SVEUČILIŠTE U RIJECIoliver.efri.hr/zavrsni/461.B.pdf · proizvodnje velikih društvenih troškova i povećanja siromaštva. Sve prethodno navedene financijske krize u zemljama u

SVEUĈILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

SVEN REPIĆ

ANALIZA POSLJEDICA GLOBALNE EKONOMSKE KRIZE ZA DRŢAVE

PIIGS-a

Diplomski rad

Rijeka 2013

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

ANALIZA POSLJEDICA GLOBALNE EKONOMSKE KRIZE ZA DRŢAVE PIIGS-a

Diplomski rad

Kolegij: Strukturna politika EU

Mentor: prof.dr.sc. Andrej Kumar

Student: Sven Repić

JMBAG: 0231008284

Studijski smjer: Gospodarstvo Europske unije

E-mail adresa: [email protected]

mailto:[email protected]

SADRŢAJ

1. UVOD ................................................................................................................................... 1

1.1. Problem i predmet istraţivanja ........................................................................................... 1

1.2. Radna hipoteza ................................................................................................................... 2

1.3. Cilj i svrha istraţivanja ....................................................................................................... 2

1.4. Znanstvene metode ............................................................................................................. 2

1.5. Struktura rada ..................................................................................................................... 2

2. GLOBALNA EKONOMSKA KRIZA ................................................................................. 4

2.1. Nastanak globalne financijske krize ................................................................................... 5

2.2. Prelijevanje krize u Europu ................................................................................................ 9

2.3. Duţnička kriza ................................................................................................................. 11

4. MAKROEKONOMSKA SLIKA ZEMALJA PIIGSA PRIJE KRIZE ............................... 16

3.1. Makroekonomski pokazatelji prije krize za Portugal ....................................................... 17

3.2. Makroekonomski pokazatelji prije krize za Italiju ........................................................... 19

3.3. Makroekonomski pokazatelji prije krize za Irsku ............................................................ 21

3.4. Makroekonomski pokazatelji prije krize za Grčku .......................................................... 23

3.5. Makroekonomski pokazatelji prije krize za Španjolsku ................................................... 25

5. ANALIZA UTJECAJA GLOBALNE FINANCIJSKE KRIZE NA ZEMLJE PIIGSA ..... 28

4.1. Globalna financijska kriza u Portugalu ............................................................................ 30

4.2. Globalna financijska kriza u Italiji ................................................................................... 32

4.3. Globalna financijska kriza u Irskoj .................................................................................. 34

4.4. Globalna financijska kriza u Grčkoj ................................................................................. 36

4.5. Globalna financijska kriza u Španjolskoj ......................................................................... 38

6. PERSPEKTIVA BUDUČEG RAZVOJA ZEMALJA PIIGSA .......................................... 43

5.1. ProvoĎenje fiskalne integracije i osiguravanje odrţivosti javnih financija ...................... 43

5.2. Promocija odrţivog rasta i otvaranje novih radnih mjesta .............................................. 44

5.3. UnapreĎenje fiskalne politike EU .................................................................................... 46

5.4. Jačanje financijskoga sektora ........................................................................................... 46

7. ZAKLJUČAK ..................................................................................................................... 48

LITERATURA ............................................................................................................................ 50

POPIS TABLICA ........................................................................................................................ 52

POPIS GRAFIKONOVA ............................................................................................................ 52

1

1. UVOD

Tema ovoga diplomskoga rada je „ Analiza posljedica globalne ekonomske krize na

zemlje PIIGS-a“.

Zemlje PIIGS-a sačinjavaju zemlje na periferiji Europske unije, kao što su Portugal,

Grčka, Italija, Irska i Španjolska. Globalna ekonomska kriza nastala 2008. godine koja

je nastala u Americi proširila se u Europu pri čemu je ponajviše zahvatila zemlje PIIGS-

a. Nastala financijska kriza prvo je zahvatila Grčku koja je imala lošu ekonomsku

politiku voĎenja drţave, nakon čega je zahvatila ostale drţave unutar Europske unije, a

ponajviše ostale zemlje PIIGS-a.

1.1. Problem i predmet istraţivanja

Ekonomski teoretičari koriste različite pojmove za izraţavanje ekonomskih problema i

poremećaja: usporavanje, zastoj (stagnacija), stagflacija (zastoj gospodarskog rasta uz

pojavu inflacije), recesija i depresija. Najčešće, teoretičari koriste generički izraz kriza,

pri čemu izrazu „kriza“ odreĎuju bliţe značenje dodavanjem pridjeva: svjetska,

financijska, duţnička, strukturna, ciklična, razvojna itd. Svjetska financijska kriza koja

je u SAD-u počela 2007. godine pojavnom „mjehura“ na trţištu nekretnina (nakon toga

se prenijela na bankarski i cijeli financijski sektor, a zatim i na realni sektor, posebice

graĎevinarstvo i automobilsku industriju) i europska duţnička kriza koja je dramatične

razmjere dosegnula 2010. godine prijetećim ekonomskim slomom zemalja-svinja

(PIIGS: Portugal, Island, Irska, Grčka i Španjolska) i prijetnjom slomom Europske

monetarne unije, nije donijela samo tipične gospodarske probleme koje takve krize

donose (porast nezaposlenosti, pad bruto domaćeg proizvoda, pad proizvodnje, kriza

gospodarskog povjerenja, javljanje i porast općeg osjećaja nesigurnosti i straha od

budućnosti), već je potaknula nominalno nove, a suštinski stare teorijske, političke i

kulturne „ratove“ izmeĎu zagovornika ideja o trţišnom liberalizmu i drţavnom

intervencionizmu u ekonomskoj politici i gospodarskoj praksi suvremenog svijeta. U

navedenom se očituje problem ovog rada.

2

1.2. Radna hipoteza

Iz navedenog problema i predmeta istraţivanja proizlazi radna hipoteza koja glasi:

Ekonomska kriza kao svjetski fenomen i posljedica globalizacije negativno je utjecala

na gospodarstvo gotovo svih zemalja svijeta i Europske unije, posebno na zemlje

PIIGS-a.

1.3. Cilj i svrha istraţivanja

Cilj istraţivanja je prikazati utjecaj svjetske ekonomske krize na zemlje PIIGS-a, koje

su osjetile najveće posljedice na ekonomiji i gospodarstvu, doţivljavajući gotovo

apsolutni slom.

Svrha istraţivanja je naglasiti vaţnost utjecaja svjetske ekonomske krize te na primjeru

prikazati najveće i nagore posljedice site, i naglasiti perspektive izlaska iz krize

spomenutih zemalja.

1.4. Znanstvene metode

U znanstvenom istraţivanju, formuliranju i prezentiranju ovog diplomskog rada, uz

spoznaje do kojih su došli razni autori, te njihovog meĎusobnog usporeĎivanja i

nadopunjavanja, korištene su u odgovarajućim kombinacijama brojne znanstvene

metode: induktivna metoda, deduktivna metoda, metoda deskripcije, metoda

klasifikacije, komparativna metoda, metoda analize i sinteze te metoda kompilacije.

1.5. Struktura rada

Rezultati istraţivanja prezentirani su u pet dijelova. U UVODU je definiran problem,

predmet i objekt istraţivanja, radna hipoteza, svrha i cilj istraţivanja, iznesena je glavna

struktura rada i navedene su znanstvene metode korištene pri izradi rada.

3

U djelu GLOBALNA EKONOMSKA KRIZA opisuje se i definira globalna. TakoĎer

opisuje se financijska kriza koja je na početku zahvatila Ameriku a potom i Europsku

uniju pa samim time i njezino prelijevanje na teritorij EU. Dok na kraju objašnjava se

duţnička kriza, o njezinim posljedicama i problemima koji su njome nastali.

U djelu MAKROEKONOMSKA SLIKA ZEMALJA PIIGSA PRIJE KRIZE

opisuje se makroekonomska slika zemalja PIIGSA prije globalne financijske krize pri

čemu se odgovara na pitanja: što je makroekonomija, kako i kada je nastala, te koji su

glavni makroekonomski pokazatelji. Analizirani su najvaţniji makroekonomski

pokazatelji kao što su: inflacija, nezaposlenost, rast BDP-a, ukupan BDP, i BDP po

stanovniku.

U djelu ANALIZA UTJECAJA GLOBALNE FINANCIJSKE KRIZE NA

ZEMLJE PIIGSA napravljena je analiza utjecaja globalne financijske krize na zemlje

PIIGSA pri čemu se poseban naglasak stavio na posljedice krize na zemlje PIIGSA,

utjecaj krize na zemlje PIIGSA, te na posljedice utjecaja krize na glavne

makroekonomske pokazatelje kao što su: rast BDP-a, inflacija, nezaposlenost, ukupan

BDP i BDP po stanovniku

U djelu PERSPEKTIVA BUDUĈEG RAZVOJA ZEMALJA PIIGSA obraĎuje se

literatura o mjerama zaštite i oporavka koje je Europska unija poduzela da izvuče

zemlje PIIG-a iz krize, a samim time i Europsku uniju.

U šestom djelu je Zaključak.

4

2. GLOBALNA EKONOMSKA KRIZA

Kako bi bolje shvatili stanja ekonomskih prilika i krize potrebno je determinirati pojam

ekonomske krize. Kriza ili depresija se definira kao duţi vremenski period kojega

karakteriziraju visoka nezaposlenost, niska razina proizvodnje i investicija, padajuće

cijene i proširivanje broja poslovnih neuspjeha u nekom neprekinutom vremenskom

periodu.

Europska unija pristupa fenomenu krize ne samo sa njezinog ekonomskog stajališta, već

i sa kulturološkog i političkog stajališta i njihove interakcije i meĎuovisnosti sa

svjetskom financijskom krizom, oni utječu jedni na druge i materijaliziraju se kao

globalna kriza (Grubiša, 2008, str. 199).

Pojam globalizacije ne veţe se samo s ekonomskom meĎuovisnosti zemalja u svijetu,

već i sa kulturološkom i političkom meĎuovisnosti koje su voĎene procesom brzoga

razvoja transporta i komunikacije vodećih korporacija u ţelji za osvajanjem što većeg

trţišta. Globalizacija se odraţava na porast univerzalne komunikacije koja obuhvaća

kulturne, političke i vrijednosne aspekte te je na ekonomskom planu značajno ubrzala

povezivanjem svijeta nakon 1989. godine u globalnu trţišnu ekonomiju, pobjedom i

afirmacijom modela neoliberalne ekonomije (Grubiša, 2008., str. 200.).

Sve to dovodi do razvoja i kohezije ekonomskih i političkih integracija, ne samo u

Europi koja je uzor ostatku svijeta sa svojim jedinstvenim trţištem i jedinstvenom

političkom organizacijom, nego i u ostalim regijama diljem svijeta. Dakle, globalna

kriza se manifestira u uvjetima globalne ekonomije, komunikacija i politike u dosad

neviĎenim razmjerima i oblicima. No zato valja identificirati aspekte onoga što

nazivamo „globalna kriza“.

5

Grubiša (2008, str 200) navodi šest aspekata kroz koje se manifestira globalna kriza i

kojih kriza se ona sastoji:

1.) Ekonomska i financijska kriza- izbila je u punom opsegu 2008. godine

2.) Klimatska kriza- globalno zagrijavanje, stvaranje ozonskih rupa i nestabilnost

klimatskih uvjeta.

3.) Energetska kriza- obiljeţena je nejednakom distribucijom izvora energije i sve

većim troškovima njihovog iskorištavanja, kao i perspektivom iscrpljivanja

klasičnih energetskih izvora kao što su nafta i plin.

4.) Kriza siromaštva i gladi- uzrokuje masovne migracije, nestabilnost i ratove,

širom svijeta.

5.) Zdravstvena kriza- epidemije nastale na temelju genetskih mutacija virusa,

štetnih modela ţivota i neadekvatnosti zdravstvene zaštite.

6.) Politička kriza- kriza upravljanja i kriza demokracije u svijetu, a njezine

popratne pojave su nesigurnost, ugroze raznih vrsta lokalnih sukoba i ratova

preko terorizma, sve do globalnih prijetnji miru.

Europska unija inzistira na sagledavanja svih aspekata globalne financijske krize

(Kellner, 1998. i Giddens, 2007) jer iz krize moţemo izaći vodeći računa o svima

aspektima krize a ne samo o jednom i o meĎuovisnosti očitovanja kriznih stanja čiji je

učinak kumulativan i stoga višestruko razoran (Grubiša, 2008, str. 200).

2.1. Nastanak globalne financijske krize

Globalna financijska kriza nastala 2008. godine je najdublja, najviše sinkronizirana u

svim zemljama i globalno najraširenija kriza od velike gospodarske krize 1929. godine.

Globalna financijska kriza 2008. je izazvala povratak makroekonomskih fluktuacija

koje nisu viĎene još od razdoblja izmeĎu dva svjetska rata, te je dovela do ponovnog

interesa za iskustva velike gospodarske krize nastale 1929. godine. Trenutna financijska

kriza na neki način podsjeća na krize prije prvog Svjetskog rata kao što su kriza

zlatnoga standarda 1873. i 1893. godine, a posebice na krizu Bankarske panike 1907.

godine. Postoje jasne sličnosti izmeĎu krize Bankarske panike (1907.-1908. godine),

Velike gospodarske krize (1929.-1935. godine) i financijske krize koja je nastala 2008.

