje iz članka 10. ZPSKS-EU, a o tom kažnjivom djelu ovdje je upravo riječ.

Treba napomenuti da prigovor ne bis in idem žalitelj može isticati u postupku pred nadležnim tijelom Grčke, sukladno propisima koji vrijede u Republici Grčkoj. No, taj prigovor, kao niti pri-govor zastare nisu odlučni jer je ovdje riječ o

kažnjivom djelu iz članka 10. ZPSKS-EU, a za ta djela se ne provjerava dvostruka kažnjivost pre-ma članku 20. st. 1. ZPSKS-EU.

ODLUKA VRHOVNOG SUDA RH BR. Kž-eun 2/17-4 OD 17. SIJEČNJA 2017.

VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Mogućnost raskida ugovora zbog neispunjenja tražbine kada je ta tražbina u zastari

Da bi se ugovor zbog neispunjenja mogao raskinuti, nužno je da tražbina koja proizlazi iz toga ugovora, a zbog čijeg se neispunjenja namjerava raskinuti ugo-vor, nije zastarjela. U protivnom, zaobišle bi se odred-be zakona o zastari tražbine, koje su kogentne priro-de i ne mogu se mijenjati voljom stranaka

Tužitelj je pokrenuo ovaj postupak radi isplate iznosa od … kn sa zateznim kamatama. Riječ je o iznosu što ga je tužitelj platio tuženiku

s osnove ispunjenja tužiteljeve obveze iz ugovora o djelu, sklopljenog s tuženikom. Među strankama nije sporno da su 16. kolovoza 2006. sklopile ugo-vor o djelu kojim se tuženik kao izvođač tužitelju kao naručitelju obvezao isporučiti, odnosno imple-mentirati u tužiteljev računalni sustav, program pod nazivom »…..«. Tužitelj mu se za to obvezao platiti naknadu za rad, kao i naknadu za licenciju za kori-štenje programa. Nije sporno da tuženik obvezu nije u cijelosti izvršio i da je tužitelj tuženiku na ime is-punjenja ugovorne obveze platio ukupno iznos od … kn, kao i da su stranke prvotno ugovoreni rok implementacije sporazumno produljile do 1. travnja 2007. Sporno je jesu li stranke ugovorile daljnje pro-duljenje roka za implementaciju programa u tužite-ljev računalni sustav te je li ugovor raskinut. U svezi s tim, sporno je je li tužiteljeva tražbina zastarjela.

Iz provedenog dokaznog postupka prvostu-panjski je sud utvrdio da stranke nisu ugovorile daljnje produljenje ugovorenog roka za ispunjenje tuženikove obveze, što ovaj sud prihvaća. Zna-či, krajnji ugovoreni rok za ispunjenje tuženiko-ve obveze bio je 1. travnja 2007. S obzirom na to, kao i na nespornu činjenicu da tuženik nije obve-zu izvršio u cijelosti te da je riječ o tražbini iz tr-govačkog ugovora o prometu roba i usluga - pravi-lan je zaključak suda da je za tražbinu iz tog ugo-vora zastarni rok tri godine, sukladno odredbi iz

članka 228. st. 1. ZOO-a. Sukladno članku 215. st. 1. ZOO-a, zastara je počela teći 2. travnja 2007., a posljednji dan roka za zastaru istekao je protekom 2. travnja 2010. (čl. 216. ZOO-a).

Pravnim poslom ne smije se odrediti dulje ili kra-će vrijeme zastare od onoga vremena koje je određe-no zakonom (čl. 218. st. 1. ZOO-a). Zastara se prekida priznanjem duga (čl. 240. st. 1. ZOO-a) i podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom po-duzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nad-ležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostva-renja tražbine (čl. 241. ZOO-a), dok za prekid zastare nije dovoljno da vjerovnik pozove dužnika pisano ili usmeno da obvezu ispuni (čl. 244. ZOO-a). Slijedom navedenoga, tužiteljeva tražbina zastarjela je i od 3. travnja 2010. tužitelj više nema pravo prisilnim putem zahtijevati od tuženika ispunjenje obveze po ugovoru o djelu. Prvostupanjski sud pogrešno utvrđuje da je ugovor među strankama raskinut na temelju toga što je prije isteka zastarnog roka za ispu-njenje ugovorne tražbine (29. ožujka 2010.) tužitelj dopisom pozvao tuženika na ispunjenje i za to mu ostavio primjeren naknadni rok od 30 dana pa da je time, protekom naknadno ostavljenog mu roka od 30 dana, ugovor raskinut po sili zakona (29. travnja 2010.), jer nije sporno da ni u naknadnom roku tuže-nik nije ispunio svoju obvezu, a na to u žalbi osno-vano ukazuje tuženik.

Naime, točno jest da je odredbom iz članka 362. ZOO-a propisano kad ispunjenje obveze u određe-nom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik za-država pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje (st. 1.), ali ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunje-nje (st. 2.), a ako dužnik ne ispuni obvezu u naknad-nom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora (st. 3.). Međutim, unatoč tome što protekom naknadnog roka nastu-paju iste posljedice kao i u slučaju da je rok bitan sastojak ugovora, odnosno da se ugovor raskida po samom zakonu (čl. 361. st. 1. ZOO-a), u konkretnom slučaju prvostupanjski je sud pogrešno primijenio navedenu odredbu zaključivši da je ugovor raskinut s 29. travnja 2010. jer je tada tužiteljeva tražbina bila u zastari.

Da bi se ugovor zbog neispunjenja mogao ra-skinuti, nužno je da tražbina koja proizlazi iz toga ugovora, a zbog čijeg se neispunjenja namjerava ra-skinuti ugovor, nije zastarjela. To zato što iz prav-ne prirode odredaba o zastari proizlazi da je riječ o kogentnim odredbama, koje se ne mogu mijenjati voljom stranaka, zatim da zastara nastupa nakon proteka točno određenog vremena i prekida se u toč-no propisanim slučajevima na točno određen način.

5br. 6563 • 25. 2. 2019.

Prihvaćanjem stajališta prvostupanjskog suda da je moguće raskinuti ugovor i nakon proteka zastarnog roka, odnosno da učinci raskida nastupe nakon pro-teka zastarnog roka, zaobišle bi se kogentne odred-be o vremenu propisanom za protek roka zastare. Time bi se i nakon proteka zastarnog roka moglo jednostavnom izjavom volje raskinuti ugovor zbog neispunjenja, uz davanje dužniku naknadnoga roka za ispunjenje ugovora. Na taj bi se način, de facto, zaobišle odredbe o zastari, jer bi u tom naknadom roku, iako je zastarni rok za ispunjenje već protekao, tuženik bio u obvezi ispuniti ugovornu obvezu ili bi u protivnom došlo do raskida po samom zakonu, sukladno odredbi iz članka 362. st. 3. ZOO-a u svezi s člankom 361. st. 1. ZOO-a.

Stoga, da bi se valjano mogao raskinuti ugovor kojemu ispunjenje u roku nije bitan sastojak, nuž-no je da vjerovnik pozove dužnika da ispuni obvezu prije nego što je nastupila zastara, ali i da mu da na-knadni rok za ispunjenje koji će isteći prije nego što istekne zastarni rok za ispunjenje tražbine, da bi mo-gle nastupiti posljedice iz članka 362. st. 3. ZOO-a u svezi s člankom 361. st. 1. ZOO-a, da se ugovor sma-tra raskinutim po samom zakonu. Izjava o raskidu ugovora mora biti dana prije proteka roka za zasta-ru, kao što i primjereni naknadni rok dužniku mora isteći prije nego što protekne zastarni rok; učinci raskida ugovora moraju, također, nastupiti unutar zakonom propisanog zastarnog roka za ispunjenje. Drugim riječima, nije moguće raskinuti ugovor zbog neispunjenja obveze ako je protekao zastarni rok za ispunjenje te obveze. Naknadni rok za ispunjenje obveze dodijeljen dužniku, neće dovesti do raskida ugovora po samom zakonu, ako je naknadni rok za ispunjenje istekao nakon što je protekao zastarni rok za ispunjenje ugovorne tražbine.

ODLUKA VISOKOG TRGOVAČKOG SUDA RH BR. Pž-7896/11 OD 15. TRAVNJA 2015.

Izjava o prihvaćanju postavljanja osobe ovlaštene za zastupanje društva

Članak 394. st. 5. toč. 6. Zakona o trgovačkim društvima određuje da je za imenovanje osobe kao direktora nekog društva potrebno, uz prijavu za upis u sudski registar, priložiti suglasnost te osobe o pri-hvaćanju postavljanja koja je dana pred javnim biljež-nikom, a ta odredba primjenjuje se i kada sud ime-nuje osobu ovlaštenu za zastupanje društva sukladno članku 426. st. 6. ZTD-a

Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu po-slovni broj R1-.../17 od 14. srpnja 2017. stavljeno je izvan snage rješenje Trgovač-

kog suda u Zagrebu poslovni broj R1-.../17 od 4. svibnja 2017. o određivanju osobe ovlaštene za zastupanje društva K. D. d.o.o. (toč. I. izreke), oso-bom ovlaštenom za zastupanje društva K. D. d.o.o. određen je I. K. (toč. II. izreke) te je određeno da žalba protiv tog rješenja ne zadržava njegovo iz-vršenje (toč. III. izreke). Protiv tog rješenja žalbu je podnio predlagatelj D. D., u bitnome navode-ći da je sud o podnesku R. I. odlučio sam te da je u postupku napravljeno niz propusta, a obra-

zloženje rješenja nema pravno uporište. Žalba je osnovana. Pobijano rješenje ispitano je u grani-cama navoda i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. st. 1. i 2. te članka 381. Za-kona o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - u nastavku teksta: ZPP) u svezi s paragrafom 21. pravnih pravila Zakona o vanparničnom postupku (Sl. nov. Kraljevine Jugo-slavije, br. 175/34 - u nastavku teksta: ZVP), koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuje sukladno odredbi članaka 1. i 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Nar. nov., br. 73/91), kao i u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju po-bijane odluke prvostupanjski sud navodi kako je osoba određena za zastupanje društva K. D. d.o.o. rješenjem poslovni broj R1-77/17 od 4. svibnja 2017., kao punica predlagatelja, u mogućoj pozi-ciji sukoba interesa, zbog čega je isto rješenje stav-ljeno izvan snage, a osoba ovlaštena za zastupanje određena je s liste stečajnih upravitelja.

Ovaj sud ukazuje da zakon samo iznimno pro-pisuje slučajeve u kojima bi prvostupanjski sud mogao stavljati izvan snage svoje odluke, a to nije predviđeno u slučaju imenovanja osobe ovlaštene za zastupanje trgovačkog društva. Dakle, žalitelj pravilno ukazuje da je sud trebao tretirati podne-sak R. I. kao žalbu, i nije mogao po njoj sam odlu-čivati kao u točki I. izreke pobijanog rješenja.

Nadalje, prema odredbi članka 394. st. 5. toč. 6. Zakona o trgovačkim društvima (Nar. nov., br. 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12, 68/13 i 110/15 - u nastav-ku teksta: ZTD), uz prijavu za upis u sudski regi-star potrebno je priložiti i izjave da te osobe (ili ta osoba) prihvaćaju postavljenja dana pred javnim bilježnikom. Iz ovoga jasno proizlazi da se nikoga ne može imenovati za člana uprave ako on za to ne da svoju suglasnost, niti sud može neku oso-bu odrediti za člana uprave prema odredbi članka 426. st. 6. ZTD-a, bez njezine pisane suglasnosti. S obzirom na to da takva suglasnost nije priložena u ovaj spis, imenovanje I. K. za osobu ovlaštenu za zastupanje (toč. II. rješenja) nije u skladu sa za-konom. Slijedom navedenog, pobijano je rješenje ukinuto (čl. 380. t. 3. ZPP-a), a predmet vraćen pr-vostupanjskom sudu na ponovan postupak.

ODLUKA VISOKOG TRGOVAČKOG SUDA RH BR. Pž-5782/17 OD 9. LISTOPADA 2017.

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Troškovi okrivljenika

Troškovi okrivljenika iz članka 138. st. 2. toč. 5. i 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava samo ako je postupak obustavljen iz osno-va da djelo okrivljenika nije prekršaj ili nema dokaza da je okrivljenik počinio prekršaj

Člankom 140. st. 1. i 2. Prekršajnog zako-na (Nar. nov., br. 107/07, 39/13, 157/13 i 110/15 - u nastavku teksta: PZ) propi-

sano je: »(1) U svakoj presudi i rješenju kojim se obustavlja prekršajni postupak odlučit će se tko snosi troškove postupka, koliki su, kome i u kojem roku se imaju platiti.(2) Ako se obu-stavlja prekršajni postupak, izreći će se u odlu-ci o tome da troškovi postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 4. ovoga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, a troš-kovi iz članka 138. stavka 2. točke 5. i 7.ovo-ga Zakona samo ako se postupak obustavlja iz razloga što djelo okrivljenika nije prekršaj ili nema dokaza da je počinio prekršaj«. Citiranim stavkom 2. određuje se na koji će način tijelo postupka odlučiti o trošku postupka u slučaju koji propisuje stavak 1., a to je da svi troškovi postupka koje ima na umu članak 138. st. 2. toč. 2.-4. PZ-a, uvijek padaju na teret proračun-skih sredstava suda.

Međutim, troškovi iz članka 138. st. 2. toč. 5. (putni troškovi okrivljenika) i 7. (nužni izda-ci i nagrada branitelja okrivljenika, a o tim je troškovima riječ u konkretnom slučaju) pada-ju na teret proračunskih sredstava suda samo ako je postupak obustavljen iz osnova da djelo okrivljenika nije prekršaj ili nema dokaza da je okrivljenik počinio prekršaj.

Riječju »samo« Zakon je jasno odredio da samo u ta dva procesnopravna slučaja okrivlje-nik ostvaruje pravo na teret proračunskih sred-stava suda trošak postupka predviđen člankom 138. st. 2. toč. 5. i 7. PZ-a. Dakle, u svim drugim procesnopravnim slučajevima dovršetka po-stupka, pa i kada je presudom odbijena optužba protiv okrivljenika jer je nastupila zastara pra-va na njegov daljnji prekršajni progon, okriv-ljenik ne ostvaruje pravo na teret proračunskih sredstava suda trošak iz članka 138. st. 2. toč. 5. i 7. PZ-a.

Kako, dakle, na temelju svega iznesenog okrivljenik ostvaruje pravo na trošak postupka iz članka 138. st. 2. točka 5. i 7. PZ-a na teret proračunskih sredstava suda samo kada je pre-sudom oslobođen od optužbe jer njegovo djelo nije prekršaj ili jer nema dokaza da je počinio prekršaj, a u svakom drugom slučaju ne ostva-ruje to pravo, pa ni kada je protiv njega odbijena optužba zbog nastupanja zastare prava na nje-gov daljnji prekršajni progon, o čemu je riječ u ovom konkretnom slučaju, tako je neosnovana žalba okrivljenika kada tvrdi da je pobijanim rješenjem nezakonito odbijen njegov zahtjev za naknadu tih troškova. Neosnovan je i žalbeni navod da je okrivljenik uspio u konkretnom predmetu, jer u konkretnoj situaciji zbog nastu-panja apsolutne zastare, kao procesne prepreke daljnjeg vođenja postupka o meritumu stvari nije niti odlučivano.

ODLUKA VISOKOG PREKRŠAJNOG SUDA RH BR. Pž-500/17 OD 11. TRAVNJA 2017.

www.informator.hr

6br. 6563 • 25. 2. 2019.

Ništetnost ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem sklopljenih s neovlaštenim vjerovnikom – protivnost pravu EU

Nacionalno zakonodavstvo na temelju kojeg su ugovori o kreditu i na njima utemeljeni pravni poslovi retroaktivno ništetni od dana sklapanja, ako su sklopljeni s vjerovnikom koji ima poslovni nastan u drugoj državi članici, a koji nema odgo-varajuća odobrenja koja izdaju nadležna tijela države članice, u suprotnosti je s pravom Unije

PREDMET C-630/17 (MILIVOJEVIĆ),

PRESUDA OD 14. VELJAČE 2019.

Zahtjev Sudu Europske unije (u na-stavku teksta: Sud EU) uputio je Općinski sud u Rijeci, u okviru

spora između A. Milivojević, s prebivali-štem u Republici Hrvatskoj, i društva Ra-iffeisenbank iz Austrije.

A. Milivojević podnijela je tužbu Op-ćinskom sudu u Rijeci protiv društva Raiffeisenbank radi utvrđenja ništetno-sti ugovora o kreditu sklopljenog izme-đu stranaka 5. siječnja 2007. u iznosu od 47.000,00 eura i založne izjave koja je dana kao hipotekarno osiguranje tražbi-ne nastale iz tog ugovora te radi brisanja tog osiguranja iz zemljišnih knjiga. Ti-jekom postupka A. Milivojević navela je da je kredit podigla radi uređenja apar-tmana za iznajmljivanje, ali se ne može isključiti da je dio zajma bio uporabljen u privatne svrhe. Osim toga, A. Milivoje-vić spomenula je da je kredit namjerava-la vraćati zaradom od te djelatnosti.

Tijekom postupka nesporno je utvrđe-no da je društvo Raiffeisenbank »neovla-šteni vjerovnik« s poslovnim nastanom u drugoj državi članici, koji ne raspola-že potrebnom ovlasti Hrvatske narodne banke za odobravanje kredita u Republi-ci Hrvatskoj.

Nakon stupanja na snagu Zakona o ni-štetnosti ugovora o kreditu s međunarod-nim obilježjima sklopljenih u Republici

Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom (u nastavku teksta: Zakon o ništetnosti), doma-ći sud odlučio je postaviti četiri prethodna pitanja Sudu EU, koja se tiču mogućeg ogra-ničenja slobode pružanja usluga te njegove međunarodne nadležnosti za odlučivanje o sporu.

Sud EU proglasio se nadležnim o tom pi-tanju, iako je ugovor o kreditu sklopljen pri-je pristupanja Republike Hrvatske Uniji, jer ugovor nastavlja proizvoditi učinke i poslije datuma pristupanja.

U svom prvom pitanju domaći sud pita jesu li odredbe Zakona o ništetnosti, koje imaju učinak da su ugovori o kreditu i na njima utemeljeni pravni poslovi skloplje-ni u Republici Hrvatskoj između dužnikâ i vjerovnikâ s poslovnim nastanom u drugoj državi članici koji nemaju odobrenje, koje nadležna tijela prve države članice izdaju za obavljanje njihove djelatnosti na njezinu državnom području, ništetni od dana svojeg sklapanja, čak i ako su bili sklopljeni prije stupanja na snagu navedenog propisa, pro-tivne člancima 56. i 63. Ugovora o funkcio-niranju Europske unije (u nastavku teksta: UFEU).

Odgovarajući na to pitanje, Sud EU podsjetio je da članak 56. UFEU-a, koji se odnosi na slobodu pružanja usluga, za-htijeva uklanjanje diskriminacije prema pružatelju usluga s poslovnim nastanom u drugoj državi članici na osnovi njegove državne pripadnosti, kao i ukidanje sva-kog ograničenja kada je ono takve priro-de da zabranjuje, otežava ili čini manje privlačnima djelatnosti pružatelja usluga koji ima poslovni nastan u drugoj državi članici.

Prema utvrđenju Suda EU, od 1. srp-nja 2013. do 30. rujna 2015. (dan stupanja na snagu izmijenjenog Zakona o potro-šačkom kreditiranju) u hrvatskom pravu postojala je izravna diskriminacija pre-ma vjerovnicima s poslovnim nastanom izvan Republike Hrvatske, nakon kojeg je datuma ništetnost ugovora o kreditu sklopljenih s neovlaštenim vjerovnikom proširena i na ugovore s vjerovnicima s poslovnim nastanom u toj državi članici. U tom smislu, Zakonom o ništetosti ogra-ničava se sloboda pružanja usluga.

Podsjećajući da se izravno diskrimini-rajuće ograničenje može opravdati samo ra-zlozima javnog poretka, javne sigurnosti ili javnog zdravlja (čl. 52. UFEU-a), Sud EU za-

ključio je da nije postojala stvarna i dovolj-no ozbiljna opasnost koja utječe na temeljni interes društva. Nadalje, Sud EU zaključio je da je Republika Hrvatska svojim pravnim uređenjem, koje podrazumijeva retroaktiv-nu, opću i automatsku ništetnost svih ugo-vora o kreditu s međunarodnim obilježjem koji su sklopljeni s neovlaštenim vjerovni-cima, očito prekoračila granice onoga što je nužno da bi se postigli opravdani cilje-vi mjere koja ograničava slobodu pružanja usluga. Sud EU također je ocijenio da je bilo moguće donijeti druge mjere koje bi bile ma-nje otegotne za slobodno pružanje usluga.

Odgovarajući na drugo pitanje, o nad-ležnosti sudova države vjerovnika, odno-sno države dužnika, Sud EU istaknuo je da prema Uredbi br. 1215/20121 nadležnost sudova države članice na čijem području tuženik ima domicil predstavlja opće na-čelo, a izuzetci od tog načela predviđeni su samom Uredbom. Slijedom navedenog, odredbe nacionalnog zakona koje predvi-đaju drukčije, nisu u skladu s Uredbom.

Odgovarajući na pitanje treba li članak 17. st. 1. Uredbe br. 1215/2012 tumačiti tako da se dužnik koji je sklopio ugovor o kredi-tu radi izvođenja radova obnove nekretni-ne u kojoj živi, u cilju, između ostalog, da u njoj pruža usluge turističkog smještaja, može smatrati »potrošačem«, Sud EU na-glasio je da pojam potrošač, u smislu nave-dene Uredbe, treba strogo tumačiti. Naime, potrošači uživaju posebno zaštitu koja nije opravdana u slučaju ugovora kojem je cilj profesionalna djelatnost.

Konačno, Sud EU utvrdio je da postu-pak radi brisanja hipoteke na nekretnini iz zemljišnih knjiga predstavlja postupak »čiji su predmet stvarna prava na nekret-ninama« u smislu Uredbe br. 1215/2012, ali da tim pojmom nije obuhvaćen postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kre-ditu i založne izjave koja je sastavljena po javnom bilježniku kao hipotekarno osigu-ranje tražbine nastale iz tog ugovora.

1 Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2012., L 351, str. 1) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289 i ispravci SL 2014., L 160, str. 40 i SL 2016., L 202, str. 57).

Priredila: MORANA BRIŠKI, dipl. iur.

Sudska praksa Suda Europske unije

7br. 6563 • 25. 2. 2019.

U članku autor analizira Odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Rev-1567/12, kojom se, između ostalog, odlučivalo o pi-tanju je li fiducijant (fiducijarni dužnik) ak-tivno legitimiran štititi povrijeđena vlasnič-ka prava od strane trećih osoba, dakle je li legitimiran ustati vlasničkom tužbom zbog uznemiravanja u smislu odredaba članka 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 81/15 - proč. tekst i 94/17 - ispr.).

1. UVODNOProcesna legitimacija (legitimatio ad processum) na aktivnoj i pasivnoj strani uvjetuje samu moguć-nost sudskog angažmana. Ona je bitna opća pro-cesna pretpostavka da bi sud uopće pristupio raz-matranju tužiteljeva tužbenog zahtjeva. Za razliku od procesne legitimacije, stvarna legitimacija (le-gitimatio ad causam) jest materijalnopravna pret-postavka, koja se odnosi na pitanje sadržaja tužbe-nog zahtjeva i pokazuje je li netko subjekt ovlasti i zahtjeva1 (aktivna legitimacija), odnosno obveza i dužnosti (pasivna legitimacija). Postojanje aktivne i pasivne procesne legitimacije odnosi se na do-pustivost tužbe, a aktivne i pasivne stvarne legi-timacije na osnovanost predmeta spora, odnosno tužbenog zahtjeva. Dakle, procesnom legitimaci-jom dokazuje se dopuštenost tužbe, a stvarnom le-gitimacijom njezina utemeljenost. Kada sud utvrdi da postoji aktivna i pasivna stvarna legitimacija stranaka u sporu, on će tužbeni zahtjev usvojiti (kao osnovan), a ako utvrdi da stvarna legitimacija ne postoji, on će tužbeni zahtjev odbiti (kao neo-snovan). Međutim, ako sud utvrdi da aktivna ili pasivna procesna legitimacija u sporu ne postoji, on će tužbu odbaciti2.

U svezi s postojanjem stvarne legitimacije raz-motrit ćemo zanimljivu revizijsku odluku Vrhov-nog suda RH, br. Rev-1567/12 od 4. listopada 2016., kojom je prihvaćena revizija tužitelja D. H. iz Z.

