Toma Arhiđakon, Historia Salonitana, Književni krug, Split, 2003

HISTORIA SALONITANA

Thomae Archidiaconi

HISTORIA SALONITANORUM

ATQUE SPALATINORUM PONTIFICUM

Praefationem conscripsit, textum Latinum digessit, apparatu critico instruxit et Croatice

expressit

OLGA PERIĆ Commentarium composuit

MIRJANA MATIJEVIĆ SOKOL

Disputationem Toma ArhiĊakon i njegovo djelo conscripsit

RADOSLAV KATIĈIĆ

Cenaculum litterarum Spalatense Spalati

MMIII

HISTORIA SALONITANA

Toma ArhiĊakon

POVIJEST SALONITANSKIH

I SPLITSKIH PRVOSVEĆENIKA

Predgovor, latinski tekst, kritiĉki aparat i prijevod na hrvatski jezik

OLGA PERIĆ

Povijesni komentar MIRJANA MATIJEVIĆ SOKOL

Studija Toma ArhiĊakon i njegovo djelo RADOSLAV KATIĈIĆ

Knjiţevni krug Split 2003

PREDGOVOR

Rukopisna je predaja Tomina djela Historia Salonitana najbogatija i najbrojnija upravo u

gradu u kojem je Toma ţivio i stvarao. Od ĉetrnaest danas dostupnih i, za ovo izdanje

prouĉenih, rukopisa,(1) ĉetiri se nalaze u Splitu: tri u Arhivu splitskoga kaptola, a jedan u

Arheološkom muzeju grada Splita. U Splitskom je kaptolu stoljećima bio i trogirski rukopis,

tzv. Papalićev kolektanej,(2) kao prvi u nizu zbirki koje sadrţe i druge sastavke vezane za

povijest Splita i Dalmacije. U tom pravcu ide tekstualna predaja Tomina teksta — ovdje

nastaje Cindrov prijepis (1599), takoĊer kolektanej, kojim se koristio Ivan Luĉić. Zbirke su i

rukopisi iz knjiţnice obitelji Draganić-Vranĉić (danas u Nacionalnoj sveuĉilišnoj knjiţnici u

Zagrebu), rukopis u Veneciji, kao i najstariji vatikanski kojemu je Luĉić dodao svoj

predgovor (loannes Lucius lectori). U splitskoj je, dakle, kulturnoj sredini odavna postojala

svijest o vaţnosti historiografskih radova vezanih za nacionalnu povijest. Ostali rukopisi

dijelom nastaju prepisivanjem Tomina djela iz tih zbirki, a dijelom nastaju samostalno.

Ivanu Luĉiću su za prvo tiskano izdanje Tomina djela(3) posluţili najstariji vatikanski rukopis

i Cindrov prijepis, a Raĉki se u svom kritiĉkom izdanju koristio vatikanskim rukopisima,

trogirskim i starijim zagrebaĉkim iz Nacionalne i sveuĉilišne knjiţnice.

Za ovo kritiĉko izdanje pregledani su i usporeĊeni svi dostupni rukopisi ali su u kritiĉkom

aparatu zabiljeţene lekcije samo osam najvaţnijih rukopisa(4) jer ostali nastaju njihovim

prepisivanjem i ne daju bitne tekstološke informacije.

I. 0 rukopisima

1. Osnova ovom kritiĉkom izdanju najstariji je splitski rukopis (u kritiĉkom aparatu oznaĉen

kraticom S) koji se ĉuva u Arhivu Splitskoga kaptola (sign. KAS 623), iz druge polovice XIII.

st. Pisan je beneventanom, a paleografska analiza(5) i oprema kodeksa pokazuje da

rukopis nosi opće regionalne osobitosti splitskog i trogirskog podruĉja i da je stariji od

Trogirskog evanĊelistara i Epistolarija. Poĉetna slova poglavlja jednostavni su cvjetni ukrasi u

crvenoj, plavoj, ţutoj boji. Od 122 folija danas nedostaju

1,19,24,33,34,35,40,72,99,100,101,102. Na poĉetku (IIIr-Vr) nalazi se detaljan opis kodeksa

iz pera L. Jelića napisan 1889. godine. On naziva Tomin tekst "Cronaca" di Tommaso

Arcidiacono, smatra ga arhetipom i istiće da se dosad vatikanski rukopis smatrao najstarijim.

Uoĉava vaţnost ispravaka i dodataka u tekstu koji su uneseni u kasnije rukopise, pa tako i u

vatikanski.(6)

Tekst Tomin završava na foliju 120v. Iza teksta slijede dodaci, pisani u razliĉita vremena,

razliĉitom rukom i razliĉitim pismom.

Na istom foliju iza osnovnog teksta slijede zapisi:

— memoriale bone memorie domini Thome archidiaconi Spalatensis

— qui floruit circa annum Domini MCCLXVI et sepultus est in ecclesia sancti Francisci

Fratrum conuentualium (mlaĊi zapis).

Na fol. 121r zapoĉinju fragmenti: Ciuitas Salonarum destructa fuit a Gothis anno Domini

CCCCXXXVIIII... Slijedi 11 redaka, dijelom citata iz Tomina teksta, npr. ...Laurentius

archiepiscopus fecit monasterium st. Benedicti (XVI poglavlje), a dijelom drugi zapisi.

Na fol. 121v tekst je tzv. trogirske apendikule: Colomannus..., zabilješke o pogodbi Hrvata s

kraljem Kolomanom,(7) pisan humanistikom koja je veoma sliĉna rukopisu zapisa na f. 122v,

a koji je prema L. Jeliću iz 1606. godine.

Na gornjem dijelu f. 122r najprije je velikim grĉkim (i malim latinskim) slovima napisana

intitulacija Manuela Komnena. Budući da je dio folija oštećen, nepotpuna je bilješka koja

slijedi:

HIC EST LIBER L...

Domnii apelatus coron .

Salonitanam(?)... .

Di tibi dent nullosque

et longas hiemes perpetuamque [sitim](8) ulterius a fulmine caelestil

Finis die 1490 a die 10 decembris. —

Ispod toga je (drugom, kasnijom rukom napisan) tekst Tomina nadgrobnog natpisa(9) sa

zanimljivom uvodnom bilješkom: Thomas archidiaconus, qui hanc Spalatinam Cronicam

composuit, apud Spaletum in ecclesia Diui Francisci sepultus est cum hoc epitaphio:... (slijedi

tekst nadgrobnog natpisa)

Iz tih dvaju zapisa vidi se kako se u XV. stoljeću popularno nazivalo Tomino djelo:

Coron[ica] i Cronica. Oblik Coronica nalazi se na poĉetku trogirskog rukopisa (...ystoria seu

coronica...) i time se moţe potvrditi da je i u splitskom rukopisu bila ista rijeĉ.(10)

Folij 122v dosta je oštećen i toliko taman da ga je danas veoma teško ĉitati. L. Jelić navodi da

je zapis iz 1606. godine.(11)

Rukopis se nakon 113 folija neznatno razlikuje, jer su slova pojaĉana samo crvenom bojom,

ali su inicijali iscrtani tako da su ostavljene praznine za druge boje. Postoje mišljenja da je taj

dio pisao netko drugi. MeĊutim, paleografska analiza pokazuje da pisar ne uvodi nove

elemente(12) u taj dio kodeksa, vjerojatno ga nije do kraja slikovno opremio, što bi bila

logiĉna posljedica nezavršenosti same Tomine Povijesti.

Po tipu slova i po opremi kodeksa L. Jelić (1889) i V. Brown (2001), struĉnjaci koji su in situ

prouĉavali splitski kodeks, smatraju da je napisan u XIII. st. i navode moguĉnost da nastaje

upravo u Tomino doba, pod njegovom paskom ili ĉak da ga je pisao sam Toma. 0 moguĉnosti

da je splitski kodeks Tomin autograf postoje danas razliĉita mišljenja, no filološka analiza

ispravaka u rukopisu, o kojoj ce poslije biti rijeĉi, moţe pridonijeti diskusiji o autorstvu

splitskoga kodeksa.

2. Trogirski kodeks (Codices Latini medii aevi 440, danas u Nacionalnoj biblioteci Széchény

u Budimpešti), pisan goticom, nastao je krajem XIV. st. (u kritiĉkom aparatu oznaĉen T)

Nazvan je taj kodeks trogirskim zbog toga što se u vrijeme kada ga je F. Raĉki prouĉavao,

pripremajući svoje kritiĉko izdanje, nalazio u arhivu Garagnin-Fanfogna

u Trogiru. Farlati takoĊer potvrĊuje (Illiricum sacrum III, 283) da se nalazio u splitskom

nadbiskupskom arhivu. Nakon smrti nadbiskupa Ivana Luke Garagnina prodan je i od tada se

nalazi u Budimpešti.(13) Budući da u glavi rukopisa, prema Raĉkom, zlatnim slovima piše da

je pripadao Jeronimu Papaliću, prijateiju i suvremeniku Marka Marulića, Gunjaĉa predlaţe da

se taj rukopis nazove Papalićevim kolektanejem.

Kodeks je svakako podrijetlom vezan za Split, jer je prvi u nizu zbirki sa sastavcima iz

splitske povijesti i jer je stoljećima bio u splitskom krugu poznatiji od svog skromnijeg pretka

(S). Po likovnoj je opremi najljepši i najbogatiji od svih postojećih rukopisa. Tomino djelo

zapoĉinje: Incipit ystoria seu coronica Salonitanorum atque Spalatinorum pontificum, a

završava Explicit memoriale bone memorie domini Thome quondam archidiaconi ecclesie

maioris ac metropolitane Spalatensis, cuius anima requiescat in ede summi Louis. Amen.

Finis hic summe laudes tibi Christe ressume.

Slijedi zabilješka o dogovoru s Kolomanom, ali je iznad teksta naslov: Qualiter et quo pacto

dederunt se Chroates regi Hungarie. Taj je naslov iznad zabilješke prepisao Cindro u svom

kolektaneju i to je jedan od dokaza da je Cindro imao u rukama i ovaj kodeks, a ne samo

vatikanski.

Rukopis je nastao za ţivota ugarskoga kralja Ţigmunda jer je na kraju dodataka, u popisu

ugarskih kraljeva, bilo zabiljeţeno: Sigismundus Dei gratia Rex Ungarorum regnat (kasnija je

ruka ispravila regnat u regnauit annis quinquaginta unum. Humanistikom su dodana imena

kralja Alberta i kralja Vladislava. Iz ove bilješke i podataka o vladavini Ţigmundovoj Barada

odreĊuje godine nastanka kodeksa 1387/1388.(14)

Ovaj je rukopis najstariji prijepis splitskoga, uz neke neznatne promjene i dodatke. Petar

Cindro ga je prepisivao u svojem kolektaneju, tako da se i u prijepisima Cindrova rukopisa

(npr. u rukopisu iz biblioteke Vranĉić-Draganić) mogu uoĉiti tragovi trogirskog rukopisa.

Marginalnih biljeţaka nema mnogo.

3. U Nacionalnoj i sveuĉilišnoj knjiţnici ĉuva se zagrebaĉki rukopis (R 3311), pisan dvjema

rukama, humanistiĉkom kurzivom XIV/XV st. (1115) i kurzivom XVII. (115-143) — u

kritiĉkom aparatu oznaĉen Z. Marginalne su bilješke poslije pisane drugom rukom. To je

direktan prijepis splitskoga kodeksa, ali s najviše proizvoljnih promjena u samoj strukturi

reĉenice. Prepisivaĉ ĉesto izbacuje i unosi nove rijeĉi ili im zamjenjuje poredak, mijenja

reĉenice. Već na samom poĉetku oĉita je ta

samovolja, naslov, naime, glasi: Incipit historia Salonitanorum principum atque Spalatensium.

U drugom dijelu rukopisa, koji je pisala druga ruka, takvih je zahvata manje.

Na naslovnoj je stranici 8. veljaĉe 1856. zabiljeţeno: Ovaj rukopis CHRONICON THOMAE

ARCHIDIACONI SPALATENSIS nadje u starinarnici Schrottovoj u Beĉu Andrija Torkvato

Berne, i da ga za narodni Muzeum u Zagrebu kupi, sabra prineske od domorodacah u Beĉu.

(Slijedi popis osoba koje su dale svoje priloge.) Skupio je 30 forinti i uspio kupiti rukopis. Na

prvoj i posljednjoj stranici utisnut je ţig: Jankovich Miklos 1830.

Rukopis je prijepis splitskoga kodeksa, najvjerojatnije neposredan prijepis, pripada grupi

rukopisa: venecijanskom (M), vatikanskom (V) i Luĉićevom vatikanskom (VL).

4. U Nacionalnoj i sveuĉilišnoj knjiţnici nalazi se i drugi zagrebaĉki rukopis (R 5720)

koji je 5. lipnja 1948. kupljen od obitelji DraganićVranĉić u Prvić-Šepurini. Pisan je

latinskom kurzivom XVI. st., u kritiĉkom aparatu oznaĉen ZVer.

Na naslovnoj je stranici naslov Chronica Salonitanorum atque Spalatinorum pontificum

Auctore Thoma Archidiacono ecclesiae Spalatensis, qui floruit circa annum Domini

MCCLXVI. Drugom je rukom dodano: et uidit D. Franciscum Bononiae concionantem.

Tekst poĉinje drugom varijantom naslova: Incipit Historia Salonitanorum Pontificum atque

Spalatinorum.

Explicit je jednak kao u trogirskom rukopisu, tako da se sa sigurnošću moţe tvrditi da je

podrijetlo ovog zagrebaĉkog rukopisa — trogirski rukopis, toĉnije Cindrov prijepis

trogirskoga rukopisa. Oĉito je to iz naslova djela, to naslova i broja poglavlja (identiĉni su kao

u Luĉićevu prijepisu Cindrova rukopisa). Zanimljivo je da nema dodatka o Kolomanovu

dogovoru s Hrvatima. Nakon Tomina teksta zapisana je Povijest Mihe Madijeva, prema tome,

ovaj je rukopis takoĊer kolektanej.

Za odreĊivanje starosti rukopisa koristan je popis splitskih nadbiskupa koji zavšava s imenom

Aloysius Michael (1566-1575). Vrijeme nastanka mogla bi biti — druga polovica XVI. st., ili

ĉak poĉetak XVII. st. (Cindro je završio svoj prijepis 1599.)

Marin Zaninović, svećenik hvarske biskupije, ţupnik u Rogoznici, saĉinio je 1747. prijepis

koji se danas nalazi u knjiţnici Arheološkog muzeja u Splitu.

5. U venecijanskoj Biblioteci Svetoga Marka pod signaturom Cl. IX, cod. LXXV, MSS

latini 3290, ĉuva se kodeks, u kritiĉkom aparatu oznaĉen M. Pismo je humanistiĉka kurziva

XV. st. Dosad nije bio obraĊivan a

Tomin je tekst i ovdje dio kolektaneja s djelima vezanim za povijest Dalmacije.(15) Poglavlja

nisu oznaĉena nego je sa strane dodan naslov. Prepisan je najvjerojatnije direktno iz splitskog

kodeksa. Marginalne su bilješke pisane istom rukom. Naslov iznad teksta glasi: Historia

Salonitanorum pontificum atque Spalatensium.

6. Od tri rukopisa u Vatikanskoj knjiţnici najstariji je rukopis sa signaturom: Vat.lat. 7019

(inter Slavicos), koji se citira i pod starijim brojem 6525 (a na prvoj stranici je upisan broj

6526!), u kritiĉkom aparatu oznaĉen je V. Pisan je humanistiĉkom kurzivom XIV/XV st.

Luĉić ga je smatrao najstarijom potvrdom Tomine Povijesti (istiće to

i 1889. i Jelić u opisu splitskoga kodeksa) i stavlja ga na prvo mjesto popisa spina iz

dalmatinske povijesti (fol.3r). U obraĉanju ĉitatelju na fol. 4r (Ioannes Lucius Lectori) Luĉić

izrijekom kaţe da je to najstariji primjerak (antiquissimum exemplum Historiae Tomae

Arhidiaconi), da je taj stari izvornik predao Vatikanskoj knjiţnici kako bi svima bio na uvid

(Hoc autem antiquum originale in Bibliotheca Vaticana deposui, ut conferre uolentibus

pateret).(16) Za rekonstrukciju recepcije Tomina teksta veoma je vaţna sljedeća Luĉićeva

reĉenica: Addidi huic antiquo codici Historias Michae Madii et Tabulae a Cutheis cum

Memoria Archiepiscoporum Salonitanae ecclesiae, ex exemplari praedicti Petri Cindri mea

manu exscriptas et Historiam Marci Maruli eiusdem Cindri manu maiori ex parte scriptam,

una cum suo originali Slauo, ut sicut simul edita fuerunt, ita ethic prostarent. Quibus adici

schedas aliquot antiquas Salonitanorum Inscriptionum, quas cum aliis Dalmaticis edidi. Oĉito

je da je Luĉić cijenio Cindrov kolektanej jer sadrţi sve sastavke iz trogirskog rukopisa, tzv.

Papalićeva kolektaneja (a moţda i više, jer nastaje tek 1599). MeĊutim, Kršnjavi(17) smatra

da se Luĉić u svome izdanju ipak nije slijepo pridrţavao Cindrova prijepisa nego se sluţio i

vatikanskim rukopisom.

Naslov djela dan je u tri varijante: Luĉićevom rukom na poĉetku kodeksa napisan je sadrţaj:

In hoc uolumine continentur Thomae

Archidiaconi Spalatensis Historia Salonitanorum Pontificum atque Spalatensium....(slijedi

popis ostalih navedenih sastavaka) U kazalu poglavlja Tomine Povijesti Luĉić navodi: Index

capitum Historiae Thomae Archidiaconi Spalatensis Salonitanorum Pontificum atque

Spalatinorum. Rukopis pak zapoĉinje: Incipit istoria Salonitanorum pontificum atque

Spalatensium.

Sve do kraja XIX. stoljeća, kada je povijesna znanost otkrila splitski i trogirski kodeks, ovaj

se rukopis smatrao najstarijim. Prepisan je od splitskoga ali je pisar prilikom prepisivanja

primijenio svoje pravopisne osobite norme venecijanskoga tipa.

Pripada grupi rukopisa koji su direktno prepisani od splitskoga: venecijanskom i zagrebaĉkom

(Z), a on sam posluţio je uz druge rukopise za druga dva vatikanska rukopisa (VL) i (VUrb).

7. Vatikanski je i rukopis Vat.lat. 6958 iz XVI/XVII st. — ex dono Lucii — prijepis koji

ima elemente Cindrova kolektaneja i vatikanskoga rukopisa (V), u kritiĉkom je aparatu

oznaĉen VL. Tekst nosi naslov: Thomae archidiaconi/ Spalatlensis/ Istoria Salonitanorum

pontificum atque Spalatensium.

Na poĉetku je kazalo poglavlja Index capitum Historiae Thomae archidiaconi, Index capitum

Historiae Michae Madii, Index capitum Tabulae a Cutheis.

Naslovi poglavlja Tomine Povijesti identiĉni su kao u vatikanskom (V) koji je najbliţi

Luĉićevu tekstu.

8. U Vatikanskoj se knjiţnici ĉuva tzv. urbinatski rukopis sa signaturom Urb. lat. 910

pisan kurzivom XVII/XVIII. st.(?), u kritiĉkom aparatu oznaĉen VUrb. Ima dosta nepaţljivog

i proizvoljnog zadiranja u tekst ali je zanimljiv radi kasnije recepcije. Nastaje slobodnim

prijepisom vatikanskih rukopisa. Karakteristiĉan mu je naslov: Chronica Dalmatiae et

Salonae.

Osim ovih osam rukopisa postoje drugi rukopisi u Arhivu Splitskoga kaptola, u Arheološkom

muzeju, u Zagrebu u Arhivu HAZU u Zagrebu i u Povijesnom arhivu u Dubrovniku. To su

prijepisi navedenih rukopisa i nisu bitni za tekstološku obradu ali su dragocjeni za

prouĉavanje rukopisne predaje Tomina djela.

9. U Arhivu Splitskoga kaptola (KAS 534) postoji Luĉićev prijepis Cindrova rukopisa. Luĉić

doslovce prepisuje svoje pismo(18) (loannes

Lucius lectori) koje je priloţio vatikanskom kodeksu. Prepisuje i Cindrovu bilješku: Spalati

ex vetustissmo codice in membranis descripto Petrus Cindrus exaravit ann. D. 1599.

Luĉić svoj rad takoĊer biljeţi: Ex manuscripto egregii viri D. Petri Cindri nobilis Spalatensis

per me loannem Lucium q. Petri Traguriensem exscriptum ann. D. 1630 die octava Ianuarii

completum.

Rukopis je dragocjen za posredno upoznavanje s Cindrovim kolektanejem, naslov je identiĉan

s naslovom u rukopisu iz knjiţnice Draganić-Vranĉić: Cronica Salonitanorum atque

Spalatinorum pontificum auctore Thoma archidiacono ecclesie Spalatensis, qui floruit circa

annos MCCLXVI.

10. U Arhivu splitskoga kaptola (KAS 672), nalazi se i prijepis Luĉićeva rukopisa, tj.

rukopisa sa signaturom KAS 534 iz XVIII. st.(?)

Moţda se na ovom primjeru moţe najbolje ilustrirati raznolikost naslova Tomina djela.

Rukopis ima naslov: Chronica Salonitanorum atque Spalatinorum pontificum auctore Thoma

archidiacono ecclesie Spalatensis qui floruit circa annum Domini M CCLXVI.

Prvo poglavlje nosi naslov: Incipit Historia Salonitanorum pontificum atque Spalatinorum

(f.2). A na kraju: Finis Historiae Salonitanorum et Spalatinorum pontificum auctore Thoma

archidiacono ecclesie Spalatensis. Prepisivaĉ je sastavio detaljnije kazalo sa sadrţajem

pojedinih poglavlja.

11. Splitski rukopis u Arheologkom muzeju (50 b 21) sadrţi tekst koji je 1747. god.

prepisao Marin Zaninović, svećenik hvarske biskupije, ţupnik u Rogoznici prema rukopisu iz

Vranĉić-Draganićeve knjiţnice (...existenti in Bibliotheca perillustris ac nobilis viri Domini

Comitis Francisci Draganich Verantio ex Sibenico) tj. rukopisu iz NSK koji se ovdje navodi i

prikazuje u kritiĉkom aparatu kao ZVer.

Dr. Dujam Rendić darovao ga je 1899. godine biblioteci Arheološkoga muzeja u Splitu.

12. U Arhivu HAZU u Zagrebu ĉuva se rukopis (I d 22), pisan humanistikom XVI st. s

dosta pogrešaka koje pokazuju neznanje prepisivaĉa. Prema naslovima poglavlja moţe se

zakljuĉiti da pripada grupi rukopisa trogirskom (T), zagrebaĉkom (ZVer) i Cindrovu

rukopisu. Prepisivaĉ uvodi novo poglavlje 18: Qualiter et quo pacto dederunt se Croates Regi

Hungarie. Ovaj rukopis spominju Kršnjavi i Gunjaĉa.

13. U Arhivu HAZU (II b 155) nalazi se još jedan mlaĊi rukopis iz XVII/XVIH st., koji

je prepisan iz splitskoga kodeksa, jer nedostaje tekst

kojega nema u splitskom kodeksu (fol. 99-102). Moţda već i tada nije bilo prvoga lista jer se

ime djela ne uklapa u dosad zabiljeţene naslove i glasi: Series cronicarum nobilissimae et

antiquissimae civitatis Salonae De praesulibus ecclesiae Salonarum nunc Spalatinae auctore

Thoma Archidiacono Spalatensi.

Rukopis je bio dar Simeona da'Grisogono Bortolassi koji ga je u Splitu nabavio i poklonio u

Zadru 1865. piscu popratne bilješke koja se nalazi na njemu. Autor te bilješke smatra

vjerojatnim (salvo errore) da je rukopis prepisao Marko Dumaneo izmedu XVII. i XIII. st.

(Vedi sua 1 ettera auto grafa ad Tauzlinger) Premda rukopis za tekstološka istraţivanja nema

posebne vrijednosti, dragocjen je kao konkretna potvrda postojanja splitskoga kodeksa u to

doba u Splitu.

14. U Povijesnom arhivu Dubrovnika ĉuva se rukopis (I — 10,402), koji pripada arhivu

porodice Amen u Korĉuli. Prema Antoljaku, nastao je u XVIII. st., ali bi prema pismu mogao

biti i stariji. Blizak je zagrebaĉkome (ZVer) s obzirom na broj poglavlja i naslove poglavlja,

ali mu je glavni naslov jednak trogirskome: Incipit Historia seu Chronica Salonitanorum atque

Spalatinorum pontificum

Ima elemenata trogirskog rukopisa i Cindrova prijepisa.

15. Od rukopisa koji su danas nedostupni treba ukazati na već spomenuti Cindrov

prijepis, koji je odigrao vaţnu ulogu u Luĉićevoj pripremi Tomina teksta za tisak. Krajem

XIX. st. bio je u posjedu obitelji Pezzoli u Splitu, da bi zatim završio u Trstu.(19)

Kršnjavi je imao u rukama Cindrov prijepis, opisuje ga ovim rijeĉima: ...naslov mu je

Chronica Salonitanorum Pontificum, auctore Thoma Archidiacono Ecclesiae Spalatensis, qui

floruit circa annum Dm 1266. Spalati ex vetustissimo codice in membranis descripto Petrus

(nad retkom napisana je rijeĉ Cindrus) exarabat.(20) Usporedbom s rukopisom iz Arhiva

Splitskoga kaptola (KAS 534) — Luĉićevim prijepisom, Cindrova kolektaneja — potvrduje

se da je rijeĉ upravo o Cindrovu prijepisu i to ne samo Tomine Povijesti nego i drugih

sastavaka iz trogirskog rukopisa (Papalićeva kolektaneja). Naime, dodatak o dogovoru

izmeĊu Kolomana

i Hrvata, koji Kršnjavi naziva »trogirska appendicula« javlja se na tom mjestu prvi put u

trogirskom rukopisu s naslovom: Qualiter et quo pacto...

i zatim samo u Cindrovu prijepisu.

Budući da je Luĉić naveo da je Cindro ispravio u tekstu staroga

kodeksa pravopisne pogreške, najvjerojatnije je mislio na vatikanski koji

ima venecijansku grafiju za neke glasove. Po sadrţaju cijeloga kolektaneja

oĉito je da je Cindro poznavao trogirski rukopis, a moţda i još neke druge.

Rukopis je vaţna karika u filijaciji rukopisa i šteta što je nedostupan.

II. 0 filijaciji rukopisa

1. Za odreĊivanje filijacije u prvom redu su bile vaţne razliĉite lekcije u pojedinim

rukopisima. One su navedene u kritiĉkom aparatu. No, kako one nastaju i kako slikovito

ukazuju na tijek prepisivanja, pokazat ću na primjeru imena Tatari/Tartari.

U splitskom se kodeksu (S) ime tog osvajaĉkog naroda u poglavljima XXXVI — XXXIX.

javlja u dva oblika: Tartari i Tatari.

U XXXVI. poglavlju samo je oblik Tartari, u sljedećem poglavlju XXXVII. već je u naslovu

De natura Tatarorum, u tekstu je Tartari (242,13) a na istoj stranici kraći oblik Tataros (242,

22) i Tatarorum (242, 31). U XXXIX u naslovu je opet kraći oblik De sevitia Tatarorum, i

dosljedno dalje Tatari (250,12; 250, 20; 252, 4,7). Toma se moţda pri pisanju ovih dijelova

svoje Povijesti sluţio razliĉitim izvorima i zbog toga dolazi do neujednaĉenosti. No, da nije

tako, ne bi se na ovim mjestima moglo utvrditi da trogirski (T), venecijanski (M) i vatikanski

prijepisi nastaju od splitskoga (S). Prepisivaĉ prepisuje krate oblike da bi ih na pojedinim

mjestima ispravio i ujednaĉio:

— Tatari S, Tatari T, Tartan V, Tatari M (str. 250,12);

— u trogirskom je rukopisu u naslovu XXXIX. poglavlja najprije bilo De sevitia Tatarorum

(kao u S) da bi poslije bilo ispravljeno u Tatarorum;

— Tatari S, Tatari T, Tartan V (str. 252, 4);

— Tatarorum exercitus S, T i M, a u V je ispravljeno (str. 252, 7).

Budući da ostali rukopisi nemaju ove varijante, moţe se pouzdano zakljuĉiti da su trogirski

(T), venecijanski (M) i vatikanski (V) prepisani iz najstarijeg splitskog kodeksa.

Trogirski će rukopis poslije biti prepisivan i preko Cindrova prijepisa nastaje cijela jedna

grana rukopisa. Venecijanski (M) ostaje izoliran, do sada nisu naĊeni njegovi prijepisi. Isto

tako je i zagrebaĉki (Z) prepisan od splitskoga, dokaz je tomu u poglavlju XLV,6 oznaĉena

razura u splitskome, koja je na istome mjestu oznaĉena u ovom rukopisu.

Bliski su meĊusobno rukopisi zagrebaĉki (Z), vatikanski(V) i Luĉićev vatikanski (VL), npr.:

— nedostaje u ta tri rukopisa izraz natione Spalatensis (XIV, 2, 3 i 4);

— u tekst je inkorporirana bilješka koja se nalazi na margini u splitskom (S) i trogirskom (T):

Namque Veneti destruxerunt Belgradum prope ladram ciuitatem. (XV, 3)

— de Policia umjesto Politianus kako je u ostalim rukopisima (XXXIII, 6).

Da su zagrebaĉki (Z) i vatikanski (V) prepisani iz istog rukopisa, vidi se u reĉenici: Eum uero,

quem Natalis intruserat, ab archidiaconatu deiecit. (XXIV,22-23). U zagrebaĉkom deiecit

nedostaje, a u vatikanskom je dodano Luĉićevom rukom.

2. Ukupan broj poglavlja bio je takoĊer pouzdan i jednostavan kriterij za odreĊivanje

filijacije. Luĉić je u svome izdanju imao 51 poglavlje, Raĉki pak identiĉan tekst dijeli na 49

poglavlja. Prvo odstupanje nastaje u poglavlju De episcopatu Farensi (XX,7) kad je Luĉić u

vatikanskom rukopisu u tekstu koji teĉe kontinuirano, razdvojio reĉenice i vlastoruĉno upisao

novi broj i naslov 21. De conflictu Ducis Reles cum Spalatensibus. Istu podjelu i numeraciju

imaju rukopisi: vatikanski Luĉićev (VL) i zagrebaĉki iz knjiţnice Vranĉić-Draganić (ZVer).

U toj su drugoj grupi oba rukopisa iz Arhiva HAZU, svi ostali splitski i dubrovaĉki rukopis.

Naravno, pitanje je da li je on to sam uĉinio u vatikanskom rukopisu ili je to redakcija prema

Cindrovu rukopisu. Vjerojatnija je ova druga moguĉnost, jer svi rukopisi »trogirsko-

Cindrove« porodice imaju 51 poglavlje. Splitski (S), trogirski (T), zagrebaĉki (Z) i

venecijanski (M) ne dijele to poglavlje nego tekst teĉe kontinuirano.

Drugo se povećanje broja odnosi na poglavlje De bello quod preparauerunt Spalatenses contra

Tragurienses (XLV). U svim rukopisima, osim u splitskom, iza 7. odlomka slijedi novo

poglavlje pod nešto duţim naslovom (iz trogirskog rukopisa): Qualiter Spalatenses cum bano

Ninoslauo Bosnensi deuastarunt omnia culta et sata in campo Traguriensium. Premda u

splitskom kodeksu nema naslova, inicijali su iscrtani tako kao da poĉinje novo poglavlje.

Raĉki je zadrţao nepodijeljeno poglavlje i zbog toga je u njegovu izdanju 49 poglavlja, a

zapravo ih je bilo 50. Da je splitski rukopis bio završen, sigurno bi na tome mjestu stajao

naslov, i to moţda malo kraći.

Nakon tog poglavlja nastala je konaĉna razlika u broju: 49 u splitskom (premda s naznakom

podjele XLV. poglavlja), 50 poglavlja u trogirskom, zagrebaĉkom i venecijanskom (jer ne

dijele XX. poglavlje). Ostali rukopisi imaju 51 poglavlje.

U ovom je izdanju zadrţana podjela na 49 poglavlja kao ustupak povijesnoj struĉnoj

litereraturi jer se XLV. poglavlje oduvijek citira i smatra jedinstvenom sadrţajnom cjelinom

koja opisuje sukob Splićana i Trogirana.

3. Naslovi poglavlja dosta su ujednaĉeni, ali ima razlika u pojedinim rijeĉima koje pomaţu za

odreĊivanje filijacije. U splitskom kodeksu ubacivani su naknadno crvenom bojom, ponekad

nije ni bilo dosta mjesta, a neki su naknadno uneseni istom rukom. Trogirski (T) i zagrebaĉki

(ZVer) imaju gotovo uvijek iste naslove koji se podudaraju s naslovima u ostalim splitskim

rukopisima i u dubrovaĉkom, a izvor je trogirski rukopis. MeĊutim, ni u toj grupi naslovi nisu

uvijek potpuni jednaki, dijelom su to samostalni zahvati prepisivaĉa, a moţda su postojali i

neki drugi rukopisi u tijeku predaje. Prema naslovima poglavlja blizu su vatikanski (V) i

zagrebaĉki (Z), npr. u poglavlju De bello quod gestum est pro uilla de Ostrogo (XXIX) to dva

rukopisa imaju naslov De bello quod emersit pro uilla Ostrog.