6

godine, a sličnost se očituje u početnim uvjetima i zemljopisnog podrijetla. Do svih tih

kriza je došlo nakon duljega buma karakteriziranog od strane novca i kreditne

ekspanzije, rasta cijena imovine i high-running investicijskih ulagača i preoptimističnog

preuzimanja rizika. U sve tri krize, nevolje u financijskom sektoru sa svjetskim

posljedicama su bile ključ prijenosa krize u realnu ekonomiju. U svakom od ovih

slučaja, financijske posljedice u korjenu krize dovele do duboke recesije u realnom

gospodarstvu (European economy 7, 2009. str. 14.).

Od 1970. godine do 2008. godine svijet su pogodile 124 bankarske krize, 208 tečajnih

kriza i 63 duţničke krize. Financijske krize se u zapadnim kapitalističkim ekonomijama

u prosjeku dogaĎaju svakih osam do devet godina. Ekonomske krize nisu samo problem

gospodarski razvijenih zemljama zapadnog svijeta, one jednako pogaĎaju zemlje u

razvoju pri čemu izazivaju veće, negativnije i intezivnije posljedice. U usporedbi sa

krizama u razvijenim zemljama, u zemljama u razvoju pored dugog trajanja krize,

dugog oporavka zemalja i recesije koja se javlja njezinim djelovanjem dolazi do

proizvodnje velikih društvenih troškova i povećanja siromaštva. Sve prethodno

navedene financijske krize u zemljama u razvoju, bile su ograničene na pojedinu zemlju

ili regiju, te nijedna od njih nije prerasla u globalnu krizu (Jurčić, 2012., str. 318.).

Kao početak globalne financijske krize nastale 2008. godine smatra se slom trţišta

hipotekarnih kredita u SAD-u i slom Lehman Brothers-a, što je na kraju dovelo do

recesije svjetske ekonomije u sljedećih nekoliko godina. Financijska kriza nastala 2008.

godine je proizašla iz neodrţive globalne makroekonomske ravnoteţe i strukturnih

slabosti financijskoga sistema, odnosno labave monetarne politike, rasta cijena, rasta

financijskih investicija i globalizacije, uz slabu kontrolu financijskog sustava i

neefikasnih institucija (Kilibarda, et al, 2011., str. 7). Financijska kriza nastala 2008.

kasnije je prerasla u globalnu ekonomsku krizu koja vuče korijene još iz razdoblja

ekspanzivnoga rasta, odnosno iz razdoblja brzog kreditnog rasta, manjih premija za

rizik, velike likvidnosti, rasta cijena imovine i napuhavanja cijena nekretnina (2002.-

2007. godina) (Jurčić, 2012., str. 317).

7

Financijska kriza nastala 2008. godine proizišla je iz sustava koji je stvarao dugoročno

neodrţive nejednakosti u društvu, čime je došlo do sprječavanja dugoročnog odrţivog i

stabilnog rasta gospodarstva. Došlo je do stvaranja visokih stopa globalnoga

gospodarskoga rasta, koje od 2002. do 2007. godine nisu bile u skladu s povećanjem

plaća. U tome razdoblju dolazi do stagniranja plaća pa samim time i do smanjivanja

njihove zastupljenosti u nacionalnom dohotku. Stagnacija plaća se nije javljala samo

kod zemalja u razvoju nego i u Americi, a to je povećavalo nesigurnost i nejednakost na

globalnom i regionalnom trţištu rada (Jurčić, 2012., str. 318).

Globalnoj financijskoj krizi nastaloj 2008. godine prethodilo je povećanje cijena

prehrambenih proizvoda i energije u 2007. i u prvoj polovini 2008. godine. U

mnogobrojnim zemljama došlo je do pogoršanja situacije u javnim financijama i na

tekućim računima bilance plaćanja, što je u zemljama u razvoju gurnulo u siromaštvo

više od 100 milijuna ljudi. Zbog različite razine razvoja i različitih struktura

gospodarstva i potrošnje, veliko povećanje cijena hrane i nafte najviše se odrazilo na

povećanje siromaštva.(Jurčić, 2012., str. 318).

Kriza nastala 2008. godine zahvatila je i odvela u stečaj veliki broj poduzeća u realnom

sektoru, a posebice u graĎevini. Uzrok krize bio je masovna kupnja nekretnina u SAD-u

odnosno naglog pada njihovih cijena koje su prije toga abnormalno rasla, a sve to je bilo

potpomognuto od strane banaka lakim i prihvatljivim kreditima sa relativno niskim

kamatnim stopama koje su imale mogućnost promjene, što je bio veliki rizik kojeg su

zajmoprimci olako shvaćali. Ova se kriza, koja je započela na trţištu nekretnina i

financijskom sektoru Amerike, zbog visokog stupnja globalizacije, raširila svijetom i

rezultirala padom agregatne potraţnje (Benić, 2012., str. 848). Postoji visok stupanj

suglasnosti da je kriza počela pucanjem „balona“ koji se stvorio na trţištu nekretnina u

Americi, ali i u mnogim drugim zemljama - poput Irske, Španjolske, Grčke, Portugala i

Italije. Pucanje «balona» dovelo je do krize u financijskome sektoru i trţištu

hipotekarnih kredita. Za nastajanje balona na trţištu nekretnina imamo nekoliko razloga.

Prvi razlog je politika niskih kamatnih stopa u Americi od 2003. godine., koja je bila

motivirana kolapsom kompanija, odnosno puknućem balona u tehnološkom sektoru u

2000. godini i terorističkim napadom 11. rujna 2001. godine. Puknuće balona i

8

teroristički napad dovelo je do sniţenja kamatnih stopa na vrlo nisku razinu od 1%, u

vrijeme kad su cijene nekretnina povećavane značajno više od stope inflacije koja je

iznosila 3%. Prema Case-Shiller 10 City Composite Indeks, cijene kuća u istome

razdoblju narasle su od 12,1% do 15,3%, a takav je odnos kamata i cijena nekretnina

poticao stanovništvo na posuĎivanje novca uz 1% kamata i na kupnju nekretnina čije

cijene su rasle vrlo brzo. Osim toga postojala je mogućnost smanjivanja porezne

osnovice za iznos kamata na hipotekarne kredite. S obzirom da ta mogućnost plaćanja

najamnine za iznajmljene kuće nije postojala, njena pojava poticala je i siromašnije

stanovništvo na kupnju nekretnina. Sve je to povećavalo potraţnju za nekretninama i

vodilo prema velikome povećanju njihovih cijena (Jurčić, 2012., str. 319).

Globalizacija financijskoga trţišta bez globalne regulacije takoĎer je potpomogla

ubrzanju globalne ekonomske krize. Primjerice, u Japanu su investitori posuĎivali

novac od banaka uz nula posto kamata i investirali u poslove u Australiji i na Novom

Zelandu gdje su kamate bile puno veće, što je rezultiralo velikim odljevom financijskih

sredstava te je stvorilo veliku potraţnju koja je kasnije dovela do stvaranja «balona» na

trţištu nekretnina u Australiji (Jurčić, 2012., str. 319).

U tom razdoblju kod zemalja u razvoju dolazi do biljeţenja suficita tekućeg računa

platne bilance, ostvarivanja više stope štednje od investicija, što je dovelo do stvaranja

mogućnosti plasiranja viškova domaće štednje u razvijene zemlje. Kriza koja je nastala

2008. godine je stvarana desetljećima, prije svega zbog velikih promjenama u udjelu

rada i kapitala u korist kapitala u BDP-u, odnosno nacionalnom dohotku. Posljedica

toga je bila nerazmjer izmeĎu ponude i potraţnje koji se godinama rješavao kreditima

sve dok ţivot iznad dohodovnih mogućnosti nije došao kraju (Benić, 2012., str. 848).

Kriza nastala 2008. godine na financijskome trţištu u Americi dovela je do gubitka

štednje, mirovina, posla, stanova i kuća milijuna ljudi, a financijska je budućnost

postala sve nesigurnija. U takvim situacijama potrošači odustaju od potrošnje, ponajviše

od trajnih potrošnih dobara (kuća, stanova, automobila, kućanskih aparata itd.), dobara

povremene potrošnje, robe svakodnevne potrošnje smanjuju na standardne i one stvarno

potrebne. Smanjenje potrošnje dovelo je do smanjenja svjetske potraţnju i potraţnju za

9

uvozom, što je dovelo do prelijevanja financijske krize na realni sektor, a padom uvoza i

na zemlje koje nisu značajnije sudjelovale na svjetskome financijskome trţištu, ali izvoz

im čini značajniji udio u bruto domaćem proizvodu (Jurčić, 2012., str. 320).

2.2. Prelijevanje krize u Europu

Kriza nastala 2008. godine u SAD-u sve se više zaoštravala i prenosila na druga

područja izvan SAD-a. Širenjem krize, kriza je počela utjecali na veliki broj poduzeća i

kompanija na području Europe. Europska poduzeća ušla su u period recesije kakav nije

zabiljeţen još od Drugog Svjetskog rata. Europska duţnička kriza nastala 2008. godine

pratila je financijsku krizu SAD-a sa zaostatkom od godinu i pola dana, a najvaţniji

dogaĎaj prelaska globalne financijske krize iz SAD-a u Europu bio je kolaps „Lehman

Brothers“-a u rujnu 2008. godine. Osim prethodno navedenih uzroka krize koji su u

interaktivnoj vezi sa financijskom ekonomijom, predvidjelo se mnogo negativnih

šokova i agregatne potraţnje koji su pogodili europsku ekonomiju. Ključni uzroci krize

na Europskom teritoriju prema Kilibarda i suradnicima (2011., str. 13) bili su:

1.) Visoki rast cijena nafte - Cijene nafte su porasle više od duplo u razdoblju od

2007.- 2008. godine (sa 40 eura/ barel na 90 eura/ barel). Sličan rast dogodio se i

sa ostalim sirovinama. Cijene ne energetskih sirovina porasle za 10% tokom

2008. godine u odnosu na prethodnu godinu. Rast cijena sirovina utjecao je na

rast troškova privatnog sektora i pad realnih plaća radnika, smanjujući agregatnu

potraţnju i podiţući inflaciju na 4%.

2.) Jaka aprecijacija eura - euro je aprecirao prema dolaru, tada vodećoj svjetskoj

valuti i to od 1,20USD do 1,60USD, što je oko 33% više u periodu od početka

2006. godine do ljeta 2008. godine. Usporedno tome je postojao paralelan rast

prema Jenu. Nominalna kamatna stopa eura je porasla na oko 15% tokom ljeta

2008. godine.

3.) Efekt visokih kamatnih stopa kroz transmisioni mehanizam - ECB je počela sa

povećanjem kamatnih stopa od 2006. godine. Kamatne stope su se povećavale

osam puta u rasponu od 2% - 4% od sredine 2007. godine, imajući u vidi da je

rast inflacije uglavnom bio voĎen rastom uvoznih cijena.

10

Prethodne tri karakteristike imale su negativan efekt na europsku ekonomiju, a naročito

u okviru Euro-zone. Osim toga, odreĎeni broj zemalja se suočio sa dodatnim

specifičnim problemima koje je kriza donijela.

Prikazana su četiri ključna transmisiona mehanizma prenošenja krize preko Atlantika

(Kilibarda, et al, 2011., str. 15):

1.) Pad potrošnje u SAD-u direktno je uticao na mogućnosti prodaje europskih

izvoznika, koji su već bili pogoĎeni cjenovnom aprecijacijom eura.

2.) Europski financijski sektor je bio glavni „kupac“ toksične aktive od američkih

banaka. Njihov kolaps vodio je imploziji europskog bankarskog sektora, koji je

zatim pogodio kompanije.

3.) Masovni rezovi stopa od strane FED-a kao odgovor na krizu vodili su daljem

padu dolara u odnosu na euro, stvarajući konkurentan pritisak na europske

procedure.

4.) Konačno, nakon zakašnjenja kriza je pogodila i zemlje u razvoju, ne samo Kinu,

gdje skorašnji izvještaji sugeriraju rast nezaposlenosti, što je uticalo na

smanjenje njihove uvozne potraţnje.

Njemačka je morala spašavati svoju Hypo Real Estate Holding kompaniju, Britanci su

do financirali svoje velike banke kao što su Royal Bank of Scotland, HBOS, Barclys,

Francuzi BNP i Societe Generale i Nizozemci ING. To je vodilo do rasta kamatnih

stopa pa samim time i smanjilo ponudu povoljnih kredita, odnosno novca što izravno

utječe na manju osobnu potrošnju i investicije. Došlo je do pada dobara koja su kupljena

na kredit pa samim time do povećanja zaliha istih, i pada vrijednosti dionica. Da bi se

takav utjecaj donekle umanjio Američka središnja banka kasnije i Europska središnja

banka te ostalih sedam vodećih banaka koncem 2008. godine smanjuju kamatnu stopu

na 3,25% (Benić, 2012., str. 848).

