Proizvodnja meda Maturski rad
Proizvodnja meda Maturski rad
SREDNJA KOLA JOVAN DUIKNEEVO
M A T U R S K I R A D
PROIZVODNJA MEDA
MENTOR: UENIK:Mire Glamoi Svjetlana Beni _______________
(potpis)
Jun, 2012
SADRAJ:
1.
UVOD..............................................................................................................................32.
ISTORIJA PROIZVODNJE
MEDA...............................................................................43.
PELARSKI
RADOVI...................................................................................................53.1.
Osnivanje
pelinjaka...........................................................................................3.2.
Postupak sa
pelama.........................................................................................64.
PELARSKA
PROIZVODNJA......................................................................................74.1.
Pripreme za
vrcanje.............................................................................................4.2.
Oduzimanje okvira sa
medom..........................................................................84.3.
Upotreba karbolne
kiseline...............................................................................94.4.
Upotreba propionske
kiseline.............................................................................5.
PRIBOR U PROIZVODNJI
MEDA.............................................................................105.1.
Okvirnjaa za prenos
okvira...............................................................................5.2.
Vrcaljka...............................................................................................................5.3.
Posuda i cjedilo ispod
slavine.........................................................................115.4.
Posude za
med.................................................................................................126.
MED...............................................................................................................................136.1.
Definicija
meda...................................................................................................6.2.
Vrste
meda..........................................................................................................6.3.
Sastav
meda....................................................................................................147.
NEKVALITETAN
MED...............................................................................................158.
UPOTREBA MEDA I
DOZIRANJE............................................................................169.
ZAKLJUAK................................................................................................................1710.
LITERATURA............................................................................................................18
1. UVOD
Med je slatka hrana koju pele izrauju tako to sakupljaju sokove
nektara ili i druge slatke sokove koji se nau na ivim dijelovima
biljki, obogate je supstancama iz svoga tijela , u tijelu je
prerade, spreme u sae i konzerviraju (poklope sae) nakon to
dozri.Osnovna sirovina od koje pele proizvode med je nektar. Pele
radilice stare oko 20 dana poinju izlaziti iz konice i sakupljati
nektar. Ukoliko nema dovoljno pela da sakupljaju nektar u odnosu na
koliinu koju lue biljke, za vrijeme dobrih panih prilika, onda pele
i ranije poinju izlaziti iz konice. Za vrijeme dobrih panih uslova
pele lete oko 1,5 do 2 kilometra od konice u potrazi za nektarom, a
u loijim panim uvjetima 3 do 4 kilometra pa i vie.Pele siu nektar
pomou rilica i prenose ga u konicu u svom mednom mjehuru. U pun
medni mjehur stane oko 50 mm3 nektara. Za jedan kilogram nektara
potrebno je oko 15.000 punih mednih mjehura, ali da bi se dobio
jedan kilogram meda potrebno je tri kilograma nektara. Meutim,
rijetko kada je medni mjehur posve pun, a i tokom leta pela potroi
dio nektara koji nosi, tako je za jedan kilogram meda potrebno
izmeu 100.000 i 150.000 letova. Radi sakupljanja nektara pojedina
pela izlijee prosjeno 10 puta na dan, a svaki let traje prosjeno
oko pola sata.Pele u povoljnim prilikama proizvedu vie meda u
odnosu na koliinu koja im je potrebna za prehranu i vrijeme
zimovanja. Viak meda pelari uzimaju, to je cilj praktinog
pelarstva.Viak meda u prosjenim panim prilikama koje pele proizvedu
kod stacionarnih drutava je oko 10 do 20 kilograma po konici u toku
jedne sezone. Med koji proizvode pele u stacionarnim drutvima, tj.
drutvima koja su smjetena na jednom mjestu, je vrhunskog kvaliteta.
Pele tokom itave sezone sakupljaju nektar sa razliitih vrsta
biljaka i takav med je proizveden od vie vrsta nektara te ima veu
ljekovitu vrijednost.Prinos vika meda se moe poveati na 50 do 100
kilograma po konici ukoliko se pele sele sa jedne pae na drugu
tokom sezone. Med proizveden na ovaj nain je jednosortan, to znai
da je nastao od nektara jedne biljne vrste.
2. ISTORIJA PROIZVODNJE MEDA
ovjek poznaje pele jo od najstarijih vremena. Lovei ivotinje i
skupljajui razne plodove za svoju hranu, mogao je u upljom drveu i
peinama da otkrije pele i med. Domeda se nikad nije lako dolazilo.
