Dužnosti poslodavca- davati zaposlenima obavijesti i pisane upute koje se odnose na opasnosti i štetnosti- postavljanje znakova sigurnosti i opštih obavijesti- održavanje objekata za rad u stanju koje ne ugrožava sigurnost i zdravlje zaposlenika- osigurati zaštitna sredstva, te ispravnost mašina i uređaja- osigurati siguran rad s opasnim tvarima- provesti mjere protupožarne zaštite, spašavanja i evakuacije

Obaveze radnika (zaposlenika) - zabrana pušenja u zatvorenim prostorijama i korištenje alkohola i sredstava ovisnosti- pristupiti osposobljavanju i zdravstvenom pregledu- obavljati poslove u skladu sa pravilima zaštite na radu- prijaviti svaki nedostatak ili kvar

Dužnosti prema inspekciji rada - staviti na raspolaganje podatke i obavijesti- omogućiti utvrđivanje činjenica- staviti na raspolaganje zaposlenike- izvještavanje o povređivanju na radu- dostavljanje tehničke dokumentacije

Sredstva i oprema za zaštitu:glave, očiju i lica, sluha, organa za disanje, ruku, nogu, tijela, od jonizirajućeg zračenja, od nepovoljnih atmosferskih uticaja, od pada sa visine, od davljenja u vodi...

Uporedo s razvojem intenzivne proizvodnje roba,a s tim i sirovina kao baze za proizvodnju razvijao se i intenzivan prevoz roba i sirovina. U buduće se prevoznicima postavljaju dva osnovna cilja i to:

-obezbijediti dovoljnu količinu roba i sirovina za normalno funkcionisanje,proizvodnje i prometa-tako organizovati prevoz materijala da se formiraju što manje zalihe istih na skladištima i da se što manje finansijskih sredstava tako angažuje,da se ne zazzimaju skladišni prostori,da se ne vrši bespotrebno naknadno pretovarenje i lokalni transport do proizvođača ili potrošača.

Da bi se ispunili ovi zahtjevi jedno od riješenja je i pravilno tovarenje roba na vozila ili željeznička kola.Na bazi stečenih praktičnih iskustava,teoretskih proračuna i laboratorijskih ispitivanja izrađeni su jedinstveni međunarodni propisi,kako u međunarodnom tako i u unutrašnjema sobraćaju. Prema propisima za robe teže od 500 kg pošiljalac je dužan obezbijediti sredstva da se izvrši pravilan utovar i obezbijeđenje robe u toku transporta. Isto tako korisnik prevoza snosi odgovornost za štetu počinjenu prevozniku izazvanu nepravilnim utovarom robe na transportnim sredstvima.

Sredstva i uređaji izložena su pri vožnji,manevrisanju i manipulisanju,znatnim mehaničkim udarima,čija se kinetička energija prenosi na robu.Isto tako u toku vožnje zbog promjene brzine,primjene nivelete puta ili pruge različitih radijusa krivina javljaju se sile koje djeluju na robu u uzdužnom,poprečnom i vertikalnom pravcu. Laboratorijski je utvđeno da sila koja djeluje na robu u uzdužnom pravcu kola dostiže četverostruku silu mase tovara,a u poprečnom pravcu 40% i u vertikalnom pravcu 30% od mase tereta. Smanjenje ovih sila postiže se elastičnim učvršćenjem robe ili klizajućim načinom tovarenja kako bi se trenjem apsorbovao dio kinetičke energije.

Prije nego što se počne sa utovarom potrebno je provjeriti ispravnost vozila ili kola i da li po konstukciji i zapremini odgovaraju teretu koji će se utovariti. Provjerava se naročito:

-da li je vozilo čisto od ostatka ranijeg prevoza;-da li su sredstva od ranijeg osiguranja tovara odstranjena (ekseri,žica,drveni podmetači);-kod pokrivenih kola provjera ispravnosti krova;

2

-da stubovi,stranice nisu iskrivljeni te da li iziskuju popravku;-da li su zaštitna sredstva i tovarni pribor kompletni i sposobni za upotrebu;-da li su otvori za ventilaciju podešeni prema robi koja će se transportovati itd.

