Upload
silvija-samadan
View
51
Download
1
Embed Size (px)
DESCRIPTION
sociologija, međusobna suradnja škole i roditelja
Citation preview
Sveučilište u Splitu - Filozofski fakultet
Odsjek za Pedagogiju
Predmet: Sociologija odgoja i obrazovanja
Seminarski rad
Suradnja roditelja i škole u Hrvatskoj: sličnosti i razlike
urbanih i ruralnih sredina
Studentica: Silvija Šamadan
Mentori: dr. sc. Ivan Maršić, v. pred.
mr. sc. Ivanka Buzov, asistentica
Split, rujan, 2013.
Sažetak
U sklopu međunarodnog projekta Nacionalno istraživanje o roditeljima u zemljama
jugoistočne Europe- Roditeljske potrebe, očekivanja i iskustva vezana uz uključenost u život
škole, 2009-2010 ispitivalo se mišljenje roditelja o vlastitoj suradnji i zadovoljstvu s vlastitom
uključenosti u život škole iz urbano/ruralne perspektive. Dobiveni rezultati nam pokazuju da
roditelji još uvijek, iako je odavno nestala barijera da je za obrazovanje zadužena škola, a za
odgoj roditelji, tj. obitelj, nastavu i organiziranje izvannastavnih aktivnosti procjenjuju
zaduženjem škole. Roditelji se ne žele miješati, ukoliko se od njih to ne zatraži, a ukoliko
škola i školski sustav pokažu inicijativu spremno se odazivaju.
Razvojem tehnologije, naprecima društva, sve većom urbanizacijom razlike između urbanih i
ruralnih zona života sve se više smanjuju, tako da i suradnja roditelja i škole u Hrvatskoj sve
više postaje jednaka bez obzira o kojoj se zoni radilo. Rezultati provedenog istraživanja nam
pokazuju da roditelji kao najznačajniju prepreku u suradnji sa školom vide vlastiti nedostatak
vremena, posebice roditelji koji žive u urbanim sredinama. Roditelji koji žive u ruralnim
sredinama potvrđuju više zadovoljstvo ostvarenom suradnjom sa školom, međusobnom
komunikacijom, te vlastitom uključenosti u procesu obrazovanja vlastite djece.
Ključne riječi: roditeljska uključenost, tradicionalni pristup, partnerski pristup, suradnja
roditelja i škole
Uvod
Suradnja roditelja i škole u Hrvatskoj: sličnosti i razlike urbanih i ruralnih sredina je tema
ovog seminarskog rada, analiza će se vršiti na osnovi istoimenog znanstvenog rada autorica R.
Miljević- Rađički, T. Pahić, V. Vizek Vidović, koji je temeljen na rezultatima istraživanja
provedenog u okviru međunarodnog projekta NACIONALNO ISTRAŽIVANJE O
RODITELJIMA U ZEMLJAMA JUGOISTOČNE EUROPE- Roditeljske potrebe, očekivanja i
iskustva vezana uz uključenost u život škole (National Survey of Parents in South East
European Countries) 2009-2010. Istraživanje je provedeno u 10 zemalja Jugoistočne Europe,
kojim se žele ispitati roditeljske potrebe, očekivanja i iskustva u odnosu na nastojanja škole da
roditelje uključe u život škole.
Mnoga istraživanja su pokazala da su varijable kao što su vrijednosni sustav roditelja, njihovo
ponašanje i stilovi roditeljstva povezane sa akademskim i kognitivnim ishodima kod djece.
Suradnja roditelja sa školom je neupitna, a jedan od ciljeva ovog istraživanja je pokazati kako
na stupanj roditeljskog sudjelovanja i zadovoljstva školom može utjecati pripadnost gradskoj,
odnosno seoskoj sredini.
Cilj znanstvenog rada na kojeg se referira ovaj seminarski rad je :
1. Utvrditi jesu li roditelji u Hrvatskoj usmjereni na tradicionalni ili partnerski odnos sa
školom, te ispitati postoje li razlike u orijentaciji prema suradnji sa školom među
roditeljima urbanih i ruralnih sredina.
2. Usporediti procjene roditelja urbanih i ruralnih sredina u pogledu otvorenosti škole,
čimbenika koji su potencijalna prepreka suradnji sa školom, zadovoljstva ostvarenom
komunikacijom i zadovoljstva cjelokupnom mogućnošću utjecaja na obrazovanje.