Kriza nastala 2008. godine se sama po sebi nije morala dogoditi, ona je rezultat lošeg

utjecaja na svjetsku ekonomiju, te izbor pogrešnih ekonomskih politika u kojima dolazi

do izostanka regulacije trţišnih manjkavost i nejednakosti u društvu te stvaranja sustava

11

koji za glavni cilj ima profit poduzetnika, a ne blagostanje društva, što vodi ka

ekonomskoj financijskoj krizi i neodrţivom gospodarskom rastu. Kriza je proizašla iz

neodrţive globalne makroekonomske neravnoteţe i strukturnih slabosti financijskoga

sistema, odnosno labave monetarne politike, visoke likvidnosti, rasta cijena aktive i

financijskih inovacija, globalizacije uz slab regulacijski okvir i slabu kontrolu

financijskog sektora i nefinancijskih institucija. Kriza koja je nastala „bankrotom“ i

propasti vodećih financijskih institucija u SAD-u brzo se proširila svijetom pa samim

time došla do europskog bankarskog sustava.

2.3. Duţniĉka kriza

Početkom 2000. godine vidljivi javni dug nije predstavljao nikakav problem. Tijekom

proteklog stoljeća Euro-zona i Sjedinjene Drţave imale su gotovo slične duţničke

dinamike. Primjerice omjer bruto javnoga duga u BDP-u 1995. iznosio je oko 60% za

Sjedinjene Drţave, dok je za drţave koje će kasnije činiti Eurom zonu iznosio 70% .

Ova kriza se moţe promatrati u kontinuitetu udara financijske krize koja je 2008. godine

došla iz SAD-a u Europu, dok aktualne dogaĎaje treba promatrati u putno širem

kontekstu. Europa, a samim time i Euro-zona, lakše bi podnijele krizu da vlade

odreĎenih europskih zemalja kao što je Grčka nisu bile pretjerano zaduţene prije krize.

Kod Grčke naglo povećanje fiskalnih deficita od 2008. do 2010. godine dovelo je do

razotkrivanja pretjerane zaduţenosti javnog sektora (HUB, 2011., str. 6).

U monetarnoj uniji koja postoji još od 1.1.1999. takva situacija pokazala se izvorom

trajnoga stresa i problema. U početku financijske krizme nasrtale 2008. godine Euro-

zona nije imala odgovarajuću arhitekturu financijske stabilnosti. Najveći problem se

svodio na to što nije bilo jasno tko će i kako će se u slučaju nesolventnosti većega broja

drţava unutar monetarne unije spašavati sistemski vaţne banke koje u portfelju imaju

veće iznose drţavnih obveznica. Zbog ovoga problema, prijetnja duţničke krize se

pojavljuje u sprezi s prijetnjom nove bankarske krize koja je zaprijetila ozbiljnim

financijskim i realnim potresom u Euro-zoni (HUB, br. 34., 2011., str. 6).

12

Europska duţnička kriza nastala 2008. godine dostiţe do danas dramatične razmjere i

prijeti slomom Europske monetarne unije i nekih europskih zemalja (Grčka, Portugal,

Španjolska, Italija, Irska), te samim time povlači za sobom temeljne ekonomske

probleme kao što su porast nezaposlenosti i pad PDP-a. Krajem 2010. godine dug Grčke

je iznosio 340 ml. eura, Irske 145 ml. eura, Španjolska je krajem 2011. godine bila

duţna 735 ml. eura, Portugal 490 ml. eura, dok je dug Italije početkom 2012. godine

iznosio 1 935 ml. eura što je 120% BDP-a, iako je propisani dug u eurom-zoni

maksimum 60% BDP-a što moţemo i vidjeti u grafikonu broj 1 (Benčić, 2012., str.

849).

U grafikonu 1 prikazana je prosječna stopa javnoga duga u zemljama PIIGSA

(Portugalu, Italiji, Irskoj, Grčkoj, Španjolskoj), u godinama prije početka krize od 2003.

do 2007. godine i godinama tokom krize od 2008. do 2012. godine.

Grafikon 1: Prosječna stopa javnog duga prema BDP-u, u postocima (%) za drţave

PIIGSA od 2003. – 2012. godine.

Izvor: Eurostat, http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/eurostat/home/

Iz grafikona 1 se moţe vidjeti da je kod Portugala javni dug u 2003. ispod dozvoljene

razine od 60%, te uočava se lagani rast sve do 2006. godine kada iznosi 69,4% te jednak

javni dug i u 2007. godini od 69,4%. Nakon 2007. godine dolazi do naglog

0

20

40

60

80

100

120

140

160

180

2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012

Portugal

Italija

Irska

Grčka

Španjolska

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/eurostat/home/

13

kontinuiranog rasta duga do 2012. godine, na visinu duga od 123%, što je duplo u

odnosu na najniţu razinu duga od 59,4% u 2003. godini. Italija već početkom 2003.

godine prelazi dozvoljenu visinu javnoga duga za 44%, što znači da joj je javni dug u

2003. godini iznosio 104%. U 2004. U 2004., 2005. i 2006. godini dug postepeno raste

na razinu od 106%. U 2003. godini dolazi do pada na 103% javnog duga, nakon čega

dolazi do kontinuiranog rasta javnog duga od 127% što je za 23% više nego u 2003.

godini kada je javni dug bio na najmanjoj razini. U Irskoj javni dug konstantno pada sve

do najniţe razine javnog duga od 24,6% je u 2006. godini, nakon čega dolazi do

laganoga rasta u 2007. godini. Najveći rast se biljeţi u 2008. godini kada dug

kontinuirano raste sve do razine od 117,6% što je za 93% više nego što je javni dug bio

u 2006. godini kada je bio na najniţoj razini. U Grčkoj u 2003. godini dug je iznosio

97,4% te biljeţi rast od 8,6% u 2006. godini kad je dug iznosio 106%. Nakon 2000.

godine, javni dug naglo raste sve do 2011. godine kada iznosi 170% što je za 74,6%

više nego u 2003. godini kada je dug bio na razini od 97,4%. Javni dug u Španjolskoj

konstantno je padao od 2003. godine sve do 2007. godine kada je bio na najniţoj razini

od 36,3% što je ispod dozvoljene razine od 60%. Nakon 2007. godine dolazi do naglog

porasta duga, do naviše razine od 84,2% u 2012. godini što je za 47,9% više nego u

2007. godini kada je bio na najniţoj razini od 36,3%.

Kreatori financijske politike stalno su kasnili za krizom i nisu mogli reagirati brzinom

kojom se kriza širila. U financijskim politikama došlo je do tri problema (HUB, 2011.,

str. 7):

1. Trţišni su sudionici u cijene drţavnih obveznica pojedinih zemalja ugradili

visoke premije rizika kada su shvatili da neće biti brzih fiskalnih transfera od

financijski stabilnih prema prezaduţenim članicama unije

2. Nesolventne drţave kao što je Grčka primaknule su se bliţe rubu bankrota

3. Naizgled solventne, ali visoko zaduţene drţave kao što su Italija i Španjolska

„sivoj zoni“ koja je takoĎer blizu ruba bankrota.

Kada se proširila svijest o mogućem bankrotu nekih zemalja Europske unije odnosno

Euro-zone kao što su Grčka, Portugal i Irska, jednako brzo se je proširila svijest da

14

drţave koje su pred bankrotom neće imati mogućnosti niti sredstva za spašavanje

sistemski vaţnih banaka.

Kriza nastala 2008. godine se preko drţavnih granica moţe prenositi i putem samih

banaka, tako što banke jedne drţave kupe obveznice druge drţave. Na primjer, ako su

banke iz fiskalno nesolventne drţave posudile sredstva od banaka iz solventnih drţava, i

te će banke ući u poteškoće zbog uskih meĎubankarskih veza (HUB, 2011., str. 7).

Duţnička kriza je prvo zahvatila Grčku i izazvala ogroman pritisak na euro te su se

pojavile špekulacije da bi Grčka mogla istupiti iz Euro-zone (Hulić-Bjelan, 2012, str.

109). Izlaskom iz Euro-zone došlo bi do ponovnog uvoĎenja vlastite valute pomoću

koje bi Grčka mogla riješiti svoje probleme. Idejom „tiskanjem novca“, tj.

neograničenim kreditiranjem, središnja banka spašava i drţavu i banke bez obzira jesu li

solventne ili ne. Središnja banka na taj način moţe pokušati ciljati na višu stopu

deprecijacije od stope inflacije, a usporedno se rješava i problem konkurentnosti koji u

monetarnoj uniji inače nije rješiv bez deflacije. Naizgled, monetarno rješenje moglo bi

biti manje bolno, tj. moglo bi dovesti do manjeg pada proizvodnje i brţeg oporavka, kao

u Argentini poslije bankrota 2002 (HUB, 2011., str. 7).

Rješenje izlaska iz krize vrlo je jednostavno. Stoga ne čudi da mnogi političari i

zastupnici rješenje za Grčku vide u izlasku iz Euro-zone, odnosno u povratku staroj

valuti koju bi centralna banka mogla plasirati u neograničenim količinama. No zbog

stalne prisutnosti ove ideje unutar političkih krugova, još je viša percepcija rizika, pa

samim time viši su prinosi na drţavne obveznice Grčke i drugih Juţnoeuropskih

zemalja, i još je snaţnija raširenost osjećaja nadolazeće financijske krize koja uzima

danak u vidu odgoĎenih investicija i sporijeg gospodarskog rasta.

Odnosi veličina pojedinih zemalja bitno utječu na razmišljanje o fiskalnoj i financijskoj

stabilnosti u Euro-zoni. Ključno pitanje glasi: koje drţave su u stanju dugoročno

podmirivati svoje obaveze, a koje nisu?

15

Problem krize najlakše bi se riješio preraspodjelom financijskih sredstava ili bankrotom

(prestankom plaćanja obaveza po javnom dugu), ali samo kada bi sve zemlje osim jedne

male drţave bile solventne. Kad bi postojala politička volja za solidarnim jamčenjem

obaveza, 16 velikih solventnih drţava jamčilo bi za malu nesolventnu drţavu pa samim

time spasile ju od bankrota. Velike drţave ne bi ni osjetile kada bi mala zemlja

bankrotirala. Iako se bankrot ne bi ni osjetio, jamčenje za obaveze prezaduţene drţave

postavlja ključno političko pitanje: čemu jamčiti za obaveze drugih zemalja? Koliko

god izdatak aktiviranog jamstva bio malen, ne postoji niti jedan dobar razlog zašto bi

graĎani drţave X trebali plaćati obveze graĎana drţave Y, iako su obje drţave članice

EU i koriste euro (HUB, 2011., str. 10).

Najveći problem s jamstvima je u tome što u Euro-zoni ne postoje zemlje s „malim“

dugovima. Kad bi Njemačka morala platiti polovicu javnoga duga Grčke, trošak bi

iznosio 6, 6% njemačkoga BDP-a. To je vrlo veliki iznos i upravo zbog odnosa veličina

i osjećaja pravednosti na kojemu počiva socijalna kohezija (pa i ona izmeĎu naroda),

solidarna su jamstva za jedinice lokalne uprave i samouprave ograničena i unutar

unitarnih ili federalnih drţava. Na primjer, u Hrvatskoj je mogućnost za zaduţivanje na

lokalnoj razini strogo ograničena zakonom, iako je stupanj solidarnosti izmeĎu Zagreba

i MeĎimurja sigurno veći nego izmeĎu Finske i Grčke. I u drţavama s razvijenim

financijskim sustavima kao što su SAD, Kanada i Njemačka, postoje čvrsta ograničenja

za lokalno zaduţivanje (HUB, 2011., str. 11).

16

3. MAKROEKONOMSKA SLIKA ZEMALJA PIIGSA PRIJE

KRIZE

Smatra se da je makroekonomija nastala 1936. godine pojavom djela J.M. Keynesa

„Opća teorija zaposlenosti, kamate i novac “, što se koš naziva Keynesijanska

revolucija. Ta revolucija bila je inspirirana najteţom gospodarskom krizom, koja je

pogodila svjetsko gospodarstvo 1929.-1933. godine, nazvanom velika kriza ili velika

depresija. Temeljni makroekonomski ciljevi su: 1.) gospodarski rast, 2.) stabilnost

cijena, 3.) puna zaposlenost, 4.) pozitivna vanjskotrgovinska bilanca. Dok su opći

ciljevi makroekonomske politike: 1.) visoka i rastuća razina zaposlenosti, 2.) visoka

zaposlenost odnosno niska nezaposlenost, 3.) cjenovna stabilnost s cijenama i

najamninama koje odreĎuju ponuda i potraţnja na slobodnim trţištima.

Najvaţniji makroekonomski pokazatelji su:

1.) Inflacija - sama po sebi negativan pokazatelj rasta gospodarstva, to je pad

vrijednosti novca, odnosno povećanje razina cijena u odnosu na vrijednost novca

koja označava njegovu kupovnu moć, a računa se I= (razina cijena vremenskoga

razdoblja 2 – razina razdoblja vremenskog razdoblja 1) / razinom cijena

vremenskog razdoblja 1 x 100.