Roba za prevoz može biti neupakovana i nazivamo je rasutom robom. To su robe koje utovaramo utovarnim mašinama i koje se u kolima nalaze u rasutom stanju kao:rude,neki koncentrati,ugalj,fosfati,pijesak,metalni otpaci i sl.Upakovana roba ili tovarna jedinica sastoji se od robe iz jednog komada:vozilo,mašina,sanduk,kontejner, ili predmeta često spojenih u jednu jedinicu:paketi,bale,svežnjevi,uvezani tereti i sl.

Tovarne jedinice se raspoređuju po određenom redosljedu,uz maksimalno iskorišćenje nosivosti kola,masovne robe se ravnomjerno raspoređuju. Pri formiranju tovarne jedinice,roba treba da ima približno jednake prečnike radi lakšeg slijeganja. Tovarne jedinice se obuhvataju čeličnim trakama,čeličnom žicom,lancima,užadima ili sličnim sredstvima. Predmeti gusto spojeni:čelični lomovi,metalne ploče,limovi u tablama i koturovi povezuju se čeličnom žicom ili trakama poprečnog presjeka najmanje 20 mm.

Za povezivanje predmeta koji nisu gusto spojeni upotrebljavaju se čelične trake poprečnog presjeka od najmanje 10 mm. U toku povezivanja tovarne jedinice se moraju osigurati od pomjeranja. Broj veza koje treba ravnomjerno rasporediti zavisi od:

-mase predmeta,odnosno tovarne jedinice;-dimenzije tovarne jedinice,odnosno visine prema površini nalijeganja;-oblika tovarne jedinice i čvrstine sredstva za vezivanje;-načina tovarenja;-stanja dodirnih površina utovarne robe glatka ili hrapava..

3

Tovar se u kolima raspoređuje tako da osovine budu ravnomjerno opterećene. Ako se tovar ne može ravnomjerno rasporediti,tada odnos opterećenja pojedinih osovina kod dvoosovinskih kola ne smije biti veći od 2:1.Proizvođači vozila obično daju uputstva o načinu utovara koja se ističu na vidljivo mjesto na kolima. Ispod pojedinih tereta u cilju lakšeg utovara i istovara obično se stavljaju podmetači i to različit broj podmetača.

Kod savitljivih tereta treba voiti računa da se duž kola ne stavljaju tri podmetača jer u tom slučaju srednji podmetač najviše opterećuje sredinu kola,u tom slučaju potrebna su četiri podmetača...

Slika1.Pravilan raspored tereta na kolima

Na slici 1.prikazan je pravilan raspored tereta na kolima. Roba osjetljiva na udare ne tovari se jedna uz drugu,već se odvija krutim vezama (boks palete).

4

Pokrivači se stavljaju na kola da se roba zaštiti od atmosferilija, od raspršivanja usljed vjetra kao kod ugljene prašine fosfati, apatit i sl.ili zbog drugih razloga,tarifskih,carinskih i sl.

Pokrivači moraju biti otporni na vlagu,vatru,mehaničke udare. Vezuju se vezama otpornim na kidanje i dobro ih zatežu da ih vjetar ne podiže. Vezanje prekidača vrši se prma Slici 2.Pri pokrivanju kola potrebno je voditi računa o ulegnućima da se ne bi sakupljala voda.

Slika 2. Način vezivanja tereta u kolima

Dimenzije tovara ograničene su gaberitima prevoznih sredstava i objekata duž komunikacija. Maksimalne dimenzije ne smiju se ni u kom slučaju prekoračiti. Visina tovara mjeri se kod željeznice od gornje ivice šine,pri čemu se iznad 3,5 m širina tovara smanjuje radi zaobljenja gabarita Slika 3.

5

Slika 3. Način prepuštanja tovarnih jedinica

Najveća dužina koju tovar može prelaziti preko stožijera obrtnih postolja u pravcu štitnih kola iznosi 6,5 m.Štitna kola se mogu tovariti ali rastojanje između tovara i tovara koji prelazi čeoni nosač mora biti najmanje 0,35 m.