Karakteristiĉan je naslov De bello quod preparauerunt Spalatenses contra Tragurienses

(XLV). Taj je oblik naslova u trogirskom (T), zagrebaĉkom (ZVer) i splitskom (S) gdje je

napisan kasnijom rukom oĉito prema trogirskom. Ostali rukopisi iz to porodice takoĊer nose

taj naslov. Druga grupa rukopisa zagrebaĉki (Z), venecijanski (M), vatikanski (V) imaju

habuerunt umjesto preparauerunt.

III. Naslov Tomina djela

Glavni naslov djela samo je djelomice mogao biti razmatran pri odreĊivanju filijacije, jer

gotovo svaki rukopis ima drugi naslov, a u nekim su kodeksima i dva razliĉita imena — na

naslovnoj stranici jedno, a iznad prvoga poglavlja drugo.

Tradicionalan naslov Historia Salonitana nastaje kod Luĉića.(21) Premda je neprecizan,

uvrijeţio se i u hrvatskom obliku Salonitanska povijest. Budući da Toma nije dovršio svoje

djelo, nije mu vjerojatno ni dao definitivan naslov i poradi toga nastaje tolika raznolikost i

neujednaĉenost.

Iz kritiĉkog aparata vidi se da svaki od osam kolacioniranih rukopisa poĉinje drugaĉije. Od

ostalih rukopisa splitski rukopis Luĉićeva prijepisa Cindrova kolektaneja sa spomenute tri

varijante imena teksta (na naslovnoj stranici, na poĉetku teksta i na kraju teksta): Chronica

Salonitanorum atque Spalatinorum pontificum... auctore Thoma archidiacono ecclesie

Spalatensis, Incipit Historia Salonitanorum pontificum atque Spalatinorum, Historia

Salonitanorum et Spalatinorum pontificum... najbolje odraţava postojeće šarenilo. U

urbinatskom vatikanskom rukopisu naslov je jednostavno izmijenjen: Chronica Dalmatiae et

Salonae.

Srednjovjekovni pisari vjerojatno nisu u tolikoj mjeri bili opterećeni autentiĉnošću naslova, a

djelo poput Tomina, koje je istovremeno i povijest i kronika, i povijest Crkve i kronika Splita,

pruţalo je mogućnost raznovrsne recepcije.

Premda splitskom kodeksu nedostaje prvi list, iz spomenutih se biljeţaka na zadnjim folijima

moţe pretpostaviti da je meĊu ostalim rijeĉima u naslovu bila i coronica, dakle upravo onako

kako je prepisano u trogirskom rukopisu. U Cindrovu kolektaneju glavni je naslov bio

Chronica Salonitanorum atque Spalatinorum pontificum (Luĉić, Kršnjavi), ali je na poĉetku

samog teksta: Incipit historia Salonitanorum pontificum atque Spalatinorum, kao da je

varirajući rijeĉi cronica i historia ţelio udovoljiti predlošku iz trogirskog rukopisa.

Rukopis Dumaneov nastaje u trenutku kad splitskom kodeksu već nedostaje prvi list, jer

prireĊujući kolektanej (Series cronicarum nobilissimae et antiquissimae civitatis Salonae)

Dumaneo daje naslov svome prijepisu De praesulibus ecclesiae Salonarum nunc Spalatinae

auctore Thoma Archidiacono Spalatensi.

Chronica je, dakle, ĉešći naziv od historia, moţda pod utjecajem Cindrova kolektaneja ili

zbog toga što je Tomino djelo u kolektanejima o splitskoj i dalmatinskoj povijesti bilo redom

s manjim sastavcima kojima je više odgovarao naziv kronika.

Drugo je pitanje izbora pridjeva Spalatensis iii Spalatinus, kao i poredak (ispred ili iza

pontificum). Jeziĉnim i stilskim kriterijima moglo bi se braniti svaku od potvrĊenih varijanti i

zbog toga je i u naslovu djela primijenjen princip ovog kritiĉkog izdanja, tj. princip najstarije

potvrde teksta. Na svim mjestima koja su nedostajala u splitskom kodeksu, preuzet je tekst iz

trogirskog kodeksa. Ako je pravopisno odstupao od uzusa u izdanju, usklaĊen je s ostalim

tekstom. Zbog toga je u ovom izdanju odabran naslov Historia Salonitanorum atque

Spalatinorum pontificum. Ustupak je tradiciji izbor rijeĉi historia umjesto cronica i njezino

izbacivanje iz naslova, jer će Tomino djelo i nadalje biti najpoznatije u stranim i širim

krugovima pod imenom Historia Salonitana. Rismondova varijanta naslova Tomina djela

Kronika bila je najbliţa po autentiĉnosti, veoma upotrebljiva zbog kratkoće, ali nije zaţivjela

jer je tradicija zvuĉnog latinskog imena bila suviše snaţna.

IV. Splitski kodeks — arhetip i/ili autograf?

U splitskom je kodeksu, osim glosa na marginama koje su iz kasnijeg perioda, cijeli niz

ispravaka unutar redaka (iznad pojedinih rijeĉi) ili na marginama tamo gdje se tekst proširivao

pa nisu rijeĉi mogle stati. Takvih

je korektura oko 120, pisane su istom beneventanom, ali na nekim mjestima slova nisu

izvedena tako pravilno i napisana su drugaĉijom tintom.

Dio ispravaka odnosi se na dodavanje pojedinih rijeĉi, najĉešće priloga ili zamjenica: tamen

122, 7; 296, 14, enim 128, 20; 158, 27, uero 140, 14; 150, 2; 294, 22, autem 210, 38; 148, 3,

denique 52, 14 i dr. Ove su rijeĉi inaĉe karakteristiĉne za Tominu strukturu reĉenice.(22)

MeĊutim, brojniji su vedć zahvati dodavanjem i brisanjem rijeĉi ili cijelih izraza. Evo

primjera:

— U nabrajanju zala koja su zahvatila Salonu pisac dodaje et alia facinora: ...odia, rapine,

usure, periuria et alia facinora totam inuaserant urbem (30,8).

— Sljedeću reĉenicu mijenja proširujući je: Et quia pars magna eorum per orbem erat dispersa

et ipsi pauci et inopes remanserant... .(42, 9-10)

— Brige i popravlja querere te dodaje satagebat: ...sed caritatis studio de animarum salute

lucrum spirituale querere satagebat (48,10-11).

— U reĉenici: Qui licet corporalibus oculis cecutiret (130, 2) ubaĉena je rijeĉ

corporalibus.

— Dodatkom sed paulo post daje dublju dimenziju radnji reĉenice: Sed deficientis iam

alimoniis, frustra miseri, uiribus corporeis destituti, repugnare posse confidunt, sed paulo post

ad deditionem faciendam intendunt. (164, 24- 27)

— U sljedećoj reĉenici dodaje pridjeve: ...quos longa inedia pressuraque seua torquendo

plurimam ab eis extorsit pecunie quantitatem (170, 8).

— briše i prepravlja reĉenicu: ...cum plus quam centum milia hominum seua mors unius

diei spatio et breui loci termino deglutiret? (234, 7)

— Na nekim mjestima izbacuje pojedine rijeĉi, npr. Spalatensium: fortiori annisu ...

incubuere remis et totis uiribus remigantes conabantur...(282, 28). Prethodna je, naime,

reĉenica glasila: At uero Spalatenses preter opinionem suam uidentes eos in mare exisse,

gauisi sunt ualde (282, 26-27). Time je izbjegnuto ponavljanje.

Takvi i sliĉni brojni zahvati u srţ jeziĉnoga iskaza ne mogu biti djelo obiĉnoga pisara ili

prepisivaĉa, to je, filološki gledano, originalan autorski ĉin. Tekst je, dakle, kao i sam kodeks,

bio in statu nascendi. Zahvati nisu bili puki ispravci, o njima je autor razmišljao, traţio je

ljepši i sadrţajniji, te stilski uvjerljiviji iskaz. Osim filoloških argumenata u prilog autografa

govori i oprema kodeksa, koja nije do kraja izvedena — inicijali, kao i druga slova, nisu do

kraja iscrtani bojom. Da ga je prepisivao ili pisao pisar, barem bi nakon Tomine smrti do kraja

razliĉitim bojama ispunio inicijale.

0 mogućnosti da je splitski kodeks Tomin autograf mnogo se raspravljalo,(23) a glavni je

argument protiv Tomina autorstva bila isprava koju je on vlastoruĉno potpisao.(24) No ta

isprava pisana je goticom, a ne beneventanom, tako da V. Brown (2001) ne iskljuĉuje

mogućnost da je Toma mogao pisati drugim pismom — beneventanom svoje djelo.(25)

V. Stemma codicum

Za prireĊivanje ovog kritiĉkog izdanja osnova je bio splitski rukopis. Zadrţala sam sve

pravopisne karakteristike i ostavila nedosljednosti u pisanju udvojenih i aspiriranih

konsonanata, oscilacije i — y, nedosljednosti u pisanju h, ci — ti pred vokalom.

Osuvremenila sam interpunkciju i pisanje velikih slova. Dijelovi teksta koji su bili na danas

nepostojećim folijima splitskoga kodeksa preuzeti su iz trogirskoga rukopisa, kao sljedećega

po starosti, ali sam ih uskladila s pravopisom splitskoga kodeksa, premda razlike izmeĊu ta

dva rukopisa nisu velike (u oba su rukopisa diftonzi ae i oe monoftongizirani). Sva su

kraćenja u svim rukopisima razriješena kako u osnovnom tekstu, tako i u kritiĉkom aparatu.

Najvaţnije pravopisne karakteristike ostalih sedam rukopisa navedene su u kritiĉkom aparatu.

Posebno se brojnim pravopisnim osobitostima istiĉe vatikanski (V): za glas /k/ ima grafem ch:

chastra, nech, achcessit, och (hoc), ecchce (ecce); umjesto qu- piše c-: cos (quos), cosdam

(quosdam); ingungeret (ingungeret); Gayus (Gaius); hamoris (amoris), gardinales i

ghardinales (cardinales), choortati (cohortati) — toĉno reproducira izgovor. Po tome se moţe

pretpostaviti da je prepisivaĉ bio venecijanskog podrijetla.

Zagrebaĉki (Z) dosta nedosljedno piše aele , veznik cum piše quum, glas /k/ takoĊer ponekad

piše grafemom ch: Aschlepii, schandalo; neujednaĉeno pisanje ci/ti pred vokalom.

Venecijanski koristi g za diftong ae, a karakteristiĉna mu je i veoma ĉesta kratica na 3.1. pl.

—erunt: ere'

Ostali su rukopisi mlaĊi i pravopisno dotjeraniji.

Tekst je, što je već obrazloţeno, podijeljen na 49 poglavlja, kako je bilo u izdanju Raĉkoga, a

i unutar poglavlja oznaĉeni su odlomci uglavnom na mjestima kako je sadrţajne cjeline

odreĊivao prvi priredivaĉ kritiĉkog izdanja Tomine Povijesti.

Stemma codicum pokazuje da je arhetip splitski rukopis (S). Svi kasniji prijepisi dijele se u tri

grane (u zagradama su kratice svih rukopisa):

I. grana (trogirski s njegovim prijepisima i meĊusobnim grananjem)

1. trogirski — Papalićev kolektanej (T)

2. Cindrov (C) — prijepis trogirskoga s elementim vatikanskoga

3. zagrebaĉki (ZVer) — prijepis Cindrova kolektaneja

4. splitski (S4) — Zaninovićev prijepis ZVer rukopisa

5. Luĉićev prijepis Cindrova rukopisa u Arhivu Splitskoga kaptola (S2)

6. prijepis Luĉićeva prijepisa Cindrova rukopisa (S3)

7. dubrovaĉki rukopis (R) iz biblioteke Arneri — x? — trogirski, Cindrov

8. zagrebaĉki rukopis u Arhivu HAZU — Cindrov (Z4)

II. grana (prijepisi splitskoga bez daljnjeg grananja)

1. zagrebaĉki (Z)

2. venecijanski (M)

3. vatikanski (V)

4. zagrebaĉki u Arhivu HAZU — Dumaneov prijepis (Z3)

III. grana (vatikanska)

1. vatikanski (VL) prijepis vatikanskoga s elementima Cindrova rukopisa

2. vatikanski (VUrb) slobodniji prijepis V i VL

U zakljuĉku trebalo bi se vratiti na pitanje Tomina autorstva. Nedvojbena je starost kodeksa,

pripadnost regionalnom splitskom i trogirskom skriptoriju, jasno je kako je teklo njegovo

nastajanje u krugu Splitskoga kaptola, gdje je stoljećima bio skriven od oĉiju javnosti. Moţda

zbog toga što je bio skromnije opremljen, što nije bio dovršen i što se nije isticao zlatnim

inicijalima, kodeks je ostao saĉuvan do današnjega dana upravo tamo gdje ga je njegov autor

osmislio, stvarao i pisao. Zašto odbaciti pretpostavku da je pred nama Tomin autograf ako je

prema paleografskoj analizi i materijalnim karakteristikama kodeksa mogao nastati za Tomina

ţivota. Filološka analiza ispravaka u tekstu odaje autorski ĉin, koji nije mogao biti kazivan u

pero nekom drugom pisaru. Zašto ne priznati starom kodeksu njegovu istinsku vrijednost i

autentiĉnost autorove ruke, koja je poznavala i beneventanu i goticu. Kad je Toma na ispravi

napisao goticom svoj notarski znak, nije mogao pretpostaviti da će time otvoriti pitanja o

kojima će biti rijeĉi i poĉetkom XXI. stoljeća. Moţda će ovo izdanje pomoći u rješavanju

Tomine tajne.

Luka Bobovišće na Braĉu, 1. rujna 2003. godine

Olga Perić

SIGLA

S codex Spalatensis KAS-623, saec. XIII.

T codex Traguriensis Cod.lat.med.aevi 440 (M.O. D. L. 38822), saec. XIV. Z codex

Zagrabiensis R 3311, saec. XV/XVI. et XVII.

ZVer codex Zagrabiensis ex bibliotheca Verantiorum (Vranĉić-Draganić) R 5720, saec.

XVI/XVII.

M codex Marcianus Cl. IX, cod. LXXV, MSS latini 3290, saec. XV. V codex Vaticanus Vat.

Lat. 7019 (ohm 6526), saec. XIV/XV.

VL codex Vaticanus (ex dono Lucii) Vat. Lat. 6958, saec. XVI/XVII? VUrb codex Vaticanus

Urbinas Vat. Lat. 910, saec. XVII/XVIII?

HISTORIA SALONITANA

0 Dalmaciji I,1-2

POVIJEST ILI KRONIKA SALONITANSKIH I SPLITSKIH PRVOSVEĆENIKA

I. 0 Dalmaciji

Dalmacija je prema Izidoru(1) prvi dio Grĉke, a nazvana je po starome gradu Delmisu(2) koji

se tamo nalazio. Ali ne zna se toĉno u kojem je kraju Dalmacije bio taj grad. Nekoć je ime

Dalmacija imalo šire znaĉenje: smatralo se da je to jedna provincija zajedno s Hrvatskom.

Postoji, naime,

pokrajina u gornjim krajevima koja se zove Delmina, gdje se još više stare zidine, spominje se

da je tamo bio grad Delmis. Sada je Dalmacija priobalna pokrajina koja poĉinje od Epira, gdje

je Draĉ, i proteţe se sve do Kvarnerskoga zaljeva, u ĉijoj je unutrašnjosti grad Stridon,(3) koji

je bio na granici izmeĊu Dalmacije i Panonije. To je bila domovina blaţenoga

Jeronima,(4) izvrsnoga nauĉitelja. Drugo je ime za Dalmaciju Liburnija,(5) prema nekoj vrsti

gusarskoga broda koji je kod njih bio u upotrebi. Stoga Lukan(6) kaţe: i Liburne koji se s

grĉkim brodovljem po moru bore.(7) Bavili su se gusarstvom zbog pogodnog poloţaja jer to

more s brojnim otocima pruţa mnoga skrovišta i pristaništa.

Nazvana je ova provincija i Ilirida po nekoj amazonskoj(8) kraljici koja

je tamo vladala i od koje su ovi narodi, prema priĉi, vukli podrijetlo.

0 Dalmaciji I, 3-4

Trojanac Antenor(1) prošao je morem ove provincije. On je, izbjegnuvši propast svoga grada,

poveo mnoge bitke s dalmatskim narodom i naposlijetku došao u venetsku pokrajinu. Došavši

do obala rijeke Pada, sagradio je grad Patavij,(2) koji se sada zove Padova, kako se moţe

proĉitati kod Vergilija.(3)

Iz rimske je povijesti poznato da je car August, kada je vodio vojsku

u ilirskim krajevima, a sam se drugamo ţurio, poslao zapovjednika, po imenu Venija, protiv

Panonaca koji su ţivjeli izmeĊu dviju brzih rijeka Drave i Save. Protiv stanovnika Dalmacije

poslao je zapovjednika Vibija

s velikom vojskom. Ti su Dalmati boravili u šumama, pustošili i pljaĉkali okolne provincije.

Sukobivši se s njima, Vibije je pobijedio taj narod. Premda je to bio divlji rod ljudi, prisilio ih

je ostaviti oruţje, kopati zemlju i iz zemlje vaditi zlato.

Pjesnici u priĉama kaţu da je Kadmo,(4) pretvorivši se u zmiju, došao u to provinciju. Njegov

je grad bio Epidaur koji je smješten pored Dubrovnika. Tamo je velika špilja i sve do danas

zadrţalo se mišljenje da tamo ţivi zmaj. Stoga će pjesnik: Zašto drugova grijehe tako strogo

ti sudiš kao da si zmija epidaurska.(5) Zbog toga se govorilo da su ti narodi od zmije roĊeni. 0

blaţenom se Hilarione takoĊer moţe proĉitati da je

0 Dalmaciji I, 5

tamo svladao velikoga zmaja. Povijest kaţe da je Kadmo bio kralj u Grĉkoj, da je protjeran,

da je došao u Dalmaciju i postao ljuti gusar. Poĉeo je juriti po moru poput ljigave zmije,

postavljati zasjede onima koji su plovili i napadati nemoĉne koje je god mogao.

Ta se provincija isto tako zove i Adrija(6) prema Adrijani, kćeri kralja

Minosa, koju je ugrabio Tezej. Plovio je po moru, a kad ju je zamrzio, ostavio ju je samu na

nekom otoku i pobjegao s njezinom sestrom Fedrom. Pronašao ju je Bakho, koji se naziva i

otac Liber, i uzeo je za ţenu.(7) Neki kaţu da se Adrija naziva po nekom Adriju, Italovu bratu

koji je tamo

vladao, ili, prema nekima, Adrija se naziva prema rijeĉi adra, što znaĉi kamen jer je to

provincija kamenita i brdovita.(8) Stoga Ovidije kaţe: ispod planina Dalmacije zaljeva niz.(9)

0 Saloni II, 1-2

II. 0 Saloni

Salona je bila metropolitanski grad Dalmacije, grad velik i drevan, o kojem govori Lukan:

Tamo gdje Jadranskog mora val u dušu bije Salonu.(1) Salona je pak nazvana po salum,(2) to

jest po moru, jer je smještena na morskoj obali. Dugaĉkom je zovu zbog toga što se ne

proteţe u širinu nego

u dulinu gotovo šest milja prema zapadu.

Ovaj grad u vrijeme graĊanskih ratova(3) nije priznavao Cezarovu vlast jer je ĉuvao

nepovredivu odanost rimskoj republici. Stoga Cezar pošalje svoga roĊaka Antonija s velikom

pomorskom vojskom da je pokori, a sam

se slijedeći Pompeja prebaci iz Brundizija u Epir. Tada je Antonije poslao

naprijed nekog zapovjednika, po imenu Vulteja, da na otocima salonitanske obale ujedini

vojsku. No u Saloni bijahu dva zapovjednika: Bazil i Oktavije, sljedbenici Pompejevi. Oni su

u oĉekivanju Cezarovih pristaša prikupili velike ĉete okolnih naroda, toĉnije Kureta, Dalmata

i Histra, da se s njima sukobe. No Vultej, pritisnut nestašicom hrane i vode,

nije više mogao boraviti na otocima. Premda je sa svih strana bio opkoljen neprijateljskim

zasjedama, ipak se ukrcao na laĊu sa ĉetom snaţnijih drugova u ţelji da se potajno prebaci na

kopno. Budući da su neprijateljske zasjede bile svuda uokolo, laĊa je uhvaćena usred

plovidbe. LaĊa je bila nepomiĉna i kad je Vultej vidio da nema kuda skrenuti, ohrabrio je

svoje

da budu spremni odvaţno se boriti za ĉast Cezarovu prije nego što padnu u neprijateljske

ruke. Tako se i dogodilo: kad su Vultej i njegovi vidjeli da pompejevci napadaju kopljima,

kamenjem i strijelama i da su već spremni rukom dohvatiti brod i uskoĉiti, a oni su već

umorni jer su se duţe vremena hrabro odupirali, jedan su drugom zadali rave da ne bi ţivi pali

u ruke neprijateljima. I tako su poginuli. Kad je Antonije ĉuo za pogibiju Vulteja i njegovih

suboraca, odustao je od dolaska u Salonu i vratio se Cezaru. Ovaj je grad do to mjere ĉuvao

nepovredivu odanost republici da je Cezarova vlast nad gradom Salonom bila neznatna, iako

je uspio pobijediti ĉitav svijet i sam postao jedini vladar svijeta.(4)

O Saloni II, 3 Stoga je poslije Cezarova ubojstva Oktavijan August poslao ĉovjeka, koji se isticao među konzulima, po imenu Azinija Poliona,(5) i dao mu veliku vojsku da podvrgne Salonu pod rimsku vlast. Tada Polion dođe u Dalmaciju i bez prestanka stade napadati Salonu. Opkoljeni je grad, izmuĉen dugotrajnim napadima brodovlja i konjice, napokon pao u ruke Rimljana. Tijekom to opsade rodio se Polionu sin, kojemu je dao ime Salonin. Tada je doista velik dio grada bio razoren, veća su utvrđenja srušena, kako se više nikada ne bi mogao odupirati rimskoj državi. Izvojevavši pobjedu, vratio se Polion sa svojom vojskom u Rim, gdje ga je senat i rimski narod doĉekao iskazujući mu hvalu i slavu trijumfom. 0 tome u odama pjeva Horacije: jer lovor vjeĉno trajne ĉasti dalmatskim njemu rodi trijumfom.(6) Taj je Polion bio ne samo jak na oružju nego se isticao i pjesniĉkim darom, napisao je nekoliko knjiga u lirskim metrima.(7)

0 svetome Dujmu i svetome Domnionu III, 1-2

III. 0 svetome Dujmu(1) i svetome Domnionu Blaženi Pavao apostol(2) bio je prvi koji je širio evanđelje Kristovo od Jeruzalema sve do Ilirika. On sam ipak nije osobno došao u Ilirik propovijedati nego je poslao svoga uĉenika Tita, kako kaţe Timoteju: Krescent ode u Galaciju, Tit u

Dalmaciju.(3) Blaţeni je Tit(4) došao do krajeva Dalmacije propovijedajući narodima rijeĉ

spasa, no nije tamo dugo ostao. Kad je ĉuo da je upravitelj Festo zapovjedio blaţenome Pavlu

da produţi u Rim, odmah je sve ostavio i ĉekao ga je u gradu jer je došao prije njega. Kada je

blaţeni apostol tamo došao, propovijedao je duţe vremena rijeĉ Boţju. Kad je pak po Duhu

Svetome saznao da u istome gradu treba podnijeti muĉeništvo, pobrinuo se da uredi crkve u

Grĉkoj. Stoga nije vratio Tita u Dalmaciju nego u Grĉku, gdje je bio poznatiji, i postavio ga

za glavnog svećenika na otoku Kreti. Na njegovo mjesto blaženi Petar, prvi među apostolima, pošalje nekog svoga uĉenika, po imenu Dujma, po narodnosti Sirijca iz Antiohije, da narodima Dalmacije propovijeda rijeĉ života što je Tit bio zapoĉeo. Blaženi je Petar odredio da se svećeniĉke sluţbe kršćanske vjere tako rasporede po pojedinim

gradovima ĉitavoga svijeta, kako su to od davnine ustanovili pogani. U onim gradovima, u

kojima bijahu poganski prvosvećenici, koji su se nazivali protoflamini, odredio je da se

postave biskupi, a u metropolije provincija, gdje bijahu arhiflamini, odredi da se postave

nadbiskupi.(5) Stoga je na obale Jadranskoga mora uputio trojicu svećenika: Apolinara(6) u

Ravenu, koja je metropolija ĉitave provincije Emilije, Marka evandelista(7) u Akvileju, koja

je na ĉelu Venecije i Istre, Dujma(8) pak pošalje u Salonu, glavni grad

0 svetome Dujmu i svetome Domnionu III, 3

Dalmacije i Hrvatske. Duţe je vremena zatim propovijedao u tome gradu, mnoge je po ĉitavoj

provinciji odvratio od zablude poganstva i okupio nemalu crkvu Kristu. Tamo je okonĉao

muku svoga muĉeništva sretno prolivenom krvlju. Zbog njegova presjajnoga apostolskog

ugleda, Apostolska stolica svim njegovim nasljednicima dodjeljuje prema ždrijebu nadbiskupska obilježja. On je pak podnosio muĉenje s mnogim drugima, koji su slavu muĉeništva postigli mjesec dana prije njega. U doba Dioklecijanovih i Maksimijanovih(9) progona ţivio je drugi muĉenik sliĉna imena,

ĉije se ime Domnion neznatno razlikuje od imena nadbiskupa Dujma. On je bio jedan od komornika tiranina Maksimijana. Budući da je Domnionm uživao veliku naklonost cara, ĉuvao je carsku krunu i stavljao ju je na carevu glavu kada je to bilo potrebno. Potajno je pak bio kršćanin. Videći da je Maksimijan tako bjesomuĉno okrutan prema kršćanima, da je mnoge odvratio od svete namjere, a jer je sam bio odan i velik kršćanin, stao je hrabriti muĉenike da do kraja istraju u svetoj vjeri. Dao im je tada priliku da izbjegnu tiraninov bijes i da krenu u Rim. Kad je to Maksimijan doznao, okrenuo se divlje i još bjesomuĉnije protiv njega: trebao je biti na licu mjesta kažnjen smrću, osim ako se ne bi, lišen svih kraljevskih oznaka, kod prvog priznanja da je kršćanin, poklonio poganskim idolima uz prinošenje žrtve. Ali blaženi Domnion pobjegne od tiraninova bijesa i pohita u Rim. Dok je išao Klaudijevom cestom,(10) blizu nekoga grada koji se zvao Iulia Chrysopolis,u napali su ga carevi ljudi, koji su ga u trku slijedili. Opkolili su ga, trgli bodeže i odsjekli mu glavu. Priĉa se da je sam muĉenik božanskom sposobnošću vlastitim rukama digao sa zemlje svoju glavu i ĉvrstim koracima pregazio neku tamošnju rijeku po imenu Satirion. Ondje je neko vrijeme poĉivao pokopan u grobu. Budući da je Gospodin preko njega uĉinio mnoga ĉuda, iz mnogih su se provincija slijevali da bi našli ozdravljenje. Tada su salonitanski građani, jer je bio imenjak nadbiskupu blaženom Dujmu, otišli i oteli tijelo blaženoga Domniona i uz veliko štovanje smjestili ga u Salonu. Stoga se zbog sliĉnosti imena veoma ĉesto pogrešno piše rijeĉ Domnion umjesto imena Dujma i obrnuto. U isto je vrijeme kod Salone blaženi Staš iz Akvileje podnio svoje muĉeništvo za ime Kristovo.

0 gradnji graĎevine koja se zove Split IV, 1-2

IV. 0 gradnji graĎevine koja se zove Split

U isto je vrijeme senat i rimski narod Dioklecijana, oca Maksimijanova,(1) koji je bio roĊen

u krajevima Dalmacije, imenovao carem zbog njegovih junaĉkih djela za drţavu. Od svih

svojih prethodnika on je bio najţešći progonitelj kršćana. Progonio je bez prestanka vjerne

Kristu zvjerskom okrutnošću po ĉitavom svijetu i poput razjarenoga lava nije mogao krvlju

kršćana zadovoljiti ţeĊu svoje pokvarenosti. Zbog njegovih pogubnih edikata(2) svakodnevno

su bile ubijane tisuće kršćana, tako da se ĉinilo da ĉitavom ljudskom rodu prijeti propast.

Stoga su dvorjani savjetovali tiraninu povući tako okrutnu uredbu, kojom se svakodnevno

ubija toliko ljudi, jer se treba bojati da neće imati nad kim vladati ako istrijebi ĉitav svijet.

Tada je Dioklecijan pristao svladati svoju okrutnost i izdao je zakon po kojem se ne kaţnjava

odmah smrtnom kaznom svatko tko se ne ţeli odreći kršćanske vjere, nego će mu biti oduzeta

sva imovina, bit će prognan iz domovine i osuĊen da kopa u rudnicima i u pustinji.

I tako je car zapovjedio da se u razliĉitim dijelovima svijeta sagrade mnoge graĊevine radi

sjećanja na vladara i naloţio je da se na teške radove

pri njihovoj izgradnji pošalju osuĊenici, najviše kršćani. U Rimu je, osim mnogih drugih

graĊevina, dao sagraditi terme, u dijelovima Panonije na granici Rutenije(3) sagradio je neku

veoma zapaţenu graĊevinu iz kamenja grimizne boje koja još i danas, premda je srušena,

izaziva veliko divljenje kod prolaznika, kako se moţe proĉitati u povijesti ĉetvorice

okrunjenih.(4) U zemlji Geta, koja se sada zove Srbija ili Ragka,(5) dao je pored neke vode

sagraditi grad koji je po svojemu imenu nazvao Diokleja.(6) Budući da je bio podrijetlom iz

Dalmacije, zapovjedio je da se pored Salone sagradi još odliĉnija graĊevina u obliku

utvrĊenoga grada poput

0 gradnji gradevine koja se zove Split IV, 1-2

carske palaĉe.(7) U njoj su podignuti hramovi bogovima Jupiteru, Asklepiju, Marsu, što se još

i danas vidi. U to je graĊevinu Dioklecijan doveo svoju majku da u njoj ţivi, i predao joj je

Salonu s cijelom provincijom. Nazvana je to graĊevima Spalatum prema pallantheum kako su

stari nazivali

prostranu palaĉu.(8)

U njegovo je doba Gaj,(9) takoder podrijetlom iz Dalmacije, imenovan prvosvećenikom

Apostolske stolice. Ţivio je Gaj u doba muĉenika Sebastijana, koji je s gradskim prefektom

Hromacijem, Marcelijanom i Markom pomagao muĉenicima. Premda je rodom bio blizak

caru

Dioklecijanu, nije mogao postići mir za kršćane, dapaĉe vihor progona zahvatio ga je s

ostalim muĉenicima. Nakon što je gotovo 12 godina predsjedao Apostolskom crkvom, sa

slavom muĉeništva ode ka Gospodinu.

0 salonitanskim biskupima Gliceriju i Natalu V, 1-3

V. 0 salonitanskim biskupima Gliceriju i Natalu

U to je vrijeme Salona bio bogat grad, napuĉen brojnim domaćim stanovnicima i strancima. Oluja progona već je jenjavala i crkva je pomalo dobivala na snazi. Mnogobrojni je tamošnji kler dobio crkvenu naobrazbu i poslije svetoga Dujma

redom su dolazili mnogi biskupi. 0

nekima ćemo, onoliko koliko smo uspjeli doznati, izloţiti za sjećanje potomstvu.

U doba cara Lava(1) tiranin Antonin,(2) odreĊen za cara, bio je uhvaćen zbog izdaje u palaĉi.

Isti je Lav Lava mlaĊega,(3) sina Nepocijanova, odredio u Raveni za cara umjesto Antemija, jer se oženio s nekom njegovom nećakom. Kad se ovaj Lav zakonito domogao kraljevstva, želio je nekog Glicerija(4) oprezno svrgnuti s

vlasti, jer je bio prijeke naravi i jer si je prije toga na tiranski naĉin prigrabio vlast. Želeći da on ostane izvan kraljevskih poslova i da postane gotovo privatna osoba, uĉini ga

biskupom Dalmacije u Saloni.