2.) Rast BDP-a - BDP je broj proizvoda i usluga proizvedenih u jednoj godini, a

koji su izraţeni u novčanim jedinicama, ne obuhvaća vrijednost dobra koja se

koriste kao sirovine ili poluproizvodi za proizvodnju drugih dobarca, kao ni

transferna plaćanja, a izraţava se kao tijek proizvodnje (BDP = C + I + G + X,

gdje je C = osobna potrošnja, I = investicije, G = drţavna potrošnja i X =

razlika izvoza i uvoza).

3.) Kretanje stope nezaposlenosti - stopa nezaposlenosti je broj nezaposlenih

radnika podijeljen s ukupnim brojem radno sposobnog stanovništva (radno

sposobnim stanovništvom se smatraju osobe izmeĎu 16 i 65 godina), to su

nezaposlene osobe od 16-65 godina, sposobne i voljne raditi i aktivno traţe

posao, ali su bez posla, razlikuju se tri različite vrste nezaposlenosti: 1.)

frikcijska nezaposlenost koja nastaje zbog neprekidnog kretanja ljudi

http://hr.wikipedia.org/wiki/Izvoz

http://hr.wikipedia.org/wiki/Uvoz

17

izmeĎu regija i radnih mjesta, ili kroz različite faze ţivotnog ciklusa. 2.)

strukturna nezaposlenost koja je raskorak izmeĎu ponude i potraţnje za

radnicima. Raskoraci mogu nastati zato što potraţnja za jednom vrstom rada

raste, dok se potraţnja za nekom drugom vrstom smanjuje, a ponuda se ne

prilagoĎava brzo. 3.) ciklička nezaposlenost koja postoji kad je ukupna potraţnja

za radom niska. Kako ukupna potrošnja i output padaju, nezaposlenost raste

praktički svuda, a dijeli se na dobrovoljnu i prisilnu nezaposlenost

3.1. Makroekonomski pokazatelji prije krize za Portugal

U grafikonu 2 prikazani su bitni makroekonomski pokazatelji za Portugal u postocima

(%) od 1998. do 2007. godine. Prema podacima iz World Banke, u Portugalu je inflacija

u 2007. godini, u godini prije početka globalne financijske krize iznosila 2,8 % što znači

daje ostala ista u odnosu na 2005. godinu. Nezaposlenost je u stalnom rastu nakon 2001.

godine, dok BDP konstantno oscilira.

Grafikon 2: Razina nezaposlenosti, godišnji rast BDP-a i stopa inflacije u Portugalu od

1998. do 2007. godine.

Izvor: World Bank, http://www.worldbank.org/

-2

-1

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007

Nezaposlenost

Godišnji rast BDP-a

Inflacija

http://bs.wikipedia.org/wiki/Regija

http://bs.wikipedia.org/wiki/Ponuda

http://bs.wikipedia.org/wiki/Potra%C5%BEnja

http://www.worldbank.org/

18

Iz grafikona 2 se moţe vidjeti da je nezaposlenost koja je jedan od najvaţnijih

makroekonomskih pokazatelja bila najniţa u 2001. godini kada je iznosila 3,4% nakon

čega započinje naglo rasti sve do 2007. godine kada je iznosila 7,6%, što je 3,2% viša

nezaposlenost nego što je bila u 2001. godini kada je bila na najniţoj razini. Najviši

BDP je bio u 1998. godini kada je iznosio 5,1% nakon čega dolazi do konstantnoga

pada BDP-a sve do 2003. godine kada pada ispod nule, te se spušta u negativnom

smjeru na -0,9%, što je razlika od visokih 6% u odnosu na 1998. godinu kada je bio

najviši. Nakon 2003. godine dolazi do oscilacija sve do 2005. godine kada započinje

rast BDP-a u sljedeće dvije godine za 1,6%. Inflacija je oscilirajućeg karaktera. Najviša

razina inflacije je 1998. godine kada iznosi 3,8% nakon čega dolazi do laganog pada u

1999. godini za 0,5% i drţanja konstante u sljedećoj 2000. godini. U 2001. godini

inflacija biljeţi lagani rast sve do 2002. godine kada opet dolazi do pada inflacije, i do

najniţe razine inflacije u 2004. godini od 2,5% što je za 1,3% manje od razine inflacije

1998. godine kada je bila na najvišoj razini. Nakon 2004. godine dolazi do rasta

inflacije.

U grafikonu 3 prikazan je utjecaj globalne financijske krize na preostala dva bitna

makroekonomska pokazatelja za Portugal: ukupan BDP (mlrd. $) i BDP po stanovniku

($) za razdoblje od 2008. do 2012. godine.

Grafikon 3: Ukupan BDP i BDP po stanovniku u Portugalu od 1998. do 2007. godine


0

5

10

15

20

25

0

50

100

150

200

250

1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007

Ukupan BDP(mlrd.$)

BDP po stanovniku


19

Iz grafikona 3 se moţe vidjeti da je najniţa razina ukupnog BDP-a od 117 milijardi $ i

BDP-a po stanovniku od 11.471$ zabiljeţena u 2000.godini, dok je najviša razina BDP-

a od 231 milijarde $ i BDP-a po stanovniku od 21.845$ zabiljeţena na kraju

2007.godine, što je u slučaju ukupnog BDP-a za 9 milijardi $ više nego u 2000. godini

gdje je bio zabiljeţen minimalni ukupan BDP, dok kod BDP-a po stanovniku u

2007.godini zabiljeţeno 9.716 $ više nego u 2000.godini kada je BDP po stanovniku

bio najniţi.

3.2. Makroekonomski pokazatelji prije krize za Italiju

U grafikonu 4 prikazani su bitni makroekonomski pokazatelji za Italiju u postocima (%)

od 1998. do 2007. godine. Prema podacima iz World Banke, u Italiji je inflacija u 2007.

godini, godini prije početka globalne financijske krize iznosila 2,4 % što znači da je

porasla u odnosu na 2006. godinu za 0,7%. Razlog porasta inflacije je značajan pad

investicija kao stagnacija potrošnje. Nezaposlenost biljeţi kontinuirani pad, dok BDP

konstantno oscilira iz godine u godinu.

Grafikon 4: Razina nezaposlenosti, godišnji rast BDP-a i stopa inflacije u Italiji od

1998. do 2007. godine.


0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007

Nezaposlenost


Inflacija


20

Iz grafikona 4 se moţe vidjeti da nezaposlenost konstantno opada, a najviša razina

nezaposlenosti od 8,7% u 1998. godini, dok je najniţa razina nezaposlenosti od 4,9% u

2007. godini što je za 3,8% niţa nezaposlenost u odnosu na 1998. godinu kada je

nezaposlenost bila na najvišoj razini. Godišnji BDP je na najvišoj razini u 2000. godini

na razini od 3,7%, što je rast od 3, 3% u odnosu na 1998. godinu. Nakon najvišega rasta

u 2000. godini biljeţimo pad do najniţe razine BDP-a od 0, 0% što je za 3,7% manje

nego u 2000. godini kada je BDP bio na najvišoj razini. Nakon 2003. godine dolazi do

oscilacije BDP-a sve do 2007. godine kada biljeţimo lagani pad od 0,5% u odnosu na

2006. godinu. Inflacija je na najvišoj razini u 2002. godini kada je na razini od 3, 2% što

je 1,4% više od inflacije u 1999. godini kada je započeo njezin rast i kada je iznosila

1,8%. Nakon 2002. godine dolazi do pada inflacije na najniţu razinu od 1,7% u 2006.

godini što je za 1,5% manje nego inflacija u 2002. godini kada je bila na najvišoj razini

od 3,2%. Nakon 2006. godine dolazi do blagoga rasta inflacije od 0,7% u 2007. godini.




Grafikon 5: Ukupan BDP i BDP po stanovniku u Italiju od 1998. do 2007. godine


0

5

10

15

20

25

30

35

40

0

500

1.000

1.500

2.000

2.500

1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007

Ukupan BDP(mlrd.$)

BDP po stanovniku


21

Iz grafikona 5 se moţe vidjeti da je najniţa razina ukupnog BDP-a od 1,104 milijarde $

i BDP-a po stanovniku od 19.388$ zabiljeţena u 2000.godini, dok je najviša razina

BDP-a od 2,127 milijardi $ i BDP-a po stanovniku od 35.828$ zabiljeţena na kraju

2007.godine, što je u slučaju ukupnog BDP-a za 903 milijarde $ više nego u

2000.godini kada je bio zabiljeţen minimalni ukupan BDP, dok kod BDP-a po

stanovniku u 2007. godini bio 14.309 $ više nego u 2000.godini kada je BDP po

stanovniku bio najniţi.

3.3. Makroekonomski pokazatelji prije krize za Irsku

U grafikonu 6 prikazani su bitni makroekonomski pokazatelji za Irsku u postocima (%)

od 1998. do 2007. godine. Prema podacima iz World Banke, u Irskoj je inflacija u 2007.

godini, godini prije početka globalne financijske krize iznosila 0,7 % što znači da je

pala u odnosu na 2006. godinu za 2,7% kada je iznosila 3,4%. Nezaposlenost biljeţi

lagani rast od 0,1%, dok je BDP na istoj razini kao i u 2006. godini.

Grafikon 6: Razina nezaposlenosti, godišnji rast BDP-a i stopa inflacije u Irskoj od

1998. do 2007. godine.


0

1

2

3

4

5

6

7

1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007

Nezaposlenost


Inflacija


22

Iz grafikona 6 se moţe vidjeti da je nezaposlenost najviša u 1998. godini kada iznosi 6,

6% nakon čega dolazi do pada nezaposlenosti do najniţe razine od 3,2% u 2001. godini

što je manje za 2,4% u odnosu na 1998. godinu. Nakon 2001. godine i najniţe razine

nezaposlenosti dolazi do oscilacija sve do 2007. godine. Inflacija je najviša u 2001.

godini kada iznosi 5,6%, nakon čega dolazi do trogodišnjeg pada inflacije na razinu od

2, 2% u 2004. godini, što je za 3,4% manje u odnosu na 2001. godinu. Najniţa inflacija

je zabiljeţena 2007. godine kada je iznosila 0,7% što je 4,9% niţa inflacija u odnosu na

2001. godinu kada je inflacija bila najviša. BDP je oscilirajućeg karaktera. Najniţi je u

2003. godini kada iznosi 3,9%, dok je najviši u 2005. godini kada iznosi 5,9%, nakon

čega dolazi do pada od 0,5% u 2006. godini i drţanja konstante u 2007. godini.




Grafikon 7: Ukupan BDP i BDP po stanovniku u Irskoj od 1998. do 2007. godine.



BDP-a po stanovniku od 23.767 zabiljeţena u 1998.godini, dok je najviša razina BDP-a

0

10

20

30

40

50

60

70

0

50

100

150

200

250

300

1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007

Ukupan BDP(mlrd.$)

BDP po stanovniku


23

od 258 milijardi $ i BDP-a po stanovniku od 59.287$ zabiljeţena na kraju 2007.godine,

što je u slučaju ukupnog BDP-a za 170 milijardi $ više nego u 1998. godini gdje je bio

zabiljeţen minimalni ukupan BDP, dok kod BDP-a po stanovniku u 2007. godini

zabiljeţeno 35.520 $ više nego u 1998. godini kada je BDP po stanovniku bio najniţi.

3.4. Makroekonomski pokazatelji prije krize za Grĉku

U grafikonu 8 prikazani su bitni makroekonomski pokazatelji za Grčku u postocima (%)

od 1998. do 2007. godine. Prema podacima iz World Banke, u Grčkoj je inflacija u

2007. godini iznosila 3, 3 % što znači da je narasla u odnosu na 2006. godinu za 0,9%

kada je iznosila 2,4%. Nezaposlenost biljeţi lagani pad od 0,4%, dok se kod BDP-a vide

konstantne oscilacije, te pad od 2% u odnosu na 2006. godinu.

Grafikon 8: Razina nezaposlenosti, godišnji rast BDP-a i stopa inflacije u Grčkoj od

1998. do 2007. godine


Iz grafikona 8 se moţe vidjeti da je nezaposlenost na najvišoj razini 1999. godine nakon

jednogodišnjeg rasta od 0,9% iz 1998. godine u 1999. godinu kada je nezaposlenost bila

na najvišoj razini od 9,1%, nakon čega dolazi do pada nezaposlenosti sve do 2003.

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007

Nezaposlenost


Inflacija


24

godine kada je nezaposlenost iznosila 7,9% što je 1,2% niţa nezaposlenost od najviše

nezaposlenosti u 1999. godini. U 2004. godini dolazi do laganog jednogodišnjeg rasta

od 0,9% u odnosu na 2003. godinu. Nakon 2004. godine kada je nezaposlenost 8,7%

dolazi do kontinuiranog pada nezaposlenosti do najniţe razine od 7,1%, što je za 1,6%

manja nezaposlenost u odnosu na 2004. godinu kada je došlo do zadnjega rasta

nezaposlenosti, a za 2,2% manje od najviše razine nezaposlenosti u 1999. godini.