Pele su uvijek branile svoja gnijezda. Kad je ovjek otkrio vatru,
olakao je i pljakanje pela.U nekadanjim praumama pele su nalazile
bogatu pau, a u krupnom drveu na izbor upljina za svoja
prebivalita. To je sve bilo vrlo vano za njihov opstanak. U
prostranim dupljama one su imale gdje da izgrade dosta saa na kojem
su se mogle nesmetano razvitiu jake zajednice i spremiti dosta meda
za najotriju zimu. Nestankom starih krupnih uma ti su usloti
prestali. U sitnim umama ne moe biti upljog drvea, a ono to se i
nae ne prua uslove za razvoj pela, pa nastupom prve jae zime one
propadnu.Jo u starija vremena ovjek je nauio kako moe pronalaziti
pele u umi. On ih je pratio kad se vraaju s pae, a i onda kad su
dolazile na izvore i potoke na vodu. Slijedio ih je u povratku i
tako dolazio do njihovih prebivalita. Poslije je pazio kad se roje
pa spremao rojeveili ih upuivao u uplja stabla gdje mu je bolje
odgovaralo. Da bi mu pele bile to blie na okupu, sam je u kronjama
ivih stabala dubio prostrane udubine, na njihov otvor privrstio
vrata s otvorom za leto, oznaio stablo svojim znakom da ga drugi ne
prisvoje, i tim je stan za pele bio pripremljen. Tako se razvijalo
umsko pelarenje.Kad su iskrene stare ume i kad su se osnovala
stalna ljudska naselja, pele su prenesene iz ume i drane u
izdubljenim panjevima.Dakle, u umskim predjelima prve su konice
bile udubine. Kasnije su pletene od prua i omazivane blatom ili
balegom. U kamenitimkrajevima pele su najprije ivjele u peinama. U
Sudanu, Egiptu, Palestini, a i jo nekim zemljama Male Azije, gdje
nema uma ni pogodnih peina, pele su ivjele u izdubljenoj zemlji.
Kod njih su prve konice izraivane od peene ilovae. To su bili zaeci
prvih primitivnih pelinjaka.
Slika 1. umsko pelarstvo
3. PELARSKI RADOVI
3.1. Osnivanje pelinjaka
Kad se poetnik odlui na pelarstvo, mora prije svega prouiti
teoriju. Mnoge stvari koje ga interesiraju moe vidjeti i nauiti od
naprednog pelara, a u pelarskim organizacijama moe dobiti
informacije o svim pitanjima. Ako se ulani u najbliu pelarsku
organizaciju i pretplati na struni pelarski list, na najboljem je
putu da se uspjeno bavi pelarstvom.Nikome se ne savjetuje da otpone
pelarstvo s velikim brojem pelinjih zajednica. Za poetak je
dovoljno 23 komada. Jedino oni koji ima naroitu sklonost i
razumijevanje mogu poeti i sa 10 komada.Prije nabavke pela ili
rojeva vano je znati ne vladaju li moda u dotinom kraju pelinje
zarazne bolesti. Jo uvijek ima nesavjesnih pelara koji se ele
rijeiti bolesnih pela, esto uz vrlo nisku cijenu, pa tako neoprezan
poetnik najlake strada.Nikad nije dobro kupovati razliite konice s
razliitim mjerama. Ponekom se moe initi interesantnim da sam iskua
to je bolje, pri emu zaboravlja da su to drugi prije njegaodavno
ustanovili. Jedini je izuzetak ako se pelar odlui drati takve
konice zato da iz njih dobiva prirodne rojeve.Ako se netko odlui
otpoeti pelariti prirodnim rojevima, neka to ne bude kasno u
sezoni, kad mnoenje pela poputa, jer e u tom sluaju imati puno
posla i izdataka oko osiguranja potrebne zimske zalihe. Naprotiv,
prvi rani prirodni rojevi mogu sami takve zaliheosigurati.Za
nabavku starih pela proljee je najzgodnije doba u sjevernim
krajevima. Ako pele na nepokretnom sau u proljeu pokrivaju pet da
est satina, smatraju se srednje jakim. Hrane mora biti bar 34 kg,
da im potraje do prve obilne pae.
Slika 2. Pelinjak
3.2. Postupak sa pelama
Pele ne trpe uznemirivanja. Konici se mora pristupiti paljivo,
bez buke i lupkanja, jer se pele uznemire i onda kad samo noktom
prevuemo po konici. Pele straarice na letu odmahzaprijete
ubadanjem. Na uznemirivanje pele reagiraju u svako godinje doba
drugaije. Tako u proljeu, kad obino ima pae, pele nisu tako ljute
kao kasnije. Tad se neki manji poslovi mogu obaviti i bez uboda. No
ljeti, kad je vrijeme vrue, suho i vjetrovito, pele e znatno vie
napadati nego kad je toplo, vlano i sunano. U jesensko doba, pri
kraju pae, pele su znatno ljue.Crno odijelo, pogotovo ono od
dlakava materijala, crni eir i otri mirisi od strane pelara
razdrauju pele, i one tada znatno vie napadaju.
