Symons Julian Poput Ljubavne Afere

  • View
    420

  • Download
    8

Embed Size (px)

Text of Symons Julian Poput Ljubavne Afere

Symons Julian - Poput ljubavne afere

POSLIJE SVEGA "Kaem vam da sam vidio tijelo." Osjetivi nevjericu u dranju sugovornika, starac se sav zatrese od srdbe. S obje strane i otpozadi smijene kapice koju je nosio izvirivahu mu uperci kose, sijedi brkovi su mu neznatno podrhta-vali, dlaka na rukama posutim starakim pjegama stajala je uspravno. Sav je treperio od gnjeva, zbog sumnje koju je osjetio u nastupu deurnog policijskog narednika. "Mrtvo tijelo", sasvim nepotrebno je dodao. Deurni narednik progovorio je s izvjetaenom lju-baznou: "Gledajte, gospodine Gant..." "Ime mi je Harrison Gant, kao to sam ve i rekao vaim ljudima". Izgovaranje punog imena bilo je ipak prezamorno za deurnog narednika koji jedva primjetno kimnu glavom. "Prije mjesec dana prijavili ste poar u kui u Heath-field Wayu, izjavili ste kako ste vidjeli vatru koja dopire iz dimnjaka i unutar kue. Na kraju se ustanovilo da su stanari pripremali rotilj, te su grekom prolili ulje po posudi za eravicu." "No plamen je bio visok kao kua." "Ali nije dopirao iz kue kao to ste vi izjavili. Osim toga, savreno su s time i sami izali na kraj." "Barem se vi niste s time gnjavili." "Ne, budui je poziv bio upuen vatrogasnoj slubi. No tada ste i nas zaposlili, kao to se vjerojatno i sjeate." Pogledao je dolje u papire ispred sebe. "Prijava pro-valnog obijanja i nasilnog ulaska - adresa ulica Mallam. Ispalo je daje kuepaziteljica izgubila kljueve. Potom je uslijedila prijava o napadnutoj eni u ulici Langlev." "Pa ona je i bila napadnuta." "Mu i ena su se porjekali. Ona nije, kako ste vi opisali, niti krvarila niti bila u nesvijesti. Naprotiv, udarila je policajca u trbuh kad je stigao i izgrebla mu lice." Starac je slegnuo ramenima. "Ja samo vrim svoju graansku dunost." "U to sam siguran. Hajde, sada, recite mi to je bilo s tim tijelom?" "Naveer imam obiaj ii na etnju. To mi bistri glavu, odrava um budnim, a i dobro je za tijelo. Ne idem uvi-jek istom rutom, te sam tako te veeri stigao do mjesta Burlev Common. Iao sam putem koji vodi do crkve Svetog Anselma, pa sve kroz ono malo umsko podruje ..."