U doba rimskih papa Pelagija(5) i Grgura,(6) nauĉitelja, nadbiskupom Salone bijaše

neki Natal,(7) roĊen u tom gradu. Budući da se oslanjao na moć svojih mnobrojnih roĊaka, od

biskupske je ĉestitosti otišao stranputicom veoma daleko. Bio je neznalica, nije se predavao

ĉitanju nego je gubio vrijeme na gozbama i svakodnevnim ĉašćenjima s roĊacima i

prijateljima. Što je bilo još gore, opljaĉkao je crkvenu riznicu bogohulno dijeleći svojim

suuĉesnicima i drugovima u pijanstvu posude koje su sluţile za sluţbu Boţju. A bio je u to

doba neki arhiĊakon, po imenu Honorat, kojemu je Bog bio pred oĉima i koji je iz silne

odanosti ţalio zbog lakomislenosti svojega biskupa. Kušao je u granicama dopuštenoga

suprotstaviti se nadbiskupu Natalu, ponajviše zbog toga što je vidio da se crkveno blago tako

nedoliĉno razvlaĉi. Nadbiskup ga je stoga veoma

0 salonitanskim biskupima Gliceriju i Natalu V, 4-5

zamrzio. Poĉeo je izmišljati mnoge spletke i podmetao je arhiĊakonu da

bi ga mogao izbaciti iz sluţbe arhiĊakonata. Budući da nije mogao naći

nikakav prikladan uzrok, stade hiniti veću naklonost prema njemu, kao

da ga ţeli uzdići na višu ĉast. Stade ga tako nagovarati da uĊe u svećeniĉki

red. Ali Honorat, sumnjajući da je posrijedi prijevara, nije na to pristao.

Kad je Natal vidio da mu se ne ostvaruje njegovo lukavstvo, sazvao je

kler i u svojem govoru, istiĉući da je to nuţno, nasilno je tjerao arhiĊakona

da preuzme svećeniĉku sluţbu. Budući da se arhiĊakon ustrajno protivio,

nadbiskup ga je udaljio sa sluţbe i oduzeo mu povlastice. Tada Honorat

pošalje papi Pelagiju(8) molbu neka naloţi nadbiskupu da ga prestane zbog

toga bez potrebe muĉiti. K tome je javio papi o nadbiskupovu pokvarenu

ponašanju. Zato je gospodin papa, iz odanosti prema Bogu, odluĉno

zapovjedio Natalu da prestane uznemiravati arhiĊakona takvim

promaknućem i da odreĊenoga dana doĊe pred njega kako bi odgovarao

za svoje postupke. Natal je papin nalog zanemario i ustrajao u svojoj zloći.

U meĊuvremenu je prvosvećenik Pelagije preminuo(9) i naslijedio ga je nauĉitelj blaženi Grgur.(10) Ponovno je, dakle, Honorat molio blaženoga Grgura da ga zaštiti od muĉnih zahtjeva njegova prelata o preuzimanju svećeniĉke službe. Papa je, prema naredbi svoga prethodnika, opomenuo

pismom Natala i naloţio da prestane muĉiti svoga arhiĊakona. No Natal nije htio zauzdati

svoju pokvarenost i Honorat, izmuĉen tolikim poteškoćama i naporima, pristane na zahtjev

svojega nadbiskupa. Ĉim je bio zareĊen za prezbitera, odmah je Natal izbljuvao zloću zaĉetu

u svome srcu i Honoratu oduzeo arhiĊakonat rijeĉima: »Ne moţe svećenik vršiti

sluţbu arhiĊakonata.(11) Uskoro je na to mjesto izabrao drugoga koji mu je bio sliĉan po

naravi i naĉinu ţivota.

Honorat, videći da će biti tako podlo izigran, ode do pape i izloţi sve što je nadbiskup varajući uĉinio protiv njega. Tada blaženi Grgur ponovno napiše Natalu(12) da vrati Honoratu prijašnju ĉast i da pristupi pred Apostolsku stolicu kako bi odgovarao na pritužbe o svojem sramotnom ponašanju. No Natal je prezreo papinske naloge i kao ĉovjek bez savjesti

0 salonitanskim biskupima Gliceriju i Natalu V, 5

ustrajao u iskvarenosti svoje duše. Blaţeni je Grgur ţalio zbog tolike tvrdokornosti i

suosjećao je s tolikim arhiĊakonovim patnjama. Stoga je nekog podĊakona, po imenu

Antonija,(12) uputio u Salonu. Kad je on tamo došao potpomognut apostolskim

pokroviteljstvom, najprije je blagim rijeĉima opominjao biskupa da Honorata vrati na njegovo

ĉasno mjesto i da ga prestane tako zlo muĉiti. No Natal je mnogo toga protiv arhiĊakona

izmišljao i traţio sve moguće puteve da to izbjegne. Antonije tada Natalu oduzme pravo na

palij, odreĊujući da će donijeti odluku o njegovu izopćenju, ako se ne smiri. Na to Natal

pošalje pismo papi protiv Honorata. A Honorat isto tako pošalje svoje pismo s optuţbom

protiv nadbiskupa. Blaţeni Grgur odgovori Natalu optuţujući ga za mnoge prijestupe, a

osobito za prijevaru u vezi s Honoratovim promaknućem, govoreći da je bilo veoma

nepravedno promicati jednu osobu protiv njezine volje u svećeniĉki red i istovremeno joj, kao

nesposobnoj, oduzimati sluţbu arhiđakona, jer nije pravedno nekoga protiv njegove volje tjerati da napreduje: »Stoga smatram da se nitko bez krivnje ne smije nepravedno izbaciti iz službe.« Honoratu je otpisao rijeĉima: »Želimo i nalažemo da vršiš službu arhiđakona na osnovi prijašnjega prava, tebi prema tvojoj službi pripada ĉuvanje riznice. Ako što nestane zbog tvoje nemarnosti ili neĉije prevare, ti si to dužan nadoknaditi Bogu i nama.« Onoga pak, kojega je Natal ubacio, izbacio je iz arhiđakonata. Budući da je to stvar narasla u toliki skandal, papa je Honoratu naredio da osobno pristupi k Apostolskoj stolici, a nadbiskupu da ne dođe osobno nego da njegovi zakoniti zastupnici dođu u papinsku kuriju. Tako je i bilo, apostolskom je odlukom stvar za obojicu bila završena.

0 shizmatiku Maksimu VI, 1-3

VI. 0 shizmatiku Maksimu

Tih dana pošalje blaţeni Grgur nekog svog izaslanika(1) da obavi vizitaciju crkava u

Dalmaciji. U to je vrijeme nadbiskup Natal već bio naaustio ovaj svijet.(2)

Maksim je iz ţarke taštine nestrpljivo teţio) za pontifikatom i priĉa se da je bio napokon izabran jer je to uspio postići potkupljivanjem. On nije stupio pred

Apostolsku stolicu, kako je bio obiĉaj, da bude posvećen, nego je najprije poslao izaslanstvo i dobio zaštitu od careva u Carigradu.(3) Oni

ipak nalože da ode pred lice gospodina pape. No, svjestan nezakonitoga izbora, nije otišao do pape i nije zatražio suglasnost njegova izaslanika nego se nepromišljeno i drsko

dao na licu mjesta posvetiti za

nadbiskupa.

Kada je to papa doznao, bio je bolno potresen i odmah mu je odrješito naredio da ne obavlja

sveĉani misni obred. Maksim pak ogrezao u odmetniĉko zlodjelo tvrdoglavo je prezreo

papinu naredbu i uzdajući se moć svojih bližnjih i ostalih svjetovnjaka, kojima je široke ruke dijelio darove ogoljevši

vlastitu crkvu, služio je mise i preuzeo sve biskupske uloge. Tada je blaženi Grgur napisao kleru(4) i naložio salonitanskome narodu da nitko ne dolazi u dodir s tim

Maksimom koji je prigrabio svećeniĉku ĉast. No svi su se toliko bojali njega i njegovih suuĉesnika, da

nitko nije usuđivao izbjegavati ga javno. Arhiđakon pak Honorat i biskup Paulin,(5) jer su bili razboriti i staloženi ljudi, pridržavali su se naredbe vrhovnog svećenika i

izbjegavali toga Maksima kao odmetnika i izopćenika. Napokon su i sami carevi optužili Maksima da se tako drsko i buntovniĉki odnosi prema Bogu i papinoj naredbi. Tada se

urazumio i poslao je svoje glasnike u Rim s obećanjem da će se opravdati

zlodjela za koja je bio optuţen. Blaţeni Grgur, smiren tim obećanjem,

Maksimu poruku da osobno doĊe u Ravenu. Maksim tada opremi brod i doĊe u Ravenu

oĉekujući tamo papinu naredbu. Poslao je tako blaţeni Grgur nekog svoga notara po imenu

Kastorija(6) s nalogom

0 shizmatiku Maksimu VI, 3 Marijanu,(7) nadbiskupu u Raveni, da zajedno moraju okonĉati Maksimov sluĉaj na

taj naĉin da on bude oslobođen optužbe za potkupljivanje na osnovi njegova zaklinjanja. 0 ostalim pak nedjelima neka jednostavnim rijeĉima potvrdi da je nevin pred tijelom blaženoga Apolinara.(8) Za to pak što je, premda izopćen, obavljao službu Božju, neka mu nametnu odgovarajuću pokoru. Tako je stišan sluĉaj toga Maksima.(9)

Kako je osvojena Salona VII, 1-3

VII. Kako je osvojena Salona

U meĊuvremenu je salonitanski grad svaki dan neumitno sve više propadao jer su barbari bili

u neposrednoj blizini i neprestano ga napadali. Vladala je u njemu gradanska nesloga, a

javnim se poslovima nije dovoljno razborito upravljalo. Nije postojao mudar upravitelj da

zauzda oholost, da kazni zloću, svatko je svoju vlastitu volju smatrao pravdom. Štovao se

moćniji, a nemoćni su bili izloţeni pljaĉki. Pravda je bila daleko, pokvarenost je svime

ovladala. Boga se nisu bojali, svete nisu štovali, izumrlo je milosrĊe i poboţnost; mrţnja,

grabeţ, lihva; krivokletstvo i druga nedjela zahvatili su ĉitav grad. Vjeru su ismijavali, kler

prezirali, a poniznost je poklekla pred ohološću. Crkvi se nije davalo ono što je odreĊeno

davati, a traţilo se od nje ono što nije trebala davati. U traţenju gradskoga upravitelja nisu bili

sloţni nego podijeljeni, nisu birali nekoga tko bi mogao koristiti svima, nego tko bi u svoje

ime mogao osigurati dobitak prijateljima ili gubitak neprijateljima. Tako je u gradu bilo

mnogo gospodara a malo podanika, mnogo nalogodavaca a malo poslušnih. Nisu se ponašali

kao da vole domovinu nego kao da nastoje grabeţljivo pljaĉkati neprijateljsku zemlju.

Sredstva za javne troškove grabili su moćnici i cijeli je teret javnih sluţbi pao na jadnu

sirotinju. Osim toga, pokvarena je Venera bez ikakva vela stida kaljala sve staleţe, sve

spolove i dobi. Od raspuštene su poţude mladići omlitavjeli, od tvrdokorne škrtosti starci su

se kodili, ţene su se bavile vraĉanjem, svi su bili prepuni iskvarenosti. Nepravde nanesene

sugraĊanima smatrali su slavnim djelima. U samome gradu ĉinili su se drskima i odvaţnima,

ali u susretu s neprijateljima postajali bi plasljivi i za rat nesposobni. Salona, iskvarena takvim

i sliĉnim porocima, što je mogla drugo nego krenuti prema dnu? Što je drugo preostalo nego

juriti u propast?

Kako je pak došlo do konaĉne propasti,(1) nije sasvim jasno. Mi ćemo, kao i u dosadašnjem

izlaganju, pokušati izloţiti dijelom ono što je napisa-

no , dijelom ono što je došlo predajom a dijelom slijedeći mišljenja drugih.

Priĉa se da je Salona bila razorena u vrijeme Gota(2) koji su pod vodstvom Totile(3) krenuli

iz krajeva Teutonije i Poljske. Sam je, naime,


voĊa, prije nego što je navijestio rat Italiji, prošao razarajući kroz krajeve Dalmacije. Razorio

je tada dijelom grad Salonu. Sam je ušao u spomenuto zdanje cara Dioklecijana, srušio i

uništio tamo carske isklesane natpise i dao razoriti jedan dio to graĊevine.

Iz krajeva Poljske došlo je s Totilom sedam ili osam uglednih plemena

po imenu Lingoni.(4) Kad su oni vidjeli da im je zemlja Hrvatska prikladna za boravak, jer su

u njoj ostali rijetki koloni, traţili su je i dobili od svojega voĊe. Ostavši tamo poĉeli su tlaĉiti

domaće stanovništvo i surovo ga pokoravati pod svoju vlast. Hrvatska je brdovita pokrajina,

koja se nalazi na sjevernoj granici Dalmacije. Od davnine se taj kraj zove Kurecija, a narodi koji se sada nazivaju Hrvatima, nekada su imali ime Kureti ili Koribanti;(5) stoga Lukan kaže: Tamo se uzda u ratniĉki narod Kureta koje hrani zemlja okružena Jadranskim morem.(6) Zvali su ih Kuretima jer su ne zaustavljajući se trĉali od mjesta do mjesta i lutajući po šumama i gorama živjeli u divljini. Ćud su poprimili od surovosti prirode u domovini i zbog toga su se poput zvijeri veselili surovom ratovanju, napadima i pljaĉkama. Veoma ratoborni i ne libeći se izložiti se smrti najĉešće su se izlagali neprijateljskome oružju. Mnogi ih pjesnici spominju po nekom smiješnome vjerovanju. Kada dođe do pomrĉine mjeseca, misle da ga duhovi grizu i uništavaju, stoga udaraju o sve mjedene predmete u kući, kao da vjeruju da će mjesecu u nevolji pomoći ako bukom tjeraju zle duhove. Stoga će Vergilije: Kureti koji o mjed udaraju.(7) Izmiješali su se ti narodi i postali jedan narod koji je imao sliĉan naĉin života, obiĉaje i jedan jezik. Imali su i vlastite vođe. Iako su bili pokvareni i divlji, ipak su bili kršćani ali veoma sirovi. Zarazila ih je također i arijanska kuga. Mnogi su ih nazivali Gotima i isto tako Slavenima prema posebnom imenu onih koji su došli iz Poljske ili Ĉeške. Kako je već spomenuto, oni su napadali latinske stanovnike koji su nastavali primorske

krajeve a najviše Salonu, glavni grad ĉitave pokrajine. Taj je grad već izgubio svoju nekadašnju moć i veoma je osiromašio. Grad nije imao dostojnoga upravitelja i zbog toga su ga neprijatelji mogli lako osvojiti i opustošiti.


I tako je voĊa Got, koji je bio na ĉelu ĉitave Sklavonije, skupio veliku vojsku sastavljenu od

pješaka i konjanika i spustio se s planina. Utaborio

se s istoĉne strane grada, a drugom odjelu svoje vojske zapovjedio podići logor sa zapadne

strane iznad mora. Poĉeo je sa svih strana napadati Salonu napadajući ĉas strijelama, ĉas kopljima. Jedni su s obronaka brda, koje se tamo uzdiže, vitlali prema zidinama iz praćaka kamenje sa strašnom bukom, drugi su se polako približavali zidinama zbijeni u jedan red i pokušavali probiti vrata. A Salonitanci su se hrabro odupirali rasuti po zidinama, braneći se od neprijateljskih kopalja zaklonima i štitovima. Oni su isto tako na neprijatelje valjali golemo kamenje; jedni su na one koji su se izdaleka borili bacali kamenje iz bojnih naprava, a drugi su odašiljali strijele metaljkama i lukovima. I tako je više dana na razne naĉine tekla borba s neodluĉnim ishodom. Ali što vrijedi ljudski trud kad nedostaje milost zaštite Božje! Zbog mnogih će grijeha, zajedniĉkih i pojedinaĉno poĉinjenih, prema presudi višnje osvete griješni grad biti razoren maĉem. Građani su bili izgubili razum i moć odluĉivanja, biskup bijaše nikakav, upravitelj beskoristan, narod razuzdan, nisu znali što bi bilo pametno uĉiniti. Jedni bijahu odviše plašljivi, drugi više od dopuštenoga samouvjereni. Tako je izvor propadanja u poĉetku bio u samome gradu. A zatim neprijateljske ĉete nisu prestajale svakodnevno napadati jadan grad. Salonitancima su već oslabile snage i svladavao ih je umor. Jedva su odbijali napad mnoštva i gubeći nadu da će se moći oduprijeti, nisu više svim srcem branili zidine. Toliki ih strah bio obuzeo da su pali duhom i svaki pojedini mislio je samo o bijegu. Dogodilo se pak da su jednoga dana bogatiji graĊani potajno prenijeli

svoje stvari do mora i poţurili ukrcati ih na brodove. Kad je to vidio ĉitav gradski puk, svi su

- ţene i nejaka djeca — u gomili pojurili do Luke i nastojali ukrcati se na laĊe i razbjeţati na

sve strane. Grabili su iz kuća štogod su mogli, a vika matrona i djevojaka u snaţnoj se buci

dizala do neba. Sirotinja se također s malim zamotuljcima žurila u luku i pokušavala se ubaciti na brodice. Jedni su gotovo goli i bez iĉega jedva mogli uskakati u ĉamce, drugi plivati do brodova. Neke su u neuspješnom pokušaju u buĉnoj gomili potopili valovi.


Neprijatelji su odmah provalili u grad i nisu prestajali s leĊa ubijati

bjegunce, pljaĉkati, ne štedjeti nikoga na svome putu i paliti kuće. Kad se

ubrzo jadan grad, napušten i bez zaštite vlastitih sinova, ispunio neprija-

teljskom svjetinom, nije bilo nikoga da poštedi crkve, da se smiluje drev-

nim zidinama i vrijednim palaĉama, nego su u navali bijesa zapalili ĉitav

grad i u kratko ga vrijeme pretvorili u prah i pepeo. Od tolika bogatstva

odnijeli su malo plijena. Najvećom su nagradom za pobjedu smatrali to

što su tako sjajan grad mogli uništiti uz neznatan gubitak vlastite vojske.

Tko bi mogao nabrojiti koliko su bijednih gradana, koliko nesretnih djevojaka, koliko djeĉaka odveli u zarobljeništvo? Tko bi se mogao sjetiti broja onih koje je požderao maĉ, koje je progutala vatra, koje je u bijegu usisalo more? A jadni građani, gledajući lomaću mile domovine, nisu mogli žaliti, nije im bilo dopušteno za njom plakati nego je svatko za sebe u strahu za vlastiti život žurio otploviti brodom. Niti je bilo vremena da se sazove vijeće, niti su mogli odluĉiti što treba uĉiniti za opći spas, nego je svatko u brizi za svoju obitelj razmišljao kuda da krene sa stvarima koje je uspio izvući iz pokopane domovine. Niti su to mogli sabrano uĉiniti jer su se u tolikom metežu i bez reda penjali na lade bježeći glavom bez obzira da otac nije nalazio sina, niti sin oca, žena nije mogla vidjeti muža, ni muž ženu. Jedina bila im nada napustiti zemlju otaca. Oni koji su prije pobjegli nisu ĉekali posljednje: oni koji su bili posljednji nisu mogli zadržati one koji su se žurili. Kao da su bili pijani ili ludi, tražeći spas jedino u bijegu, nisu znali kojim sigurnijim putem krenuti. Kako je žalostan bio prizor jadnih žena koje su ĉupale kosu, koje su se udarale po grudima i obrazima! Kako su jaukali i stenjali jer nisu znali od ĉega bjeţati — od ognja ili maĉa?

Kako su Salonitanci pobjegli na otoke VIII, 1-3

VIII. Kako su Salonitanci pobjegli na otoke Pošto su brodovima otplovili daleko od obale, raspršili su se: jedni su žurili prema raznim otocima, a drugi su još dalje veslali smatrajući da niti na otocima neće biti posve sigurni. Napokon je jedan dio pristao na otok koji se zove

Šolta, drugi na Braĉ, treći na Hvar, a ostali su doplovili u luke Visa i Korĉule. Kad su se iskrcali s lada, svatko je poĉeo tražiti svoju obitelj, slati poruke po jednim i drugim otocima i povezivati se po rodovima. Oni koji su se meĊusobno našli, veselili su se što su izbjegli takvu opasnost, a oni koji se nisu

pronalazili oplakivali su svoje kao mrtve. Kad se tuga i ţalost

zbog tolike nevolje malo smirila, stali su se meĊusobno tješiti. Tada svi poĉeše plesti kolibe

od lisnatih grana i pruĉa i smještati se po prikladnim mjestima. Poĉeli su se baviti razliĉitim

poslovima. Jedni su obraĊivali zemlju, drugi su plovili morem i trgovali. Jao, koje li patnje!

Koliko ih je bogatih i uglednih bilo u Saloni koji su sada na tuĊim vratima bijedno prosili

kruh. Tada su odabrani mladići poĉeli ploviti uz obalu Dalmacije na liburnama(1) pod

oruţjem i neprijateljima postavljati zasjede. Toliko su ih svakodnevno ubijali i pljackali da se

nitko od Slavena nije usuĊivao spustiti se do mora. Tako su Salonitanci dugo vremena ostali

na otocima provodeći ţivot pun jada i bijede. U isto se vrijeme Ivan,(2) vrhovni svećenik Apostolske stolice, budući da je bio rodom Dalmatinac, veoma ražalostio slušajući o nesretnom udesu svoga naroda. Poslao je nekog opata po imenu Martina s velikom svotom novca za otkup zarobljenika. Kad je ovaj došao u krajeve Dalmacije, mnoge je zarobljenike otkupio od Slavena i otposlao ih je njihovim roditeljima. Taj je Martin prema apostolskoj zapovijedi relikvije mnogih svetaca preuzeo u krajevima Dalmacije i Istre i prenio ih u Rim k spomenutom papi Ivanu. Veleštovani ih je papa s poštovanjem preuzeo i pohranio u crkvi blaženog Ivana Lateranskoga; gdje je izvor krstionice. Tamo je dao naslikati u zlatnom mozaiku lik svetoga Dujma s palijem i ostalom biskupskom odjećom. Isto je tako dao naĉiniti sliku blaţenoga Staša meĊu ostalim

svecima.

Kako su Salonitanci pobjegli na otoke VIII,

4 U to isto su vrijeme neki došljaci koji su, kako priĉaju, bili istjerani iz Rima, pristali brodovima blizu Epidaura. Bijaše Epidaur biskupski grad, podložan salonitanskoj crkvi, što se može zakljuĉiti iz pisma svetoga pape Grgura, koje je poslao nadbiskupu salonitanskom Natalu, u kojemu ga prekorava što je bez privole sinode uklonio nekog Florencija,(3) biskupa crkve u Epidauru, zbog nekih pripisanih mu ali nedokazanih prijestupa. Ovaj je sluĉaj spomenuti papa povjerio svome podđakonu Antoniju kojega je bio poslao u Salonu, kako smo prije spomenuli. Došljaci, koje sam gore spomenuo, svoje su sjedište smjestili u tim krajevima, a grad Epidaur su ĉestim napadima veoma izmuĉili, izmuĉenoga su osvojili i osvojenoga pretvorili u pustoš. Ljudi su se s njima izmiješali i postali jedan narod. Sagradili su Dubrovnik i živjeli u njemu.(4) Od tog su vremena nastojali dobiti palij za svoga biskupa.

Kako su se Salonitanci raspršili po raznim mjestima IX, 1-2

IX. Kako su se Salonitanci raspršili po raznim mjestima U međuvremenu su Salonitanci, boraveći na otocima, trpjeli zbog jalove zemlje i nestašice vode. Gorjeli su od snažne želje vratiti se u domovinu. Ali iako je Salona ležala napuštena, neprijatelji se nisu usuđivali u njoj boraviti. I Salonitancima se ĉinilo da tamo boravak ne može biti siguran, neprijateljski je oganj sve uništio, kule i zidovi ležali su srušeni, samo je kazališno(1) zdanje, koje je bilo sagrađeno na zapadnom dijelu, još uvijek ostalo netaknuto. Tako je nesretne građane odanle tjerala nestašica, a ovdje su se još uvijek bojali neprijatelja. Budući da su se u velikom broju rasuli po svijetu, ostalo ih je malo i bili su bez sredstava te nisu mogli ni pomišljati na obnovu grada. Stoga se dogodilo da su neki, koji su otišli s otoka, tražili sebi prikladna mjesta za stanovanje po raznim dijelovima dalmatinske obale. Neki su ploveći prema zapadnoj strani pristali u luci nekog drevnog, ali porušenoga grada. Kad su vidjeli da je mjesto pogodno za boravak, sagrade tamo neku utvrdu i stanu u njoj stanovati. Budući da im se položaj mjesta svidio zbog okolnih otoka i pogodnosti pristaništa, nisu držali potrebnim vratiti se u Salonu. Ĉinilo im se da ništa ne nedostaje osim rijeke Jadra koja je veselo tekla s istoĉne strane salonitanskoga grada. 0 njoj ĉitamo kod Lukana: Tamo gdje Jadranskog mora val udara dugu Salonu a Jadro trepereć ususret blagim se vjetrima pruža.(2) Spomenutom je gradu dakle dano ime Jadrija ili kako se nekima više sviđa: Jadrija je dobila ime po osnivaĉu Jadriju.(3)

Kako su se vratili s otoka i ušli u Split X, 1-4

X. Kako su se vratili s otoka i ušli u Split

MeĊu Salonitancima, koji su se bili povukli na obliţnje otoke, bijaše neki ĉovjek po imenu

Sever ĉija je kuća bila pored stupova palaĉe iznad mora. Budući da se svojim većim znaĉajem

isticao meĊu drugima, zvali

su ga Velikim Severom.(1) On stade sokoliti svoje sugraĊane da se vrate u domovinu. Ali nije bilo sigurno podizati nastambe u ruševinama drevnoga grada te im je savjetovao da se privremeno povuku u Dioklecijanovo zdanje gdje će moći sigurnije boraviti i obrađivati barem neki djelić svoje zemlje bez velikoga straha sve dok ne bude moguće, ako se prilike poprave, obnoviti Salonu. I svidio se taj savjet plemićima i svim puĉanima te su se međusobno dogovorili da bogati sagrade kuće na vlastiti trošak, drugi koji nisu imali dosta imutka za gradnju kuća uzet će okolne kule za stanovanje, a ostali puk neka stanuje pod svodovima i u kriptama. Tada, odnijevši i ukrcavši na brodove sve što su imali na otocima, preplove sa ţenama i

djecom, ali bez ţivotinja. Došli su i ušli u spomenutu građevinu koja nije bila sagrađena za grad nego za kraljevsku palaĉu. Budući da je palaĉa bila prostrana, poĉeli su je nazivati Spalatum.(2) Smjestivši se tamo, podigli su skromne nastambe prema potrebama toga vremena. I tako je onaj napaĉeni grad Salona, ugledan i drevan, zbog mnogih grijeha, koje je prema Bogu poĉinio, spao na takvu bijedu da od brojnog njegova stanovništva nije ostalo ni toliko da bi moglo ispuniti unutrašnjost toga maloga grada. Smjestili su se u onom dijelu koji gleda na more, a ostali dio gradića ostavili su praznim. Tada poĉeše polako izlaziti i obraĊivati zemlju u blizini. Kada su voĊe Gota ĉuli da su se salonitanski građani vratili s otoka, odmah su krenuli vojskom na njih, poĉeli pustošiti njihove nasade i ne dopuštati im izlazak iz grada. Tada građani, međusobno se posavjetovavši, pošalju izaslanstvo carigradskim carevima(3) moleći i tražeći da im bude dopušteno stanovati u Splitu i posjedovati teritorij grada Salone na osnovi nekadašnjega prava. Tako je i bilo. Postigavši sve što su ţeljeli, izaslanici su se vratili k svojim

Kako su se vratili s otoka i ušli u Split X, 5

sugraĎanima noseći sveti reskript gospodara vladara. Zapovijed je takoĎer poslana

voĎama Gota i Slavena uz strogu naredbu da ničim ne ometaju salonitanske graĎane

koji žive u Splitu.

Kad su primili naredbu vladara, nisu se više usuĊivali mašiti se oruţja

protiv Splićana. Tada je meĊu njima zavladao mir i Splićani su se poĉeli pomalo druţiti sa

Slavenima, baviti se trgovinom, sklapati s njima ţenidbene veze i ĉiniti ih sebi bliskima i

mirnima.

0 prvome splitskome nadbiskupu Ivanu XI, 1-3

XI. 0 prvome splitskome nadbiskupu Ivanu Vrhovni je svećenik u međuvremenu poslao nekog izaslanika po imenu Ivana Ravenjanina(1) da prođe krajevima Dalmacije i Hrvatske i uputi kršćane u spasonosne rijeĉi Božje. U salonitanskoj crkvi od vremena pada nije bio određen biskup. Veleĉasni Ivan stade poticati kler i puĉanstvo da u svojoj sredini obnove nadbiskupiju drevnoga grada, što su sa zadovoljstvom prihvatili. Tada se prema obiĉaju sastao kler i svi su se suglasili da se izabere spomenuti Ivan. Kad je primio posvećenje od gospodina pape, kao dobar je pastir došao k svojim ovcama ne želeći zgrtati novac, jer je crkva tada bila veoma siromašna, već se trudio tražiti duhovni dobitak u brizi za spas duša. Apostolska mu je stolica odobrila

da splitska crkva dobije povlastice koje je Salona od davnine imala. Tada je on poĉeo sređivati crkvu i kler, baviti se nauĉavanjem, posvećivati se propovijedanju i veoma zdušno i brižno vršiti pastirsku službu. Obnavljao je crkve kružeći po krajevima Dalmacije i Sklavonije,

zareĊivao biskupe, rasporeĊivao parohije i pomalo privlaĉio sirove i neuke narode ka

katoliĉkom nauku. Tada je spomenuti Sever svoje prebivalište, koje je u Splitu bio odabrao kad su se vratili s otoka, darovao crkvi s ugaonom kulom i palaĉom, odredivši da tamo bude biskupija. Tu je veleštovani biskup Ivan najprije stanovao. Kad je vidio da u narodu raste ljubav k služenju Bogu, zapoĉne hvalevrijedan posao. Jupiterov hram,(2) koji je bio podignut u samom carskom zdanju na povišenim zidovima, oĉistio je od likova poganskih bogova i postavio vrata i zasune. Tada se na objavljenu svećanost posvećenja odasvud skupio mnogobrojan narod. Stvorio je on, dakle, od onoga hrama crkvu, posvetivši je u slavu Božju i slavne Djevice Marije uz veliku pobožnost i radost svih koji su bili došli. Odredio je da tamo bude kler koji će svakoga dana smjerno obavljati bogoslužje.

O prijenosu svetih Dujma i Staša XII, 1

XII. O prijenosu svetih Dujma i Staša

U isto je vrijeme veleštovani biskup poĉeo zajedno s graĊanima raditi na tome da se tijelo

biskupa blaţenoga Dujma, koje je bilo ostalo u Saloni, uzme, prenese i smjesti u upravo

posvećenu crkvu.(1) Svima se to veoma svidjelo. Izabravši vrijeme kada bi to mogli kako

valja uĉiniti, otišli su u Salonu. Kad su ušli u biskupsku baziliku,(2) našli su sve u neredu i razbacano. Mjesto je bilo ispunjeno srušenim dijelovima krova, a na gomilama pepela od požara već je bilo izraslo grmlje i šiblje. Premda je bilo još ljudi koji su preživjeli i poznavali mjesto, ipak se nije lako moglo razabrati odakle bi se izvadilo tijelo blaženoga Dujma jer je njegov grob bio sakriven pod podzemnim svodovima. Otkopali su zemlju i razotkrili mjesto, podigli lijes , na koji su najprije naišli i u velikoj ga brzini prenijeli u Split u strahu da ih sluĉajno ne napadnu Slaveni. Kad su otvorili lijes, nisu našli tijelo blaženoga Dujma nego tijelo blaženoga Staša muĉenika. Odmah su se sljedećega dana vratili u Salonu, na istome mjestu otkopali sarkofag blaženoga Dujma i u velikoj ga žurbi prenijeli u Split. S najvećom pobožnošću smjestili su dragocjene relikvije obaju muĉenika u gorespomenutu Bogorodiĉinu crkvu, gdje milošću Božjom poĉivaju sve do danas.

Popis nadbiskupa o kojima postoji spomen XIII, 1-3

XIII. Popis nadbiskupa o kojima postoji spomen

Slavenski su voĊe poĉeli silno štovati crkvu blaţenoga Dujma darujući joj imanja i mnoge

posjede, radosna srca prinoseći desetine i davanja.(1)

Bilo je u splitskoj crkvi mnogo nadbiskupa, kojima su na osnovi povlastice salonitanskoj

crkvi iskazivali poslušnost mnogi biskupi Gornje

i Donje Dalmacije, kao sufragani od davnine. Sami se nadbiskupi nisu

nazivali splitskima nego salonitanskima.(2) Pošto su, zahvaljujući propovijedanju

spomenutoga Ivana i ostalih salonitanskih nadbiskupa, voĊe Gota i Hrvata bili oĉišćeni od

zaraznoga arijanskog krivovjerstva,(3)

te u Sklavoniji(4) su, osim biskupa u Dalmaciji, bile ustanovljene druge biskupske crkve: na

istoku je bio delmitanski biskup,(5) po ĉemu je Dalmacija nazvana, na zapadu je bio biskup

siscijski,(6) gdje je blaţeni Kvirin muĉenik(7) bio nekada biskupom.