Neki tvrde da oznojenog pelara vie napadaju,no mnogi misle i kau
da nije ni radio ako se nije od rada oznojio. Ali, kad se pele
prije pregleda nadime, ponu sisati med iz stanica, te se tada oko
njih moe raditi lakei bez ubadanja.U proljee je za rad najbolje
doba dana poslije 9 sati prije podne, jer je tada najvei dio pela
sabiraica na pai. U ljetno doba moe se s radom poeti ve u 6 pa i u
5 sati ujutro, ali preko podnevnih sati valja sa radom prekinuti.Za
dimljenje najbolje slui dimilica s konimmijehom. Za gorivo u njoj
najbolje je upotrijebiti suhu hrastovu gljivu. Slika 3. Pelarsko
odijelo
Dobar je osuen domai duhan, zajedno sa stabljikom. Moe se
upotrijebiti i suho trulo drvo, ike od crnogorice, zatim stare
krpekoje se prije paljenja smotaju u valjak. Osuena votina daje dim
najdue.
4. PELARSKA PROIZVODNJA
4.1. Pripreme za vrcanje
Nektar unesen u sae jo nije zreo med. To je slatka tekuina koju
pele treba da prerade u med. Nektar produava svoju zriobu u konici,
a da je med zreo, pozna se po tome to je saes medom poklopljeno za
oko 5075% s obje strane. No deava se da i zreo med nije svaki put
poklopljen jer stanice saa zbog slabe pae nisu sasvim ispunjene.
Ako takav okvir s medom drimo u rukama pljote prema zemlji,
ustanovit emo da li je med zreo ili nije.Vidimo li da kapljice meda
ispadaju iz saa i bez ikakva zamaha, znai da med nije zreo i da se
mora jo ekati, a ako ne curi, moe se poeti s oduzimanjem okvira za
vrcanje. Isto tako ne treba ekati da med bude poklopljen ako se
radi o medu od medljike koji se mora vrlo esto vrcati jer se inae
skruti u sau pa ga je nemogue izvrcati. I ovdje ima izvjesnih
izuzetaka. No ni u kom sluaju nije ba preporuljivo ekati da sae
bude potpuno poklopljeno jer bi se izgubio dio prinosa. Isto tako
ni u kom sluaju ne valja vrcati med iz saa u kojem senalazi leglo,
pogotovo dok je leglo nepoklopljeno. No za vrijeme jakih paa desi
se ponekad da se na nekom okviru nae tek manja koliina poklopljenog
legla, a oskudica je prostora za unos novog nektara. U tom sluaju
preporuuje se da se takvi okviri stave u medite i priekadok leglo
izae, pa se tek onda vrca.Kad se ustanovi da je u veini konica med
zreo, tj. da je to vie poklopljen osim ako je medljikovac treba
pripremiti sve to je potrebno. Pri tom valja voditi rauna da pele
imaju dovoljno prazna saa za unos nektara jer bi inae prinos
podbacio. Ukoliko pelar nemadovoljno saa da se doda na vrijeme, to
se obino deava poetniku, a ponekad i starijim pelarima, mora se
vrcati da bi se pelama omoguio prostor za nov unos nektara.Konicama
nastavljaama, na dobroj pai, preporuuje se ispod punih medita
dodati nastavak, bilo s izgraenim saem, bilo ako ga nema sa satnim
osnovama. Jo je bolje da se okviri s izgraenim saem i satnim
osnovama dodaju izmjenino, tj. izmeu svaka dva izgraena okvira po
jedan okvir sa satnom osnovom. Na dobroj pai pele, pored unosa
nektara, istovremeno izdano lue vosak i dograuju satne osnove, ime
se dobiva novoizgraeno sae i prinos u vosku. Na ovaj nain u gornjem
nastavku med bolje zri i poboljava mu se kvalitet.
