Rad i podjela rada

SADRŽAJ:

UVOD…………………………………..……………………………….………………….3

I TEORIJSKI DIO:

1.Sociološko određenje rada………….……………………………………………..….…..5

1.2.Istorijska podjela rada ……………………………………….…...................................6

2.Podjela rada u savremenom društvu…………………………………………………......8

2.1.Podjela rada prema Marksu i Dirkemu………………………………………………..10

3.Motivacija za rad ……………………………………………….....................................12

4.Motivatori u procesu rada …………………………………….......…………………….13

5.Rad kao kultura ………………………………………………….……………………...14

6. Rad i slobodno vrijeme ………………………………….………...………………….16

7. Rad i igra ………………………………........................………………………………19

8. Obrazovanje mladih za rad ………………………………...……………………..........23

II ISTRAŽIVAČKI DIO:

9. Predmet i problem istraživanja…………………………………………………………25

10. Cilj istraživanja…………………………………………………………………..…....25

11. Hipoteze istraživanja………………………………………………………………….26

12. Metod istraživanja…………………………………………………………………….26

13. Socio-demografski podaci…………………...………………………………………..27

14. Rezultati istraživanja……………………………………………………………...…..28

Zaključak…………………………….…………………………………………………..47

LITERATURA ……………………………………………………………………..……54

2

Rad i podjela rada

UVOD:

Ako želimo da definišemo uslove pod kojima čovjek živi i radi, dovoljno je reći da

čovjek danas ne može zadovoljiti ni svoje najelementarnije prirodne potrebe na

neposredan i prirodan način. Možda to zvuči paradoksalno, ali savremeni čovjek koji živi

u velikim urbanim aglomeracijama ne nalazi više ni hranu, ni vodu, pa čak ni vazduh u

prirodnom stanju i slobodnim za upotrebu. Sve nam to govori koliko je rad neophodan za

opstanak čovjeka.

Ljudski rad je najvažniji oblik društvene djelatnosti. Radom čovjek obezbjeđuje i

stalno poboljšava materijalne i druge uslove svoje egzistencije. Svaki rad je jedna

djelatnost, ali svaka djelatnost nije rad. Djelatnosti koje nijesu rad obavljaju se obično

spontano, manje organizovano ili povremeno. Najvažniji oblik društvene djelatnosti je rad,

a proizvodnja materijalnih dobara je osnovni oblik ljudskog rada.

Čovjek je oduvjek težio da stvori sebi i zajednici što bolje uslove života i obezbjedi

opstanak, a to je bilo moguće samo mjenjanjem i prilagođavanjem prirode gde rad ima

vodeću ulogu. Proučavanje rada započeto je još u antičko doba u okviru filozofije.

Mislioci toga doba su u svojim spisima izvodili različite zaključke o njegovoj

svrsishodnosti. Među prvima je bio stoik Panaitije u II v.p.n.e. koji je govorio da su stvari

koje donose korist čovjeku proizvod njegovog rada, kao i Ciceron koji je u svom spisu

“De officiis” (O dužnostima) govorio da čovjek radom treba da preoblikuje prirodu da bi

ona služila ljudskoj reprodukciji. U XX vijeku počinju da se zasnivaju mnoge posebne

nauke o radu kao što su sociologija rada, psihologija rada itd.

Rad ima fundamentalno društveno značenje za cjelokupnu egzistenciju svakog

pojedinca i društva u cjelini - uslov bez koga se ne može. Ljudski rad predstavlja, dakle,

bazičnu sferu egzistencije čovječanstva koja u krajnjoj instanci određuje sve ostale sfere

društvenog djelovanja. Intelektualni progres najjasnije pokazuje u kojoj mjeri raste

čovjekova moć prema ostaloj prirodi. Ako se vidi samo ova strana čovjekovog stvaranja,

onda vidimo samo afirmaciju, potvrđivanje njegovih stvaralačkih moći. Ljudski rad

pojedinca (u kome se usredsređuje cjelokupni društveni rad) modifikuje prirodni svjet

prema svojim potrebama, mjenja i samog sebe prije svega u tom smislu što neprekidno

povećava sopstvenu stvaralačku moć.

3

Rad i podjela rada

Rad čini čovjeka društvenim bićem, putem koga zadovoljava svoje potrebe ali i

interese društva. Zadovoljavajući svoju potrebu za stvaranjem, za radom, čovjek proizvodi

dobra potrebna za egzistenciju društva. Čovjekove potrebe za asocijacijom, za

indentifikovanjem, za korjenima u sredini kojoj pripada, dobijaju sasvim nove

karakteristike. Ljudski rad je svrsishodna i svijesno organizovana djelatnost ljudi u cilju

postizanja nekog korisnog učinka, kojim se može zadovoljiti određena vrsta ličnih ili

zajedničkih potreba. Rad je složeni društveni proces u kome čovjek djeluje na prirodu,

druge ljude i samog sebe a dvojnost samog pojma dolazi do izražaja u razmjeni materija

gdje se između čovjeka i prirode obezbeđuje egzistencija a između ljudi društvene potrebe.

Rad u apstraktnom smislu predstavlja utrošak ljudske radne snage: intelektualnog i

mišićnog napora, psihološkog stresa i vremena da bi se postigao neki cilj. U najširem

smislu rad je aktivnost kojom se mijenja priroda ili čovjekova okolina.

Danas se može govoriti o sociologiji rada, kao posebnoj grani sociologije, koja u

sebi sadrži pitanja koja se odnose na cjelokupni proces rada. Sociologija rada nastoji dati

odgovore na pitanja koja se u procesu rada postavljaju. Odgovore na isita pitanja traži ne

samo preduzetništvo, već i društvo. Iako se zanima za konkretne probleme rada,

sociologija rada ima svoje uporište i u opštoj strukturi društva, (npr: promjena u

društvenoj strukturi izazvana razvijenom industrijskom proizvodnjom).

U ovom radu razmatraćemo osnovna pitanja vezana za rad. Bavićemo se suštinom

samog rada i njegovom podjelom, da bi razumjeli samu strukturu rada kao osnovnu

društvenu djelatnost, pokušaćemo odgovoriti na neka od sledećih pitanja: Šta je rad? Koja

je njegova svrha? Koje se to vrijednosti ostvaruju radom? Koji su motivi za rad? Ko radi?

Zašto radi i slično.

4

Rad i podjela rada

I TEORIJSKI DIO

1. SOCIOLOŠKO ODREĐENJE RADA

Čovjekov rad postaje rad samo kroz zajedništvo sa drugim pojedincima, prema

tome rad je po svojoj suštini društvena kategorija. Samo kroz rad čovjek prisvaja prirodu i

mjenja svoju poziciju prema njoj. Rad je i kriterijum društvenog vrijednovanja pojedinca.

Čovjek se potvrđuje i dokazuje u društvu svojim radom. Istorija društva za većinu

sociologa je istorija razvojnih oblika rada. Društvo se i "legitimiše" vrstom i karakterom

rada sadržanim u njemu.

„ Rad je univerzalna mjera vrijednosti društva i čoveka.” 1

Rad je svrsishodna čovjekova djelatnost razmjene materije sa prirodom.

Svrsishodnost čovjekove djelatnosti je suštinsko razlikovanje čovjeka od drugih prirodnih

pojava. Radeći svijesno i svrsishodno, čovjek proizvodi materijalna i duhovna dobra za

svoje potrebe, on stvara svijet kulture i civilizacije i proizvodi svoj sopstveni život.

Kao osnovna društvena pojava, rad je suštinsko određenje čovjeka i njegova

viječita preokupacija. U sociološkom smislu rad je društvena pojava koja se manifestuje:

1. kao međuljudski odnos prema radu i drugim pojedincima u procesu rada;

2. kao tip radne organizacije koja je institucionalni okvir obavljanja rada kao

djelatnosti;

3. kao brojne društvene profesije proizašle iz podjele rada;

4. kao odnos između rada kao osnovne društvene djelatnosti i svih ostalih

društvenih djelatnosti. 2

Kao društvena pojava, rad je determinanta drugih društvenih pojava.

Dominantan uticaj rada na druge društvene pojave ogleda se u tome što:

1 Radenović, P. (2004): Opšta sociologija, teorijske kontroverze, Beograd, str. 89.2 Marks, K. (1965): Kapital, Prosveta, Beograd, str. 321.

5

Rad i podjela rada

1. sve druge ljudske djelatnosti su omogućene radom;

2. sve druge ljudske osobine proizilaze iz rada;

3. razvijanjem ljudskih osobina u drugim pojavama razvija se sposobnost zarade, i

4. tako razvijene osobine djeluju kao faktor rada.3

Rad se može odrediti i kao upotreba radne snage. Proces rada, kroz koji čovjek

razvija i usavršava svoje potencijale, je cjelina koju sačinjavaju sam rad kao svrsishodna

djelatnost, sredstva kojima se djeluje i predmeti na koje rad djeluje. Krajnji izraz

zajedničkog djelovanja sva tri elementa procesa rada je proizvod. Kako se nad svakim od

tri elementa procesa rada formiraju određeni društveni odnosi, sam proizvod je

koncentracija društvenih odnosa u vezi sa radom. A kako je rad osnovna i determinišuća

društvena pojava, to se i društveni odnosi koji se formiraju radom, dominantni odnosi i

dele se na:

1. tehnološko-tehničke: spoj radne snage sa sredstvima za rad,

2. društveno-ekonomske: izraz svojinskih odnosa i

3. ideološko-političke: izraz subjektivnih snaga jednog društva.4

1.2. ISTORIJSKA PODJELA RADA

Geneza pojma rada prati istorijski razvitak čovjeka i društva. Svaki način

proizvodnje ima specifičan odnos prema radu i specifično poimanje rada. Zakon podjele

rada je jedan od osnovnih činilaca u razvoju i formiranju društvene strukture i svih oblika

društvenog života ljudi kroz istoriju. Utiče na progresivni razvoj društva, ali je izvor i svih

oblika čovjekove sputanosti. Rad je jedina pretpostavka podjele rada.

Tokom istorije civilizacije fenomen rada je pretrpio određenje transformacije u

teorijskom određenju svog pojma.

3 Radenović, P. (2004): Opšta sociologija, teorijske kontroverze, Beograd, str. 241.4 Đorđević, M. (1992): Sociologija, Naučna knjiga, Beograd, str. 167.

6

Rad i podjela rada

Od antike pa do savremenog čovjeka postoje različite tendencije u njegovom

shvatanju. Grčko-rimska antika i feudalni srednji vijek smatraju da rad nije najviša

djelatnost čovjeka, da je rad nedostojan slobodnog čovjeka. U grčkom polisu rad je bio

″privilegija″ robova, ali i zanatlija, premda u antičkom gradu-državi zanatlije su

učestvovale kao kreatori javnog prostora, dok su robovi toga bili lišeni, budući da su bili,

kao i životinje, robovi potreba i nužnosti. Stoga je grčki rob uvjek živio u bijedi rada,

pošto je bio vezan za sferu nužnoga, a tehnicista (zanatlija, umjetnik) je za razliku od roba

širio dominaciju nad materijom. Upravo, nešto kasnije, će homo faber biti taj koji će kroz

izradu oruđa uživati u carstvo slobode, tj u istoriji. Početkom tehnologizovanja svijeta

dolazi do svojevrsne ekonomizacije ljudskog rada, što za sobom povlači čovjekovo

otuđenje. To je vrijeme mašinizacije svijeta. Savremeno tumačenje rada pripada okvirima

ekonomske dimenzije. Zbivanje ljudske egzistencije se odvija kroz rad, pa to zbivanje nije

ništa nego sam rad. Prije svega, ono se događa iz nužde da čovjeka svijet kakvim ga zatiče

ne može da zadovolji, tj. njemu su potrebna trajna uređivanja kako bi mogao opstati.

Dakle, čovjek uvijek dijeluje iz potrebe, pa na toj osnovi Markuze navodi da je „potreba

podstrek za djelanje”, odnosno, „prvi i nužan cilj djelanja je zadovoljenje potreba”5.

Međutim, ovakav način djelanja imaće za epilog okret ka ekonomiji i radu kao

ekonomskom djelanju. Vidimo da opasnost pri radu jeste ta što njegovom vulgarizacijom

dolazi do redukcije samog čovjeka, budući da se u procesu samog rada ne mijenja samo

razmjera i smisao rada, već i sam radnik. Obrađujući predmet, radnik obrađuje samog

sebe. Ali, prilikom te obrade sam može da trpi, kako bijedu rada, tako i sreću postignuća.

Zapravo, ovim se želi istaći da se radom izražava, kako uniženost, tako i zadovoljstvo

uspjeha i napretka, odnosno ropstvo i gospodstvo. Na toj osnovi istorija nije samo izraz

slobode misli, već i „slobode koja sebe ospoljava, a takvoj jedina sloboda jeste čin rada,

pretvanje planova, nauma, odluka u tjelesno-čulna djelovanja koja terminiraju u

proizvodima, u djelima rada.

Prva društvena podjela rada nastala je pod uticajem prirodnih uslova proizvodnje u

periodu varvarstva prvobitne zajednice. Iz prvog oblika tadašnje ljudske djelatnosti –

skupljačke djelatnosti, proizašla je podjela na stočarstvo i zemljoradnju. Povećana

produktivnost rada uslovila je pojavu viškova u zemljoradnji i stočarstvu a oni nastanak

privatne svojine, države i klasnog društva.