1. Metoda istraživanja
Uzorak
Uzorak ispitanika u provedenom istraživanju je 1052 roditelja djece od drugog do osmog
razreda iz 30 osnovnih škola u Hrvatskoj, pri čemu je 16 škola iz urbanih i 14 škola iz ruralnih
područja. Od ukupnog broja roditelja njih 562 ili 53,4 % su iz urbanih i 490 ili 46,6 % iz
ruralnih sredina. Uzorak ispitanika je odabran metodom dvodimenzionalnog stratificiranog
slučajnog odabira, a stratifikacija je provedena prema relevantnim geografskim područjima s
obzirom na urbano/ ruralno razlikovanje.
Tablica 1. Kategorizacija škola prema veličini, regijama i urbano/ruralnoj distinkciji1
1 MILJEVIĆ- RIĐIČKI, Renata, PAHIĆ, Tea, VIZEK VIDOVIC, Vlasta, (2011), Suradnja roditelja i škole u Hrvatskoj: sličnosti i razlike urbanih i ruralnih sredina u Sociologija i prostor, vol.49.No 2. (190): 165-184
Instrument
Istraživanje je provedeno u dvije faze. Glavnom istraživanju je prethodilo 6 sastanaka
fokus grupa (FG). Podaci prikupljeni u fokus grupama omogućili su centralnom
istraživačkom timu (CIT) da razvije potreban instrumentarij: upitnik za roditelje (kao
osnovu za standardizirani intervju) i upitnik za ravnatelje (kao osnovu za standardizirani
intervju).
Korišteni upitnici su napravljeni prema teorijskom modelu Joyce Epstein koji uključuje šest
područja: roditeljstvo, komunikacija škole i roditelja, podrška djeci u učenju kod kuće,
volontiranje roditelja u školi, sudjelovanje u donošenju odluka i upravljanja školom i suradnja
škole i zajednice. Jedna od bitnih odrednica pedagoški djelotvorne škole je razvijena suradnja
s roditeljima. Ukratko, suradnja predstavlja zajedničko djelovanje i pregovaranje koje je
usmjereno prema nalaženju rješenja, odnosno novog, zajedničkog polazišta.
Za razumijevanje odnosa roditelja i škole u obrazovanju i socijalizaciji djeteta ključna su dva
modela, Epstein je razvila teorijski model koji objašnjava koncept partnerstva i podjelu
odgovornosti škole i roditelja a koji je do sada provjeravan i potvrđen u velikom broju
zemalja u svijetu. Drugi je model Sheridan i Kratochwill koji razlikuje dvije relacijske
orijentacije tzv. tradicionalni nasuprot partnerskog odnosa roditelja i škole.2
Varijable obrađene u velikom i opsežnom istraživanju Nacionalno istraživanje o roditeljima u
zemljama Jugoistočne Europe , a koje se tiču teme ovog seminarskog rada su:
- Tradicionalni nasuprot partnerskog odnosa između škole i roditelja
- Urbano/ ruralno razlikovanje u procjenama otvorenosti škole za suradnju,
potencijalnih prepreka suradnji roditelja i škole te roditeljskog zadovoljstva suradnjom
2 GOLDIN, Tomislav, (2007), Povezanost akademske samoregulacije, učeničke percepcije roditelja i školskog uspjehaURL: http://darhiv.ffzg.hr/441/1/GoldinTomislav.pdf (09.09.2013.)
2. Analiza rezultata istraživanja
Tradicionalni nasuprot partnerskog odnosa
Suradnja škole i obitelji, odnosno učitelja i roditelja, može biti tradicionalna i partnerska. Na
koji će se način ona ostvariti i odvijati, ovisi o zakonskim propisima, školskom ozračju,
individualnim osobinama učitelja i sociodemografskim i psihosocijalnim obilježjima roditelja.
Istraživanja Miljević-Riđički (2009) te Pahić, Miljević-Riđički i Vizek Vidović (2010)
ukazuju na to da u Hrvatskoj i dalje prevladava tradicionalan oblik suradnje, u kojemu je
odgovornost za obrazovanje djece prepuštena školi. Izravnu uključenost roditelja u život škole
ne očekuju ni učitelji ni roditelji. Ciljeve rada određuje škola i tek ponekad o tome
obavještava roditelje. Odgojno-obrazovne planove izrađuju učitelji, kulturalne razlike često se
zanemaruju, a komunikacija s roditeljima relativno je rijetka, orijentirana na pojedinačne
probleme i pretežno ju inicira škola. Drugim riječima, uloga škole je dominantna.