4.2. Oduzimanje okvira s medom
Kao to je spomenuto, ne smije se propustiti vrijeme za
pravovremeno oduzimanje i vrcanje meda. Zato za vrijeme glavne pae
valja paziti na unos nektara i zrenje meda u konicama.Zakanjenje s
ovim poslom smanjuje unos nektara zbog pomanjkanja praznog
prostora. Isto tako kao to je ve naglaeno ne smije se s tim ni
preuraniti, jer nezreo med nije ni za domau upotrebu, a za trgovinu
ne dolazi uope u obzir. Da se u tom poslu ne bi ni zakasnilo ni
preuranilo, dobro je da se ee pogledaju medita svake desete konice
i to pred veer. Ne moraju se pregledavati svi okviri u meditima,
nego samo podii malo jedan krajnji i srednji okvir, tek toliko da
se vidi koliko su popunjeni i koliko je povrine saa poklopljeno.
Pri tom treba voditi rauna od kojih biljaka potIe med.Ako se radi o
slaboj a dugotrajnoj pai, moe se u istom meditu nai pored potpunog
zrelog meda i kapljice tek unesenog nektara na istom okviru. U
takvom sluaju potrebno je odabrati okvire sa potpuno zrelim medom i
njih oduzeti, a na njihova mjesta staviti druge prazneizmeu okvira
s jo nezrelim medom. Pri tom je znaajna i veliina okvira i tip
konice. Lake se snai s nastavljaama niih okvira nego s konicama
visokih okvira.Prilikom oduzimanja meda za vrcanje potrebno je
povesti rauna o dobu dana kad je najbolje vaditi okvire s medom za
vrcanje. Znamo da svako uznemirivanje pela, naroito za vrijeme
glavnih paa, mnogo ometa rad pela pa s tim u vezi opada i prinos u
medu. Ako pele uznemirujemo prije podne, one itavog dana slabo rade
i prinos se smanjuje.Zato se preporuuje da se za glavne pae med
oduzima oko 56 sati po podne.Kad se med oduzima iz horizontalnih
konica (poloki), u kojih se medita nalaze na stranama plodita
konice, tj. lijevo i desno, treba paziti da se okviri sa zrelim
medom oduzimaju samo do prirodne granice koju su pele same sebi
postavile. To je okvir s peludom, bilo da ima po jedan takav okvir,
bilo po dva sa svake strane plodita. To je prirodna granica preko
koje pelar ne bi smio prijei, jer je uneseni pelud potreban za
uzgoj legla. Obino se na tako velikim okvirima nalaze i vei vijenci
meda iznad legla koji ne dolaze u obzir za vrcanje. Izuzetak je
samo med od nekih umskih paa (medljikovac) koji nije podesan za
zimovanjepela. Praksa je pokazala da je najbolje izvaene okvire s
medom i pelama staviti najprije u prvu okvirnjau da se pele nasiu
meda. Dok se posljednji okvir izvadi iz medita, dotle su se pele na
prvom izvaenom okviru dovoljno nasisale meda. Tad se najprije vadi
prvi izvaeniokvir iz okvirnjae i pele s njega stresu nazad u
konicu.Nasiene pele ne vraaju se vie na okvir na kojem su bile, a
jer su site, ne bodu, te se moe lako raditi bez dima i zatite lica.
Stresaju se lakim udarcem desne ruke po lijevoj u kojoj se dri
okvir. Manja koliina pela, to ostane, omete se nekom mirisnom
travom koje uvijek ima u blizini pelinjaka.
4.3. Upotreba karbolne kiseline
Na velikim pelinjacima u SAD i nekim drugim zemljama za izgon
pela iz medita upotrebljavala se ranijekarbolna kiselina. Na okvir
od laganih letvica, koji je irok i dugaakkoliko je i otvor konice,
nategne se i pribije jedan ili vie slojeva prostog platna ili vree.
To se platno pokropi karbolnom kiselinom i njim poklopi otvor
konice. Pele ne podnose miris karbolne kiseline i brzo se povlae u
plodite i tako medite ostane bez pela.Budui da je karbolna kiselina
estok otrov od kojeg pelar moe, nepanjom, dobiti opekline na koi, a
i med moe primiti miris po karbolu ako se karbolna kiselina prolije
po sau ili ako se upotrijebi u prevelikoj koliini, to su pelari
napustili njezinu upotrebu iako jebila vrlo efikasna za izgon
pela.