Poslije propasti Salone u Splitu nalazimo ove starije nadbiskupe:

Justin je postao nadbiskupom godine utjelovljenja osamsto ĉetrdesete, Marin(8) je bio

nadbiskup u doba kralja Karla i slavonskoga kneza Branimira,(9) Ivan(10) je bio nadbiskup

godine Gospodnje devetsto ĉetrneste.

Popis nadbiskupa o kojima postoji spomen XIII, 4

u doba kneza(11) Tomislava, Martin je bio nadbiskup godine Gospodnje devetsto

sedamdesete u doba cara Teodozija i kralja Drzislava.(12) Taj je Martin bio rodom Splićanin.

On je za crkvu uĉinio veliki kaleţ s pliticom od ĉistoga zlata. Iza Drţislava ostali su njegovi

sljedbenici imali naslov kraljeva Dalmacije i Hrvatske. Primali su oznake kraljevskoga dostojanstva od careva carigradskih i nazivali su se njihovim eparsima ili patricijima.(13) Vlast nad kraljevstvom Dalmacije i Hrvatske pripadala im je po podrijetlu nasljedstvom od otaca i pradjedova. A granice kraljevstva bile su ove: na istoku Delmina, gdje je bio grad Delmis s nekom crkvom u kojoj je pronađen zapis da ju je posvetio kapuanski biskup blaženi German,(14) na zapadu Karintija(15) prema more sve do grada Stridona, gdje je i danas granica između Dalmacije i Istre, sa sjevera od obale Dunava do Dalmatinskoga mora s ĉitavom Maronijom(16) i Humskom kneževinom.

XIV. 0 dolasku Ugara

U to je vrijeme jedan dio plemena Masageta(1) izašao iz svoje pokrajine,

koja se zvala Magerija, i u velikome je mnoštvu došao uništavajući sve pred sobom. Zauzeli

su ĉitavu Panoniju s obje strane Dunava.(2) Pobili su stanovnike toga kraja, druge odveli u

ropstvo. Smjestili su se u toj ravnici

jer je bila nenastanjena i zbog toga prikladna za pašu stoci koja je velikim dijelom sluţila kao

hrana tome mnoštvu. Priĉalo se da je od davnine taj kraj bio pašnjak Rimljanima.(3) Poĉeli

su, dakle, okolne krajeve napadati i uznemirivati, rušiti crkve i obarati se na kršćane. Bili su

ţestoki pogani, prvo su se zvali Huni,(4) a zatim Ugri. Priĉa se da je prije toga vremena

otišao iz toga kraja voĊa Atila,(5) najsuroviji progonitelj kršćana.

Nadbiskup Petar, rodom Splićanin, bio je godine Gospodnje devetsto

devedesete u doba kraljeva Trpimira i njegova sina Muncimira.(6) Pavao nadbiskup, takoder

Splićanin, bio je godine Gospodnje tisuću petnaeste u doba careva Bazilija i Konstantina(7) i

Krešimira,(8) njihova patricija i kralja

Hrvata. Otac istoga nadbiskupa zvao se Prestancije,(9) koji je u isto vrijeme bio primarij,

odnosno upravitelj grada Splita.

U tom je razdoblju Gejza,(10) ĉetvrti ugarski knez, postao kršćaninom.

Pomalo je stao svoj narod uvoditi u obrede kršćanskoga ispovijedanja,

dajući kršćanima na volju da grade crkve i da javno propovijedaju Kristovo ime.

Kad je umro nadbiskup Pavao,(11) na njegovo je mjesto postavljen

Dabral,(12)rodom Splićanin, godine Gospodnje tisuću tridesete u doba

spomenutih vladara.

XV. 0 izuzeću biskupa Gornje Dalmacije

Dogodilo se da su tih dana svi sufragani Dalmacije bili sazvani na

provincijsku sinodu(1) koja se trebala odrţati u splitskoj crkvi. Biskupi Gornje Dalmacije

mislili su da će im biti ugodnije putovati ako svi zaplove istim brodom. Opremiše brod, prema

dogovoru stignu u luku i gotovo svi

biskupi, tj. kotorski, barski, ulcinjski(2) i svaĉki,(3) utovare sve što im je za plovidbu bilo

potrebno i ukrcaju se na isti brod. Plovili su medu otocima pod sasvim povoljnim vjetrovima,

kad se odjednom usred valova sruši pijavica s golemim praskom. Prestravljeni mornari

izbezumljeno viĉući potrĉe rukama hvatati opremu jedara nastojeći spustiti jedra, baciti sidra,

da brod ne bude baĉen na hridi koje su bile sve bliţe i bliţe. Ali prije nego što je tko mogao

nešto razumno uĉiniti, brod je bio svom silinom zahvaćen i baĉen na stijenu, da bi zatim u sve

jaĉoj oluji u jednome trenu bio slomljen i razbijen u dijelove. Tako su Boţjom presudom

poginuli jadni biskupi i svi koji su bili s njima.

GraĊani spomenutih gradova poslali su tada izaslanstvo vrhovnom

svećeniku i javili su mu o brodolomu svojih biskupa ponizno moleći da ih se izuzme iz

podloţnosti splitskoj crkvi. Navodili su sasvim uvjerljivi razlog da im je opasno posjećivati

tako udaljenu crkvu. Zbog toga je rimski papa odobrio njihov zahtjev i sve je biskupe od

Dubrovnika nadalje

razriješio spone kojom su vezani za drevnu salonitansku metropoliju.(4) Ustanovio je novu

metropoliju u gradu Baru(5) i sve je spomenute biskupije njoj podloţio.

Biskupije Donje Dalmacije, tj. od osorske do trogirske biskupije, bile

su prema drevnom obiĉaju podloţne svojoj metropoliji — salonitanskoj crkvi. Krĉla, osorska

i rapska(6) biskupija imale su na svojim otocima parohije,(7) ali je krĉka biskupija(8) imala

veći broj parohija koje sada pripadaju

senjskoj crkvi,(9) jer ona tada još nije bila biskupsko sjedište. Svi su spomenuti gradovi

pripadali hrvatskom kraljevstvu. Zadarska biskupije imala je malenu parohiju zbog blizine

ninske(11) i biogradske(12) biskupije. A kada su Mleĉani razorili grad Biograd, sjedište je

bilo prebaĉeno u Skradin. Trogirskoj je biskupiji,(13) jer je bila blize svojoj metropoliji,

ţdrijebom

pripala veća dijeceza: šibenska tvrĊava s cijelom parohijom a pruţala se sve do rijeke Cetine.

Biskupsko je sjedište bilo kod Mukra,(14) a parohija mu

je bila od granice Krajine sve do Stona. U Stone je takoder bila biskupija, njezina je parohija

bila u humskoj kneţevini. Hrvatski su kraljevi ţeljeli imati svoga posebnog biskupa i zatraţili

su to od splitskoga nadbiskupa. Postavljen je biskup, koji se zvao hrvatski,(16) sa

sjedištem na polju kod crkve svete Marije pored kninske utvrde.(1'7) On je dobio mnoge

parohije, imao je imanja i posjede gotovo po cijelom hrvatskom kraljevstvu jer je bio

kraljevski biskup. Bio je u kraljevoj pratnji kao jedna od glavnih osoba na dvoru, a

jurisdikcija mu se protezala sve do rijeke Drave. Metropolitanska je crkva ipak ţeljela za sebe

zadrţati

ove parohije: parohiju cetinsku, livanjsku, klišku, mosorsku, omišku i krbavsku,(18) to preko

Ţeljeznih planina sve do granice sa Zagrebom i ĉitavu Maroniju.

Vratimo se sada biskupu Dabralu. Budući da je bio moćan i ugledan,

nitko se nije usuĊivao prekoriti ga za njegova djela. Smatrao je da mu je

dopušteno sve što mu se sviĊa. Imao je ţenu i djecu, kao da je laik, i drţao

ih je u nadbiskupskome dvoru. Ĉitava je biskupija doista odzvanjala djeĉjim krikovima i

prepirkama sluţavki. Ogrezao u svjetovne poslove malo se brinuo za duhovne stvari. Kada je

vrhovnome svećeniku bilo javljeno o tako nedoliĉnom nadbiskupovu ţivotu, odmah je poslao

nekog

izaslanika, po imenu Ivana, ĉovjeka veoma razborita i oprezna. Došavši u taj kraj, sazvao je

sinodu(19) i zapoĉeo istragu o »zaĉetniku i uĉesnicima«.

I premda je Dabralovo zlodjelo bilo oĉito, ipak se poĉeo izvlaciti besmislenim opravdanjima.

Govorio je da mu je spomenuta ţena zakonita, da ju je prema obiĉaju istoĉne crkve mogao

slobodno zadrţati. No izaslanik(20)

je isprike Dabralove smatrao bezvrijednima i na osnovi apostolske ovlasti presudio je i

zauvijek mu oduzeo upravljanje splitskom crkvom.

Rimski je papa(21) u to vrijeme za kralja okrunio Stjepana, Gejzina sina,

koji je tako postao prvim ugarskim kraljem. Bio je ĉovjek ĉvrst, veoma

spreman širiti kult kršćanske vjere. U svojem je kraljevstvu tako plemenito ustanovio

biskupije, samostane i crkve i tako ih obilno obdario da se ĉinilo da nigdje u svijetu crkva

nema bolji i ugledniji poloţaj.

Poslije Dabrala bio je splitski nadbiskup neki Ivan,(22) podrijetlom iz

samoga grada. Sagradio je crkvu svetoga Feliksa(23) nad potokom. A kad je

zbog starosti postao beskoristan, povukao se s pastirske duţnosti,ţivio

neko vrijeme u istoj crkvi da bi ubrzo preminuo.

XVI. 0 promaknuću nadbiskupa Lovre

U to je doba neki izaslanik Apostolske stolice došao u splitsku crkvu

i sazvao provincijsku sinodu.(1) Kad su se skupili svi biskupi splitske metropolije, prije nego

što je sinoda bila raspuštena, raspravljalo se o izboru metropolita jer je splitska crkva tada bila

upraţnjena. Dogodilo se

da su misli i glasovi svih, jer ih je nadahnula milost Boţja, bili jedinstveni u tome da to bude

veleĉasni Lovro, osorski biskup, koji je s ostalim sufraganima došao na sinodu. Jednodušno

su ga proglasili ocem i nadbiskupom.(2) 0 tome su poslali izvještaj rimskoj kuriji i iznijeli

gospodinu papi svoju molbu kojom su njega predloţili. Budući da su mu

svi o njemu dobro posvjedoĉili, njihova je molba lako odobrena: dao mu je vrhovni svećenik

odobrenje za prijelaz i poslao mu palij koji odgovara njegovu dostojanstvu s potvrdom

povlastica metropolitske ovlasti.

Bio je Lovro podrijetlom Dalmatinac, malena stasa ali velike

mudrosti. Poĉeo je budnom revnošću u svjetovnom i duhovnom pogledu

uzdizati Crkvu prolazeći cijelom provincijom i propovijedajući, te poput dobra pastira velikim

marom bdjeti nad svojim stadom. I budući da je bio takav ĉovjek, silno su ga poštovali

kraljevi i prvaci Sklavonije i darivali crkvi svetoga Dujma naselja i mnoga imanja dajući

isprave o potvrĊivanju

i o povlasticama za nova i stara darovanja.(3) Ĉasni Lovro sam nije imao

namjeru okoristiti se za sebe iii za svoje roĊake, nego je sve pripisivao u vlasništvo crkve. Bio

je tako revan u povećavanju i ukrašavanju crkvenoga blaga da je jednog svog slugu poslao u

Antiohiju da izući zanat obrade zlata i srebra. Kada je to ovaj dobro izućio i vratio se, dao mu

je veleĉasni nadbiskup iskovati velike svijećnjake od srebra i druge priruĉne

svijećnjake. Uĉinio je takoder jedan veliki i drugi mali vrĉ, zdjelicu s ruĉkom, kaleţ i malu

škrinju, pastirski zavinuti štap, kriţ i druge predmete. Sve je to izveo likovnim umijećem u

stilu antiohijske umjetnosti.

U to je vrijeme došao u Split neki istanĉani umjetnik Adam Pariţanin,(4)

koji je putovao u Atenu da bi prouĉavao grĉku umjetnost. Nadbiskup ga

je Lovro primio, iskazao mu poĉast i zamolio ga da pasije blaţenih muĉenika Dujma i Staša,

koje su u davnini bile napisane neuglednim jezikom, dotjera tako da zablistaju izvrsno

sastavljene. Adam je to sa zahvalnošću prihvatio i, uzevši graĊu iz starih povijesti, obnovio je

legende o obojici muĉenika dotjeranim iskazom. Sastavio je takoder i himne i u stihu napisao

sve što se o blaţenome Dujmu uz glazbu pjeva.

U isto je vrijeme neki Ivan,(5) rodom s italskog tla, izabran na

ispraţnjenu trogirsku stolicu i predstavljen nadbiskupu Lovri koji je obavio nad njime ĉin

posvećenja. Budući da je bio knjiţevno naobraţen i

dobar ĉovjek, bio je Lovri draţi i bliţi od drugih biskupa. Iz ljubavi prema nebeskoj domovini

prezirao je sva tjelesna zadovoljstva i ţivio veoma strogo. Navode ĉak da su ga njegove vrline

uzdigle do tolike milosti da su na njemu zasjali znaci svetosti. Zbog toga su ga za ţivota i

poslije smrti njegovi gradani veoma poštovali.

U doba gospodina nadbiskupa Lovre došlo je u kraljevstvu Dalmacije

i Hrvatske do neke rasprave o proklinjanju shizme.

U doba gospodina pape Aleksandra i nadbiskupa Ivana, prethodnika

spomenutoga Lovre, gospodin Majnard, nekoć opat u Pomposi a poslije biskup kardinal,

odrţao je veoma sveĉanu sinodu svih prelata Dalmacije

i Hrvatske, na kojem su sastavljena mnoga poglavlja kapitulara. MeĊu ostalim utvrĊeno je i

odluĉeno da nitko ne uznastoji sluţbu Boţju obavljati na slavenskom jeziku, nego samo na

latinskom i grĉkom i da se nitko, tko pripada tom jeziku, ne moţe promaknuti u svete

redove.(6) Govorili su da je gotsko pismo izumio neki heretik Metodije, koji je mnogo

lazi napisao protiv normi katoliĉke vjere na istom slavenskom jeziku.(7) Priĉa se da je zbog

toga bio na osnovi boţanske presude kaţnjen prijekom smrću.

Kada je ova odluka bila objavljena i potvrĊena apostolskom ovlašću,

sve je svećenike Slavene obuzeo velik jad. Sve su njihove crkve bile zatvorene, a oni sami

zašutjeli i nisu obavljali uobiĉajenu sluţbu.

Dogodilo se pak da je neki svećenik došljak, po imenu Ulfo, stigao u

krajeve Hrvatske na licu noseći izraz poboţnosti a u srcu skrivajući otrov svoje laţljivosti.

Odlazio je meĊu narod i krišom šaputao, hineći da ga je poslao vrhovni svedenik(8) i

suosjećajući s njihovom nemoći obećavao da de im dati koristan savjet rijeĉima: »Znajte da je

moj gospodar vrhovni svećenik bio veoma oţalošćen kada je ĉuo da su vaše crkve zatvorene i

da je vašim svećenicima zabranjeno bogosluţje. Upravite mojem gospodaru izaslanstvo

svjesni da ćete moći postići što god budete ţeljeli.«

Sastali su se starješine i odrţali vijećanje i toga istoga svećenika Ulfa sa svojim darovima

poslali u Rim. Svećenik, brzo prevalivši put, doĊe u Rim; pred noge gospodina pape donese

darove Hrvata s njihovim

zahtjevima i ponizno zatraţi da stanje crkava i klerika u kraljevstvu Slavena opozivom vrati u

prijašnje stanje. Tada mu vrhovni svećenik odgovori: »Nije u skladu s pravom da se protiv

zakljuĉaka izaslanika Apostolske stolice donosi napreĉac neka odluka. Ti pak, kad dobiješ

naše pismo, prenesi nadbiskupu i kralju i ostalim prelatima ove provincije da

dva biskupa doĊu pred nas zbog ovih poslova, jer tebe, kao nepoznatoga, ne moţemo s tim u

vezi saslušati."

Zao svećenik ne odnese papino pismo onima kojima je bilo namijenjeno nego se poţurio

Gotima koji su ga bili poslali. Na njihova pitanja što se kod Apostolske stolice dogaĊalo s

njihovom molbom,

odgovorio je: »Boţjom sam milošću postigao sve što ste od gospodina pape traţili, vaše su

crkve otvorene, vašim svećenicima vraćeno bogosluţje. K tome sam vam izradio i to da

izaberete biskupa od vašega roda i vaše pismenosti i da ga po meni s darovima istome papi

pošaljete da ga posveti."

Kad su to Goti ĉuli, bili su veoma radosni i na licu mjesta su nekoga

neukog starca, po imenu Cededu, izabrali za biskupa i brzo poslali u Rim

u pratnji nekog opata Potepe i svećenika Ulfa, koji je bio zaĉetnik ĉitavoga nedjela. Kad su

pristupili pred lice pape, on ih je zapitao: »Koji ste vi?« Nevaljali svedenik odgovori: »Iz

krajeva Dalmacije smo, vaše se oĉinstvo moţe prisjetiti da sam nedavno stupio pred vašu

dobrohotnost. A ovi su

ţeljeli doći pred noge vaše svetosti da im, kao svojem narodu, ukaţete milost. Ovaj je

najugledniji ĉovjek medu Gotima došao zbog toga da moţe slobodnije propovijedati kad ga vi

uputite u pravila istine.« Zatim će gospodin papa: »Koju ĉast obnaša?« Odgovoreno je da je

do nedavno bio svećenik koji obavlja sluţbu na svom vlastitom jeziku. Na to će papa: »A

zašto je odbio ostrići bradu prema obiĉaju Katoliĉke crkve?« Zao svećenik odgovori: »Upravo

je zato došao pred vas da vam iskaţe poslušnost.« Veleštovani mu je papa tada tamo vlastitom

rukom iz brade išćupao nekoliko dlaka i odmah je zapovjedio prisutnima da ga obriju prema

crkvenom obiĉaju. A svećeniku je rekao: »Zapovjedio sam ti da pozoveš

k meni biskupe a ne ove ljude.« Na te rijeĉi svećenik odgovori: »Gospodine, htjeli su doći ali

nisu mogli.« Stoga mu gospodin papa nakon odrţanoga vijećanja ovim rijeĉima odgovori:

»Znajte, sinovi, da se sjećam kako sam ĉesto slušao o tome što Goti sada nastoje od mene

traţiti ali zbog krivovjeraca arijanaca, koji su izumili ovakvu pismenost, ne usuĊujem se,

kao ni moji prethodnici, dati im dozvolu za bogosluţje na njihovom jeziku. Sada idite i

uĉinite da se taj narod pridrţava svega što je ĉasni brat naš Majnard, biskup kardinal svete

Rufine, na sinodi zakljuĉio, i to sve dok naši izaslanici tamo ne doĊu.« Na te rijeĉi brzo su se

povukli od pogleda gospodina pape i poţurili vratiti se u svoju provinciju. Tada Cededa upita

svećenika Ulfa: »Reci mi, kakvu nam je korist donio odlazak pred lice pape?« Ulfo mu

odgovori: »Ono što si ţarko ţelio, to si uz moj trud postigao.« Na to će Cededa: »Što to?«

Ulfo reĉe: »Da te je papa postavio za biskupa.« Cededa reće: »Na koji naĉin?« Ulfo odgovori:

»Toliku moć ima gospodin papa da kome god vlastitom rukom išćupa iz brade nekoliko

dlaka, postaje zauvijek biskupom.« Kad je to ĉuo, budalasti se starac ispuni veseljem. I odmah

je nabavio pastirski štap i prsten.

Kad su ušli u krajeve Hrvatske, sunarodnjaci su na vijest o njihovu

dolasku veselo išli u susret svome biskupu i s velikim su ga oduševljenjem

doĉekali. Ali, budući da nije bio pravi pastir, nego se kao grabeţljivi vuk skrivao pod ovĉjom

koţom, prepoznati ga se moglo po plodovima njegove djelatnosti. U prvom je naletu

najvećom brzinom otjerao krĉkog biskupa iz njegova sjedišta i to je stolicu prigrabio kao da

mu je dana apostolskom

ovlašću. Tada, kakve li sramote, prividni je biskup počeo oskvrnjivati bogoslužje posvećujući

crkve, zarećujudi klerike i obavljajući druge biskupske poslove.

Ali krepost Svemogućega nije dugo podnosila da vraţja zaluĊenost vara nesretne duše. Ĉim je

glas o tim bezboţnim djelima došao do ušiju

vrhovnoga svećenika, obuzela ga je velika tuga i bez oklijevanja je žurno poslao nekog svog

izaslanika kardinala Ivana da iskorijeni žar zločinačke shizme iz krajeva Sklavonije. I tako,

kad je kardinal došao u to krajeve, zapovjedio je da se sakupi mnoštvo naroda i klera, oštro je

izgrdio lažnoga biskupa pred njegovim Gotima zbog tako neodgovorna nedjela i objavio

svima da mu vrhovni svećenik nije odobrio obavljanje nikakve svete službe. Zbog toga je

Cededu i Potepu i njihove sljedbenike nožem vječnog prokletstva odsjekao iz zajednice

vjernika. Zapovjedio je zatim da se Ulfo, koji je smislio i začeo takvo zlodjelo, odvede sve do

Splita. Tamo je sazvao sinodu(9) i tog je pokvarenog svećenika lišio svakoga crkvenog reda i

dao

da ga se išiba, da mu se obrije glava, na čelo stavi užareni žig, i da ga se, prema papinoj

zapovijedi, baci u doživotnu tamnicu. No, budući da se suludi Cededa nije opametio od

počinjenoga prijestupa i zbog njega su se po cijelom kraljevstvu pojavili povodi za sablazan,

vrhovni je svećenik naložio da se na njega svečano baci prokletstvo u rimskoj crkvi, u

splitskoj

i po čitavoj provinciji. To je u Rimu učinjeno dvaput, na splitskoj sinodi tri puta. Iznenada ga

je dostigla jasna Božja kazna: nije osjećao nikakvu slabost niti tjelesnu bol i pošao je da

obavi uobičajenu prirodnu potrebu. Tamo ga je odjednom prožela bol, crijeva su mu se iz

tijela iščupala i sva se utroba prosula u nužnik. Tako je čovjeka bezbožnika, koji je oponašao

arijansko krivovjerje, Boţji sud pravde kaznio sramotnom Arijevom smrću.

Dok se to dogaĊalo, gospodin papa Aleksandar otišao je s ovoga

svijeta.(10)Na njegovo je mjesto došao gospodin Grgur Sedmi.(11) On pošalje izaslanika

sipontinskoga nadbiskupa i ĉasnoga ĉovjeka gospodina Girarda.

Kad je došao u Split, nadbiskup Lovro doĉekao ga je s velikom radošću i

poĉastima. Poslao je pismo i pozvao sve sufragane splitske metropolije. Kada su se sastali,

odrţao je kod Salone s njima provincijsku sinodu(12)uz nuţnu zrelost i ozbiljnost. Nazoĉni su

bili ovi sufragani splitske crkve: najprije nadbiskup Lovro, drugi poslije njega zadarski biskup

Stjepan, trogirski Ivan, ninski Formin, rapski Grgur, biogradski Teodozije,(13)

hrvatski Grgur, osorski Bazilije i još neki. Na toj je sinodi obnovljena ninska biskupija, ĉiji je

biskup Grgur nekoć nanio mnogo teškoća splitskom nadbiskupu Ivanu uskraćujući mu duţnu

poslušnost i neopravdano prisvajajući pravo metropolita.(14)

Ĉasni je izaslanik Girard tijekom boravka u Splitu našao gore

spomenutoga svećenika Ulfa, kojemu je nadimak bio Golfank. Taj je već dvanaest godina bio

u teškim okovima prema papinoj zapovijedi zbog zloĉinaĉkog nedjela shizme što je s

Cededom poĉinio u krajevima Dalmacije i Hrvatske. Dade, dakle, da ga se oslobodi(15) i reĉe

da je gospodin Aleksandar, sretne uspomene, na samrti naloţio da se oslobode svi koji

su bili u tamnici na osnovi njegove presude. No prvo mu je dao da se nad evanĊeljem i nad

tijelom blaţenoga Dujma istinski zakune da neće nikada ponovno upasti u krivovjerje, kojega

se odrekao, i da se više nikada, kad ode, neće vratiti u ove krajeve nego da će s njime otići u

Rim i tamo dopustiti da ga dovedu pred papino lice.

To se tako dogaĊalo, a mi se vratimo nadbiskupu Lovri. Postavljen

je na stolicu salonitanske crkve godine od utjelovljenja tisuću šezdesete

u doba cara Mihajla(16) i kraljeva Stjepana, Krešimira i Zvonimira(17)koji je bio posljednji

kralj Hrvata. Taj je Lovro, osim mnogih drugih poboţnih djela, osnovao samostan redovnica

svetoga Benedikta,(18) koji je bio obilno obdaren za zemaljske potrebe. Odredio je pravila

redovniĉkog

ţivota, doveo tamo ţene vjernice koje su, ţiveći ĉestito i neporoĉno svetim samostanskim

ţivotom, trebale ugoditi Bogu i ljudima.

U to je vrijeme odrţana sinoda u gradu Ninu(19) pod vodstvom kardinala Ivana, izaslanika

Apostolske stolice. Na izreĉeno traţenje nadbiskupa

Lovre presjajni muz Dmitar, nazvan Zvonimir, kralj Hrvata, vratio je crkvi

svetoga Dujma crkve svetoga Stjepana i svete Marije(20) u Solinu sa svim njihovim dobrima.

Crkve je sagradila i obdarila kraljica Jelena(21) darujući ih splitskoj stolici u trajan posjed. Te

su crkve zbog štovanja kraljevskih grobova bile predane na odreĊeno vrijeme nekim

redovnicima koji su u njima revno obavljali obrede. Tamo je pokopan uzvišeni muţ kralj

Krešimir,(22) zajedno s mnogim drugim kraljevima i kraljicama, u atriju bazilike svetoga

Stjepana.

Lovro je bio na ĉelu salonitanske metropolije oko ĉetrdeset godina.(23)

Kada je preminuo, nisu se mogli sloţiti o izboru njegova nasljednika. Zbog

toga su se svi sloţili da se gospodinu papi pošalje izaslanstvo s poniznom molbom da dade

splitskoj crkvi dostojnoga pastira. Vrhovni je svećenik

napokon uslišao njihove molbe i dao im nadbiskupa Krescencija,(24)

roĊenoga u Rimu, izvrsnoga ĉovjeka i obdarenog svakom dobrotom.

XVII. Kako su Ugri zavladali Dalmacijom i Hrvatskom

U to je doba preminuo kralj Zvonimir(1) ne ostavivši svoga potomka

kao nasljednika. Budući da se ugasio sav rod kraljevske krvi, u hrvatskom kraljevstvu nije

više bilo nikoga tko bi po nasljednom pravu trebao preuzeti prijestolje.

Nastao je velik razdor medu velikašima u kraljevstvu. Bili su

podijeljeni, ĉas je jedan, ĉas drugi sebi prisvajao vlast nad zemljom u ţelji za kraljevanjem.

Zbog toga su isplivale na površinu bezbrojne pljaĉke, grabeţi, ubojstva i posijana su

svakojaka nedjela. Nisu prestajali jedan drugoga svakodnevno uhoditi, napadati i ubijati.

A u to je vrijeme ţivio jedan od velikaša Skiavonije, kojemu su

njegovi sunarodnjaci nanijeli mnoge nepravde i u mnogome ga oštetili.

Budući da više nije gajio nadu da će se moći oduprijeti tolikim zlima, krenuo je u Ugarsku.

Došavši pred kralja Ladislava,(2) obrati mu se i stane ga nagovarati da krene u osvajanje

hrvatskog kraljevstva kako bi ga

podvrgao pod svoju vlast. Uvjeravao ga je da će to lako izvršiti jer je kraljevsko prijestolje

ispraţnjeno i kraljevstvo je ostalo bez zaštite kraljevske providnosti.

Kralj Ladislav, potaknut tim savjetima, bez oklijevanja sakupi veliku

vojsku, doĊe i bez ikakva otpora zauzme ĉitavu zemlju od rijeke Drave

do planina koje se zovu Ţeljezne.(3) Nakon toga prijeĊe planine i stane napadati utvrde i

tvrĊave i zapoĉinjati mnoge bitke s narodima Hrvatske. Budući da se oni nisu meĊusobno

pomagali, jer su bili podijeljeni, kralj je lako mogao postići pobjedu. Ali ipak nije došao do

primorskih krajeva, jer je ĉuo da je neki narod prešao granice njegova kraljevstva i vratio se u

Ugarsku.(4) Bijaše, meĊutim, taj kralj ne samo hrabar na oruţju nego se isticao poboţnošću i

svetošću.

U njegovo je doba mnogobrojno skitsko pleme provalilo u krajeve

Ugarske i poubijalo mnogo ljudi. Kralj Ladislav, ujedinivši vojsku svojega

'

kraljevstva, hrabro je napao neprijateljske ĉete i uz Boţju zaštitu veći je dio barbarskoga

naroda posvuda po poljima poubijao, a druge natjerao u bijeg preko granica kraljevstva.

Zatim, kad se Ladislav preselio ka Gospodu,(5) naslijedio ga je na

prijestolju Koloman. On je bio ĉovjek ratoborna, ţestoka duha i imao je namjeru podvrgnuti

pod svoju vlast cijelu zemlju sve do Dalmatinskoga mora. Došao je s velikom ratnom

opremom i zauzeo ostali dio Slavonije koji je Ladislav bio ostavio.

I tako je došao sve do mora da zauzme primorske gradove. Prvo se

pribliţio gradu Splitu(6) mirno zahtijevajući da se svojevoljno podvrgnu pod njegovu vlast

prije nego što dopuste da budu uništeni oni i sve njihovo. Ali su se Splićani, dobro uĉvrstivši

vrata, rasporedili s oruţjem po zidinama i nisu se htjeli predati kralju, jer su se bojali

vladavine nepoznata

i strana roda. Osim toga nisu znali što kralj namjerava s gradom i graĊanima. Kralj i njegovi

velikaši smatrali su sramotom što su ih Splićani gotovo prezreli, i poĉeli su im na mnoge

naĉine prijetiti. Vojni su logor podigli u blizini grada, pustošili su polja i pljaĉkali sve do ĉega

su stigli. Splićani su to više uporno ustrajali i odluĉili da će radije podnijeti sve opasnosti i

gubitke nego prihvatiti ugarski jaram. Nakon nekoga vremena ipak su napokon preko glasnika

posrednika shvatili da su to ljudi kršćani

i da kralj ţeli s njima dobrostivo postupati ako se u miru podvrgnu pod njegovu vlast. Splićani

tada odrţe vijeće i pošalju kralju Kolomanu nadbiskupa Krescencija traţeći od njega mir. On

ga je dobrostivo primio

i pristao na sve zahtjeve koje su Splićani postavili da bi se dogovorio mir. Sastavljen je popis

svega što je bilo utvrĊeno dogovorom i kralj je sa svojim velikašima poloţio zakletvu da će se

svega dosljedno pridrţavati. Sljedećeg su se dana zakleli Splićani, najprije stariji, zatim mlaĊi,

a naposljetku sve puĉanstvo, da će zauvijek ostati podloţni i vjerni kralju Kolomanu,

njegovim nasljednicima i Ugarskom Kraljevstvu. Kada je tada kralj ušao u grad, kler i narod

ga je primio s velikim poĉastima. I toga dana, obilato opskrbljen od komune, sastavio je i

predao isprave o imunitetu i otišao(7)

Odatle na proputovanju doĊe u Trogir, zatim u Zadar, ĉiji su ga

gradani primili na sliĉan naĉin i dade im ispravu o gradskim slobodama. I tako se godine

Gospodnje 1103.(8) vratio u Ugarsku.

XVIII. Kako je Manas htio izdati grad

Kad je preminuo nadbiskup dobra sjećanja Krescencije,(1) izabran je

na pritisak laika neki klerik s Kolomanova dvora, koji je uživao njegovu milost, po

imenu Manas.(2) Kad ga je vrhovni svećenik posvetio, boravio

je u gradu te često putovao u Ugarsku u posjet kraljevu dvoru.

Splićani su kralju Kolomanu dali istoĉnu ugaonu kulu. Tamo je kralj

postavio nekog zapovjednika s ovećom ĉetom vojnika koji je po Hrvatskoj ubirao kraljevski

namet.