Partnerski odnos, s druge strane, naglašava važnost suradnje učitelja i roditelja u obrazovanju
i socijalizaciji djece, poštivanje kulturalnih razlika, te značajnost različitih perspektiva za
stvaranje pozitivne klime za učenje. Komunikacija između dviju strana je česta, uloge su
jasne, a odgojni ciljevi i planovi rada zajednički određeni.
Tablica 2. Mjere centralnih tendencija i standardne devijacije za varijable iz upitnika
"Tradicionalni nasuprot partnerskog odnosa " i urbano/ruralno razlikovanje.3
3 MILJEVIĆ- RIĐIČKI, Renata, PAHIĆ, Tea, VIZEK VIDOVIC, Vlasta, (2011), Suradnja roditelja i škole u Hrvatskoj: sličnosti i razlike urbanih i ruralnih sredina u Sociologija i prostor, vol.49.No 2. (190): 165-184
Priložena tablica nam pokazuje kako su roditelji trebali procjenjivali u kolikoj je mjeri svaka
od navedenih stvari posao škole a koliko obitelji (roditelja). Svoje su procjene zaokruživali na
skali Likertovog tipa od 1 do 5, pri čemu 1 = u potpunosti je posao škole, 2 = više je posao
škole nego roditelja, 3 = posao i škole i roditelja, 4 = više posao roditelja nego škole i 5 = u
potpunosti je posao roditelja.
Analizom dobivenih rezultata možemo zaključiti da roditelji u Hrvatskoj u nekim segmentima
potpuno prihvaćaju partnerski odnos roditelja i škole, međutim neke segmente školskog
života doživljavaju isključivo, ili uglavnom, kao posao roditelja ili posao škole. Prema
dobivenim podacima isključivi posao škole je organizacija dobrog izvannastavnog programa,
te organizacija dobre nastave, kao i sigurnosti njihove djece u školi. Isključivi posao roditelja
se smatra zadatak da se pobrinu da dijete napiše domaću zadaću. Partnerski odnos je vidljiv
na ostalim pitanjima.
Mišljenje roditelja urbanih i ruralnih područja se ipak razlikuje, to se najbolje vidi na
sljedećim primjerima:
1. Roditelji iz ruralnih sredina u nešto većoj mjeri nego roditelji iz urbanih područja
smatraju da je i njihov doprinos nastavi bitan.
2. Roditelji iz urbanih sredina u manjoj mjeri odgovornost za pisanje domaćih zadaća
pripisuju sebi.
3. Roditelji urbanih sredina shvaćaju kao svoj zadatak interveniranje u školi u slučaju da
nešto nije u redu, dok roditelji ruralnih područja su skloniji više procjenjivati svoju
odgovornost za to da je dijete sretno u školi, za njegov uspjeh u školi, te za
motiviranje djeteta za učenje.
4. Roditelji iz urbanih sredina imaju tendenciju shvaćati odgojne zadaće u većoj mjeri
kao posao roditelja, a obrazovne više kao posao škole nego što to procjenjuju roditelji
iz ruralnih sredina. škole u urbanim sredinama vjerojatno češće traže suradnju i
pomoć roditelja oko discipliniranja i ponašanja djece u školi te upozoravaju roditelje
na važnost odgoja unutar obitelji. S druge strane, škole u ruralnim sredinama često
imaju mnogo manji broj učenika od gradskih škola i disciplinskih problema je manje,
a roditelje se češće poziva na suradnju i uključenje upravo u obrazovnim aspektima
kako bi, s obzirom na prilično lošu obrazovnu strukturu stanovništva naših ruralnih
područja, motivirali djecu na učenje i poticali kod njih obrazovne aspiracije.
Izražavanjem svojih stavova da su kvaliteta nastave, odabir izvannastavnih aktivnosti i
sigurnost djeteta u školi uglavnom ili gotovo u potpunosti posao škole, oni jasno pokazuju da
se ne doživljavaju kao značajnog čimbenika koji bi mogao ili trebao pridonijeti poboljšanju
kvalitete obrazovanja.