5 Markuze, H. (1984): O filozofskim osnovama ekonomskog pojma, Kultura i društvo, BIGZ, Beograd, str. 134.

7

Rad i podjela rada

Druga velika podjela rada vezana je za pojavu viška stočarskih poljoprivrednih

proizvoda i pronalazak i obradu metala. Iz zemljoradnje se izdvojilo zanatstvo, kao

proizvodnja za razmenu. Formira se tržište i robna proizvodnja kao poseban oblik

organizacije i funkcionisanja društvene proizvodnje.

Treća podjela rada proizašla je iz međuzavisnosti proizvođača i neophodnosti

razmene viškova ostvarenih u zemljoradnji, stočarstvu i pre svega u zanatstvu. Trgovina je

posledica povećanog obima zanatske proizvodnje koja nije mogla više da se realizuje na

lokalnom tržištu. Pojavom trgovine formira se posebna društvena struktura trgovaca.

Uočavaju se prvi oblici zaoštravanja suprotnosti između grada i sela i učvršćuje se do tada

izvršena podjela rada. Za taj period vezuje se nastanak civilizacije.

Kasniji oblici razvoja podjele rada bili su direktno povezani sa razvojem

industrijskih snaga i to na prvom mestu sa promenama u sredstvima rada. Pojava mašina u

kapitalističkom sistemu dovela je do značajnijih promena u zanatskom načinu

proizvodnje. Do tada nužno poznavanje cjelokupnog toka proizvodnje zamjenila je

specijalizacija rada, kroz uskostručna, specijalizovana znanja za samo jedan dio ili

momenat proizvodnje.

Radnik se postepeno otuđuje od svog rada i gubi interes za proizvodnju. Savremeni

procesi automatizacije uvode nova svojstva. Za razliku od perioda mašinizacije, kada su

radnici sarađivali kroz međusobno povezane uskostručne poslove, automatizacija uvodi

raspodjelu radnika prema specijalizovanim mašinama pa je umjesto njihove saradnje za

proizvodnju bitna saradnja mašina. Automatizovana proizvodnja dovodi do promjena u

profesionalnoj strukturi, do pojave novih profesija.

2. PODJELA RADA U SAVREMENOM DRUŠTVU

Teško je naći primjer da jedan društveni fenomen ima tako dalekosežne posljedice

za društvo i čovjeka kao što ima podjela rada. Nema društvene nauke koja pojedine

aspekte podjele rada ne uključuje u polje svojih naučnih istraživanja posebno sociologija.

Društvena podjela rada je raspodjela ukupnog fonda društvenog rada na pojedine

oblasti, grane, vrste i podvrste ljudske djelatnosti. Može se definisati i kao razlikovanje

8

Rad i podjela rada

različitih djelatnosti u društvu. Osnovna podjela rada najčešće se ispoljava kroz tri,

međusobno prožete podjele:

1. prirodnu i najstariju podjelu rada, koja označava podjelu prema polu, uzrastu i

fizičkoj snazi;

2. društvenu podjelu rada, koja se ostvaruje kroz različite grane društvene

proizvodnje (zemljoradnja, industrija, saobraćaj, i drugo), i

3. tehničku podjelu rada, kao podjelu radnih operacija između radnika unutar

jednog preduzeća. 6

Podjela rada predstavlja raspodelu ukupnog društvenog radnog vremena na

različite radove, da bi se zadovoljile ljudske potrebe. Društvena podjela rada može biti:

opšta, posebna i pojedinačna; klasična i besklasična; planska i stihijska; vertikalna i

horizontalna; unutrašnja i međunarodna itd.

Opšta podjela je podjela na velike društvene proizvodnje. Posebna podjela rada je

raspodjela unutar jedne grane društvene proizvodnje na vrste i podvrste (podjela industrije

na metalnu, hemijsku, drvnu, tekstilnu, elektro itd.). Opšta i posebna podjela obavljaju se

na nivou društva, a vezujemo ih još i za period prvobitne zajednice.

Pojedinačna podjela rada je raspodjela rada unutar jednog privrednog subjekta,

preduzeća, pogona, radionice i slično, prema zadacima. U istorijskom smislu ova podjela

je najmlađa jer nastaje u periodu manufakturnog kapitalizma. Pojednačna podjela rada

uslovljava pojavu specijalizacija i profesija.

Treba spomenuti još i teritorijalnu podjelu rada, koja može biti nacionalna,

regionalna i međunarodna. Podjela sadrži geografsku podjelu rada prema različitim

kriterijumima: klimatskim, demografskim, strateškim i drugim.

Jedna od manifestacija podjela rada je podjela rada na vrste tj. oblike rada.

Posebno su značajne podjele na: fizički i intelektualni rad; proizvodni i neproizvodni;

upravljački i izvršilački; materijalno produktivan, duhovno produktivan rad i društvene

usluge.

6 Marks, K. (1965): Kapital, Prosveta, Beograd, str. 378.

9

Rad i podjela rada

Savremenu podjelu rada karakteriše i pojava kolektivnog – timskog rada, primjene

kontrole i odlučivanja. Umjesto jedne radne funkcije uvodi se rotacija, kao naizmjenično

vršenje radnih funkcija od strane članova radne grupe. Ova pojava je prije svega posledica

dinamičnog razvoja tehničkih dostignuća ali i izraz traženja rešenja za zainteresovanost

proizvođača za rad i stvaralaštvo.

2.1. PODJELA RADA PREMA MARKSU I DIRKEMU

Marks i Dirkem su svojom teorijski utemeljenom analizom podjele rada vrlo

uspješno identifikovali i pozitivne i negativne posljedice podjele rada. Emil Dirkem svoje

shvatanje podjele rada suprostavlja shvatanju Ogista Konta koji uočava samo negatitivne

posljedice podjele rada. Kont smatra da podjela rada vodi dezintegraciji društva,

neracionalnom rasipanju, ljudskih pontecijala, moralnom rasulu, jednom rečju anarhiji.

Dok, Dirkem smatra da podjela rada ima pozitivne učinke, sem u nepovoljnim uslovima, u

uslovima nejednakosti, nefukcionalne podjele kada ona ima negativne efekte. Dirkemovo

stanovište podjele rada se oslanja na Adama Smita koji ističe da podjela rada i u

kapitalističkom društvu omogućava da se sa istim brojem radnika obavi veći obim rada.

Ona povećava spretnost radnika, uštedu vremena i zamjenu ljudskog rada mašinama.

Marks raspravlja o podjeli rada na mnoga mjesta i osvetljava njene sociološke

aspekte. Naročito snažnu sociološku analizu podjele rada i njenih posljedica za društvo i

čovjeka Marks daje u Kapitalu: ,,Imamo li u vidu jedino rad sam”, piše Marks u Kapitalu,

„onda razdvajanje društvene proizvodnje na velike njene rodove, kao poljoprivredu,

industriju i td., možemo označiti kao opštu podjelu rada, deljenje ovih radova proizvodnje

na vrste i podvrste kao posebnu podjelu rada, a podjelu rada u okviru jedne radionice kao

pojedinačnu podjelu rada.”7

Za sociološku analizu podjele rada takođe, je značajno Marksovo isticanje da

podjela rada u okviru pojedinačnih zanata, profesija koje zahtjeva većina manufaktura i

radionica, prestavlja podjelu rada u prvom smislu. U obliku manufaktura podjela rada

povećava produktivnost i samim tim dovodi i do povećanja profita. Druga Marksova

konstatacija vezana je za raslojavanje radnika. „Pošto su različite funkcije ukupnog

7 Marks, K. (1973): Kapital, BIGZ i Prosvjeta, Beograd, str. 313.

10

Rad i podjela rada

radnika prostije i složenije”, piše Marks, „niže ili više, to i njihovi organi, individualne

radne snage, zahtevaju veoma različite stepene obrazovanja, usled čega su one veoma

različite vrijednosti. To znači da manufaktura razvija hijerarhiju radnih snaga kojoj

odgovara izvesna skala radničkih najamnina”.8 Dalje, Marks objašnjava podjelu rada kao

istorijsku kategoriju nastalu na određenom stupnju istorijskog razvoja, društva, koja se

razvija i mijenja sa razvojem društva. „Podjela rada u okviru društva i odgovarajuće

ograničavanje individua na posebne sfere zanimanja polazi u svom razvitku, kao i podjela

rada u okviru manufaktura sa suprotnih polaznih tačaka”.9

Onovna razlika između Marksa i Dirkema javlja se u viđenju mogućnosti i načina

preovladavanja protivrječnosti podjele rada koja se javlja u kapitalističkom društvu.

Dirkem rešenje traži izmjenama same podjele rada nezavisno od promjena klasne strukture

kapitalističkog društva. Rešenje je u razvijanju kapitalističkog regulisanja društvenih

procesa podjele rada. Dok, je Marks išao drugim putem. On je u centar svoje analize

stavio izmjenu klasne strukture i u okviru tog procesa preovladavanje protivrječnosti

podjele rada kapitalističkog društva. Po Marksu, izmjena klasne strukture kapitalističkog

društva moguća je uspostavljanjem diktature proleterijata. Dirkem je u analizi podjele rada

dosledan svom opštem teorijskom načelu da društvene pojave treba posmatrati kao stvari.

Podjelu rada analizira kao stvar za sebe. On želi da precizno odredi šta je to normalna

podjela rada bez obzira na istorijske okolnosti kapitalističkog ili nekog drugog društva. Da

bi se preovladao jaz koji postoji između pojedinca i države, jedino rešenje je po Dirkemu u

korporacijama, odnosno ″organizovanim profesijama″ koje spontano nastaju iz podjele

rada. Marksova analiza podjele rada polazi od opšte prirode rada kao odnosa čovjeka

prema prirodi.

Marks je svaki društveni odnos, a samim tim i podjelu rada posmatrao kao

istorijski proces. U svakom konkretnom istorijskom obliku Marks otkriva bitne momente

podjele rada kapitalističkog društva gdje otkriva i bitne momente opšte prirode

čovjekovog rada i protivrečnosti koje će dovesti do preovladavanja ovog oblika podjele

rada. U sklopu takvog pristupa Marks označava diktaturu proleterijata kao realnu

mogućnost preovladavanja protivrečnosti podjele rada nastale u kapitalističkom društvu.

8 Marks, K. (1973): Kapital, BIGZ i Prosvjeta, Beograd, str. 312.9Isto: str.314.

11

Rad i podjela rada

3. MOTIVACIJA ZA RAD

Radno ponašanje predstavlja skup aktivnosti i postupaka čovjeka u procesu rada,

na osnovu koga se može prepoznati stepen motivacije. Motivacija za rad obuhvata niz

unutrašnjih i spoljašnjih činilaca koji potstiču ličnost da radi onako kako radi. Oni su izraz

potreba i vrijednosnog procjenjivanja njihovog značaja u procesu rada i zato su tijesno

povezani sa kulturnim vrijednostima i utiču na odnos prema radu.

U svakodnevnom životu često susrećemo riječi ″motivi″ i ″motivatori″. I jedna i

druga reč potiču iz oblasti psihologije, a uglavnom su vezane za pokretače ljudske

aktivnosti. To bi bilo zajedničko određenje i za motiv i za motivaciju.

U osnovi svake motivacije za rad nalaze se određeni motivi, i njihov broj je

praktično neograničen. Svi oni postoje, ili mogu da postoje, istovremeno u istoj ličnosti,

ili se na smjenu aktiviraju, zavisno od ljudskih potreba i njihovih vrijednosti koje se žele

zadovoljiti. Čovjeka na rad ne pokreće samo jedna potreba, već mnoštvo potreba i ta

činjenica ukazuje da rad predstavlja izvor zadovoljenja velikog broja potreba. Zato,

ukoliko rad pruža veće mogućnosti za zadovoljenje većeg broja potreba, utoliko će ga

ljudi obavljati sa većim elanom, sa većim poletom, jednom rečju biće motivisani za takvu

vrstu delatnosti. Međutim, treba naglasiti da čovjek, verovatno, nikada svojim radom neće

moći zadovoljiti sve svoje potrebe, bez obzira šta i kako proizvodio i koliki ekvivalent za

svoj rad dobijao.

Kako smo prethodno rekli, u svakoj motivaciji za rad, nalazi se veliki broj

različitih motiva. Oni su raznovrsni po svom karakteru, intenzitetu i načinu zadovoljenja.

Većina autora dijeli ih u dvije grupe: biološki i socijalni.

Biološki motivi su urođeni, fiziološki, a kada njihovo zadovoljenje bude otežano

organizam stupa u akciju, u potrazi za stanjem homeostaze-stanjem ravnoteže. Kako će

oni biti zadovoljeni zavisi od niza društvenih faktora (običajnih, moralnih, materijalnih i

drugih). Broj ovih motiva je ograničen, a glavni su: motiv žedji i gladi, koji se smatraju

najsnažnijim biološkim motivima, zatim materinskim motiv, seksualni i drugi motivi.