"Svima poznato kao 'ljubavno gnijezdo'", nadovezao se deurni narednik nezainteresiranog izraza na licu. "Nisam to znao. Tijelo je bilo malo podalje od ceste, skriveno u grabi, moglo bi se rei." "Pa ipak, vi ste ga nali. Kako to da ste skrenuli s ceste?" "Kakve sad to ima veze?" Starac je ponovno zadrhtao. "'Zov prirode', ako vas ba zanima. Nakon toga sam se spotaknuo o tijelo." "Jeste li imali svjetiljku?" "Da, imao sam malu svjetiljku." "Njome ste osvijetlili tijelo?" Po prvi put Harrison Gant pokaza tjeskobu. "to to znai? to vi to sada pokuavate rei?" Deurni narednik je uzdahnuo. "Gledajte, gospodine Gant, samo se nastojim uvjeriti da opet ne troite nae vrijeme kao prije. Ukoliko ste bili dovoljno blizu da osvijetlite svjetiljkom to tijelo i moda ga dodirnete, to je jedna stvar. No, ukoliko ste ga osvijetlili samo na trenutak ili dva i to nekoliko koraka dalje, ono to ste vidjeli, samo je nagaanje. Pa sad, to je od toga bilo?" Starac je skinuo kapu, oslobodivi kosu koja je odmah suknula uvis. "Nisam doao ovamo da biste me vrijeali. Prijavio sam ono to sam vidio i izvrio svoju graansku dunost. Ako to zanemarite, mladiu, nai ete se u nevolji." Ponov-no je navukao kapu, okrenuo se i izaao van. Deurni narednik kratko pribiljei posjetu s naznakom vremena 9h i 40 min. Te veeri bijae prilino burno u policijskoj postaji u Wyfleetu, s nekoliko kunih provala, jednom tunjavom izvan gostionice, te pokuajem provale u tvornicu, i mada je deurni narednik naloio policijskom redarstveniku Lewisu da provjeri prijavu, bilo je oito kako unutar preostalog vremena nema povjerenja u brzinu nje-gova djelovanja. Stoga je kazao Lewisu, koji ba i nije bio najsvjetlija figura u postaji: "Vraja stara budala Gant bio je ovdje. Opet je njuio oko zaljubljenih parova na Burlev Com-monu i kako ujem, misli da je vidio tijelo. Negdje ne-daleko od 'ljubavnog gnijezda'. Dvadeset prema jedan da se radilo o nekom zagrljenom paru, on ih je osvijetlio svojom lampom i oni su ga uplaili, a on je obian osve-toljubiv brbljavac koji se nada da su oni jo uvijek tamo, te da emo ih mi srediti. Ali dvadeset prema jedan da se tamo neto uistinu zbilo, zato poi dolje i baci pogled." "U redu, efe." Lewis je samo bacio pogled na mjesto na koje ga je narednik uputio, no i to je bilo dovoljno da uznemiri zaljubljeni par napola skriven u jednom od grmova blizu uskog puteljka. Mukarac gaje sono opsovao na to im je Levvis rekao kako su poinili prijestup, no ovog puta e im opros-titi, potom se vratio se u svoju Pandu i u detalje opisao sluaj svome partneru - redarstveniku Baconu. Kad su se

prestali smijati, zatrubie jedan drugom za pozdrav i krenue svaki svojim putem, a potom podnijee izvjee kako su nali ono o emu je govorio Harrison Gant, meutim, radi-lo se o dva, a ne jednom tijelu. Zbog toga tijelo nije bilo naeno sve do jutra, kad gaje vidjela neka ena koja je ila preicom na ranojutarnju smjenu u tvornicu, isprevrnula ga, te iz oblinje kue telefo-nirala policiji. Do vremena njihova dolaska na lice mjesta, vidio ga je, takoer, i neki brani par, koji je etao svog psa prije doruka, pa je tako zemlja i trava oko njega bila ve potpuno ugaena. PRVO POGLAVLJE Zasebna Judith

Bilo je trenutaka kad se Judith Lassiter osjealo po-dvojeno. To se obino dogaalo ujutro kad je pripremala doruak. Izvodila je to sa savrenom rutinom podgrijavaju-i Viktorova dva kroasana u penici, potom umatajui ih u ubrus kako bi bili upravo onakvi po njegovom ukusu, ne vrui, ali dovoljno topli, zatim je grijala sebi tost sve do tam-no smee boje, tako da je skoro, no ne i sasvim zagorio. Roii maslaca bijahu uredno oblikovani u rolice, dem od marelica i med ve ekahu na stolu, kava je bila napravljena i puila se na vruem pladnju. Sve to inila je svakog jutra, no s vremena na vrijeme zatekla je samu sebe kako promatra svoje mrave ruke, pomiui prste kao da se udi njihovoj poslunosti. Ili je pak stajala kraj zaleenog prozora koji je gle-dao na vrtne beskorovne puteljke i lijepo uznjegovane gredi-ce cvijea, mrmljajui nesvjesna znaenja svojih rijei - za-sebna Judith. Tog lijepog ranog lipanjskog jutra bavila se pismi-ma, razvrstavajui ih na uobiajeni nain. Za Viktora je bilo par nebitnih pisama, jedno od banke, a drugo od "Gru-pe Jugoistok" - arhitektonske zadruge kojoj je i sam pripa-dao i s kojom je razmjenjivao informacije o moguem raz-voju zgrada na tom podruju. I za nju je bilo jedno pismo. Iz adrese bijae vidljivo daje pismo pisala vrsta, ukoena ruka, marka je bila lokalna. Stavila je pismo kraj pladnja, te tako nije bilo previe istaknuto, a opet, moglo se vidjeti. Potom se zaogrnu kunom haljinom, lagano uzdrhtavi unato dnevnoj toplini, natoi si kavu pa stade ekati Viktora. Pojavio se na hodniku koji je s drugog kraja bun-galova vodio prema dnevnom boravku u obliku slova "L" i zasebnoj blagovaonici koju je od boravka odvajao metalni paravan, doimajui se tako poput zavjese koja se sputa na pritisak dugmeta. Korak mu je bio ivahan, njegova uredna plava jak-nica i raznoliko prugasta leptir mana stvarahu dojam pro-finjene nekonvencionalnosti.