4.4. Upotreba propionske kiseline
Ameriki pelari preporuuju sad novo sredstvo, jeftinije,
efikasnije i bez opasnosti. Zove se propionska kiselina. Toje
bezbojna tenost koja se prije upotrebe razrijedijednakom koliinom
vode.Ovo novo sredstvo djeluje tako da se pele tiho i mirno povuku
iz medita u plodite ve u roku od 12 minute. Med ne prima nikakav
neugodan miris, a i same pele ne trpe nikakve tete. Ovo je sredstvo
osim toga vrlo ekonomino jer se koliinom od oko pola kilogramamoe
osloboditi od pela oko 1000 nastavaka. Puna kaika propionske
kiseline pomijea se s isto toliko vode, dobro izmijea i jednolino
poprska preko nategnutog platna. Nakon 2 minute medite je ve bez
pela i nastavci s medom mogu se skinuti, odnosno okviri puni meda
odnositi u okvirnjaama u prostoriju za vrcanje. Za manje pelinjake
dovoljno je imati nekoliko okvira i pomou njih moe se med oduzeti
vrlo lako i brzo.Naroita prednost ovog novog sredstva pokazuje se
kad prestane paa i kad navaljuju neprijatelji. Ameriki velepelari
nikad ne vrcaju med na pelinjaku, nego pune nastavke s medom tovare
na kamione, a prazne odmah dodaju na konice. A da pele ne bi
navaljivale na medita,oni ih pokriju platnom poprskanim ovim
sredstvom uz dodatak neto vode, od ega pelinji neprijatelji bjee i
ne navaljuju na okvire s medom.Ova se metoda moe vrlo dobro
primijeniti za pregled konica, pokrivajuipregledani dio okvira u
sluaju napada neprijatelja.
5. PRIBOR U PROIZVODNJI MEDA
5.1. Okvirnjaa za prijenos okvira
Osim za prijenos punih okvira s medom od pelinjaka do prostorije
za vrcanje, okvirnjaa se koristi i za razne druge poslove na
pelinjaku: prilikom pregleda pela potrebno je prvi krajnji okvir
izvaditi i staviti privremeno u okvirnjau, a nikako pored konice,
zatim za prijenos praznih okvira iz skladita do pelinjaka, za
privremeno dranje okvira na kojem se nalazi maticasa pelama, bilo
za zamjenu matice, bilo za oznaivanje.Okvirnjaa je, kao to se na
crteu vidi, sandui koji ima poklopac i ruke za prenoenje.Veliina
joj se odreuje prema tipu konice kojom se pelari, odnosno prema
veliini okvira. Izrauje se za 8 10 okvira, a da bi bila to laka,
moe se izraivati od tankih daica mekog drveta ili lesonita.Ako se
izrauje od lesonita, treba najprije prema mjeri izraditi od tankih
letvica tzv. kostur, na koji se onda pribije lesonit sa svih
strana. Slika 4. Okvirnjaa5.2. Vrcaljka
Vrcaljka slui za vrcanje meda iz saa. Med se vrca tako da se sae
s medom stavi u ko vrcaljke, ko se okree oko svoje osi, a med
djelovanjem centrifugalne sile izlazi iz saa. Izvrcan med pada na
okomite stijenke vrcaljke a zatim na dno, odakle se isputa
pomouslavine.Vrcaljka se sastoji od valjkastog bubnja izraenogod
aluminija ili jaeg pocinanog lima kojemu dno ima oblik konusa i
sredinu okrenutu gore.U sredini se nalazi vertikalna osovina na
kojoj je uvren ko od jae iane mree. Na strane koa postavljaju se
okviri s otklopljenim mednim saem.Osovina koa lei na uzvienom
konusnom dnu s udubinom u koju se stavi elina kuglica, a slui za
leaj osovine. U svom gornjem dijelu osovina je privrena za tzv.
spiralni pogon sa svojom horizontalnom osovinom, na ijem se kraju
nalazi ruka za pokretanje. Slika 5. Vrcaljka
5.3. Posuda i cjedilo ispod slavine
Posuda koja prima med iz vrcaljke treba da stane ispod slavine
na vrcaljki. Da bi semed lake izlijevao, dobro je da na jednom
kraju ima manju izboinu koja olakava pranjenjeposude.Pelari s
manjim brojem konica i na slabijim paama cijede med odmah prilikom
vrcanja i za to imaju dvostruka cjedila koja se stave iznad posude
za primanje meda. Gornjeje cjedilo rjee i od deblje ice, a donje je
gue i od tanke ice. Gornje slui za zadravanjeestica saa i slino,
dok kroz donje, gue, prolazi ist procijeen med. No da se nebi
gubilo vrijeme estim ienjem cjedila, preporuuju se po dva takva
cjedila. Cim se jedno toliko zatvori da med ne moe da prolazi,
slavina se zatvori, puno cjedilo brzo stavi iznad neke posude da se
ostaci meda ocijede, a zatim se drugo stavi ispod slavine. Kad se
vidi da je veina meda prola, prvo se cjedilo oisti od ostataka i
opere u toploj vodi da se moe ponovo podmetnuti ispod slavine.Ako
se vrcaju vee koliine meda, nema vremena baviti se tim cjedilima,
nego se izvrcani med jednostavno isputa kroz slavinu u posudu.Budui
da med ima veliku specifinu teinu, to iz meda na neko vrijeme
isplivaju sve estice voska, trunja i pjena. Nakon nekoliko dana sve
se to splavi s povrine meda i med ostaje ist.Prilikom vrcanja meda
pelar mora strogo voditi rauna da prostorija za vrcanje bude
potpuno ista, zrana is a dovoljno svijetla, a isto tako i odjea da
je ista, ruke i sav pribor kojim se slui za vrijeme vrcanja.