Socijalni motivi nisu urođeni i uglavnom se vezuju za psihološke i društvene

potrebe ljudi. Obično se ističu dve grupe ovakvih potreba: potreba za udruživanjem i

12

Rad i podjela rada

potreba za priznanjem. Potreba za udruživanjem vezuje se za iskustvo predaka-da je

grupa jača od pojedinca, da je efikasnija u obezbeđenju hrane, u odbrani od opasnosti

spolja i slično. Udružen čovjek u velikoj meri zadovoljava svoje potrebe za sigurnošću, i

kao imperativ savremenog vremena sve se više nameće potreba udruživanja ne samo na

lokalnom, već i na regionalnom i svjetskom planu. Potreba za priznanjem u društvu može

se zadovoljiti samo u okviru društvene zajednice, u neposrednoj interakciji sa drugim

ljudima. Jer po prirodi stanja stvari svaki čovjek ima potrebu da ga drugi respektuje,

uvažava i cjeni.

Nemogućnost zadovoljenja ovih potreba ne ugrožava direktno i neposredno

biološki opstanak čovjeka, ali dovodi do psihičke napetosti, tenzije i nemira. U nekim

slučajevima socijalni motivi mogu biti toliko intenzivni, da se radi njihovog zadovoljenja

čovjek odriče čak i svog biološkog opstanka. Na primer, suicidni čin samospaljivanja, ili

štrajk glađu do iscrpljenosti i samouništenja.

4. MOTIVATORI U PROCESU RADA

Pod motivatorima se najčešće podrazumevaju sredstva kojima se uspostavljaju ili

ubrzavaju, koče ili aktiviraju, slabe ili pojačavaju određene aktivnosti vezane za čovjekovu

radnu delatnost. Dakle, uloga motivatora je da ″otkoče″, odnosno usmere radnu energiju u

željenom pravcu radi postizanja određenog cilja. Motivi i motivatori ne mogu se

izjednačiti, oni se međusobno razlikuju. Motivi su kako smo prethodno rekli čovjekove

potrebe a motivatori su sredstva za zadovoljenje određenih potreba. Tako, na primer: glad

je motiv, a novac je motivator da zadovolji taj motiv.

I motivatori, isto kao i motivi, mogu da se hijerarhijski srede i sistematizuju na

određenoj rang listi, s tim da ta sistematizacija nema ni približnu tačnost i preciznost kao

što je slučaj sa sistematizovanjem motiva. Vrijednost motivatora na rang listi zavisi od

broja potreba koje se mogu zadovoljiti motiviranim sredstvima. Ukoliko motivator može

zadovoljiti više ljudskih potreba to mu je pozicija na rang listi vrijednosti veća i obrnuto.

Tako na primer: novac kao motivaciono sredstvo, kao stimulator radne aktivnosti ima

široko podsticajno sredstvo jer može zadovoljiti veliki broj ljudskih potreba. Međutim,

13

Rad i podjela rada

pogrešno je misliti da čovjeka u procesu rada motivira samo novac. Brojna

eksperimentalna istraživanja na Zapadu govore, upravo o tome da novac nije najvažniji.

5. RAD KAO KULTURA

Kultura se može definisati samo na relaciji čovek-priroda-društvo. Pod kulturom

podrazumjevamo skup svih onih pojava i tvorevina koje je čovek proizveo svojom

materijalnom i duhovnom aktivnošću. Kultura je dio ljudskog društva i činilac njegovog

kretanja i mjenjanja.

Kultura je jedna od reči koja se često koristi u svakodnevnom govoru. Kultura se

odnosi na sve oblasti čovjekovog rada, stvaralaštva i na čovjekov život uopšte. Tako se

govori o tehničkoj kulturi, o materijalnoj kulturi, o duhovnoj kulturi, o kulturi stanovanja,

odjevanja, kulturnom ponašanju, o kulturi rada, o političkoj kulturi, o kulturi naroda. Iz

ovoga možemo da vidimo da kultura obuhvata sve oblasti čovjekove djelatnosti i

čovjekovog života uopšte. Ovako široko shvaćena kultura obuhvata materijalnu

(građevine, mašine, instrumente, odjeću) i duhovnu kulturu (umjetnost, nauku, muziku,

igru, modu, jezik, obrazovanje).

Materijalnoj kulturi pripada samo ono što je rezultat čovjekovog rada, ono što je

rezultat ljudskog iskustva vezanog za materijalne proizvode čovjeka.

Duhovna kultura osmišljava čovjekovu egzistenciju, omogućuje kontinuitet,

promene i napredak i zajedno sa stvaralaštvom predstavlja uslov bez kojeg se ne može

zamisliti čovjekov život.

Kultura je istorijska, razvojna i dinamična kategorija. Ona povezuje prošlost,

sadašnjost i budućnost. Kultura je sastavni dio društva, a rad je osnovna poluga društvenog

života. Prema tome rad i kultura se nalaze u uzajamnom odnosu. Rad je pretpostavka

kulture, kao što je i kultura proces koji unapređuje (kultiviše) rad. Smatra se da je rad

osposobio čovjeka da od primitivnog života i sakupljačke privrede postane stvaralac

velikih kulturnih i materijalnih dobara. Čovjek se radom razlikuje od životinje. Kultura je

nastala iz različitih oblika čovjekovog rada, ali je i sama uticala na unapređenje,

oplemenjivanje i ″kultivisanje″ rada.

14

Rad i podjela rada

Za međusobni odnos rada i kulture treba imati u vidu da je rad izvor i osnov

kulture i da je razvoj kulture moguć samo ako je stvaralačka. Osobenosti stvaralačkog rada

nastaju kao izraz delatnosti čovjeka koja objedinjuje postupke, proces, rezultate i uslove

rada. Svrha dela je zadovoljenje ljudskih potreba i samoostvarenje čovjeka, delo je i

predmet i izrada.

Klod Levi Stros kulturu određuje kao strukturu simboličkih interakcija u čijem

središtu je jezik kao rezultat nesvesne aktivnosti duha. Ako je jezik izraz prakse onda se

odnos između kulture i rada može zapaziti i u etimološkoj ravni: pojmovni rad i kultura

trpeli su kroz istoriju brojne promene.

Kod Egipćana se tek naslućuje razlika, za Rimljane podjela se dešava na umni i

fizički rad, sa usponom manufakture javlja se značenje koje ima danas, rad kao nužnost i

kultura kao sloboda; unutar samih jezika postoje riječi za rad kao muku, riječi koje sadrže

stvaralačku komponentu. Praksisovsko određenje kulture se temelji na specifičnoj

čovjekovoj osobini da proizvodi i po zakonima ljepote. U okviru ovog shvatanja praksa se

isključivo shvata kao kreacija samoostvarenje i sloboda djelovanja čovjeka. Osnovna

slabost praksisovskog shvatanja kulture je u prenaglašavanju stvaralaštva kao osnovne

vrline ljudske prakse. Svaki rad nije kultura, i ako je rad osnova kulture. Kultura nije samo

značenje koje nastaje u interakciji čovjeka i predmeta, već i sam sadržaj ljudskog rada kao

i rezultat ljudskog rada na koje se ta značenja odnose. Kultura nije samo proces

humanizacije, a pogotovo ne proces postizanja harmonije, ali bez težnji čovjeka za

humanizacijom i harmonijom nema stvaralačkog rada, a posebno nema stvaralaštva u

radu.

U modernoj kulturologiji kultura je univerzalni odgovor na jedinstvene čovjekove

potrebe. Taj odgovor je moguć zato što je osnovna osobina ljudske prirode praksa kojom

čovjek mjenja stvarnost. Univerzalnost je tako pojam kroz koji se sagledava odnos rad-

stvaralaštvo-kultura. Oblici ispoljavanja zavise od slobode u društvenim uslovima

oblikovanom podjelom rada. Na ovim osnovama zasniva se sociološki pristup radu i

kulturi jer dopire do čovjeka kao bića koje stvara društvenu stvarnost, praksa kao

stvaralački rad je posrednik odnosa čovjek-kultura.

6. RAD I SLOBODNO VRIJEME

15

Rad i podjela rada

Slobodno vrijeme i njegova problematika danas je sastavni dio brojnih društvenih

nauka, posebno sociologije i njenih pojedinih grana. U nekim od prvih interpretacija

značenja slobodnog vremena ta se pojava (posebno u odnosu prema radu i procesu

njegove humanizacije) smatra nekom vrstom protivteže svim teškoćama mašinske

proizvodnje.

Među prve mislioce koji su se bavili proučavanjem slobodnog vremena jeste Karl

Marks. Svojom koncepcijom slobodnog vremena uticao je na mišljenje drugih sociologa.

Slobodno vrijeme je, za Marksa, vrijeme za „slobodan razvitak” individua, njihovih

fizičkih i duhovnih snaga i sposobnosti. Marks, ovo mjesto kategorije vremena, određuje s′

obzirom na njegovu relaciju prema kapitalu, odnosno radu i radnom vremenu. Slobodno

vrijeme, čiju suštinsku osobinu predstavlja kategorija slobode, prema Marksu, može se

ostvariti jedino u carstvo slobode, a ono počinje tek tamo gde prestaje rad, koji je određen

nevoljom i spoljašnjom svrsishodnošću.

„Vreme rada ostaje uvek, pa i onda kad se razmenska vrednost ukine, supstancija

koja stvara bogastvo i mera troškova koju iziskuje njegova proizvodnja. Ali slobodno

vreme, vreme kojim se raspolaže, jeste pravo bogastvo delom za uživanje proizvoda,

delom za slobodno delanje, koje nije kao rad određeno prinudom neke spoljne svrhe koja

mora biti ispunjena, čije ispunjenje je prinudna nužnost ili socijalna dužnost, već kako se

hoće. ” 10

Prem mišljenju K. Marksa, uvećanjem slobodnog vremena pojačavaju se šanse

pojedinca za razvoj njegovog bića i stvaraju se uslovi za izgradnju svestranijeg,

stvaralačkog i duhovnog bogatijeg individuuma, koji mjenja i sebi prilagođava proces

proizvodnje.

U Evropi javljaju se velika interesovanje za pojavu slobodnog vremena 50-ih i 60-

ih godina XX vjeka. Među, najistaknutijim teoretičarima tog vremena koji proučavaju

slobodno vrijeme izdvojićemo G. Fridmana i Ž. Dimizdijea.

Napredovanje u industriji ubrzalo je proces kvalitativnog i kvantitativnog

usavršavanja oruđa za proizvodnju, i samim tim dovelo i do mogućnosti povečanja

10 Marks, K. (1972): Teorije o višku vrijednosti, Dijela, Tom 26, Prosveta, Beograd, str. 198.

16

Rad i podjela rada

salobodnog vremena. Povećanje slobodnog vremena je ostvareno u jednom momentu

razvoja industrije.

,,Industrijalizacija, koja se prevodi u današnjim društvenim uvjetima, traži da

umanji radno i poveća, slobodno vreme, ali također da u to slobodno vreme uvede

određeni broj prinuda.”11

Faktor koji utiče najviše na karakter slobodnog vremena je radno vrijeme.

Specijalizacija i racionalizovani zadaci na radnom mjestu ne mogu zadovoljiti potrebu

radnika za značenjem, učestvovanjem, zanimljivošću i dovršavanjem rada zbog svog

karaktera.

Radnika, nekreativni rad dovodi do nezadovoljstva i napetosti, koje se „pothranjuju

u psihi mnogih pojedinaca, nastavljaju svoj pritisak i izvan rad, te utječu na aktivnosti,

kojima se ti pojedinci bave u svojim slobodnim satovima”.12 Radnik izlaz iz ovoga stanja

pronalazi u aktivnostima razonode, koja ima dva pola. Fridman je prvi označio terminom

″utući vrijeme″, dok drugi pol naziva ″aktivna razonoda″. ″Utući vrijeme″ predstavlja

masovni oblik ponašanja pojedinca u tehničkoj civilizaciji, a sastoji se u „povećanju broja

sve rafiniranijih, izveštačenih i automatiziranih sredstava za pasivnu rekreaciju, ″zabavu

″”.13 Drugi način uspostavljanja ravnoteže čini aktivna razonoda, ona je izbor i

sloboda. ,,Prava aktivna razonodaujedno je slobodno izabrana razonoda, kojom se svako

bavi kada i kako želi, očekujući od nje zadovoljstvo, pa čak i neki razvitak.” 14

Uz pojam rada, neizbežan je i pojam dokolice. Dokolica je rezultat napornog

umnog ili fizičkog rada u okviru slobodnog vremena. Pravo na slobodno vrijeme ima

svaki čovjek, da uživa u stvarima i uslugama koje ga čine sretnim. Prethodna shvatanja

rada i dokolice ukazivala su na važnost rada ali isto tako ″napadali″ su dokolicu

smatrajući je ludim gubljenjem vremena. Danas dokolica predstavlja sastavni dio svakog

rada, zapravo svrha rada i jeste da čovjek obezbedi sebi što ugodnije slobodno vrijeme.

Žorž Dimazdije, slobodno vrijeme posmatra u sklopu razvoja tehničke civilizacije.