Dogodilo se tada da se tom istom zapovjedniku prohtjelo osvojiti grad

i potpuno ga opljačkati. Dogovorio se sa svojim suučesnicima i odlučili

su da će to najlakše ostvariti ako privole nadbiskupa na svoju nakanu. Nadbiskup bi pozvan,

doĊe i dade pristanak. On odredi dan kada će se sve puĉanstvo okupiti na posvećenju nekoga

svetišta. Ugri, koji su bili u kuli, trebali su se rasporediti po gradskim zidinama, a ostali koji

su bili izvan, dotrĉali bi na dani znak i tako bi grad mogao biti lako osvojen jer

je bio bez zaštite vlastitih graĊana. Plan se svidio zapovjedniku i svim

njegovim ortacima. I sve se pripremalo prema volji nadbiskupovoj.

U to je vrijeme gradski knez i veoma odan upravitelj bio Adrijan,(3)

rodom Latin iz Trevisa, veoma odvažan čovjek. Budući da se brinuo više

za spas i slobodu svojih graĎana nego za vlastiti ugled, otkrio je gradanima

zlonamjernu prijevaru i pobjegao je natrag u domovinu. Splićani pak, udruţivši se s

Trogiranima i ostalim Dalmatincima, postavili su posvuda straţe i u tajnosti su se ĉuvali.

Kada je najavljen obred posvećenja nekog svetišta, koje je bilo u

stijenama brda zvanog Kyrie eleyson,(4) svi su se samo pretvarali da izlaze

iz grada u ţelji da otkriju je li istinito ono što im je u tajnosti otkrio spomenuti knez Adrijan.

Najprije su se oko trećega sata(5) vojnici u kuli poĉeli glasati trubama, podizati bojne zastave

i rasporeĊivati se po gradskim zidinama. Na to Splićani, izagavši iz skrovišta, brzim korakom

potrĉe do kule, podmetnu vatru i zbace one koji su prešli na zidine. Koliko

god ih je bilo na kuli, dijelom su se ugušili u dimu, dijelom su se u smrtonosnom skoku bacili

na zemlju. Oni koji su bili u gradu pali su od maĉa, a ako je tko hitao njima u pomoć, potresen

je i prestravljen bjeţao u meteţu. Kad je nadbiskup vidio da je razotkrivena njegova prijevara

i zlodjelo, zbunjen i postiden ode iz grada da se više nikada ne vrati.

Priĉa se da je nakon njegova bijega crkva bila ispraţnjena više godina.

U meĊuvremenu je arhiĊakon Dobre, sin Dicijev, bio na ĉelu kaptola,(6) a knez Ĉerneha(7)

upravljao gradom. Priĉaju da su obojica sporazumno trošili

crkvene prihode za svoje potrebe i zbog toga onemogućivali sitnim odugovlaĉenjima izbor

nadbiskupa.

XIX. 0 izuzeću zadarske crkve

U to je vrijeme biskup Miha,(1) sin Kaloprestancijev, bio na ĉelu

zadarske crkve. Njemu je arhiĊakon Dobre obećavao nadbiskupsku ĉast splitske crkve. Zbog

toga je od njega dobivao darove i priloge. No nije svoja obećanja o biskupskoj ĉasti u Splitu

htio provesti u djelo. Na uporno traţenje biskupovo obeća arhiĊakon i ovime ga lukaystvom

prevari: odredio mu je dan kad će doći u Split otpjevati misu i upozoriti graĊane

da ne smiju dopustiti da im crkva bude tako dugo bez pastira. I arhiĊakon je obećao da će kod

tih rijeĉi prvi dati svoj glas za osobu koju treba izabrati za biskupa. Što je više trebalo? Biskup

doĊe, otpjeva misu, izreĉe rijeĉi upozorenja, ali onaj koji je bio obećao da će se javno izjasniti

u korist njegova izbora, ne reĉe ništa. Kad je biskup vidio da ga je arhiĊakon tako izigrao, u

velikoj ljutnji otiĊe i odluĉi uskratiti duţnu podloţnost splitskoj metropoliji te se potpuno

izuzeti iz njezine jurisdikcije.

Kad je biskup Miha preminuo, naslijedio ga je u zadarskoj crkvi drugi

koji je slijedeći stope svoga prethodnika ustrajao u neposlušnosti prema splitskoj crkvi.(2)

Tada su Splićani izabrali nekog zadarskog klerika Grgura.(3) On je dao

sagraditi crkvu svetoga Ivana koja je bila kapela kurije. No smrt ga je pretekla prije nego što

je obavio posvećenje.

U to je vrijeme ţivio klerik Gaudije, rodom Splićanin, pleban crkve

svete Stošije,(4) koji se lijepim stasom i uĉenošću isticao meĊu klericima. Bio je sin Kotinov,

unuk Karokulin, ĉovjek moćan i okruţen mnogobrojnom rodbinom i svojtom. On je, dakle,

postao nadbiskupom splitske crkve. Plebanat pak crkve svete Stošije prenese na svoga nećaka

Madija, primicerija, brata Ivana Mezagaline, jer mu je po patronatskom pravu pripadao.

Taj je Gaudije(5) bio u velikoj milosti(6) ugarskih kraljeva jer je kao

istaknuti ĉovjek ĉesto prebivao na njihovu dvoru. Bio je zareĊen godine tisuću trideset šeste u

doba kneza Ĉernehe.(7) Nadbiskupsku je sluţbu obavljao gotovo 40 godina.

Dogodilo se tada da je trebalo Desu, sina Makarelijeva,(8) posvetiti za

trogirskoga biskupa. Nadbiskup pozove hrvatskoga biskupa da zajedno obave obred

posvećenja. Kad je ovaj došao i vidio da će postupak nadbiskupov biti protiv kanonskih

uredbi, pokušao ga je sprijeĉiti rijeĉima: »Ne smije nadbiskup obavljati ĉin posvećenja sa

samo jednim izabranim

biskupom." Gaudije je bio toliko naivan, dapaĉe nepromigšjen, da je rekao: "Dopušteno je jer

imamo palij umjesto drugoga biskupa." Tada hrvatski biskup, kao razborit i oprezan ĉovjek,

ne ţeleći dovesti u opasnost svoju ĉast, popne se u ambon i pred cijelim narodom izrazi svoje

neslaganje i izjavi da se u tome pokorio svojemu metropolitu ne svojevoljno, nego

protiv svoje volje i pod prisilom. Konaĉno je posvećenje na taj naĉin obavljeno, a o ĉinu

nadbiskupa Gaudija došao je glas do Apostolske stolice. Vrhovni svećenik(9) pošalje svoga

izaslanika s naredbom da se i nadbiskup, koji je obavljao obred zareĊenja, i biskup koji je bio

zareĊen, zauvijek uklone iz upravljanja svojih redova. Odredio je takoĊer da se

oslobodi krivnje biskup koji je izrazio neslaganje. Tako je i bilo. Poslije toga isti je nadbiskup

dugo vremena leţao u samostanu svetoga Benedikta shrvan dugogodišnjom oduzetošću.

No, još za njegova ţivota, umjesto njega postavljen je drugi nadbiskup

po imenu Absalon,(10) podrijetlom iz Ugarske. Po njegovoj smrti izabran je

treći nadbiskup Petar(11) iz Lombardije koji je, kad je posjetio Gaudija,

opazio da taj još uvijek nosi na prstu biskupski prsten. Oštro ga zbog toga prekorivši, skine s

njegova prsta prsten i ode.

Bio je taj Petar najprije biskup u Narniju,(12) ĉovjek velikoga znanja i

poznat po ćudorednim djelima. Osobito je dobro znao vještinu lijeĉenja,

tako da je promatrajući lice zdravoga ĉovjeka mogao unaprijed znati od koje će se tko bolesti

i kada razboljeti i kojim bi protuotrovom mogao izbjeći opasnost bolesti.

I tako, nakon što je tijekom nekoliko godina sretno vodio salonitansku

crkvu, otišao je u Ugarsku i tamo preminuo. Pokopan je u crkvi svete

Marije u Stolnom Biogradu.(13) Njegov su grob stanovnici toga kraja veoma štovali zbog

njegova hvalevrijednoga ţivota.

0 hvarskoj biskupiji XX, 1-3

XX. 0 hvarskoj biskupiji

U meĊuvremenu su se za upraţnjenu zadarsku crkvu medusobno natjecala tri klerika iz iste

crkve, i to Lampredije Marihnin, Petar Kamasijev(1) i Martin Manzavinov. U to je vrijeme

gradski knez bio Petrana.(2) On je bio sklon Lampredijevoj strani nadajući se da će s njim

ugodnije ţivjeti jer sam po sebi nije bio bahat i nije bio potomak ohole obiteiji. Napokon je taj

Lampredije postao zadarskim biskupom.(3)

On je prvi od pape Anastazija(4) dobio palij pod gradaĉkim patrijarhom godine Gospodnje

tisuću sto ĉetrdeset pete. U to je vrijeme arhiĊakonom splitske crkve bio neki Lukar, sin

Dujma Ĉikle. On, ţaleći što su Zadrani

nastojali izuzeti se iz salonitanske metropolije, zatraţi od klera i puĉanstva da donesu odluku i

pokriju troškove i obeća da će osobno poći pred Apostolsku stolicu i osujetiti pokušaje

Zadrana, pozivajući se na prava salonitanske crkve. Ali graĊani su bili obuzeti takvom

mrţnjom prema arhiĊakonu da se nisu s njime sloţili, dapaće su mu bez ikakva stida u lice

odgovorili: »Ne ţelimo da ti bilo što dobroga uĉiniš za splitsku crkvu.« Potresen takvim

odgovorom, arhiĊakon je zašutio i nije se više u to miješao. Budući da je tada splitska crkva

bila bez nadbiskupa, Zadrani su mogli lako, bez iĉijeg suprotstavljanja, postići izuzeće svoje

crkve.

U to su vrijeme, kako je bilo od davnine, otoci Hvar i Braĉ bili

dijeceze splitske crkve. Sluţbu arhiprezbitera u njima obavljao je neki

svećenik Ĉrnota,(5) kapelan iz Splita. Prije spomenuti klerici, koji su

za biskupskom ĉašću, poĉeli su se neprijateljski ponašati prema knezu zbog njegove

naklonosti prema Lamprediju. U ţelji da ih smiri, jednome je odobrio osorsku biskupiju,(6)

koju su zajedno s drugim dvjema,

krĉkom i rapskom, izdvojili iz podloţnosti splitskoj crkvi. I dao je da

0 hvarskoj biskupiji XX, 4

Martina(7) izaberu otoĉani, pošto je otjerao arhiprezbitera splitske crkve.(8) Spomenuti je

naime knez s Mleĉanima prisvojio vlast nad istim otocima. I premda je Martin bio izabran na

osnovi ovlasti zadarskoga kneza, nije htio biti posvećen u Zadru nego je otputovao u

Dubrovnik da bi ga

posvetio Andrija,(9) dubrovaĉki nadbiskup, zajedno s ulcinjskim i svaĉkim biskupima. Ni u

ĉemu nije bio podloţan zadarskoj crkvi nego je kadikad iskazivao duţno poštovanje splitskoj

crkvi.(10)

Splitska je crkva tada bila ispraţnjena i neki kardinal, ĉovjek velika ugleda i izuzetne

ĉestitosti, po cijelom je Ugarskom Kraljevstvu obavljao

legatske poslove.(11) Budući da se dugo vremena zadrţao u Splitu, postao je svima blizak

prijatelj, a pojedinima je svim srcem bio sklon jer su odanošću zasluţili poštovanje. I upravo

se tada skupio kler splitske crkve da bi izabrao nadbiskupa. Najprije su, prema obiĉaju,

raspravljali o tome koga bi mogli izabrati za nadbiskupa i na kraju su se svi jednoglasno

odluĉili

da je kardinal to osoba. Kad je sveĉani postupak izbora obavljen, iznenada knez Ivan(12)

skupi gomilu puka i, kao što ponekad obiĉava neuka svjetina odbacivati poznate, a nepoznate

traţiti, te odbijati pouzdano, a nepouzdano cijeniti, tako oni doĊu k tome izaslaniku viĉući

dršćućih usana od bijesa. I tada okupivši se stanu govoriti da ga inaĉe cijene i da ga ţele u

svemu

poštovati, ali da ne pristaju da im on bude nadbiskup. Kardinal ih tada osmijehom i

milostivim rijeĉima smiri: "Ljudi Splićani, ne dolikuje mudrima bez ikakva uzroka dizati tako

lako bunu kao da je neko veliko nedjelo poĉinjeno. Što se tiće izbora zbog kojega ste mi

uznemirenih duša došli, budite mirni jer se moja volja slaţe više s vama koji ste protiv, nego

s glasovima klerika koji me ţele promaknuti u svojega prvosvećenika. Ipak, ne odbijam ovaj

izbor zbog vaših glasova nego iz uvjerenja da Bog u veću zaslugu upisuje poslove sveopće

Crkve koje obavljam." Obrativši

0 hvarskoj biskupiji XX, 5-7

se kleru reĉe: »Zahvaljujem vam što me iskrenim osjećajima volite ali izaberite drugu osobu.«

Nakon toga kardinal se vratio u rimsku kuriju i poslije nekoliko godina postao je vrhovni

svećenik pod imenom Grgur VIII.(13)

U vrijeme gospodina pape Aleksandra VII.(14) pošalju mu splitski klerici

glasnike s poniznom molbom da se udostoji dodijeliti im pastira. Milostivo udovoljivši

njihovu traţenju, pošalje im Girarda(15) iz Verone i kapelana kurije. Vrhovni ga je svećenik

posvetio te on ĉestito i pristojno pristupi upravljanju splitskom crkvom.

U to su se vrijeme Splićani i gotovo cijela Dalmacija stavili pod vlast

Carigrada.(16) Stoga su splitski graĊani poĉeli traţiti od nadbiskupa Girarda da otputuje u

kraljevski grad i da u svoje ime i u ime graĊana zakletvom potvrdi vjernost carskome

veliĉanstvu. Budući da na to nije htio pristati zbog papinske odredbe, a graĊani su gotovo

silom ustrajali, veleĉasni

Girard ode papi Aleksandru traţiti od njega savjet što mu je ĉiniti u takvoj situaciji. Gospodin

papa, suosjećajući s njim zbog nezasluţenih teškoća, postavi ga na ĉelo sipontinske crkve, ne

oduzevši mu upravu nad splitskom crkvom.

Gotovo u isto vrijeme ţivio je neki voĊa Hrvata, po imenu Relja,(17)

ĉovjek moćan i veoma naprasit. Budući da je silno ţelio biti na ĉelu grada Splita, na sve se

naĉine trudio da ga prihvate za upravitelja, ĉas ih mameći obećanjima, ĉas plašeći prijetnjama.

No Splićani se nisu dali skloniti jer im je bila mrska pomisao da njima vlada ĉovjek

slavenskoga podrijetla. Tada sam vojvoda poĉne otvoreno napadati grad i veoma bezobzirno

ratovati. Pribliţio se sve do zidina, a naoruţane su ĉete konjanika odvodile kao plijen mnogo

ljudi i ţivotinja. Splićani se pak nisu usuĊivali izaći protiv tolikog naoruţanog mnoštva,

zaklanjali su se unutar zidina i ponekad kradom izlazili i nanosili neprijateljima gubitke

koliko su mogli. Zatim se dogodilo da je u jednom trenutku vojvoda Relja, sakupivši veliku

vojsku, podigao logor izvan gradskoga podruĉja i poĉeo sjeći vinograde i

0 hvarskoj biskupiji XX, 7

obarati voćke. Tada Splićani, u tuzi i jadu gledajući izdaleka nanesene im štete, pošalju

vojvodi glasnike zahtijevajući mirnim rijeĉima da prekine takvo zlostavljanje Splićana i da s

njima prijateljski raspravlja o sklapanju mira. Ali on, kako je bio ĉovjek izopaĉena uma i

bahate oholosti, ovako

odgovori glasnicima: »Neću prestati sve dok vaše vinograde ne sravnim sa zemljom da se ni

toliko vina neće unijeti u grad koliko se moţe uliti u kaleţ za sluţenje jedne mise.« Glasnici

su se vratili i donijeli graĊanima vojvodine rijeĉi. A oni gledajući prema nebu rekoše:

»Svemogući Boţe, koji prezireš oholost, satri njihovu drskost i milostivo se osvrni na

tu našu patnju koju od njih bez krivnje trpimo.« Prošlo je nekoliko dana i evo sam vojvoda,

kako je obiĉavao, doĊe zveckajući oruţjem. Pribliţio

se sve do gradskih zidina dobacujući poruge i prijeteći oruţjem pozivao u bitku zabrinute i

uplašene graĊane. Ubrzo zatim u srca Latina uĊe neki duh odvaţnosti i oni iznenada zgrabe

oruţje, zbijeni provale kroz vrata

zazivajući boţansku pomoć, poredaju se u dva bojna reda. Dvojici boljih dadoše stjegove i

naloţe svim ratnicima da slijede svaki svoj stijeg. Hrabreći se meĊusobno, odjednom se

pokaţu neprijateljima. Slaveni, vidjevši da su Latini mimo svojega obiĉaja izašli iz skrovišta,

obraduju se i odmah na njih uprave svoje redove. Naši pak, kako su bili upozoreni,

jednim svojim dijelom s lica postupno su se pribliţavali neprijateljima, a drugi je dio,

zaobišavši ih s leĊa, vrebao iz zasjede. Tada su se ĉete sukobile i zapoĉela je hrabra borba.

Ubrzo su se pak pojavili i oni koji su bili u zasjedi i pojurili u pomoć svojima. A starci su

hodali amo tamo po trgu u molitvi diţući ruke k nebu, dok su ţene, djeĉaci i djevojke

promatrali sa zidina obuzeti velikim strahom. Svećenici i redovnici, niĉice leţeći u crkvama,

zazivali su Boţju pomoć. I evo, na Boţji mig sam oholi vojvoda prvi pade pogoĊen kopljem.

Odmah su se njihove ĉete raspale i razbjeţale pred maĉevima naših vojnika. Posvuda su po

poljima leţali i mnogo ih je poginulo. Tada Splićani, izvojevavši pobjedu nad svojim

neprijateljima, veseli se vrate, odsijeku glavu nevaljaloga vojvode i objese je na Pisturi.(18) I

tako se to pošast smirila.

0 nadbiskupu Arniru XXI, 1-4

XXI. 0 nadbiskupu Arniru(1)

Kad je umro nadbiskup dobre uspomene Girard,(2) ostalo se na odluci cijele splitske crkve da

nikoga ne izaberu nego da od Apostolske stolice zatraţe prikladna pastira. Pošalju tada svoje

izaslanike u rimsku kuriju, nekog svećenika sakristana Jonija i još jednog drugog. Došavši

pred noge

pape gospodina Aleksandra, ponizno izloţe molbu splitske crkve.

U to se vrijeme vodio veliki spor izmedu klerika tuscijskoga grada

i njihova biskupa zbog nekih prava tamošnje crkve. Obje su strane dugo prebivale u kuriji i

nepomirljivo se prepirale. Budući da se njihovi krajnje opreĉni stavovi nisu mogli pribliţiti,

gospodin papa ţelio je pronaći

drugi naĉin i korisno ugasiti plamen tolike mrţnje. Stoga je oslobodio Arnira od obveze

upravljanja, kojom je bio vezan za crkvu u Calliju znajući ga kao ĉovjeka veoma okretnoga u

pastirskoj sluţbi, pozvao je glasnike splitske crkve i predao ga je njima da ga vode svojoj

crkvi kao oca i pastira. A klerici Callija, premda su ga progonili mrţnjom i vrije-

Ċanjima, vratili su se kući veoma raţalošćeni što su izgubili pastira.

Arnir,(4) preuzevši palij kao znak dostojanstva, radosno i veselo krene na put s našim

glasnicima. Došli su tako do Ravene. Imao je Arnir mnogo srebrnih posuda, novac i skupu

biskupsku odjeću. Budući da su se bojali gusarskog razbojništva na moru, nisu htjeli

spomenuto blago nositi sa

sobom na brod, nego ga je nadbiskup spremio u neki sanduk i povjerio na ĉuvanje u

samostanu svete Marije u ravenskoj luci. Naloţio je da se nikome taj polog ne preda osim u

ruke jednoga njegovog sluţbenika, koji je bio prisutan i kojeg im je pokazao. Tada su se

ukrcali na brod i krenuli.

Kad su došli u grad, kler i puĉanstvo doĉekali su ih s velikom radošću.

Crkvu je poĉeo voditi veoma razborito, ispravljati ponašanje klerika, narod pouĉavati

primjerima koji donose spasenje i budnom brigom povećavati imutak crkve.

0 nadbiskupu Arniru XXI, 5-8 Ali sada se treba vratiti na otoĉnoga biskupa Martina.(5) Bio je već star i obuzela ga je neka bolest te se ponašao kao da je bez razuma. Otoĉani,

ne podnoseći više njegovu bezumnost, otjeraju ga i doĊu u splitsku crkvu da bi izabrali

Lukara,(6) sina Dujma Ĉikle, arhiĊakona iste crkve. Bio je

predstavljen nadbiskupu Arniru i ovaj ga posveti. Gotovo u isto to vrijeme gospodin papa Aleksandar u doba shizme plovio je iz Apulije i došao do Visa.(7) Budući da je to Arnir doznao unaprijed, odmah je opremio mnogo laĊa i s velikom pratnjom, u kojoj je bio kler i ugledni graĊani, došao pred njega s hranom i mnogim darovima. Pokušao

ga je pozvati da se udostoji skrenuti prema gradu Splitu koji je bio u blizini , ali papa nije

pristao. Ţurio je, naime, ići u Mletke da bi se dogovorio s carem Fridrikom. Otplovio je,

dakle, otamo i stigao u Zadar u pratnji nadbiskupa Arnira.

Tada otoĉni biskup Martin ozdravi, doĊe k pameti i podnese tuţbu

gospodinu papi o tome da su ga izbacili i uveli na njegovo mjesto Lukara. Vrhovni svećenik,

saslušavši i shvativši bit stvari, Lukara ukloni a Martina vrati na njegovu biskupsku sluţbu. U to je vrijeme u Carigradu vladao Emanuel(8) ĉija se slava pamti. Cijela je Dalmacija i gotovo ĉitava Hrvatska bila podloţna njegovoj vlasti.

Bio je veoma milostiv prema svim svojim podanicima, nije nametao poreze nego je široke

ruke dijelio svoje bogatstvo. Svima koji su k njemu dolazili iskazivao je ĉast, svima je

podmirivao troškove iz kraljevske blagajne. Budući da je primio popis stanovništva Splita,

slao je plaće svima, dao je ĉak da se novoroĊenĉadi u kolijevci dade po jedan zlatnik.

Slao je svoje zapovjednike(9) s velikom ratnom opremom i s obilnom


koliĉinom novca za troškove. Oni su dolazili i drţali su primorske gradove i velik dio

Hrvatske.

I tako su Splićani zamolili nadbiskupa Arnira da se uputi u Carigrad i posjeti carski dvor.(10)

On drage volje pristane i u društvu nekoliko gradskih velikaša krene u Carigrad. Kad je došao

pred cara Emanuela, s osobitim ga je poštovanjem pozdravio u ime svojih graĊana a car ga je

uz poĉasti primio. Za sve vrijeme njegova boravka dvor je dostojno i obilno podmirivao

troškove. A kad je od vladara zatraţio odobrenje za odlazak, dobio je od dvora mnogo

najdragocjenijih darova. Tako se u svoju crkvu vratio radostan i bogat.

Bio je Arnir ĉovjek veoma postojan i neustrašiv, nije dopuštao da se narušavaju prava i

oduzima crkvena imovina. Dogodilo se da je jednom otišao na brdo Mosor traziti neka

crkvena imanja koja su Slaveni oteli i

dok je bio u ophodnji s ljudima, koji su poznavali te zemlje, obilazeći i postavljajući meĊe na

njihovim krajnjim toĉkama, neki Nikola(11) sa svojom bradom i rodbinom iz plemena Kaĉića

nikako nije mogao podnijeti što je nadbiskup ĉinio. Okupi se mnoštvo naroda i opkole Arnira

bijesno ga napadajući povicima: »Što to ti, najgori i najnepravedniji biskupe, pokušavaš

protiv nas uĉiniti? Zar smatraš da nas moţeš izbaciti iz posjeda zemlje koja je pripadala našim

oĉevima i precima? Ako se istoga trena ne povuĉeš, ovaj će dan biti posljednji dan tvoga

ţivota.« Arnir pak, budući da je bio veoma ustrajan, nije se preplašio njihovih rijeĉi, nespu-

tanim i snaţnim glasom odgovori: »Nije to vaša zemlja, kako tvrdite, nego je to posjed crkve

blaţenoga Dujma, kojom ste se vi sve do sada protuzakonito koristili.« Na te rijeĉi ĉitavo

mnoštvo Slavena zgrabi kamenje i poĉne ga kamenovati. Tako su dugo desnicama bjesnili i

divljali, dok se nisu razišli ostavljajući mrtvo tijelo pod golemom gomilom kamenja.

Ljudi, koji su bili u biskupovoj pratnji i koji su gledali kako su ga Slaveni u ţaru bijesa

usmrtili,(15) potrĉali su u grad i javili veliko zlo graĊanima. GraĊani, preplašeni iznenadnom

viješću, odmah se naoruţaju


te jedni morem, a drugi kopnom, brzo pohitaju na Mutogras gdje je zloĉin poĉinjen. Kad su

došli do mjesta na kojem je bijedni nadbiskup leţao pod onom gomilom kamenja, kao da je u

grob pokopan, svi se neprijatelji povuku. Tada su ga otkopali, ukrcali beţivotno tijelo na brod

i uz veliku

tugu i ţalost dovezli ga u grad. Kler je, prema obiĉaju, pripremio sveĉani sprovod, zajedno s

narodom iznijeli su nadbiskupovo tijelo i pokopali ga u crkvi svetoga Benedikta.(16)

Bijaše u to doba neki svećenik po imenu Miha. Budući da ga je spomenuti nadbiskup

prekoravao zbog njegovih ispada, izgarao je od

mrţnje prema njemu. Nije, naime, bio ĉovjek kojega bi opominjanje popravilo, nego je

postajao gori. Zato se razveselio kad je vidio da je umro progonitelj njegovih pogrešaka. I kao

da se izruguje njegovoj smrti, reĉe svojim istomišljenicima: »Dajte mi da popijem vode, da

mogu reći da sam nadţivio onog pakosnog biskupa koji mi nije davao mira.« A kad je popio

vodu, koju su mu prema njegovoj ţelji dali, dogodilo se ĉudo, kao da je umjesto te vode popio

otrov; odmah je pao u krevet iz kojega više nikada nije ustao nego je nedugo zatim preminuo.

Splićani su proveli istragu o ubojicama nadbiskupa, neke su pronašli i odmah ih objesili na

vješalima. Ali svemogući Bog nije dugo pustio da

takvo zloĉinaĉko nedjelo ostane bez kazne; koliko god ih je pruţilo bezboţne ruke da proliju

nevinu krv, poslije nekoga vremena jedne je svladala glad, druge posjekao maĉ, a ostale je

zajedno s njihovim potomstvom pokosila kuga. Otišao je ĉasni Arnir drugoga dana prije nona

u kolovozu,(17) godine Gospodnje tisuću sto osamdesete, nakon

petogodišnjeg upravljanja crkvom.

Poslije njegove smrti Splićani su traţili od njegova sluţbenika da otputuje u Ravenu i da

nadbiskupov polog prenese u splitsku crkvu. On

sam, jer je bio odan i dobar, pristane na traţenje graĊana, opremi brod i otplovi u Ravenu.

Poslali su s njim nekog klerika po imenu RaĊa Marulina.(18) Tada pokaţu ĉuvarima pologa

neke nadbiskupove dogovorene znakove i jer je on bio upravo isti onaj u ĉije je ruke

nadbiskup bio zapovjedio predati ostavljeno na ĉuvanje, povratili su mu ĉitav sanduk u

kojemu je bilo zatvoreno blago. Sve su to preuzeli i vratili se. Tim su stvarima obdarene neke

crkve, a s drugima je zajednica uĉinila što je htjela.

0 nadbiskupima Petru i drugome Petru XXII, 1-3

XXII. 0 nadbiskupima Petru i drugome Petru Poslije smrti cara Emanuela,(1) kad su Splićani ponovno bili pod vlašću Ugara, bio je izabran neki Petar Ugrin, sin Hitilenov, podrijetlom iz plemićke porodice. Nakon obavljena posvećenja u prvoj godini obnašanja svoje nadbiskupske ĉasti, sazvao je sve biskupe svoje sufragane,(2) takoĊer opate i sve koji su imali crkvene poloţaje, s cjelokupnim klerom. I odrţao

je provincijalnu sinodu u bazilici svetoga Andrije(3) koja se zove "oslikanom". Na toj su

sinodi donešene mnoge dobre odluke. OdreĊene su tada granice dijeceza svake biskupije.

Nadbiskup je ţelio odvojiti Krbavu,(4) jer je bila parohija splitske crkve, i uĉiniti od nje

biskupiju

podloţnu splitskoj metropoliji pa je tako i uĉinjeno. Prema ţelji klera te provincije, koji je

došao na sinodu, odreĊen je za prvoga biskupa krbavskoga Matej Maurutin, kanonik crkve

svetoga Dujma, po godinama još mladić ali ĉestita ponašanja i trijezna ţivota. Kad je sinodski

skup završio, dojavljeno je papi sve što je bilo zakljuĉeno. Gospodin papa(5) je

sve odobrio i osnaţio teţinom ugleda rimske crkve. MeĊutim, nadbiskup Petar, djelomice prekoraĉivši mjeru biskupske strogosti, uĊe u prepirke s kanonicima svoje crkve jer im je htio okrnjiti neka njihova prava. Zbog toga su obje strane u velikoj ljutnji pošle u rimsku kuriju. Kad su pred Apostolskim licem izloţili svoju stvar, jedan

od kardinala odreĊen je stranama kao sudac auditor. Ţalbe jednih i drugih bile su preispitane i

meĊu njima je došlo do pomirenja i obnovljenoga mira.(6) Nedugo zatim, nadbiskup Petar krene u Ugarsku i bude prebaĉen na duţnost kaloĉkoga nadbiskupa iz nepoznatoga mi razloga. Na ĉelu splitske crkve bio je dvije godine.(7) Njega je naslijedio drugi Petar,(8) opat

0 nadbiskupima Petru i drugome Petru XXII, 4-6

svetoga Martina iz Panonije, koji je kao nadbiskup splitske stolice proţivio pet godina.

U vrijeme kad je umro otoĉni biskup Martin, njegov je nećak Nikola Manzavinov,(9)

plamteći od ĉastohleplja, izvršio toliki pritisak na otoĉane

da su ga izabrali za biskupa. Predstavivši se splitskom nadbiskupu, traţio je od njega da ga

svojom rukom posveti. Nadbiskup pak, izbjegavajući njegove smicalice i znajući ga kao

lukava i varljiva, nije pristajao. Napokon svladan navaljivanjem graĊana obeća da će

udovoljiti njihovoj ţelji sljedećega dana, u nedjelju. Nikola, ljutito ne prihvaćajući

nadbiskupovo odgaĊanje, iste noći krene na put i stigne u Veronu. Tamo gospodina papu

Lucija(10) prevari svakojakim smicalicama te zatraţi i primi od njega posvećenje.

Budući da je i zadarska crkva bila upraţnjena, taj Nikola bude izabran za nadbiskupa.(11)

Lakoumno je prihvatio izbor i bez odobrenja Apostolske

15 stolice bestidno se upustio u upravljanje zadarskom crkvom. Zbog toga ga je papa Inocent

lišio jedne i druge ĉasti.(12)

Otoĉani tada doĊu u Split i izaberu za svoga biskupa kanonika splitske crkve Mihu,(13)

nećaka Picijeva. On u splitskoj crkvi primi posvećenje, otiĊe do vrhovnog svećenika

Apostolske stolice i primi reskript o potvrdi s naredbom da hvarska biskupija od tada za

vjeĉna vremena pripadne splitskoj metropoliji kao svojoj majci.(14)

0 nadbiskupu Bernardu XXIII, 1-2

XXIII. 0 nadbiskupu Bernardu

U to doba ugarski kralj Bela,(1) izvrstan junak, pošalje poklisare do Apostolske stolice i

zamoli gospodina papu Inocenta(2) neka zapovjedi da se relikvije blaţenoga kralja Ladislava

izvade i poloţe na dostojnije mjesto i da se donese odluka o njegovu uvrštenju u katalog

svetaca.(3) Papa udovolji

njegovu traţenju i pošalje nekog veleštovanoga kardinala Gregorija de Crescentio(4) da na

doliĉan naĉin ispuni kraljevu volju. Tada kardinal preuzme apostolsko poslanstvo, preplovi

preko mora, doĊe u krajeve Dalmacije i pristane u Trogiru. Budući da je još prijetila oštra

zima, ţelio je ondje provesti ĉitavu korizmu. U njegovoj je pratnji bio neki klerik,

njegov kapelan, po imenu Bernard, iz Perugie u Tusciji, ĉovjek knjiţevno izobraţen, rjeĉit i

visok stasom. Ĉesto je bio slan u Ugarsku i zbog toga je bio poznat kralju Beli, dapaĉe, bio je

u milosti njegovoj i mnogih ugarskih velikaša i prelata, tako da mu je sam kralj povjerio

odgoj i naobrazbu svoga sina Emerika.(5) Kad je kao izaslanik otputovao u Ugarsku,

obavio je svoj izaslaniĉki posao i vratio se natrag.