1 Mladen Pavlović, Zahtjev u građanskom i procesno pravnom smislu, PuG Zagreb, br. 1/2007, str. 87-119.

2 Mladen Pavlović, Stvarna i procesna legitimacija parničnih stranaka, PuG Zagreb, br. 4/2016, str. 675-706.

protiv tuženika »Z« d.o.o iz Z., pa su ukinute pre-sude Županijskog suda u Gospiću, br. Gž-813/08-2 od 18. siječnja 2010. i presuda Općinskog suda u Zaprešiću, br. P790/07 od 11. srpnja 2008. te predmet vra-ćen potonjem sudu na ponov-no suđenje. Predmet spora je vlasnička tužba tužitelja zbog uznemiravanja (uz deklara-torni preambul na utvrđenje prava vlasništva tužitelja), u smislu odredaba članka 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima3 (Nar. nov., br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - u nastavku teksta: ZOVDSP). Uznemirava-nje je nastalo polaganjem pie-zometra P44 od strane tuženika na nekretnini tužitelja na kojoj je kao knjižni vlasnik upisan Fond ... iz Z. za 1/1 dijela na temelju Sporazuma o prijenosu prava vlasništva i zasnivanjem založnog

3 Prema odredbama čl. 167. ZVDSP-a, ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane (st. 1.). Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz st. 1., mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti glede te stvari ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže (st. 2.). Kada je uznemiravanjem iz st. 1. prouzročena šteta, vlasnik ima pravo zahtijevati naknadu štete prema općim pravilima o naknadi štete (st. 3.). Pravo na zaštitu, poput onoga koji je dokazao da je stvar njegovo vlasništvo, ima i onaj tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj (titulus) i istinit način (modus) svoga stjecanja posjeda stvari (predmnijevani vlasnik), no nema pravo na zaštitu vlasništva od uznemiravanja onaj koji nije bio pošteni posjednik stvari. Na pravo na zaštitu predmnijevanog vlasnika na odgovarajući se način primjenjuju pravila o vlasničkoj tužbi predmnijevanog vlasnika (st. 4.).

4 Piezometar je cijev u kojoj se voda umiri tako da se tlak vode može odrediti kao težina stupca vode u piezometru po pojedinačnoj tlocrtnoj površini, a piezometar ne smije biti tako uzak da bi kapilarno djelovanje bilo značajno. Sanja Zlatić, Uvod u mehaniku tla - Udžbenik tehničkog veleučilišta, Zagreb, ISBN 953-7048-02-0, str. 4.

prava radi osiguranja novčane tražbine od 5. lipnja 2003., solemniziranog kod javnog bilježnika. Budu-ći da je navedeni Fond u zemljišnoj knjizi upisan

kao fiducijarni vlasnik5 na tužite-ljevoj nekretnini, tuženik je tije-kom postupka pred prvostupanj-skim sudom istaknuo prigovor promašene aktivne legitimacije u ovom sporu, koji su oba niže-stupanjska suda prihvatila, dok je revizijski sud uvažio revizijske razloge tužitelja, smatrajući da je tužitelj aktivno legitimiran u ovom sporu, pa ćemo u nastavku razmotriti razloge za takvu odlu-ku.

2. PRESUDE NIŽESTUPANJSKIH SUDOVA I REVIZIJSKI RAZLOZI TUŽITELJAPrvostupanjskom presudom od-bijen je tužbeni zahtjev tužitelja

koji je glasio: »Utvrđuje se da je tužitelj predmnije-vani vlasnik kč. br. 1017 površine 386 čhv upisane u zk. ul. br. 5628 k. o. B., s tim da je radi osiguranja novčanog potraživanja izvršio prijenos prava vla-sništva u skladu s odredbom članka 274. OZ-a, na kojem zemljištu je tuženik bez dozvole vlasnika iz-gradio piezometar P4, pa se nalaže tuženiku da s tog zemljišta ukloni piezometar P4 uz naknadu troško-va parničnog postupka sve u roku 15 dana.« Dru-gostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja

5 Prema definiciji fiducijarno vlasništvo uvjetom je ograničeno pravo vlasništva koje se prenosi pravnim poslom radi osiguranja vjerovnikove tražbine. Fiducijarni prijenos vlasništva uvjetni je prijenos prava vlasništva nekretnine ili pokretnine s fiducijarnog dužnika na fiducijarnog vjerovnika uz ograničenje raskidnim uvjetom da vjerovniku bude ispunjena određena tražbina. Fiducijarni vjerovnik je ovlašten, ako se za to ispune uvjeti u slučaju da mu osigurana tražbina ne bude ispunjena, ishoditi uknjidžbu »punog« prava vlasništva na nekretnini. Ugovor mora biti solemniziran kod javnog bilježnika čime dobiva svojstvo ovršne isprave. Fiducijarni dužnik u zemljišnim knjigama briše se kao vlasnik, a upisuje se fiducijarni vjerovnik uz zabilježbu da je prijenos prava vlasništva učinjen radi osiguranja tražbine. U slučaju da fiducijarni dužnik tražbinu ispuni u roku, u zemljišnim knjigama briše se fiducijarni prijenos prava vlasništva i nekretnina se ponovno uknjižuje u korist fiducijarnog dužnika. Petar Klarić, Martin Vedriš, Građansko pravo, Narodne novine, Zagreb, 2009., str. 244 i 358.

dr. sc. MLADEN PAVLOVIĆ

Aktivna legitimacija pri zaštiti fiducijarnog vlasništva

Fiducijarni dužnik zadržava neke vlasničke ovlasti (što uključuje i pravo na posjed i korištenje stvari) pa je utoliko i ovlašten štititi povrijeđena vlasnička prava od strane trećih osoba

8br. 6563 • 25. 2. 2019.

kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska pre-suda. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je pod-nio reviziju zbog svih razloga propisanih odredba-ma članka 385. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 88/05, 84/08 i 123/08 - u nastavku teksta: ZPP), odnosno zbog bit-ne povrede odredaba parničnog postupka i zbog po-grešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se obje nižestupanjske presude ukinu ili preinače uz obvezivanje tuženika na naknadu troškova revizije. Revizijski sud u svojem ukidnom rješenju navodi da je drugostupanjska presuda ispitana u granicama razloga iz članka 392.a) st. 1. ZPP-a, koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe članka 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a (Nar. nov., br 25/13), u svezi s odredbom članka 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a (Nar. nov., br. 57/11) te je ocijenio da se ostvario istaknu-ti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koje ukazuje tužitelj.

3. UTVRĐENJA NIŽESTUPANJSKIH SUDOVA KOJA KONSTATIRA REVIZIJSKI SUD Polazeći od utvrđenja u postupku: da je prema po-vijesnom zemljišnoknjižnom izvatku za kč. br. 1017 upisanu u zk. ul. br. 5628 k. o. B., u vlasničkom listu »B« uknjiženo pravo vlasništva s imena H. V. iz Š. u korist D. H. iz Z. (u ovom sporu tužitelja) po prijed-logu zaprimljenom 12. srpnja 2002. te da je prema zemljišnoknjižnom izvatku za predmetnu česticu u vlasničkom listu pod »B« kao knjižni vlasnik upisan Fond ... Z. u 1/1 dijela na temelju Sporazuma o prije-nosu prava vlasništva i zasnivanja založnog prava na pokretninama i nekretninama radi osiguranja nov-čanih tražbina od 5. srpnja 2003., solemniziranog kod javnog bilježnika I. A. iz Z., 5. lipnja 2003., pod brojem Ov-309/03, dakle da je u trenutku sklapanja navedenog Sporazuma i njegove provedbe u zemljiš-nim knjigama i upisa Fonda ... Z. kao novog knjižnog vlasnika, umjesto tužitelja kao dotadašnjeg knjižnog vlasnika, nižestupanjski sudovi ocijenili su da tuži-telj nije aktivno legitimiran u ovom sporu. To zato što je u konkretnom slučaju riječ o fiducijarnom pri-jenosu prava vlasništva, u smislu članka 274. Ovrš-nog zakona (Nar. nov., br. 57/96 i 29/99 - u nastavku teksta: OZ) u svezi s člankom 279. st. 1., 3. i 4. OZ-a i članka 34. ZOVDSP-a, s dosadašnjeg titulara i po-tonjeg vlasnika D. H. (ovdje tužitelja) na prethodnog vlasnika Fonda ... Z., slijedom čega se tužitelj više ne može smatrati vlasnikom predmetne nekretnine, zbog čega su odbili tužbeni zahtjev.

4. STAJALIŠTE REVIZIJSKOG SUDA O AKTIVNOJ LEGITIMACIJI TUŽITELJARevizijski sud navodi da tužitelj utemeljeno prigovara u reviziji da je takvo stajalište niže-stupanjskih sudova (o nedostatku aktivne legi-timacije) pogrešno, pri čemu potencira. Prema odredbama članka 274. OZ-a6, koji se na predmet-

6 Prema odredbama čl. 274. OZ-a, jedna ili obje stranke mogu tražiti od suda da se odredi ročište i da se na tom ročištu u zapisnik unese njihov sporazum o tome da se radi osiguranja određene novčane tražbine predlagatelja

ni Sporazum o osiguranju prijenosom vlasništva i prijenosom prava primjenjuje sukladno članku 125. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama OZ-a (Nar. nov., br. 88/05), sporazumom u for-mi sudskog zapisnika (što se na odgovarajući način odnosi i na javnobilježnički akt i so-lemniziranu privatnu ispravu) protivnik osiguranja preno-si na predlagatelja osiguranja radi osiguranja njegove traž-bine, pravo vlasništva svoje određene stvari.

Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., fiducijarno vlasništvo je statuirano odredbama o ogra-ničenju prava vlasništva na temelju pravnog po-sla (čl. 34. st. 5. ZOVDSP-a)7, s tim da se, prema

osiguranja prenese na predlagatelja osiguranja vlasništvo na nekoj stvari protivnika osiguranja ili da se u tu svrhu na predlagatelja osiguranja prenese neko njegovo pravo. Osigurati se može i buduća tražbina (st. 1.). U sporazum treba unijeti odredbu o tome kada će osigurana tražbina dospjeti, odnosno kako će se njezino dospijeće odrediti. Protivnik osiguranja može biti i osoba prema kojoj predlagatelj osiguranja nema tražbinu koja se osigurava (st. 2.). Sporazum iz st. 1. može se odnositi i na osiguranje nenovčane tražbine, ali u tom slučaju u sporazumu mora biti određena novčana protuvrijednost te tražbine. Nakon dospijeća nenovčane tražbine predlagatelj osiguranja može birati hoće li tražiti ovrhu radi prisilnog ostvarenja nenovčane tražbine ili prema odredbama o sudskom i javnobilježničkom osiguranju prijenosom vlasništva na stvari i prijenosu prava (Glava dvadeset osma OZ-a) ostvarivati svoja prava kao da je prijenos vlasništva na stvari ili prijenos prava obavljen radi osiguranja novčane protuvrijednosti nenovčane tražbine (st. 3.). Sporazum iz st. 1. ima učinak sudske nagodbe (st. 4.). U sporazum iz st. 1. može se unijeti i izjava protivnika osiguranja da je suglasan da predlagatelj osiguranja može neposredno na temelju toga zapisnika protiv njega zatražiti ovrhu radi predaje predmeta osiguranja u posjed nakon dospijeća osigurane tražbine. Zapisnik koji sadržava takvu izjavu ovršna je isprava.

7 Prema odredbama čl. 34. ZOVDSP-a, ako nije što drugo određeno, vlasnik može u svaku svrhu koja nije zabranjena, svoje pravo ograničiti, uvjetovati ili oročiti, a može ga i opteretiti (st. 1.). Odredi li vlasnik pravnim poslom zabranu otuđenja ili opterećenja svoje stvari to ga obvezuje. Ta će zabrana djelovati i prema trećima, ako je osnovana u korist bračnog druga, djeteta, roditelja, posvojenika ili posvojitelja, a upisana je u zemljišnu knjigu, odnosno u javni upisnik, bez čega se ne može steći stvar za koju je zabrana određena (st. 2.). Odredi li vlasnik pravnim poslom uvjet ili rok pravu vlasništva, to ga obvezuje. Ograničenje uvjetom ili rokom djelovat će i prema trećima, ako je upisano u zemljišnu knjigu, odnosno u takav javni upisnik, bez čega se ne može steći stvar za koju je ograničenje određeno (st. 3.). Vlasnik čije će pravo vlasništva prestati ispunjenjem ili istekom roka (prethodni vlasnik) dužan je postupati obzirno prema onome tko čeka da time postane vlasnikom (potonji vlasnik) te mu prenijeti vlasništvo

odredbi članka 297. st. 2. toga Zakona, na to pra-vo na odgovarajući način primjenjuje ono što je

određeno za založno pravo, ako zakonom nije što drugo propisano. Dakle, fiducijarno vlasništvo uređeno je u dva, po svojoj prirodi i pristupu, razli-čita zakona (materijalnoprav-nim i procesnopravnim).

Tako ZOVDSP definira fidu-cijarno vlasništvo kao uvjetom ograničeno pravo vlasništva koje se prenosi pravnim po-slom radi osiguranja, s tim da vlasnik nema pravo na posjed predmeta vlasništva, već samo pravo na namirenje iz prodajne cijene stvari ili zadržavanjem vlasništva koje tada postaje be-

zuvjetno kada se za to ispune pretpostavke8. OZ, za razliku od ZOVDSP-a, fiducijarno vlasništvo ne određuje kao vlasništvo opterećeno (raskid-nim) uvjetom, ali definira u osnovi sadržaj prava i obveza koje za prenositelja i stjecatelja proizlaze iz tog vlasništva te postupak namirenja iz pred-meta osiguranja kada je prijenos vlasništva radi osiguranja načinjen u formi sudskog zapisnika, odnosno javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave9.

nakon što istekne rok ili se ispuni uvjet, pri čemu će se njihov međusobni odnos prosuđivati kao da je prethodni vlasnik bio plodouživatelj. Kada je vlasništvo uvjetovano ili oročeno djelovanjem prema trećima, tada samim ispunjenjem uvjeta, odnosno istekom roka ono pripada potonjem vlasniku, ako zakonom nije drukčije određeno, a pravna raspolaganja stvarju koja je bio poduzeo prethodni vlasnik gube pravni učinak (st. 4.). Vlasnik koji je dobio ili je pridržao pravo vlasništva određene stvari radi osiguranja ispunjenja neke tražbine obvezan je propustiti služiti se i raspolagati tom stvari, osim za namirenje te tražbine, a ovlašten je, ne bude li mu tražbina o dospijeću ispunjena, namiriti je iz stvari u skladu s pravilima o namirivanju zalogom osiguranih tražbina izvansudskim putem. Ograničenje vlasništva radi osiguranja tražbine djelovat će i prema trećima ako je upisano u zemljišnu knjigu, odnosno u takav javni upisnik bez upisa u koji se ne može steći stvar za koju je ograničenje određeno (st. 5.). I kad djeluju prema trećima, vlasnikova ograničenja, uvjetovanja, oročenja i opterećenja stvari ne utječu na tuđa prava koja već postoje na stvari, osim ako njihovi nositelji na to u pisanom obliku izričito pristanu, a ne utječu ni na prava koja bi u pravnom prometu stekli treći koji nisu znali niti su mogli znati za tu ograničenost, uvjetovanost, oročenost ili opterećenost (st. 6.).

8 Jelčić Olga, Fiducijarno vlasništvo u hrvatskom pravu, Zbornik Pravnog fakulteta Rijeka, br.1/04 te Kačer Hrvoje, Odnos prethodnog i naknadnog vlasništva - fiducija, PuG Zagreb, 1/12 (fiducija = povjerenje, pouzdanje).

9 Jelčić Olga, Ostvarenje prava na namirenje tražbine osigurane hipotekom i fiducijarnim vlasništvom na nekretnini, PuG, br. 3/05 te Alen Golob, Zabranjene odredbe sporazuma o fiducijarnom osiguranju, PuG, br. 6/13.

Temeljna svrha fiducijarnog prijenosa vlasništva je osigurati namirenje novčane i/ili nenovčane tražbine vjerovnika, ali je pri tome i bitna značajka tog pravnog instituta da dužniku omogući zadržavanje posjeda stvari radi njezina gospodarskog iskorištavanja, pri čemu se mora ponašati kao dobar domaćin, odnosno gospodarstvenik

9br. 6563 • 25. 2. 2019.

Očito da je terminologija u navedena dva zakona različita. Tako je prema članku 34. st. 4. ZOVDSP-a stjecatelj vlasništva prethodni vlasnik (fiducijar), a prenositelj-vlasnik koji mu je vlasništvo prenio po-tonji vlasnik (fiducijant). Kako causa (svrha) prav-nog posla nije definitivan prijenos prava vlasništva na stjecatelja, tako je njegovo vlasništvo vremenski ograničeno do postizanja svrhe takvog prijenosa, pa je u tom smislu fiducijar prethodni vlasnik u odno-su na fiducijanta koji vlasništvo tek treba steći kao potonji vlasnik. Međutim, sukladno nazivlju OZ-a u postupku osiguranja, a sudsko i javnobilježničko osiguranje prijenosom vlasništva jedno je od postu-paka osiguranja, fiducijar je predlagatelj osiguranja, a fiducijant protivnik osiguranja. Prema navedenoj odredbi članka 34. st. 4. ZOVDSP-a, vlasnik čije će pravo vlasništva prestati ispunjenjem uvjeta ili iste-kom roka (prethodni vlasnik) dužan je postupati obzirno prema onome tko čeka da time postane vla-snik (potonji vlasnik) te mu prenijeti vlasništvo na-kon što istekne rok ili se ispuni uvjet. Prema stavku 5. toga članka ZOVDSP-a, vlasnik koji je dobio pravo vlasništva određene stvari radi osiguranja obvezan je propustiti služiti se i raspolagati tom stvari osim za namirenje tražbine. Ako mu tražbina o dospijeću ne bude ispunjena, ovlašten je namiriti se iz stvari u skladu s pravilima o namirivanju zalogom osi-guranih tražbina izvansudskim putem. Odredbom članka 275. st. 1. OZ-a10 propisano je da ako spora-zumom iz članka 274. st. 1. OZ-a nije drukčije odre-đeno, protivnik osiguranja ovlašten je i dalje koristi-ti stvar čije je vlasništvo preneseno na predlagatelja osiguranja, a predlagatelj osiguranja nije ovlašten stvar otuđiti niti opteretiti. Dakle, pri fiducijarnom osiguranju prenesena stvar - predmet osiguranja, ako se ugovorne strane izričito drukčije ne dogovo-re, ostaje u neposrednom posjedu protivnika osigu-ranja - fiducijarnog dužnika (constitutum posseso-rum) i on je ovlašten njome se koristiti. Prema tome, temeljna svrha fiducijarnog prijenosa vlasništva je osigurati namirenje novčane ili nenovčane tražbi-ne vjerovnika, ali je pritom, također, bitna značajka ovog instituta, da dužniku omogući zadržavanje u posjed stvari radi njezina gospodarskog iskorištava-nja. S obzirom na causu11 (svrhu) ovog sporazuma, fiducijant (protivnik osiguranja) bit će obvezan sa

10 Članak 275. OZ-a odredbom čl. 88. ZIDOZ-a (Nar. nov., br. 88/05), koji je stupio na snagu 8. studenoga 2003., brisan je, ali je čl. 111. ZIDOZ-a (Nar. nov., br. 88/05) koji je stupio na snagu 28. srpnja 2005. dodan čl. 274.e, prema kojem, ako sporazum iz čl. 274. st. 1. OZ-a ili naknadnim sporazumom stranaka sastavljenim u obliku javne isprave ili privatne isprave na kojoj je potpis stranaka javno ovjerovljen nije drukčije određeno, protivnik osiguranja ovlašten je i dalje koristiti stvar čije je vlasništvo preneseno na predlagatelja osiguranja, odnosno provoditi pravo koje je preneseno na predlagatelja osiguranja (st. 1.).

11 Causa je pravno izražena gospodarska svrha (svakog ugovora) koja se objektivno ostvaruje ispunjenjem ugovornih obveza, ostvarenjem subjektivnih obveznih prava te se ne može presumirati. Causa mora postojati u svakom ugovoru, ali se dopušta da se ponekad ne naznačuje izrijekom kao, npr., kod apstraktnih pravnih poslova. Klarić-Vedriš, o. c. (bilj. 5), str. 149.

stvari postupati kao dobar gospodar (domaćin), od-nosno dobar gospodarstvenik.

5. KONKLUZIJA REVIZIJSKOG SUDAU kontekstu svega rečenog, revizijski sud smatra da proizlazi da je tužitelj kao fiducijarni dužnik zadržao neke vlasničke ovlasti (što uključuje i pravo na posjed i korištenje stvari), pa je utoli-ko i ovlašten štititi povrijeđena vlasnička prava od strane trećih osoba. Stoga je tužitelj, suprotno zaključivanju nižestupanjskih sudova, aktivno legitimiran na podnošenje predmetne tužbe kojom zahtijeva uklanjanje spor-nog piezometra s predmetnog zemljišta. Zbog pogrešnog prav-nog pristupa nižestupanjskih sudova (glede aktivne legitima-cije tužitelja), činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno i stoga nema uvjeta za preinaku presude. Zato je obje nižestu-panjske presude valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanj-skom sudu na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. ZPP-a)12. U ponov-nom postupku prvostupanjski će sud razmotriti tuženikove prigovore kojima se protivi ukla-njanju navedenog piezometra s predmetnog zemljišta te potom o tužbenom zahtjevu donijeti novu zakonitu odluku, s tim da se i odluka o troškovima postup-ka nastalima u povodu revizije ostavlja za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a)13.

6. ZAKLJUČNE NAPOMENE Fiducijarno vlasništvo je statuirano u dva različita pravna propisa, i to ZOVDSP-om, kao materijalno-pravnom propisu te OZ-om, kao mješovitom proce-snopravnom i materijalnopravnom propisu, koji su po svojoj pravnoj prirodi i pristupu različiti u odre-đenju fiducijarnog vlasništva kao pravnog instituta. Tako ZOVDSP definira fiducijarno vlasništvo kao

12 Prema odredbama čl. 395. ZPP-a, ako revizijski sud utvrdi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, presudom će prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu (st. 1.). Ako revizijski sud ustanovi da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje nepotpuno utvrđeno i da zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijane presude, rješenjem će prihvatiti reviziju, ukinuti u cijelosti ili djelomično presudu prvostupanjskog i drugostupanjskog suda ili samo presudu drugostupanjskog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje istom ili drugom vijeću prvostupanjskog, odnosno drugostupanjskog suda (st. 2.).

13 Prema odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a, kada sud ukine odluku protiv koje je podnesen pravni lijek i predmet vrati na ponovno suđenje, ostavit će se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci. Sud može postupiti prema odredbi st. 3. tog članka i kad odluku protiv koje je podnesen pravni lijek samo djelomično ukine (st. 3.).

uvjetom ograničeno pravo vlasništva koje se prenosi pravnim poslom radi osiguranja tražbine (novčane i/ili nenovčane), s tim da vlasnik nema pravo na po-sjed objekta (predmeta) vlasništva, već samo pravo na namirenje iz kupoprodajne cijene ili zadržava-njem vlasništva koje tada postaje bezuvjetno, ako se

ispune za to propisane zakonske pretpostavke.

OZ, za razliku od ZOVDSP-a, fiducijarno vlasništvo ne odre-đuje kao vlasništvo opterećeno raskidnim uvjetom, ali u osnovi definira sadržaj prava i obveza koja za prenositelja i stjecatelja proizlaze iz tog vlasništva te po-stupak namirenja iz predmeta osiguranja kada je prijenos vla-sništva radi osiguranja tražbine načinjen u obliku sudskog zapi-snika, javnobilježničkog akta ili solemnizirane isprave. Ako nije drukčije određeno sporazumom (iz čl. 274. st. 1. OZ-a), protivnik osiguranja ovlašten je i dalje koristiti stvar čije je vlasništvo preneseno na predlagatelja osi-guranja, koji nije ovlašten stvar otuđiti ni opteretiti.

Pri fiducijarnom osiguranju prenesena stvar - predmet osi-guranja, ako se ugovorne strane izričito drukčije ne dogovore, ostaje u neposrednom posjedu protivnika osiguranja - fiduci-jarnog dužnika i on je ovlašten njome se koristiti. Prema tome,

temeljna svrha fiducijarnog prijenosa vlasništva je osigurati namirenje novčane i/ili nenovčane tražbi-ne vjerovnika, ali je pri tome i bitna značajka tog pravnog instituta da dužniku omogući zadržavanje u posjedu stvari radi njezina gospodarskog iskori-štavanja, pri čemu se mora ponašati kao dobar do-maćin, odnosno gospodarstvenik.

Dakle, prema tretiranim odredbama obaju nave-denih zakona očito je da je tužitelj kao fiducijarni dužnika zadržao neke vlasničke ovlasti, kao što su pravo na posjed stvari (nekretnine) i njezino kori-štenje, pa je utoliko ovlašten štititi povrijeđena vla-snička prava od strane trećih osoba, u konkretnom slučaju postavljača navedenog piezometra, kao tu-ženika u predmetnom sporu. Zato je tužitelj stvar-no aktivno legitimiran u ovom sporu jer je nositelj pravnih ovlasti i zahtjeva koji proizlaze iz tretira-nih odredaba obaju navedenih zakona.

Konačno, valja naglasiti da obje uvodno na-značene legitimacije imaju svoje ishodište u normama materijalnog prava, samo što stvarna legitimacija predstavlja pretpostavku materijal-nopravne prirode, a procesna legitimacija pro-cesnopravne prirode. Obje legitimacije moraju postojati ako stranke očekuju uspjeh u sporu pa kako je tužiteljeva stvarna legitimacija postala neprijeporna, ostalo je da tuženik dokaže osno-vanost svojih preostalih prigovora na koje se po-zvao, a o kojima se do sada nije raspravljalo, zbog čega je predmet vraćen na ponovno suđenje.