Inflacija je oscilirajućeg karaktera. Najviša razina inflacije zabiljeţena je u 1998. godini

kada iznosi 5,2% te pada za 2, 2% u 1999. godini na razinu od 3%. Nakon 1999. godine

dolazi do jednogodišnjih oscilacija izmeĎu 1999 i 2001. godine, gdje dolazi do

dvogodišnjeg rasta inflacije do 2003. godine. U 2004. godini dolazi do pada inflacije

koja se nastavlja sve do 2006. godine kada je zabiljeţena najniţa razina inflacije od

2,4% što je za 2,8% manje nego inflacija u 1998. godini kada je bila na najvišoj razini.

U 2007. godini biljeţimo lagani rast od 0,9% u odnosu na 2006. godinu.




Grafikon 9: Ukupan BDP i BDP po stanovniku u Grčkoj od 1998. do 2007. godine.


0

5

10

15

20

25

30

0

50

100

150

200

250

300

350

1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007

Ukupan BDP(mlrd.$)

BDP po stanovniku


25


BDP-a po stanovniku od 11.396 zabiljeţena u 2000.godini, dok je najviša razina BDP-a

od 305 milijardi $ i BDP-a po stanovniku od 27.288$ zabiljeţena na kraju 2007. godine,

što je u slučaju ukupnog BDP-a za 170 milijardi $ više nego u 2000. godini gdje je bio

zabiljeţen minimalni ukupan BDP, dok se kod BDP-a po stanovniku vidi da je u 2007.

godini zabiljeţeno 14.803 $ više nego u 2000. godini kada je BDP po stanovniku bio

najniţi.

3.5. Makroekonomski pokazatelji prije krize za Španjolsku

U grafikonu 10 prikazani su bitni makroekonomski pokazatelji za Španjolsku u

postocima (%) od 1998. do 2007. godine. Prema podacima iz World Banke, u

Španjolskoj je inflacija u 2007. godini, godini prije početka globalne financijske krize

iznosila 3, 3 % što znači daje pala u odnosu na 2006. godinu za 0,8% kada je iznosila

4,1%. Nezaposlenost biljeţi lagani pad od 0,3%, dok se kod BDP-a vide konstantne

oscilacije te pad od 0,6% u odnosu na 2006. godinu.

Grafikon 10: Razina nezaposlenosti, godišnji rast BDP-a i stopa inflacije u Španjolskoj

od 1998. do 2007. godine


0

2

4

6

8

10

12

14

1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007

Nezaposlenost


Inflacija


26

Iz grafikona 10 se moţe vidjeti konstantan pad nezaposlenosti u 2001. godini na razinu

od 8, 8%, što je za 4,5% manja nezaposlenost u odnosu na 1998. godinu kada je

nezaposlenost bila na najvišoj razini od 13,3%. Nakon 2001. godine dolazi do laganog

rasta nezaposlenosti u 2002. godini na razinu od 9,8%, te drţanja konstante do 2003.

godine kada počinje lagani pad nezaposlenosti sve do 2007. godine na najniţu razinu

nezaposlenosti od 7% što je 2,8% manja nezaposlenost u odnosu na 2003. godinu kada

je nezaposlenost iznosila 9,8% i kada je započeo njezin pad, a za 6,3% manja

nezaposlenost u odnosu na najvišu razinu nezaposlenosti od 13,3% u 1998. godini.

Godišnji BDP je na najvišoj razini od 5% u 2000. godini što je za 0,5% više nego u

1998. godini kada je iznosio 4,5%. Nakon 2000. godine dolazi do pada BDP-a do

najniţe razine od 2,7% u 2002. godini što je za 2,3% manje nego u 2000. godini kada je

BDP bio na najvišoj razini. U 2006. godini biljeţimo rast BDP-a na razinu od 4,1% što

je za 1,4% više u odnosu na 2002. godinu kada je BDP bio na razini od 2,7%. Nakon

2006. godine dolazi do pada BDP-a u 2007. godini. Inflacija je na najniţoj razini od

2,5% u 1998. godini kada započinje njezin rast sve do 2002. godine kada iznosi 4, 4%

što je za 1,9% viša inflacija nego u 1998. godini. Nakon 2002. godine biljeţimo pad

inflacije sve do 2005. godine kada dolazi do jednogodišnjeg rasta inflacije, nakon čega

opet dolazi do pada u 2006. i 2007. godini.




27

Grafikon 11: Ukupan BDP i BDP po stanovniku u Španjolskoj od 1998. do 2007.

godine



BDP-a po stanovniku od 14.414$ zabiljeţena u 2000.godini, dok je najviša razina BDP-

a od 1,441 milijardi $ i BDP-a po stanovniku od 32.118$ zabiljeţena na kraju 2007.

godine, što je u slučaju ukupnog BDP-a za 841 milijardu $ više nego u 2000.godini gdje

je bio zabiljeţen minimalni ukupan BDP, dok se kod BDP-a po stanovniku vidi da je u

2007. godini zabiljeţeno 16.992 $ više nego u 2000.godini kada je BDP po stanovniku

bio najniţi.

0

5

10

15

20

25

30

35

0

200

400

600

800

1.000

1.200

1.400

1.600

1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007

Ukupan BDP(mlrd.$)

BDP po stanovniku


28

4. ANALIZA UTJECAJA GLOBALNE FINANCIJSKE KRIZE

NA ZEMLJE PIIGSA

Posljedice globalne financijske krize su široko rasprostranjene. Gledano na globalnoj

razini posljedice su: pad ekonomske aktivnosti, produktivnost, zaposlenost, izvoz,

likvidnost, visoka inflacija i slabljenje bankarskog sektora.

Prva zemlja u Europi u kojoj se pojavila financijska kriza bila je Grčka, i to ponajviše

radi neodgovornog voĎenja fiskalne politike i prikrivanja stvarne situacije u drţavi. EU

već duţe vrijeme je imala odreĎene probleme sa Grčkom koje nije uspjela riješiti ni

uvoĎenjem Grčke u EMU. Grčka nije imala uvjete za ulazak u EMU po kriteriju

konvergencije, no ulaz joj je dozvoljen radi geografikonskih i političkih razloga. Ulazak

Grčke u EMU utjecao je i na druge članice EU pa samim time povećao strah od iste

sudbine koja je zatekla Grčku. Iako su znakovi krize bili vidljivi još u 2008. i 2009.

godini, kulminacija krize se dogodila u 2010. godini (Hurić-Bjelan, 2012, str. 110).

Kod razvijenih zemalja kriza je dovela do pada likvidnosti zbog slabljenja bankarskog

sektora, što se kasnije odrazilo na smanjenje potrošnje i investicija, rasta BDP-a i

zaposlenosti. Loš publicitet i povećani rizik dovodi do stvaranja straha zbog kojeg

investitori ne ţele ulagati kapital u zemlje koje je zahvatila kriza, što dovodi do

smanjenja stranih direktnih investicija od strane razvijenih zemalja, pada izvoza zbog

manje potraţnje od strane razvijenih zemalja, kao i slabljenja bankarskog sektora. Zbog

toga dolazi do pada cijena te se stvara prilika za investiranje onih, koji znaju gdje traţiti

priliku za ulaganje. Kod siromašnih zemalja utjecaj krize se odrazio na nedostatak

kredita i donacija od strane razvijenih zemalja, smanjen izvoz i strane direktne

investicije (Kilibarda, et al, 2011., str. 8).

Interesantno je da su zemlje na koje je kriza najviše utjecala (Irska i Grčka) imale

najbolje pokazatelje rasta i ekonomske aktivnosti unutar Europske unije.

Prije ulaska u Euro-zonu “kreativnim računovodstvom” Grčka je prikazivala pogrešne

financijske izvještaje i svoju fiskalnu poziciju, dok vlada Grčke nije u listopadu 2009.

godine objavila da budţetski deficit koji ne smije biti iznad 3% daleko prelazi kriterije

29

Maastrichtskog ugovora za više od 9% što je značilo da je budţetski deficit iznosio

12,5% BDP-a. Kredibilitet Grčke automatski je opao, što je utjecalo na strane

investitore koji su svojim ulaganjima izbjegavali Grčko trţište. Grčka je bila primorana

izvršiti izdavanje novih obveznica kako bi udvostručila visinu kamatne stope. Bilo je

jasno da Grčka treba pomoć Europske unije kako bi izvršila radikalne ekonomske

reforme koje će joj pomoći u izlasku iz krize. Pomoć od Europske unije je bila u smislu

propisanih strogih fiskalnih ograničenja koja su oslabila poreznu osnovu, povećala

poreze i smanjila javnu potrošnju za 10% BDP-a u 2010. godini, a u duljem

vremenskom razdoblju je traţena “unutrašnja devalvacija” (smanjenje carina i zarada),

kako bi se povratila izgubljena konkurentnost grčke privrede (Kilibarda, et al, 2011., str.

15).

Za Irsku i Španjolsku uzroci krize nastale 2008. godine gotovo su identični kao u SAD-

u: došlo je do pucanja „balona“ na trţištu nekretnina, povećavajući dug sektora

stanovništva i deficit tekućeg računa i povećavajući probleme konkurentnosti njihovih

privreda.

Irska je prije početka krize nastale 2008. godine bila u mini-krizi 2002. godine, do koje

je došlo zbog krize u američkim e-kompanijama, koja je sanirana. MeĎutim, globalna

financijska kriza koja je uslijedila bila je razornija, te je Irska krupnim koracima

zakoračila u svijet nepreglednog globalnog trţišta. Kuće u Irskoj koje su ljudi masovno

kupovali i čije su cijene do 2007. godine rasle brţe nego u drugim razvijenim zemljama,

pale su za 50%, što je mnoge ljude dovelo u situaciju da duguju više nego što vrijedi

njihova imovina. Banke su olako davale kredite za otplatu kredita, odobravao se visok

nivo stranih pozajmica u kreditnom bumu koji je doveo do stvaranju „balona“ na trţištu

nekretnina koji se punio novim kreditima. Nakon pucanja cjenovnog balona na trţištu

nekretnina, došlo je do drastičnog pogoršanja drţavnih javnih financija. Došlo je do

smanjenja poreznih prihoda i do porasta nezaposlenosti. Još veće pogoršanje u Irskoj

javilo se u javnim financijama, po mnogima radi loše odluke politike da odobri bjanko

garancije na sva pa i sumnjiva potraţivanja Anglo-irskih banaka. Ispostavilo se da su

bankarske obaveze koje je Irska vlada garantirala dvostruko više od irskog BDP-a. U

pokušaju ozdravljenja, irska vlada je značajno smanjila javnu potrošnju. Kombinacija

30

deficita i bankarskih gubitaka pojačala je sumnje u irsku dugoročnu solventnost

(Kilibarda, et al, 2011., str. 15).

Kriza je nastavila „putovati“ po Europi. Agencija za kreditni rejting ,,Standard&Poor’’

smanjila je dugoročni suvereni rejting Španjolske sa „AA+“ na „AA“, uz otvoren

prostor i za daljnje smanjenje rejtinga četvrte po veličini ekonomije u Europi. Pucanje

cjenovnog balona na trţištu nekretnina i duboka domaća recesija oslabili su španjolsku

ekonomiju. Smanjenje rejtinga Španjolske je uslijedilo nakon što je ta agencija smanjila

rejting Portugalu i smanjila dugoročni i kratkoročni dug Grčke na status bezvrijednog


4.1. Globalna financijska kriza u Portugalu

U grafikonu 12 prikazani su bitni makroekonomski pokazatelji za Portugal u postocima

(%) od 2008. do 2012. godine. Prema podacima iz World Banke, u Portugalu je

nezaposlenost u 2012. godini narasla na 17,3% što je za 9,7% više nego što je bila na

početku mjerenja 2008. godine. Inflacija biljeţi pad u 2012. godini na -0,2% što je za

1,8% manje nego na početku mjerenja. Godišnji rast BDP-a takoĎer ide u negativnom

smjeru, samim time godišnji rast BDP-a u 2012. godini negativan i iznosi -0,2% što je

za 0,2% manje nego 2008. godine kada je rast BDP-a bio na nuli.

31

Grafikon 12: Razina nezaposlenosti, godišnji rast BDP-a i stopa inflacije u Portugalu od

2008. do 2012. godine


Iz grafikona 12 se moţe vidjeti da je najniţa nezaposlenost bila u 2008. godini, godini

početka globalne krize u visini od 7,6%, a nezaposlenost konstantno raste do najviše

razine od 17,3% u 2012. godini što je za 9,7% više nego u 2008. godini kada je

nezaposlenost bila najniţa. Inflacija je konstantno padajućeg nagiba, te moţemo vidjeti

da je najviša inflacija bila u 2008. godini kada je iznosila 1,6%, dok je najniţa razina

inflacije od -0.2% u 2012. godini, što je za 1,8% manje nego u 2008. godini. Godišnji

rast BDP-a padajućeg je nagiba do 2009. godine kada pada na razinu od -2,9%, nakon

čega dolazi do rasta BDP-a u 2010. godini na najvišu razinu od 1,9%. U 2011. i 2012.

godini dolazi do dvogodišnjeg pada BDP-a na najniţu razinu od -3,2% što je za 5,1%

manji BDP nego što je bio u 2010. godini kada je bio najviši.