I tako, budući da je splitska crkva bila upraţnjena, izaberu za svoga nadbiskupa Bernarda.

Kako je kralju bio drag, nadali su se da će zbog njega i crkva imati velike koristi. Zatraţe toga

i lako dobiju kraljevu privolu, pošalju izaslanstvo u Rim gospodinu Inocentu Trećem s

molbom da se udostoji prihvatiti izbor Bernardov i da obavi obred njegova posvećenja te da

ga mudro uvede u upravljanje splitskom crkvom. Glasnici Splićana bili su: Ċakon Vukas(6) i

laik Dujam, nećak Gumajev. Ali vrhovni svećenik nije bio sklon toj njihovoj molbi, ĉak se

ĉinilo prema sasvim oĉitim naznakama da ih odgovara od njegovih ţelja. No, u svojim su

molbama bili tako uporni da je naposljetku pristao. Naloţio je ipak istome

Bernardu da traţi dozvolu od opata samostana svete Marije de Farneto iz

dijeceze Chiusi, kojemu se zavjetovao kao redovnik, i da ponovo stavi


redovniĉku odjeću koju je bio odbacio. Kad je tako uĉinio, Inocent mu je dao posvetu. Godine

Gospodnje tisuću dvijestote(7) doĊe u Split i veoma je revno obavljao pastirsku duţnost

prema svojim podreĊenima.

Budno je, naime, progonio heretike.(8) Ţivjeli su u to doba dva brata, sinovi Zorobabelovi, od

kojih se jedan zvao Matej,(9) drugi Aristodije. Premda im je otac bio iz Apulije, ipak su već u

djetinjstvu postali stanovnici Zadra. Kretali su se uglavnom po Bosni jer su bili izvrsni slikari

i veoma vješti u zlatarskome umijeéu. Osim toga, poznavali su dobro latinsku i slavensku

pismenost. Ali, od Ċavla zavedeni, tako su bili ogrezli u bezdan heretiĉke zaraze da su ne

samo zaslijepljena srca vjerovali u bezboţnu herezu nego su je opakim ustima i propovijedali.

Bernard otkrije da oni borave u Splitu i da su već mnoge zarazili trulim i pogubnim

nauĉavanjem. Poĉne ih, dakle, pomalo blagim rijeĉima privlaĉiti ka katoliĉkome nauku, ĉesto

ih pozivajući i ĉesto bodreći. No oni su se heretiĉkom lukavošću ĉinili nevješti, ne ţeleći se

obratiti. Zbog toga nadbiskup dade da se odmah sav njihov imutak oduzme, a da se oni

sputani lancem prokletstva istjeraju iz grada. Tada su se spomenuta braća, vidjevši da će ih

zadesiti najveće kazne i štete, vratila pod zapovijed Crkve. Nadbiskup zapovjedi da se oni

zakletvom odreknu svoje hereze dotaknuvši presveta evanĊelja. Razriješio ih je izopćenja

obveznim sveĉanim obredom i dao da im se povrate njihova dobra. Tako su i svi drugi, koje

su oni zaveli, bili oĉišćeni od heretiĉke zaraze.

U to je vrijeme, nakon smrti kralja Bele, na kraljevsko prijestolje došao njegov sin

Emerik.(10) Zbog toga je nadbiskup Bernard ĉešće putovao u Ugarsku, gdje ga je kralj

obasipao poĉastima i mnogim darovima. Kralj ga je, naime, poštovao kao oca i što god je od

njega nadbiskup

mogao je bez teškoća postići. Na njegovo je traţenje kralj darovao crkvi svetoga Dujma šest

dijelova od davanja mlinova na salonitanskoj rijeci, što je tjedno pripadalo banu.(11)

Budući da je kralj imao maloljetnoga sina i ţelio da on bude nasljednik kraljevstva, htio je da

za njegova ţivota bude pomazan. Na poziv kralja


Bernard je krenuo u Ugarsku i tamo je s ostalim prelatima crkava Ugarskog Kraljevstva, koji

su se slili na sveĉanost kraljevskoga veselja, okrunio kraljeva sina i vratio se u svoju crkvu

nagraĊen od kralja mnogim darovima.(12)

U to je doba došlo do nesuglasica izmeĊu kralja Emerika i njegova

brata hercega Andrije.(13) Andrija je dva puta bio protjeran u primorske krajeve,(14) a

Bernardov je odnos prema njemu bio veoma dobar i pun poštovanja. Kad se on poslije toga

vratio u Ugarsku, meĊu braćom se rodio još veći sukob.(15) Svi velikaši u kraljevstvu i

gotovo cijela brojna ugarska

o vojska napustila je kralja, i pristala protuzakonito uz hercega Andriju. Malo ih je ostalo uz

kralja i od straha pred tolikom pobunom nisu se usuĊivali ohrabrivati kralja u nadi nego su mu

radije savjetovali bijeg. Dogodilo se pak da su se jednoga dana obje strane pribliţile jedna

drugoj i u uzbuĊenju su se pripremale za poĉetak bitke. Budući da je kraljeva

strana u usporedbi s drugom bila gotovo nikakva, bio je do krajnosti zabrinut i svom snagom

svoga uma traţio je spasonosne odluke u takvom odluĉnom trenutku. Napokon ga je nebo

nadahnulo i domišljato je pronašao pogodan naĉin da povrati pravo na kraljevstvo i ne bude

kriv za prolijevanje krvi. Tada reĉe svojima: »Nemojte me slijediti, nego malo

o zastanite!« Odmah zatim, odloţivši oruţje, uzme samo granĉicu u ruku i uĊe mirno u

neprijateljske redove. Išao je po sredini naoruţanoga mnoštva viĉući snaţnim glasom: »Sada

ću vidjeti tko će se usuditi dići ruku da prolije kraljevsku krv!« Svi su se uklanjali gledajući

ga i ne usudujući se ni pisnuti, stvarali su mu s jedne i druge strane široki prolaz. Kad je došao

do brata, zgrabio ga je, odveo s bojnoga polja i poslao u tamnicu u nekoj tvrĊavi. I tada su svi

odloţili oruţje te prestrašeni i postiĊeni molili za oprost, bacivši se niĉice pred kraljeva

koljena. A kralj sve pomiluje jer je bio premilostiv.

Nepunu godinu dana nakon toga kralja shrva neizljećiva bolest. Kad

je, dakle, predosjetio da mu je došao kraj, pošalje svom brzinom glasnike i dade izvesti brata

iz tamnice i dovesti ga k sebi. Kad je došao preda nj,

0 nadbiskupu Bernardu XXIII, 8

kralj pred njim sastavi oporuku i povjeri mu skrbništvo nad svojim sinom i upravu nad

čitavim kraljevstvom, dok siroče ne doĎe do zakonom propisanih godina. I tako je kralj

Emerik preminuo,(16) a malo dana poslije ugasio se život i njegova jedinog djeteta.(17)

Tada Andrija, vidjevši da će na njega jedinog biti prenesena prava ĉitava kraljevstva, dade neka ga okrune zajedno svi ugarski prelati.(18) Pošalje glasnike i pozove splitskoga nadbiskupa Bernarda da pristupi sveĉanosti kraljeva pomazanja. No Bernard, smatrajući da je djeĉak, sin kralja Emerika, još ţiv, nije se ţelio odazvati kraljevu pozivu.(19) Zbog toga je kralj nadbiskupovo odbijanje smatrao uvredom.

0 prvom zauzeću Zadra XXIV , 1-5

XXIV . 0 prvom zauzeću Zadra

U to je vrijeme došla naredba od gospodina Inocenta,(1) vrhovnoga svećenika, da se svi

kršćani valjano pripreme da bi pritekli u pomoć Svetoj zemlji. On dade oprost za sve grijehe

svakome tko tamo pogine s nadom u vjeĉni ţivot.

Tada se gotovo ĉitav svijet pokrenuo i ponajviše iz zapadnih krajeva veliko je mnoštvo sa

znakom kriţa došlo u Mletke.(2) Traţili su da im se osigura prijevoz iznajmljenim mletaĉkim

brodovijem. Dogovorivši se o svoti novca koju je trebalo platiti za mornare i brodove,

Mlećani im opreme pedeset galija, isto toliko velikih laĊa i toliko drugih za prijevoz

konja, hrane i oruţja. Osim toga bilo je i drugih brodova koje su osobno iznajmljivali za

pohod, tako da se stvorila oveća povorka pomorske vojske. Mlećani su Francuzima nastojali

nametnuti uvjet da mogu pristati sa ĉitavom vojskom gdje god budu ţeljeli, ali će prema

dogovoru pomagati Mlećanima protiv svih ljudi.(3)

A u to su se vrijeme Zadrani odnosili prema Mlećanima veoma

neprijateljski. Napadali su Mlećane gdje god su mogli, grabili njihova dobra, nanosili im

nepravdu, ubijali ih i svim su im silama nastojali ĉiniti svako zlo. Plivajući u bogatstvu bili su

obuzeti obijesnom razuzdanošću; nadimali su se od oholosti, uznosili zbog moći, hvalili su se

nepravdama i likovali zbog pakosti; ismijavali su niţe od sebe, prezirali više, vjerovali su da

im nitko nije ravan. Budući da su već bili iskvareni mnogim porocima, na hrpu svoje zloće

dodali su i to što su prezreli uĉenje katoliĉke vjere i dopustili da ih zarazi kuţna hereza.

Naime, gotovo su svi, koji su se u Zadru smatrali plemenitijima i uglednijima, rado primali

heretike i

bili su im skloni.

I tako je cijelo brojno brodovlje u Mlecima diglo sidro u mjesecu listopadu godine Gospodnje

tisuću dvjesto treće. Došavši do obala Istre, uplovili su u Dalmaciju i pristali u blizini grada

Zadra.(4)

Istaknutiji su zapovjednici vojske bili: na strani Francuza neki Simon, grof od Montforta,(5)

na mletaĉkoj strani Henrik Dandolo,(6) ĉoviek veoma

0 prvom zauzeću Zadra XXIV, 6-8

odluĉan i razborit koji, premda tjelesnim oĉima nije vidio, ipak je umom znao vrlo jasno

razabirati.

Kad su, dakle, Zadrani vidjeli da ih je vojska opkolila, veoma su se uplašili ne znajući što im

je ĉiniti. I iz tih je stopa uslijedio poraz uz mnogobrojne poginule tako da u gradu nije ostalo

ni toliko ţivih i zdravih da mogu pokopati mrtve. Mrtva su trupla jadnika leţala nepokopana

po kućama i crkvama, a bijedni graĊani nisu znali što da prije obave — pogrebe ili javne

duţnosti. Tako se dogodilo da su neprijatelji brzo i lako osvojili nesretni grad, jer nije bio

branjen. Na dan svetoga Krševana,(7) koji se kod njih najviše slavi, dostigla ih je kazna

Boţja.(8) Tada su, naime, Mleĉani, iskrcavši se s brodova u gomili provalili u grad i u

trenutku ga osvojili. Proboravili su tamo neko vrijeme i na odlasku ga cijelog pretvorili u

pustoš. Razrušili su sve njegove zidine i kule unaokolo i

unutrašnjost svih kuća ne ostavljajuéi ništa osim crkava. Zatim cijelo to

brojno brodovlje krene odatle,(9) nastavi ploviti u Carigrad i zauzme ga.(10)

Tada Zadrani, protjerani iz domovine, stanu lutati morem i ubijati Mleĉane, gdje god su ih

mogli napasti. A Mleĉani pošalju galije i brodove i sagrade neko utvrĊenje na otoku ispred

Zadra.(11) Tamo je boravila brojna naoruţana eta koja je branila Zadranima da uĊu u grad i

tjerala ih posvuda po moru.

Tih je dana došlo deset galija Gaećana(12) u krajeve Dalmacije. Tada nadbiskup Bernard

doĊe do njih, i porazgovara s njima da pomognu Zadranima protiv Mleĉana koji su boravili u

utvrĊenju. Kad su Gaeĉani pristali na nadbiskupov zahtjev i kad je postignut dogovor o plaći,

ode nadbiskup u Vrane i preuzme stanovitu koliĉinu srebra koju je kralj ostavio kod templara.

Kad su bili isplaćeni, ujedine se Zadrani s Gaećanima, otiĊu i poĉnu se hrabro boriti protiv

Mleĉana koji su bili u utvrdi. Na kraju Mleĉani odustanu od otpora jer su bili slabiji, izmoreni

i desnice su im bile onemoćale. Tada Zadrani i Gaećani, domogavši se pobjede, posijeku

maĉevima sve Mleĉane koje su pronašli u utvrdi, razore


cijelu to obrambenu graĎevinu i udu u Zadar.(13) Obnavljali su, koliko su mogli,

ruševine svojih kuća i stanovali u njima. Poslali su izaslanstvo u Mletke i sklopili s njima

mir sa zakletvom da će čuvati trajnu podložnost i pouzdanu vjernost.(14)

Istovremeno Mleĉani, u ţelji da se osvete nadbiskupu Bernardu, uplove s galijama i razore kulu s palaĉom koju je isti nadbiskup sagradio na otoku Vranjicu(15) ispred Solina. Nakon tih dogadaja doĊe do nesuglasice izmeĊu nadbiskupa Bernarda i njegovih kanonika.(16) No nadbiskup bijaše oprezan i lukav, a njegovi kanonici prostodušni i neoprezni. Poĉeo ih je umiljatim rijeĉima oblijetati i nagovarati ih da odbace povlastice svojih prava, koje su nekoć dogovorene u rimskoj kuriji za vrijeme nadbiskupa Petra,(17) govoreći im da su krivotvorene i bezvrijedne.(18) Gotovo su svi pristali povući svoja prava jer je ih je on široke ruke za stolom ĉastio, lako darivao i veoma se prijateljski prema njima odnosio. Ali primicerij Andrija, Katald i još dvojica drugih nikako se nisu htjeli sloţiti s tim dokidanjem prava. Kad je pak nadbiskup postao malo manje dareţljive ruke od uobiĉajenoga, ubrzo su pristaše dokinuća došli k pameti, poĉeli su se kajati i priklone se spomenutoj dvojici, koji su bili protiv toga. Tada poĊu do nadbiskupa i veoma uporno zatraţe da im se vrate njihova prava. Ali, kad je to nadbiskup odbio, bura nesuglasica se tako razjaĉala, da su se i nadbiskup i kanonici, gotovo svi, obratili rimskoj kuriji. Stigli su tamo istovremeno i spremni su bili uzajamno se obasipati optuţbama. MeĊutim, prije nego što su takve njihove optuţbe bile iznesene pred sud vrhovnog svećenika,

0 prvom zauzeéu Zadra XXIV , 11-13

njihovi su se duhovi smirili jer su poslušali savjete prijatelja koji su ih nagovarali na

pomirenje. Nadbiskup im je, naime, sve vratio i tako su se vratili kući radosni zbog mira.

Bio je pak Bernard školovan čovjek, trideset je i više godina proboravio u Bologni baveći se

znanošću. Imao je mnogo dobrih i dragocjenih knjiga koje je poklanjao svojim nećacima.

Kupio im je prostranu kuću za boravak i kulu pored istočnih vrata u gradu Perugii i mnogo ih

obdario u svojem životu. Sastavio je jednu zbirku protiv heretika

(19) i napisao knjigu propovijedi.(20) On je izvadio tijelo blaţenoga Staša iz staroga oltara i

smjestio ga na istome mjestu u novom oltaru godine Gospodnje tisuću dvjesto devete.(22)

Istoga je dana zaredio Ivana, nećaka Kucilina, za ninskog biskupa(23) i Bartula, nećaka

Ticionova, za skradinskog biskupa.(24) Obojica bijahu Zadrani, a postupak njihova

promaknuća nije bio u svemu zakonit, jer nisu odgovarali s obzirom na dob i naobrazbu.

Stoga ga je, jer nije nužnim oprezom ispitao sve o njima i prebrzo ih svojom rukom zaredio,

stigla kazna. Bio je kažnjen kanoničkim ukorom prema prijavi vrhovnom svećeniku. Postavio

je nadalje Grupcija, Prodanova sina, za arhiĎakona splitske crkve, a za arhiprezbitera

imenuje nećaka Firminova koji se takoĎer zvao Grupcije.(25) Oni su mu obojica bili poslušni

i slijedili ga kuda

god je išao. Ali se u onom sporu oko povlastica arhiĊakon od njega udaljio i stao uz kaptol.

Zbog toga ga nadbiskup nije gledao ravnodušnim oĉima nego su jedan drugoga mrţnjom

progonili. Arhiprezbiter je pak ustrajnom

postojanošć bio uz njega.

U to je vrijeme za ispražnjenu crkvu u Trogiru bio izabran Treguan,(26) Toskanac, iz grada

Firenze. Budući da je bio sunarodnjak nadbiskupa Bernarda, ovaj ga dovede sa sobom iz

ugarskih krajeva, da bi ostao s njime


neko vrijeme i pouĉavao splitske klerike gramatici. GraĊani Trogira zatraţe od nadbiskupa

Bernarda da za njihove potrebe proboravi neko vrijeme kod njih, jer je bio mlad i jer se ĉinio

veoma prikladnim za sve što se odnosi na knjiţevnu naobrazbu. Bernard njihovom traţenju

udovolji i Treguan ode u Trogir, stane se druţiti s graĊanima i rodila se uzajamna ljubav.

Naprije je postao njihov biljeţnik, zatim arhiĊakon i napokon je izabran za biskupa. Bio je

predstavljen nadbiskupu Bernardu koji obavi ĉin posvećenja. Tada pomalo poĉne trogirsku

crkvu izvoditi iz njezine zastarjelosti, uvoditi u nove norme spoznavanja i obrazovati je u

crkvenim

disciplinama. Bio je on ĉovjek knjiţevno naobraţen i rjeĉit(27) i svojom je revnom

marljivošću postigao da se u kratkom vremenu popravilo stanje i naroda i klera.

U isto vrijeme za ispraţinjenu je ninsku crkvu izabran neki kanonik splitske crkve, po imenu

Nikola, kojega nadbiskup Bernard nije htio

prihvatiti, nego je uĉinio da Ninjani izaberu gore spomenutoga arhiprezbitera Grupcija. No

splitski su kanonici bili neprijateljski raspoloţeni prema njemu, jer su bili na Nikolinoj

strani.(28) Zbog toga nije ţelio obaviti ĉin posvećenja u metropolitanskoj crkvi, kako je bio

obiĉaj, nego je otišao u Vranu i tamo ga je u templarskoj crkvi posvetio zajedno s drugim,

izabranim za kninskoga biskupa, po imenu Mikuz.(29) Zbog toga je nastao veliki sukob

izmeĊu izabranoga biskupa Nikole i ninskoga biskupa Grupcija. Potrošili su svu svoju

oĉevinu za troškove koje su imali u tjeranju parnica i zbog toga su obje strane zapale u veliku

bijedu.

Budući da je nadbiskup Bernard već bio ostario, razboli se i bude

oduzet tako da nije mogao govoriti i udovi su mu se tresli. Rijeĉi je mogao izgovarati samo uz

velike poteškoće i zbog toga je gorko plakao kad su neki dolazili k njemu. No, nije još bio

sasvim oduzet te je otišao u Rim i sudjelovao na koncilu gospodina Inocenta, koji je bio

odrţan u Lateranu.(30) Vrativši se i postavši u svemu beskoristan, jedva je pred klerom i

narodom

mogao izloţiti nekoliko rijeĉi. Ali je trogirski biskup Treguan u dva dana za redom proĉitao i

izloĉio nekoliko poglavlja tog koncila.

0 prolazu kralja Andrije XXV, 1-2

XXV. 0 prolazu kralja Andrije U isto vrijeme kralj Andrija, u ţelji da izvrši oĉev zavjet,(1) uzme znak kriţa i poĊe na put s namjerom da krene u pomoć Svetoj zemlji.(2) Pošalje, dakle, glasnike i povede velike brodove iz Mletaka, iz Ancone i Zadra i iz ostalih gradova Jadranskoga zaljeva. Pristao je sa svima u luci grada Splita. Poslao je unaprijed svu ratnu opremu i hranu na mnogo kola sa zapreţnom stokom. Kad su stigli, ispunili su svu okolicu grada. Prethodilo je kralju i Ugrima veliko mnoštvo miroljubivih i dobroćudnih Saksonaca koji su odano i ţeljno oĉekivali plovidbu s kraljem, svi su nosili znak kriţa. Splićani su na traţenje gospodina kralja dali cijelo predgrade za boravak hodoĉasnika, izašavši iz kuća ostave ih na slobodnu uporabu gostima. Uskoro su bile tako ispunjene ljudima i stokom da se nije moglo prolaziti. Iako su bili stisnuti i zbijeni, nisu se mogli svi smjestiti u kućama u predgraĊu te je najveći dio ĉitave svite kraljevskoga dvora boravio vani rasut u šatorima po polju. Jedni su se graĊani pribojavali, a drugi se promatrajući neuobiĉajeno brojno mnoštvo. I tako dvadeset trećega kolovoza godine Otkupljenja našega tisuću dvije stotine sedamnaeste doĊe kralj Andrija u grad Split. U povorci su u susret gospodinu kralju izašli svi graĊani i svi stranci, kao i ĉitava gomila njegove vojske pjevajući mu visokim glasovima hvalospjeve. Zatim je cjelokupan kler u svilenim haljinama povrh kota s kriţevima i kadionicama u povorci do Pisture pjevao, kako se pristoji za kraljevsko veliĉanstvo. A sam prejasni kralj, kad je vidio sveĉanu povorku, odmah siĊe s konja i okruţen velikom gomilom svojih prvaka i s obje strane podrţavan od biskupa, koji su se okupili, pješke doĊe sve do crkve svetoga Dujma. Nakon odsluţene mise i poloţenoga dara na oltar povukao se u hospicij. Toga je dana gradska zajednica priredila kralju prebogati prijam u kući koja se zove Mata, izvan zidina sjevernih vrata. Priĉalo se da je u kraljevoj pratnji tada bilo više od deset tisuća konjanika, ne raĉunajući mnoštvo prostoga naroda kojeg je bilo nemoguće prebrojiti. Tada je kralj

0 prolazu kralja Andrije XXV, 3-6

poĉeo iskazivati prema Splićanima veliku blagonaklonost time što ih je sam pozvao da od

njega traţe što da im odobri za javnu korist. Kraljeva je ţelja bila da za zaštitu svoga grada

uzmu tvrdavu Klis, ţelio im je takoĊer prepustiti kneţevsku vlast nad otocima. Ali Splićani,

po svome obiĉaju, za javno su dobro bili odveć spori i brinuli su se, kao pojedinci, samo za

vlastitu korist. Zanemarivši dakle kraljevska dobroĉinstva koja im je kralj odobravao

milostivo i dareţljivo, potaknut svojom vlastitom razboritošću nije htio povjeriti tu tvrĊavu

nekome od velikaša. Znao je, naime, da mnogo neprijateljstava Splićanima dolazi iz te utvrde.

Pozvao je stoga nekoga Poncija, koji je bio glavni meštar templara u Ugarskom Kraljevstvu,

predao mu je u ruke tvrĊavu da je ĉuva i štiti nalaţući da ondje naizmjence borave braća

njegova reda.(3) Dok se kralj Andrija nešto duţe zadrţao opremajući brod, nadbiskupa Bernarda zadesila je neumitna smrt.(4) Pokopan je tako uz crkvu svetoga Dujma. Najprije je kralj poslao poruku splitskim kanonicima traţeći i savjetujući im da izbor uĉine meĊu klericima koji su bili oko njega. Najviše je pak bio sklon nekom lijeĉniku Aleksandru(5) koji je bio uĉen i pošten i koji je mogao mnogo koristiti crkvi. Ali nisu prihvatili zahtjev kralja jer su starješine imali druge namjere. U meĊuvremenu se kralj ukrcao na brodove i krenuo na namjeravani put. Splićani su mu dali kao pratnju dvije galije sve do Draĉa. Kralj nije mogao imati toliko brodovlje koje bi dostajalo za prijevoz svih kriţara. Zbog toga su neki bili prisiljeni vratiti se kući, a drugi su ĉekali do sljedeće godine.(6) U isto vrijeme gospodar Srbije ili Raške Stevan, koji se nazivao velikim ţupanom, pošalje izaslanike do Rimske stolice i isposluje od vrhovnoga svećenika Honorija kraljevsku krunu.(7) On je bio poslao izaslanika iz svoje najuţe pratnje, koji doĊe i okruni ga kao prvoga kralja njegove zemlje. Kralj Andrija, otplovivši u krajeve Sirije, zadade veliki strah Saracenima. Rasporedivši svoje vojne ĉete, udaljio se dosta daleko od

0 prolazu kralja Andrije XXV, 6

primorja osvajajući utvrde i naselja i uništavajući sve prepreke. Ali je slijed sudbine iz

zavisti zaustavio sjajne pothvate vladara i nije dopustio da se i nadalje nastavljaju njegovi

uspjesi.(8) I eto, zloĉinaĉka drskost, ne znam da li njegovih ljudi ili tudih, snuje o kraljevoj

smrti, a bezboţna ruka naoruţana Ċavolskim varkama napaja ga otrovnim gutljajima. Zbog

tog se zlodjela jedva izvukao iz smrtne opasnosti.(9) Ne povrativši još potpuno zdravlje,

poĉne razmišljati o povratku bojeći se da sebe i svoje kraljevstvo ne izloţi prevelikoj

opasnosti. Vjerovao je da je u svemu ispunio zavjet Gospodu i krenuo je sa svom svojom

pratnjom prema granicama domovine. Nije se više ţelio prepustiti morskim udesima nego je

putovao kopnom. Došao je tako u Antiohiju, zatim prešao u Grĉku, gdje se povezao

rodbinskom vezom s Laskarisom, grĉkim kraljem, i krenuo dalje. Njegovu je. naime, kćer

ţenio za svoga provoroĊenoga sina Belu. Odatle, prošavši krajeve Grĉke, ušao je u Bugarsku,

gdje ga je zadrţao bugarski kralj Oksan. On ga nije pustio otići prije nego što mu ne dade

potpuno sigurna uvjeravanja da će mu svoju kćer(10) dati za ţenu. Tako se kralj Andrija,

završivši hodoašće, vratio u svoje kraljevstvo. Nakon ovog kratkog pregleda vratimo se na na

glavnu temu.

0 promaknuću Guncela XXVI, 1-3

XXVI. 0 promaknuću Guncela U to su vrijeme u splitskom kaptolu bili starješine: arhiĊakon Grupcije, sin Prodanov,(1) Katald,(2) sin Forminov, i još nekolicina drugih. Budući da su oni bili ugledniji i iskusniji, ostali su ih kanonici slijedili.

No to dvojica nisu dobro pripremali izbor novog biskupa jer su ih sputavali okovi suparništva.

Ĉesto su meĊusobno govorili: »Mirnje bi se i korisnije odvijali naši poslovi kad bi crkva i

dalje ostala bez pastira. To je bolje nego da bude izabran netko tko će nam ometati naš ţivot i

vladati nad nama.« I tako kad bi se spominjalo da treba provesti izbor, oni su lukavim

mudrovanjima stišavali glasove negodovanja. Pretvarali su se da ţele izabrati i predlagali su

imena djeĉaka, sinova ugarskih plemića, koji se zbog nejake dobi nisu mogli uzdići do

pastirske ĉasti; prijetvorno su isticali razloge govoreći: »Bit će korisno za crkvu i drţavu ako

budemo imali takve istaknute prvake kao zaštitnike na kraljevu dvoru.« Tako se pakosnim odugovlaĉenjem crkvi splitskoj podmetala noga. Neki Ċakon Petar(3) bijaše veoma gorljiv i nestrpljiv. Budući da je bio niskoga podrijetla, nije se usuĊivao suprotstaviti se javno strani arhiĊakona

i njegovih ortaka, niti iznijeti na vidjelo njihove varke. Boljelo ga je i muĉilo ne samo to što je

crkva bila bez pastira nego što su njezine plodove, kako se govorilo, spomenuti starješine

brali sebi u korist. Rogoborio je ĉesto i šutio. Bio je pak neki klerik Ugrin, po imenu Guncel, sin Kornelijev, plemenita roda, ali sam nije vrijedio mnogo. Budući da je bio već u poodmakloj dobi, nije mogao vršiti nikakvu visoku sluţbu u Ugarskoj, nego je, odjenuvši halju kriţara, postao rektor neke crkve svetoga kralja Stjepana. Splitska je crkva već dugo vremena bila bez pastira(4) i taj se Guncel poĉeo uporno nametati da bude izabran za biskupa. Dogodilo se

pak da je neki Jula ban,(5) koji je bio njegov roĊak, poslao kleru i splitskom narodu veoma

rjeĉito pismo u kojem preporuĉuje Guncela i savjetuje da ga izaberu obećavajući svoje usluge

i naklonost. Tada spomenuti Ċakon

0 promaknuéu Guncela XXVI, 4-5

Petar, kako je bio govorljiv, iskoristi priliku, poĊe gapĉući meĊu klerike i laike i stade hvaliti

Guncelovu sposobnost, ĉestitost i naobrazbu, o ĉemu sam zapravo nije ništa znao. No u ţelji

da onemogući namjere starješina, na sve je naĉine nastojao da bude izabran Guncel. Tada je knez grada Splita bio Domald,(6) ĉovjek veoma oprezan i promišjen. Budući da je dobro poznavao Guncela, širio je o njemu istinu prema kojoj on zbog svoje lakomislenosti nije sposoban vršiti takvu svećeniĉku sluţbu. Mnogi su drugi takoĊer tako o njemu svjedoĉlli. No Petar je svojim nepromišljenim rijeĉima sve pridobivao. I premda u splitskoj crkvi ili drugdje nisu nedostajale osobe koje su mogle biti uzdignute do to ĉasti sigurnijim putem i pravednijim redom, ipak je puk u svome neznanju bio tako obuzet ispraznom taštinom da je poznate prezreo

a za nepoznate je mislio da mogu stvarati ĉuda. Jedne je tako zarazila pogubna zavist da ono

što ne zasluţuju sami postići ne dopuštaju to doseći zasluţnima, a napredak drugih smatraju

svojom slabošću. Kad su se dakle na pritisak laika svi klerici bili priklonili izboru, još uvijek arhiĊakon sa svojima nikako nije htio pristati. No, kako se ĉinilo

da će doći do pobune u puku, ipak su napokon protiv volje pristali. Dva ili tri dana prije nego

što se trebao odrţati sveĉani obred izbora, netko od onih koji su s Petrom podrţavali izbor

imao je priviĊenje da je crkvena propovjedaonica razbijena i da je nadbiskupska stolica leţala

izvrnuta. Govorio je Petru: Što bi to moglo znaĉiti? On mu je odgovarao: »Sada to ne znaš,

znat ćeš poslije.« I premda to viĊenje nije pretkazivalo dobar ishod, ipak se nastavilo zaĉetom

dok nije izbor, takav kakav jest. obavljen i završen. Tada su k njemu poslali Ċakona Vukaša

javljajući mu da je jednodušno izabran i zahtijevali su da bez oklijevanja doĊe u splitsku

crkvu.


Primivši izaslanstvo, Guncel se veoma obradovao i ubrzo je poslao glasnika vrhovnom

svećeniku(7) da potvrdi njegov izbor. Sam je pak krenuo

na put u Split. Budući da je bio slaboga znanja, to više ga je ĉastohleplje razdiralo: još tijekom

putovanja, kod templara u Vrani dade da ga ninski

biskup Grupcije,(8) koji je s njim dolazio iz Ugarske, uoĉi Duhova zaredi za Ċakona. Kad je

ušao u grad, svi su ga veoma ljubazno primili. A kad je neko vrijeme tamo proboravio, u

tolikoj je mjeri izašla na vidjelo lakoumnost njegovih rijeĉi i ponašanja, da se svima zgadio.

Potaknuti zakašnjelim kajanjem razmišljali su kako da se od njega izbave. Tako se

dogodilo da je onaj koji je nepoznat bio drag, poznat postao mrzak. Ţeljno su ga, dakle,

dovukli a da ga prije nisu vidjeli, a kad su ga vidjeli,

su ga izbaciti. Ali Guncel, primivši papinu potvrdu, uspio je postići da se obred posvećenja

obavi u Ugarskoj. Vrhovni svećenik gospodin Honorije pošalje ovlast vesprimskom biskupu

Robertu i naloţi mu da briţno ispita

kakva je osoba izabranik, kako je protekao izbor i ako nema prepreke prema kanonskim

odredbama, neka obavi nad njim ĉin posvećenja. Robert je primio apostolski nalog(9) i

premda je bio ĉovjek razborit i poboţan, ipak se nije iskazao i pomno istraţio okolnosti koje

treba ispitati u takvim postupcima. Olako mu je podijelio posvećenje naloţivši mu da po palij doĊe pred papino lice.