Fiducijarno vlasništvo je statuirano u dva različita pravna propisa, i to ZOVDSP-om, kao materijalnopravnom propisu te OZ-om, kao mješovitom procesnopravnom i materijalnopravnom propisu, koji su po svojoj pravnoj prirodi i pristupu različiti u određenju fiducijarnog vlasništva kao pravnog instituta

10br. 6563 • 25. 2. 2019.

Zakon o javnoj nabavi (Nar. nov., br. 120/16), u članku 252. sadržava odredbe o isklju-čenju gospodarskog subjekta iz postupka javne nabave zbog neispunjenja obveza pla-ćanja dospjelih poreznih obveza i obveza za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Riječ je o obveznoj osnovi isključenja gospodarskog subjekta. U nastavku navodimo i analizira-mo odredbe ZJN 2016 o istoj osnovi isklju-čenja te nekoliko primjera iz prakse.

1. UTVRĐIVANJE OSNOVE ISKLJUČENJA OVISNO O POSLOVNOM NASTANU GOSPODARSKOG SUBJEKTA U članku 252. st. 1. Zakona o javnoj nabavi (u na-stavku teksta: ZJN 2016) propisano je da je javni na-ručitelj obvezan isključiti gospodarskog subjekta iz postupka javne nabave ako utvrdi da gospodarski subjekt nije ispunio obveze plaćanja dospjelih po-reznih obveza i obveza za mirovinsko i zdravstveno osiguranje:

1. u Republici Hrvatskoj, ako gospodarski su-bjekt ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj ili

2. u Republici Hrvatskoj ili u državi poslovnog nastana gospodarskog subjekta, ako gospodarski subjekt nema poslovni nastan u Republici Hrvat-skoj.

Dakle, naručitelj prilikom utvrđivanja posto-janja te obvezne osnove isključenja mora imati na umu državu poslovnog nastana gospodarskog su-bjekta, pa ako ima poslovni nastan u Republici Hr-vatskoj, tada ga isključuje ako u Republici Hrvatskoj nije ispunio navedene obveze. Međutim, ako je ri-ječ o inozemnom gospodarskom subjektu koji nema poslovni nastan u Republici Hrvatskoj, on će biti isključen iz postupka javne nabave ako naručitelj utvrdi da nije ispunio navedene obveze bilo u Re-publici Hrvatskoj bilo u državi poslovnog nastana.

PRAKSA DKOM-aU nastavku navodimo primjer iz prakse, izvadak iz obrazloženja Rješenja Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave (u nastavku teksta: DKOM), KLASA: UP/II-034-02/18-01/1024 od 15. siječnja 2019. DKOM je ocijenio da naru-čitelj nije mogao utvrditi da ne postoje osnove za isključenje odabrane zajednice ponuditelja zato što nije dostavljen dokaz o nepostojanju osnova za isključenje gospodarskog subjekta zbog ne-podmirenja obveza plaćanja dospjelih poreznih obveza i obveza za mirovinsko i zdravstveno osi-guranje u Republici Hrvatskoj, jer gospodarski subjekt nema poslovni nastan u Republici Hrvat-skoj (čl. 252. st. 1. toč. 2. ZJN-a 2016).

2. IZUZETCI OD OBVEZE ISKLJUČENJA GOSPODARSKOG SUBJEKTA ZJN 2016, u članku 252. st. 2. i u članku 253. propisuje izuzetke od obveznog isključenja gos-podarskog subjekta zbog neispunjenja obveze plaćanja dospjelih poreznih obveza i obveza za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, kada naru-čitelj:

1. neće isključiti gospodarskog subjekta iz po-stupka javne nabave ako mu sukladno posebnom propisu plaćanje obveza nije dopušteno ili mu je odobrena odgoda plaćanja

2. može odustati od isključenja gospodarskog subjekta kod kojeg je stečen razlog za isključenje iz članka 252. ZJN-a 2016 zbog bitnih zahtjeva koji se odnose na javni interes, kao što je javno zdravlje ili zaštita okoliša.

Vezano uz prvi izuzetak, u nastavku navodi-mo mišljenje Uprave za politiku javne nabave od 7. kolovoza 2017.

Pitanje: Je li sklopljena predstečajna nagodba, koju pravni subjekt uredno izvršava, razlog za isključenje natjecatelja ili ponuditelja iz postup-ka javne nabave, sukladno ZJN-u 2016?

Isključenje gospodarskog subjekta iz postupka javne nabave zbog neplaćenih dospjelih javnih davanja

ZORAN VUIĆ • Točkom 22. dokumentacije o nabavi propi-sane su obvezne osnove za isključenje gospodar-skog subjekta. Sukladno točki 22.2., naručitelj je obvezan isključiti gospodarskog subjekta iz po-stupka javne nabave ako utvrdi da gospodarski subjekt nije ispunio obveze plaćanja dospjelih poreznih obveza i obveza za mirovinsko i zdrav-stveno osiguranje:

1. u Republici Hrvatskoj, ako gospodarski su-bjekt ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj ili

2. u Republici Hrvatskoj ili u državi poslovnog nastana gospodarskog subjekta, ako gospodarski subjekt nema poslovni nastan u Republici Hrvat-skoj.

• Naručitelj neće isključiti gospodarskog su-bjekta iz postupka javne nabave ako mu suklad-no posebnom propisu plaćanje obveza nije dopu-šteno ili mu je odobrena odgoda plaćanja.

• Za potrebe utvrđivanja okolnosti iz poglav-lja 22.2. gospodarski subjekt u ponudi dostavlja: ispunjeni ESPD obrazac (Dio III. Osnove za isklju-čenje, Odjeljak B: Osnove povezane s plaćanjem poreza ili doprinosa za socijalno osiguranje) za sve gospodarske subjekte u ponudi.

• Naručitelj je obvezan prije donošenja odluke u postupku javne nabave od ponuditelja koji je podnio ekonomski najpovoljniju ponudu zatra-žiti da u primjerenom roku, ne kraćem od pet dana, dostavi ažurirane popratne dokumente.

• Naručitelj će prihvatiti sljedeće kao dovo-ljan dokaz da ne postoje osnove za isključenje gospodarskog subjekta iz poglavlja 22.2.: potvr-du Porezne uprave ili drugog nadležnog tijela u državi poslovnog nastana gospodarskog subjek-ta kojom se dokazuje da ne postoje navedene osnove za isključenje. Ako se u državi poslovnog nastana gospodarskog subjekta ne izdaju takvi dokumenti ili ako ne obuhvaćaju sve okolnosti, oni mogu biti zamijenjeni izjavom pod prisegom ili, ako izjava pod prisegom prema pravu dotične države ne postoji, izjavom davatelja s ovjerenim potpisom kod nadležne sudske ili upravne vlasti, javnog bilježnika ili strukovnog ili trgovinskog tijela u državi poslovnog nastana gospodarskog subjekta …

• Članak 263. ZJN-a 2016 određuje da je naru-čitelj obvezan prije donošenja odluke u postupku javne nabave velike vrijednosti, a u postupcima javne nabave male vrijednosti može, od ponu-ditelja koji je podnio ekonomski najpovoljniju ponudu zatražiti da u primjerenom roku, ne kra-ćem od pet dana, dostavi ažurirane popratne do-kumente kojima dokazuje, između ostalog, i ne-postojanje osnove za isključenje koju je naručitelj propisao u točki 22.2. dokumentacije o nabavi.

• Naručitelj je, u smislu članka 263. st. 1. ZJN-a 2016, tražio od odabranog ponuditelja, koji je zajednica ponuditelja gospodarskih subjekata sa sjedištem, poslovnim nastanom, u Republici Sloveniji, ažurirane popratne dokumente te je

odabrana zajednica ponuditelja dostavila doka-ze da ne postoje osnove za isključenje gospodar-skih subjekata članova zajednice ponuditelja, x d.o.o. _ Slovenija i y d.o.o. __ Slovenija u smislu točke 22.2. dokumentacije o nabavi s osnove ob-veze plaćanja dospjelih poreznih obveza i obveza za mirovinsko i zdravstveno osiguranje u državi poslovnog nastana gospodarskog subjekta.

• Međutim, nije dostavljen dokaz o neposto-janju osnova za isključenje gospodarskog subjek-ta zbog nepodmirenja obveza plaćanja dospjelih poreznih obveza i obveza za mirovinsko i zdrav-stveno osiguranje u Republici Hrvatskoj, s obzi-rom na to da gospodarski subjekt nema poslovni nastan u Republici Hrvatskoj (čl. 252. st. 1. toč. 2. ZJN-a 2016).

• Naručitelj nije mogao utvrditi da ne posto-je osnove za isključenje odabrane zajednice po-nuditelja iz točke 22.2. dokumentacije o nabavi, odnosno u smislu članka 252. ZJN-a 2016, a na koju okolnost ovo državno tijelo pazi po službe-noj dužnosti, u smislu članka 404. st. 2. toč. 5. ZJN-a 2016.

• Utvrđeno je postojanje osobito bitne povrede iz članka 404. st. 2. toč. 5. ZJN-a 2016.

• Sukladno članku 67. Stečajnog zakona (Nar. nov., br. 71/15), u razdoblju od dana otvaranja predstečajnog postupka do njegova završetka dužnik ne smije ispunjavati obveze koje su nasta-le i dospjele prije otvaranja predstečajnog postup-ka, osim obveza iz članka 29. st. 2. toga Zakona.

• Odredbom članka 252. ZJN-a 2016 propisa-no je da je naručitelj obvezan isključiti gospodar-skog subjekta iz postupka javne nabave ako nije

11br. 6563 • 25. 2. 2019.

Isključenje gospodarskog subjekta iz postupka javne nabave zbog neplaćenih dospjelih javnih davanja

Vezano uz drugi izuzetak, Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ, u uvodnom dijelu (uvodne izjave, toč. 100.), pojašnjava mogućnost naručite-lja da odstupi od te obvezne osnove isključenja:

… Izbjegavanje plaćanja poreza ili doprinosa za socijalno osiguranje također bi trebalo voditi obvezujućem isključenju na razini Unije. Države članice trebale bi, međutim, omogućiti odstupa-nje od tih obvezujućih isključenja u iznimnim situacijama u kojima je zbog bitnih zahtjeva u općem interesu dodjela ugovora nužna. To se, pri-mjerice, može primjenjivati na slučajeve u kojima se hitno potrebna cjepiva ili oprema za slučajeve nužde mogu otkupiti samo od gospodarskog su-bjekta na kojega se inače primjenjuje jedna od ob-vezujućih osnova za isključenje.

3. DOKAZIVANJE POSTOJANJA OSNOVE ISKLJUČENJA GOSPODARSKOG SUBJEKTAZJN 2016, u članku 260. sadržava odredbe o Eu-ropskoj jedinstvenoj dokumentaciji o nabavi (u nastavku teksta: ESPD), koja je definirana kao ažurirana formalna izjava gospodarskog subjekta, a služi kao preliminarni dokaz umjesto potvrda koje izdaju tijela javne vlasti ili treće strane, a ko-jima se potvrđuje da taj gospodarski subjekt (izme-đu ostalog):

- nije u jednoj od situacija zbog koje se gospo-darski subjekt isključuje ili može isključiti iz po-stupka javne nabave (osnove za isključenje).

Dakle, ESPD se odnosi i na obveznu osnovu isključenja zbog neispunjenja obveze plaćanja do-spjelih poreznih obveza i obveza za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. U ESPD-u se navode iz-davatelji popratnih dokumenata te ona sadržava izjavu da će gospodarski subjekt moći, na zahtjev i bez odgode, javnom naručitelju dostaviti te doku-mente. Ako javni naručitelj može dobiti popratne dokumente izravno, pristupanjem bazi podataka, gospodarski subjekt u ESPD-u navodi podatke koji su potrebni u tu svrhu, npr. internetska adresa baze podataka, svi identifikacijski podatci i izjava o pristanku, ako je potrebno.

Sukladno članku 262. ZJN-a 2016, naručitelj može u bilo kojem trenutku tijekom postupka jav-

ne nabave, ako je to potrebno za pravilno provo-đenje postupka, provjeriti informacije navedene u ESPD-u:

a) kod nadležnog tijela za vođenje službene evi-dencije o tim podatcima (npr. kaznena evidencija) sukladno posebnom propisu i zatražiti izdavanje potvrde o tome

b) uvidom u popratne dokumente ili dokaze koje već posjeduje, ili

c) izravnim pristupom elektroničkim sredstvi-ma komunikacije besplatnoj nacionalnoj bazi po-dataka na jeziku iz članka 280. st. 2. ZJN-a 2016.

Ako se ne može obaviti provjera ili ishoditi potvrda na navedeni način, javni naručitelj može zahtijevati od gospodarskog subjekta da u primje-renom roku, ne kraćem od pet dana, dostavi sve ili dio popratnih dokumenata ili dokaza.

PRAKSA DKOM-aU nastavku navodimo primjer iz prakse, izvadak iz obrazloženja Rješenja DKOM-a, KLASA: UP/II-034-02/18-01/647 od 1. listopada 2018., iz kojeg je razvidno da je naručitelj na temelju dokumen-ta, Potvrde Ministarstva financija, pribavljenog po izvršenom dohvatu u registre i evidencije RH putem EOJN-a, utvrdio da na navedeni dan gos-podarski subjekt - član zajednice ponuditelja ima evidentiran dug po osnovi javnih davanja o kojima službenu evidenciju vodi Porezna uprava. Međutim, u žalbenom postupku Ministarstvo fi-nancija, Porezna uprava potvrdila je da na stra-ni tog gospodarskog subjekta na navedeni dan nema dugovanja, štoviše postoji preplata, pa je žalbeni navod ocijenjen osnovanim.

ispunio obvezu plaćanja dospjelih poreznih ob-veza i obveza za mirovinsko i zdravstveno osigu-ranje, osim ako mu sukladno posebnom propisu plaćanje tih obveza nije dopušteno ili mu je odo-brena odgoda plaćanja (primjerice u postupku predstečajne nagodbe). Za potrebe utvrđivanja tih okolnosti, u skladu s odredbom članka 265. st. 1. toč. 2. ZJN-a 2016, naručitelj je obvezan kao do-statan dokaz da ne postoje osnove za isključenje prihvatiti potvrdu Porezne uprave.

• Sukladno tome, ako je natjecatelj ili gos-podarski subjekt sklopio predstečajnu nagodbu koja je postala pravomoćna, ne bi bili ispunjeni uvjeti za isključenje u smislu ZJN-a 2016.

• Žalitelj navodi:- da je njegova ponuda trebala biti odabra-

na kao najpovoljnija u grupama 2, 3 i 4, jer je ocijenjena kao najpovoljnija ponuda. Međutim, naručitelj je izvršio dohvat dokaza iz registra i evidencija RH putem EOJN-a u odnosu na sud-ski registar, kaznenu evidenciju i poreznu evi-denciju te je zaprimio Potvrdu Ministarstva fi-nancija, iz koje je vidljivo da x d.o.o. kao jedan od članova zajednice ponuditelja, ima eviden-tiran dug po osnovi javnih davanja u iznosu od 425,38 kn duga, i to 384,18 kn na ime poreza na dobit te 41,20 kn na ime članarine HGK te je na taj način utvrdio da na strani žalitelja postoje obvezni razlozi za isključenje u grupama 2, 3 i 4

- da x d.o.o. na dan 13. srpnja 2018. nije imao dug na ime javnih davanja, štoviše, isti subjekt bio je u preplati u odnosu na potraži-vanja na ime javnih davanja o kojima službenu evidenciju vodi Porezna uprava te žalitelj ističe da navedeno dokazuje javnom ispravom izda-nom od strane Ministarstva financija - Porezne uprave … dostavljenom u privitku žalbe iz koje proizlazi da x d.o.o. na dan 13. srpnja 2018. nije imao dugovanja na ime javnih davanja o koji-ma službenu evidenciju vodi Porezna uprava te

je vidljivo da je preplatio porez na dobit kao i članarinu HGK u ukupnom iznosu od 3.178,13 kn

- da ne može snositi štetu za način na koji je uređen modul dohvata dokaza putem EOJN-a i ne može biti odgovoran za činjenicu da odnosni modul izdaje potvrde koje ne odgovaraju činje-ničnom stanju. Za javne isprave vrijedi presump-cija istinitosti dok se ne dokaže suprotno. Žalitelj je istaknuo da korištenje mogućnosti Dohvata do-kaza iz registara i evidencija RH u EOJN-u može biti diskriminatorno. Tehnička mogućnost koja je stavljena naručitelju na raspolaganje nije uskla-đena s važećim propisima i ostavlja prostora za nejednak tretman ponuditelja kao i za arbitrar-nost i pravnu nesigurnost. Primjerice, u predmet-nom postupku naručitelj je na različite datume dohvaćao dokaze za žalitelja i odabranog ponu-ditelja. Sustav dohvata dokaza ostavlja razdoblje od jednog dana do pet dana za dohvat dokaza o stanju duga iz Porezne evidencije. Takvo rješenje ostavlja previše arbitrarnosti pa čak i mogućnosti manipulacije dokazima, ovisno o tome u kojem trenutku ih naručitelj pokuša dohvatiti. U razdo-blju od jednog dana do pet dana, i to bilo kojih pet dana u mjesecu, u svakom slučaju može doći do nastanka potraživanja na strani bilo kojeg po-reznog obveznika. Porezni obveznik dužan je dug platiti u roku dospijeća, i to na bilo koji dan unu-tar toga roka. Naručitelj s druge strane, može za-tražiti dohvat podataka iz Porezne uprave i dobiti potvrdu da postoji dug iako je dug već podmiren, ali nije proknjižen pa se činjenica podmirenja još ne vidi ili, čak, još nije ni morao biti podmiren nego postoji otvoreno potraživanje u roku dospi-jeća koje još nije moralo niti biti podmireno, a što automatsko generiranje podataka bilježi kao dug. S druge strane, u odnosu na pojedinog ponudi-telja, može se dogoditi i da dohvat dokumenta zatraži na dan koji odabere naručitelj i da na taj dan Porezna uprava generira podatke da nema dugovanja jer se naprosto radi o danu u mjesecu u kojem nema otvorenih potraživanja na ime jav-nih davanja ili nema neproknjiženih uplata.

• Naručitelj je odredio načine dokazivanja da na strani ponuditelja ne postoje osnove za isključenje iz postupka javne nabave pa je tako točkom 18.2. određeno da će naručitelj isključi-ti gospodarski subjekt iz postupka javne nabave ako utvrdi da gospodarski subjekt nije ispunio obveze plaćanja dospjelih poreznih obveza i ob-veza za mirovinsko i zdravstveno osiguranje: 1. u Republici Hrvatskoj, ako gospodarski subjekt ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj … Za potrebe utvrđivanja da ne postoje okolnosti iz poglavlja 18.2. gospodarski subjekt u ponudi do-stavlja: ispunjen ESPD obrazac (Dio III., Osnove za isključenje …).

• Naručitelj može u bilo kojem trenutku tije-kom postupka javne nabave, ako je to potrebno za pravilno provođenje postupka, provjeriti infor-macije navedene u ESPD-u kod nadležnog tijela

12br. 6563 • 25. 2. 2019.

NAČIN DOKAZIVANJASukladno članku 264. ZJN-a 2016, naručitelj navo-di u dokumentaciji o nabavi potvrde, dokumente, izjave i druga dokazna sredstva kojima gospodarski subjekt dokazuje nepostojanje osnova za isključenje. Naručitelj ne smije zahtijevati od gospodarskog su-bjekta druge načine dokazivanja, osim načina pro-pisanih pododjeljkom 2. te pododjeljkom 4. odjeljka C. U slučaju postojanja sumnje u istinitost podataka dostavljenih od strane gospodarskog subjekta, javni naručitelj može dostavljene podatke provjeriti kod izdavatelja dokumenta, nadležnog tijela ili treće strane koja ima saznanja o relevantnim činjenica-ma, osim u slučaju ako je gospodarski subjekt upi-san u službeni popis odobrenih gospodarskih subje-kata (poglavlje 6., odjeljak C).

Sukladno članku 265. ZJN-a 2016, naručitelj je obvezan, kao dostatan dokaz da ne postoje osnove za isključenje, prihvatiti:

- potvrdu Porezne uprave ili drugog nadležnog tijela u državi poslovnog nastana gospodarskog su-bjekta kojom se dokazuje da ne postoje osnove za isključenje iz članka 252. st. 1. ZJN-a 2016.

- ako se u državi poslovnog nastana gospodar-skog subjekta ne izdaju dokumenti iz stavka 1. čl. 265. ili ako ne obuhvaćaju sve okolnosti iz članka 252. st. 1. ZJN-a 2016, oni mogu biti zamijenjeni izjavom pod prisegom ili, ako izjava pod prisegom prema pravu te države ne postoji, izjavom davate-lja s ovjerenim potpisom kod nadležne sudske ili upravne vlasti, javnog bilježnika ili strukovnog ili trgovinskog tijela u državi poslovnog nastana gos-podarskog subjekta. Sukladno članku 269. ZJN-a 2016, naručitelj koristi sustav e-Certis radi dobiva-

nja podataka o vrstama i oblicima dokaza iz podo-djeljka 2. odjeljka C te o nadležnim tijelima koja ih izdaju u državama članicama. Naručitelj je obvezan zahtijevati ponajprije one vrste i oblike dokaza iz pododjeljka 2. odjeljka C koji su obuhvaćeni susta-vom e-Certis, ako su podatci u sustavu e-Certis ažu-rirani.

Sukladno članku 263. ZJN-a 2016, naručitelj je obvezan prije donošenja odluke u postupku javne nabave velike vrijednosti, a u postupcima javne nabave male vrijednosti može, od ponuditelja koji je podnio ekonomski najpovoljniju ponudu zatraži-ti da u primjerenom roku, ne kraćem od pet dana, dostavi ažurirane popratne dokumente (u skladu s pododjeljkom 2. i 4. odjeljka C, poglavlja IV., glave III.), osim ako već posjeduje te dokumente.

4. PREKRŠAJ (ČL. 443. ST. 1. TOČ. 8.) I OSOBITO BITNA POVREDA POSTUPKA JAVNE NABAVE (ČL. 404. ST. 2. TOČ. 5.) ZJN 2016, u članku 443. st. 1. toč. 8. propisuje prekršaj za koji je propisana novčana kazna od 50.000,00 do 1.000.000,00 kn za pravnu osobu koja je naručitelj, ako sklopi ugovor o javnoj na-bavi ili okvirni sporazum s ponuditeljem kojeg je obvezno morao isključiti iz postupka javne nabave, osim u slučajevima kada je to Zakonom dopušteno (čl. 252. st. 1.). Za isti prekršaj propisa-no je da će se novčanom kaznom od 10.000,00 do 50.000,00 kn kazniti odgovorna osoba u pravnoj osobi ili odgovorna osoba u državnom tijelu ili u jedinici lokalne i područne (regionalne) samou-prave.

Nadalje, važno je istaknuti da, sukladno član-ku 404. st. 1. ZJN-a 2016, DKOM po službenoj dužnosti pazi na osobito bitne povrede postupka javne nabave, pa tako i na onu da je natjecatelj ili ponuditelj morao biti isključen iz postupka javne nabave jer postoje obvezne osnove za njegovo is-ključenje, što uključuje i obveznu osnovu isklju-čenja propisanu u članku 252. st. 1. ZJN-a 2016.

5. ZAKLJUČAKNeispunjenje obveza plaćanja dospjelih poreznih obveza i obveza za mirovinsko i zdravstveno osi-guranje predstavlja obveznu osnovu isključenja gospodarskog subjekta. ZJN 2016, u članku 252. st. 2. i u članku 253. propisuje izuzetke od ob-veznog isključenja gospodarskog subjekta. Naru-čitelji, prilikom utvrđivanja postojanja te osnove isključenja, moraju paziti na poslovni nastan gos-podarskog subjekta, tj. ima li poslovni nastan u Republici Hrvatskoj ili u nekoj drugoj državi, o čemu ovisi dokazivanje njezina postojanja. Naru-čitelji trebaju imati na umu da, sukladno članku 262. ZJN-a 2016, u bilo kojem trenutku tijekom postupka javne nabave, ako je to potrebno za pravilno provođenje postupka, mogu provjeriti informacije navedene u ESPD-u, uključujući i po-datke o toj osnovi isključenja te da su, sukladno članku 263. ZJN-a 2016, obvezni prije donošenja odluke u postupku javne nabave velike vrijedno-sti, a u postupcima javne nabave male vrijednosti mogu, od ponuditelja koji je podnio ekonomski najpovoljniju ponudu, zatražiti da dostavi ažuri-rane popratne dokumente, osim ako već posjedu-ju te dokumente.

…• Ako se ne može obaviti provjera ili ishoditi

potvrda sukladno netom navedenom, naručitelj može zahtijevati od gospodarskog subjekta da u primjerenom roku, ne kraćem od pet dana, dosta-vi sve ili dio popratnih dokumenata ili dokaza.

• U slučaju provjere informacija navedenih u ESPD obrascu, naručitelj će prihvatiti sljedeće dokumente kao dostatan dokaz da ne postoje osnove za isključenje gospodarskog subjekta iz poglavlja 18.2: potvrdu porezne uprave ili dru-gog nadležnog tijela u državi poslovnog nastana gospodarskog subjekta kojom se dokazuje da ne postoje navedene osnove za isključenje.