Unesene okvire s medom treba najprije sortirati po starosti saa, po
teini meda u sau, te po mogunosti i po sortama meda.
Slika 6. Sito za med Slika 7. Slavina za vrcaljku
5.4. Posude za med
Dobro oien i sortiran med ulijeva se u druge iste posude u
kojima e se otpremiti za prodaju. Za spremanje meda na veliko
upotrebljavaju se razne posude: drvene, aluminijske, emajlirane i
druge. Ukoliko se upotrebljavaju drvene posude, najbolje je da su
graene od lipe, jasike i platane, a ako tih nema, moe se
upotrijebiti bijela vrba, topola, pa i bukva. Crnogoriinoi hrastovo
drvo nije dobro za tu svrhu jer od crnogorinih duica med navue
miris od smole, a od hrastovih pocrni zbog sadraja tanina.Kako med
ima svojstvo da upija vlagu, to je potrebno da su duice za izradu
posua za med potpuno suhe, jer ako bismo ih izraivali od nedovoljno
suhog materijala, med bi iz njih upijao vodu, duice bi se rasuile i
med bi curio.Za spremanje meda najbolje odgovaraju okrugle kante sa
irokim grlom koje zapremaju 37 litara i u koje stane 50 kg meda. Da
se zatite od oteivanja, dobro ih je obloiti drvenim letvicama.Samo
se po sebi razumije da posue za med mora biti potpuno isto i bez
ikakvih stranih mirisa. Uzalud bi bila sva briga oko dobivanja
dobrog meda ako bismo ga spremili u nedovoljnooiene posude ili s
nekim stranim mirisima, jer takav med ne bi bio nikako za upotrebu,
osim eventualno za peenje rakije ili slino.Sortirani med razlijeva
se u posude odreene za tu svrhu: drvene, metalne, staklene ili
papirne. Kristalizirani med moe se sipati, odnosno spremati i u
drvene sanduke, kojih unutranjost treba biti obloena pergamentnim
papirom.Ako se med pakuje u drvene bave dobro je bave prije
upotrebe impregnirati tankim slojem parafina ili voska uz dodatak
kolofonija.Posuda, napunjena medom, vagne se i na nju stavi etiketa
na koju se neizbrisivom bojom oznai teina i vrsta meda.
Slika 8. Kanta za med
6. MED
6.1. Definicija meda
Ima razliitih definicija meda od kojih je moda najpotpunija i
najtanija ova: Med je slatka hrana koju pele izrauju tako da
skupljaju sokove nektarija ili i druge slatke sokove koji se nau na
ivim dijelovima biljki, obogate je supstancama svoga tijela, u
tijelu je prerade, spreme u sae i puste da zori.Pored cvjetnog meda
(od sokova nektarija) tu se podrazumijeva i med medljikovac (drugi
slatki sokovi). Med medljikovac potjee od medljike. Medljika je
slatka tekuina koju neki kukci izbacuju iz svog tijela kao viak
hrane, hranei se sokom biljke na kojoj se nalaze. Tu tekuinu pele
skupljaju i spremaju u sae, ili samu ili zajedno s medom koji
potjee od nektara. I ta pelinja hrana ima pravo na naziv
med.Definicija meda vana je zato jer se na njoj osnivaju zakoni za
zatitu prirodnog meda od patvorina. Po zakonskim propisima imenom
med smije se nazivati samo pelinji proizvod, a nikako umjetni
proizvod koji bi zamijenio med.Za daljnju zatitu meda vano je znati
sastav meda i utvrivanje njegovih sastavnih dijelova zgodnim
mjerama i spravama, da se tako moe razlikovati prirodni med od
patvorenog.