-5

0

5

10

15

20

2008 2009 2010 2011 2012


Inflacija

Nezaposlenost


32

Grafikon 13: Ukupan BDP i BDP po stanovniku u Portugalu od 2008. do 2012. godine



BDP-a po stanovniku od 21.328 $ zabiljeţena u 2010. godini, dok je najviša razina

ukupnog BDP-a od 251 milijardi $ i BDP-a po stanovniku od 23.716 $ zabiljeţena na

početku 2008. godine, što je u slučaju ukupnog BDP-a za 24 milijarde $ više nego u

2010.godini gdje je bio zabiljeţen minimalni ukupan BDP, dok je kod BDP-a po

stanovniku vidljivo da je u 2008. godini zabiljeţeno 2.334 $ više nego u 2010. godini

kada je BDP po stanovniku bio najniţi.

4.2. Globalna financijska kriza u Italiji

U grafikonu 14 prikazani su bitni makroekonomski pokazatelji za Italiju u postocima

(%) od 2008. do 2012. godine. Prema podacima iz World Banke, u Italiji je


početku mjerenja 2008. godine. Inflacija biljeţi pad u 2012. godini na 1,6% što je za

0,8% manje nego na početku mjerenja. Godišnji rast BDP-a u 2012. godini ide u

negativnom smjeru, i iznosi -2,4% što je za 1,2% manje nego 2008 godine.

20

21

21

22

22

23

23

24

24

190

200

210

220

230

240

250

260

2008 2009 2010 2011 2012

Ukupan BDP(mlrd.$)

BDP po stanovniku


33

Grafikon 14: Razina nezaposlenosti, godišnji rast BDP-a i stopa inflacije u Italiji od

2008. do 2012. godine



početka globalne krize u visini od 6,7%, nezaposlenost raste do najviše razine od 11,4%

u 2012. godini što je za 4,7% više nego u 2008. godini kada je nezaposlenost bila

najniţa. Inflacija je padajućeg nagiba sve do 2010. godine kada pada do najniţe razine

inflacije od 0,4%, nakon čega dolazi do dvogodišnjeg rasta inflacije u 2011. i 2012.

godini na razinu od 1,6%, što je za 1,2% više nego u 2010. godini kada je inflacija bila

najniţa. Godišnji rast BDP-a padajućeg je nagiba do 2009. godine kada pada na najniţu

razinu od -5,5%, nakon čega dolazi do rasta BDP-a u 2010. godini na najvišu razinu od

1,7% što je za 7,2% više nego u 2009. godini kada je rast BDP-a bio najniţi. Dok u

2011. i 2012. godini dolazi do dvogodišnjeg pada BDP-a na.




-8

-6

-4

-2

0

2

4

6

8

10

12

14

2008 2009 2010 2011 2012


Inflacija

Nezaposlenost


34

Grafikon 15: Ukupan BDP i BDP po stanovniku u Italiji od 2008. do 2012. godine


Iz grafikona 15 se moţe vidjeti da je najniţa razina ukupnog BDP-a od 2,041 milijarde

$ i BDP-a po stanovniku od 33.761 $ zabiljeţena u 2010. godini, dok je najviša razina

ukupnog BDP-a od 2,307 milijarde $ i BDP-a po stanovniku od 38.563 $ zabiljeţena na

početku 2008. godine, što je u slučaju ukupnog BDP-a za 266 milijardi $ više nego u

2010. godini gdje je bio zabiljeţen minimalni ukupan BDP, dok se kod BDP-a po

stanovniku vidi da u 2008. godini zabiljeţeno 4.802 $ više nego u 2010. godini kada je

BDP po stanovniku bio najniţi.

4.3. Globalna financijska kriza u Irskoj

U grafikonu 16 prikazani su bitni makroekonomski pokazatelji za Irsku u postocima

(%) od 2008. do 2012. godine. Prema podacima iz World Banke, u Irskoj je

nezaposlenost u 2012. godini narasla na 14% što je za 8% više nego što je bila na

početku mjerenja 2008. godine. Inflacija biljeţi rast u 2012. godini na 1,9% što je za

5,1% više nego na početku mjerenja. Godišnji rast BDP-a u 2012. godini ide u

pozitivnom smjeru, i iznosi 0,9% što je za 3% više nego 2008. godine kada je rast BDP-

a bio ispod nule.

30

31

32

33

34

35

36

37

38

39

1.850

1.900

1.950

2.000

2.050

2.100

2.150

2.200

2.250

2.300

2.350

2008 2009 2010 2011 2012

Ukupan BDP(mlrd.$)

BDP po stanovniku


35

Grafikon 16: Razina nezaposlenosti, godišnji rast BDP-a i stopa inflacije u Irskoj od

2008. do 2012. godine



početka globalne krize u visini od 6%, nezaposlenost raste do najviše razine od 14,4% u

2011. godini što je za 8,4% više nego u 2008. godini kada je nezaposlenost bila najniţa.

Inflacija je padajućeg nagiba sve do 2009. godine kada pada do najniţe razine inflacije

od -4,6%, nakon čega dolazi do trogodišnjeg rasta inflacije u 2010., 2011. i 2012. godini

na razinu od 1,9%, što je za 6,5% više nego u 2009. godini kada je inflacija bila najniţa.

Godišnji rast BDP-a padajućeg je nagiba do 2009. godine kada pada na najniţu razinu

od -5,5%. Nakon čega dolazi do rasta BDP-a u 2011. godini na najvišu razinu od 1,4%

što je za 6,9% više nego u 2009. godini kada je rast BDP-a bio najniţi, dok u 2012.

godini dolazi do jednogodišnjeg pada BDP-a na razinu od 0,9%.




-10

-5

0

5

10

15

20

2008 2009 2010 2011 2012


Inflacija

Nezaposlenost


36

Grafikon 17: Ukupan BDP i BDP po stanovniku u Irskoj od 2008. do 2012. godine




ukupnog BDP-a od 262 milijarde $ i BDP-a po stanovniku od 59.207 $ zabiljeţena na

početku 2008. godine, što je u slučaju ukupnog BDP-a za 57 milijardi $ više nego u


stanovniku vidi da je u 2008. godini zabiljeţeno 13.118 $ viši nego u 2010. godini kada

je BDP po stanovniku bio najniţi.

4.4. Globalna financijska kriza u Grĉkoj

U grafikonu 18 prikazani su bitni makroekonomski pokazatelji za Grčku u postocima

(%) od 2008. do 2012. godine. Prema podacima iz World Banke, u Grčkoj je


početku mjerenja 2008. godine. Inflacija biljeţi pad u 2012. godini na -0,8% što je za 5,

5% manje nego na početku mjerenja, dok godišnji rast BDP-a takoĎer ide u negativnom

smjeru iznosi -6,4% u 2012. godini, što je za 6,2% manje nego 2008. godine kada je rast

BDP-a bio malo ispod nule na -0,2%.

0

10

20

30

40

50

60

70

0

50

100

150

200

250

300

2008 2009 2010 2011 2012

Ukupan BDP(mlrd.$)

BDP po stanovniku


37

Grafikon 18: Razina nezaposlenosti, godišnji rast BDP-a i stopa inflacije u Grčkoj od

2008. do 2012. godine



početka globalne krize u visini od 7, 7%, nezaposlenost raste do najviše razine od

26,1% u 2012. godini što je za 18,4% više nego u 2008. godini kada je nezaposlenost

bila najniţa. Inflacija je padajućeg nagiba sve do 2012. godine kada pada do najniţe

razine od -0,8% što je za 5, 5% manje nego 2008. Godine kada je inflacija bila najviša i

iznosila 4,7%. Godišnji rast BDP-a padajućeg je nagiba do 2011. godine kada pada na

najniţu razinu od -7,1%, što je za 6,9% manje nego što je bio 2008. godine kada je bilo

na najvišoj razini od -0,2%. Nakon 2011. godine dolazi do rasta BDP-a u 2012. godini.




-10

-5

0

5

10

15

20

25

30

2008 2009 2010 2011 2012


Inflacija

Nezaposlenost


38

Grafikon 19: Ukupan BDP i BDP po stanovniku u Grčkoj od 2008. do 2012. godine




ukupnog BDP-a od 341 milijardi $ i BDP-a po stanovniku od 30.399 $ zabiljeţena na



stanovniku vidi da je u 2008. godini zabiljeţeno 8.316 $ više nego u 2012. godini kada

je BDP po stanovniku bio najniţi.

4.5. Globalna financijska kriza u Španjolskoj

U grafikonu 20 prikazani su bitni makroekonomski pokazatelji za Španjolsku u

postocima (%) od 2008. do 2012. godine. Prema podacima iz World Banke, u

Španjolskoj je nezaposlenost u 2012. godini narasla na 26,2% što je za 14,9% više nego

što je bila na početku mjerenja 2008. godine. Inflacija biljeţi pad u 2012. godini na

0,1% što je za 2,3% manje nego na početku mjerenja. Godišnji rast BDP-a u 2012.

0

5

10

15

20

25

30

35

0

50

100

150

200

250

300

350

400

2008 2009 2010 2011 2012

Ukupan BDP(mldr.$)

BDP po stanovniku


39

godini takoĎer ide u negativnom smjeru, i iznosi -1,4% što je za 2.3% manje nego 2008.

godine kada je rast BDP-a bio malo iznad nule na 0,9%.

Grafikon 20: Razina nezaposlenosti, godišnji rast BDP-a i stopa inflacije u Španjolskoj

od 2008. do 2012. godine


Iz grafikona 20 se moţe vidjeti je najniţa nezaposlenost bila u 2008. godini, godini

početka globalne krize u visini od 11,3%, nezaposlenost raste do najviše razine od

26,2% u 2012. godini što je za 14,9% više nego u 2008. godini kada je nezaposlenost

bila najniţa. Inflacija je padajućeg nagiba sve do 2009. godine kada pada do najniţe

razine od 0,1%, što je 2,3% manje od inflacije u 2008. godini kada je inflacija iznosila

2,4% i bila na najvišoj razini. U 2010 i 2011. godini dolazi do rasta na razinu od 1%,

nakon čega u 2012. godini opet dolazi do pada inflacije na 0,1%. Godišnji rast BDP-a

padajućeg je nagiba do 2009. godine kada pada na najniţu razinu od -3,7%, što je za

4,5% manje nego u 2008. godini kada je rast BDP-a bio na najvišoj razini od 0,9%.

Nakon čega dolazi do rasta BDP-a koji u 2011. godini dolazi na razinu od 0,4%, nakon

čega u 2012. godini dolazi do jednogodišnjeg pada BDP-a na razinu od -1,4%. U

grafikonu broj 21 prikazan je utjecaj globalne financijske krize za preostala dva bitna



-10

-5

0

5

10

15

20

25

30

2008 2009 2010 2011 2012


Inflacija

Nezaposlenost


40

Grafikon 21: Ukupan BDP i BDP po stanovniku u Španjolskoj od 2008. do 2012.

godine


Iz grafikona 21 se moţe vidjeti da je najniţa razina ukupnog BDP-a od 1,349 milijarde

$ i BDP-a po stanovniku od 29.195 $ zabiljeţena u 2012. godini, dok je najviša razina

ukupnog BDP-a od 1,593 milijarde $ i BDP-a po stanovniku od 34.977 $ zabiljeţena na


2012. godini gdje je bio zabiljeţen minimalni ukupan BDP, dok je kod BDP-a po

stanovniku u 2008. godini zabiljeţen za 5.782 $ više nego u 2012. godini kada je BDP

po stanovniku bio najniţi.

Kao što se vidi u grafikonima negativno kretanje BDP-a u 2009. godini u zemljama

PIIGS-a bila je posljedica nagloga smanjenja potraţnje na svjetskome trţištu, smanjenja

vanjskotrgovinske razmjene, stranih ulaganja, povećanja kreditnih i trţišnih rizika i

pogoršanja usluga poslovanja, što je sve negativno djelovalo na javne financije zemalja

PIIGS-a.

Grčki deficit i javni dug posljednjih su nekoliko godina ozbiljno prelazili granicu

kriterija konvergencije. U 2009. godini budţetski deficit je iznosio čak 15,6%, a javni

26

27

28

29

30

31

32

33

34

35

36

1.200

1.250

1.300

1.350

1.400

1.450

1.500

1.550

1.600

1.650

2008 2009 2010 2011 2012

Ukupan BDP(mlrd.$)

BDP po stanovniku


41

dug 128,4% (Eurostat, Worl Dank 1.8.2013). U 2011. godini javni dug je prešao

rekordnu granicu od 165%, dok je budţetski deficit u odnosu na prethodnu godinu

smanjen za oko 1% te je iznosio 9,1% (Eurostat, World Bank 1.8.2013). Svjetska

ekonomska kriza je snaţno utjecala na Grčku što je dovelo do smanjivanja njene

privredne aktivnosti, povećanja nezaposlenosti, smanjenja inflacije i negativno utjecalo

na tekući bilanca zemlje. Prognozira se da će nezaposlenost u Grčkoj u 2013. godini

dostići preko 28% (World Bank, 1.8.2013). Ipak glavne probleme Grčkoj predstavljaju

neodrţiv javni dug, rast drţavne potrošnje i visok budţetski deficit. Pozitivno u svemu

ovome je da je EU pokazala veliku zainteresiranost i brigu za očuvanje svojih

integracijskih okvira, kao i prestrukturiranje europskog ekonomskog sistema i uvoĎenje

novih fiskalnih pravila.