• Člankom 262. ZJN-a 2016 određeno je da naručitelj može u bilo kojem trenutku tijekom postupka javne nabave, ako je to potrebno za pravilno provođenje postupka, provjeriti infor-macije navedene u ESPD-u kod nadležnog tijela za vođenje službene evidencije o tim podatcima (npr. kaznena evidencija), sukladno posebnom propisu i zatražiti izdavanje potvrde o tome, uvi-dom u popratne dokumente ili dokaze koje već posjeduje, ili izravnim pristupom elektroničkim sredstvima komunikacije besplatnoj nacionalnoj bazi podataka na jeziku iz članka 280. st. 2. ovo-ga Zakona. Ako se ne može obaviti provjera ili ishoditi potvrda sukladno stavku 1. toga članka, javni naručitelj može zahtijevati od gospodar-skog subjekta da u primjerenom roku, ne kraćem od pet dana, dostavi sve ili dio popratnih doku-menata ili dokaza.

• Utvrđeno je da je naručitelj korištenjem mo-gućnosti Dohvata dokaza iz registra i evidencija RH putem EOJN-a 13. srpnja 2018. pribavio Po-tvrdu Porezne uprave … od 13. srpnja 2018. u kojoj se potvrđuje da porezni obveznik x d.o.o. s osnove poreza na dobit i članarine HGK ima do-spjeli dug u iznosu od 425,38 kn.

• Iz Zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda za svaku pojedinu grupu predmeta nabave proizla-zi da je naručitelj ponudu zajednice ponuditelja x d.o.o., __ i __, ocijenio kao najpovoljniju u gru-pama 2, 3 i 4 predmeta nabave te je izvršio do-hvat iz registara i evidencija RH putem EOJN-a u odnosu na … poreznu evidenciju. Dohvaćenim dokumentima vezanim uz poreznu evidenciju vidljivo je da x d.o.o. član zajednice ponuditelja ima evidentiran dug po osnovi javnih davanja te naručitelj navodi da je obvezan ponudu zajedni-ce ponuditelja x d.o.o.__ i __ isključiti …

• Žalitelj je dostavio izvornik dokaza, Stanje računa poreznog obveznika na dan 13. srpnja 2018. za poreznog obveznika x d.o.o., zbrojno na razini ispostave izdano od Porezne uprave … iz kojeg dokaza proizlazi da na strani trgovačkog društva x d.o.o. postoji određena preplata na ra-čunu poreznog obveznika, a na temelju ukupnih knjigovodstvenih praćenja.

• S obzirom na to da su u žalbenom postupku utvrđeni kontradiktorni podaci na temelju doka-za izdanih po istom izdavatelju, radi utvrđivanja svih činjenica relevantnih za odlučivanje ovog ti-jela, zatražena je pravna pomoć, u smislu člana-ka 26. i 27. Zakona o općem upravnom postupku (Nar. nov., br. 47/09), na način da je od Ministar-stva financija, Porezne uprave … zatraženo očito-

vanje o dokazima priloženima u postupku javne nabave kao i u žalbenom postupku, posebice u odnosu na činjenicu da u dva dokumenta izda-vatelja Porezne uprave… postoje različiti podat-ci u odnosu na isti gospodarski subjekt. Stoga je zatraženo očitovanje je li na dan 13. srpnja 2018. na strani gospodarskog subjekta x d.o.o. postoja-lo dugovanje s osnove javnih davanja, u smislu članka 252. ZJN-a 2016.

• Dopisom od 28. rujna 2018. Ministarstvo fi-nancija, Porezna uprava … očitovalo se na zatra-ženu pravnu pomoć uz pojašnjenje da dokument Stanje računa poreznog obveznika na dan 13. srpnja 2018., dokazuje da porezni obveznik nema dugovanja na traženi dan te da nema dugovanja na kontima 1651 i 5262 u iznosu od 425,38 kn, već preplatu u iznosu od 3.178,13 kn.

• Naručitelj je isključio ponudu zajednice ponuditelja x d.o.o. __ i __ iz daljnjeg postupka odabira, jer je naručitelj na temelju dokumenta, Potvrde Ministarstva financija, Porezna uprava … od 13. srpnja 2018., pribavljenog po izvršenom dohvatu u registre i evidencije RH putem EOJN-a utvrdio da na navedeni dan na strani člana za-jednice ponuditelja gospodarski subjekt x d.o.o. ima evidentiran dug po osnovi javnih davanja o kojima službenu evidenciju vodi Porezna uprava, međutim, s obzirom na to da je u žalbenom po-stupku Ministarstvo financija, Porezna uprava … potvrdilo da na strani gospodarskog subjekta x d.o.o. s danom 13. srpnja 2018. nema dugovanja, štoviše postoji preplata, žalbeni navod žalitelja ocijenjen je osnovanim.

Prema Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Nar. nov., br. 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13 - proč. tekst, 137/15 - ispr. i 123/17), za obavljanje poslova iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave kao i poslova državne uprave prenesenih na te jedinice, ustrojavaju se upravni odjeli i službe (upravna tijela). U njima rade službenici i namještenici, koji, osim svojih obveza, imaju i razna prava. Ovim ćemo člankom dati prikaz natječajnog postupka za prijam u službu te klasifikacijski platni sustav, pravo na plaću i druga prava iz radnog odnosa ne samo službenika i namještenika, već i lokalnih čelnika.

ZAPOŠLJAVANJE U LOKALNOJ SAMOUPRAVI

mr. sc. DRAGICA KEMETER *

* Pročelnica Upravnog odjela za upravu Grada Čakovca.

Pravo na plaću, staž osiguranja odnosno pravo na naknadu izvršnih tijela JLS-a

14br. 6563 • 25. 2. 2019.

1. USTAVJedinice lokalne samouprave imaju pravo, u okvi-ru zakona, svojim statutima samostalno urediti unutarnje ustrojstvo i djelokrug svojih tijela te ih prilagoditi lokalnim potrebama i mogućnostima.

2. EUROPSKA POVELJA O LOKALNOJ SAMOUPRAVIAko nije u suprotnosti s općim odredbama utvr-đenim zakonom, lokalne jedinice same će moći određivati svoj unutarnji upravni ustroj kako bi ga prilagodile svojim osebujnim potrebama i učinile upravljanje što učinkovitijim. Položaj zaposlenih u tijelima lokalnih jedinica treba omogućiti zapošljavanjem osoblja polazeći od načela kakvoće, sposobnosti i stručnosti. U tom cilju osigurat će se odgovarajući uvjeti za njihovo obrazovanje, nagrađivanje i napredovanje.

3. ODLUKA O USTROJUPrema Zakonu o lokalnoj i područnoj (regional-noj) samoupravi1, za obavljanje poslova iz samo-upravnog djelokruga jedinica lokalne samoupra-ve kao i poslova državne uprave prenesenih na te jedinice ustrojavaju se upravni odjeli i službe (upravna tijela). U općinama i gradovima može se ustrojiti jedinstveni upravni odjel za obavlja-nje svih poslova iz samoupravnog djelokruga. Ustrojstvo upravnih tijela uređuje se Odlukom o ustrojstvu, koju donosi predstavničko tijelo jedi-nice lokalne samouprave u skladu sa statutom i zakonom. Upravnim tijelima upravljaju pročel-nici, koje na temelju javnog natječaja imenuje načelnik odnosno gradonačelnik, koji ih može razriješiti ako pročelnik sam zatraži razrješenje, ako nastanu takvi razlozi koji, prema posebnim propisima kojima se uređuju službenički odno-si, dovode do prestanka službe, ako pročelnik ne postupa prema propisima ili općim aktima jedi-nice lokalne samouprave ili neosnovano ne izvr-šava odluke tijela jedinice lokalne samouprave ili postupa protivno njima, ako pročelnik svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči jedinici lokalne samouprave veću štetu ili ako zanemaruje ili nesavjesno obavlja svoje dužnosti koje mogu štetiti interesima službe u obavljanju poslova jedinica lokalne samouprave. Pročelnik koji bude razriješen, bit će raspoređen na drugo slobodno radno mjesto u jedno od upravnih tijela jedinice lokalne samouprave, za koje ispunjava stručne uvjete.

4. SLUŽBENICI I NAMJEŠTENICIU jedinicama lokalne samouprave poslove u upravnim tijelima obavljaju službenici (kao oso-be koje kao redovito zanimanje obavljaju poslove iz samoupravnog djelokruga lokalnih jedinica i poslove državne uprave koji su im povjereni su-kladno Ustavu i zakonima, ali i osobe koje obav-ljaju opće, administrativne, financijsko-planske, materijalno-financijske, računovodstvene, infor-matičke i druge stručne poslove) i namještenici (osobe koje u upravnim tijelima obavljaju po-moćno-tehničke i ostale poslove potrebne radi

1 Nar. nov., br. 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 36/09, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12 i 123/17.

pravodobnog i nesmetanog obavljanja poslova). Njihova prava, obveze i odgovornosti uređuju se zakonom i podzakonskim aktima, a kolektiv-nim ugovorom (sklapaju ga ovlašteni predstav-nici sindikata i načelnik, gradonačelnik) mogu se urediti materijalna i druga prava službenika i namještenika u upravnim tijelima lokalnih je-dinica. Na pitanja koja nisu uređena Zakonom o službenicima i namještenicima u lokalnoj i po-dručnoj (regionalnoj) samoupravi2 ili posebnim zakonom, propisima donesenim na temelju zako-na ili kolektivnim ugovorom primjenjuje se Zakon o radu3.

5. PRAVILNIK O UNUTARNJEM REDUGradonačelnici i načelnici moraju donijeti Pravilnik o unutarnjem redu konkretne jedinice lokalne samouprave, jer se službenici i namješteni-ci primaju u službu i raspore-đuju na slobodna radna mjesta utvrđena Pravilnikom o unu-tarnjem redu. Pravilnik se do-nosi posebno za svako uprav-no tijelo ili kao zajednički za više upravnih tijela lokalne je-dinice, na prijedlog pročelni-ka upravnih tijela, a njime se utvrđuje unutarnje ustrojstvo upravnih tijela, nazivi i opisi poslova radnih mjesta, stručni i drugi uvjeti za raspored na radna mjesta, broj izvršitelja i druga pitanja od važnosti za rad upravnih tijela u skladu sa statutom i općim aktima lo-kalne jedinice.

6. PLAN PRIJMA U SLUŽBUPročelnici upravnih tijela lo-kalne jedinice pripremaju pri-jedloge Plana prijma u službu u vrijeme kad se priprema na-crt proračuna lokalne jedinice za sljedeću kalendarsku godinu, i to tako da s njim bude usklađen. Na temelju prikupljenih pri-jedloga, a vodeći računa o potrebama upravnih tijela i raspoloživim financijskim sredstvima, načelnik odnosno gradonačelnik utvrđuje Plan prijma u službu, i to u roku 30 dana od dana stu-panja na snagu Proračuna lokalne jedinice za ka-lendarsku godinu na koju se Plan odnosi. Osim navedenog kratkoročnog plana, može se donositi i srednjoročni plan za razdoblje od dvije godine, i dugoročni plan za razdoblje od četiri godine, a objavljuje se u službenom glasilu lokalne jedini-ce. Postupak prijma u službu službenika i namje-štenika može se provesti samo u skladu s Planom prijma u službu, kojim se utvrđuje stvarno stanje popunjenosti radnih mjesta u upravnim tijelima

2 Nar. nov., br. 86/08, 61/11 i 4/18.3 Nar. nov., br. 93/14 i 127/17.

lokalne jedinice, potreban broj službenika i na-mještenika na neodređeno vrijeme za razdoblje za koje se plan donosi i planira se broj vježbe-nika odgovarajuće stručne spreme i struke. Nji-me se utvrđuje i popunjenost radnih mjesta u upravnim tijelima pripadnicima nacionalnih manjina te planira zapošljavanje potrebnog broja pripadnika nacionalnih manjina radi ostvariva-nja zastupljenosti, sukladno Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina4 i zakonu kojim se uređuje sustav lokalne samouprave. Plan se ne

donosi u slučaju potrebe prij-ma u službu na određeno vri-jeme i popune radnog mjesta koje je ostalo upražnjeno na-kon donošenja plana za tekuću godinu.

7. JAVNI NATJEČAJU službu jedinice lokalne sa-mouprave prima se putem jav-nog natječaja, ako Zakon ne propisuje drukčije, koji se ob-vezno objavljuje u Narodnim novinama. Može se objaviti i u dnevnom ili tjednom tisku. Postupak provedbe javnog na-tječaja do donošenja rješenja o prijmu u službu nije upravni postupak u smislu Zakona o općem upravnom postupku5. Natječaj se neće provoditi pri prijmu u službu na određeno vrijeme, osim pri prijmu vjež-benika, pri zadržavanju u služ-bi vježbenika koji je položio državni stručni ispit, pri prij-mu u službu osobe koja je na temelju ugovora o stipendira-nju ili školovanju u obvezi ra-diti određeno vrijeme. Natječaj se ne provodi u slučaju prijma u službu osobe zaposlene u dr-žavnom tijelu, pravnoj osobi s javnim ovlastima ili upravnom tijelu iste ili druge lokalne jedi-nice, a u tom se slučaju prijam u službu provodi na temelju

pisanog sporazuma između pročelnika upravnog tijela u koje se osoba prima u službu i pročelnika upravnog tijela, odnosno čelnika državnog tijela ili ovlaštenog predstavnika pravne osobe u kojoj je osoba do tada radila, uz njezin prethodni pri-stanak, ako Zakon ne propisuje drukčije.

Natječaj raspisuje pročelnik upravnog tijela. Dakako da za popunjavanje radnog mjesta mo-raju biti osigurana sredstva u proračunu lokalne jedinice. Natječaj mora sadržavati naziv uprav-nog tijela u koje se osoba prima, naziv radnog mjesta, opće i posebne uvjete za prijam u službu i raspored na radno mjesto, trajanje probnog rada odnosno duljinu vježbeničkog staža (ako se pri-maju vježbenici), obvezu pristupanja prethodnoj provjeri znanja i sposobnosti kandidata, isprave

4 Nar. nov., br. 155/02, 47/10, 80/10 i 93/11.5 Nar. nov., br. 47/09.

Na pitanja koja nisu uređena Zakonom o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ili posebnim zakonom, propisima donesenim na temelju zakona ili kolektivnim ugovorom primjenjuje se Zakon o radu

15br. 6563 • 25. 2. 2019.

koje se trebaju priložiti kao dokaz o ispunjavanju uvjeta, adresu na koju se mogu podnijeti prijave na natječaj, rok za podnošenje prijava i rok u ko-jem će kandidati biti obaviješteni o rezultatima natječaja, ali i naznaku da u službu ne može biti primljena osoba za čiji prijam postoje zakonske zapreke. Mora se naznačiti in-ternetska stranica na kojoj su navedeni opis poslova i podat-ci o plaći radnog mjesta koje se popunjava, način obavljanja prethodne provjere znanja i sposobnosti kandidata i iz kojeg područja te pravni i drugi izvo-ri za pripremanje kandidata za tu provjeru. Također, mora se naznačiti da će se na internet-skoj stranici i na oglasnoj ploči upravnog tijela objaviti vrijeme održavanja prethodne provjere znanja i sposobnosti kandidata, što mora biti najmanje pet dana prije održavanja provjere. U na-tječaju se mora naznačiti da se urednom prijavom smatra pri-java koja sadržava sve podatke i priloge navedene u natječaju. Kandidat koji ima pravo pred-nosti pri prijmu u službu pre-ma posebnom zakonu, dužan je u prijavi na natječaj pozvati se na to pravo i ima prednost u odnosu na ostale kandidate samo pod jednakim uvjetima. Rok za podnošenje prijava na natječaj ne smije biti kraći od osam niti dulji od 15 dana od dana objave natječaja u Narod-nim novinama. Natječaj provo-di povjerenstvo koje imenuje pročelnik upravnog tijela, koje je neparnog broja i ima najma-nje tri člana.

Osoba koja nije podnijela pravodobnu i urednu prijavu ili ne ispunjava formalne uvjete iz javnog natječaja, ne smatra se kandidatom prijavljenim na javni natječaj. Takvoj se osobi dostavlja pisana obavijest o razlozima zbog kojih se ne smatra kandidatom prijavljenim na javni natječaj. Natječaj za imenovanje pročel-nika upravnog tijela raspisuje načelnik odnosno gradonačelnik, a provodi ga povjerenstvo koje imenuje načelnik odnosno gradonačelnik.

Nakon raspisanog natječaja ne mora se izvršiti izbor, ali se mora donijeti odluka o poništenju na-tječaja u roku 60 dana. Protiv te odluke nije dopu-šteno podnošenje pravnih lijekova. Odluka se do-stavlja svim kandidatima prijavljenim na natječaj. Donosi se i u slučaju kada se na natječaj ne prijavi niti jedan kandidat.

7.1. PROVJERA ZNANJA I SPOSOBNOSTI KANDIDATA

Prethodnoj provjeri znanja i sposobnosti mogu pristupiti samo kandidati koji ispunjava-ju formalne uvjete iz natječaja. Smatra se da je kandidat koji nije pristupio prethodnoj provjeri

znanja, povukao prijavu na natječaj. Znanje se provjerava putem pisanog testiranja i intervjua, a prema potrebi i putem provjere praktičnog rada. Za svaki dio provjere kandidatima se dodjelju-je određeni broj bodova od 1 do 10. Intervju se provodi samo s kandidatima koji su ostvarili

najmanje 50 % bodova iz sva-kog dijela provjere znanja i sposobnosti kandidata na pro-vedenom testiranju i provjeri praktičnog rada, ako je ta pro-vjera provedena.

7.2. RANG-LISTANakon prethodne provjere znanja i sposobnosti kandida-ta povjerenstvo za provedbu natječaja utvrđuje rang-listu kandidata prema ukupnom broju ostvarenih bodova. Izvješće o provedenom po-stupku i rang-listu kandidata povjerenstvo dostavlja pročel-niku upravnog tijela, a kod na-tječaja za imenovanje pročel-nika upravnog tijela izvješće i rang-listu dostavlja načelniku odnosno gradonačelniku.

8. OGLASOsobe se u službu na određeno vrijeme primaju putem oglasa, koji se obvezno objavljuje pu-tem Hrvatskog zavoda za za-pošljavanje, a može i u dnev-nom ili tjednom listu. Rok prijava je osam dana od dana objave oglasa. Glede sadržaja i provedbe postupka oglasa, donošenja i dostave rješenja o prijmu u službu odgovarajuće se primjenjuju odredbe Zako-na, o prijmu u službu putem natječaja. Kandidat koji nije primljen u službu može pod-nijeti žalbu načelniku odno-sno gradonačelniku u roku 15

dana od dana dostave rješenja. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja o prijmu u službu. Za popunja-vanje slobodnoga radnog mjesta na određeno vri-jeme oglas ne mora biti objavljen ako u upravnim tijelima iste lokalne jedinice ima službenika pri-mljenih u službu na određeno vrijeme koji ispu-njavaju uvjete za to radno mjesto.

9. RJEŠENJAO prijmu u službu, rasporedu na radno mjesto te o drugim pravima i obvezama službenika i o pre-stanku službe odlučuje se rješenjem, koje donosi pročelnik ili službena osoba kojoj je rješavanje o tome utvrđeno opisom poslova radnog mjesta, sukladno Pravilniku o unutarnjem redu. Protiv tog rješenja može se izjaviti žalba načelniku od-nosno gradonačelniku u roku 15 dana od dana dostave rješenja, ako Zakonom nije drukčije određeno, a o žalbi su dužni odlučiti u roku 30 dana od primitka žalbe. O imenovanju i razrje-šenju pročelnika upravnog tijela te o drugim pra-

vima i obvezama pročelnika odlučuje rješenjem načelnik, gradonačelnik, a protiv tog rješenja žal-ba nije dopuštena, već se može pokrenuti uprav-ni spor, u roku 30 dana od dana dostave rješenja.

a) RJEŠENJE O PRIJMUZa izabranog kandidata donosi se rješenje o prij-mu u službu, u kojem se obvezno navode po-datci o kandidatu koji se prima u službu (ime i prezime, stručna prema i struka, ukupan radni staž, radni staž u struci), radno mjesto na koje se prima, vrijeme trajanja službe, trajanje prob-nog rada, podatak o položenom državnom struč-nom ispitu, odnosno roku za polaganje državno-ga stručnog ispita, ako nije položen. Rješenje se donosi najkasnije u roku 60 dana od isteka roka za podnošenje prijava, a protiv rješenja kandidat koji nije primljen u službu može podnijeti žalbu načelniku odnosno gradonačelniku. Žalba odga-đa izvršenje rješenja o prijmu u službu.

b) RJEŠENJE O RASPOREDUPo izvršnosti rješenja o prijmu u službu donosi se rješenje o rasporedu, u kojem se navode podatci o kandidatu primljenom u službu (ime i prezime, stručna prema i struka, ukupan radni staž, radni staž u struci), radno mjesto na koje se raspoređu-je, vrijeme trajanja službe, trajanje probnog rada, datum početka rada, podatci o plaći, podatak o položenom državnom stručnom ispitu, odnosno rok za polaganje državnog stručnog ispita ako ga nije položio. Kandidat primljen u službu postaje službenik i počinje ostvarivati prava u svezi sa službom danom početka rada, utvrđenim rješe-njem o rasporedu, koji se može posebnim rješe-njem iz opravdanih razloga odgoditi za određeno vrijeme. Ako osoba primljena u službu ne počne raditi određenog dana, smatra se da je odustala od prijma u službu i rasporeda na radno mjesto, u kojem slučaju čelnik tijela može primiti u službu drugog kandidata s rang-liste kandidata prijavlje-nih na isti natječaj.

c) RJEŠENJE O IMENOVANJUZa imenovanje pročelnika upravnog tijela donosi se rješenje o imenovanju koje na odgovarajući na-čin sadržava podatke kao i rješenje o prijmu i ras-poredu. Rješenje se donosi najkasnije u roku 60 dana od isteka roka za podnošenje prijava. Pro-tiv rješenja o imenovanju pročelnika žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor u roku 30 dana od dana dostave rješenja.

10. PROBNI RADU službu se, u pravilu, prima na neodređeno vri-jeme, i to uz obvezni probni rad koji traje tri mje-seca. Službeniku koji na probnom radu nije zado-voljio otkazuje se rješenjem u roku osam dana od isteka probnog rada. Ako se rješenje ne donese u roku, smatra se da je službenik zadovoljio na probnom radu.

11. KLASIFIKACIJSKI PLATNI SUSTAV Prema Zakonu o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi6,

6 Nar. nov., br. 86/08, 61/11 i 4/18.

Osoba koja nije podnijela pravodobnu i urednu prijavu ili ne ispunjava formalne uvjete iz javnog natječaja, ne smatra se kandidatom prijavljenim na javni natječaj. Takvoj se osobi dostavlja pisana obavijest o razlozima zbog kojih se ne smatra kandidatom prijavljenim na javni natječaj

16br. 6563 • 25. 2. 2019.

Klasifikacija radnih mjesta predstavlja osnovu za uređivanje sustava plaća službenika i namje-štenika. Radna mjesta službenika i namještenika klasificiraju se prema standardnim mjerilima za sva upravna tijela, a to su potrebno stručno zna-nje, složenost poslova, samostalnost u radu, stu-panj suradnje s drugim tijelima i komunikacije sa strankama, stupanj odgovornosti i utjecaja na donošenje odluka.

Klasifikacija radnih mjesta uređuje se Ured-bom o klasifikaciji radnih mje-sta u lokalnoj i područnoj (re-gionalnoj) samoupravi7. Radna mjesta službenika klasificiraju se prema standardnim mjeri-lima utvrđenima Zakonom o službenicima i namještenici-ma u lokalnoj i područnoj (re-gionalnoj) samoupravi: potreb-no stručno znanje (obuhvaća stupanj obrazovanja, radnog iskustva, vrstu i stupanj struč-nog usavršavanja te ostalih znanja, sposobnosti i vještina potrebnih za učinkovito obav-ljanje poslova određenoga rad-nog mjesta), složenost poslova (odražava razinu složenosti zadataka koji se obavljaju u okviru radnog mjesta i slože-nost postupaka i metoda rada koje se u njihovu rješavanju primjenjuju, razinu traženog osobnog doprinosa službenika (kreativnost) te opseg poslova radnog mjesta, samostalnost u radu (odražava opseg u kojem se zadatci obavljaju u skladu s općim ili specifičnim smjer-nicama i uputama nadređenih te opseg nadzora nadređenih potreban u obavljanju poslo-va određenoga radnog mje-sta), stupanj suradnje s dru-gim tijelima i komunikacije sa strankama (odražava vrstu i učestalost kontakata koji se ostvaruju prilikom obavljanja poslova određenoga radnog mjesta te njihovu važnost za rad upravnog tijela), stupanj odgovornosti i utjecaj na donošenje odlu-ka (uključuje materijalnu i financijsku odgovor-nost, odgovornost za zakonitost rada i postupanja te upravljačku i nadzornu odgovornost vezanu uz rad drugih službenika), utjecaj na donošenje odluka (izražava opseg u kojem poslovi koji se obavljaju u okviru radnog mjesta imaju utjecaj na provedbu ciljeva upravnog tijela).