6.2. Vrste meda
Med nije industrijski proizvod nego prirodan izvor
ugljenohidrata, i zato je raznovrsnost jedna od njegovih glavnih
osobina.Med se moe razvrstati uglavnom na dva naina: prema izvoru
iz kojeg je dobiven i prema nainu na koji je dobiven.Prema izvoru
iz kojeg je nastao, med se moe podijeliti na cvjetni med i na
medljikovac. Cvjetni med, kako mu ve naziv kae, potjee u svom
velikom dijelu od cvijea raznih biljki, a u manjem dijelu iz tzv.
izvancvjetnih nektarija, tj. iz pazuaca stabljike nekih biljki
(npr. grahorice). Medljikovac potjee od medljike, o emu smo ve
govorili.Cvjetni med se dijeli na mnogo vrsta, ve prema biljoi s
koje je.Tako imamo bagremov med, lipov, kestenov, s djetelina,
vrijeskov, rumarinov, kaduljin itd. Svaki takav med razlikuje se od
drugih vrsta po boji i okusu i po nekim drugim osobinama.
6.3. Sastav meda
Med se sastoji od eera (oko 76%), vode (oko 18%) i ostalih
sastojaka koji ine oko 6%. Glavnu karakteristiku medu daje eer
(slatkou), zatim voda (da je tekuina), a sastavni dijelovi koji se
nalaze u manjim koliinama odreuju razlike izmeu raznih vrsta meda.
Te razlike su boja, aroma i okus.eeri
eer u medu nije jedne vrste, nego se sastoji od tri vrste eera.
To su voni eer (fruktoza), kojeg ima najvie u medu (oko 41%),
groani eer (glukoza), kojeg ima oko 34% i obini eer (saharoza)
kojeg ima izmeu 1 i 2%. Omjer jedne vrste eera prema drugojzavisi o
izvoru, tj. cvijetnoj pai, a donekle i o enzimu invertazi koja
razlae obini eer na groani i voni. Taj enzim nalazi se u cvijetu iz
kojeg pele sakupljaju nektar, ali je on prisutan i u samom
organizmu pele.
Ostali sastojci
U ostale sastojke spadaju: minerali, proteini, kiseline i
neodreene tvari. Omjer ovih sastojaka razlikuje se od jedne vrste
meda do druge.
Minerali
Minerala ima oko 3,68%. Iako to u ukopnom sastavu meda ne ini
veliki iznos, minerali u medu podiu vrijednost meda za ljudsku
ishranu. Med sadri uglavnom ove minerale: kalij, hlor, sumpor,
kalcij natrij, fosfor, magnezij, silicij, eljezo, mangan i bakar.
Kada se posmatraju prosjene vrijednosti, tamnije vrste meda su
bogatije mineralima nego svijetlije. Naravno, pojedinano mogu se
nai tamnije vrste koje su siromanije od nekih svjetlijih vrsta.
Proteini
Kao sastavni dijelovi baljaka dolaze u med iz naktara i polena.
Proteini u medu mogu biti u vidu vrlo sloene grae ili u obliku
jednostavnih spojeva, tj. amino-kiselina.
Kiseline
Kiseline su takoer sastavni dijelovi meda. Prije se smatralo da
pele eludcem ubacuju pelinji otrov u eliju saa sa medom i da ga
tako konzerviraju. S obzirom da je jedan od glavnih sastojaka
pelinjeg otrova mravlja kiselina, smatralo se da u medu ima i
mravlje kiseline. ak su neki ljudi odvraali druge da ne troe med
radi toga. Istraivanja su pokazala da su sasvim druge kiseline koje
se nalaze u sastavu meda, uglavnom jabuna i limunova kiselina.
7. NEKVALITETAN MED
Zaista je teko prepoznati nekvalitetan med, tanije nije teko
proizvesti falcificirani med. Postoje dvije vrste falcificiranog
meda, onaj koji je proizveden bez posredstva pela i onaj koji je
proizveden uz pomo pela. Drugim rijeima, onaj koji je proizveden u
kanti i konici.Najprimitivniji i najjednostavniji nain je da se
obini eer otopi u vodi i dobije gusti sirup, te da se pomijea sa
prirodnim medom. Tako se poveava koliina meda i eer proda (podvali)
po visokoj cijeni. Umjesto eera koristi se i groani eer (glukoza)
koja se kupi u obliku gustog sirupa. I jedan i drugi falcifikovani
med se mogu jednostavno otkriti pomou polariskopa. Prirodni
cvijetni med je optiki lijevo aktivan, a otopina eera i glukoze su
desno aktivni. Ako se cvijetnom medu doda izvjesna koliina eernog
sirupa ili glukoze, uz dekstrozu koja ve postoji u medu, a koja je
takoer desno aktivna, polarizacija skree udesno, i falcificirani
med postaje optiki desno aktivan, ime se razlikuje od prirodnog
cvijetnog meda. Mnogo je tee ako se za falcificiranje upotrijebi
invertni eer. On se otkriva pomou hemikalije koja se zove anilinski
hlorid. isti med ostaje nepromijenjen, a falcificirani se oboji u
crveno. Ovaj nain nije uvijek pouzdan. Med i invertni eer po svom
sastavu su vrlo slini. Med, kao prirodan proizvod, sadri u sebi
mineralnih sastojaka, koji se ne mogu nai u otopini invertnog eera
od rafiniranog eera.U novije vrijeme nesavjesni pelari imaju obiaj
da pele prihranjuju obilno u toku sezone pele sa eernim sirupom.