DoĊe, dakle, Guncel u svoju crkvu posvećen, ali prebrzo je i prerevno poĉeo obnašati

biskupske duţnosti. Palij još nije bio dobio, a već je posvećivao crkve, obavljao crkvene

obrede i svugdje sebe nazivao nadbiskupom. U to vrijeme pošalje vrhovni svećenik nekog svoga poklisara, po

imenu Akoncija iz Viterba, kapelana kurije, ĉovjeka veoma razborita i

dobra, pošalje ga, kaţem, da obavi neke teške poslove po cijelom

Ugarskom Kraljevstvu. Naloţio mu je da se spusti do krajeva Dalmacije i

da odvrati omiške gusare od razbojništava.(10) No, kako nije imao potpunu

ovlast, a gorio je od silne ţelje da ispravi mnoge nepravilnosti kod klera i

puka, zaustavio se u Splitu i poslao svoje glasnike u kuriju gospodina pape

sa zahtjevom da mu se dadu sve ovlasti izaslanika. Glasnici su otputovali


a Akoncije je ostao u gradu Splitu i ĉekao na njihov povratak. Gledajući nadbiskupovu

lakoumnost i nesposobnost, suosjećao je sa splitskom crkvom što je izabrala tako nevještoga

pastira. I ĉesto ga je korio ali je on, poput divljeg magarca naviknutoga na pustinju, prezirao i

samoga Akoncija i njegove opomene. U meĊuvremenu su se glasnici vratili iz kurije i donijeli

Akonciju potpune izaslaniĉke ovlasti. Tada Akoncije, oslonivši se na punomoć Apostolske

stolice, stade mnogo toga ispravljati kod klera i naroda, obnavljati crkvu na novim naĉelima.

Zapovjedio je da kler otjera sve prileţnice, jer nadbiskup nije vodio brigu da to ispravi. Pozvao je ĉitavu Dalmaciju i Hrvatsku da mu pomognu protiv heretika(11) i gusara, dajući oprost svima koji su se iz ljubavi prema Bogu trudili da ih unište sudjelujući osobno ili u troškovima. Tada je okupio veliku ratnu mornaricu i konjicu i poĉeo ih sa svih strana napadati. Do to

je mjere satro Omišane, goneći ih po kopnu i moru, da su im pale snage i nisu se više nadali

da će se moći dalje odupirati. Došli su, dakle, i bacili se pred noge izaslanika i ponizno molili

da im se smiluje obećavajući da će se popraviti i da će se pokoriti njegovoj volji i naredbama.

Izaslanik je to prihvatio i naredio im da spale sve gusarske lade. Svoje su obećanje potkrijepili

zakletvom da će prestati napadati kršćane. U to je vrijeme nadbiskup Guncel poslao glasnika(12) k Rimskoj stolici da traţi palij. Slijedom toga legat Akoncije pošalje pismo i glasnike izvještavajući vrhovnog svećenika o ispadima nadbiskupovim. Stoga gospodin papa pošalje palij u ruke izaslanika, povjeravajući mu da u pitanju nadbiskupa postupi prema svome nahoĊenju i u skladu sa zakonom. Pošto je primio papin nalog, izaslanik preda palij na ĉuvanje nekom opatu u Rogovu, a nadbiskupu oduzme pravo vršenja svih biskupskih duţnosti i naredi mu da poĊe pred lice pape kako bi se ispriĉao

zbog svojih ispada. Tada nadbiskup u muci i brizi krene u kuriju. U njegovoj su pratnji bili:

Ċakon Vita, koji je poslije postao primicerij,(13) i Ċakon Petar, nećak Murgijev. Protiv njega

poslan je Vukaš. Malo je kanonika bilo sklono nadbiskupu, većina i stariji bili su protiv njega.

I tako

O promaknuću Guncela XXVI, 11-13

nadbiskup doĊe u Rim, baci se pred noge gospodina pape Honorija tuţeći se na napade

izaslanikove koji su bili vrijedni plaĉa. No gospodin je papa o svim nadbiskupovim ispadima

bio dobro obaviješten te mu je poĉeo oštro predbacivati njegovu obijest i nepromišljenost.

Nadbiskup je nastojao opravdati se, prebacujući krivnju na Roberta koji ga je posvetio, jer se

po njegovu nalogu usudio bez palija vršiti biskupsku sluţbu. Ali papa mu nije povjerovao.

Gotovo su svi kardinali bili protiv njega tako da se jedva usudio pojavljivati u njihovoj

prisutnosti. Kanonici pak koji su ga pratili, vidjevši da će nadbiskupova stvar loše završiti, jer

je nacrt odluke o njegovu uklanjanju već bio napisan, ostavili su ga sama u kuriji i vratili se

kući. Guncel je ostao i vršio snaţan pritisak moleći da se prema njegovim prijestupima

odnose milostivo. Tolika je bila upornost njegovih molbi, toliko ustrajno nastojanje da se

povuće prvotna odluka i sastavi druga blaţa, kojom bi mu ovlasti bile oduzete samo na dvije

godine, a da mu se nakon toga milostivošću Apostolske stolice vrate sva prava, da je tako i

uĉinjeno. U isto je vrijeme legat Akoncije krenuo u Bosnu protiv heretika i tamo je duţe vremena djelovao da popravi poloţaj katoliĉke vjere.(14) U to se doba dogodio veliki i strašni potres(15) na sam Boţić oko tri rata u Liguriji, Emiliji i Mletaĉkoj marki tako da su bile srušene mnoge zgrade, a grad Brescia velikim dijelom sravnjen sa zemljom. Veliko je mnoštvo ljudi, ponajviše heretika, stradalo i preminulo. Iste godine na dan Bogorodiĉina uznesenja,(16) kad sam bio u Bologni na studiju, vidio sam svetoga Franju(17) kako drţi propovijed na trgu pred gradskom palaĉom gdje se okupio gotovo ĉitav grad. A tema njegova govora bili su: anĊeli, ljudi i zli dusi. On je tako dobro i jasno izlagao o ta tri duha koji imaju razum, da su se mnogi uĉeni ljudi, koji su bili prisutni,


uvelike divili govoru jednostavna ĉovjeka. On nije, naime, nastupao kao propovjednik nego

kao govornik u skupštini. Cijeli je sadrţaj njegovih rijeĉi bio usmjeren na to da ugasi

neprijateljstva i da uĉvrsti dogovore o

miru. Odjeća je njegova bila prljava, pojava je izazivala prezir a lice mu je bilo ruţno. Ali

Bog je njegovim rijeĉima udijelio toliku djelotvomost da su mnoge plemiĉke obitelji, meĊu

kojima je bjesnila mrţnja davnih neprijateljstava i prolijevalo se mnogo krvi, bile dovedene

do primirja. Ljudi su prema njemu osjećali toliko poštovanje i odanost da su muškarci i ţene

hrpimice hrlili k njemu nastojeći barem dotaći resu na njegovoj haljini ili odnijeti komadić s

njegovih dronjaka. No vratimo se na glavnu temu. Kad je proteklo dvogodišnje razdoblje njegove kazne, došao je Guncel u svoju crkvu i poslao izaslanika u papinsku kuriju to mu je odobren palij(18) koji mu je Akoncije bio zabranio.

I tada nadbiskup nije ravnodušnim okom gledao sve kanonike koji su se bili okrenuli protiv

njega. U to je vrijeme umro arhiĊakon Grupcije, na njegovo su mjesto izabrali Katalda i ustoliĉili ga u nadbiskupovoj odsutnosti. Kad se pak nadbiskup vratio, s negodovanjem je primio Kataldovo promaknuće. I zaista ovaj nikad nije mogao postići od njega potvrdu svoga arhiĊakonata.

Bio je Katald već u poodmakloj dobi, nije prošo ni dvije godine i on premine.

XXVII. 0 pobjedi nad Cetinjanima

Gotovo istovremeno Splićani su s poloţaja kneza izbacili Domalda i postavili sebi za kneza nekog uglednog ĉovjeka iz Luke,(1) po imenu Višena.(2) Ţivjeli su tada neki Cetinjani,(3) Budimir sa svojom braćom, ljudi ţestoki koji nisu nikada dopuštali Splićanima da ţive u miru. Neprestano su im poput grabeţljivih vukova ovcama postavljali zasjede u teţnji da ţive samo od krvi. Ni jedan dan nije mogao proći a da oni ne izjure na naše polje, da ne napadnu ljude, da ne zaplijene stoku. Najveće je pak zlo bilo u tome što su sva nedjela poduzimali savjetovani i podrţavani od nekih štetnih graĊana koji su od tih razbojstava oĉekivali korist. Njihove su ţivotinje bile oznaĉene, zbog ĉega su ih neprijatelji zaobilazili i letjeli grabiti druge. Ono što najviše pridonosi zajedniĉkoj propasti, to je kad se u jednom gradu ţivi na razliĉite naĉine i kada se javni neprijatelj privatno smatra prijateljem, kad se ni rat ne vodi zajedniĉki, niti se jednodušno radi na oĉuvanju mira. Onome se gradu sprema bliska propast gdje vladaju izdajice domovine, gdje istaknuto mjesto zauzimaju pljaĉkaši graĊana. I onda kada njih treba što oštrije kazniti, oni naprotiv sami skreću kaznu na nevine graĊane. Poloţaj Splićana bio je tada tako bijedan jer meĊu sobom nisu izabrali prikladno vodstvo. Zatim je Budimira odnijela smrt, kakvu je zasluţio, a Hranislav, nasljednik bratovih zlodjela, stane jednakom grabeţljivošću divljati i muĉiti nas. Knez Višen bio je ostavio oko dvadeset konjanika za pomoć Splićanima protiv neprijatelja. On se sam vratio i ostao kod kuće. Dogodilo se tako da je jednoga dana Hranislavova naoruţana ĉeta provalila u polje grabeći i pljaĉkajući sve što joj je bilo na putu. Tada izaĊu naoruţani Splidani sa spomenutim konjanicima kneza Višena. Razbojnici pak videći da se mnoštvo sjurilo iz grada, stanu se jedan za drugim povlaĉiti prema brdima tjerajući pred sobom plijen koji su bili oteli. Pošto su prešli brda i nestali iz vida, neki su ih od naših htjeli slijediti, a neki nisu. No konjanici kneza i splitski konjanici, kojih je bilo isto toliko, popnu se za njima bodreći jedan drugoga. Slijedilo ih je i dosta pješaka koji su bili odvaţniji i spremniji za okršaj. Kad su se popeli i prošli klišku tvršavu, prodirući dalje našli su neprijatelje u nekoj dolini koja je odasvud bila okruţena breţuljcima i nije bilo slobodnoga puta da se skrene na bilo koju stranu. Bili su se spustili već sigurni i mirno su se odmarali na livadama. Ĉim su vidjeli da neprijatelji slijede njihove tragove, uzjahali su na konje i poĉeli se rasporeĊivati za bitku. Naši su pak, kad su vidjeli da se oni spremaju za napad, malo zastali. Najprije su u strahu da se prepuste neizvjesnoj sudbini razmišljali je li bolje povući se ili boriti se. Neki su od njih govorili: »Ne ĉinimo razborito ako zbog ovog neznatnog plijena sami sebe dovodimo u opasnost.« S druge pak strane, uza sav strah od neprijatelja, ĉinilo se da će se teţe moći spustiti s mjesta na koje su se popeli, jer je mjesto bilo tako zatvoreno da nije bilo sigurna puta za one koji su odstupali. No ĉovjek, pod ĉijim su se vodstvom borili kneţevi konjanici, bio je jednook, ali veoma odvaţan i s velikim ratniĉkim iskustvom. Kad je, dakle, on vidio da njegova ĉeta nešto mrmljajući oklijeva, stane u sredinu okruţen njima i reĉe: »Zašto oklijevate, mudri ljudi? Evo, pobjeda nam je u rukama ako se ţelimo boriti, a ako se namjeravamo povući, nema nam nade u spas. Odluĉite sada što je razumnije, sramotno umrijeti iii slavno pobijediti? Mi imamo više oruţja, bolja nam je ĉeta boraca. Sami neprijatelji to dobro znaju i zbog toga namjeravaju boriti se s nama lukavošću a ne hrabrošću. Kane nas napasti zastrašivanjem kao da smo nenavikli na rat; misle da ćemo se okrenuti u bijeg. Ali ako budu vidjeli da smo spremni hrabro ustrajati u borbi, vjerujte mi da će brzo oni nama okrenuti leĊa. Stojte, dakle, postojano i borite se muţevno, ne bojte se smrti i budite sigurni u trijumf.«

Tim je rijeĉima ohrabrio svoje, zatim je poredao pješake u ĉetu, a konjanike rasporedio u

bojni red dajući naredbe onima koji su trebali ići naprijed iii pratiti, tako da svi gledaju stijeg

zapovjednika. Sve, dakle,

prikladno rasporedivši, okrenu bojne znakove protiv neprijatelja i poĉnu polako nastupati.

A neprijatelji, vidjevši odvaţnost naših, odmah u velikom naletu podbadajući konje pojure

snaţno protiv njih. Naši su zbili redove i najprije je ĉeta pješaka stala podiţući koplja, drugi

zabijajući lovaĉka koplja u zemlju bili su spremni doĉekati napadaĉe; treći su se pripremali

odaslati strijele s napetih lukova, a ĉetvrti boriti se maĉevima. Konjanici su stajali s obje

strane i uperili izdaleka koplja te tako bili poput utvrĊene kule i ĉvrste zaštite cijeloj vojsci.

Kada su vidjeli neprijatelji da bojni redovi naših nepomiĉno stoje na svome mjestu, nisu se

usudili napasti i na udaljenosti zastanu. Tada zapovjednik naše vojske kliĉući reĉe: "Hrabri

ljudi, kucnuo je ĉas osvete nad neprijateljima !" Sam krene naprijed i ĉitava vojska za njim.

Bez zastajkivanja navali na neprijateljske redove, odmah se izmiješaju, trgnu bodeţe i stanu

boriti se prsa o prsa. Neko je vrijeme pobjeda bila ĉas na jednoj ĉas na drugoj strani. Tada

sam zapovjednik stane napadati Hranislava zadajući mu udarac za udarcem sad buzdovanom,

sad maĉem. A on je jednako, kao ratnik, odbijao udarce štitom i svim silama udarao po

neprijatelju. Ali naš voĊa, unijevĊi svu svoju snagu u maĉ, silovito udari Hranislava udarcem

izmedu kacige i ovratnika i odbaci njegovu glavu veoma daleko od tijela. Zatim se truplo

skotrlja s konja i ostane leţati nauznak na zemlji. Bitka se više nije odvijala nego su se svi

Cetinjani dali u bijeg i prepustili bojno poije Splićanima koji su ih s leĊa progonili i ubijali

dok su po poljima amo tamo bjeţali.

Gonili su ih sve do uspona na brdo. Pobijedili su i vraĉajući se uzeli su Hranislavovu glavu,

naboli je na koplje i donijeli sve do Solina. I tako su se u velikom oduševljenju vratili kući. A

ona nas je pošast prestala muĉiti.

XXVIII. 0 knezu Petru

Poslije toga nastao je veliki rat izmeĊu bribirskog kneza Grgura(1) i splitskog kneza Višena.

Boravio je, naime, Višen u Zvonigradu(2) i premda je bio plemenita roda, bogat i moćan, ipak

je bio sklon hereticima. Budući da je oluja nesuglasica izmeĊu njega i Grgura bjesnila dugo

vremena i zaraĊene su se strane zbog neprestanih sukoba laćale sve gorih sredstava, ipak se

ĉinilo da

je Višenova strana nadmoĉnija. Obojica su, naime, bili istoga podrijetla.

Višen je jednom bio sa svojom vojskom rasut oko Bribira, a Grgur je bio unutar svoje utvrde

i odasvud pritisnut tako da nitko nije mogao ni izaći

niti ući. Grgur, lukav i promućuran, postavi zasjede u osvit zore. Budući da

je noćnim straţarima oslabila paţnja, on iznenada provali u Višenov logor. Prije nego što su

mogli zgrabiti oruţje, mnogi su bili posjećeni a sam Višen uhvaĉen ţiv. Kad je bio doveden

pred Grgura, stade moliti da mu se smiluju i poštede ţivot. No Grgur je bio ĉovjek neumoljiv

i surov te ga molitve zarobljenikove nisu dimule nego reĉe prisutnima: »Skinite s njega

oklop.« Kad se on sam svukao, Grgur zgrabi maĉ i probode mu utrobu govoreći: »Ovo je

milosrĊe za Višena koji me je toliko puta izazivao neprijateljskim oruţjem.«

Tada Splićani postave sebi za kneza nekoga Petra,(3) gospodara Huma. Taj je Petar bio

ĉovjek imam i ratoboran, ali okaljan heretiĉkom sramotom. Zbog toga ga kler nije prihvaćao.

Laici pak, jer su skloni brzopletosti, odluĉe napasti

i doĊu uz veliku buku do crkve, otmu kljuĉeve od ĉuvara, nasilno Petra uvedu u crkvu. Kad je

to došlo do ušiju Akoncijevih, pošalje izaslanika i ĉitav grad kazni zabranom. Sluţba Boţja

nije se gotovo godinu dana obavljala. Nadbiskup Guncel je u to doba otputovao u Ugarsku.

Vrativši se u svoju crkvu, dosta je nesmotreno ukinuo izaslanikovu zabranu.

U meĊuvremenu je izaslanik krenuo u Bosnu i dugo vremena tamo uporno radio na

iskorjenjivanju heretika. Bio je slabašna tijela, ali gorljivi borac za katoliĉku vjeru. Kad ga je

zatim obuzela potpuna nemoć, pred kraj ţivota sasvim se prepustio Bogu. Tamo je sretno

završio svoj ţivot godine tisuću dvjesto dvadeset druge.(4)

XXIX. 0 ratu koji se vodio za naselje Ostrog

U isto su vrijeme neki Hrvati, Toljen i Vuĉeta, sinovi Butka, sa svojim roĊacima napali selo

svetoga Dujma koje se zove Ostrog(1) i poĉeli su, usprkos zabrani graĊana, podizati utvrdu.

Ţeljeli su se tamo skrasiti i boraviti sa svojim obiteljima da bi mogli nekaţnjivo vršiti

uobiĉajena razbojstva. Govorili su, naime, da su oni nasljednici toga mjesta. Nadbiskup im,

kao svojim kolonima i pomoćnicima, naivna srca dade suglasnost.

Tada Splićani poĉnu pripremati rat protiv njih. Pošalju izaslanika i pozovu svoga kneza

Petra.(2) On doĊe u pratnji velikog broja konjanika i dovede morem i kopnom cjelokupnu

vojsku do utvrde. Gradska je vojska bila prebrojana i utvrĊeno je više od tri tisuće naoruţanih

vojnika. Tada su hrabro zapoĉeli bitku oko utvrde. A Hrvati rasuti po hridima snaţno su

odgovarali kamenjem, kopljima i strijelama. Splićani, videći da su zaštićeni prirodnim

poloţajem, okrenuli su se drugome naĉinu ratovanja. Nagamilavši brzo na hrpu mnogo drva i

lišća, potpale vatru pod stijenama. Plamen i dim, koji se iz toga uzdigao, zaslijepi neprijatelje,

a pleteri i daske koje su bili pripremili za svoju zaštitu, izgore. Tada naši odvaţniji mladići,

videći da su onima pale snage i ponestalo oruţje, pokušaju se do njih kroz vatru uspeti i

napasti ih maĉevima. Ali oni su s visoke hridine koturali golemo kamenje i neke su od naših

tako nesretno pogodili da su pali u vatru to slomljenih udova i spaljeni izdahnuli.

Tako se nekoliko dana na obje strane vodila borba. Ali zalihe su im bile ponestale i uzalud su

se jadnici, lišeni tjelesne snage, nadali da će moći pruţiti otpor. Namjeravali su se uskoro

predati. Prije nego što su donijeli konaĉnu odluku, iznenada jedna ĉeta najhrabrijih mladića,

dijelom uspinjući se rukama, a dijelom skrovitim puteljcima, napadne utvrdu. Tada knez Petar

i svi vojnici pogledaju uvis i ugledaju svoje kako već stoje na stijenama i bore se prsa o prsa s

neprijateljem. I odmah knez uzvikne: "Trĉite sada, junaci, jer nam je Bog dao pobjedu nad

našim neprijateljima." Na taj glas svi pojure i silom osvoje utvrdu. Ubrzo su

zarobili sve neprijatelje sa ţenama i djecom, i vezavši im ruke na leĊima, dovukli ih k

svojima. Donijeli su tada odluku i razgrabili sve što je bilo njihovo. Srušili su im do temelja

crkvu, premda su se oni hvalili da su njezini osnivaĉi. Otkrili su grobove, iskopali kosti

njihovih predaka i razbacali ih po poljima, da ne bi nikada više zahtijevali svoje pravo na to

isto naselje. Trogirani su našima pruzili pomoć ali neznatnu i slabu. Tada su zarobljenike,

svezanih ruku iza leĊa, doveli u grad i ĉuvali ih u najstroţem zatvoru. Kad su tamo tri dana

bez ikakve skrbi odleţali, mnogi su od njih tamo i izdahnuli kako shrvani glaĊu i ţeću, tako i

zagušeni u zatvorskoj prljavštini.

XXX. 0 ratu koji je voĊen s Domaldom

Dok se to dogaĊalo, knez Petar vratio se kući i boravio je u Humu.

Grad Split nije mogao biti u dobrom stanju, jer je ostao bez upravitelja. Templari su prema

kraljevu nareĊenju drţali tvrĊavu Klis.(1) Splićanima pak, kojima se najĉešće ne sviĊa

korisno, a nekorisno obiĉno sviĊa, dodijale su blagodati mira i mirovanja. Šireći tada mnoge

spletke i prigovore protiv templara stali su na sve naĉine smišljati kako da ovi napuste

tvrĊavu. Time bi se riješili njihova smjernoga i razboritoga susjedstva. Tako se i dogodilo.

Ĉim su oni izašli, odmah je Domald uz pomoć i podršku Splićana zauzeo tu tvrĊavu.(2) Tko

je tako bezuman i pommĉena uma da prezire nenaoruţane redovnike i ţarko ţeli na svoju

glavu navući naoruţanoga neprijatelja? Kad je, dakle, Domald već sigurno zasjeo u toj

tvrĊavi, poĉeo je isprva, kako je bio prepreden i oprezan, hiniti da ţeli ţivjeti u dobrim

odnosima sa Splićanima. I lukavo skrivajući bol, koja ga je obuzela kad su ga svrgnuli, ĉekao

je priliku da se moţe osvetiti zbog nanesene nepravde. Budući da su Splićani zajedniĉki

poĉinili više nedjela prema Bogu, koja su morala biti kaţnjena zajedniĉkom kaznom,

Domaldova su lukavstva mogla uspjeti. Nisu, naime, mogli Domaldu oduzeti ĉast kneza a da

ne budu optuţeni za prekršenu zakletvu, niti su mogli bez svetogrĊa uvesti Petra kao kneza

protiv crkvene zabrane. Naposlijetku su javno poĉinili i sljedeći prijestup.

Ţivio je jedan siromašan i jednostavan svećenik. Od njega je neki stranac Slaven potraţivao

dugove i na laiĉkom je sudu uloţio tuţbu. Na poziv svećenik doĊe i pozove se na povlasticu.

No neki plemić, po imenu Kaceta,(3) digne se sa sjednice suda, dade pljusku svećeniku i

svezavši ga pred oĉima sviju, preda ga u ruke njegovom tuţitelju.

I evo, trećega dana na blagdan Svih svetih(4) doĊe glas u grad da su neki pljaĉkaši ušli u

polje. Odmah ĉitav grad potrĉi k oruţju. I doĊu do mjesta preko solinskoga mosta, a već se

nekoliko konjanika Domaldovih

iz Klisa bilo tamo spustilo. Odmah se mnoštvo u bijegu raspršilo na sve strane. Tada su

zarobljeni mnogi ugledni i bogati graĊani: Kaceta, Dujam Forminov,(5) Leonard Kaval, Jakob

Dušica, Grizogon i više od šezdeset drugih. Svi su oni sramotno bili odvedeni u tvrĊavu k

Domaldu.

Istu noć pošalje Domald svoje ljude u obore Splićana i otjera gotovo trideset tisuća ovaca, ljude

pak sapete okovima zatvori u tamnicu. Izgladnjivanjem i okrutnim muĉenjima izvukao je od njih

veliku svotu novaca. Tako su se Splićani, nakon gotovo jedne godine tamnovanja, jedva uspjeli

izbaviti uz veliki gubitak svoga imutka.

Poslije toga se Koloman, sin kralja Andrije, herceg Slavonije, spustio do mora s velikom

svitom velikaša.(6) Splićani su ga doĉekali uz velike poĉasti. Bio je on tada još mladić i ništa

nije uĉinio što bi bilo vrijedno spomena.

XXXI. 0 svaĊi izmeĊu nadbiskupa i arhiĊakona(1)

Poslije toga, kada je godine tisuću dvjesto tridesete mjesto arhiĊakona bilo upraţnjeno,(2)

kaptol i sav kler u najvećoj slozi izaberu kanonika Tomu za svoga arhiĊakona u tridesetoj

godini njegova ţivota. Nadbiskup Guncel je tada bio odsutan. Kad se vratio, najprije nije htio

primiti arhiĊakona da se predstavi i da traţi potvrdu, jer mu se gotovo nikad nisu sviĊali

postupci kanonika, pa makar bili ĉestiti. Poslije je vidio da se u promaknuću arhiĊakona u

svemu postupilo valjano i zakonito. Budući da nije bilo ni najmanje iskre nesloge meĊu

kanonicima, iz koje bi na kraju mogao pronaći izgovor za odbijanje, dao je svoju privolu i uz

blagoslov mu je potvrdio sluţbu arhiĊakona i vlastitom ga rukom ustoliĉio.

ArhiĊakon je bio obdaren doliĉnim znanjem, veoma revan i savjestan, koliko mu je bilo

moguće, u vršenju svoje sluţbe. Volio je pravdu, mrzio zloću, izgarao od ţelje da se ĉuvaju

odredbe svetih i da u crkvenim poslovima vrijedi Boţji zakon potpune pravednosti.

Budući da je nadbiskup u ispravljanju prijestupa podanika bio nemaran, arhiĊakon se trudio,

koliko je mogao, ispraviti nepravilnosti. No, arhiĊakon nije uvijek uspijevao zaustaviti

svojeglave graĊane i ĉesto je biskupu predbacivao nemar, poticao ga i opominjao da, kao

dobar pastir, budnije bdije nad svojim stadom. No njega je već bila obuzela staraĉka tromost i

teškim mu se ĉinilo pokušati nešto novo i neuobiĉajeno za njegovu narav. Tako je, dakle,

zabrinutost arhiĊakonova biskupa opterećivala, a ne olakšavala pastirsku sluţbu. Stoga nije

rado s njime raspravljao o crkvenim pitanjima, nego je radije u svoju blizinu puštao

one koji su se zbog taštine s njime u tome slagali.

Tako se dogodilo da su neki od klerika, a ponajviše oni koji su bili ogrezli u svojoj

prljavštini, smatrani veoma neprijateljski raspoloţenima prema arhiĊakonu. Mrţnja je tako

narasla da je nadbiskup one koje je arhiĊakon kaţnjavao za prijestupe u skladu sa svojim

sluţbenim obvezama oslobaĊao ne ispitavši uopće sluĉaj, nego samo da bi osramotio

arhiĊakona. ArhiĊakona je obuzimala tuga i bol i to ne zbog toga što je biskup nastojao

njegov ugled dovesti u pitanje, nego jer se ĉinilo da se zbog smanjenja arhiĊakonovih

sluţbenih duţnosti remeti i kvari cijeli tok crkvenoga reda. Opasnost je dušama pouzdano

prijetila, a crkvi Boţjoj oĉita sramota, kad su oni, koji su trebali biti kaţnjeni za prijestupe u

svome bez ikakva stida kaţnjavali nevine i sami još drskije nastavljali raditi sebi na ruglo.

Dogodilo se, naime, da je jednom okupljenim kanonicima nadbiskup rekao: »Ţelim da svaka

sluţba u crkvi bude popunjena.« I tada je bio postavljen za arhiprezbitera neki Petar, nećak

Murgijin.(3) Ovaj, pak, kako

je bio ĉovjek spletkar i nepostojan, stane otvoreno ugroţavati ugled arhiĊakonov i pridobivati

uvjeravanjima manje uĉene i nerazumnije ljude. Nastojao je poput njihova voĊe uskratiti

duţnu poslušnost arhiĊakonu. Traţio je od njih da ga poštuju kao starješinu. I tako je u

kaptolu nastao veoma sramotan razdor. A nadbiskup, premda se morao postaviti poput zida

nasuprot mrţnjama koje su se razgarale i obnoviti bratsku ljubav meĊu sinovima, poĉeo je

iskazivati naklonost grupi spletkara arhiprezbitera, a stranu arhiĊakonovu poniţavao je, koliko

je mogao, snagom svoga poloţaja. Ĉinilo se da mu više odgovara ako su kanonici meĊusobno

u sukobu, nego ako bi bili sloţni i ujedinjeni. Arhiprezbiter, vidjevši da će Guncel pristupiti

njegovoj strani, jer se u svojim namjerama

potpuno razlikovao od arhiĊakona, poĉne u sebi sve više i više raspaljivati plamen mrţnje

prema arhiĊakonu. On je doista, kako je bio lakovjeran i jer se iskra prezira već razgorjela u

njegovu srcu, rado slušao govorkanja. I tako su se radeći na propast arhiĊakonovu s

arhiprezbiterom sloţili za promjenu oni koji prije nikada nisu mogli biti sloţni. Tada poĉnu

javno

napadati arhiĊakona, a kada je on uloţio ţalbu, stanu prema njemu vitlati strijele zabrane i

izopţenja. Urotivši se nisu ništa drugo radili nego nastojali da ga zauvijek izbace. Kako bi

izazvali protiv njega pobunu puĉanstva, dali su da se sve crkve zatvore i prestanu sve sluţbe

Boţje. Ovaj se sukob razmahao do tolikoga zla, da su ne samo u crkvi i izvan crkve

povišenim glasovima raspravljali nego su i nepromišljeno dizali ruke jedni na druge.

Bezumnost bijesnoga naroda, koji se priklanjao ĉas jednoj, ĉas drugoj strani, izazvala je u

cijelome gradu najţešći nemir. Kanonici su gotovo redom bili protiv arhiĊakona, od gradske

vlastele najviĊe su mu bili skloni bolji i razumniji, kao i veći dio klera.

Kad se ĉinilo da je ĉitav grad zbog ovog sukoba zahvatila pobuna, arhiĊakon u strahu da

sluĉajno meĊu graĊanima ne doĊe do nekog zloĉina i smatrajući da treba odluku prepustiti

vremenu, krene pred Apostolsku stolicu. Slijedila su ga ĉetiri kanonika, njegovi pristaše.

Nadbiskup, vidjevši da je arhišakon krenuo do rimske kurije, odmah prema nagovoru svojih

istomišljenika krene poslije njega na put. Slijedila ga je gomila kanonika koji su mu u zlobi

odgovarali. Toma je bio osam dana ispred njih i nije vjerovao da će se plamen mrţnje u

njihovih srcima tako razgorjeti da će slijedeći ga podnijeti toliki napor. Premda su se prema

Guncelovu savjetu meĊusobno dogovorili da ga nitko neće nazivati arhiĊakonom, nadao se da

će, kad dobije od Apostolske stolice pismo, moći smiriti sukob po povratku kući. Ali kad je

preplašen vidio da nadolazi toliko mnoštvo, raspaljeno silnom zlobom protiv njega, poĉeo se

bojati. Što je u tome ĉudno? Ta on je bio gotovo sam, a neprijateljska je vojska bila toliko

brojna, bila su to sve ugledna imena o kojima ovisi dostojanstvo splitske metropolije. Bili su

nadbiskup, arhiprezbiter, sakristan, primicerij i mnogi drugi opskrbljeni pismima, naoruţani

svjedoĉanstvima, spremni da samo u jednom hipu progutaju arhiĊakona. A on — imao je

vjeru jedino u Boga koji presuĊuje svima koji trpe nepravdu, i uzdajući se samo u svoju

nevinost, mirna je duha oĉekivao ishod stvari.

U to je doba gospodin papa Grgur IX. bio u Perugii.(4) I tako je Toma po savjetu i

naklonošću nekih, koje nije nikada upoznao, uveden k papi, kad je bio sam u sobi samo s

vicekancelarom. Kleknuvši pred njega, briţno izloţi tijek svoje stvari. Premilostivi otac

dobrostivo ga je saslušao i tako reći uvjeren u sve, suosjećao je s njim zbog tolikih teškoda. I

upita ga ţeli li da se o svemu tome s nadbiskupom raspravi u kuriji. ArhiĊakon odgovori:

"Dakako, Sveti Oĉe." Tada papa reĉe vicekancelaru koji je stajao pokraj: »Naloţi kardinalu

Otonu da paţljivo sasluša argumente obiju strana.« Tada arhiĊakon, iskazujući zahvalnost,

poljubi njegove noge i radostan izaĊe. Kad je nadbiskup sa svojom gomilom vidio da je

arhiĊakonu tako lako odobrena audijencija i da je u postupku protiv njih odreĊen sudac

auditor, veoma se raţalostio. I ušavši kod pape pokušavali su da se sucem auditorom imenuje

kardinal Rajnerije u kojega su se veoma uzdali. Ali gospodin papa nikako na to nije pristao.