Radna mjesta namještenika klasificiraju se od-govarajućom primjenom navedenih standardnih mjerila. Radna mjesta klasificiraju se u katego-rije (radna mjesta I. kategorije uključuju ovlasti i odgovornosti za upravljanje upravnim tijelom ili unutarnjom ustrojstvenom jedinicom; radna mjesta II. kategorije uključuju obavljanje izvrš-

7 Nar. nov., br. 74/10 i 125/14.

nih poslova za koje su potrebna posebna stručna i specijalistička znanja, sposobnosti i vještine; radna mjesta III. kategorije uključuju izvršavanje jednostavnijih i pretežno rutinskih upravnih, administrativnih i stručnih poslova službeni-ka; radna mjesta IV. kategorije obuhvaćaju orga-niziranje pomoćno-tehničkih poslova, nadzor nad njihovom provedbom i pružanje potpore namještenicima u obavljanju poslova te nepo-sredno izvršavanje pomoćno-tehničkih poslova),

potkategorije (u I. kategoriji radnih mjesta to su glavni ru-kovoditelj, viši rukovoditelj, rukovoditelj; u II. kategoriji to su viši savjetnik-specija-list, viši savjetnik, savjetnik, viši stručni suradnik; u III. kategoriji radnih mjesta to su stručni suradnik, viši referent, referent; u IV. kategoriji to su namještenici I. potkategorije, namještenici II. potkategorije), razine potkategorija. U potka-tegoriji rukovoditelja utvrđuju se tri razine potkategorije ovi-sno o stupnju obrazovanja koje je uvjet za raspored na radno mjesto. Važnost potkategorije i razine potkategorije radnog mjesta u ukupnoj klasifikaciji radnih mjesta određuje se kla-sifikacijskim rangom, koji se određuje rednim brojem u Po-pisu radnih mjesta i osnova je za vrednovanje radnih mjesta u Odluci o koeficijentima pre-ma Zakonu o plaćama u lokal-noj i područnoj (regionalnoj) samoupravi8.

Radna mjesta s klasifika-cijskim rangom višega rednog broja ne mogu biti vredno-vana jednako ili više od rad-nih mjesta s klasifikacijskim rangom nižega rednog broja. Radna mjesta u upravnim ti-jelima utvrđuju se u pravilni-ku o unutarnjem redu. Naziv radnog mjesta u pravilniku o

unutarnjem redu mora sadržavati naziv radnog mjesta s Popisa radnih mjesta koji je sastavni dio Uredbe. Opis radnog mjesta sastavlja se pri pripremi novog ili izmjeni važećeg pravilnika o unutarnjem redu, kada se utvrđuje novo rad-no mjesto, spajaju pojedina radna mjesta ili se radnom mjestu mijenja utvrđena potkategorija, odnosno razina unutar potkategorije. Opis rad-nog mjesta sadržava osnovne podatke o radnom mjestu, opis poslova radnog mjesta, opis razine standardnih mjerila za klasifikaciju radnih mje-sta (potrebno stručno znanje, složenost poslova, samostalnost u radu, stupanj suradnje s drugim tijelima i komunikacije sa strankama, stupanj odgovornosti i utjecaj na donošenje odluka). Rad-na mjesta službenika i namještenika klasificira-

8 Nar. nov., br. 28/10.

na su u odgovarajuće kategorije, potkategorije i razine potkategorija u Popisu radnih mjesta od-govarajućom primjenom standardnih mjerila iz Uredbe.

12. PLAĆE, STAŽ OSIGURANJA, NAKNADE GRADONAČELNIKA I NAČELNIKAZakonom se propisuju mjerila za određivanje plaća i naknada gradonačelnika, načelnika i nji-hovih zamjenika. Plaću gradonačelnika, načelni-ka i njihovih zamjenika čini umnožak koeficijen-ta i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, ukupno najviše za 20 %. Osnovicu i koeficijente za obra-čun plaće gradonačelnika, načelnika i njihovih zamjenika određuje odlukom predstavničko tije-lo jedinice lokalne samouprave u kojoj obnašaju dužnost, na prijedlog gradonačelnika odnosno načelnika.

Plaće gradonačelnika i načelnika, bez uveća-nja za radni staž, ne smiju se odrediti u iznosima većim od: plaća gradonačelnika Grada Zagreba, u iznosu većem od umnoška koeficijenta 7,14 i osnovice za izračun plaće državnih dužnosnika, prema propisima kojima se uređuju obveze i pra-va državnih dužnosnika; plaća gradonačelnika velikog grada i grada sjedišta županije, u iznosu većem od umnoška koeficijenta 6,42 i osnovice za izračun plaće državnih dužnosnika, prema propisima kojima se uređuju obveze i prava dr-žavnih dužnosnika; plaća gradonačelnika i na-čelnika u jedinicama lokalne samouprave koje imaju više od 10.000 stanovnika, u iznosu većem od umnoška koeficijenta 5,27 i osnovice za izra-čun plaće državnih dužnosnika, prema propisi-ma kojima se uređuju obveze i prava državnih dužnosnika; plaća gradonačelnika i načelnika u jedinicama lokalne samouprave koje imaju od 3.001 do 10.000 stanovnika, u iznosu većem od umnoška koeficijenta 4,55 i osnovice za izračun plaće državnih dužnosnika, prema propisima kojima se uređuju obveze i prava državnih duž-nosnika; plaća gradonačelnika i načelnika u jedi-nicama lokalne samouprave koje imaju do 3.000 stanovnika, u iznosu većem od umnoška koefici-jenta 4,26 i osnovice za izračun plaće državnih dužnosnika, prema propisima kojima se uređuju obveze i prava državnih dužnosnika.

Koeficijenti za obračun plaće zamjenika gra-donačelnika i zamjenika načelnika mogu izno-siti najviše do 85 % koeficijenta, gradonačelnika odnosno načelnika čiji su zamjenici. Naknade za rad gradonačelnika i načelnika i njihovih za-mjenika, koji dužnost obnašaju bez zasnivanja radnog odnosa, mogu iznositi najviše do 50 % umnoška koeficijenta za obračun plaće odgovara-jućeg nositelja dužnosti koji dužnost obavlja pro-fesionalno i osnovice za obračun plaće. Odluku o visini naknade donosi predstavničko tijelo je-dinice lokalne samouprave. Pojedinačna rješenja o visini plaće, odnosno naknade za rad gradona-čelnika i načelnika i njihovih zamjenika, utvrđe-ne prema odredbama Zakona, donosi pročelnik upravnog tijela nadležnog za kadrovske poslove u jedinici lokalne samouprave. Protiv rješenja žal-ba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni

Službenici i namještenici primaju se u službu i raspoređuju na slobodna radna mjesta utvrđena Pravilnikom o unutarnjem redu

17br. 6563 • 25. 2. 2019.

spor u roku 30 dana od dana dostave rješenja. Te-meljni zakon kojim se uređuju prava načelnika, gradonačelnika i njihovih zamjenika jest Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. U jedinicama lokalne samouprave koje imaju do 10.000 stanovnika načelnik, odnosno gradona-čelnik ima jednog zamjenika koji se bira na neposrednim izborima, dok u jedinicama lokalne samouprave koje ima-ju više od 10.000 stanovnika, u gradovima sjedištima župa-nija, odnosno županijama na-čelnik, gradonačelnik, imaju dva zamjenika koji se biraju na neposrednim izborima.

Načelnik, gradonačelnik i njihovi zamjenici odlučit će hoće li dužnost na koju su iza-brani obavljati profesionalno te će o tome, u roku osam dana od dana stupanja na dužnost, dostaviti pisanu obavijest nad-ležnom upravnom tijelu u op-ćini, gradu, jer u protivnom dužnost obavljaju volonterski. Dan njihova stupanja na duž-nost smatra se dan početka mandata određen posebnim zakonom.

Načelnik, gradonačelnik i njihovi zamjenici mogu ti-jekom mandata promijeniti način obavljanja dužnosti, dostavom pisane obavijesti nadležnom upravnom tijelu općine, grada, a novi način obavljanja dužnosti započinje prvog dana sljedećeg mjeseca nakon dostave te obavijesti. Oni načelnici, gradonačelnici i njihovi zamjenici koji duž-nost obavljaju profesionalno, za vrijeme profesionalnog obavljanja dužnosti imaju pra-vo na plaću i druga prava iz rada, a vrijeme obavljanja duž-nosti uračunava im se u staž osiguranja, dok oni koji dužnost obavljaju volon-terski imaju pravo na naknadu za rad.

Osnovna mjerila za određivanje plaće, odno-sno naknade za rad, kao i druga prava vezana uz profesionalno obnašanje dužnosti načelnika, gradonačelnika i njihova zamjenika određuju se Zakonom o plaćama u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Navedeni zakoni koji uređuju prava, obveze i odgovornosti lokalnih dužnosnika, osim prava na plaću gradonačelni-ka, načelnika i njihovih zamjenika koji dužnost obavljaju profesionalno i staž osiguranja, kao i prava na naknadu za rad ako dužnost obavljaju volonterski, ne propisuju za njih druga prava. Njihova prava proizlaze iz prava tih osoba iza-branih na dužnost u jedinici lokalne samoupra-ve, a ne iz statusa službenika. Rad na službenič-kom radnom mjestu sasvim je nešto drugo i ne može se izjednačiti, jer su to dužnosti na koje su izabrani na lokalnim izborima sukladno zakonu.

Dakle, oni se ne primaju u službu i raspoređu-ju u službu rješenjem, niti zaključuju ugovor o radu, nego obnašaju dužnost na temelju rezultata izbora. Prava, obveze i odgovornosti službenika i namještenika u upravnim tijelima lokalnih je-dinica uređuju se zakonom i na temelju zakona

donesenim propisima, a ko-lektivnim ugovorom mogu se urediti njihova materijalna i druga prava. Kolektivni ugo-vor sklapaju predstavnici sin-dikata i načelnik/gradonačel-nik. Na pitanja, pak, koja nisu uređena zakonom, propisima donesenim na temelju zako-na ili kolektivnim ugovorom primjenjuje se Zakon o radu. Stoga se prava iz kolektivnih ugovora ne mogu odnositi na dužnosnike, kao ni odredbe navedenog Zakona. Na njih se ne odnose, niti se mogu na njih primjenjivati, neovisno o tome obavljaju li dužnost profesio-nalno ili volonterski. Znači da se obavljanje dužnosti ne može vezati uz rad u određenom rad-nom vremenu, jer obavljanje dužnosti podrazumijeva rad i djelovanje neovisno o satnici, vremenu u kojem će obavljati dužnost, a time ni rad u točno određeno radno vrijeme.

Dužnosnici, koji dužnost obavljaju profesionalno, ostva-ruju prava iz mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Bolo-vanje nije pravo zaposlenika, već posljedica spriječenosti za rad, dakle i spriječenosti za obavljanje dužnosti, sukladno Zakonu o obveznom zdrav-stvenom osiguranju9. Lokalni dužnosnici ostvaruju prava na plaću i staž osiguranja, pravo na naknadu stvarnih materi-jalnih troškova nastalih u sve-zi s obnašanjem dužnosti (npr.

putni i drugi troškovi nastali u svezi s obnaša-njem dužnosti - troškovi prijevoza, dnevnica za službeno putovanje), kao i npr. pravo na korište-nje službenog automobila, što se uređuje poseb-nim aktom. Isto tako, pravo na godišnji odmor imaju službenici i namještenici, o čemu dobivaju posebno rješenje.

Lokalnim dužnosnicima pravo na godišnji odmor ne proizlazi iz odredaba propisa te, tako-đer, zbog prirode obnašanja dužnosti koja nije vezana uz rad u određenom radnom vremenu, to se pravo ne može temeljiti na toj osnovi. Nadalje, radno vrijeme lokalnog dužnosnika ne nadzire se kao radno vrijeme službenika i namješteni-ka. Dužnosnici ne podliježu obvezi prisutnosti na radu u točno određenom radnom vremenu, a niti, pak, obvezi obavještavanja i opravdavanja

9 Nar. nov., br. 80/13 i 137/13.

svog izostanaka s rada. Dužnosnici mogu na go-dišnji odmor u vrijeme dok obnašaju dužnost, ali ne moraju opravdavati svoju odsutnost niti im se izdaje rješenje o pravu na godišnji odmor, a za vrijeme odsutnosti ostvaruju pravo na plaću. Isto vrijedi i za plaćeni i neplaćeni dopust te ju-bilarnu nagradu i otpremninu. Sve što vrijedi za službenike u lokalnoj samoupravi, kao npr. do-datak na plaću zbog stupnja obrazovanja (magi-sterij znanosti), ne vrijedi i za dužnosnike, jer za obavljanje dužnosti nisu propisani uvjeti vezani uz stupanj obrazovanja. Isto vrijedi i za dodatke na plaću (osim uvećanja od 0,5 % za svaku na-vršenu godinu radnog staža, ukupno najviše za 20 %), pa se tako ne odnosi i na osnovu stupnja obrazovanja.

13. PLAĆE SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA Službenici i namještenici imaju pravo na pla-ću za svoj rad. Plaće službenika i namješteni-ka uređuju se Zakonom o plaćama u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi10. Plaću službenika, odnosno namještenika u upravnim odjelima i službama jedinica lokalne i područ-ne (regionalne) samouprave čini umnožak koefi-cijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik, odnosno namještenik raspoređen i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Osnovica za obračun plaće službenika i namještenika u upravnim tijelima jedinica lokalne samouprave utvrđuje se kolektivnim ugovorom ili odlukom gradonačelnika, odnosno načelnika. Koeficijen-te za obračun plaće službenika i namještenika u upravnim odjelima i službama jedinica lokalne samouprave određuje odlukom predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave, na prijedlog gradonačelnika, odnosno načelnika.

Koeficijenti za obračun plaće službenika i na-mještenika određuju se unutar raspona koeficije-nata od 1,00 do 6,00. Plaća pročelnika upravnog odjela ili službe, bez uvećanja za radni staž, ne smije se odrediti u iznosu većem od umnoška osnovice i koeficijenta za obračun plaće, grado-načelnika ili načelnika koji svoju dužnost obna-ša profesionalno u istoj jedinici lokalne samo-uprave. U jedinici lokalne samouprave u kojoj gradonačelnik, odnosno načelnik svoju dužnost ne obnaša profesionalno, plaća pročelnika uprav-nog odjela ili službe, bez uvećanja za radni staž, ne smije biti veća od najvišeg dopuštenog izno-sa plaće gradonačelnika, odnosno načelnika. Za vrijeme trajanja vježbeničkog staža vježbenik ima pravo na 85 % plaće poslova radnog mjesta najniže složenosti njegove stručne spreme.

Za iznadprosječne rezultate u radu službe-nici i namještenici mogu ostvariti dodatak za uspješnost na radu, koji može iznositi godišnje najviše tri plaće službenika ili namještenika koji ostvaruje dodatak, i ne može se ostvariva-ti kao stalan dodatak uz plaću. Gradonačelnik, odnosno načelnik pravilnikom utvrđuje kriteri-je utvrđivanja iznadprosječnih rezultata i način isplate dodataka za uspješnost na radu. Kao obve-

10 Nar. nov., br. 28/10.

Osobe se u službu na određeno vrijeme primaju putem oglasa, koji se obvezno objavljuje putem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, a može i u dnevnom ili tjednom listu

18br. 6563 • 25. 2. 2019.

zan kriterij mora se uzeti u obzir ocjena kojom je službenik, odnosno namještenik ocijenjen. Masu sredstava za dodatke za uspješnost u radu u po-jedinim upravnim odjelima i službama utvrđuje gradonačelnik, odnosno načelnik sukladno osi-guranim proračunskim sredstvima. Masa sred-stava za plaće zaposlenih u jedinicama lokalne samouprave ne smije iznositi više od 20 % priho-da poslovanja jedinice ostvarenih u prethodnoj godini, umanjenih za prihode: od domaćih i stra-nih pomoći i donacija, osim pomoći za preuzete državne službenike na temelju posebnog zakona, iz posebnih ugovora: sufinanciranje građana za mjesnu samoupravu te ostvarene s osnove do-datnog udjela u porezu na do-hodak i pomoći izravnanja za financiranje decentraliziranih funkcija.

14. PREMJEŠTAJIKada se ukida upravno tijelo lokalne jedinice, tada službe-nike preuzima upravno tijelo koje preuzima poslove ukinu-toga upravnog tijela. Do dono-šenja pravilnika o unutarnjem redu i rasporeda na radna mjesta prema tom pravilniku, preuzeti službenici obavljaju poslove koje su do tada obav-ljali, odnosno druge poslove po nalogu pročelnika uprav-nog tijela, a pravo na plaću i ostala prava iz službe ostva-ruju prema dotadašnjim rješe-njima. Preuzeti službenici koji se po donošenju pravilnika o unutarnjem redu ne mogu ras-porediti jer nema slobodnih radnih mjesta za koje ispunja-vaju stručne i druge uvjete za raspored, stavljaju se na raspo-laganje.

Rješenja o rasporedu na rad-na mjesta ili rješenja o stavlja-nju na raspolaganje donose se najkasnije u roku dva mjeseca od stupanja na snagu pravilni-ka o unutarnjem redu. Ako dio poslova upravnog tijela prelazi u djelokrug drugoga upravnog tije-la, to tijelo preuzima i službenike koji su zatečeni na preuzetim poslovima. Na preuzete službenike primjenjuju se odredbe Zakona koje se odnose na ukidanje upravnog tijela, čije poslove preuzima drugo upravno tijelo. Kada se donese pravilnik o unutarnjem redu, tada se službenici raspoređuju na radna mjesta, sukladno pravilniku, vodeći ra-čuna o poslovima koje su do tada obavljali. Ako se pravilnikom ukidaju pojedine ustrojstvene je-dinice upravnog tijela, pojedina radna mjesta u upravnom tijelu ili se smanjuje potreban broj iz-vršitelja na pojedinim radnim mjestima, službe-nici koji su do tada bili raspoređeni na ta radna mjesta, odnosno u ustrojstvene jedinice koje se ukidaju, raspoređuju se na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete. Prednost pri rasporedu na radno mjesto ima službenik koji ima bolje ocjene dosadašnjeg rada i učinkovitosti. Te se odredbe

na odgovarajući način primjenjuju i na razrije-šenog pročelnika.

Ako nema odgovarajućega radnog mjesta u upravnom tijelu na koje se službenik može ras-porediti, donosi se rješenje o stavljanju na ras-polaganje.

Rješenje o rasporedu na radno mjesto odno-sno rješenje o stavljanju na raspolaganje donosi se u roku dva mjeseca od stupanja na snagu no-vog pravilnika. Do donošenja rješenja službeni-ci nastavljaju obavljati poslove koje su obavljali na dotadašnjim radnim mjestima, a pravo na plaću i ostala prava iz službe ostvaruju prema dotadašnjim rješenjima. Te se odredbe na od-

govarajući način primjenjuju i na razriješenog pročelnika. Na duljinu i tijek roka raspo-laganja primjenjuje se Zakon o radu u odnosu na duljinu i tijek otkaznog roka. Za odre-đivanje duljine raspolaganja računa se neprekidan radni staž u upravnim tijelima iste lokalne jedinice i njezinim pravnim prednicima, ako ko-lektivnim ugovorom ili aktom nadležnog tijela lokalne jedi-nice nije drukčije propisano.

Za vrijeme trajanja raspo-laganja službenik ostvaruje pravo na naknadu plaće u vi-sini plaće isplaćene u mjese-cu koji je prethodio stavljanju na raspolaganje. Službeni-ci stavljeni na raspolaganje ostvaruju pravo na naknadu plaće i druga prava iz službe u upravnom tijelu u kojem je doneseno rješenje o stavljanju na raspolaganje.

Za vrijeme trajanja raspo-laganja službenika se može trajno premjestiti na radno mjesto u okviru njegove struč-ne spreme, u drugo upravno tijelo iste lokalne jedinice ili u upravno tijelo druge lokal-ne jedinice, odnosno na radno

mjesto u ustanovi ili drugoj pravnoj osobi čiji je vlasnik ili osnivač lokalna jedinica, ako mjesto rada nije udaljeno više od 50 kilometara od mje-sta stanovanja službenika.

Za vrijeme trajanja raspolaganja službenika se može, uz njegov pristanak, trajno premjestiti u drugo mjesto rada, neovisno o udaljenosti od mjesta stanovanja.

Ako službenik odbije premještaj, prestaje mu služba na dan kad je trebao početi raditi na novom radnom mjestu sukladno rješenju o pre-mještaju. Istekom roka raspolaganja službeniku prestaje služba po sili zakona. Službenik ima pravo na otpremninu najmanje u visini utvr-đenoj Zakonom o radu. Za određivanje visine otpremnine računa se neprekidan radni staž u upravnim tijelima iste lokalne jedinice i nje-zinim pravnim prednicima, ako kolektivnim ugovorom ili općim aktom lokalne jedinice nije drukčije propisano.

15. PRESTANAK SLUŽBESlužbeniku prestaje služba pisanim sporazumom (službenika i pročelnika upravnog tijela, kojim se utvrđuje dan prestanka službe i druga pitanja od važnosti za prestanak službe o kojima su službe-nik i pročelnik postigli sporazum), otkazom (koji podnese službenik, a služba prestaje istekom ot-kaznog roka od mjesec dana), istekom roka (ako ne prestane prije, na drugi način propisan zakonom), po sili zakona i na drugi način propisan zakonom. Službeniku se otkazuje služba ako nije zadovoljio na probnom radu, a služba mu prestaje danom iz-vršnosti rješenja o prestanku službe otkazom.

Opći propisi o zabrani prestanka rada pojedi-nim kategorijama zaposlenih ne primjenjuju se na službenike kojima služba prestaje jer nisu za-dovoljili na probnom radu ili kojima služba pre-staje po sili zakona. O prestanku službe donosi se rješenje u roku osam dana od nastupa okolnosti koje su razlog za prestanak službe. Žalba protiv rješenja o prestanku službe ne odgađa izvršenje rješenja u slučaju kada je dan prestanka službe određen Zakonom.

Službeniku prestaje služba po sili zakona smrću, utvrđivanjem prava na mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad - danom pravomoć-nosti rješenja, kad navrši 65 godina života i naj-manje 20 godina mirovinskog staža - posljednjeg dana godine u kojoj su ostvareni ti uvjeti, kad je osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u traja-nju duljem od šest mjeseci - danom pravomoć-nosti presude, kad je osuđen za kazneno djelo iz Zakona - danom pravomoćnosti presude, kad neopravdano izostane s rada pet radnih dana uzastopce - danom napuštanja službe, odnosno prvoga dana odsutnosti s rada, ako ne položi dr-žavni stručni ispit u propisanom roku - istekom roka u kojem je bio obvezan položiti državni stručni ispit, ako se sazna da u vrijeme prijma u službu nije ispunjavao uvjete za prijam u službu propisane Zakonom - danom saznanja za to, kad se sazna da je u vrijeme prijma u službu posto-jala zapreka za prijam u službu propisana Zako-nom - danom saznanja za to, kad mu je izrečena kazna prestanka službe u postupku zbog teške povrede službene dužnosti - danom izvršnosti odluke službeničkog suda, kad bude utvrđena odgovornost službenika za tešku povredu služ-bene dužnosti počinjenu u roku kušnje - danom izvršnosti odluke službeničkog suda, ako se po premještaju neopravdano ne javi na dužnost u zakonskom roku - danom kojim se morao javiti na dužnost, ako je dva puta uzastopce ocijenjen ocjenom »ne zadovoljava« - danom izvršnosti posljednjeg rješenja o ocjenjivanju te u drugim slučajevima utvrđenim zakonom.

16. NAMJEŠTENICINa prijam, prava, obveze i odgovornosti namje-štenika odgovarajuće se primjenjuju odredbe Zakona o prijmu, pravima, obvezama i odgovor-nosti službenika, osim odredaba o vježbeničkom stažu i obvezi polaganja državnoga stručnog ispi-ta te odredaba o raspolaganju. Postupak testira-nja kandidata za prijam na radno mjesto namje-štenika za koje je kao stručno znanje utvrđena niža stručna sprema ili osnovna škola, provodi se putem pisanog testa iz općeg znanja.

Rješenja o rasporedu na radna mjesta ili rješenja o stavljanju na raspolaganje donose se najkasnije u roku dva mjeseca od stupanja na snagu pravilnika o unutarnjem redu

19br. 6563 • 25. 2. 2019.

Povodom podnesenog zahtjeva za ocjenu ustavnosti članaka 434. i 435. Zakona o javnoj nabavi (Nar. nov., br. 120/16), Ustavni sud Republike Hrvatske o navedenom zahtjevu donio je Odluku U-I-2911/2017 od 5. veljače 2019., kojom je zahtjev odbio. Autor u članku analizira ustavnosudsku odluku te iznosi određena zapažanja i primjedbe.

1. UVODNakon što je stupio na snagu novi Zakon o javnoj na-bavi (u nastavku teksta: ZJN)1 došlo je do promjene u sustavu pružanja pravne zaštite u postupcima javne nabave. Naime, dotadašnji sustav u kojemu je sudsku zaštitu protiv odluka Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave (u nastavku teksta: DKOM) pružao mjesno nadležni upravni sud, protiv čije je od-luke bila dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, zamijenio je sustav u kojemu Vi-soki upravni sud Republike Hrvatske pruža sudsku zaštitu u postupcima javne nabave kao sud prvog i jedinog stupnja, a sukladno članku 434. ZJN-a i član-ku 12. st. 3. toč. 4. Zakona o upravnim sporovima (u nastavku teksta: ZUS)2.