Pele invertuju taj sirup prenosei ga u sae. Iako je takav med
proizvod pela, ne moe se uzeti da je pravi med jer je u njemu sam
eer, bez ostalih sastojaka prirodnog meda koji mu daju potpunu
vrijednost. I takav med se moe raspoznati. Pele nikada ne uspiju da
dodanu saharozu izvertuju u potpunosti. Ako uzorak sumnjivog meda
pokazuje vei postotak saaroze nego to je obini med ima, postoji
sumnja da je taj med dobiven od eera. Raspoznaje se i po tome to u
sebi ne sadri mineralne sastojke.Postoji jo faktora koji mogu pomoi
u raspoznavanju lanog meda, ali otkrivanjem tih metoda, usavravan
je i nain proizvodnje lanog meda. Kombinacijom vie metoda i
analizom meda po dmokroskopom moe se doi do podataka da li ima
osnove za sumnju u analizirani med. Jedina sigurna metoda je da med
kupujete od osobe u koju imate povjerenja i za koju ste sigurni da
Vam nee podvaliti ili da pokuate za svoje potrebe pelariti sa
nekoliko konica ukoliko imate uslove za to.
8. UPOTREBA MEDA I DOZIRANJE
Med je prije svega vrijedan hranjivi proizvod. Svakodnevna
upotreba meda pozitivno utie na ovjekov organizam i ne teti
organizmu kao to je to sluaj sa veinom lijekova koji se koriste u
medicini. Med ne razdrauje sluzokou digestivnog sistema i dobro se
apsorbuje, te brzo oslobaa neophodnu energiju. Za razliku od drugih
eera, bre prolazi kroz bubrege.Treba voditi rauna da se med ne
zagrijava na temperaturi veoj od 6oC, mada je bolje da temperatura
bude i nia. Ako koristite med da zasladite aj, napravite ga,
saekajte da se malo ohladi pa onda dodajte med. Na taj nain
sprjeavate da doe do unitavanja hranjivih materija koje se nalaze u
medu.Takoer, ne treba pretjerivati sa koliinom meda koja se
konzumira u toku dana.
Slika 9. Upotreba meda
Preporuena dnevna koliina meda za odraslu osobu je izmeu 60 i
100 grama, rasporeenu u tri djela (ujutro, tokom dana i prije
spavanja). Preporuena dnevna koliina meda za djecu mlau od 10
godina je 30 grama, takoer bi se trebalo uzimati rasporeeno tri
puta u toku dana.Za sasvim malu djecu se preporuuje u manjim
koliinama i to iskljuivo kao zaslaiva. Slika 10. Upotreba meda u
kozmetici
9. ZAKLJUAK
Medje sladak i gust sok to gapelemedaricetvore odnektarakoji
skupljaju nacvjetovimaili slatkim izluevinama (medene rose)
nekihkukaca. Med je i najsavreniji proizvod prirode, u njemu se
nalaze gotovo svi sastojci koji grade ljudskiorganizam.Svi
dosadanji pokuaji mijeanja industrijske proizvodnje meda usprkos
silnoj tehnologiji i uloenim ogromnim sredstvima dali su poraavajue
rezultate.Tajnu proizvodnje pravog prirodnogpelinjegmeda pele nose
u svom tijelu i organima za probavu koji taj proizvod pretvaraju
ulijekgotovo nezamjenjiv uljudskoj prehraniNema na svijetu pele
koja proizvodi lo med, lo med rezultat jeindustrijskogpunjenja meda
ili loeg nesavjesnog ineobrazovanogpelara.
10. LITERATURA
1. Abadi N.: Tajne pelinjeg meda. Sarajevo, 1967.
2. Jevti T.: ivot i gajenje pela. Beograd, 1961.
3. Koprivica F. K.: Uvod u pelarstvo. Cetinje, 1952.
4. Radovi Z.: Gajenja pela, konice, pribor i pelarenje. Beograd,
1960.
5. Todorovi V.: Pelarstvo. Beograd, 1966.
2