Međutim, u širem istraživanju roditeljske participacije u Hrvatskoj, provedenog od strane
Open Society Institute 2009. godine, a u čiji okvir spadaju i rezultati rada na koji se ovaj
seminar referira, analiza roditeljskih odgovora pokazuje da velika većina roditelja izražava
želju za sudjelovanjem u nastavi i uključenjem u donošenje odluka, te smatra da bi ih škola
trebala tražiti mišljenje o pitanjima koja se tiču obrazovanja njihove djece. 82,9% roditelja u
Hrvatskoj škole niti jednom nisu tražile mišljenje o obrazovnim temama koje bi uključivale
sadržaj lekcija, odabir udžbenika, procjene nastavnika ili opterećenosti učenika, 88,2%
roditelja nikada nije primilo poziv za sudjelovanje (pomoć) u nastavi, 68,4% roditelja škola
nikada nije tražila mišljenje o slobodnim aktivnostima, a 68,9% njih škola nije nikada tražila
mišljenje o zdravlju i sigurnosti djece.4
Urbano/ ruralno razlikovanje u procjenama otvorenosti škole za suradnju
Otvorenost škole procjenjivala se kroz šest čestica, koje se odnose na pristupačnost
nastavnika, ostalih roditelja i ravnatelja škole, na skali Likertovog tipa od 1 do 4, pri
čemu 1 = ne slažem se, 2 = donekle se slažem, 3 = prilično se slažem, 4 = u potpunosti
se slažem, a roditeljima je bila ponuđena i mogućnost da se izjasne sa “ne mogu procijeniti”.
Tri se čestice odnos na pristupačnost (otvorenost) nastavnika/razrednika, dok se druge tri
čestice odnose na pristupačnost (otvorenost) ostalih roditelja i ravnatelja škole.
Rezultati ispitivanja pokazuju da roditelji u Hrvatskoj otvorenost škole, koja se pokazuje kroz
komunikacijsku otvorenost i međusobno uvažavanje sudionika u komunikaciji roditelj-škola,
procjenjuju vrlo visokom.( vidi tablica 3.)
Jedina tvrdnja s kojom se roditelji u potpunosti ne slažu je da nikada ne bi razgovarali s
ravnateljem škole radi njegove zauzetosti, što znači da roditelji ravnatelja procjenjuju kao
osobu koja je dostupna ukoliko to prilike zahtijevaju. Iako roditelji i urbanih i ruralnih
područja općenito smatraju da ih učitelji poštuju, roditelji iz ruralnih područja u nešto većoj
mjeri izjavljuju da ih razrednik tretira s poštovanjem, kao i da mogu lako razgovarati s
učiteljima o svom djetetu.
4 MILJEVIĆ- RIĐIČKI, Renata, PAHIĆ, Tea, VIZEK VIDOVIC, Vlasta, (2011), Suradnja roditelja i škole u Hrvatskoj: sličnosti i razlike urbanih i ruralnih sredina u Sociologija i prostor, vol.49.No 2. (190): 165-184
Tablica 3. Mjere centralnih tendencija i standardne devijacije za varijable iz upitnika
"Procjena otvorenosti škole" i urbano/ruralno razlikovanje.5
5 MILJEVIĆ- RIĐIČKI, Renata, PAHIĆ, Tea, VIZEK VIDOVIC, Vlasta, (2011), Suradnja roditelja i škole u Hrvatskoj: sličnosti i razlike urbanih i ruralnih sredina u Sociologija i prostor, vol.49.No 2. (190): 165-184
Prepreke suradnji roditelja i škole
Roditelji bazično ne vide niti roditelje niti školu kao prepreku u komunikaciji roditelji-škola,
iako sebe, svoje stavove i ponašanja u nešto većoj mjeri vide kao prepreku za suradnju.
Roditelji urbanih sredina smatraju faktor roditelja u smislu postavljenih tvrdnji većom
preprekom od roditelja ruralnih sredina. Sveukupno gledajući, dobivene urbano/ruralne
razlike u procjenama su male što je vjerojatno posljedica sve većeg utjecaja urbanizacije i sve
manje jasnih granica između urbanog i ruralnog.