Sukladno članku 434. ZJN-a, protiv odluke DKOM-a nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hr-vatske (u nastavku teksta: VUS). Nadalje, propisano je da se odluka o upravnom sporu mora donijeti u roku 30 dana od dana podnošenja uredne tužbe. Posebno je propisana obveza VUS-a da, ako uvaži tužbeni za-htjev, mora svojom presudom odlučiti i o žalbi u po-stupku javne nabave. Svaka odluka VUS-a povodom tužbe protiv odluka DKOM-a mora biti javno objavlje-na na stranicama DKOM-a, bez anonimizacije.

2. ZAHTJEV ZA OCJENU USTAVNOSTI ODREDABA ZAKONA O JAVNOJ NABAVIProtiv navedenih članaka ZJN-a zahtjev za ocjenu sukladnosti s Ustavom VUS je podnio na temelju članka 35. al. 5. i članka 37. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske3 te je, suklad-no članku 44. st. 1. Ustavnog zakona, ustavnosud-ski postupak pokrenut na dan primitka zahtjeva u

* Katedra za upravno pravo, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

1 Nar. nov., br. 120/16.2 Nar. nov., br. 20/10, 143/12, 154/14, 94/16 - Odluka

USRH i 29/17.3 Nar. nov., br. 99/99, 29/02 i 49/02 - proč. tekst.

Ustavnom sudu. Ustavni sud Republike Hrvatske (u nastavku teksta: USUD) o navedenom zahtjevu donio je Odluku U-I-2911/2017 od 5. veljače 2019.4, kojom je zahtjev odbio. Mišljenja smo da je USUD, donoseći ovu odluku, stvorio određenu dozu prav-ne nesigurnosti u upravnosudskim postupcima koji će svakako izazivati teškoće u budućnosti. Naime, USUD je zaključio, u slobodnom prijevodu, da su os-porene odredbe ZJN-a sukladne s Ustavom, ali da ih VUS u određenim slučajevima ne mora primijeniti, ako za to postoji dovoljno opravdan razlog.

3. ARGUMENTI VUS-aVUS je, obrazlažući svoj zahtjev naglasak stavio na nekoliko, prema mišljenju toga suda, spornih mome-nata. Ponajprije, smatrao je da je na taj način prekr-šena odredba članka 18. Ustava Republike Hrvatske5 jer ZUS ne predviđa mogućnost žalbe protiv odlu-ka VUS-a, čime su »stranke onemogućene u svom ustavnom pravu izjavljivanja žalbe protiv prvostu-panjske presude«.

Zatim, VUS je problematizirao činjenicu da iz odredbe članka 434. ZJN-a nesporno proizlazi obve-ze da da sud sam riješi stvar, odnosno da odluči o žalbi protiv odluke DKOM-a. Naime, VUS je isticao da »sud nema mogućnosti svojom presudom vrati-ti predmet tuženiku na ponovno odlučivanje, već je dužan odlučiti i o žalbi u postupku javne naba-ve čime se sudu oduzima pravo da sudi neovisno i nepristrano prema pravilima struke i prema slobod-nom sudačkom uvjerenju te ga se stavlja u poziciju javnopravnog tijela koje odlučuje o žalbama protiv odluka donesenih u postupku odabira najpovoljni-je ponude u postupcima javne nabave, čime se na ustavno pravno neprihvatljiv način narušava načelo neovisnosti i samostalnosti sudbene vlasti zajamče-no člankom 118. Ustava Republike Hrvatske.«.

Nadalje, posebno spornim VUS je vidio propisi-vanje kratkog roka od 30 dana od primitka uredne tužbe u kojem je dužan donijeti odluku o tužbi, a su-kladno članku 434. st. 3. ZJN-a. Kao argumentaciju za svoje stajalište VUS je navodio: »onemogućuje se sud da pravnu zaštitu pruži u smislu članka 29. stav-ka 1. Ustava Republike Hrvatske«, koji propisuje da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku od-luči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.

Posljedično, VUS je povezao članke 434. i 435. ZJN-a jer je člankom 435. ZJN-a propisano da sva-ka osoba koja je pretrpjela štetu zbog povreda ZJN-a ima mogućnost naknade štete pred nadležnim su-dom prema općim propisima o naknadi štete. Nai-

4 Dostupno na www.usud.hr.5 Nar. nov., br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i

5/14.

me, VUS je smatrao da, ako ne bude u mogućnosti ispoštovati rok za donošenje odluke, to može »imati za posljedicu naknadu štete propisanu člankom 435. Zakona o javnoj nabavi.«.

4. ODREĐIVANJE ROKA ZA DONOŠENJE ODLUKE U KOMPARATIVNOM PRAVUOdređivanje takvog, relativno kratkog, roka nije neuo-bičajeno u komparativnom pravu. Tako je, primjerice, njemačkim Gesetz gegen Wettbewerbsbeschränkun-gen (u nastavku teksta: GWB)6 propisano da je protiv odluke tribunala (pandan DKOM-u, nap. a.), bilo sa-veznog, bilo zemaljskog, dopuštena, u roku dva tjed-na od dostave odluke stranci, tužba žalbenom sudu (Oberlandesgericht) koja ima suspenzivni učinak (§. 118. GWB-a). Sud je dužan tužbu riješiti bez odgađa-nja, a najkasnije u roku pet tjedana od njezina zapri-manja te protiv njegove odluke nije dopuštena žalba (§. 121. st. 3. i 4. GWB-a)7. Kao što vidimo, postupak je vrlo sličan onome propisanome ZJN-om, uz jednu bitnu razliku, a to je da prema GWB-u sud može sam meritorno riješiti stvar ili je vratiti na ponovno odluči-vanje tribunalu, za razliku od uređenja prema ZJN-u, prema kojemu sud uvijek mora meritorno odlučiti.

Dodatno, napomenuli bismo da, primjerice, Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti8 propisuje bitno kraće rokove za rješavanje upravnih sporova. Primje-rice, člankom 41. st. 6. toga Zakona propisano je da upravni sud presudu o tužbi protiv rješenja MUP-a o zahtjevu za međunarodnom zaštitom u postupku na granici ili tranzitnom prostoru, mora donijeti u roku osam dana od dana dostave spisa predmeta. Prema tome, propisivanje kratkih rokova za donošenje od-luke u upravnom sporu nije po prvi put propisano ZJN-om te nije nepoznato u našem upravnom postu-povnom pravu. To je prepoznao i USUD te naglasio da »VUS ima iskustva s posebno propisanim postu-povnim rokovima.«.

5. STAJALIŠTE USTAVNOG SUDA I NJEGOVA ANALIZA (KRITIKA)Ipak, USUD je prepoznao činjenicu da je moguće da, zbog stajališta da »razlozi ekonomičnosti ne mogu ići nauštrb pravičnosti postupka« dođe do odstupanja od inače imperativne norme članka 434. st. 3. ZJN-a. Naime, USUD je naveo da bi »u slučaju da okolnosti konkretnog predmeta odnosno situacije u kojem se o njemu odlučuje dovedu do toga da bi rok ugrozio mogućnost suda da donese ispravnu odluku, u mjeri u kojoj bi bili povrijeđeni bilo pojedinačni interesi stranaka tako i opći interes zaštite svrhovitosti javne

6 Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja, BGBI I 2546.7 Vidi u: Staničić, F., Kontrola nad sklapanjem upravnih

ugovora, radova Pravnog fakulteta u Splitu, 53 (2016.), 1, str. 246.

8 Nar. nov., br. 70/15 i 127/17.

izv. prof. dr. sc. FRANE STANIČIĆ*

Ustavni sud odbio zahtjev za ocjenu članaka 434. i 435. Zakona o javnoj nabavi Vuk je sit, a ovca cijela

20br. 6563 • 25. 2. 2019.

nabave, ustavno jamstvo nezavisnosti sudske vlasti zahtijevalo (bi) od suda da odstupi od takvog roka uz sveobuhvatno i precizno navođenje razloga na teme-lju kojih je ocijenio da je takvo odstupanje nužno.«. Iz toga bi se mogao izvući zaključak da je, zapravo, rok iz članka 434. st. 3. ZJN-a instruktivan rok. Da bi to izbjegao, USUD je naglasio da navedeno »ne dopu-šta tumačenje prema kojem bi se propisani rok iz os-poravane odredbe transformirao u puki instruktivni rok. Da bi VUS odstupio od propisanog roka, mora imati uvjerljive razloge koje mora jasno obrazložiti u svojoj odluci.«. Nije nam posve jasno, iz obrazlože-nja odluke (vidi toč. 21.), smatra li Ustavni sud da u opisanom slučaju nema mjesta odgovornosti za štetu zbog »probijanja« roka od 30 dana pa će to, moguće je, biti predmet daljnjih sporova.

U osnovi, problem zbog kojega je, prema na-šem mišljenju, VUS i podnio zahtjev za ocjenu su-kladnosti s Ustavom citiranih odredaba proizlazi iz, uistinu u nekim slučajevima, teško provedive odredbe o tome da uvijek i bez iznimke mora me-ritorno riješiti stvar. Ta obveza propisana je VUS-u i kada djeluje kao žalbeni sud, člankom 74. st. 2. ZUS-a te se u praksi pokazala problematična te je VUS tumači, nekada i vrlo kreativno, da bi izašao iz objek-tivno postojećih problema u svom radu. S druge strane, u po-stupcima javne nabave ZUS po-stupa kao prvostupanjski sud pa bi trebao primijeniti članak 58. ZUS-a, koji mu dopušta da, kada mu to ne dopušta priroda stvari, predmet vrati na ponovno od-lučivanje javnopravnom tijelu. Međutim, ta je odredba derogi-rana odredbom članka 434. st. 4. ZJN-a. Ipak, USUD smatra da se, u određenim slučajevima, VUS ipak može, unatoč kogentnoj odredbi članka 434. st. 4. ZJN-a, pozvati na članak 58. st. 1. ZUS-a. Nai-me, naglasio je da »načelo ekonomičnosti postupka ne može ići nauštrb pravičnosti postupka i konačne odluke. U tom smislu onim slučajevima u kojima VUS ocjeni da nema dovoljno podataka na temelju kojih bi mogao u punom meritumu odlučiti o samoj žalbi protiv odluke naručitelja odnosno povrh ocje-ne zakonitosti postupka i odluke naručitelja ujedno ocijeniti i ekonomsku svrsishodnost konkretnih ponuda u natječajnom postupku, USUD ukazuje na članak 58. stavak 1. ZUS-a. Tom odredbom propisa-no je da će u slučaju kada utvrdi da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, sud svojom presudom usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti pobija-nu odluku i sam riješiti stvar, osim kada to ne može učiniti s obzirom na prirodu stvari ili jer je tuženik rješavao po slobodnoj ocjeni.«. Opet moramo nagla-siti da se to može tumačiti tako da, u osnovi, VUS uvijek može vratiti stvar na ponovno odlučivanje DKOM-u, pozivajući se na prirodu stvari.

Zbog toga je USUD naglasio da ipak »ne slije-di da VUS ima potpunu slobodu u pogledu izbora hoće li DKOM-u naložiti donošenje odluke o eko-nomskoj svrsishodnosti odluke naručitelja kada je takva odluka potrebna da bi se u cijelosti odgovo-rilo na žalbeni odnosno tužbeni zahtjev.«. Naime, napominje Ustavni sud izričaj »osporavane odred-

be ukazuje na to da bi takvu odluku trebao doni-jeti VUS kada god je to moguće.«, odnosno VUS bi mogao DKOM-u naložiti da »donese takvu odluku tek ako postoje uvjerljivi razlozi zbog kojih bi do-nošenje takve odluke u postupku upravnog spora dovelo do ugroze pojedinačnog interesa stranaka u postupku odnosno općeg interesa zaštite svrhovito-sti javne nabave u mjeri koja bi po svom karakteru ili učincima predstavljala povredu ranije obrazlo-ženog jamstva pravičnog suđenja. VUS bi takvu od-luku morao sveobuhvatno i precizno obrazložiti s obzirom na to da načelo učinkovite pravne zaštite načelno zahtijeva da o interesima građana u konač-nici odlučuje sud.«.

Dodatno, USUD je naglasio da bi »odredba član-ka 434. stavka 4. ZJN-a predstavljala nerazmjerno ograničenje ustavnog jamstva pravičnosti suđenja kada bi se tumačila kao apsolutni mandat VUS-a da odlučuje i o ekonomskoj svrsishodnosti konkret-nih ponuda iako to ne bi bilo objektivno moguće u konkretnom predmetu čime bi bio ugrožen inte-res stranaka da se u konačnici o njihovom sporu

odluči na temelju svih relevan-tnih okolnosti specifičnih za konkretan postupak, odnosno opći interes svrhovitosti javne nabave.«. Napomenuli bismo da je sam USUD u prethodnim pasusima svoje odluke istaknuo da »upravni sudovi slobodno ocjenjuju dokaze i utvrđuju či-njenice te za tu svrhu imaju na raspolaganju i mogućnost izvo-đenja dokaza pribavljanjem mi-šljenja i nalaza vještaka (članak 79. ZUS-a). Štoviše, VUS je sa-mostalan u primjeni pozitivnih odredaba koje se odnose na ras-podjelu tereta dokaza odnosno na pitanje dokaznog praga koji

stranke moraju zadovoljiti kako bi uvjerile sud da je potrebno preispitati ocjenu ekonomičnosti ponude koju je donijelo nadležno upravno tijelo.«.

Čini nam se da je USUD ovdje u sukobu sa sa-mim sobom. U isto vrijeme može se zaključiti da smatra da VUS (kao i bilo koji upravni sud) uvijek može meritorno riješiti stvar, kao i da smatra da to u određenim slučajevima nije moguće. Uistinu, temeljni problem i leži u činjenici da nije uvijek moguće meritorno riješiti stvar, što nije dovoljno prepoznato niti ZUS-om niti ZJN-om. Dakako, mo-gućnost da se u upravnom sporu stvar vrati na po-novno rješavanje javnopravnim tijelima trebalo bi iznimno restriktivno dopustiti jer »priroda stvari« nije toliko rastezljiv pojam kao što se čini prema do-stupnoj sudskoj praksi. Međutim, niti rješenje pre-ma kojem VUS, kada rješava o žalbama, uvijek mora sam riješiti stvar, bez mogućnosti da stvar vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, nije u svim slučajevima adekvatno9. Glede navoda VUS-a da je člankom 434. ZJN-a povrijeđen članak 18. Ustava (pravo na žalbu) USUD je naglasio: »Usta-votvorac je bio svjestan rizika koje sa sobom nosi

9 Vidi o tome: Rajko, A., Proširenje kasacijskih ovlasti drugostupanjskog suda u upravnom sporu - mogući model, Informator, br. 6487 od 11. rujna 2017.

sustav sudskog odlučivanja koji bi bio sveden na jednostupanjsku instancu. … Stoga je člankom 18. stavkom 2. Ustava jasno naznačeno kako bi takav centraliziran jednostupanjski sustav bio dopušten tek u izuzetnim situacijama pod uvjetom da se gra-đanima osigura drugi odgovarajući oblik zaštite. Međutim, u konkretnom slučaju nema osnova za zaključak da se radi o sustavu koji je suvišno op-terećen nekim od navedenih rizika.«. Naime, ističe USUD: »VUS je po svom autoritetu najviša instanca upravnog sudovanja. Ne samo da bi znanje i isku-stvo kojim raspolaže VUS trebali dodatno umanjiti vjerojatnost pogreške, već je ono, uz ranije opisa-na jamstva transparentnosti postupanja nadležnih tijela u postupku javne nabave, ujedno i jamac odgovornosti postupanja upravne i sudske vlasti prema građanima o čijim interesima odlučuju. … Konkretni model u potpunosti omogućava VUS-u učinkoviti nadzor nad ispravnošću i dosljednošću prakse DKOM-a kao neovisnog upravnog tijela od-nosno svojih sudskih vijeća čime se umanjuje rizik razvoja iracionalnih, nedosljednih i nekoherentnih sudskih stajališta u području javne nabave.«.

Mišljenja smo da će ova odluka USUD-a stvoriti probleme u praksi. Nije nerazumno pretpostaviti da će se, kao što je slučaj u upravnim sporovima koji se vode pred prvostupanjskim upravnim su-dovima i koji u pretežnom broju sporova ne sude u sporu pune jurisdikcije nego na temelju »priro-de stvari« bez ikakvog obrazloženja vraćaju stvar na ponovno odlučivanje javnopravnim tijelima, i VUS relativno često služiti ovlašću koju mu je, mimo kogentne zakonske odredbe, dao USUD. Do-datno, VUS će tek sada morati stvoriti konzistentnu praksu prema kojoj će biti moguće odrediti kada objektivno nije moguće, u sklopu upravnog spora, odlučiti i o »ekonomskoj svrsishodnosti konkret-nih ponuda« odnosno da je »ugrožen interes stra-naka da se u konačnici o njihovom sporu odluči na temelju svih relevantnih okolnosti specifičnih za konkretan postupak, odnosno opći interes svrhovi-tosti javne nabave.«.

6. ZAKLJUČNOOno što je sigurno i što nedvojbeno slijedi iz odluke USUD-a, jest sljedeće:

1. iako ZJN izrijekom propisuje da je VUS dužan, kad usvoji tužbeni zahtjev protiv odluke DKOM-a, sam odlučiti o žalbi u postupku javne nabave, to nije njegova apsolutna obveza te o tome hoće li postupiti prema članku 434. st. 4. ZJN-a ili prema članku 58. st. 1. ZUS-a, VUS odlučuje samostalno, ako ocijeni da objektivno nije moguće provesti spor pune ju-risdikcije, uz obvezu »sveobuhvatnog i preciznog« obrazloženja.

2. Iako ZJN izrijekom propisuje da je rok u kojem je VUS dužan donijeti odluku povodom tužbenog zahtjeva 30 dana od dana podnošenja uredne tuž-be, VUS nije dužan postupiti sukladno članku 434. st. 3. ZJN-a ako ocijeni da bi taj rok, u konkretnom slučaju, predstavljao nerazmjerno ograničenje prava na učinkovitu sudsku zaštitu, uz obvezu navođenja »uvjerljivih« razloga koje mora jasno obrazložiti.

3. VUS je dužan nastaviti sve upravne sporove koji su bili započeti prije nego što je podnio zahtjev za ocjenu sukladnosti odredaba članaka 434. i 435. ZJN-a, kao i sve upravne sporove koje je zaprimio od tog trenutka do objave odluke USUD-a.

USUD, donoseći ovu Odluku, stvorio je određenu dozu pravne nesigurnosti u upravnosudskim postupcima koji će svakako izazivati teškoće u budućnosti. Naime, USUD je zaključio, u slobodnom prijevodu, da su osporene odredbe ZJN-a sukladne s Ustavom, ali da ih VUS u određenim slučajevima ne mora primijeniti, ako za to postoji dovoljno opravdan razlog

21br. 6563 • 25. 2. 2019.

Naplata potraživanja od kupaca ima znatan utjecaj na financijsko sta-nje poslovnog subjekta. Međutim,

u poslovnom procesu moguće su okolnosti kada poduzetnik nije u mogućnosti napla-titi potraživanja pa ih otpisuje. Primjerice, potraživanje se otpisuje kada je nad kup-cem završen stečajni postupak u kojem se potraživanje nije moglo naplatiti ili je ku-pac likvidiran ili je potraživanje zastarjelo i slično.

Sukladno članku 9. st. 4. Zakona o po-rezu na dobit (Nar. nov., br. 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12, 148/13, 143/14, 50/16, 115/16 i 106/18 - u nastavku teksta: Zakon), porezno je priznat otpis potraživa-nja od nepovezanih osoba, koja su zastarjela i koja u svakom pojedinom poreznom razdo-blju ne prelaze 5.000,00 kuna po pojedinom dužniku koji je obveznik poreza na dobit.

Također, porezno je priznat otpis potra-živanja od nepovezanih osoba, iskazanih u prihodima, ako porezni obveznik dokaže da troškovi pokretanja određenih postupaka naplate (npr. pokretanje ovrhe, utuživanje i slično) premašuju iznos potraživanja ili ako dokaže da je pažnjom dobrog gospodar-stvenika pokrenuo određene radnje s ciljem naplate potraživanja, pri čemu je utvrdio konačnu nemogućnost naplate otpisanog iznosa potraživanja.

Sukladno članku 33. st. 2. Pravilnika o porezu na dobit (Nar. nov., br. 95/05, 133/07, 156/08, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 146/12, 160/13, 12/14, 157/14, 137/15, 1/17, 2/18 i 1/19 - u nastavku teksta: Pravilnik), porezni ob-veznik koji izvrši otpis potraživanja prema članku 9. st. 8. Zakona, dužan je osigurati evidenciju o tome koje je radnje poduzeo radi naplate potraživanja, podatak o troško-vima koje izazivaju daljnji postupci naplate te dokaze na temelju kojih je utvrdio nemo-gućnost naplate.

Potrebno je spomenuti i da ako su po-traživanja zastarjela na temelju više računa koji glase na iznos manji od 5.000,00 kuna po pojedinom dužniku, porezno se priznaje otpis ukupno najviše do 5.000,00 kuna, su-kladno članku 33. st. 1. Pravilnika. Porezno je priznat i otpis zastarjelih potraživanja do 200,00 kuna od nepovezanih fizičkih osoba čiji dug nije nastao po osnovi obavljanja dje-

latnosti obrta i s obrtom izjednačenih djelat-nosti, ako ukupno utvrđeno potraživanje po pojedinoj osobi na posljednji dan poreznog razdoblja ne prelazi taj iznos.

Sukladno članku 9. st. 9. Zakona, pore-zno priznatim rashodom smatraju se i otpi-si potraživanja koji su potvrđeni u skladu s posebnim propisom o stečaju potrošača i posebnim propisom o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistem-skog značaja.

Međutim, otpis zastarjelih potraživanja od povezanih osoba nije porezno priznat.

Uz to, napominjemo i da su propisani uvjeti otpisa potraživanja kreditnih institu-cija, koji su navedeni u članku 9. Zakona te u članku 33. Pravilnika. Otpis potraživanja potrebno je promatrati i s aspekta poreza na

dodanu vrijednost. Sukladno članku 33. st. 7. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16 i 106/18 - u nastavku teksta: Zakon o PDV-u), ako se porezna osnovica promijeni naknadno zbog opoziva, različi-tih vrsta popusta ili nemogućnosti naplate, tada porezni obveznik koji je isporučio do-bra ili obavio uslugu može ispraviti iznos PDV-a ako porezni obveznik kojem su is-poručena dobra ili obavljene usluge ispravi

odbitak pretporeza i o tome pisano izvijesti isporučitelja. Dakle, porezni obveznik može ispraviti pretporez kod nenaplativih po-traživanja ako je kao isporučitelj od kupca dobio pisanu potvrdu da je kupac u svojoj poreznoj evidenciji umanjio pretporez po računu koji nije bio u mogućnosti platiti.

Sukladno članku 9. Zakona o porezu na dobit (Nar. nov., br. 177/04, 90/05, 57/06, 146/08,

80/10, 22/12, 148/13, 143/14, 50/16, 115/16 i 106/18) i članku 33. Pravilnika o porezu na do-

bit (Nar. nov., br. 95/05, 133/07, 156/08, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 146/12, 160/13, 12/14,

157/14, 137/15, 1/17, 2/18 i 1/19), Uprava društva ABC d.o.o. donijela je

ODLUKU

o otpisu potraživanja od kupaca

Otpisuju se potraživanja od sljedećih kupaca:

• DFX d.o.o., Zagrebačka 5, Osijek, OIB: 45781259824, po računu 43-1-1 od 14. veljače

2014., u iznosu od 8.450,00 kuna jer je nastupila zastara

• IMPEX d.o.o., Lastovska 50, Split, OIB: 78944758127, po računu 106-1-1 od 19. lipnja

2014., u iznosu od 4.900,00 kuna jer dužnik više ne postoji (brisan je iz sudskog re-

gistra)

• Marko Marić (građanin), Rujevica 1, Split, OIB: 99874563254, po računu 1001-2-3 od 15.

ožujka 2012., u iznosu od 150,00 kuna jer je nastupila zastara.

Utvrđuje se otpis potraživanja u iznosu 13.500,00 kuna i nalaže službi računovodstva

društva ABC d.o.o., da provede odgovarajuća knjiženja.

U Zagrebu 31. prosinca 2018.

Voditelj povjerenstva: Direktor društva:

__________________ ______________

Odluka o otpisu potraživanja od kupaca

https://informator.hr/legal/ntjv/obrazac

P R AV N I S A D R Ž A J I

Home › Pravni sadržaj › Alati › Obrazac

22br. 6563 • 25. 2. 2019.

Novi Zakon o fiskalnoj odgovornosti objavljen je u Narodnim novinama, broj 111/18 od 12. prosinca 2018., a stupio je na snagu 1. siječnja 2019. Tim će se Zakonom, uzimajući u obzir sve ciljeve, kao i obveze koje proizlaze iz punopravnog članstva u Europskoj uniji i niza težnji k stvaranju jačih fiskalnih okvira na području Europske unije, pridonijeti dugoročnoj održivosti javnih financija.