U toku vožnje teret mora biti zaštićen od pomijeranja,protiv prevrtanja ili pada u uzdužnom ili poprečnom smjeru kola. Osiguranje se vrši pojedinačnim sredstvima ili kombinovano. Sredstva za osiguranje tovara su:-visoke ili niske stranice kola;-stavljanje okvira od pojedinih vrsta roba; -stupci kola;-podupirači;-sredstva za osiguranje koja se pričvršćuju ekserima;-sredstva za osiguranje za neposredno i posredno vezivanje.

Tovarne jedinice koje se osiguravaju samo stupcima ne smiju iznad stupca preći više od polovine svoje visine ili svoga prečnika. Sredstva za osiguranje koja se pričvršćuju ekserima su obično drvene gredice debljine 5 cm. Pričvrsnim gredicama osigurava se tovarna jedinica u uzdužnom smislu od 4 t mase. Sredstva za osiguranje moraju osigurati teret od prevrtanja. Oblik sredstava prilagođava se obliku robe odnosno tovarne jedinice koja se osigurava. Drvene gredice,pri kočenju svojom elastičnošću pretvoriće energiju kretanja u rad trenja kod slabijeg dejstva sile,a kod jače sile,drvene gredice će otkidanjem smanjiti energiju kretanja.Klini i kajle obezbijeđuju tovarne jedinice od kotrljanja. Sredstva za osiguranje kod neposrednog vezivanja su veze koje se stavljaju na tovarne jedinice da se spriječi njihovo pomjeranje na kolima,kako u uzdužnom tako i u poprečnom pravcu. Pod ovim transportnim jedinicama podrazumijevaju se vozila i mašine..

U ostala sredstva za osiguranje tereta spadaju:-podmetači i umeci;-podupirači potporajevi;-sedlaste nogare;-sredstva za zaštitu od klizanja.

6

Podmetači i umeci prikazani su na Slici 4.Služe za spriječavanje kotrljanje i klizanje tereta poprečno na osu vozila.

Slika 4. Podmetači i umeci

Potpornjevi služe da e poveća stabilnost tovarnih jedinica koje su sklone prevrtanju.

Slika 5. Potpornjem sa osiguranje tereta

Sedlaste nogare služe za utvrđivanje tovarne jedinice u poprečnom i podužnom pravcu. Izrađene od mehkog drvete povećavaju otpor na klizanje,a isti se može povećati ugradnjom podmetača od gume i sličnih materijala prikazanih na Slici 6.

Dijelovi:1.pod kola;2.teret;

7

3.podupirač;4.sedlaste podloge

Slika 6. Sedlaste nogare

Postoji još veliki broj pomagala i načina osiguranja tereta koji su detaljno regulisani u tehničkim propisima o načinu osiguranja tereta pri utovaru u kola. Također od velikog značaja je i sigurnost rada žičara. Bez obzira na tehničke mogućnosti daljinskog ili automatskog,programiranog vođenja žičare ili drugog prijevoznog sredstva,treba se uvijek pridržavati propisa i tehničkih uputstava proizvođača.Obavezno je postavljanje kvalifikovanog i u svakom pogledu sposobnog rukovaoca kao i nadzornika prevoza ljudi. Samom kontrolom rada žičare stajemo u kraj bilo kakvim neželjenim posljedicama kako za kvarove na dijelovima tako i za ljudske živote. Tehnički rukovodilac pogona dužan je donijeti uputstva prema specifičnim prilikama i stanju postrojenja. Duž trase žičare potrebno je instalirati telefonsku ili drugu signalnu instalaciju. Žičare se koriste i za prijevoz rudara u jamske pogone rudnika.

8

U proces pretovara i transporta roba skoro redovno se angažuje veliki broj raznovrsne mehanizacije,obično zavisne jedne od druge,što u procesu proizvodnje uslovljava potpunu ispravnost svake mašine i uređaja. Npr. u procesu betoniranja ako dođe do kvara betonske pumpe dolazi do blokiranja poslova na liniji ispred pumpe kao i na liniji iza pumpe.