Loše voĎenje fiskalne politike nije bio problem samo Grčke, već i Irske, čiji je

budţetski deficit u 2009. godini iznosio 14% BDP-a, a javni dug preko 65% (Eurostat,

World Bank, 1.8.2013). Najveći budţetski deficit od 31% Irska je dostigla u 2010.

godini što je rekordno za sve europske zemlje, dok je javni dug bio najviši u 2012.

godini kada je iznosio preko 117% (Eurostat, 1.8.2013). Ovako loše stanje javnih

financija je rezultat negativnih makroekonomskih pokazatelja, koji su izazvani

svjetskom financijskom krizom. Svi ovi pokazatelju doprinijeli su narušavanju

makroekonomske stabilnosti Irske, izazvali pesimistične stavove investitora i kreditora,

što je dovelo do sniţavanja kreditnog rejtinga Irske od agencije za kreditni rejting. Kao i

u svim problematičnim zemljama ni Irsku nije zaobišao problem nezaposlenosti koja je

bila najviša u 2012. godini i uporno raste te se tako ,prognozira da će narasti sa

sadašnjih 14% na preko 15%.

Španjolska se takoĎer suočava sa više velikih financijskih problema, kao što su veliki

budţetski deficit, visoki javni dug, velika stopa nezaposlenosti koja je bila najviša u

2012. godini kada je iznosila preko 26%, a očekuje se da će kao i kod Grčke u 2013.

godini još rasti (World Bank, 1.8.2013). Na samom početku, kriza je uzdrmala vaţne

Španjolske financijske institucije. U 2010. godini centralna banka je preuzela štednju

banke Caja Sur što je dovelo do dodatnog opterećenja javnih financija u Španjolskoj.

Budţetski deficit je bio najviši u 2009. godini 11% (World Bank, 1.8.2013). Nagli rast

42

deficita praćen je rastom drţavne potrošnje i javnoga duga koji je bio najviši u 2012.

godini preko 84% (Eurostat, 1.8.2013). Kao Grčka, Španjolska je bila primorana

poduzeti mjere štednje pomoću smanjenja budţetske potrošnje, smanjenja plača u

javnom sektoru, zamrzavanje mirovina i obustava javnih investicija.

Taj lanac zemalja, koje su upale u financijsku krizu, nastavlja se sa Portugalom. Kriza

se kod Portugala najviše reflektirala na povećanje budţetskog deficita koji je u 2009.

godini iznosio 10,2% BDP-a, što znači da je narastao za više od 7,4% kada je bio na

dozvoljenoj razini od 2,8% (World Bank, 1.8.2013). Kriza nastala 2008. godine jako je

utjecala na nezaposlenosti koja je narasla na 17,3% u 2012. godini, dok je javni dug od

početka krize 2008. do 2012. godine narastao preko 100%, sa 59,4% na 123% (Eurostat,

1.8.2013). Ovakav trend bio je rezultat smanjenja privrednih aktivnosti i pad BDP-a iz

čega je proizašlo povećanje drţavne potrošnje u BDP-u.

43

5. PERSPEKTIVA BUDUĈEG RAZVOJA ZEMALJA PIIGSA

5.1. ProvoĊenje fiskalne integracije i osiguravanje odrţivosti javnih

financija

Zemlje Europske unije, a ponajviše zemlje PIIGS-a usvojile su mjere fiskalnog

pooštravanja, kako bi smanjile dugove i deficite, izbjegle ponavljanje grčke duţničke

krize i povratile povjerenje na trţištu. Strukturne reforme i fiskalna integracija su od

ključnog značaja za stvaranje uvjeta za odrţiv rast i cjenovnu stabilnost.

Integracija zahtijeva sveobuhvatnu politiku koja podrazumijeva (Kilibarda, et al, 2011.,

str. 39):

1.) Blagovremenu korekciju prekomjernog deficita.

2.) Smanjenje vladinog duga na odrţiv nivo.

3.) Reorganizacija banaka da bi se limitirala jaka veza izmeĎu vlade i financijskog

sektora koja obično za rezultat ima nacionalizaciju bankarskih obaveza u

vrijeme krize.

Navedene mjere moraju ići u korist socijalnoj i zdravstvenoj reformi, kako bi se ublaţio

fiskalni teret koji proizlazi iz povećanja starosne populacije sa kojom Europa ima

velikih problema.

Kako bi se prilagoĎavanje bilance budţeta svelo na nivo ispod 60% BDP-a, potrebna je

jaka fiskalna integracija. Pojačana fiskalna integracija najvaţnija je u zemljama koje su

suočene sa ekonomskim rastom i prihodima većim od očekivanih. Kod nekih članica

treba povećati poreze i takse, sa akcentom na indirektne poreze, dok neosnovane

pozajmice trebaju biti eliminirane. Sljedeći korak je korekcija makroekonomskih

neravnoteţa, što mnoge zemlje sa ogromnim deficitnom tekućeg računa i visokom

zaduţenosti tjera na poduzimanje konkretnih mjere kao što je odrţivi nivo plača. Zemlje

sa visokim suficitom tekućeg računa trebaju identificirati izvore slabe domaće potrošnje

uključujući dalju liberalizaciju i poboljšanje uvjeta za investicije. Potrebno je raditi na

44

jačanju regulatornog okvira i rekonstrukciji bankarskog sistema kako bi se omogućila

stabilnost financijskog sistema, ali i funkcioniranje kreditnog kanala. Rekonstrukcija se

odnosi na banke koje primaju drţavnu pomoć, i koje trebaju biti postepeno povučene iz

bankarskog sistema u cjelini, banke će u skladu okvira Bazela III, jačati svoju kapitalnu

osnovu kako bi izbjegle buduće šokove (Kilibarda, et al, 2011., str. 40).

5.2. Promocija odrţivog rasta i otvaranje novih radnih mjesta

Zemlje PIIGSA i Europske unije moraju ulagati dodatne napore kako bi povećale

potencijalni rast i kreirale odrţivu strategiju otvaranje novih radnih mjesta.

UvoĎenjem eura u Euro-zoni kreirano preko 14 miliona radnih mjesta. MeĎutim, krizni

dogaĎaji su uticala na rast stope nezaposlenosti nekih zemalja Euro-zone, a pogotovo

zemalja PIIGSA, dovodeći do porasta ekonomske i socijalne troškove. MeĎunarodna

organizacija rada je usvojila rezoluciju koja zapošljavanje i socijalnu zaštitu stavlja kao

glavni cilj odgovora na krizu pod imenom ,,Prevladavanja krize: globalni pakt za

zapošljavanje’’ (Kilibarda, et al, 2011., str. 41).

UnaprjeĎenje dugoročnog ekonomskog rasta Europske unije bit će ostvareno kroz

strategiju „Europa 2020“, čiji osnovni elementni su (Kilibarda, et al, 2011., str. 41):

1.) Prioritetne oblasti: obrazovanje, razvoj i inovacije; efikasnost resursa i

visok nivo kohezije izmeĊu socijalne i politike zapošljavanja.

2.) Kvantitativni ciljevi:

a) Podići stopu zaposlenosti populacije u starosti od 20 do 64 godine sa 69% na

75% kroz veće učešće mladih ljudi, starijih radnika i nekvalificiranih radnika i

bolju integraciju legalnih migranta.

b) Povećati postotak BDP koji se izdvaja za istraţivanje i razvoj sa 1,9% na 3%.

c) Ostvariti „20/ 20/ 20“ klimatsko-energetski cilj – 20% smanjiti emisije plinova

koji izazivaju efekt staklenih vrata u odnosu na 1990. godinu (ili čak za 30% ako

45

dozvole uvjeti), 20% povećanje obnovljivih izvora energije u finalnoj potrošnji i

za 20% povećanje energetske efikasnosti.

d) Smanjiti stopu ranog napuštanja škole na ispod 10% sa trenutnih 15%, uz

istovrjemeno povećanje procenta stanovništva sa diplomom visokoškolske

ustanove sa 31% na 40%.

e) Smanjiti broj ljudi koji ţive ispod linije siromaštva za 25%, što će predstavljati

izlazak preko 20 miliona ljudi iz siromaštva.

3.) Vodeće inicijative:

Tablica 1: Vodeće inicijative EU

Unija inicijative-

UnapreĎenje okvira uvjeta i

pristupa za financiranje,

istraţivanje i inovaciju u cilju

transformiranja inovativnih

ideja, proizvoda i usluga koji

će kreirati nove poslove

diljem Europe.

Resursno efikasan

Europa-

Stimulira prijelaz na resursno efikasnu, nisko-ugljičnu

ekonomiju uz veći stupanj

korištenja obnovljivih izvora

energije, modernizaciju

transportnog sektora,

unaprjeĎenje konkurentnosti i

energetsku samostalnost.

Dnevni red za nove

inicijative i poslove-

Stvara uvjete za

modernizaciju trţišta rada,

povećanje vještina i znanja

radne snage, povećava stopu

zapošljavanja i usklaĎivanje

ponude i potraţnje, izmeĎu

ostalog kroz bolje uvjete za

mobilnost radne snage.

Inicijativa Mladi u pokretu-

UnaprjeĎuje performanse

obrazovnih sistema i stimulira

uključivanje mladih ljudi na

trţište rada.

Inicijativa Industrijske

politike za eru globalizacije-

UnaprjeĎuje poslovno

okruţenje, posebno za MSP i

podrţava razvoj jake i odrţive

industrijske baze konkurencije

na globalnom nivou.

Inicijativa Europske

platforme protiv

siromaštva-

Osigurava ekonomsku,

socijalnu i teritorijalnu

koheziju; jača svijest i

unaprjeĎuje osnovna ljudska

prava osoba suočenih sa

siromaštvom i socijalnom

isključenosti, osigurava

njihovo aktivno sudjelovanje

u društvu.

Inicijativa digitalne Europa-

Usmjerena na razvoj digitalnog

jedinstvenog trţišta i promociju

njegove prednosti za firme i

domaćinstva, podrţava razvoj

Interneta velike brzine i širokopojasni pristup

Internetu za sve.

Izvor: Kalibarda, M. Nikčević A., Milić D., Mičinović A. (2011.), Globalna financijska kriza i

odgovor Europske unije, Centralna banka Crne Gore-sektor za istraživanja i statistiku direktiva

za monetarnu politiku i fiskalna istraživanja, radna studija, vol.21 issue.

46

5.3. UnapreĊenje fiskalne politike EU

Pored kriznoga fonda predstavnici zemalja Euro-zone potpisali su 2. oţujka 2012.

godine novi ugovor o stvaranju Europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM), sa

središtem u Luksemburgu, koji će imati funkciju podupiranja zemalja Eurom-zone u

očuvanju njihove financijske stabilnosti. Stupio je na snagu u listopadu 2012. godine

nakon ratifikacije zemalja članica Euro-zone. Od uplaćenoga kapitala od strane članica,

emitirati će se dionice, a novac od njihove prodaje pomoći će zemljama kojima to bude

potrebno (Hulić-Bjelan, 2012, str. 111).

Takav mehanizam će pruţati financijsku pomoć u formi kredita, pod striktnim uvjetima

i na bazi detaljne analize koja će biti sprovedena od strane Europske komisije i MMF-a,

a u vezi sa ocjenom Europske centralne banke o odrţivosti relevantnog duga zemlje

(Kilibarda, et al, 2011., str. 45). Ovim ugovorom se ograničava javni dug neke drţave

na manje od 60% BDP-a i praktički se zabranjuje budţetski deficit. Upravo su visoki

javni dug i nekontrolirani budţetski deficit bili uzročnici širenja financijske krize u

zemljama Europske unije, a posebice u zemljama PIIGS-a. Ugovor je usmjeren na

ostvarivanje stabilnosti, privremeni rast, koordinaciju u globalu je korak naprijed za

zemlje PIIGS-a i zemlje Europske unije (Hulić-Bjelan, 2012, str. 112).

Ovakav stabilizacijski mehanizam bi trebao dovesti do jačanjem ekonomskog

upravljanja u Euro-zoni, jačanje okvira za multilateralnu budnost nacionalnih politika u

oblasti javnih financija i konkurentnosti (Kilibarda, et al, 2011., str. 45).