1. UVODPrvi Zakon o fiskalnoj odgovornosti (Nar. nov., br. 139/10) bio je donesen krajem 2010. U iznimno iza-zovnim uvjetima posvuda prisutne gospodarske krize i recesije, Hrvatski sabor donio je navedeni Za-kon s ciljem osiguravanja i održavanja fiskalne od-govornosti i transparentnosti te postizanja srednjo-ročne i dugoročne održivosti javnih financija. Taj se cilj trebao postići uspostavljanjem fiskalnih pravila i jačanjem pravila za osiguranje fiskalne odgovor-nosti na temelju kojih je Vlada Republike Hrvatske (u nastavku teksta: Vlada) utvrđivala i provodila fiskalnu politiku. Navedenim Zakonom uvede-na su fiskalna pravila i pravila za jačanje fiskalne discipline te obveza davanja Izjave o fiskalnoj od-govornosti (u nastavku teksta: Izjava) za čelnike ko-risnika proračuna na državnoj, odnosno lokalnoj i područnoj (regionalnoj) razini. S obzirom na ulazak u punopravno članstvo Europske unije (u nastavku teksta: EU), u srpnju 2013., Republika Hrvatska (u nastavku teksta: RH) bila je obvezna do kraja iste godine prenijeti odredbe Direktive Vijeća 2011/85/EU od 8. studenoga 2011. o proračunskim zahtjevi-ma prema državama članicama (u nastavku teksta: Direktiva 2011/85/EU), (kao dijela »Six packa«) u na-cionalno zakonodavstvo te time postići usklađenost s odredbama Pakta o stabilnosti i rastu. Navedeno je utjecalo na potrebu donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o fiskalnoj odgovornosti (Nar. nov., br. 19/14) koji je stupio na snagu 12. veljače 2014. Tim Zakonom o izmjenama i dopunama Zako-na o fiskalnoj odgovornosti promijenjeno je fiskalno pravilo tako da ciljana vrijednost novog fiskalnog pravila postaje srednjoročni proračunski cilj koji će se ostvarivati prema planu prilagodbe. Također, tim je Zakonom uveden pojam »stručnog neovisnog ti-jela«, koje prati primjenu fiskalnog pravila, a čije su zadaće definirane posebnim propisom.

Usprkos navedenom, bilo je nužno pristupiti izradi novog Zakona o fiskalnoj odgovornosti da bi se fiskalna pravila u potpunosti uskladila s odred-bama Pakta o stabilnosti i rastu, a i da bi se ojačala neovisnost i proširila nadležnost Povjerenstva za

fiskalnu politiku (u nastavku teksta: Povjerenstvo). Slijedom toga, tijekom 2018. pripremljen je u pot-punosti novi Zakon o fiskalnoj odgovornosti, u ko-jem su dorađene i odredbe o fiskalnim pravilima i odredbe o Povjerenstvu, ali i niz drugih odredaba čija bi primjena trebala pridonijeti osiguranju i odr-žavanju fiskalne odgovornosti i transparentnosti te učinkovitijem funkcioniranju sustava financijskog upravljanja i kontrola te time i učinkovitijem kori-štenju sredstava u javnom sektoru.

2. FISKALNA PRAVILA Fiskalna pravila novim se Zakonom o fiskalnoj od-govornosti koji je objavljen u Narodnim novinama, broj 111/18 od 12. prosinca 2018. i stupio na snagu 1. siječnja 2019. (u nastavku teksta: Zakon), u ci-jelosti usklađuju s Direktivom 2011/85/EU koja propisuje de-taljna pravila o potrebnim obi-lježjima proračunskih okvira država članica da bi se osigurala njihova usklađenost s obveza-ma koje proizlaze iz Ugovora o funkcioniranju EU. Prema no-vom Zakonu, državni proračun i financijski planovi izvanpro-računskih korisnika moraju se izrađivati u skladu s fiskalnim pravilima, tj. u skladu s pravi-lom strukturnog salda, pravilom rashoda i pravilom javnog duga, čime se novi Zakon usklađuje s odredbama Direktive 2011/85/EU. To znači da su ta fiskalna pravila neposredno namijenje-na za državnu razinu, dok se posredno primjenjuju na opću državu jer će utjecati na izradu svih ključnih proračunskih do-kumenata.

Prema pravilu strukturnog salda, njegova ciljana vrijednost je srednjoročni proračunski cilj koji će se ostvarivati prema planu prilagodbe sukladno odredbama EU. Glede održivog kretanja rashoda, uvedeno je pravilo prema kojemu godišnji rast rashoda općeg proraču-na ne smije prelaziti referentnu potencijalnu stopu rasta bruto domaćeg proizvoda koja se utvrđuje sukladno odredbama EU. Također, dopuštaju se i izuzeća za pojedine kategorije rashoda. Vezano uz javni dug utvrđuje se da udio javnog duga u BDP-u ne smije prijeći referentnu vrijednost od 60 %. Ako udio javnog duga prelazi navedenu vrijednost, razli-ka između udjela javnog duga u BDP-u i referentne vrijednosti od 60 % mora se smanjivati prema di-namici koja je u skladu s odredbama EU. Navedena fiskalna pravila primjenjivat će se i tumačiti u pot-punosti u skladu s pravno obvezujućima aktima EU.

Novim Zakonom utvrđeno je i koja su znatna odstupanja od primjene fiskalnog pravila u dijelu ostvarivanja strukturnog salda i u dijelu odredbe o

godišnjem rastu rashoda općeg proračuna. Naime, odredbe Uredbe (EU) br. 1175/2011 Europskog par-lamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1466/97 o jačanju nadzora stanja proračuna i nadzora i koordinacije ekonomskih politika definiraju da se za državu članicu koja još nije postigla srednjoročni proračunski cilj, prilikom ocjene promjene u strukturnom saldu provjerava je li odstupanje najmanje od 0,5 % BDP-a u pojedinoj godini ili tijekom dvije uzastopne godine u prosjeku najmanje 0,25 % BDP-a godišnje. K tome, prilikom ocjene kretanja rashoda, bez diskrecijskih mjera na strani prihoda, provjerava se ima li odstupanje uku-pan učinak na proračunski saldo od najmanje 0,5

% BDP-a u pojedinoj godini ili kumulativno u dvije uzastopne godine. Privremeno odgađanje primjene fiskalnih pravila je dopušteno, ali samo u slučaju izvanrednih okolnosti kako su one definirane obvezujućima aktima EU, a pod uvjetom da se time ne ugrožava fiskalna održi-vost u srednjem roku. Pod izvan-rednim okolnostima podrazu-mijevaju se veći gospodarski poremećaji i/ili okolnosti koje su izvan kontrole Vlade, uklju-čujući financijsku krizu i kata-strofe sa znatnim posljedicama na opću financijsku situaciju u zemlji. O privremenom odgađa-nju primjene fiskalnih pravila, u slučaju izvanrednih okolnosti, na prijedlog Ministarstva finan-cija, odlučuje Vlada odlukom, uz prethodno mišljenje Povje-renstva. Iako je u lipnju 2017., RH izišla iz procedure preko-mjernog proračunskog manjka, novim Zakonom utvrđeno je da se za vrijeme trajanja procedu-re prekomjernog proračunskog

manjka RH mora pridržavati preporuka Vijeća EU jer su navedene preporuke usmjerene na rješavanje stanja prekomjernog proračunskog manjka i javnog duga.

3. POVJERENSTVO ZA FISKALNU POLITIKU Novim Zakonom nastavlja se s jačanjem neovisno-sti Povjerenstva, koje je definirano kao stalno, ne-ovisno i samostalno tijelo. Direktiva 2011/85/EU, sukladno članku 6., zahtijeva da u državama člani-cama postoje neovisna tijela ili tijela funkcionalno neovisna o fiskalnim vlastima države članice koja će, na temelju pouzdane i neovisne analize, provo-diti učinkovit i pravovremen nadzor usklađenosti s fiskalnim pravilima. Od kada je osnovan Odbor za fiskalnu politiku, još 2011., nastojanja su bila ima-ti tijelo koje će sukladno svojim karakteristikama, udovoljavati navedenim odredbama.

Fiskalna pravila se u cijelosti usklađuju s Direktivom 2011/85/EU

Novi Zakon o fiskalnoj odgovornosti (Nar. nov., br. 111/18)ANA ZORIĆ, dipl. iur.

23br. 6563 • 25. 2. 2019.

Da bi se povećala neovisnost povjerenstva, pri-likom donošenja Zakona o izmjenama i dopuna-ma Zakona o fiskalnoj odgovornosti (Nar. nov. br. 19/14), u izmijenjenom članku 5. dodan je stavak 8., koji je glasio: »Primjenu fiskal-nog pravila iz ovoga članka prati stručno i neovisno tijelo čije se zadaće definiraju posebnim pro-pisom.«. Slijedom toga, Hrvatski sabor, 18. prosinca 2013., donio je Odluku o osnivanju povjeren-stva za fiskalnu politiku (Nar. nov., br. 156/13), kojom je osno-vano Povjerenstvo, kao drugo radno tijelo Hrvatskog sabora. Povjerenstvo je zamijenilo ta-dašnji Odbor za fiskalnu politi-ku. Članove Povjerenstva, osim predsjednika Povjerenstva, imenovao je Hrvatski sabor na prijedlog Odbora za financije i državni proračunu na razdoblje od pet godina, a predsjednik je prema funkciji i bez prava glasa predsjednik Odbora za financije i državni proračun Hrvatskog sabora. U okviru Europskog se-mestra, Europska komisija u svo-jim je preporukama još od 2014. kontinuirano navodila da se po-zdravlja uspostava Povjerenstva, ali se smatra da su potrebne do-datne mjere za jačanje njegova položaja u području planiranja i praćenja proračuna. Pritom je navedeno da treba ojačati neo-visnost Povjerenstva, proširiti njegove ovlasti, osobito glede praćenja svih fiskalnih pravila te ex ante i ex post ocjene pred-viđanja kao i osigurati odgovarajuće resurse. Trenu-tačno važeće uređenje institucionalnog okvira rada Povjerenstva kojemu je na čelu saborski zastupnik, koji je ujedno i predsjednik Odbora za financije i državni proračun Hrvatskog sabora, nije bilo u ci-jelosti u skladu s Direktivom 2011/85/EU. Stoga je novim Zakonom Povjerenstvo definirano kao stal-no, neovisno i samostalno tijelo koje će imati status razdjela u državnom proračunu, raspolagat će sred-stvima potrebnima za angažman stručnjaka, koji će članovima Povjerenstva biti na raspolaganju radi provođenja zadaća utvrđenih Zakonom, a predsjed-nik Povjerenstva bira se na temelju javnog poziva. Na taj način Povjerenstvu se daje jača uloga super-vizora nad primjenom Zakona, ali i nad provođe-njem fiskalne politike države u cijelosti, sve s ciljem unaprjeđenja sustava javnih financija. Predsjednik Povjerenstva svoju će dužnost obavljati profesio-nalno, u punom radnom vremenu te će imati pravo na plaću u visini plaće potpredsjednika Državnog izbornog povjerenstva, dok će se na njega na od-govarajući način primjenjivati opći propisi o radu,

sve s osiguranjem njegove neovisnosti o fiskalnim vlastima, što je u skladu s odredbama Direktive 2011/85/EU. Također, da bi što stručnije obavljalo svoje zadaće propisane novim Zakonom, predviđe-no je da Povjerenstvo ima zaposlene državne služ-benike koji obavljaju stručne, administrativne i teh-ničke poslove. Sredstva za rad Povjerenstva osigurat će se u državnom proračunu, u razdjelu Hrvatskoga sabora na posebnim pozicijama. Na taj način Povje-renstvu se daje jača uloga supervizora nad primje-

nom Zakona, ali i nad provođe-njem fiskalne politike države u cijelosti, sve s ciljem unaprjeđe-nja sustava javnih financija. Šest članova Povjerenstva, kao i do sada, bit će nominirani iz Držav-nog ureda za reviziju, Ekonom-skog instituta Zagreb, Instituta za javne financije, Hrvatske na-rodne banke te s ekonomskih i pravnih fakulteta. Prvi javni po-ziv za imenovanje predsjednika Povjerenstva bio je objavljen na stranicama Hrvatskog sabora 18. siječnja 2019., a kandidati su se trebali prijaviti u roku 15 dana od dana objave poziva. Očeku-je se da će Odbor za financije i državni proračun Hrvatskog sa-bora, tijekom prvog tromjesečja 2019., utvrditi kandidate koji udovoljavaju uvjetima te će oba-viti razgovore sa svakim od njih. Na temelju održanih razgovo-ra Odbor za financije i državni proračun Hrvatskog sabora dat će Hrvatskom saboru prijedlog za imenovanje predsjednika Po-vjerenstva.

4. PRAVILO ZA JAČANJE FISKALNE ODGOVORNOSTI Još od 2011. i stupanja na sna-gu prethodno važećeg Zakona o fiskalnoj odgovornosti, svim

obveznicima dana je mogućnost odlaska u kontrole na licu mjesta. Kroz razvoj sustava fiskalne odgo-vornosti naglašeno je jačanje odgovornosti za troše-nje proračunskih sredstava. Upravo je zato i novim Zakonom prošireno i na detaljniji način uređeno pravilo za jačanje fiskalne odgovornosti kojim se jača i sustav nadzora i kontrola nad korištenjem pro-računskog novca. Prema odredbama novog Zakona, Ministarstvo financija može tijekom izvršavanja državnog proračuna obavljati financijsku kontrolu zakonitog i namjenskog korištenja proračunskih sredstava kod proračunskog korisnika državnog proračuna i krajnjih korisnika. Dodatno, Ministar-stvo financija, druga ministarstva i druga tijela na razini razdjela organizacijske klasifikacije imaju ovlast obavljati kontrole učinkovitosti i opravda-nosti korištenja provedbe programa, aktivnosti ili projekata financiranih iz proračuna, odnosno fi-nancijskog plana proračunskih korisnika državnog proračuna. Time se uvodi mogućnost ex post evalu-acije ponajprije svrhovitosti trošenja i opravdanosti financiranja sredstvima iz javnih izvora. Kontrole

na licu mjesta (engl. »on-the-spot controls«) iznimno su koristan alat putem kojega se provjerava jesu li dodijeljena i isplaćena sredstva utrošena zakonito, namjenski i svrhovito. Kontrole na mjestu korištenja sredstava obuhvaćaju kontrole ispravnog korištenja proračunskih sredstava, unutar predviđenog razdo-blja, izvršenja aktivnosti u smislu vremena, količina i kvalitete. Prema predmetu kontrole, kontrole na licu mjestu mogu biti kontrole roba, radova, usluga, transfera i slično. Važno je naglasiti da se odredbe novog članka 33. Zakona, u kojemu su utvrđena pra-vila za jačanje fiskalne odgovornosti, na jednak na-čin primjenjuju i na jedinice lokalne i područne (re-gionalne) samouprave (u nastavku teksta: JLP(R)S), koje na temelju te odredbe mogu provoditi kontrole na licu mjesta kod svojih proračunskih korisnika, kao i kod krajnjih korisnika sredstava iz proračuna JLP(R)S-a. Da bi se kontrole iz ovoga članka provo-dile na što učinkovitiji način, predviđeno je da će ministar financija, u roku šest mjeseci od dana stu-panja na snagu Zakona, donijeti naputak u kojemu će na podrobniji način propisati kako je predmetne kontrole potrebno provoditi.

5. DAVANJE IZJAVE O FISKALNOJ ODGOVORNOSTIOd 2012. čelnici imaju obvezu samoocjene i samo-procjene rada sustava kojima upravljaju, kao i nji-hova kontinuiranog unaprjeđenja i poboljšanja, a u skladu s najboljom praksom u području financijskog upravljanja u EU. Čelnici svih razina državne i lo-kalne vlasti svake godine za prethodnu proračunsku godinu, za razdoblje u kojem su obnašali dužnost imaju obvezu sastaviti i predati Izjavu o fiskalnoj odgovornosti (u nastavku teksta: Izjava) kojom po-tvrđuju zakonito, namjensko i svrhovito korištenje sredstava te učinkovito i djelotvorno funkcioniranje sustava financijskog upravljanja i kontrola u okviru proračunom utvrđenih sredstava.

Od 2015. ta je obveza uvedena i za čelnike trgo-vačkih društava i drugih pravnih osoba kojima su vlasnici, odnosno osnivači RH ili jedan/više JLP(R)S-a. Čelnik Izjavu daje na temelju prethodno popu-njenog Upitnika o fiskalnoj odgovornosti (u nastav-ku teksta: Upitnik), zatim raspoloživih informacija o radu tijela, rezultata rada unutarnje i vanjske revizije te vlastite procjene.

Kao i do sada, Vlada će Uredbom detaljno utvrdi-ti izgled i sadržaj Izjave, Upitnika, planova otklanja-nja slabosti i nepravilnosti, izvješća o otklonjenim slabostima i nepravilnostima utvrđenim prethodne godine i mišljenja unutarnje revizije o sustavu unu-tarnjih kontrola za područja koja su bila revidirana u prethodnoj godini. Navedenom Uredbom utvrdit će se i postupak te rokovi sastavljanja i predaje Izjave, kao i način i rokovi izvještavanja Ministarstva finan-cija o uočenim nepravilnostima, ali i način vođenja Registra trgovačkih društava i drugih pravnih oso-ba obveznika davanja Izjave. Trenutačno je većina navedenih pitanja uređena Uredbom o sastavljanju i predaji Izjave o fiskalnoj odgovornosti i izvješta-ja o primjeni fiskalnih pravila (Nar. nov., br. 78/11, 106/12, 130/13, 19/15 i 119/15), koja će ostati na snazi dok na snagu ne stupi Uredba koja će se donijeti na temelju novog Zakona.

Kako je prije navedeno, s godinama se širio i obuhvat Zakona, uključujući i obveznike davanja Izjave. Od 2012. do 2015. obveza davanja Izjave od-

Skreće se pozornost i na činjenicu da je Zakon, odnosno postupak davanja Izjave zasnovan na samoocjeni i samoprocjeni sustava financijskog upravljanja i kontrola i kao takav usmjeren je na prepoznavanje slabosti i nepravilnosti u sustavu od strane samog korisnika, kako bi se izbjeglo da slabosti i nepravilnosti budu uočene od strane nadzornih tijela

Novi Zakon o fiskalnoj odgovornosti (Nar. nov., br. 111/18)

24br. 6563 • 25. 2. 2019.

Upunoj dvorani hotela Sheraton Zagreb, 20. veljače 2019., održan je seminar Novog informatora

pod nazivom "Financiranje JLP(R)S-a". Pozdravnim go-vorom seminar je otvorio Antonio Prtenjača, urednik-savjetnik Novog informatora.

Prvo predavanje, koje se odnosilo na temu raspodje-le poreza na dohodak na te-melju Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i specifičnosti provedbe Zako-na na lokalnoj razini, održala je Nevenka Brkić, dipl. oec., Ministarstvo financija Repu-blike Hrvatske. Predavanje je potaknulo velik broj sudioni-ka na interaktivno komentiranje i diskusiju, između ostalog, oko pravednosti raspodjele

poreza na dohodak. Uslijedilo je predavanje Mladenke Karačić, dipl. oec., Ministarstvo

financija Republike Hrvatske, koja je vrlo is-crpno izlagala o pojedinostima sastavljanja

i predaje Izjave o fiskalnoj odgovornosti za 2018. Završno predavanje održala je mr. sc.

Mirjana Mahović Komljenović, Porezna uprava Ministarstvo finacija Republike Hrvatske, na temu statusa jedinica lokalne i područne (regionalne) samou-prave u sustavu poreza na do-danu vrijednost.

Jedinice lokalne i područ-ne (regionalne) samouprave, uz negospodarske djelatnosti, mogu obavljati i gospodarske pa je u tom dijelu, između osta-log, pojašnjen obračun poreza na dodanu vrijednost te pravo na odbitak pretporeza.

Seminar je izazvao veliki interes sudionika, koji su i pri-je početka izlaganja, postavlje-

njem brojnih pitanja predavačicama, potvrdi-li aktualnosti ovih tema.

nosila se na čelnike ministarstva i drugih središnjih tijela državne uprave te na njihove proračunske ko-risnike, kao i na općinske načelnike, gradonačel-nike i župane i njihove proračunske korisnike. Od 2015. proširen je broj obveznika pa su Izjavu obve-zna davati i trgovačka društva u vlasništvu RH, pri čemu se pod vlasništvom podrazumijeva stopostot-no vlasništvo, odnosno jednog ili više JLP(R)S-a te druge pravne osobe kojima je osnivač RH, odnosno JLP(R)S. Novim Zakonom dodatno je proširen krug obveznika davanja Izjave i na trgovačka društva u vlasništvu RH i/ili jednog ili više JLP(R)S-a te na druge pravne osobe kojima je osnivač RH i/ili jedan ili više JLP(R)S-a. Ti su obveznici do sada bili neo-pravdano oslobođeni obveze davanja Izjave, iako se bitno ne razlikuju od dosadašnjih obveznika, a i u svom radu mogu raspolagati znatnim sredstvima iz javnih izvora.

S obzirom na to da se Zakon primjenjuje od 1. siječnja 2019., obveznici utvrđeni u Zakonu duž-ni su dati Izjavu za 2018. Skreće se pozornost i na činjenicu da je Zakon, odnosno postupak davanja Izjave zasnovan na samoocjeni i samoprocjeni su-stava financijskog upravljanja i kontrola i kao takav usmjeren je na prepoznavanje slabosti i nepravilno-sti u sustavu od strane samog korisnika, kako bi se izbjeglo da slabosti i nepravilnosti budu uočene od strane nadzornih tijela.

Takvo postupanje omogućava da se uočene sla-bosti i nepravilnosti pravovremeno prepoznaju te otklone prema planu otklanjanja slabosti i nepravil-nosti, koje sastavlja sam obveznik. Slijedom navede-nog, smisao sustava fiskalne odgovornosti i davanja Izjave je pravovremeno reagirati kako bi se u naj-kraćem mogućem roku i u najvećoj mogućoj mjeri ispravile sve slabosti i nepravilnosti koje su uočene u postupku davanja Izjave. Slijedom toga, dana Izja-va koja je potkrijepljena odgovorima na pitanja iz

Upitnika bit će temelj za postupanje u budućnosti, i to u skladu s Planom otklanjanja slabosti i nepra-vilnosti u kojem će biti definirane mjere i aktivnosti koje će se poduzeti da bi se otklonile uočene nepra-vilnosti, odnosno slabosti, a koje će se provoditi na-kon što je Zakon stupio na snagu.

Izjavu daju čelnici za svaku godinu, a ovisno o razini, proračunski korisnici daju Izjavu za pret-hodnu godinu do kraja veljače tekuće godine, a svi ostali obveznici Izjavu daju do kraja ožujka (u 2019. rok za predaju Izjave je 1. travnja jer je 31. ožujka neradan dan pa rok za predaju istječe prvog slje-dećeg radnog dana). Davanje Izjave trgovačkih dru-štava u vlasništvu više JLP(R)S-a, odnosno pravnih osoba kojima su osnivači više JLP(R)S-a, uređeno je posebno. Ako je trgovačko društvo u vlasništvu više JLP(R)S-a, Izjavu i prateću dokumentaciju do-stavlja načelniku općine, gradonačelniku odnosno županu onog JLP(R)S-a koji ima najveći udio u vla-sništvu trgovačkog društva, a svim ostalim JLP(R)S-ima koji imaju udjele u vlasništvu dostavlja na znanje presliku dostavljene dokumentacije. Isto tako, utvrđeno je da se JLP(R)S-i koji imaju jednake udjele u vlasništvu trgovačkog društva koje su za-jednički osnovali, a od kojih niti jedan nema najve-ći udio u vlasništvu, kao i JLP(R)S-i koji su osnivači druge pravne osobe, moraju međusobno dogovoriti kojem od JLP(R)S-a predsjednik uprave trgovačkog društva, odnosno čelnik druge pravne osobe kojoj su osnivači dostavlja Izjavu i prateću dokumentaci-ju. O svojem međusobnom dogovoru dužni su izvi-jestiti Ministarstvo financija pisanim putem.

Ako se JLP(R)S-i ne dogovore, svi imaju obvezu kontrolirati dostavljene izjave. Posebno je definira-no i da čelnici obveznika koji su izravno odgovorni Hrvatskom saboru, Izjavu i prateću dokumentaciju dostavljaju Hrvatskom saboru, uz godišnje izvješće o radu.

Novim je Zakonom, kao i do sada, utvrđena ob-veza izvještavanja o uočenim nepravilnostima po provedenim obveznim provjerama sadržaja Izjava, kao i dokumentacije koja se predaje uz samu Izja-vu. O uočenim nepravilnostima bit će izviješteno Ministarstvo financija, kao tijelo koje je odgovorno i nadležno za uspostavljanje sustava financijskog upravljanja i unutarnjih kontrola u javnom sektoru.