U toku korištenja mehanizacije osnovna briga treba da bude obezbjeđenje stalne pogonske ispravnosti svih mašina,vozila i uređaja. Taj posao se povjerava specijalizovanoj službi,koja u svom sastavu ima,u zavisnosti od broja i vrijednosti mašinskog parka,odgovarajući stručni i rukovodeći kadar,sastavljen od inžinjera,tehničara i poslovođa mašinske i elektro struke,kao i od visokokvalifikovanih,kvalifikovanih i polukvalifikovanih radnika različite specijalnosti (rukovaoci mehanizacijom,mehaničari,varioci,metalostrugari,električari,bravari itd.), u zavisnosti od obima i vrsta mehanizacije na gradilištu i popravki koje se vrše na gradilištu.

Tokom rada na mašine pojedini njeni dijelovi izloženi su trošenju,habanju. Neki dijelovi troše se brže kao oni dijelovi koji su izloženi većem naprezanju,a neki dijelovi i sklopovi troše se znatno sporije. To trošenje svakako ima svoje granice preko kojih se ne smije preći,ukoliko se želi racionalno korišćenje mehanizacije. U protivnom može da dođe do znatnih oštećenja ispravnih dijelova. Granice trošenja pojedinih dijelova treba predvidjeti tehničkim uslovima popravki što se obuhvata tzv.tolerancama,do kojih istrošenost ne utiče na rad i kapacitet mašine.

Da bi se pojedini kvarovi mogli blagovremeno otkloniti korisno je vršenje dnevnih pregleda. S druge strane,da bi se obezbijedio normalan kontinuiran proces proizvodnje potrebno je u vršenju popravki uvesti određeni redosljed. To se postiže planiranjem radova na održavanju i popravkama,tj.uvođenjem planskih periodičnih popravki. Po pravilu se planiraju u vrijeme najmanjih proizvodnih aktivnosti,u vrijeme godišnjih,pogotovo kolektivnih godišnjih odmora itd.

9

Planske periodične popravke obuhvataju tekuće popravke,srednje popravke i velike ili generalne popravke ili remonte.

Tekuće popravke Pod tekućim popravkama podrazumijevaju se popravke mašina tokom proizvodnje. One obuhvataju otklanjanje manjih kvarova kao i održanje mašina u stalnoj pogonskoj ispravnosti. Ove popravke obično vrše sami rukovaoci mašina uz pomoć posebne servisne službe, ili specijalna servisna služba,što je uobičajno na većim objektima ili gradilištima. Ovdje spada i zamjena čeličnih užadi kod mašina sa mehaničkim komandama zamjena pojedinih istrošenih dijelova te zamjena habajućih dijelova.

Srednja popravkePod srednjim popravkama podrazumijevaju se periodične popravke,koje se vrše u određenim vremenskim razmacima. Kod ovih popravki vrši se demontaža pojedinih dijelova mašina radi njihove popravke,zamjena pojedinih istrošenih i oštećenih dijelova,ali se ne vrši potpuno rasklapanje cijele mašine. Srednje popravke vrše se jedanput godišnje ili jedanput u dvije godine,često u specijalizovanim radionicama.

Velike popravkePod velikim popravkama podrazumijevaju se takve planske popravke,kod kojih se mašina mora potpuno demontirati na sve sastavne dijelove radi detaljnog pregleda u cilju utvrđivanja njihove ispravnosti. Kod njih se vrši zamjena svih neispravnih ili istrošenih dijelova bilo da se vrši ugradnja novih dijelova ili da se popravljaju postojeći dijelovi. U cilju ubrzanja rada na velikim popravkama preporučuje se da se ugrađuju rezervni motori,koji su već ranije popravljani,a što često oduzima najviše vremena.Poslije izvršene velike popravke mašina treba da je potpuno osposobljena za rad i po svom kvalitetu je približno ravna novoj mašini,s tom razlikom što će joj vijek trajanja biti manji. Poslije izvršene velike popravke obično se utvđuje fizička istrošenost,utvrđuje nova vrijednost mašine kao osnovnog sredstva,na bazi čega se izračunavaju iznosi amortizacije,kamata i osiguranje.Tekuće popravke padaju na teret troškova proizvodnje,odnosno pogonskih troškova,a troškovi srednjih i velikih popravki padaju na teret investicionog održavanja. U tu svrhu preduzeća po zakonskim obavezama izdvajaju posebna namjenska sredstva. Izvor sredstava je iz proizvodnje odnosno rada mašina a trošenje je proporcionalno intenzitetu rada.Na Slici 7. prikazan je jedan tipski tok procesa remonta,od prijema na popravku,defektaže ili utvrđivanja kvarova,demontaže,narudžbi dijelova ili izrade novih,popravki dijelova i sklopova ili nabavke novih,montaže,probnog rada i kompletiranja u cilju upućivanja mašinena rad. Ukoliko postoje dijelovi u magacinu ne čeka se njegova narudžba,a ako ih nema tada se poručuju i mogu se direktno dostaviti radionici bez ulaska u magacin,s tim da se prethodno u magacinu proknjiže. Dobro organizovano preduzeće i njegova remontna radionica raspolažu sa langer listom minimalnih i maksimalnih količina važnijih dijelova i materijala koji se bez porudžbine nabavljaju.