Tablica 4. Mjere centralnih tendencija i standardne devijacije za kompozitne varijable faktor
škole i faktor roditelja kao prepreka uključenosti roditelja u školovanje djeteta, s prikazom
urbano/ruralnog razlikovanja.6
Zadovoljstvo komunikacijom i mogućnošću utjecaja
Rezultati istraživanja nam pokazuju da su roditelji općenito zadovoljni komunikacijom sa
školom, i mogućnostima utjecaja na školu, međutim najveće zadovoljstvo pokazuju
kvalitetom i kvantitetom informacija koje dobivaju iz škole, a najmanje načinima na koje
mogu utjecati na školu. Roditelji ruralnih područja su zadovoljniji u odnosu na roditelje iz
urbanih sredina, načinima na koje se mogu uključiti u rad škole, načinima na koje mogu
utjecati na obrazovanje svog djeteta, i načinima na koju mogu utjecati na školu općenito.
(Tablica 5.)
6 MILJEVIĆ- RIĐIČKI, Renata, PAHIĆ, Tea, VIZEK VIDOVIC, Vlasta, (2011), Suradnja roditelja i škole u Hrvatskoj: sličnosti i razlike urbanih i ruralnih sredina u Sociologija i prostor, vol.49.No 2. (190): 165-184
Tablica 5. Mjere centralnih tendencija i standardne devijacije za varijable iz područja
zadovoljstva ostvarenom komunikacijom sa školom i mogućnosti utjecaja na obrazovanje s
prikazom urbano/ruralnog razlikovanja.7
7 MILJEVIĆ- RIĐIČKI, Renata, PAHIĆ, Tea, VIZEK VIDOVIC, Vlasta, (2011), Suradnja roditelja i škole u Hrvatskoj: sličnosti i razlike urbanih i ruralnih sredina u Sociologija i prostor, vol.49.No 2. (190): 165-184
Graf 1. Usporedba roditelja urbanih i ruralnih područja: zadovoljstvo kvalitetom i kvantitetom informacija8
Graf 2. Usporedba roditelja urbanih i ruralnih područja: zadovoljstvo načinima participacije u školi
8 MILJEVIĆ- RIĐIČKI, Renata, PAHIĆ, Tea, VIZEK VIDOVIC, Vlasta, (2011), Suradnja roditelja i škole u Hrvatskoj: sličnosti i razlike urbanih i ruralnih sredina u Sociologija i prostor, vol.49.No 2. (190): 165-184
Zaključak
Suradnja između učitelja i roditelja se može shvatiti kao proces međusobnog informiranja,
dogovaranja, savjetovanja, učenja i druženja u cilju dijeljenja odgovornosti za djetetov razvoj.
Cilj uspješne suradnje je uspješno i zadovoljno dijete, a da bi se dobio takav rezultat potrebno
je sa roditeljima izgraditi partnerski odnos, koji podrazumijeva dijeljenje moći, a partneri su
jednakopravni, aktivni i odgovorni. Iz provedenog istraživanja se može zaključiti da su
roditelji u Hrvatskoj spremni na suradnju, ukoliko inicijativa dođe od strane škole. Većina
ispitanika su zadovoljni suradnjom roditelja i škole u Hrvatskoj, a pri dolasku u školu
najčešće nailaze na poštovanje i razumijevanje od strane učitelja, ravnatelja, pedagoga i
ostalog osoblja. Razlika u mjestu stanovanja na ovom primjeru najbolje dolazi do izražaja, u
ruralnim sredinama roditelji se bolje međusobno poznaju, škola i zajednica više su povezane,
a time i međusobno bolje poznavanje učitelja i roditelja vodi ka većem razumijevanju i
suradnji.
Kada se međusobno povežu i procjene svi rezultati istraživanja dolazimo do zaključka da
roditelji u Hrvatskoj imaju pozitivan stav o školi, školskom programu i samoj organizaciji
školskog sustava.
Literatura:
1. MILJEVIĆ- RIĐIČKI, Renata, PAHIĆ, Tea, VIZEK VIDOVIC, Vlasta, (2011),
Suradnja roditelja i škole u Hrvatskoj: sličnosti i razlike urbanih i ruralnih sredina u
Sociologija i prostor, vol.49.No 2. (190): 165-184
2. GOLDIN, Tomislav, (2007), Povezanost akademske samoregulacije, učeničke
percepcije roditelja i školskog uspjeha
URL: http://darhiv.ffzg.hr/441/1/GoldinTomislav.pdf (09.09.2013.)