Za Dimazdijea, slobodno vrijeme, odnosno dokolica je proizvod neprekidnog tehničkog

progresa sa kojim se ova pojava zajedno mjenja i postaje značajniji faktor u razvoju

11 Fridman, G. (1959): Kuda ide ljudski rad, Rad, Beograd, str. 157.12 Fridman, G. (1959): Kuda ide ljudski rad, Rad, Beograd, str. 150.13 Isto, str. 162-163.14 Isto, str. 156.

17

Rad i podjela rada

pojedinca i oblikovanju društva. Tokom XIX vijeka, vrijeme rada se sve više odvaja od

vremena ne-rada. Dimazdije se više orjentisao na pojavu dokolice. Dokolicu treba

posmatrati na višem nivou, odnosno u relaciji dokolica-obaveze, jer je dokolica vrijeme

koje je zapravo lišeno svih obaveza-kućnih, porodičnih, građanskih, duhovnih i sl., a ne

samo radnih. Ove vrste ″obaveza″ zajedno sa dokolicom čine slobodno vreme i njih

Dimazdije naziva ″poluslobodnim vremenom″ jer po svojoj prirodi nekada mogu

pradstavljati karakter obaveze, a nekada mogu imati karakter obaveze, a nekada mogu

predstavljati slobodno izabranu prijatnu aktivnost.

Definicija dokolice prema Dimazdiju, glasi: „skup zanimanja kojima se jedinka

može do mile volje predati, bilo da se odmori, bilo da se razonodi, bilo da razvije svoje

dragovoljno društveno učešće, svoje informisanje ili svoje naknadno o brazovanje, pošto

se oslobodila svih profesionalnih, porodičnih ili društvenih obaveza.” 15

Definicija ukazuje na granice odnosa dokolice prema obavezama, ali ona otkriva i

njene osnovne funkcije, funkciju odmaranja, funkciju zabave i funkciju razvoja ličnosti.

Funkcija odmaranja oslobađa od umora „oporavlja od fizičkih i nervnih oštećenja

izazvanih stalnim tenzijama usmjerenim na ispunjenje obaveza, a posebno-ali ne

isključivo-profesionalnog rada”. 16 Funkcija zabave se odnosi na oslobođenje od dosade,

koja je nastala zbog svakodnevnih životnih briga, okretanjem ka praktičkim aktivnostima

kao što su putovanja, igre, sport ili npr. posjeta pozorištu, muzeju, čitanje knjiga i sl. I na

kraju imamo treću funkciju, funkciju razvoja ličnosti, kojom se realizuje čovjek sam,

nezavisno od bilo kakve obaveze. Aktivnim učešćem u kulturnom i društvenom životu

zajednice, uz slobodno stvaralaštvo pojedinac se oslobađa od automatizma, kreira svoj

sopstveni stil života i razvija kao ličnost.

Rad je pojava koja djeluje na čovjekov život, čini ga sadržajnim, srećnim

ispunjenim ili nesrećnim i praznim. U savremenim uslovima on teži da ″okupira″

celokupno vrijeme koje čovjeku stoji na raspolaganju. To je zbog toga što se stalno

razvijaju novi oblici i sadržaji rada. Potrebe za radom i stvaralaštvom stalno se šire. Rad

ulazi u sve pore čovjekovog života (javnog i privatnog, slobodnog, otvorenog i

prikrivenog, intimnog). Na drugoj strani, čovjek stalno nastoji da ″skrati″ rad (radno

vreme) i proširi prostor za slobodno vreme, udaljeno od rada, ili da učini rad slobodnim i

15 Fridman, G. i Naville, P. (1972): Sociologija rada, Veselin Maslaša, Sarajevo, str. 680.16 Dimazdije, Ž. (1964): Aktuelni problemi sociologije razonode, Gledišta, br. 4, str. 676.

18

Rad i podjela rada

lako podnošljivim kako bi izbrisao još uvjek vidljivu granicu između radnog i slobodnog

vremena. Radno i slobodno vreme se sve više mešaju, često i sukobljavaju.

Moderni rad, njegova dinamika i potreba da se stalno bude ″u radu″, proširuju

radno i potiskuju slobodno vreme. Nezaposlenost kao masovna pojava savremenog

društva vrši dodatni pritisak na one koji rade da se posvećuju radu i radnom vremenu na

štetu slobodnog vremena. Moderna tehnika i tehnologija čine rad sve zanimljivijim i

″lakšim″, sve se više smanjuje potreba za bukvalnim fizičkim radom a proširuje potreba za

″intelektualnim″ radom koji zahteva znanje, obrazovanje, informacije, stalno praćenje

promena u profesionalnoj oblasti i usavršavanje prema zahtevima posla i sadržaja rada.

Budućnost rada je da postane sve fleksibilniji u smislu formi i sadržaja, da sve više širi

prostor za intelektualne, kreativne i stvaralačke aktivnosti, a da rutinski deo prepušta

savremenim elektronskim i digitalnim uređajima. U takvim uslovima rad će se obavljati sa

različitih pozicija i u različito vreme. Čovjek će moći da kreira svoje vreme, da pomjera

granice radnog i slobodnog vremena, da ih ″ukršta″, da upravlja njima.

7. RAD I IGRA

Ukoliko je igra više istinska, utoliko više i potpunije ispunjava vrijeme ljudske

egzistencije, vrijeme svakodnevice, pa samim time i čovjekovo slobodno vrijeme.

Igra je uvjek imala posebno značenje za čovjeka, društvene grupe i zajednicu. U

prvim epohama ljudske zajednice igra je imala socijalno značenje, ona je predstavljala

način komunikacije i socijalizacije. Igrom su se izražavale namjere, težnje, želje i

očekivanja. Ona je označavala početak i završetak svake ljudske aktivnosti. Igra nije bila

odvojena od rada, već je bila uvod u svaku vrstu rada i djelatnosti. Neki istraživači su

utvrdili da je pristupna rečenica u kontaktima među starim indijanskim plemenima glasila:

„Šta vi igrate?”. U drevnoj Grčkoj kulturi igra je imala suštinski značaj za njen razvoj i

prenošenje kroz generacije. Postoje dva obrasca te kulture izražena kroz shvatanje uloge

igre. Spartanski obrazac je kroz igru razvijao izdržljivost, hrabrost, samopouzdanje,

poslušnost, odanost. Već od sedam godina starosti deca su odvođena u centre za obuku, da

bi sa sedamnaest godina postajali veliki borci i ratnici. U atinskom obrascu igre vođeno je

računa da se čovjek razvija u ravnoteži duhovnih i telesnih sposobnosti.

19

Rad i podjela rada

Eugen Fink smatra da je igra jedan od osnovnih fenomena ljudskog postojanja uz

fenomene kao što su: rad, vladavina i ljubav, te smatra da je čovjek biće koje se igra

(homo ludens) isto kao i čovjek koji stvara (homo faber) ili čovjek koji djeluje (homo

politicus – čovjek politike). Igra nije zamjena za stvarnost niti bježanje od nje («azil»,

privremeno utočište, skrivanje), ona je sastavni deo stvarnosti, njena «svetlija» strana,

«korekcija». Igra je ″ritam″ stvarnosti, deo čovjekove individualne i kolektivne

egzistencije, instrument oslobađanja, emancipacije i demokratizacije ljudske zajednice.

Međutim, u savremenom društvu igra postaje sve više manifestacija patološkog stanja i

sklonosti pojedinaca i grupa. Iskušenje igre u modernom smislu može se pratiti kroz njen

odnos sa radom. Postavlja se pitanje može li rad postati igra (mašta, kreacija,

zadovoljstvo). Moderna nauka, tehnika i tehnologija pružaju priliku da se rad oslobodi

svih rutinskih, stereotipnih i zamornih elemenata, da postane slobodan, autonoman,

nesputan, human. Vidijeli smo, na drugoj strani, kako igra postaje sve više rad, u smislu

posla, profesije koja donosi uspjeh, zaradu profit. Organizacija rada u savremenim

uslovima sve više se može porediti sa igrom i odgovarajućim primerima sportskih ekipa.

Eugen Fink će u početku istaći: „samo igra ima ″slobodno vreme″”, da bi potom

istakao „igramo se jer imamo slobodno vreme – ili imamo slobodno vreme jer se

igramo”17. Inače, Fink govori o raznim segmentima vremena u kojima živimo, radimo,

stvaramo, dakle, različito ispunjenim vremenom. „Od 24 sata potrebno je otprilike jedna

trećina za spavanje, jedna trećina za rad, jedna trećina za život, zbog koga se radi, dakle za

porodicu, građanske dužnosti, za uživanje života, za zadovoljstvo, odmor itd.”18 Pošto je u

savremenom dobu porasla proizvodna snaga rada ili, kako to kaže E. Fink, sve više rad

preuzet od mašine, onda se oslobodio dio vremena koji se može po volji koristiti, ali opet

to je najčešće ″ispražnjeno vrijeme″. To prazno vrijeme se najčešće javlja kao ″pustošna

dosada″ koja se obično mora rasteretiti i protraćiti. S obzirom na to da se u ″oslobođenom

vremenu″ ne mora raditi odnosno zarađivati, da takođe ima dovoljno vremena za

odmaranje, jednostavno za okrepljenje, ostaje dovoljno vremena da se prema nahođenju

ispuni bilo kojim sadržajem. Ali, već tu sada postoji, po Finku, bitna razlika koja se ogleda

u tome da li je ili nije to vrijeme ispunjeno igrom. Ako je, dakle, slobodno vrijeme

ispunjeno igrom, onda ono nije ″prazno vrijeme″ nego, naprotiv, predstavlja „stvaralačko

ostvarivanje života, naime stvaralačko izvršavanje jedne imaginarne proizvodnje, koje nas

kao smisleno predočavanje postojanja u izvesnoj meri, ponovo oslobađa iz odlučnih 17 Fink, E. (1984): Osnovni fenomeni ljudskog postojanja, Beograd, Nolit, str. 336.18 Isto, str. 336.

20

Rad i podjela rada

situacija naše životne istorije”.19 Inače, Fink kaže da čovjek zarobljen vremenom

jednostavno gubi vezu sa tokom vremena u koje neprestano upada ili je u njega upleten.

Zato sloboda igre nije samo iluzorno i utopijsko nadoknađivanje praznine vremena, nego,

naprotiv, sloboda za ″ne-stvarno″ i u nestvarnom rasterećeni smo svakodnevnih briga od

velikih opterećenja dužnosti pa i dostojanstva. Za Finka, umjetnost je, „najviše originalna

forma igre, ona je najviše mogućnost da se u mediju ″privida″ ono bitno dovede do

epifanije”. 20

Veliki grčki filozofi Platon i Aristotel, davali su igri manji značaj.

Platon ističe, iako donekle funkcionalistički, da mladi igranjem i muzičkim

vaspitanjem postaju pravi građani države koji podižu ono što su prethodne generacije

srušile. Naime, Platon će reći: „Ako su deca lepo započela igrom i ako se pomoću

muzičkog vaspitanja nauče zakonitosti, onda će ih ona (suprotno onima drugima) pratiti

svuda, jačaće ih i ponovo će podizati u državi ono što se srušilo”21. To se kod djece i kod

odraslih slobodnih građana odigrava u dokolici. U staroj (antičkoj) Grčkoj igra je vezana

za dokolicu, za slobodu mladih koji uživaju u igri i muzici.

Aristotel je nastojao da poveže igru i rad, kao i da ukaže na potrebu shvatanja

suprotnosti između rada i dokolice, gdje je dokolica za slobodne građane temelj svega,

potrebna za razvoj plemenitih odgojnih djelatnosti. Igra je, pored ostalog, potrebna i zbog

rada jer ″igra″ ulogu odmaranja od napora u radu, te je oblik relaksacije i ujedno pripreme

za rad. Aristotel neke ″nekorisne″ aktivnosti smatra značajnim za ukupnu ljudsku

egzistenciju. On će precizirati značenja rada, dokolice i igre i njihovih međusobnih

odnosa: „Ako je, međutim, i jedno i drugo potrebno, ali ako pre treba izabrati dokolicu

nego rad i ako je dokolica cilj rada, ostaje da se ispita čime čovek treba da se bavi u

dokolici. Svakako ne igrom, jer bi, u tom slučaju, igra morala da bude cilj našeg života, a

to je nemoguće. Igru pre treba primenjivati kao prekid rada, jer čoveku koji radi potreban

je odmor, a igra i postoji radi odmora. Pri radu, međutim, čovek se muči i napreže, pa

stoga pri uvođenju igara treba paziti da se primene u pogodnom trenutku, jer one treba da

služe kao lek. Prilikom takvih pokreta duša se opušta i uživanje joj pruža odmor”.22 Pored

toga što ne pravi bitnu razliku između igre i razonode, Aristotel jednu i drugu posmatra

19 Isto, str. 339.20 Isto, str. 341.21 Platon, (1966): Država, Beograd, Kultura, IV, 425.22 Aristotel, (1984): Politika, Beograd, BIGZ, VIII, II, 1337b, 1338a.