10

Slika 7. tok procesa remonta mehanizacije

Slika 7.

11

Poseban problem u odvijanju saobraćaja predstavljaju osobe koje svojim ponašanjem,odnosno adekvatno svojim godinama (od 16 do 20 godina) predstavljaju stalnu opasnost u saobraćaju.

U Bosni i Hercegovini u toku 2005.godine, od ukupno stradalih osoba u saobraćaju,oko 45% su bile osobe od 16 do 36 godina,a osobe u dobi do 28 godina činile 30% poginulih u saobraćaju. Mladi vozači su u većem broju zastupljeni u mnogim vrstama saobraćajnih nezgoda. Međutim, postoje određene vrste saobraćajnih nezgoda u kojima je ta zastupljenost posebno izražena. Povećan rizik najviše je zastupljen kod mladih. Mladi muškarci u dobi između 16 i 19 godina sudjeluju u cestovnom saobraćaju noću oko 20%,ali je oko 50 % njihovo sudjelovanje u smrtnim slučajevima u tom periodu.Mladi vozači često voze velikom brzinom,što uzrokuje gubitak kontrole nad vozilom i izlijetanje s ceste.

Poznavajući osobenosti ove populacije većina evropskih zemalja u svojim propisima donijela je posebne odrednice za mlade vozače kojima su precizirani posebni uslovi za navedeni uzrast. Tako da osobe koje su položile vozački ispit i dobile vozačku dozvolu ne smiju dvije godine od dana izdavanja vozačke dozvole upravljati vozilom na putu brzinom većom od 70 km/h,na putu namijenjenom isključivo za saobraćaj motornih vozila i brzom putu brzinom većom od 90 km/h,odnosno 120 km/h na autoputu,lahkim motociklom 40 km/h. Osobe koje su položile vozački ispit za kategoriju vozilaA1,A,B ili C i C1,a mlađe su od 23 godine ne smiju upravljati vozilom u saobraćaju na putu u vremenu od 23 do 5 sati osim ako je s njima u vozilu lice starije od 25 godina koje ima vozačku dozvolu i kojem u posljednjoj godini nije izricana zaštitna mjera ili mjera sigurnosne zabrane upravljanja motornim vozilom.

Svi vozači motornih vozila znaju da ne smije da se pije kada se vozi,svi znaju da je u gradu brzina od 80,100,120 km/h ne dozvoljena,svi znaju da se preko pune linije ne pretiče,pa ipak su alkohol,brzina i nepoštovanje osnovnih saobraćajnih propisa jedan od značajnijih uzročnika saobraćajnih nezgoda mladih vozača..

12

13

Na sigurnost vožnje bitno utječu promjene karakteristika kolovozne površine do koje dolazi usljed saobraćajnih i klimatskih uticaja. Ti uticaji po pravilu su međusobno povezani kao što je nedovoljna nosivost kolovozne konstrukcije dovodi do stvaranja neravnina koje,bilo zadržavanjem većih količina vode na kolovoznoj površini,što u mnogome može smanjiti koeficijent prijanjanja,bilo prekidanjem kontakta između točka i kolovozne površine usljed „poskakivanja“točka vozila dovode do smanjenja kliznog trenja između pneumatika i kolovozne površine. Naprijed navedeno ukazuje da je sigurnost vožnje značajan kao utjecaj eksplatacije,tako i način gradnje kolovozne površine.