5.4. Jaĉanje financijskoga sektora

Nakon kolapsa ,,Lehman Brother-s’’-a, G20 su vrlo brzo odredile ključne oblati,

reforme i sačinile konkretne prijedloge Bazelskom komitetu za bankarsku superviziju i

odboru za financijsku stabilnost. Neki prijedlozi su već konkretizirani kroz Bazel III

koji će pomoći u stvaranju sigurnije bankarske industrije i zaštiti meĎunarodne

ekonomije od budućih financijskih katastrofa (Kilibarda, et al, 2011., str. 45).

47

DogaĎaji u Grčkoj, Španjolskoj i drugim zemljama Euro-zone navele su ministre

financija na osnivanje kriznoga fonda u iznosu od 720 milijardi eura, u kojem su se

akumulirala sredstva za pomoć zemljama koje se nalaze u teškoj financijskoj situaciji i

koje se nalaze unutar Euro-zone (Hulić-Bjelan, 2012, str. 111). Prvi korak do jačanja

strukturne financijske supervizije je u osnivanju Institucije europskih supervizora (ESA-

s), koja obuhvaća: Europski regulacijski organ za bankarstvo (EBA), Europski

regulacijski organ za osiguranje i mirovine (EIOPA) i Europski regulacijski organ za

trţišta i HOV (ESMA). Ove institucije će imati koordinacionu ulogu u superviziji

financijskih institucija u Europi. Rješavati će konflikte izmeĎu nacionalnih supervizora i

njihova odluka je obavezujuća. Za svaku instituciju biće osnovan tzv. odbor

supervizora, koji će se sastojati od nacionalnih supervizora i Institucije europskih

supervizora. Dodatno, Europska institucija za financijsko trţište će direktno vršiti

superviziju agencija za kreditne rejtinge. Ove agencije, zaduţene za davanje kreditnih

ocjena duţnika i nivoa rizika financijskih proizvoda, koje do sada nisu kontrolirane


Sve navedene smjernice nam pokazuju upornosti EU u pronalaţenju pravog rješenja i

mehanizma za zemlje PIIGSA i njihovo efikasno vraćanje drţavnih dugova, kako bi se

odrţao kredibilitet koji zajednička valuta ima u meĎunarodnim odnosima, povjerenja

koje u nju imaju privrede, vlade i graĎani cijelce Eurozone.

48

6. ZAKLJUĈAK

Tema ovoga rada je „Analiza posljedica globalne ekonomske krize na zemlje PIIGS-a“

U radu je opisana globalna ekonomska kriza koja je pogodila cijelu Europsku uniju,

odnosno cijelu Euro-zonu. Svaku drţavu kriza je zahvatila na drugi način pa je samim

time drugačije utjecala na njezine makroekonomske pokazatelje.

Kriza koja se pojavila početkom 2008. godine naročito teško je pogodila zemlje kao što

su: Portugal, Italija, Irska, Grčka i Španjolska koje još nazivamo zemljama PIIGS-a, ili

GIPSI zemlje koje se nalaze na periferiji europske unije.

Kriza koja je nastala 2008. godine sa godinom dana zakašnjenja se prelila na trţište

Europske Unije, a samim time i na Euro-zonu. Do krize je došlo radi sloma trţišta

hipotekarnih kredita u SAD-u i slomom LEHMAN BROTHERS-a što je dovelo do

recesije svjetske ekonomije. Slomom Lehman Brothers-a kriza se prelila na trţište

europske unije, što je dovelo do perioda recesije kod europskih poduzeća.

Kriza je najviše pogodila zemlje PIIGS-a. Kriza nastala 2008. godine prvo je bila

vidljiva u Grčkoj na koju je najviše i utjecala. Grčka je zemlja čije probleme EU nije

uspjela riješiti niti sa njezinim uvoĎenjem u EMU za koju Grčka nije imala uvjete. I ako

su znakovi krize u Grčkoj bili vidljivi još krajem 2008. godine kada je kriza stigla u

Europu, vrhunac krize u Grčkoj se pojavio 2010. godine. Neodgovorno voĎenje Grčke

fiskalne politike i prikazivanje nestvarne financijske situacije dovelo je do narušavanja

ugleda EMS, čime se je počeo širiti strah za istom sudbinom ostalih njenih članica a

pogotovo ostalih zemalja PIIGS-a, koje su kao i Grčka imale visoki javni dug i

budţetski deficit. Početkom krize došlo je do negativnog kretanja BDP-a koji je svoj

minimum dosegnu u 2009. godini, što je bila posljedica naglog smanjenja potraţnje na

svjetskome trţištu, smanjenja stranih ulaganja, povećanja kreditnih i trţišnih rizika i

pogoršanja uvjeta poslovanja što je izazvalo negativne odraza na financije drţava

PIIGS-a.

49

Europska unija preko odgovornih ustanova uvodi mjere za suzbijanja krize. U oţujku.

2012. godine na sastanku u Briselu potpisan je fiskalni sporazum EU pod nazivom

Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju Europskom i monetarnom unijom. Ovim

potpisivanjem ugovora došlo je do velikih reformi u dosadašnjim fiskalnim zakonima

Europske unije. Njime se ograničava javni dug na manje od 60 % BDP-a i praktički se

zabranjuje buzetski deficit koji smije iznositi najviše 3%. Upravo visoki buzetski deficit

i visoki javni dug su bili najveći uzročnici širenja duţničke i financijske krize u

Europskoj uniji, a posebice u zemljama PIIGS-a. Posebno pravo dano je Europskom

sudu pravde koji će ocjenjivati da li se zemlje pridrţavaju obveze o unošenju pravila

uravnoteţenog budţeta i javnog duga u svoje nacionalne i pravne sisteme, koji će u

slučaju prekršaja biti ovlašten za odreĎivanje kazne od 0,1% BDP-a. Ugovorom je

takoĎer predviĎeno da zemlje čiji javni dug prelazi granicu od 60% BDP-a smanjuju taj

dug po prosječnoj stopi po 1/20 godišnje.

Formulirao se Europski stabilizacijski mehanizam koji dozvoljava meĎudrţavni

sporazum članica Euro-zone. On će pruţati financijsku pomoć u formi kredita, ali pod

striktnim nadzorom MMF-a i Europske komisije. Sve to bi trebalo biti popraćeno

jačanjem ekonomskog upravljanja, a naročito jačanje okvira za multilateralnu budućnost

nacionalnih politika.

Kriza još traje, a njezin kraj je neizvjestan i još uvijek se ne znaju potpune posljedice

krize. Kao glavni uzroci krize navode se nekvalitetne regulative i nadzor financijskih

institucija, što je dovelo do nepovjerenja na financijskom trţištu. Europska unija radi

sve da bi ublaţila te posljedice krize i stabilizirala financijski sektor zemalja na koje je

kriza najviše utjecala.

50

LITERATURA

KNJIGE

1. Jovančević R., 2005., Ekonomski učinci globalizacije i Europska unija, Mekron

promet d.o.o., Zagreb

2. Kandţija V., Cvečić I., 2011., Ekonomika i politika Europske unije, EFRI,

Rijeka

3. Baletić Z., Kriza i antikrizna politika,

4. Grubiša D., Globalna kriza i Europska unija: Izazovi i policy-reakcija,

ČLANCI

5. Letica, B. (2010.), Prva svjetska financijska kriza u dvadeset i prvom stoljeću:

uzroci i posljedice, znanstveni članak, str. 1 -13

6. Kalibarda, M. Nikčević A., Milić D., Mičinović A. (2011.), Globalna financijska

kriza i odgovor Europske unije, Centralna banka Crne Gore-sektor za

istraţivanja i statistiku direktiva za monetarnu politiku i fiskalna istraţivanja,

radna studija, vol.21 issue.

7. Jurčić, Lj. (2012.), Financijska kriza i fiskalna politika, str. 317 – 334.

8. HUB, 2011, Kada drţave bankrotiraju-izgradnja nove arhitekture financijske

stabilnosti u europi, vol. 34 issue.

9. Benčić, Đ. (2012.), Ekonomska kriza u europi i Hrvatsko gospodarstvo, poseban

prilog, str. 847 -854.

10. Obadić A., (2010.), Utjecaj financijske krize na globalno trţište rada, članak broj

11-07, Zagreb

11. European economy, (2009.) Economic Crisis in Europe: Causes, Consequences

and Responses, vol. 7.

12. Hurić-Bjelan, J. (2013.), Kriza u okvirima fiskalnih pravila Europsle unije,

Poslovni konsultant, vol. 5 issue, str. 101-114.

INTERNET

13. Eurostat,http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&language=en&pcode

=teilm020&tableSelection=1&plugin=1, preuzeto 1.8.2013.

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&language=en&pcode=teilm020&tableSelection=1&plugin=1

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&language=en&pcode=teilm020&tableSelection=1&plugin=1

51

14. Portal 2012, http://2012-transformacijasvijesti.com/opcenito/2012-moguci-

svjetski-scenarij, pregledano 3.8.2013.

15. World Bank, http://data.worldbank.org/indicator, pregledano 1.8.2013 .

16. FORTADER, http://hr.fortrader.ru/birzhevoj-slovar/strany-pigs.html, pregledano

3.8.2013.

17. Banka.hr, http://www.banka.hr/svijet/povratak-pigs-a-na-trziste-kapitala, pregledano

3.8.2013.

18. Poslovni dnevnik, http://www.poslovni.hr/vijesti/vodic-za-laike-sve-sto-trebate-znati-o-

europskoj-duznickoj-krizi-207364, pregledano 3.8.2013.

19. Hrporfolio,http://www.hrportfolio.hr/hr/fondovi/fondovi_4_4_0_2/%7CVijesti%7COst

ale_vijesti%7CNovost%7CPostoji_spas_za_zemlje_PIIGS-a_-_Njema-

ccka_mora_napustiti_euro%7C15548%7C%7C1, pregledano 4.8.2013.

20. Advancer.hr, http://www.advance.hr/vijesti/analiza-piigs-nametanje-mjera-stednje-i-

krah-autoindustrije-u-eu/, pregledano 4.8.2013.

http://2012-transformacijasvijesti.com/opcenito/2012-moguci-svjetski-scenarij

http://2012-transformacijasvijesti.com/opcenito/2012-moguci-svjetski-scenarij

http://data.worldbank.org/indicator

http://hr.fortrader.ru/birzhevoj-slovar/strany-pigs.html

http://www.banka.hr/svijet/povratak-pigs-a-na-trziste-kapitala

http://www.poslovni.hr/vijesti/vodic-za-laike-sve-sto-trebate-znati-o-europskoj-duznickoj-krizi-207364

http://www.poslovni.hr/vijesti/vodic-za-laike-sve-sto-trebate-znati-o-europskoj-duznickoj-krizi-207364

http://www.hrportfolio.hr/hr/fondovi/fondovi_4_4_0_2/%7CVijesti%7COstale_vijesti%7CNovost%7CPostoji_spas_za_zemlje_PIIGS-a_-_Njema-ccka_mora_napustiti_euro%7C15548%7C%7C1



http://www.advance.hr/vijesti/analiza-piigs-nametanje-mjera-stednje-i-krah-autoindustrije-u-eu/

http://www.advance.hr/vijesti/analiza-piigs-nametanje-mjera-stednje-i-krah-autoindustrije-u-eu/

52

POPIS TABLICA

Redni broj Naziv tablice Strana

1 Vodeće inicijative EU

POPIS GRAFIKONOVA

Redni Broj Naslov grafikona Stranica

1 Prosječna stopa javnog

duga prema BDP-u u

postocima (%) za drţave

PIIGSA od 2003. – 2012.

godine.

12

2 Razina nezaposlenosti,

godišnji rast BDP-a, stopa

inflacije u Portugalu od

1998. do 2007. godine.

17

3 Ukupan BDP i BDP po

stanovniku u Portugalu od

1998. do 2007. godine.

18



inflacije u Italiji od 1998.

do 2007. godine.

19


stanovniku u Italiju od

1998. do 2007. godine.

20

53



inflacije u Irskoj od 1998.

do 2007. godine.

21


stanovniku u Irskoj od

1998. do 2007. godine.

22



inflacije u Grčkoj od 1998.

do 2007. godine.

23


stanovniku u Grčkoj od

1998. do 2007. godine.

24



inflacije u Španjolskoj od

1998. do 2007. godine.

25


stanovniku u Španjolskoj

od 1998. do 2007. godine.

27


godišnji rast BDP-a i stopa

inflacije u Portugalu od

2008. do 2012. godine.

31

13

Ukupan BDP i BDP po

stanovniku u Portugalu od

2008. do 2012. godine.

32



inflacije u Italiji


33

54


stanovniku u Italiji od

2008. do 2012. godine.

34



inflacije u Irskoj


35


stanovniku u Irskoj od

2008. do 2012. godine.

36



inflacije u Grčkoj


37


stanovniku u Grčkoj od

2008. do 2012. godine.

38



inflacije u Španjolskoj od

2008. do 2012. godine.

39


stanovniku u Španjolskoj


40

55

Documents

SVEUČILIŠTE U RIJECIoliver.efri.hr/zavrsni/461.B.pdf · proizvodnje velikih društvenih troškova i povećanja siromaštva. Sve prethodno navedene financijske krize u zemljama u