21

Rad i podjela rada

tipično funkcionalistički potrebne radu, kao pripremu za njega i kao relaksaciju

(odmaranje) od njega. „Jer igra i razonoda su jedna vrsta odmora, a odmor je potreban jer

čovek nije u stanju da neprekidno naporno radi. No, odmor zato nije krajnji cilj, jer se ona

uzima samo zato da bi se prikupila energija za dalji rad. Srećom život je, međutim, po

našem mišljenju, život usmeren ka vrlini, a to je uslovljeno ozbiljnim radom, a nije u šali i

zabavi”. 23 Dakle, igra je, po Aristotelu, isto što i razonoda, gdje se jedna i druga ne mogu

mjeriti sa radom kao ozbiljnom djelatnošću. Aristotel ne izvodi eudemonizam iz igre i

razonode, nego, naprotiv, iz ozbiljnog rada kao prave vrline. U stvari, Aristotel ne

razmišlja o igri umjetnosti, pogotovu o igri stvaralaštva uopšte ili igri kao stvaralačkom

činu. Ta stvaralačka praksa (zajedno grčki praxis i poiesis) rezervisana je, po Aristotelu, za

vrijeme slobode – dokolicu, tj. tamo gdje nije mjesto igri, niti zabavi i razonodi.

Rano industrijsko društvo odvaja igru i rad i igru stavlja s′ one strane rada kao

dokolicu (″prazno″ vreme) koja se može praktikovati ako ostane za nju prostora i vremena

od svakodnevnog iscrpljujućeg rada. Liberalna faza industrijskog društva donosi slobodu

rada, slobodu delovanja. Sve se prepušta tržištu, tržišnim zakonima i mehanizmima pa i

igra. Igra ima smisla i značaj ako se uklapa u masovnu potrošačku kulturu i ako donosi

profit. Čovjek igre-homo ludens suprotstavlja se čovjeku rada-homo faber, kao izraz

amortizacije socijalnih sila, emotivnog naboja i frustracija stvorenih kroz proizvodni

proces i na njemu zasnovane odnose i socijalnu fragmentaciju.

U savremenom svijetu čovjek je sebi obezbijedio mnogo više vremena za

slobodnije izražavanje nego što je to mogao u prethodnim vjekovima. Normalno, za

očekivati je da će toga biti sve više sa daljim razvojem proizvodnosti rada i sve većim

stvaranjem društvenog bogatstva, posebno u nerazvijenom dijelu svijeta, kojem, i sami

pripadamo. Ali, slobodno se može tvrditi da nijedno društvo danas u svijetu ne organizuje

na pravi način korišćenje slobodnog vremena svojih građana. Bernard Šo je interesantno

zapazio: „Mi ljudi, davno smo znali da organizujemo jedan deo našeg života, rad; ali smo

zaboravili da unesemo više reda u drugi deo, u slobodno vreme.“ Rad jeste bolje

organizovan, iako ne najbolje, u društvima super-razvijene proizvodnosti rada, visokog

tehnološkog nivoa, stroge tehničke podjele rada i najstrožije specijalizacije. Organizovan

je, dakle, na zavidnom nivou samo u društvima najrazvijenije industrijske proizvodnje

(postindustrijskim društvima).

23 Aristotel (1980): Nikomahova etika, Beograd: Nolit, X, V, 1176b, 1117a.

22

Rad i podjela rada

8. OBRAZOVANJE MLADIH ZA RAD

Obrazovanje je složen društveni fenomen. U većini savremenih društava,

nezavisno od nivoa razvijenosti, obrazovanje je pravo svakog građanina.

Danas se sve više susrećemo sa problemom određenja i razumijevanja pojma

omladina. Postoji više termina koji sinonimno kruže pri svakodnevnoj upotrebi. Svi

pretenduju da izraze suštinu ili samo neke karakteristike ove specifične društvene grupe.

Najčešće se koriste sledeći termini: mladi, mladost, mlada generacija, mladalačko doba,

tinejdžeri, omladina. U osnovne uslove koje društvo pruža omladini spadaju obrazovanje,

tip socijalizacije, mogućnost zaposlenja, ukupan ekonomski razvoj i očekivani standard,

kulturni tokovi, politička i socijalna stabilnost, tolerancija, perspektiva, budućnost.

Obrazovanjem osmišljavamo i vrednujemo svoju egzistenciju. Čovjek se obrazuje za

raličite uloge u društvu, a posebno za zanimanje koje mu je osnovni izvor zarade kao

bitne, osnovne egzistencije u savremenoj civilizaciji. Obrazovanje ne obezbjeđuje samo

znanja potrebna za rad, nego i znanja potrebna da vrednujemo svoj rad, znanja kojima

tragamo za odgovorom na pitanje zašto radimo?

Najznačajniji kanal pokretljivosti u svim modernim društvima predstavlja

obrazovanje, kao najznačajnija spona ka tržištu rada. Obrazovanje se pojavljuje kao bitan

preduslov otvaranja opcija na tržištu rada i kvalifikacija za bolje plaćene poslove.

Obrazovanje može predstavljati početnu tačku putanje ka zaposlenju i svijetu rada.

Obrazovanje možemo posmatrati kao opštu potrebu čovjeka koja ima univerzalni karakter.

To je neophodni činilac proizvodnje i njene efikasnosti.

Obrazovanje ima centralno mjesto u svim strategijama i planovima razvoja u

postindustrijskom društvu. Sada je potrebno obrazovanje koje pruža korisna, primenjiva i

praktična znanja što širem krugu građana, za razliku od enciklopedijskog (dijelimično

eklektičkog) znanja koje je bilo prisutno kod uskog sloja stanovništva u prethodnom

periodu.

Da bi bilo svrsishodno, savremeno obrazovanje proizvodi aktivno znanje, ono nije

samo ″opismenjavanje″, nije samo socijalizacija (usmeravanje ka poželjnom ponašanju),

23

Rad i podjela rada

već instrument razvoja sposobnosti, talenta i ambicija svakog početka zajednice. Danas se

formira i razvija ″globalno znanje″ kao skup mnoštva pojedinačnih znanja i vještina.

Savremena tehnička dostignuća, tehnološki procesi, menadžment, marketing, informacije

i mediji imaju jedinstven sistem pravila i standardizovanih znanja koja se prenose i

usvajaju na isti način svuda u svijetu, bez obzira od karaktera nacionalnih država,

socijalnog i kulturnog obeležja, lokalnih karakteristika i slično. Globalna znanja su

neophodna da bi se čovjek lakše snašao, prilagodio, razumio i učestvovao u savremenim

globalnim procesima, ali da bi, sa istom odlučnošću, znanjem i razumijevanjem,

odgovorio i na suprotne izazove (″tribalizam″, ″vraćanje″ plemenu, etnički sukobi,

separatizmi i podjele, terorizam i kriminal). Obrazovana ličnost je zahtjev i moto

savremenog društva. Savremeno društvo se temelji na znanju, ono je u svim njegovim

segmentima. Sve je manja potreba za rutinskim, stereotipnim, monotonim i nekreativnim

poslovima koji traže golu fizičku snagu. Današnji rad i posao traže obrazovane i

kompletne ličnosti. Zahtjev i zadatak postindustrijskog društva, je da spoji svijet

intelektualaca i svijet menadžera.

Obrazovanje je povezano (nerazdvojno) sa znanjem kao osnovnim resursom

moderne privrede, ekonomskog i svakog drugog razvoja. Znanje mora biti produktivno,

da proizvodi inovacije i nove informacije koje se direktno uključuju i unapređuju privredu,

tehnologiju, organizaciju. Znanje je visoko specijalizovan proizvod savremene nauke.

Znanje unosi novu podjelu u globalnom društvu: jedni ″proizvode″ znanje (naučne

institucije i centri u SAD, Nemačkoj, Japanu), drugi produktivno koriste znanje kao

univerzalno raspoloživ resurs (Japan, Hongkong, Singapur); jedni obrazuju kadrove na

osnovu savremenog znanja (Indija u oblasti informatike), drugi zapošljavaju obrazovani

kadar kao univerzalno raspoloživi resurs (razvijene zemlje i mega-kompanije).

Obrazovanje ili učenje prestavlja najhumaniji ljudski rad jer razvija ljudske

potencijale i doprinosi razvijanju najhumanijih ljudskih kvaliteta. U savremenoj

civilizaciji sve se više smanjuje fizički i manuelni rad u korist umnog, duhovnog, u korist

učenja ili obrazovanja. Obrazovanje kao najhumaniji ljudski rad, razvija čovjekove

stvaralačke moći, proizvodi čovjekovu sposobnost da stvara. Obrazovanje je društveni

proces uvođenja mladih u sticanje znanja i umjeća značajnih za njihove buduće djelatnosti

u društvu i društvenu komunikaciju.

24

Rad i podjela rada

II METODOLOŠKI DIO

9. PREDMET I PROBLEM ISTRAŽIVANJA

Istraživati bilo koju pojavu vezanu za omladinsku populaciju, posebno ako je riječ

o učenicima srednjih škola, veoma je značajno. Stoga, može se reći da ovako istraživanje,

pored naučnog, ima i društveni značaj. Srednje stručno obrazovanje je integralni dio

obrazovanog sistema. Učenici stručnih škola imaju znatno više šansi od ostalih učenika da

učestvuju na tržište rada, posebno u sezonskim poslovima. Međutim nije dovoljno samo

obrazovanje da bi se moglo konkurisati za odredjeni posao, takođe je veoma važno i

obezbjeđivanje uslova za obavljanje prakse tokom školovanja, jer praksa predstavlja

glavni segment u pofesionalnom razvoju srednjoškolaca. Većina njih nakon školovanja

ima velika očekivanja prilikom zapošljavanja. Za obavljanje poslova posebno sezonskih

najveća je tražnja za kadrom sa srednjim obrazovanjem i to sa III nivoom stručne spreme:

turizam, ugostiteljstvo, poljoprivreda. Zato se i moj istraživački dio rada bazira na

srednjoškolce sa stručnom spremom.

10. CILJ ISTRAŽIVANJA

Cilj ovog istraživačkog rada jeste da odgovori ne samo na pitanja šta srednjoškolci

misle o radu, već da li su imali iskustvo sa radom. Takođe, želim da saznam koji su glavni

razlozi zbog kojih su se odlučili za rad i da li imaju podršku od roditelja za rad. Važno je

da se ovim istraživanjem utvrdi kakve poslove bi obavljali, da li smatraju da posjeduju

određene vještine i znanja za posao za koji konkurišu, iz prostog razloga da vidimo koliko

su naši srednjoškolci obrazovani, koliko su spremni za budući posao.

11. HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA

25

Rad i podjela rada

Glavna hipoteza ovog rada jeste da učenici završnih razreda Srednje ekonomsko-

ugostiteljske škole nemaju iskustvo u radu.

Sledeće hipoteze će ovim istraživačkim radom ili dobiti svoju potvrdu ili će biti

odbačene.

1. Učenike najčešće izdržavaju roditelji, pa je zbog teškog materijalnog položaja,

učenički standard veoma nizak i prihodi koje imaju nisu dovoljni za zadovoljavanje svih

egzistencijalnih potreba.

2. S obzirom da se istraživanje vrši u školi, učenici Srednje ekonomsko-

ugostiteljske škole učestvuju u volonterskom radu.

3. Učenici su zainteresovani za sezonske i druge poslove zbog teškog materijalnog

stanja i da bi postali nezavisni od roditelja, zbog sticanja iskustva, da bi usavršili svoje

znanje i vještine.

4. Učenici Srednje ekonomsko-ugostiteljske škole u Nikšiću imaju pasivan način

korišćenja slobodnog vremena, najviše slobodnog vremena provode na internetu (gdje

dominiraju društvene mreže) družeći se sa prijateljima, u izlascima i kafićima.

12. METOD ISTRAŽIVANJA

Pod metodom podrazumijevamo put ili način kojim nauka dolazi do istine o

predmetu svog proučavanja. Dosadašnje stečeno znanje iz oblasti empirijskih i teorijskih

oblasti bilo je od velike koristi prilikom pisanja ovog rada.

Metode korišćene u ovom istraživanju jesu analiza dostupnog sadržaja na ovu temu

i empirijsko kvantativno istraživanje. Odgovorima na 22 metodološki urednia pitanja

dobili smo i kvalitativnu stranu istraživanja. Pitanja su pretežno zatvorenog tipa (prilog1.)

13. SOCIO-DEMOGRAFSKI PODACI

Istraživanje je sprovedeno na teritoriji grada Nikšića u martu 2014 godine. U

istraživanju su učestvovali učenici Srednje ekonomsko-ugostiteljske škole. Bazirali smo se

26

Rad i podjela rada

na učenike završnih razreda, trudeći se da obuhvatimo sve smjerove u školi. Zbog prirode

istraživanja termin mladi će se odnositi na srenjoškolce obuhvaćene anketiranjem.

Anketirano je 150 učenika ove škole, gdje 7 anketa nismo mogli prihvatiti kao

validne.

Starosna struktura ispitanika (tabela1.) se kretala od 16 do 19 godina gdje najviši

procenat 80.4% ispitanika ima 17godina.U istraživanju smo se trudili da podjednako

uključimo oba pola, iz dobijenih rezultata vidljivo je da ženski pol 68.5% čini većinu

ukupnog uzorka, a nešto manje 31.5% muškarci (tabela 2.).

Tabela.1.

Godine ispitanika %

16 7 4.9

17 115 80.4

18 19 13.3

19 2 1.4

Tabela.2.