Pored osnovnih karakteristika trenja između pneumatika i površine kolovoza prilikom zadovoljenja adekvatne sigurnosti vožnje treba uzeti u obzir i druge moguće utjecaje kao što su:Sezonsko kolebanje veličine trenja i uticaj zaprljanosti kolovozne površine. Brze i česte promjene stanja kolovozne površine onemogućavaju adekvatno prilagođavanje za sigurnu vožnju te je neophodno upoznati službe održavanja,sa navedenom problematikom među zavisnošću navedenih uticaja pa da mogu adekvatno reagovati na navedene okolnosti. Pored navedenih primarnih uslova,neophodno je napomenuti , da na sigurnost vožnje pored navedene karakteristične površine ceste utiču i geometrijska cesta i dopunska oprema,kao što su osvijetljenje,zaštitna ograda i strmina pored ceste i koja može uticati na rizik pojave saobraćajne nezgode i na njenu težinu.. karakteristike geometrijske ceste,odnosno pojedine dionice s aspekta sigurnosti vožnje mogu se analizirati uz korištenje stepena sigurnosti koji u sebi sadrži potrebnu zadovoljavajuću geometriju u odnosu na postojeću geometriju pojedine dionice ceste,pri čemu se uzima u obzir širina vozila,odsojanje od bankine,međusobno odsojanje i sl.

14

Općenito je priznato da dobra cesta i saobraćajni inžinjering mogu smanjiti rizik od saobraćajnih nezgoda i njihovu težinu.Sigurnost na cesti zavisi od karakteristika i stanja u kome se cesta nalazi s obzirom na projekat i opremu,regulaciju saobraćaja te održavanje i funkcionisanje. Razvoj i sve veća upotreba inteligentnih sistema transporta (ITS) u mnogome mogu doprinijeti većoj sigurnosti na cesti.

Pored navedenog,neophodno je korištenje tzv.funkcionalne klasifikacije saobraćajnica. Standard ceste bi trebao održavati funkcionalnu klasu- kategorizaciju ceste. Kod svake klase je potrebno postići uniformnost projekta i opreme. Sigurnost zavisi od mnogih projektnih karakteristika:tipa ceste (autoceste ili nepodijeljeni), poprečnog presjeka (traka za saobraćaj motornih vozila,srednja linija,ivice,nasipi),tipa i dizanja raskrsnice i saobraćajnih petlji,itd. Posebnu pažnju treba obratiti kod dizanja cesta kroz aglomerate,objekte za ranjive korisnike saobraćaja,naselja lociranim uz cestu i kontrolu prilaza. Općenito je poznato da su:

-autoceste sigurnije od nepodijeljene ceste,-šire ceste sa dvije trake/nepodijeljene ceste su često sigurnije nego uske;-površine koje graniče sa cestom bi trebale biti ravne i bez opasnih objekata na njima;-horizontalno i veritikalno poravnanje kao i vidokrug utiču na sigurnost;-raskrsnice sa saobraćajnim znakom i zaobilaznice su sigurnije od običnih raskrsnica pod nagibom.Dva odvojka sa po tri kratka su sigurniji od jednog odvojka sa četiri kraka.

Smatra se da cestovne oznake i crteži,cestovni znakovi,saobraćajna signalizacija,cestovno osvjetljenje,zaštitne šine/barijere i različiti stubovi imaju slijedeće karakteristike:

-oznake na cesti i crteži smanjuju saobraćajne nezgode iako bi se pri većim brzinama mogao neutralizirati takav pozitivan efekat;-znakovi na cesti su neophodni za sigurnost saobraćaja;-osvjetljenje ceste smanjuje saobraćajne nezgode u toku noćnih sati;-zaštitne šine/barijere na cesti smanjuju težinu saobraćajne nezgode.