Naglasak na tu obvezu stavljen je posebice od kada je izmjenama i dopunama Zakona o fiskalnoj odgovornosti utvrđena prekršajna odgovornost za čelnike čija se Izjava u postupku provjere utvrdi ne-vjerodostojnom. Inače, prekršajna odgovornost utvr-đena je novim Zakonom za čelnika proračunskog i izvanproračunskog korisnika državnog proračuna i proračuna JLP(R)S-a i čelnika JLP(R)S-a te predsjed-nika uprave trgovačkog društva u vlasništvu RH i/ili jednog ili više JLP(R)S-a, čelnika druge pravne osobe kojoj je osnivač RH i/ili jedan ili više JLP(R)S-a, koji ne sastavi i ne dostavi Izjavu na način pro-pisan novim Zakonom i podzakonskim propisima koji su na temelju njega doneseni. U tom bi smislu prekršajna odgovornost postojala u slučajevima u kojima čelnik uopće ne dostavi Izjavu ili je dostavi sa znatnim kašnjenjima.

Nadalje, dodatno se propisuju prekršajne kazne ako se prilikom pregleda Izjave utvrdi da je doku-mentacija, primjerice Upitnik, na temelju koje se daje Izjava, nevjerodostojna, posebice ako su se da-vali neistiniti odgovori unatoč provedenim testira-njima. Prilikom utvrđivanja osnove za pokretanje prekršajnog postupka potrebno je uzeti u obzir sve okolnosti pa je tako, primjerice, sasvim izvjesno da se prekršajni postupak neće pokretati za kašnjenja u dostavi koja se mogu podvesti pod bagatelna, a u ko-jima bi pokretanje i vođenje prekršajnog postupka proizvelo veće troškove od kazne koja bi u konkret-nom slučaju bila naplaćena.

DOGAĐAJI

Financiranje JLP(R)S-a

Sudionici seminara

25br. 6563 • 25. 2. 2019.

Gregorijanski kalendar uveden je papin-skom bulom Inter gravissimas 24. veljače 1582., kojom je papa Grgur XIII. objavio

reformu do tada važećeg julijanskog kalendara. Bula je nazvana prema prvim dvjema riječima

kojima započinje: »Inter gravissimas pastoralis officii nostri curas…«, u prijevodu: »Među naj-važnijim zadacima naše pastoralne službe... «.

Julijanski kalendar uveo je Julije Cezar, želeći zaustaviti proizvoljno skraćivanje i produžavanje godina u cilju dolaska na vlast. Kršćanska crkva prihvatila ga je 325. godine na ekumenskom sa-boru u Niceji, ali nije uspjela ispraviti već tada uočenu pogrešku od tri nakupljena dana zbog ra-zlike u trajanju julijanske i tropske godine. Kako se do 16. stoljeća nakupilo deset dana, tako se taj problem pokušao riješiti reformom kalendara.

Cilj bule bio je izražen u namjeri da se kalen-dar »obnovi« tako da se sezonski događaji koji su odlučni za računanje Uskrsa, vrate na svoja »pra-va mjesta« i da se spriječi njihovo daljnje pomica-nje. S tim u svezi, u buli se navodi:

»Bilježi se da je u tom smislu nužno odrediti se naspram tri pitanja kako bi se obnovila proslava Uskrsa sukladno pravilima postavljenim od stra-ne rimskih biskupa,....i očeva vijeća, posebno ono-ga prvog velikog ekumenskog sabora u Niceji...«.

Ta tri pitanja ticala su se točnog postavljanja proljetne ravnodnevice (ekvinocija), pravilne identifikacije četrnaestog dana u mjesecu koji se događa na ili nakon proljetne ravnodnevice i prve nedjelje koja slijedi nakon punog mjeseca. Važnost je usmjerena na prve dvije. Papa je pri-lagodio kalendar tako da proljetna ravnodnevica bude blizu 21. ožujka, kako je bila za vrijeme pr-vog ekumenskog sabora u Niceji 325. godine. To je zahtijevalo brisanje deset nakupljenih dana, a ta-

blični 14. dan mjeseca trebao je odgovarati stvar-nom punom mjesecu, što znači uklanjanje četiri i više nakupljenih dana.

U tom smislu, bulom je određeno: 1. Iz kalendara će se izostaviti 10 dana, tako

da poslije  četvrtka,  4. listopada  1582.  slijedi  pe-tak, 15. listopada 1582.

2. Prijestupna je svaka godina djeljiva sa 4, osim godina djeljivih sa 100 kod kojih su prijestu-pne samo one djeljive sa 400.

3. Prijestupna godina ima jedan dan više od obične (koja ima 365 dana), koji se  dodaje  na kraju mjeseca veljače.

4. Uskrs će se odsad izračunavati po novom pravilu, vezanom uz novi kalendar.

5. Prvi dan u godini bit će 1. siječnja.Uvođenjem gregorijanskog kalendara, ka-

lendarska godina približena je tropskoj najviše do tada. Gregorijanski kalendar ima 97  prije-stupnih godina na svakih 400, a julijanski 100. U gregorijanskom kalendaru godine djeljive sa 100 (tzv. sekularne godine) obične su, osim ako su djeljive sa 400, kada su prijestupne. Godi-ne 1700., 1800., 1900., 2100. itd. prijestupne su prema julijanskom, a obične prema gregorijan-skom kalendaru. Razlika između julijanskog i gregorijanskog kalendara danas iznosi 13 dana, a nakon 2100. uvećat će se na 14 dana.

Gregorijanski kalendar odmah su prihva-tile katoličke zemlje,  Italija,  Poljska,  Por-tugal  i  Španjolska, a Zemlje Krune sv. Stje-pana,  kojima je tada pripadao najveći dio Hrvatske, 1587.  godine.  Protestantske  zemlje prešle su na gregorijanski kalendar mnogo ka-snije, dok su  pravoslavne  to učinile tek u  20. stoljeću. Kada je riječ o pravoslavnim crkvama, Grčka, Rumunjska i Bugarska koriste gregori-janski kalendar, za razliku od Ruske i Srpske pravoslavne crkve, koje i dalje koriste julijanski kalendar.

* izvori: https://hr.wikipedia.org/wiki/Gregorijanski_kalendar http://www.papalencyclicals.net/greg13/inter-gravissimas.htm, http://www.rodoslovlje.hr/savjeti/kalendari-i-datumi https://en.wikipedia.org/wiki/Inter_gravissimas, pristupljeno 19. veljače 2019.

VREMEPLOV

Papinska bula Inter gravissimas i Gregorijanski kalendar – 24. veljače 1582.

Gregorijanski kalendar za listopad 1582.

broj 15od 13. veljače 2019.

• Uredba o dopunama Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva zdravstva - stupila na snagu 21. veljače 2019.• Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe o plaćama, dodacima i naknadama u službi vanj-

NARODNE NOVINE skih poslova - stupa na snagu 1. ožujka 2019.• Pravilnik o načinu utvrđivanja obujma i povr-šine građevina u svrhu obračuna komunalnog doprinosa - stupio na snagu 21. veljače 2019.• Pravilnik o odobrenju za obavljanje djelatno-sti akvakulture na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu - stupio na snagu 21. veljače 2019.• Pravilnik o potvrdi o podrijetlu divljači i njezi-nih dijelova i načinu označavanja divljači - stu-pio na snagu 21. veljače 2019.• Pravila za statutarnu certifikaciju pomorskih brodova, Opći propisi - stupila na snagu 14. ve-ljače 2019.• Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o ortopedskim i drugim pomagalima - stupa na snagu 28. veljače 2019.• Odluka izmjenama i dopunama Odluke o

utvrđivanju Osnovne liste lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje - stupa na snagu 28. veljače 2019.• Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o utvrđivanju Dopunske liste lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje - stupa na snagu 28. veljače 2019.• Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o utvrđivanju Popisa posebno skupih lijekova utvrđenih Odlukom o utvrđivanju Osnovne li-ste lijekova Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje - stupa na snagu 28. veljače 2019.• Odluka o iznosu tarifnih stavki za javnu uslugu opskrbe plinom za razdoblje od 1. trav-nja do 31. prosinca 2019. te za razdoblje od 1. siječnja do 31. ožujka 2020. - stupa na snagu 1. travnja 2019.

26br. 6563 • 25. 2. 2019.

Imovinskopravni zahtjev i zastara u parničnom postupku

U slučaju da se pravomoćnom presudom utvrdi da je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazne-ni progon predviđen je dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona, a ako sud u kaznenom postupku donese presudu kojom se optužba odbija, ili rješenjem obu-stavi postupak zbog zastare kaznenog postupka ili odustanka tužitelja izvan rasprave, oštećenik treba podnijeti tužbu u parničnom postupku u roku tri mje-seca od pravomoćnosti presude ili rješenja kojim je upućen u parnicu

VIOštećenik je postavio imovinskopravni zahtjev radi naknade štete u kaznenom postupku. Ako ga sud

uputi u parnicu, hoće li mu sud u parničnom postupku odbiti tužbu po prigovoru zastare tuženika?

MIKazneni sud može meritorno odlučiti o osnovanosti imovinskopravnog zahtjeva

samo u slučaju osuđujuće presude za optuže-nika u svezi s kojom je postavljen zahtjev (čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku - Nar. nov., br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - u nastavku teksta: ZKP). U tom slučaju kazneni sud može prihva-titi imovinskopravni zahtjev u cijelosti ili dje-lomično, dok ga ne može odbiti već samo upu-titi u parnicu. Sud pritom mora paziti i na pra-vila o litispendenciji i pravomoćnosti odluke o istom zahtjevu u drugom postupku, dok o za-starnom roku pazi samo povodom prigovora druge strane (branitelja optuženika). Sud može stranke uputiti i u parnicu, ako bi se rješava-njem zahtjeva znatno odugovlačio postupak (čl. 153. st. 1. ZKP-a), npr. kada je potrebno provesti dodatno vještačenje i pribavljanje do-kumentacije, a što nije potrebno radi utvrđiva-nja kaznene odgovornosti. Podnošenje imovin-skopravnog zahtjeva za naknadu štete u kazne-nom postupku smatra se kao i redovito podiza-nje parnične tužbe, pa se time prekida zastara.

U slučaju kada sud u kaznenom postupku donese presudu kojom se optužba odbija, ili kad rješenjem obustavi postupak, zbog zasta-re kaznenog postupka ili odustanka tužitelja izvan rasprave, uputit će oštećenika da imo-vinskopravni zahtjev može ostvarivati u parni-

ci (čl. 158. st. 3. ZKP-a). Tada dolazi do uvjet-nog prekida zastare tražbine te ako oštećenik podnese parničnu tužbu u roku tri mjeseca od pravomoćnosti presude ili rješenja kojim je upućen u parnicu, smatra se da je podnesena u roku i da je zastara prekinuta podnošenjem imovinskopravnog zahtjeva (čl. 243. Zakona o obveznim odnosima - Nar. nov., br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - u nastavku tek-sta: ZOO). Pritom parnični sud na zastaru ne pazi po službenoj dužnosti, već samo po prigo-voru tuženika.

Prigovor zastare tražbine u parnici može istaknuti tuženik, ako su, primjerice, protekli rokovi iz članka 230. ZOO-a za podnošenje te tužbe (npr. tri godine od kada je oštećenik sa-znao za štetu i za osobu koja je to učinila, od-nosno u svakom slučaju pet godina od kada je šteta nastala). Oštećenik (tužitelj) u parnici bi mogao dokazivati da je i samim podnošenjem imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom po-stupku, o kojemu nije donesena odluka u cije-losti ili djelomično, prekinuo zastaru prava na ostvarivanje svoga zahtjeva.

O tome je li u takvom slučaju šteta prouzro-čena kaznenim djelom, parnični sud ima ovlast odlučiti kao o prethodnom pitanju u situaciji kada su postojale procesne smetnje zbog kojih se protiv odgovorne osobe nije mogao provesti kazneni postupak, npr. ako je odgovorna osoba umrla pa protiv nje nije bilo moguće provesti kazneni postupak ili je proglašena neubroji-vom zbog nesposobnosti za rasuđivanje (VsH, Rev. 1914/89-2, od 27. prosinca 1989.).

Ako je okrivljenik pravomoćnom kaznenom presudom oslobođen od optužbe jer nije doka-zano da je učinio predmetno kazneno djelo, ili se u njegovu ponašanju ne stječu bitna obiljež-ja kaznenog djela za koje je optužen, tada će sud također uputiti oštećenika u parnicu, koju može uspješno pokrenuti samo ako mu nije protekao zastarni rok za njezino podizanje. Smatramo da bi se u tom slučaju trebao primi-jeniti objektivni zastarni rok iz članka 230 st. 2. ZOO-a.

Da bi se primijenio dulji zastarni rok iz članka 231. st. 1. ZOO-a, prema kojem zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi za-starijeva kad istekne vrijeme određeno za za-staru kaznenog progona, sudska je praksa do sada tražila da je štetnik (optuženik) i pravo-moćno osuđen za kazneno djelo povodom štet-

nog događaja (Odluke VsH, Rev-1686/90 od 6. prosinca 1990. PSP-51/82 i VsH, Rev-1914/89 od 27. prosinca 1989.)

Dakle, zastarijevanje se prekida podno-šenjem imovinskopravnog zahtjeva u kazne-nom postupku, ako oštećenik podigne tužbu u parničnom postupku u roku tri mjeseca od dana kada je odlukom kaznenog suda upućen s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu. Rok teče od dana dostave pravomoćne presude ili rješenja u kojem se oštećenik upućuje u par-nicu te se pritom može raditi i o prvostupanj-skoj odluci na koju nije uložena žalba. Ako bi pravomoćna presuda bila ukinuta po izvanred-nim pravnim lijekovima, došlo bi do prekida zastarijevanja tražbine za naknadu štete do nove pravomoćne odluke u kaznenom postup-ku. Sam prekid zastarijevanja kaznenog pro-gona povlači za sobom i prekid zastarijevanja zahtjeva za naknadu štete, što vrijedi i za za-stoj zastarijevanja (čl. 231. st. 2. i 3. ZOO-a). (4.091., M. L. D./Z. K. 9. 2. 2019.)

Tuzemni prijenos porezne obveze

Kada tuzemni porezni obveznik obavi uslugu izrade projektne dokumentacije u svrhu gradnje nekretnine, koja se nalazi u Republici Hrvatskoj, poreznom obve-zniku iz druge države članice Europske unije, a koji je u Republici Hrvatskoj registriran za potrebe poreza na dodanu vrijednost, tada se mora primijeniti tuzemni prijenos porezne obveze

VITuzemni porezni obveznik obavio je uslugu izrade projektne dokumentacije za gradnju nekretnine,

koja se nalazi u Republici Hrvatskoj, poreznom obvezni-ku iz druge države članice Europske unije, koji je u Repu-blici Hrvatskoj registriran za potrebe poreza na dodanu vrijednost. Je li potrebno obračunati porez na dodanu vrijednost ili se mora primijeniti tuzemni prijenos pore-zne obveze?

MISukladno članku 75. st. 3. toč. a) Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov.,

br. 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16 i 106/18 - u nastavku teksta: Zakon), porezni obveznik upisan u registar obveznika PDV-a u Republici Hrvatskoj obvezan je platiti

27br. 6563 • 25. 2. 2019.

PDV kada mu se obave isporuke građevinskih usluga, kojima se smatraju usluge u svezi s iz-gradnjom, održavanjem, rekonstrukcijom ili uklanjanjem građevina, uključujući usluge po-pravka i čišćenja. To se odnosi i na ustupanje osoblja ako ustupano osoblje obavlja građevin-ske usluge. Građevinske usluge podrobnije su opisane u članku 152. st. 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 1/17, 41/17, 128/17 i 1/19 - u nastavku teksta: Pravil-nik) te taksativno popisane u Dodatku II.

Nadalje, sukladno Mišljenju Porezne upra-ve Republike Hrvatske, KLASA: 410-19/14-01/241, URBROJ: 513-07-21-01/14-02 od 29. rujna 2014., prijenos porezne obveze primje-njuje i na uslugu izrade svih onih idejnih rje-šenja koja su uključena u daljnju razradu pro-jektne dokumentacije. Na uslugu izrade idej-nih rješenja koja investitor odbaci, primjenjuje se prijenos porezne obveze jer je usluga obav-ljena u svrhu građenja, neovisno o tome što će to idejno rješenje možda biti odbačeno i što po-rezni obveznik koji obavlja navedenu uslugu ne zna ili ne može znati da njegova usluga u završnici neće rezultirati izradom ostale pro-jektne dokumentacije, a samim time niti gra-đenjem.

Poslovi kao što su izdavanje projektne do-kumentacije za legalizaciju objekta koja nije u okviru gradnje (čl. 152. st. 2. toč. h) Pravilni-ka), energetski pregled građevine i izdavanje energetskih certifikata (čl. 152. st. 2. toč. i) Pravilnika) te usluge vještačenja (čl. 152. st. 2. toč. j) Pravilnika) ne smatraju se građevinskim uslugama te se prilikom njihova obavljanja ne primjenjuje prijenos porezne obveze. Iz nave-denog proizlazi da kada tuzemni porezni obve-znik obavi uslugu izrade projektne dokumenta-cije u svrhu gradnje nekretnine, koja se nalazi u Republici Hrvatskoj, poreznom obvezniku iz druge države članice Europske unije, a koji je u Republici Hrvatskoj registriran za potrebe po-reza na dodanu vrijednost, mora se primijeniti tuzemni prijenos porezne obveze u graditelj-stvu. (6.09.5., A. P., 14. 2. 2019.)

Iniciranje pokretanja disciplinskog postupka zbog povrede službene dužnosti

Postupak zbog teške povrede službene dužnosti pro-tiv državnog službenika, koji ima obilježja upravnog postupka, ne pokreće se po službenoj dužnosti, već na zahtjev ovlaštenog podnositelja. Zbog toga u toj vrsti postupka nisu primjenjive odredbe članka 42. Zakona o općem upravnom postupku

VIIma li inicijator pokretanja postupka protiv držav-nog službenika zbog teške povrede službene dužno-

sti, pravo na prigovor zbog nepokretanja postupka?

MIOdredbama članka 42. Zakona o općem upravnom postupku (Nar. nov., br. 47/09

- u nastavku teksta: ZUP) uređeno je pokretanje

postupka po službenoj dužnosti. Postupak se pokreće po službenoj dužnosti kad je to propi-sano zakonom ili je nužno radi zaštite javnog interesa (st. 1.). Pri ocjeni o postojanju razloga za pokretanje postupka po službenoj dužnosti javnopravno tijelo uzet će u obzir predstavke, odnosno druge obavijesti koje upućuju na po-trebu zaštite javnoga interesa (st. 2.). Kad služ-bena osoba utvrdi da ne postoje uvjeti za po-kretanje postupka po službenoj dužnosti, oba-vijestit će o tome podnositelja što je prije mo-guće, a najkasnije u roku 30 dana od dana pod-nošenja predstavke, odnosno obavijesti (st. 3.). Podnositelj ima pravo izjaviti prigovor javno-pravnom tijelu od kojeg je primio obavijest ko-jom se ne prihvaća prijedlog za pokretanje po-stupka u roku osam dana od dana primanja obavijesti, kao i u slučaju da u propisanom roku nije dobio odgovor (st. 4.).

Pitanje se očito odnosi na situaciju u kojoj podnositelj predstavke traži da se protiv poje-dinoga državnog službenika pokrene postupak zbog teške povrede službene dužnosti.

Prema članku 102. st. 1. Zakona o državnim službenicima (Nar. nov., br. 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 38/13, 37/13, 1/15, 138/15 i 61/17 - u nastavku teksta: ZDS), na postupak zbog povrede službene dužnosti primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje opći upravni postupak, ako navedenim ili posebnim zako-nom nije drukčije određeno.

Međutim, postupak zbog teške povrede služ-bene dužnosti (tj. - prema raširenoj neformalnoj terminologiji - zbog teške disciplinske, odno-sno stegovne povrede) protiv državnog službe-nika ne pokreće se po službenoj dužnosti, već na zahtjev čelnika tijela ili osobe koju on za to ovlasti, kao ovlaštenog predlagatelja podnesen službeničkom sudu (čl. 104. st. 2. ZDS-a), tj. »disciplinskog tužitelja«. Riječ je, stoga, o vi-šestranačkom postupku, u kojem s jedne strane stoji podnositelj zahtjeva, a s druge jedan ili više državnih službenika.

O teškoj povredi službene dužnosti u prvom stupnju odlučuje službenički sud, a u drugom stupnju viši službenički sud, ako posebnim za-konom za službenike pojedinih državnih tijela nije drukčije određeno (čl. 100. st. 2. ZDS-a). Službenički sud, kao prvostupanjsko tijelo u upravnome (disciplinskom) postupku nije, da-kle, javnopravno tijelo koje postupak pokreće po službenoj dužnosti, pa u toj vrsti postupka nema mjesta primjeni odredaba članka 42. ZUP-a.

Podnositelj podneska koji od ovlaštenog podnositelja zahtjeva traži pokretanje disci-plinskog postupka ima, stoga, položaj podno-sitelja redovite predstavke, a ne predstavke iz članka 42. ZUP-a. U takvom slučaju primjenji-ve su opće odredbe članka 84. Zakona o susta-vu državne uprave (Nar. nov., br. 150/11, 12/13, 93/16 i 104/16), prema kojima je, između osta-log, na podnesene prigovore i pritužbe - podne-sene radi ostvarivanja svojih prava i interesa ili izvršavanja svojih građanskih dužnosti - čelnik tijela državne uprave dužan građanima i prav-nim osobama dati odgovor u roku 30 dana od dana podnošenja prigovora, odnosno pritužbe

(st. 4.). Protiv odgovora na ovu, »opću« vrstu predstavke nije predviđena daljnja pravna za-štita. Smatramo da zaštita postoji u slučaju pro-puštanja čelnika tijela da u propisanom roku odgovori na predstavku, i to podnošenjem pri-govora iz članka 156. ZUP-a (zaštita od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela), ali je u takvoj situaciji meritum odlučivanja o prigovo-ru ograničen na (ne)dostavu odgovora na pred-stavku u propisanom roku te ne obuhvaća ocje-nu pravilnosti sadržaja odgovora na predstav-ku. Zbog toga, povodom prigovora iz članka 156. ZUP-a nije dopušteno utvrđivati je li ovla-šteni podnositelj zahtjeva pravilno ocijenio da nema osnove za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti. (2.04., A. R./B. B., 14. 2. 2019.)

Ekscepcija ilegalnosti

Ako odredba podzakonskog akta nije suglasna s Ustavom Republike Hrvatske ili zakonom, sud neće u konkretnom slučaju primijeniti tu odredbu, nego će neposredno primijeniti zakon

VIU postupku koji vodimo pred sudom, protustranka se poziva na odredbe određene odluke jedinice lo-

kalne samouprave koje nisu u skladu sa zakonom. Hoće li sud u tom slučaju primijeniti neposredno zakon?

MIPrema članku 37. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Nar.

nov., br. 49/02 - proč. tekst), ako sud u postup-ku utvrdi da zakon koji bi trebao primijeniti, odnosno pojedine njegove odredbe nisu sugla-sni s Ustavom, zastat će s postupkom i podnije-ti Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu suglasnosti zakona, odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom.

Ako sud u postupku utvrdi da drugi propis koji bi trebao primijeniti, odnosno pojedine njegove odredbe nisu suglasni s Ustavom i za-konom, na konkretan slučaj neposredno će pri-mijeniti zakon, a Ustavnom sudu podnijet će zahtjev za ocjenu suglasnosti spornog propisa, odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom i zakonom.

U slučaju da Ustavni sud utvrdi da zakon ili pojedine njegove odredbe nisu suglasni s Ustavom, odnosno da drugi propis ili pojedine njegove odredbe nisu suglasni s Ustavom i za-konom, ukinut će taj zakon ili propis, odnosno njegove neustavne odredbe.

Pod određenim okolnostima Ustavni sud može i poništiti propis, odnosno pojedine nje-gove odredbe.

Dakle, u konkretnom slučaju, sud bi trebao neposredno primijeniti zakon i pokrenuti po-stupak za ocjenu suglasnosti spornog propisa odnosno pojedine njegove odredbe s Ustavom i zakonom.

Riječ je o izuzimanju nekog zakona i pod-zakonskog propisa od primjene u konkretnom slučaju, zbog toga jer taj akt nije suglasan s Ustavom ili zakonom (ekscepcija ilegalnosti). (1.03., J. S., 14. 2. 2019.)

28br. 6563 • 25. 2. 2019.

Izlazi ponedjeljkomwww.informator.hr

info@informator.hr

Nakladnik Novi informator d.o.o. Kneza Mislava 7/I, Zagreb

Nakladnički savjet akademik Jakša Barbić prof. dr. sc. Eduard Kunštek prof. dr. sc. Jasna Omejec dr. sc. Goran Vlašić

Direktorica Marina Šurbek

Glavna urednica Slavica Banić

Izvršna urednica

Biljana Barjaktar

Uredništvo Marijana Dedić - Lokma Desanka Đikandić Antonio Prtenjača Jerko Slovinić

Lektorica Meri Odak

Grafički urednik Nenad Novak

Tisak GZH, Zagreb

Redakcija tel. 01/4555-454 faks 01/4612-553

urednistvo@informator.hr

Računovodstvo i pretplata tel. 01/4555-454 faks 01/4612-553 pretplata@informator.hr

Cijena pretplate s PDV-om tiskano izdanje 1.800,00 kn internet izdanje 2.100,00 kn tiskano + internet izdanje 2.400,00 kn

Cijene oglasa s PDV-om 1/1 str. 5.500,00 kn 1/2 str. 2.900,00 kn 1/3 str. 1.600,00 kn 1/4 str. 1.200,00 kn

pretplatnici ostvaruju 15% popusta