Pol %

Ženski 98 68.5

Muški 45 31.5

Zastupljeni su sledeći smjerovi (tabela 3.): turistički tehničar (32.9%); ekonomski

tehničar (21.7%); kuvari (18.1%); tehničar prodaje (16.8%); pravno-administrativni smjer

(10.5%).

Tabela.3.

27

Rad i podjela rada

Smjer %

Turistički tehničar 47 32.9

Kuvarstvo 26 18.1

Pravno-administrativni

tehničar

15 10.5

Ekonomski tehničar 31 21.7

Tehničar prodaje 24 16.8

14. REZULTATI ISTRAŽIVANJA

Na samom početku nas je interesovalo koliko su sami učenici bili motivisani pri

upisivanju svog smjera. Kao što sam u teorijskom dijelu rada već pomenula, motiv je

osnovni ljudski pokretač.

-Zbog čega si izabrao-la baš ovaj smjer?-

Tabela.4.

%

Roditelji su me upisali 11 7.7

Jako me interesuje ova

oblast

63 44.1

Zato što je moj

drug/arica upisao/la ovaj smjer

20 14.0

Zato što ću lako doći

do posla

32 22.4

Zato što će mi ovo 17 11.9

28

Rad i podjela rada

zanimanje pružiti najveću

dobit

Možemo primjetiti da veliki broj ispitanika čak 44.1% je izabralo ovaj smjer zbog

velikog interesovanja za ovu oblast, dok samo 7.7% ispitanika je izjavilo da su ih roditelji

upisali.

Iz tabele broj 5 možemo vidjeti da obrazovanje ima veliki uticaj na učenike, i da je

važan faktor za njihov budući posao. 46.2% ispitanika smatra da je obrazovanje važno za

njihov budući posao, dok 5.6% ispitanika smatra da obrazovanje nema veliku važnost za

posao kojim će se baviti u budućnosti. Škole su obrazovane institucije, ali znanje nije

dovoljno da bi se neki posao valjano obavljao. Zato je potrebno (neophodno) što ranije

početi sa sticanjem praktičnog znanja.

-Koliko je važno obrazovanje za koje si se opredijelio/la za budući posao?-

Tabela.5.

%

Veoma važno 52 36.4

Važno 66 46.2

Nije važno, ni nevažno 17 11.9

Nevažno 8 5.6

Uopšte mi nije važno 0 0

Kao i svi, i mladi imaju svoje potrebe, prvenstveno za druženjem i razonodom.

Pitali smo se na koji način najčešće dolaze do džeparca.

Mladi su danas više upućeni na različite vrste pomoći i podrške od strane svojih

roditelja. Mladi ističu roditelje kao pretežni izvor finasiskih potreba. Kao što se i moglo

očekivati srednjoškolce srednje ekonomsko-ugostiteljske škole najčešće izdržavaju

roditelji, jer je 90.9% srednjoškolaca kao prvi i najvažni izvor prihoda označilo roditelje,

29

Rad i podjela rada

ali mamo i 9.1% onih koji moraju sami da zarade svoj džeparac. Tabela.6. potvrđuje

hipotezu što je i normalno jer se još uvjek nalaze u procesu školovanja.

-Kojim putem dobijaš džeparac?-

Tabela.6.

%

Roditelji/staratelji 130 90.9

Sam zaradim 13 9.1

Stipendija 0 0.0

-Koliki je tvoj džeparac za jedan mjesec?-

Tabela.7.

%

0 – 20 58 40.6

20 – 50 56 39.2

50 – 100 15 10.5

100 – 150 5 3.5

150 I više 9 6.3

Iz priloženog možemo vidjeti da je džeparac srenjoškolaca ekonomsko-

ugostiteljske škole veoma nizak i da se kreće od 20-50e, što je i za očekivati zbog

trenutnog tržišta rada i visoke stope nezaposlenosti.

Volonterizam je prema definiciji mobilizacija i angažovanje pojedinaca i grupa

koji dobrovoljno pristaju da pružaju usluge određenoj populaciji, uz adekvatnu selekciju i

pripremu. Volonterizam je zasnovan na idejama samopomoći, uzajamne pomoći i

30

Rad i podjela rada

filantropije. Najčešće se sprovodi u vjerskim, humanitarnim, socijalnim kao i nevladinim

organizacijama.

-Da li si do sada imao/la iskustvo sa volonterskim radom?-

Tabela.8.

%

Da 26 18.2

Ne 117 81.8

Podaci (tabela 8) koji pokazuju da većina srednjoškolaca ne učestvuje u

volontiranju ima veoma teške posledice po budućnosti ove društvene grupe. Ova tabela je

dokaz da nijesmo bili u pravu, kada je riječ o aktivnom učešću mladih u volonterske

aktivnosti i samim time naša je hipoteza odbačena.

Od 18.8 % onih koji imaju iskustva u volonterskom radu, kao oblast volontiranja

izdvojili su doprinos zajednici, društvenu odgovornost i humanitarni rad (tabela 9.). Iz

ovoga možemo zaključiti da mlade više zanimaju neke druge aktivnosti a ne volontiranje.

-U koliko jesi, u kojoj oblasti si volontirao/la? (slobodan odgovor)-

Tabela.9.

%

Turizam 11 7.7

U okviru kulture 1 0.7

Promocije 1 0.7

Humanitarni rad 7 4.9

Bez odgovora 123 86.0

31

Rad i podjela rada

Početna

hipoteza, da učenici nemaju veliko iskustvo u radu se potvrđuje kroz sledeće pitanje:

-Da li si do sada imao/la iskustvo sa radom?-

Tabela.10.

Podaci iz istraživanja pokazuju da većina njih 53.8% do sada nije imalo iskustvo sa

radom. Na osnovu ove tabele i na osnovu drugih tabela došli smo do zaključka da učenici

srednje ekonomsko-ugostiteljske škole svoje slobodno vrijeme često provode gledajući tv i

prateći sadržaje na internet, da rijetko u slobodno vrijeme rade sezonske poslove i

volontiranje. Rad se ne cijeni, što objašnjva nezainteresovanost prema radu i volontiranju.

Čini se da se nalazimo u vremenu gdje su mladi prilično nezainteresovani i pasivni, tako

da se postavlja pitanje daljeg opstanka i prosperiteta mladih ljudi u smisli učenja i budućeg

rada.

-Koji su glavni razlozi zbog kojih si se odlučio/la za rad?-(slobodan odgovor) –

Tabela.11.

%

Zarada 24 16.8

Iskustvo 22 15.4

Dosada 1 0.7

Pomoć roditeljima 2 1.4

Volim taj posao 3 2.1

32

%

Da,sa sezonskim 43 30.1

Da 23 16.1

Ne 77 53.8

Rad i podjela rada

Zbog druženja 8 5.6

Nema odgovora 83 58.0

Mladi su danas najviše motivisani dobrom zaradom i sticanjem iskustva. Od

ukupnog broja ispitanika 16.8% kao glavni razlog zbog kojeg su se odlučili za rad navode

zaradu, što sam i očekivala, dok 15.4% navodi iskustvo. Iz ove tabele možemo uočiti zbog

čega su mladi više zainteresovani za sezonske poslove, a manje za volontersi rad.

Motivisani su za novac, novčanu naknadu, a volonteri su one osobe koje svojevoljno i bez

naknade obavljaju druge aktivnosti.

Kada je u pitanju sezonski posao, stvari stoje malo drugačije (tabela 12).

-Koje poslove bi obavljao/la kao sezonski radnik? (zaokružiti 3 odgovora)-

Tabela.12.

%

Konobar/ica 24 5.5

Pekar/ka 10 2.3

Pripremač pića 20 4.6

Pomoćni ugostitelj 73 17.0

Trgovac 51 11.8

Kasir/ka 40 9.3

Servir/ka 18 4.1

Sobarica 44 10.2

Poslastičar/ka 33 7.6

Bez odgovora 116 27.0

33

Rad i podjela rada

Od ukupnog broja ispitanika njih 27% ispitanika nije dalo odgovor, dok je 17%

najviše zainteresovano da radi u sektoru ugostiteljstva kao pomoćni ugostitelj. Iz ovoga

možemo izvesti zaključak da mladima i nije toliko važno u kom će sektoru raditi kada je u

pitanju sezonski posao. S obzirom da sezonski posao nudi samo privremeno zaposlenje, uz

veoma solidnu platu, možemo donekle da razumijemo nezainteresovanost mladih ljudi za

potražnju posla na odredjenim radnim mjestima.

-Da li bi radili puno radno vrijeme?-

Tabela.13.

%

Da 128 89.5

Ne 15 10.5

Od ukupnog uzorka, 89.5% srednoškolaca srednje ekonomsko-ugostiteljske škole

je odgovorilo pozitivno, dok je 10.5% srednjoškolaca odgovorilo da ne bi radilo puno

radno vrijeme. Iz ovoga možemo uočiti da više od polovine srednoškolaca je spremno za

puno radno vrijeme. Mnogi poslodavci traže spremnost na puno radno vrijeme, kao i

spremnost na prekovremeni rad.

-Hoćeš li raditi ove sezone?-

Tabela.14.

%

Da 109 76.2

Ne 34 32.8

Od ukupnog broja anketiranih, njih 76.2%, izrazilo je želju i spremnost da radi ove

sezone, dok je 32.8% ispitanika izjasnilo se da neće. Zanimljivo je da se mladi više

interesuju za sezonske poslove, nego za volonterski rad. Ovi podaci nam ulivaju

34

Rad i podjela rada

optimizam u odnosu na prethodne tabele, jer kroz neformalno obrazovanje mladi razvijaju

potrebne vještine, razvijaju sopstvene sisteme vrijednosti i osjećaj odgovornosti.

-Da li imaš podršku od roditelja za sezonski posao?-

Tabela.15.

%

Da 125 87.4

Ne 18 12.6

Prvenstveno nas je interesovalo da li srenjoškolci imaju podršku od roditelja, zbog

toga što većina roditelja podstiču svoju djecu da se posvete školi i učenju, pre nego

poslovima, posebno koji nijesu vezani za njihovo obrazovanje. Međutim anketiranje je

pokazalo sasvim drugačiji rezultate, gdje od ukupnog broja anketiranih njih 87.4%, ima

podršku od roditelja za sezonskin posao. Pored finasijske pomoći srednjoškolaca od strane

roditelja, važna je takodje podrška od roditelja za traženje sezonskog posla.

-Da li posjeduješ određene vještine i znanje za posao za koji konkurišeš?-

Tabela.16.

%

Da 56 39.2

Ne 14 9.8

Djelimično 73 51.0

Na pitanje da li posjeduješ određene vještine i znanje za posao za koji konkurišeš

učenici srednje ekonomsko-ugostiteljske škole su odgovorili na sledeći način: 51% je

odgovorilo da djelimično posjeduje određene vještine i znanje, 39.2% da posjeduje, a

9.8% da ne posjeduje. Karakteristično je da većina ispitanika djelimično posjeduje

35

Rad i podjela rada

odredjene vješine za posao za koji konkuriše, jer mnogi poslodavci prilikom zapošljavanja

traže od kadindata da su vedrog duha, energični, komunikativni, ambiciozni, da posjeduju

dobre organizicione sposobnosti, odgovorni, poznavanje rada na računaru itd. A u

prethodne tabele smo vidjeli da veoma mali procenat ispitanika ima iskustva u

volonterskim aktivnostima i sezonskim poslovima.

-Da li misliš da je potrebna dodatna obuka ili usavršavanje za posao za koji

konkurišeš?-

Tabela.17.

%

Da 58 40.6

Ne 85 59.0

Više od polovine anketiranih 59%, smatra da nije potrebna dodatna obuka za posao

za koji konkurišu, dok 40,6% smatra da je potrebna. Na osnovu ove tabele jasno se vidi

manji broj ispitanika smatra da je potrebno dodatna obuka za posao za koji konkuriše, što

znači da ne posjeduju odredjena znanja i vještine. Kada je riječ o individualnim resursima

mladih, osim obrazovanja za zapošljavanje ili obavljanja posla važne su i dodatne vještine

i znanja.

-Na koji način se informišeš za sezonski posao?-

Tabela.18.

%

Putem TV-a 15 10.5

Radio 4 2.8

Internet 60 42.0

Štampani mediji 3 2.1

Poznanici 30 21.0

36

Rad i podjela rada

Porodica 13 9.1

Zavod za zapošljavanje 11 7.7

Ostalo 7 4.9

Podaci iz istraživanja pokazuju da 42% ispitanika se o sezonskom poslu najčešće

informišu putem interneta, na drugom mjestu se nalaze poznanici sa 21% . Dakle,

ubjedljivo najčešći način informisanja srednjoškolaca o sezonskom poslu je internet.

Povećanje učešća interneta u načinu informisanja o poslovima moglo se i očekivati zbog

trenutnih trendova u oblasti informaciono-komunikacione tehnologije. Razvoj

komunikacionih tehnologija, u čijoj osnovi leži internet, odvija se velikom brzinom i ima

veliki uticaj mjenjanje načina komunikacije, poslovanja, informisanja i oglašavanja.