15

Skladišta i uskladištena roba su objekti koji traže povećane mjere društvene samozaštite jer su osobito izložena opasnostima,a posljedice koje mogu nastati kad samozaštita nije zadovoljavajuća su izuzetno velike,posebno kad' se radi o lahko zapaljivim,eksplozivnim ili osobito vrijednim teretima. Osim toga su obično u pitanju velike vrijednosti osnovnih sredstava,plovnih objekata,mehanizacije i slično,kao i veliki broj radnika koji sudjeluju u procesu pružanja lučkih i skladišnih usluga. Poslovanje u luci se vrši obično pod uslovima ograničenih prelaza,često na području posebnog režima i slobodnog boravka brojnih stranih državljana u pojedinim dijelovima pružanja usluga.

Radi toga mora se u skladišnom poslovanju posvetiti društvenoj samozaštiti osobita pažnja i mada djeluje pod izuzetno teškim uvjetima mora neprekidno danonoćno i na svakom mjestu biti prisutna. Iskustvo pokazuje da u radnim organizacijama gdje radnici kolektiva,svjesni važnosti svojih i zajedničkih interesa,preventivnim dijelovanjem društvene samozaštite osiguravaju visoki stupanj sigurnosti u radu skladišnih kompleksa,luka,brodova,vozila i mehanizacije i doprinose sprečavanju ugrožavanja svih oblika na vrijednostima tereta i objekata.

Društvena samozaštita se može definirati kao stalno i neprekidno smišljeno ostvarivanje sigurnosti pojedinačnih i društvenih vrijednosti u svim odnosima djelovanja u društvenoj zajednici. Društvena samozaštita prema njenoj koncepciji u SFRJ zahtijeva učestvovanje svakog člana kolektiva u svom djelokrugu poštivanjem provođenja svih propisa i mjera sigurnosti. Organi uprave svaki u okviru svoje nadležnosti prate stanje sigurnosti i provođenje zaštitnih mjera,pa u slučaju potrebe provede mjere za otklanjanje propusta,sprečavanje štetnih posljedica,utvrđivanje lične odgovornosti i slično.

Za uspješnu samozaštitu skladišnih kompleksa,smještenih tereta,lučkih uređaja i ostalog,važan preduvjet je procjena izvora i načina ugroženosti.To se posebno odnosi na probleme:

-zaštite od požara-čuvanje i zaštita društvene imovine-ugroženosti zbog opasnih tereta-zaštita radnih ljudi u obavljanju poslova -zaštite tajni-zaštite od subverzivne djelatnosti -zaštite ugroženosti čovjekove okoline

Svako od navedenih područja može biti uzrokom znatnih neprilika ili materijalnih šteta.

16

Skladišta i uskladišteni tereti su posebno izloženi opasnostima požara. Na tim objektima požari se upravo i najčešće javljaju,a štete od požara su tu najveće. Ljudski faktor je dominirajući uzrok,dok su tehničkih kvarovi mnogo rjeđe uzvor požara. Požar većinom nije izazvan zlonamjerno i najčešći uzroci su neznanje,nemarnost i krajnja neodgovornost prema društvenoj imovini,neispunjavanje propisa i zakonskih obaveza zaštite od požara. No bez obzira da li je požar izazvan zlonamjerno ili je uzrok nemar,neodgovornost,nedisciplina ili neznanje,posljedice su iste. Radi toga je potrebno u lukama i u velikim skladištima kompleksima posvetiti kroz društvenu samozaštitu- posebnu pažnju opasnostima od požara i mjerama za njihovo suzbijanje.

Kod tog postoje tri grupe mjera protupožarne zaštite i to:

-konstruktivne mjere protupožarne zaštite-organizacione mjere protupožarne zaštite -protupožarna sredstva

17

Svaka od tih grupa zahtjeva dobro poznavanje protupožarne problematike i stalno dosljedno provođenje postavljenih načela i propisa.

Lučka skladišta i veliki skladišni sistemi su posebno jako izloženi požarima zbog intenzivnog rada sa velikim količinama zapaljivog tereta. Požar u tim slučajevima zauzima brzo velike razmjere i nanosi goleme štete. Na slici požar »guta« veliko hangarsko skladište sst vrijednom robom u zapadnoevropskoj Inči. Zato svaka veća luka ima vlastitu vatrogasnu četu $ jakom tehničkom opremom, prahom, pjenom i ostalim sredstvima. Vatrogasci luke Rotterdam imadu na pr. 22 teška vatrogasna vozila uz niz ostalih tehničkih uređaja.