Sjeo je, natoio kavu i dok je gledao pristiglu potu, ona je razmiljala o tome u kojem ga svjetlu doivljava njena druga osoba, onaj dio zasebne, nepristrane Judith koji ponitava Judith kao Viktorovu suprugu. To bespotedno oko nepristrane Judith moglo bi moda otkriti ovjeka, poneto nieg od prosjeka, u sva-kom sluaju ne vieg od nje same, zauujue urednog, dotjeranog, gotovo uvijek nasmijanog, ovjeka koji ne moe proi kraj ogledala, a da se pri tom ne pogleda, koji vje-ito prolazi rukom kroz svoju gustu kosu boje mia ili pak dodiruje rub svog brka kao da se eli uvjeriti da je on jo uvijek tamo. Takav je on bio izvana. to bi zasebna Judith kazala o onom unutranjem Viktoru? Ba nita, s obzirom da nije bila sigurna da li takav ovjek uope postoji. Tako je ona razmiljala, a onda u samo jednom trenutku, poput gaenja televizora, kad trenutni bljesak zamijeni tama, takve bi misli nestale te bivale zamijenjene svakodnevicom i ovjekom koji je sjedio nasuprot nje za dorukom, ovje-kom s kojim je dijelila ivot. Viktor je upravo pojeo svoj prvi kroasan s medom i ve je mazao dem na drugi. Nije ni taknuo maslac, pa ipak mu uputi primjedbu: "ini se da si nabacio par kila, morao bi biti paljiviji". Njegove plave oi, nasmijane oi kako ih je ona obiavala zvati, pronicljivo je gledahu: "Ti se nema razloga brinuti ili zbog toga jesti izgorjeli tost". "Nije izgorio, samo je prhak. Na taj nain mije naj-ukusniji". "Najbolji razlog." Nasmijane Viktorove oi i dalje je promatrahu. Da li se njena pojava njemu doimala smijenom? Mogue da je tako, mislila je, moda se neuredna ena u kunom haljetku doima smijenom urednom mukarcu s prugastom leptir manom. Shvatila je da je pro-pustila Viktorove zadnje rijei. "Pitao sam ima li togod pote za tebe?" "Jedno pismo." Pokazala je prema mjestu na kojem je lealo, jo neotvoreno, kraj pladnja. "Nita vano." Hoe lije zatraiti da ga otvori? No znala je da nee, nesumnjivo je osjeao daje to ne bi trebao moliti. Umjesto toga, rekao je da ga oekuje naporan dan, te je upitao koji su njeni planovi za danas, kimnuo s odobravanjem kad mu je priopi-la da ide s Debbie na ruak, a potom u kupovinu. "Ne zaboravi da izlazimo veeras." "Moramo li?" "Bojim se da moramo. Sto e, via sila. No bit e zanimljivih ljudi." Potom se ispravio: "Barem jedno ili dvoje." Zatim je zastao: "ao mi je to je to ba veeras." Poljubio ju je i nestao. Trenutak kasnije, ve je vidje-la kako se njegova Lagonda sputa strminom. Kao i uvijek, sputao se prebrzo, te je morao naglo koiti kad se domo-gao ceste. Nekoliko trenutaka prepustila se osjeaju potpune samoe, potom si natoi drugu alicu kave i baci pogled na novine. Viktor je uzeo Times u ured, a njoj je ostavio saetak. Na Srednjem istoku kamenovali su izraelski auto-bus, vozaa su pogodili, te je autobus sletio s ceste, dvade-set troje ljudi pri tome je ozlijeeno. Tri vojnika ubije