-Koliko ste zadovoljni količinom informacija u vezi sa sledećim oblastima:

kulturom života, obrazovanjem, zaposlenjem, aktivnosti mladih, volonterski rad?-

Tabela.19.

%

Veoma dobro 14 9.8

Dobro 84 58.7

Loše 33 23.1

Veoma loše 12 8.4

Od ukupnog broja uzorka 58,7% ispitanika smatra da su dobro informisani u vezi

mnogih životnih oblasti kao što su obrazovanje, zaposlenje, volonterski rad, kulturom, dok

je 8.4% ispitanika odgovorilo da su veoma loše informisani. Iz ove tabele mogu doći do

zaključka da problema srednjoškolaca u vz volonterskog rada i sezonskog nije u količini

informacija, već njihova nezainteresovanost, zbog nemotivisanosti, teške ekonomske

37

Rad i podjela rada

situcije ili su više usmjereni u sferi privatnog života (zabave, prijateljstva i poznanstva

izlazaka) što pokazuju i mnoga istraživanja.

-Da li si dovoljno informisan/a o načinu na koji tražiti posao, kako se predstaviti

poslodavcu i napisati molbu i CV?-

Tabela.20.

%

Da 110 76.9

Ne 33 23.1

Od ukupnog broja ispitanika njih 76.9% je odgovorilo pozitivno, dok je 23.1%

ispitanika odgovorilo da nije dovoljno informisano o načinu na koji traziti posao, kako se

prestaviti poslodavcu i napisti molbu i cv. Zbog same prirode stručnih škole, očekivala

sam da učenici srednje ekonomsko-ugostiteljske škole budu više informisani o načinu

predstavljanja poslodavcima i da znaju da pišu molbu i cv od učenika drugih škola, i da za

vrijeme školovanja imaju priliku učestvovati na tržištu rada, kroz praksu.

-Koje vještine i znanje smatraš da bi bilo najvažnije da kod sebe poboljšaš kroz

dodatno usavršavanje da bi imao/la bolje rezultate prilikom traženja posla?-

Tabela.21.

%

Poznavanje stranog jezika 91 63.6

Sposobnost za timski rad 9 6.3

Organizacione sposobnosti 8 5.6

Bolja komunikacija 9 6.3

Veća odgovornost 8 5.6

Informatičke vještine 4 2.8

38

Rad i podjela rada

Lakše prilagođavanje

poslovima

14 9.8

Prema tabeli 21 možemo uočiti da većina učenika 63.6% smatra da bi bilo

najvažnije strani jezik usavršiti kroz obuku, da bi imali bolje rezultate prilikom

konkurisanja za posao. Na osnovu ove tabele jasno se uočava svjesnos učenika srednje

ekonomsko-ugostiteljske škole, da poslodavci od zaposlehih traže dobro poznavanje

stranog jezika kao i druge vještine i znanja posebno kad se konkuriše za određeni posao.

-Da li bi više voljeli da radite u državnoj ili privatnoj firmi?-

Tabela.22.

%

Privatna firma 63 44.1

Državan firma 80 55.9

Više od polovine ipitanika 55.9% je odgovorilo da bi više voljelo da radi u

državnoj firmi, i kao razlog ( u slobodnom dogovoru ) navode redovne plate, da su uslovi

za rad bolji, da im ide radni staž, da imaju osiguranje, i da se lakše dolazi do posla.

Ispitanici smatraju da je rad u državnoj firmi najbolje rešenje za njih. Jasno je da u

korpusu ispitanika termin rad u državnoj firmi znači materijalnu i duhovnu sigurnost, jer je

angažovanje u državnoj službi percipirano kao stalno i trajno rešenje.

Zbog čega? (slobodan odgovor) : - Zbog redovne plate

- Zbog osiguranja

- Zbog boljih uslova

- Zbog lakšeg zasnivanja radnog odnosa

- Zbog radnog staža

39

Rad i podjela rada

-Kako provodiš svoje slobodno vrijeme?-

Tabela.23.

%

Gledanje televizije 42 29.4

Upotreba interneta 41 28.7

Odlazak u šetnju 14 9.8

U kafićima 6 4.2

Čitajući knjige 3 2.1

Kladionica 4 2.8

Trening 12 8.4

Druženje sa prijateljima 21 14.7

Slobodno vrijeme predstavlja onaj dio života koji je, u odnosu na ostale starosne

grupe, u najvećoj mjeri prisutan kod najmlađih. Istraživanje je pokazalo da anketirani

srednjoškolci srednje ekonomsko ugostiteljske škole najviše vremena provode gledanjem

Tv-a 29.4%, i prateći sadržaje na društvenim mrežama 28.7%. Ovi rezultati i potvrđuju

hipotezu da učenici najviše slobodno vrijeme provode uz tv i internet, da su više pasivni

nego aktivni.

Prvo upoređivanje i ukrštanje dvije varijable su smjer obrazovanja i razlog zbog

kojeg su izabrali ovaj smjer, gdje je bila namjera utvrditi i pokazati da li su ovaj smjer

izabrali zbog lakšeg zapošljenja i većih prihoda ili iz nekih drugih razloga (vidi

grafikon.1.).

- smjer obrazovanja i razlog zbog kojeg su izabrali ovaj smjer-

Zbog čega si izabrao/la baš ovaj smjer

40

Rad i podjela rada

Roditelji Interesuje me

oblast

Zbog

druga/rice

Lakše

zapošljenje

Veće

primanje

Turistički

tehničar %

2

4.3

22

46.8

10

21.3

8

17.0

5

10.6

Kuvarstvo % 3

11.5

8

30.8

0

0

11

42.3

4

15.4

Pravno-

administrativni

tehničar %

0

0

13

86.7

1

6.7

0

0

1

6.7

Ekonomski

tehničar %

3

9.7

16

51.6

4

12.9

5

16.2

3

9.7

Tehničar

prodaje %

3

12.5

4

16.7

5

20.8

8

33.3

4

16.7

Grafikon.1.

roditelji sopstveno interesovanje zbog druga lakše zapošljenje zbog većeg prihoda0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

4.3

46.8

21.317

10.611.5

30.8

6.7

42.3

15.4

0

86.7

6.7

0

6.79.7

51.6

12.916.2

9.712.5

16.720.8

33.3

16.7

turistički tehničar kuvar pravno-administrativni smjerekonomski tehničar tehničar prodaje

Može se iz tabele uočiti da ispitanici koji pohađaju pravno-administrativni smjer

86.7% kao razlog navode sopstveno interesovanje, dok 42.3% kuvari kao glavni razlog

41

Rad i podjela rada

navode lakše zapošljenje. Iz priloženog rezultata vidimo da su ipak budući pravnici

najzainteresovaniji za samu materiju koju izučavaju, dok kuvari imaju velika očekivanja u

pogledu zapošljavanja nakon završenog školovanja. Riječ je o mladima koji će svoj pravac

obrazovanja usmjeriti prema zanimanjima u kojima imaju, najviše šansi da budu uspješni.

-Smjer obrazovanja i radno iskustvo-

Da li si do sada imao/la iskustvo sa

radom

Da, sa

sezonkim

Da Ne

Turistički tehničar % 11

23.4

9

19.1

27

57.4

Kuvarstvo % 20

76.9

5

19.2

1

3.8

Pravno-administrativni tehničar % 2

13.3

1

6.7

12

80.0

Ekonomski tehničar % 4

12.9

4

12.9

22

71.0

Tehničar prodaje % 6

25.0

4

16.7

14

58.3

Grafikon.2.

42

Rad i podjela rada

Da, sezonski Da Ne0

1020304050607080

23.4 19.1

57.4

76.9

19.2

3.813.3

6.7

80

12.9 12.9

71

2516.7

58.3

turistički tehničar kuvar pravno-administrativni smjerekonomski tehničar tehničar prodaje

Sledeći grafikon (vidi grafikon.2.) daje prikaz rezultata upoređivanja sledeće dvije

varijable a to su: smjer obrazovanja i iskustvo u radu. Kao što na grafikonu možemo

vidjeti, najviše iskustva 76.9% sa sezonskim poslom imaju kuvari, dok ispitanici pravno –

administrativnog smjera 80% nemaju iskustvo sa radom. Iz grafikona možemo vidjeti da

vrijednostima znanja i obrazovnja kuvari daju važno mjesto, dakle iskustvo i rad

procjenjuju kao bitne za svoj budući život. Činjenica koja nije ohrabrujuća jeste da većina

ispitanika, njih čak 80% nema iskustva sa radom .Veoma mali broj tokom školovanja

istovremeno i rade ili barem pokušavaju naći posao. Na grafikonu je vidljivo da, imamo

izuzetno nisku stopu ekonomske aktivnosti srednjoškolaca koji se školuju.

-Smjer obrazovanja i sezonski posao-

Koje poslove bi obavljao/la kao sezonski radnik

Konobar pekar Pripremač

pića

Pomoćni

ugostitelj

Trgovac Kasir Servir Sobarica Poslastičar Nešto

drugo

Turistički

tehničar %

2

4.3

1

2.1

6

12.8

23

48.9

7

14.9

0

0

0

0

4

8.5

1

2.1

3

6.4

Kuvarstvo

%

13

50.0

2

7.7

0

0

8

30.8

1

3.8

0

0

0

0

0

0

1

3.8

1

3.8

Pravno-

administrati

vni tehničar

%

2

13.3

1

6.7

3

20.0

4

26.7

2

13.3

0

0

3

20.0

0

0

0

0

0

0

Ekonomski 4 1 5 8 6 1 0 3 0 3

43

Rad i podjela rada

tehničar % 12.9 3.2 16.1 25.8 19.4 3.2 0 9.7 0 9.7

Tehničar

prodaje %

2

8.3

3

12.5

1

4.2

8

33.3

2

8.3

3

12.5

0

0

0

0

0

0

5

20.8

Grafikon.3.

0

10

20

30

40

50

4.3 2.1

12.8

48.9

14.9

0 08.5

2.16.4

50

7.70

30.8

3.80 0 0

3.8 3.8

13.36.7

2026.7

13.3

0

20

0 0 0

12.9

3.2

16.1

25.819.4

3.2 0

9.7

0

9.78.312.5

4.2

33.3

8.312.5

0 0 0

20.8

turistički tehničar kuvarstvo pravno-administrativni tehničarekonomski tehničar tehničar prodaje

Kako je obrazovni put svakog u uskoj vezi sa radom, radi budućeg zvanja uporedili

smo ove 2 varijable (vidi grafikon.3.) Upravo su srednje stručne škole ključna veza

između obrazovanja i tržišta rada. Učenike srednje ekonomsko-ugostiteljske škole smo

pitali za koji bi se sezonski posao opredjelili tokom sezone i došli smo do zaključka da su

učenici najviše zainteresovani za posao pomoćnog ugostitelja (17%), dok su najmanje

zaintersovani za posao pekara i poslastičara.

Grafikon.3. nam ukazuje na podudaranje između željenog posla i sopstvene

struke, većina se odlučila kao što se da vidjeti za struku pomoćnog ugostitelja ne važno od

smjera koji pohađaju i struke za koju se opredjelili. Izuzetak su bili kuvari koji su se

odlučili za struku konobara (50%).

-Smjer obrazovanja i zainteresovanost za rad ove sezone-

Hoćeš li raditi ove sezone?

da ne

44

Rad i podjela rada

Turistički tehničar

%

34

72.3

13

27.7

Kuvarstvo

%

23

88.5

3

11.5

Pravno-administrativni tehničar

%

13

86.7

2

13.3

Ekonomski tehničar

%

22

71.0

9

29.0

Tehničar prodaje

%

17

70.8

7

29.2

Grafikon.4.

da ne0

10

20

30

40

50

60

70

80

9072.3

27.7

88.5

11.5

86.7

13.3

71

29

70.8

29.2

turistički tehtičar kuvarstvo pravno-administrativni tehničar ekonomski tehtičar tehničar prodaje

kuvarstvo

pravno-administrativni tehničar

ekonomski tehničar

tehničar prodaje

Dobijeni rezultati na nivou cjelokupnog uzorka pokazuju da će ove sezone (76.2%)

učenici srednje ekonomske ugostiteljske škole konkurisati za sezonski posao. Kao što se

vidi na grafikonu (vidi grafikon.5.) većina srednjoškolaca je izrazila želju za sezonskim

zapošljenjem. S obzirom da većina traži posao van struke možemo pretpostaviti da imaju

želju za sticanjem novih znanja i iskustava kada je rad i tržište rada u pitanju. Ovakav

pristup biće im olakšica za buduće traženje stalnog zapošljenja. Takođe je važan podatak

da većina njih ima podršku roditelja za traženje sezonskog posla (81.4%). Ovdje se

45

Rad i podjela rada

postavlja pitanje: u koliko postoji veliko interesovanje učenika za rad tokom ljeta, a samim

time imaju i podršku od roditelja, zbog čega onda većina njih nema radno iskustvo?