Navedeno je da su kvarovi na tehničkim uređajima rjeđe izvor požara. Pošto ipak to mogu biti,potrebno je o njima voditi računa i odgovarajućim mjerama potencijalne tehničke izvore do tog stupnja usavršiti da se opasnosti svedu na najmanju moguću mjeru. Druga grupa

18

konstruktivnih mjera odnosi se na tehničke elemente koji ograničavaju ili smanjuju nastali požar nakon njegovog izbijanja.

U prvu grupu konstruktivnih protupožarnih mjera spadaju upotrebe negorivih materijala za zgradu ili dijeve uređaja (beton,keramika,čelik,azbest i slično),vatrosigurna i od vlage zaštićena izvedba električnih instalacija i zatvorena oklopljena izvedba rasklopnih uređaja,sigurna izvedba dimnjaka,ugradnja odgovarajuće ventilacije radi sprečavanja prevelike zagrijanosti ili nakupljanja plinova i slično.

U drugu grupu konstruktivnih elemenata koji ograničuju nastali požar spadaju ugradnja protupožarnih zidova koji se postavljaju poprijeko na dugačke zgrade skladišta u određenim razmacima kroz čitavu zgradu od temelja do krova,postavljanje automatskih stabilnih uređaja za gašenje sistema Sprinkler ili Drenčer,ugradnja uređaja za stvaranje vodene zavjese,uređaja za hlađenje rezervoara,uređaja za signalizaciju i slično.

Pored stabilnih uređaja za gašenje vodom,poznati su i uređaji za gašenje vodenom parom,ugljičnim dioksidom,pjenom,prahom itd. Na to treba obratiti pažnju posebno kod skladišta ili uređaja koji ne dozvoljavaju gašenje vodom.

.Skladište kod kojek se požar gasi vodenom parom

Društvena samozaštita u području skladištenja ima vrlo široko i mnogostruko razgranate zadatke. Protupožarna zaštita je samo jedna od njih iako je od posebne važnosti. Međutim dužnost skladišnog osoblja je da pravilnim radom i pravilnim smještajem robe osigura:

-nepovredivost količina robe-održavanje kvaliteta robe-sigurnost objekata skladištenja

19

-sigurnost radnika u skladištima i oko njih

Svaki od postavljenih zadataka treži stalnu,stručnu i odgovornu djelatnost. To dobiva dodatnu važnost u slučaju rukovanja i uskladištenja opasnih tereta,što pored ostalog mora biti u skladu sa propisima SOL AS i RID konvencije.

Opasnim teretima smatraju se oni proizvodi koji zbog svojih svojstava predstavljaju opasnost za život i zdravlja ljudi ili su opasni za druge robe,uređaje i imovine. Savremeni razvitak privrede ima za posljedicu da su količine opasnih tereta u transportu i lukama dosegle ogromne količine i postale svakodnevna pojava,a time je ukupna opasnost bitno povećana.

Zbog svojih svojstava opasni tereti zahtijevaju pojačane mjere zaštite. One su različite obzirom na različitu vrstu i stepen opasnosti,pa ih s tog stanovišta spomenute konvencije klasificiraju u nekoliko grupa. Opasni tereti moraju biti propisno označeni i popraćeni propisanom deklaracijom,jer svvaka grupa predstavlja drugačiju opasnost i traži drugačije postupke.Tereti visoke opasnosti kao što su:-eksplozivi-otrovne tvari-radioaktivni materijali i slično

moraju se smjestiti u posebna skladišta za koje se obično postavlja zahtjev da budu odvojeno locirana. Kod uskladištenja opasnih tereta postoje posebni propisi rukovanja i čuvanja,ovisno o grupi opasnosti,pa se oni moraju striktno primjeniti na skladišne objekte i na osoblje koje s time radi. Skladišno osoblje je po zakonu obavezno posjedovati odgovarajuće kvalifikacije za rukovanje i skladištenje opasnih tereta,a mora strogo poštivati sva pravila društvene samozaštite.

20