-Smjer obrazovanja i nivo informisanosti o načinu na koji tražiti posao,

predstavljanje poslodavcu i pisanje molbe ili cv-

Da li si dovoljno informisan o načinu

na koji tražiti posao, kako se

predstaviti poslodavcu, i napisati

molbu i CV

da ne

Turistički tehničar % 33

70.2

14

29.8

Kuvarstvo % 26

100.0

0

0

Pravno-administrativni tehničar % 8

53.3

6

40.0

Ekonomski tehničar % 23

74.2

8

25.8

Tehničar prodaje % 20

83.3

4

16.7

46

Rad i podjela rada

Grafikon.5.

da ne0

102030405060708090

100

70.2

29.8

100

0

53.340

74.2

25.8

83.3

16.7

turistički tehničar kuvarstvo pravno-administrativni tehničarekonomski tehničar tehničar prodaje

Relacija koju ćemo sledeću analizirati jeste smjer obrazovanja-ocjena

informisanosti o načinu na koji tražiti posao, kako se predstaviti poslodavcu i napisati

molbu i cv. Nakon predstavljanja veoma važnu ulogu igra i kvalitet cv-a koji će ih

predstaviti u najboljem svjetlu. Jasno se uočava, da su najviše informisani kuvari (100%),

što se i dalo očekivati u odnosu da od ukupnog broja ispitanika iskustvo u radu bilježi

obrazovni progrem za kuvare, dok pravno –administrativni smjer (40%) nije dovoljno

informisan, što pokazuje i podatak iz tabele.7. da učenici pravno-administrativnog smjera

imaju najmanje iskustva u radu tj., da su najmanje zainteresovani za rad.

Informisanje je jako značajna društvena djelatnost i od protoka informacija zavise

mnoge ekonosmske, kulturne, društvene i ostale sfere našeg života.

-Smjer obrazovanja i način na koji povode slobodno vreme-

Kako provodiš svoje slobodno vrijeme

Gledanjem

tv

Internet Odlazak

u šetnju

U

kafićima

Čitajući

knjige

kladionica trening Sa prijateljima

Turizam 18

38.3%

8

17,0%

5

10.6%

1

2.1%

1

2.1%

2

4.3%

6

12.8%

6

12.8%

Kuvarstvo 5

19.2%

9

34.6%

2

7.7%

2

7.7%

0

0%

0

0%

0

0%

8

30.8%

47

Rad i podjela rada

Pravno-

administr.smjer

6

40.0%

2

13.2%

1

6.7%

0

0%

1

6.7%

0

0%

2

13.3%

3

20.0%

Ekonomski

tehničar

7

22.6%

14

45.2%

3

9.7%

2

8.3%

0

0%

0

0%

4

12.9%

2

6.5%

Tehničar

prodaje

6

25.0%

8

33.3%

3

12.5%

6

4.2%

1

4.2%

2

8.3%

0

0%

2

8.3%

Grafikon.6.

gledan

je tv

internet

odlazak

u šetnju

u kafičim

a

čitaju

ći knjig

e

kladionica

trening

družen

je sa

prijatel

jima

05

101520253035404550

turistički tehničarkuvarstvopravno-administrativni tehničarekonomski tehničartehničar prodaje

Mladi veći dio svog slobodnog vremena provode gledajući tv ili koristeći računar

što ukazuje na to da mediji imaju veliku ulogu u njihovom svakodnevnom životu.

Gledanje tv-a je glavna aktivnost djece i adolescenata. S jedne strane tv može zabaviti,

informisati, a sa druge strane može uticati na njih i na nepoželjan način. Nesporna je

činjenica da vreme provedeno u gledanju tv, odvlači od važnih aktivnosti kao što su:

čitanje, vježbanje, treniranje nekog sporta i socijalizaciju. Analiza rezultata u istraživanju

upućuje na manje aktivno i više pasivno provođenje vremena srednjoškolaca.

48

Rad i podjela rada

Zaključak

Rad ima fundamentalno društveno značenje za cjelokupnu egzistenciju svakog

pojedinca i društva u cjelini- uslov bez koga se ne može. Čovjek se potvrđuje i dokazuje

u društvu svojim radom. Struktura rada zavisi od razvijenosti obrazovnog sistema, a

obrazovni sistem od ekonomske razvijenosti privrede i društva.

Na osnovu svega iznijetog u ovom radu može se zaključiti da ispitanici ne

prepoznaju volonterske aktivnosti koje bi bile korisne za zajednicu i njih same, mladi treba

u većoj mjeri da budu uključeni u volonterske aktivnosti, jer uz pomoć aktivnog učešća

mladi imaju priliku za sticanje novih znanja i vještina, kao i iskustva za budući posao.

Prelazak od faze obrazovanja do zapošljenja i postizanja samostalnosti i odvajanje

od porodice predstavlja ključni momenat u tranziciji srednjoškolaca u odraslu osobu i

daljim tokovima njihovog života. Međutim, rezultati su pokazali da učenici srednje

ekonomsko-ugostiteljske škole u većoj mjeri nijesu zaineresovani za posao, stoga je

neophodno za srednjoškolce koji su neaktivni osmisliti dodatne naučne motivacije i

mnogo više pažnje posvetiti aktivnim mjerama zapošljenja. Mladi se trebaju više

podsticati da učestvuju u radu.

Opšti utisak sa terena je da mladi imaju podršku u porodicama za uključivanje u

sezonskim poslovima, tako da uzroke eventualnog nedovoljnog društvenog aktivizma

srednjoškolaca treba tražiti na drugim mjestima. Takođe veoma važan podatak koji smo

dobili ovim istraživanjem jeste da imamo i mlade koju su uključeni u neformalno

obrazovanje, koji su kroz progreme neformalnog obrazovanja aktivni, dodatno ispirisani i

društveno uključeni. Među ispitanicima kao aktivnim srednjoškolcima najviše se ističu

kuvari, koji pokazuju veću spremnost na profesionalnom planu, shvataju značaj

profesionalnog usavršavanja, odnosno još aktivnije učestvuju u različitim vidovima

neformalnog obrazovanja i odlično su informisani o načinu pisanja CV-a i kako se treba

predstaviti poslodavcu. Obezbjeđivanje uslova za obavljanje prakse tokom školovanja

prestavlja značajan segment u profesionalnom razvoju srednjoškolaca jer većina njih

nakon školovanja ima velika očekivanja u pogledu zapošljavanja, zarade, radnog mjesta i

zadataka. Međutim najveći problemi sa kojima se mladi suočavaju jeste nezaposlenost i

49

Rad i podjela rada

nesigurnost tržišta rada. Podatak koji je ohrabrujući za ovo istraživanje jeste, što su

većina učenika srednje-ekonomskr škole izrazili želju i spremnost da rade ove sezone.

Ispitivanjem različitih segmenenata slobodnog vremena mladih, došli smo do zaključka da

mladi veći dio svog slobodnog vremena provode gledajući televiziju ili na internet, što

ukazuje na to da su mladi više pasivni nego aktivni.

Usvajanje praktičnih vještina trebalo bi biti cilj svakog obrazovanja. Čini se da

obrazovanje osim formalnog nije uobičajna praksa za srednjoškolce. Programi

neformalnog obrazovanja imaju značajnu ulogu kada je riječ o cjeloživotnom učenju i

sticanju novih profesionalnih kompetencija, koje će srednjoškolce učiniti konkuretnijim na

tržištu rada koje pred njih postavlja sve više složenijih zahtjeva. Potrebno je ohrabriti i

motivisati mlade ljude kada je riječ o traženju i pronalaženju posla uopšte.

50

Rad i podjela rada

Prilog1.

ANKETA

Ova anketa je anonimna i podaci dobijeni ovim upitnikom služiće isključivo za stručnu analizu, potrebnu

za pisanje stručnog rada

Koliko imaš godina ______________

Zaokruži svoj pol M / Ž

Smjer koji pohađaš u ovoj školi ____________________________________

1. Zbog čega si izabrao/la baš ovaj smjer?

1) Roditelji su me upisali

2) Jako me interesuje ova oblast

3) Zato što je moj drug/drugarica upisao ovaj smjer

4) Zato što ću lako doći do posla

5) Zato što će mi ovo zanimanje pružiti najveću dobit

2. Koliko je važno obrazovanje za koje si se opredijelio/la za budući posao?

1) Veoma važno

2) Važno

3) Manje važno

4) Nevažno

3.Kojim putem dobijaš džeparac?

1) Roditelji/stratelji

2) Sam zaradim

3) Stipendija

4.Koliki je tvoj prosječni džeparac za jedan mjesec?

1) 0-20 e

2) 20-50 e

51

Rad i podjela rada

3) 50-100e

4) 100-150 e

5) 150 e i više

5.Da li si do sada imao/la iskustvo sa volonterskim radom?

DA NE

6.U koliko jesi, u kojoj oblasti si volontirao?

_________________________________________________________________________

_________

7.Da li si do sada imao/la iskustvo sa radom?

1) Da, sa sezonskim

2) Da

3) Ne

8.Koji su glavni razlozi zbog kojih si se odlučio/la za rad?

_________________________________________________________________________

_________

9.Koje poslove bi obavljao/la kao sezonski radnik? ( zaokruži 3 odgovora)

1) Konobar/ica

2) Pekar/ka

3) Pripremač pića

4) Pomoćni ugostitetlj

5) Trgovac

6) Kasir/ka

7) Servir/ka

8) Sobarica

9) Poslastičar/ka

_________________________________________________________________________

_________

52

Rad i podjela rada

10.Da li bi radili puno radno vrijeme?

DA NE

11.Hoćeš li raditi ove sezone?

DA NE

12.Da li imaš podršku od roditelja za sezonski posao?

DA NE

13.Da li posjeduješ određene vještine i znanja za posao za koji konkurišeš?

DA NE DJELIMIČNO

14.Da li misliš da je potrebna dodatna obuka ili usavršavanje za posao za koji konkurišeš?

DA NE

15.Na koji način se informišeš za sezonski posao?

1) Putem TV

2) Radio

3) Internet

4) Štampani mediji

5) Poznanici

6) Porodica

7) Zavod za zapošljavanje

8) Ostalo (navesti) _________________

16.Koliko ste zadovoljni količinom informacija u vezi sa sledećim oblastima: kulturom

života, obrazovanje, zaposlenje, aktivnost mladih, volonterski rad?

1) Veoma dobro

53

Rad i podjela rada

2) Dobro

3) Loše

4) Veoma loše

17.Da li si dovoljno informisan/a o načinu na koji tražiti posao, kako se predstaviti

poslodavcu i napisati molbu i CV?

DA NE

18.Koje vještine i znanje smatraš da bi bilo najvažnije da kod sebe poboljšaš kroz dodatno

usavršavanje da bi imao/la bolje rezultate prilikom traženja posla:

1) Poznavanje stranog jezika

2) Sposobnost za timski rad

3) Organizacione sposobnosti

4) Bolja komunikacija

5) Veća odgovornost

6) Informatičke vještine

7) Lakše prilagođavanje poslovima

19.Da li bi više volio/ljela da radiš u državnoj ili privatnoj firmi i zbog čega?

_________________________________________________________________________

______

20.Kako provodiš svoje slobodno vrijeme?

1) Gledanjem televizije

2) Na internetu

3) Odlazak u šetnju

4) U kafićima

54

Rad i podjela rada

5) Čitajući knjigu

6) Kladionica

7) Trening

8) Druženje sa prijateljima

HVALA ŠTO STE POPUNILI ANKETU!

55

Rad i podjela rada

LITERATURA:

1. Aristotel, (1984), Politika, BIGZ, Beograd;

2. Aristotel (1980): Nikomahova etika, Beograd: Nolit;

3. Eugen, F. (1984), Osnovni fenomeni ljudskog postojanja, Nolit, Beograd;

4. Eliot, T.S. (1995), Ka definiciji kulture, Prosveta, Niš;

5. Filipović, V. (1989), Filozofski riječnik, Zagreb;

6. Haralambus, M., Heald, R. (1989), Uvod u sociologiju, Globus, Zagreb;

7. Karl, M. (1973), Kapital, BIGZ i prosvjeta, Beograd;

8. Karl, M. (1948), Kapital, Tom 3, Kultura, Beograd;

9. Karl, M. (1972), Teorije o višku vrijednosti, Dela, Tom 26, Prosveta, Beograd;

10. Karl, M. (1974), Temelji slobode, Naprijed, Zagreb;

11. Karl, M. (1965): Kapital, Prosveta, Beograd;

12. Krivokapić, N. (2007), Sociološka luča 1/2;

13. Milić, V. (1978), Sociološki metod, Nolit, Beograd;

14. Ristić, Ž. (1964), Motivacija za rad, ″Rad″, Beograd;

15. Vukićević, S. (2006), Sociologija rada i preduzeća sa metodološkim skicama,

Filozofski fakultet, Nikšić;

16. Šijaković, I. (2008), Sociologija, Banja Luka;

17. Dimazdije, Ž. (1964), Aktuelni problemi sociologije razonode, Gledište br. 4;

18. Fridman, Žorž (1959), Kuda ide ljudski rad, Rad, Beograd;

19. Fridman, G. , Naville, P. (1972), Sociologija rada, Veselin Masleša, Sarajevo;

20. Markuze, H. (1984): O filozofskim osnovama ekonomskog pojma, Kultura i

društvo, BIGZ, Beograd;

21. Radenović, P. (2004): Opšta sociologija, teorijske kontroverze, Beograd;

22. Đorđević, M. (1992): Sociologija, Naučna knjiga, Beograd.

56