Pozvan, dakle, nadbiskup sa svojim mnoštvom pristupi pred kardinala Otona i već je bio

postao mekši jer je htio da se bez sudske buke odvija parnica i da se postupak vodi u

obliku izmirenja ĉitave svaĊe. Ali kardinal to u poĉetku nije htio prihvatiti iz opreza da se

stranke nisu prijevarno dogovorile zbog nekog zloĉina. Napokon, kad je nadbiskup vidio da

se njegove namjere neće ostvariti u skladu s njegovim ţeljama, poĉeo se silno kajati zbog

onoga što je uĉinio.

Tada napose sam doĊe do arhiĊakona, potajno od drugova, laskavim ga

je rijeĉima pokušao smekšati da ne pokrene u vezi s njime neku kaznenu

tuţbu. Ali je arhiĊakon malo vjerovao slatkim rijeĉima nadbiskupovim, znajući da on s

vremenom obiĉno mijenja rijeĉi i obraz, te je svoju stvar uporno kod kardinala zastupao. Svi

su mu drugovi otišli osim jednoga.

I tako su utvrĊenoga dana obje strane pristupile na sud. Tada arhi-

Ċakon prema napisanoj optuţnici poĉne napadati nadbiskupa optuţujući ga za neka nedjela.

Nasuprot je nadbiskup sa svojom svitom izmišljao protiv arhiĊakona neke neprikladne

postupke bez pravne podloge, govoreći da je on u vršenju svoje sluţbe prešao granice koje su

oci odredili. I ovakvo se prepiranje odvijalo više dana. Kad je kardinal, kao veoma razborit

ĉovjek, vidio da su protiv arhiĊakona ustali samo zbog svaĊalĉke zlobe i plamteće mrţnje,

stade oštro grditi nadbiskupa što je dopustio da splitska crkva postane rasadnik takve

razmahane zloće i što se nije poput dobra pastira, koji svoju dušu izlaţe za svoje ovce,

suprotstavio vuku u zasjedi, nego je radije kao zaĉetnik dopustio da mešu braćom uzmu maha

toliki sukobi. Tada zapita stranke ţele li prije donošenja presude doći do

suglasnosti o pomirenju i ljubavi. Guncel je pristao bez ikakva oklijevanja, ništa drugo nije

ţivo ţelio osim da svoju nogu oslobodi iz stupice u koju je sam upao, dok ju je drugima

pripremao. Njegovi pak istomišljenici, kako su bili ogrezli u pokvarenom naumu, poĉeli su se

buniti protiv

nadbiskupa odbijajući mu dati pristanak. Kardinal je jedva smirio njihov bunt izgrdivši ih

veoma oštrim rijeĉima. Napokon su obećali jedni drugima da u svemu prihvaćaju naloge

kardinala, koji ih je saslušavao, te se nadbiskup i njegova ĉeta, tuţnih duša i izduţenih lica,

povuku u hospicij. I ne oĉekujući kardinalovu presudu, jedan po jedan, kao nakon brodoloma,

krenu na put kući. Tada veleĉasni Oton najprije iz opreza oslobodi arhiĊakona i potpuno ga

vrati u njegovu sluţbu, zatim naloţi nadbiskupu da se prema njemu oĉinskom ljubavlju

odnosi kao prema drugu i sinu i da nikad ne dopusti da ojaĉaju tako niske spletke ljudi

neznalica. Guncel je pogleda spuštena prema zemlji odgovorio da će sve to izvršavati odano i

uspješno.

Tada se pojavi glasnik s pismima ĉasnih biskupa Treguana trogirskog, Nikole hvarskog(5) i

druge dvojice, koja su bili poslali gospodinu papi da

bi optuţili nadbiskupa i oslobodili od optuţba arhiĊakona. Kad je to Guncel ĉuo, nije se više

zadrţao, nego je otišao a da ga nisu otpustili. Budući

da su kardinali vidjeli to pisma, bili bi nadbiskupa ponovno pozvali pred sud, da je arhiĊakon

ţelio protiv njega obnoviti parnicu. Ali gospodin Oton, sastavivši dokument o pomirenju,

jasno je sve istaknuo što se zna da prema kanonskim odredbama pripada pojedinim sluţbama.

Završivši tako sve poslove, ĉasni je kardinal predao presude, jednu opunomo-

ćenicima nadbiskupa, a drugu arhiĊakonu. Njega je otpustio u domovinu s blagoslovom i

svojom milošću, potvrdivši mu ĉast arhiĊakona papinskim reskriptom. DogaĊalo se to godine

tisuću dvjesto trideset ĉetvrte za vrijeme Otona, kardinala svetoga Nikole in Carcere

(Tulliano). (6)

XXXII. 0 knezu Grguru(1)

U to je vrijeme umro knez Petar(2) i Splićani su sebi postavili za kneza uglednoga ĉovjeka

Grgura bribirskog.(3) On je bio moćan i bogat, a u upravljanju veoma razborit i ĉvrst,

osmjehnula mu se sudbina u obilju potomstva

i u posvemaš§njoj sreći. U cijeloj pokrajini Hrvatskoj nije bilo nikoga koji se toliko isticao

svojom moći, sve je neprijatelje svladao i nije bilo nikoga tko bi se usudio pruţiti ruku za

imutkom njegovim iii njegove braće.

Kad je postao knezom, Splićani su veoma mirno pod njegovom upravom obraĊivali zemlju i

napasali stada. Ali kako je to bio ĉovjek upleten u mnoge poslove, nije mogao boraviti u

Splitu, nego je tamo

ostavio svoga zamjenika koji je imao prava kneza, a sam je boravio na mjestima koja su mu

bila prikladna. Ako je kad dolazio, što je bilo veoma rijetko, nije se brinuo o stanju u gradu

nego ponajviše o svojim prihodima. Zbog toga je grad poput udovice ostajao bez vodstva

upravitelja te nuţno nazadovao umjesto da napreduje. Zarazna je oholost u njemu bila snaţna

tako da su se oni koji su se ĉinili moĉnijima, bilo upravitelji bilo visoki gradski ĉinovnici,

malo brinuli o zajedniĉkoj koristi, dapaĉe, da bi za sebe postigli neznatnu dobit prodavali su

najveći probitak zajednice. Osim toga, nekaţnjeno su se mogle poĉiniti kraĊe, ubojstva,

grabeţ i sva zlodjela. Nije, naime, bilo jednog jedinog ĉovjeka koji bi drţao kormilo

upravljanja

nad svima, nego je puk ĉitavoga grada prema svome nahoĊenju svaki za sebe birao gospodare

meĊu moĉnijima pod ĉijom su se nepriliĉnom zaštitom mogli odvaţiti na mnoga zlodjela. I

zbog toga je izmeĊu samih moĉnika dolazilo do razloga za mnogo mrţnje tako da su se

poĉinjenim nedjelima nadmetali. Smatrao se većim i boljim onaj tko se mogao pohvaliti

većom zloćom, koji je bio moĉniji u nanošenju nepravde. Grad je bio tako rascjepkan i

raskomadan da se sud nije mogao pridrţavati pravedne strogosti osim prema onima koji su

bili prezreni zbog krajnjeg siromaštva i nemoći.

Tada su graĊani, postavši neukrotivi u razuzdanoj zloci, poĉeli mijenjati vlast na opću

propast, ĉas je jedna strana postavljala ovog kneza,

a ĉas druga onog drugoga. Nisu se bojali poĉiniti krivokletstvo, nisu se plašili oskvrnuti prava

domovine pogubnim stranĉarenjem. Tada su Grguru

oduzeli kneţevsku east i postavili za kneza Domalda(4) koji im je bio smrtni neprijatelj.

Ponovno zbacivš Domalda izaberu za kneza Marka,(5) Grgurova sina. I sve su to poduzimali

pojedinaĉno, a ne zajedniĉki, jer ih je gonila uzajamna mrţnja. Zbog toga su na domovinu

navukli mnoga neprijateljstva,

štete i opasnosti.

Priĉaju da su u to vrijeme neki opasni graĊani iz mrţnje prema onima

koje je Grgur volio otišli i nagovorili nekog Toljena, koji je bio nedak kneza Petra iz Huma,

da izaĊe i krene u pljaĉku splitske i trogirske stoke. On je potajno, praĉen većom ĉetom

konjanika, dojahao do mjesta koje se naziva

Bosiljina,(6) gdje je paslo mnoštvo ovaca i oteo Splićanima gotovo osamdeset tisuća ovaca te

ih odagnao u svoju zemlju. Splićani nisu mogli ništa vratiti, ali su više puta naoruţali brodove

i opustošili velik dio njegove zemlje.

U to je doba ţivio neki starac Dujam. Premda je po godinama bio star, ćud mu je bila sirova i

neobuzdana. Budući da je smatrao da su mu sinovi

Vitalovi nanijeli nepravdu zbog toga što su bacili ruku na neku njegovu sluţavku, nije se

udostojao doći na sud i ĉekati presudu sudaca, nego je razljuĉen došao s dvojicom sinova i

najprije rijeĉima napao spomenute mlaĊe, sinove Vitalove. Oni pak, veoma skloni obijesti i

brzopletosti, nisu htjeli smiriti svaĊu, nego su bezobrazno i bahato odgovorili. Tako

nakon rijeĉi prijeĊu na batine, zatim, potaknuti Ċavlom, trgnu bodeţe i

stanu se ponašati ne kao graĊani nego kao neprijatelji. Tada se ĉitav grad pobuni, jedni su

divljali kamenjem a drugi maĉevima. Tako su toga dana leţali na trgu, prezreni poput svinja,

Dujam Draţin sa svoja dva sina. Jednako je tako jedan od Vitalovih sinova, po imenu

Domicije, bio ranjen, kao i mnogi drugi ozlijeĊeni bilo kamenom bilo maĉem. Poslije mnogo

dana ipak preţive mlaĊi sin Dujmov i sin Vitalov. Tada se zajednica okupila i presudila da se

iz grada istjeraju i ubojice i da se njihove kuće sravne sa zemljom.

Iz grada, dakle, odu sinovi Vitalovi i sinovi Galonovi sa svojim

pristašama i doĊu u Zadar. Pošto su tamo malo vremena proboravili, traţili

su naĉin kako da im se omogući povratak kući, pa makar i silom. Doveli su sebi u pomoć

neku druţinu iz Pise, u kojoj su bili dobri borci ali su se veoma brzo upuštali u zlo. Opremili

su oruţjem dvije laĊe, usred noći pristali u luku i prema savjetu svojih prijatelja i roĊaka

potajno ušli u jednu

kulu koja je iznad sjevernih vrata. Budući da nisu imali nikakvih sredstava, poĉeli su

izmišljati veoma loša rješenja. Tako su se spremali oruţjem napasti kuće bogatijih i silom

oteti njihova dobra. A dopuštali su takvu drskost zbog toga što su vidjeli da graĊanima nitko

ne vlada i ne upravlja. Kad se u gradu proĉulo da su došli sinovi Vitalovi s druţinom stranaca

i da su bez ustruĉavanja spremni upustiti se u svako nedjelo, njihovi se protivnici preplaše i

podjare protiv njih ĉitav grad. Cjelokupna se gradska zajednica okupila i pošalje im poruku da

se odmah povuku odakle su došli, inaĉe će sav narod silovito i bez oklijevanja navaliti na njih

da ih ubije. Tada su prema savjetu svojih pristaša izašli i povukli se sve do samostana svetoga

Stjepana.(7) Zatim su nekim povodom zatraţili dvodnevno primirje i postigli ga. Tijekom tog

vremena pnbliţavali su se gradu i mirno jeli i pili po vrtovima sa svojim prijateljima i

bliţnjima. A njihovi su protivnici ostali zatvoreni u Kalendinoj kuli. Dogodilo se pak da su

toga dana u sumrak vidjeli da neki od njih, kao da ih izazivaju, dolaze blizu grada. Misleći da

će im biti na veliku sramotu ako ĉitav dan ostanu zatvoreni pred oĉima neprijatelja, izaĊu iz

kule Ivan Cegaida,(8) Lampridije, sin Dujmov s ostalim svojim sukrivcima i poĊu prema brdu

ne namjeravajući se boriti nego samo prošetati. A njihovi su protivnici sjedili bez straha iza

crkve svetoga Feliksa.(9) Ugledavši svoje protivnike kako im se pribliţavaju, smjesta ustanu.

Premda ih je bilo malo, bili su odvaţni i poĉeli su ih napadati kamenjem ne dopuštajući im da

idu dalje. Suprotna je strana poĉela odgovarati kamenjem na kamenje i nastojala otjerati

protivnike s toga mjesta. Pošto su se neko vrijeme borili, strana sinova Vitalovih bila je toliko

snaţnija da je prisilila protivnike na uzmak sve do njihove utvrde. U gradu su se tada zaĉuli

ratni povici i sav je narod pojurio protiv sinova Vitalovih viĉući im u jedan glas da se povuku

ili će poginuti. Kad su pristaše Dujma Draţina vidjeli da su im iz grada pritekli u pomoć,

povratila im se snaga i okrenuli su se protiv neprijatelja. U jurišu nisu više bacali kamenje

nego su napadali strijelama

i maĉevima. Onima se pak ĉinilo sramotnim u trku bjeţati k svojima, jer su bili gotovo bez

oruţja i polaganim su se koracima povlaĉili. Iznenada njihovi neprijatelji navale na njih, prvo

napadnu Grgura, sina Galonina, i cijeloga ga izbodu kopljima i bodeţima, zatim na sliĉan

naĉin ubiju

Domicija, koji mu se ţurio u pomoć. I tako osvetivši prolivenu krv klicali su vraĉajući se pod

zaštitu svoje kule i štiteći se odasvud da ih neprijatelj ne bi s neke strane mogao napasti. A

kad je Ivan, najstariji Vitalov sin,(10)

koji je bio smješten sa svojom druţinom kod samostanskoga pristaništa, ĉuo za jadan udes

svoje braće, tuţan i zabrinut krene u grad.

Okupljena gradska zajednica tada pristane uz drugu stranu, a stranku

Dujmovu istjera u Trogir, sruši njihove kuće i sav njihov imutak dosudi Ivanu i njegovim

pristašama. Budući da su obje strane neprestano bile pod oruţjem, u blizini gradova su se

ĉesto javno i tajno meĊusobno napadale tako da su od ubojstava, grabeţi i ranjavanja stradali i

oni koji nisu prista-

jali ni uz jednu stranu.

Stanje u gradu bilo je veoma loše jer je vladao takav razdor da se obiĉno dogaĊalo da više

nije bilo baš nikoga tko bi se borio za jednu ili drugu stranu. Tada su se roditelji poĉeli bojati

za djecu, za imutak, pa i za svoj ţivot. Svi su bili tako skloni zloĉinu da se ĉinilo kako

sveopća propast

prijeti gradanima.

Taj je strah dao povoda našima da razmišljaju o latinskoj upravi. Tada su redovnici reda male

braće u svojim propovijedima poĉeli savjetovati graĊanima da pozovu naĉelnika latinskoga

roda. Toma arhiĊakon okupljao

je kler i ĉesto opominjao narod iznoseći mnoge dokaze da će se samo

latinskom upravom moći popraviti stanje u gradu. I napokon su svi pristali da se izabere

naĉelnik latinskoga roda. Na općem je vijeću postavljeno pitanje: iz kojega italskoga grada

treba pozvati naĉelnika? I tada su se svi sloţili da se po naĉelnika pošalje izaslanstvo u grad

Anconu. Tada su bila izabrana dvojica koji bi obavili zadatak izaslanstva: Toma arhiĊakon i

Miha sin Madijev.(11) Dobili su javni dokument s punom ovlašću da odu u Anconu i da po

svome nahoĊenju što bolje provedu odluku u djelo. Bili su se obvezali zakletvom da će u

svemu postupati po zakonu. Tako su arhiĊakon i njegov drug preuzeli nalog o izaslanstvu i,

premda su bili svjesni da su se neki od graĊana već pokajali, krenuli su na put i otplovili

poslije praznika Bogojavljenja.(12) Nakon mnogih i dugotrajnih neprilika tek pred

Uskršnje(13) blagdane pristanu u Anconi. I budući da je već unaprijed bio došao glas da će

doći glasnici Splićani radi izbora naĉelnika, gradski su ih uglednici primili sa svim poĉastima,

srdaĉno im pruţili gostoprimstvo i ljubazno nudili usluge. Tada su izaslanici najprije pošli k

naĉelniku Ancone, koji je bio rodom iz Lombardije, iz grada Bergama. Uruĉivši mu

pozdravno pismo Splićana, izloţili su povod svoga poslanstva s molbom da se udostoji dati

im potreban savjet. Kako je on bio pošten i dobar ĉovjek, povede ih na razgovor iza

zatvorenih vrata i poĉne ih dugo

uvjeravati da u tom tako odgovornom poslu ne uĉine ništa neoprezno, ništa na brzinu, nego da

se u provedbi toga posla posluţe savjetima redovnika i odanih ljudi. Poimence im je nabrojao

nekoliko osoba, ĉijega se savjeta trebaju pridtţavati govoreći: »Jer je ovdje toliko jaka ljudska

zloća da veĉina njih iz osobne ljubavi hvali što se ne smije hvaliti, a drugi iz osobne mrţnje

kude ono što ne treba kuditi. Savjetujući vas nemaju iskreno na umu vašu korist i uspjeh nego

svoje niske strasti.«

XXXIII. 0 naĉelniku Garganu

Tako se i dogodilo. Posjetili su nekog redovnika iz reda male braće, koji je dobro poznavao

pouzdanost i ponašanje svakoga. Nakon duţe rasprave donijeli su odluku da njihovu izboru

najviše odgovara ugledan ĉovjek Gargan de Arscindis. 0 njemu su svi samo dobro mogli

posvjedoĉiti. Tada poslanici odu do Gargana, stanu s njime razgovarati izlaţući mu što su s

njime naumili i pitajući ga ţeli li na jednu godinu doći upravljati njihovim gradom. On im

blagonaklono odgovorio da će prvo raspraviti sa svojim bliţnjima i prijateljima i da će im

tada dati odreĊen odgovor. Pošto je nekoliko dana razmišljao, došao je k njima i pristao

udovoljiti njihovoj ţelji. Ugovorili su s njime jednogodišnju plaću od 500 libara

ankonitanskoga novca, javno pred mnogima potvrde ugovor a on sam dade zakletvu nad

nekim ĉlancima dogovora. I tako je preuzeo sluţbu

naĉelnika.

Pripremivši javne dokumente, poĉne se spremati na put. Kad je Garganov izbor bio dojavljen

naĉelniku i vijeću Ancone, odobrili su postupak Splićana i sazvali narod zvonjavom zvona i

vikom glasonoše. Okupilo se mnoštvo a glasnici su s Garganom pošli u gradsku palaću i ušli

u kuriju. Tada arhišakon razjasni što su kao izaslanici uĉinili i kako su izabrali Gargana

traţedi od njegovih graĊana da ga milostivo i dobrohotno pošalju upravljati gradom Splitom.

Na to je ankonitanski gradonaĉelnik ustao i odrţao opširan govor, iskazujući mnogostruku

hvalu Splićanima što su im ukazali toliku ĉast. I dohvativši Gargana za ruku predade ga

glasnicima višestruko ga preporućujući.

A Gargan skupi najnuţniju pratnju i ukrca se na brod. Imao je jednoga vojnika i jednoga

notara,(1) dobre sluţitelje, dva snaţna konja i ne malu oruţanu opremu. Pratili su ga mnogi

njegovi ugledni roĊaci, a druge je gradska zajednica poslala kao poslanike u ĉast njegove

osobe. Nakon duge

plovidbe napokon su petnaestoga dana mjeseca svibnja veselo pristali u splitsku luku. Kad se

po gradu proširio glas da je došao naĉelnik, odmah je ĉitav grad pojurio u luku i strĉalo se

mnoštvo obaju spolova i svih dobi koje je ţeljelo vidjeti onoga kojega su dugo vremena s

nestrpljenjem

Sišavši s broda, od cjelokupnoga je mnoštva klera i naroda bio doĉekan s radošću i

poštovanjem.

Drugoga dana pošalje da se pregledaju mnoga prebivališta, gdje seĉinilo da bi mogao

prikladnije vršiti svoju sluţbu. I napokon je odabrao kuću kneza Grubeše za javnu palaĉu i

svoje prebivalište. Treĉega dana(2) dade okupiti cjelokupno puĉanstvo grada i na sastanku

kurije prvo su poslanici izvijestili o tijeku i ishodu poslanstva. Zatim su izaslanici Ancone

Matej Girardov i Albert pred narodom mnogim pohvalama istakli Garganov znaĉaj , kako su

im njihovi graĊani ovim poslanstvom bili naloţili. Poslije toga ustane Gargan i kao ĉovjek

obdaren rjeditošću odriţi sjajan govor. I poloţivši zakletvu za svoje upravljanje, obvezao je

prisegom cijelo mnoštvo, kako vlastelu tako i puk, da će se u svemu

pokoravati i slijediti njegove naredbe. Zatim je zapovjedio da se popišu

svi koji su prisegli i utvršen je broj od gotovo dvije tisuće ljudi. Tada je i

sredio kuriju postavivši suce, rizniĉare i glasnike . Cijelu je upravu ustanovio prema italskim

gradovima kojima upravlja naĉelnik.(3) Budući da u javnoj blagajni nije našao nikakav novce,

odmah ju je svojom revnom okretnošću napunio a da nikoga nije opteretio.A Bog mu je

udijelio toliku milost da su ga svi slušali i pribojavali ga se kao da je sveti ĉovjek od Boga

poslan. Štovali su ga ne samo graĊani nego su iz ĉitave provincije dolazili poslušati njegove

misli kao da su boţanske. Nastojao je, naime, svim silama sa svima sklapati mir,(4)

postignutog se mira pridrţavati, suprotstavljati se obijesnima i bdjeti nad mirnima kao da su

mu sinovi. I tako je u kratkom vremenu cijeli grad izašao na svjetlo iz prljavih mraĉnih

dubina.

Tada se smirila ona krvava i strašna nesloga koju smo prije opisali, jer su se sinovi Vitalovi

povezali ţenidbenim vezama s Dujmovom rodbinom i zauvijek uspostavili mir. I s

neumoljivim i divljim Slavenima, koji su neprestanim pljaĉkama nanosili gradu štetu, došlo se

do sloţnoga

mira.(5) Tolika je tada bila sigurnost unutra i vani, da se nije pamtilo da je ikada bila veća. To

se dogodilo zbog toga što je strah od naĉelnika ujedinio sve graĊane i svi su ĉuvali

nepovredivu snagu grada kao da zajedno jednim konopom vuku teret. Nitko se od graĊana

nije usuĊivao sklapati sa strancima vlastita prijateljstva iii neprijateljstva, nego je općeg

prijatelja volio svaki pojedinac, a ako je nekoga grad smatrao neprijateljem, svi su ga

progonili kao zajedniĉkoga neprijatelja.

I kao nekim ĉudom tada su dva neumoljiva neprijatelja Splićana doţivjela kraj svoga ţivota,

to su bili Toljen humski(6) i drugi Toljen poljiĉki,(7) koji nisu nikada mogli ţivjeti u miru sa

Splićanima.

U isto je vrijeme, godine Gospodnje tisuću dvjesto trideset devete trećega dana poĉetkom

mjeseca lipnja,(8) došlo do neobiĉne i zastrašujuće pomrĉine Sunca: cijelo se Sunce

zamraĉilo, umjesto prozraĉne vedrine nastala je tama i pojavile su se zvijezde na nebu kao da

je noć, a neka je veća zvijezda svijetlila pored Sunca sa zapadne strane. Toliki je strah sve

ljude obuzeo da su viĉući trĉali amo tamo, kao da ih je napustio razum. Mislili su da je

nastupio smak svijeta. Bio je to petak u vrijeme tridesetoga mjeseca. I premda je to pomrĉina

bila vidljiva u ĉitavoj Europi, nisu govorili da su je vidjeti u Aziji i Africi. Iste se godine

mogla vidjeti zvijezda repatica, zapravo komet, koja se pojavila na sjeveru iznad Ugarskoga

Kraljevstva i zadrţala se mnogo dana kao predznak neĉega veoma velikoga.(9) Tih je već,

naime, dana poĉeo dolaziti do ljudskih ušiju tuţan glas da je pleme Tatara, koje sije propast,

već provalilo u krajeve Rutenije.(10) A mnogi su to još uzimali kao šalu.

XXXIV. 0 Garganovu upravljanju

U meĊuvremenu je Gargan, jer je bio oprezan i odmjeren u upravljanju poslovima, pokazivao

mnogo razboritosti kad je trebalo donositi odluke, sreĊivati poslove i presuditi u sudskim

parnicama. Bio

je ljubitelj poštenja, prijateljima i bliskima smatrao je one ĉiji je dobar glas i ponašanje

poznavao, a onima koje je upoznao kao obijesne, bahate i ozloglašene, nikada nije pokazivao

milo lice. Mlade je poput njeţnoga oca zvao k sebi i pouĉavao ih, jednoga kako povećati

imutak poštenom trgovinom, drugoga kako ratovati, treĉega kako pošteno obavljati graĊanske

poslove. I što bih još mogao reći? Nikad nije mirovao,

neprestano je ţarko nastojao poboljšati poloţaj pojedinaca i svih zajedno. Svojom je

oštroumnošću posvuda dopirao u nastojanju da se ugled i probitak grada što više povećaju.

Davao je sve od sebe briţno se trudeći saĉuvati postojeće, obogatiti ono što je trebalo

zadrţati, trošiti što je bilo potrebno potrošiti, a zadrţati što je razloţno bilo saĉuvati. S

vlastitim je

imutkom postupao dareţjivo i široke ruke, ali zato je u pitanjima zajedniĉke imovine bio

nepopustljiv i štedljiv.

Provedeno je tada skupljanje novca meĊu graĊanima, procijenjena je sva pokretna i

nepokretna imovina i svatko je platio tri od stotine; skupljena je suma od gotovo cetiri tisuće

iperpera.(1) Iz to su svote novca

plaćeni dugovi zajednice i otkupljeno zlatno i srebrno posuĊe koje je bilo uzeto iz crkvene

riznice i dugo vremena zaloţeno.

Naravno, kao ĉovjek katolik, veoma je štovao crkvu i crkvene sluţbenike. Ako su mu kad

obijesni i zlobni graĊani punili uši objedama protiv klerika da bi im smanjio povlastice i

nametnuo im neku javnu

obvezu ili da traţi od njih porez, nikada nije htio poslušati. Dapaće, kao zaštitnik crkve i

branitelj klera, suprotstavljao se svima koji su prigovarali. I tolikom se ljubavlju zanimao za

ivot i obiĉaje pojedinih gradana da je, i prije nego što je prošla godina, znao što rade i kako se

zovu starci, mladići pa i djeca, kao da se rodio i othranio u ovome gradu. Osim toga, tolikom

je ljubaznošću iskazivao ĉast gostima da su mnogi, koji su prije bili neprijateljski raspoloţeni

prema gradu, sada postali najveći prijatelji zbog

njegova prijaznoga ophoĊenja. Istinoljubive je volio, laţljivce izbjegavao, upravljao je

hodajući neokaljanim putem. U ratu je bio srĉan i odvaţan, u miru krotak i blag. Nitko nije

mogao biti tako siromašan i prezren da ne bi lako došao do njega i u kratkom vremenu

ostvario svoje pravo. Kad je

dosuĊivao kazne za prijestupe, nije bio blag nego strog, da ne bi bilo mjesta zloĉinima. Nosio

je maĉ sudaĉke vlasti da bi kaţnjavao zloĉince i hvalio dobre. Tada je, naime, svaki dobar

ĉovjek vidio da mu dobrota koristi, jer je bio svjestan da zloća zlima škodi. Mnogi bi, naime,

po svojoj prirodi bili sposobni za dobro, ali postaju zli jer se zloĉini ne kaţnjavaju. I obratno,

drugi bi iz neke obijesti mogli postati zli ali ih strah od kazne uĉi da budu dobri.

Ţelio je Gargan da grad Split ima doliĉnu upravu ne samo u njegovo doba nego i poslije.

Sastavio je zbornik propisa koji je nazvao kapitularijem:(2) zapovjedio je da se u njemu

popišu svi dobri obiĉaji koje je

grad saĉuvao od starine i dodao mnoga druga prava koja su mu se ĉinila neophodnima u

javnom i privatnom djelovanju, odnosno u donošenju parniĉnih presuda i u kaţnjavanju

prijestupa to u primjeni jednakog mjerila za svakoga u provoĊenju pravde. Tu je knjţicu sud

uvijek imao pri ruci i bez nje ni suci ni branitelji nisu pristupali raspravi o parniĉnim pred-

metima. Taj su kapitularij prepisali Trogirani i drugi, jer ih je suparništvo s našom upravom

poticalo da teţe k dobrome.

Kad je prošao veći dio godine, došao je izbor za sljedeću godinu. 0 tome su pitanju

raspravljali na općem vijeću i nitko nije proturjeĉio, nego

su svi izjavili da treba istoga Gargana izabrati da upravija i druge godine.

Bilo ih je ipak nekoliko obijesnih, koji za naĉelnika nisu htjeli ni njega ni nekoga drugoga, da

bi se mogli prepustiti uobiĉajenom nevaljalstvu bez straha pred vlašću. No nisu se usuĊivali

javno se suprotstaviti bojeći se da će izazvati pobunu puka. Odluĉeno je i osnaţeno svetom

zakletvom da se nitko neće uzeti za kneza, nego da će ubuduće naĉelnici upravljati

gradom i da naĉelnik neće otići prije nego što drugi doĊe. Gargan prihvati izbor, povećana mu

je plaća tolikom svotom novca da je došla do iznosa od tisuću libara u našem novcu. Na isti

naĉin izabran, i treće je godine prihvatio upravljanje ali nekako protiv volje, imao je plaću

tisuću tristo libara uz veći broj sluţbenika.

I tako je Gargan, jednako marljiv u prvoj godini kao i u dvije sljedeće, veoma usrdno

bdio nad napretkom grada. Dao je da se podigne utvrda na mjestu koje se zove »kod

Kamena«(3) da pruža zaštitu protiv razbojnika koji su se obično spuštali s planine

Mosora i odvodili plijen u brda. Ali spriječen mnogim drugim poslovima koji su na

njega navaljivali, bio je prisiljen prekinuti započetu gradnju.

XXXV. 0 ratu koji je vodio s gusarima

Druge godine svojega upravljanja(1) zapoĉeo je djelo vrijedno svake hvale. Budući da je

prezirao nevaljalstvo, poĉeo je neumorno smišljati na koji bi naĉin mogao zauzdati to tako

divlje mahnitanje gusara. Sazvao je nekoliko graĊana i s njima se poĉeo potajno dogovarati i

nagovarati ih da

se protiv Omišana krene u rat koji bi bio drag Bogu i ljudima. Premda je razabirao da se neki

dvoume po pitanju toga pothvata i da ne pristaju punim srcem, ipak je njegova duša gorjela od

ţelje da u svoje vrijeme Bogu iskaţe poslušnost time što bi pokušao uznemiriti i goniti

protivnike. Njegova ţelja da ih uništi bila je toliko jaka da je, kako se to mnogima

to ĉinilo, nepromišljeno ušao u rat, premda je u svemu bio oprezan. Naime, Splićani se još

nisu bili dostatno opremili laĊama i oruţjem kada je, uzdajući se u pomoć Boţju, pronašao

razlog za borbu.

Našavši zgodan povod protiv njih u tome što je neki Toljen,(2) nećak Malduĉev,(3) pljaĉkao

po splitskome polju, odredi da se provede javno

naoruţavanje. I kad su se bili dogovorili o iznosu novca za tu pljaĉku, a ovi su odbili platiti,

tada su Splićani imali opravdani povod da sloţno ustanu protiv njih. Tada je naĉelnik, kao

oštrouman ĉovjek, neko vrijeme djelovao potajno, traţeći mogućnost iz zasjede napasti

utvrdu. Ali je pokušaj iz zasjede bio uzaludan, jer su ih straţari na utvrdi preduhitrili. Stoga su

otvoreno zapoĉeli rat protiv njih. I tako su zaplovili naoruţanim brodovima, ne sasvim

prikladnima za bitku, i doplovili do otoka Braĉa. Izvršeno je prebrojavanje mornarice i

utvrĊeno da je gotovo tisuću dvjesto Splićana pod oruţjem. Trogirani su dali pomoć, no dosta

tromu i slabašnu.(4)

U to su vrijeme otoke Hvar i Braĉ drţali Pribislav(5) i Osor,(6) sinovi Malduĉevi iz Omiša.

Tada naĉelnik pošalje poruku otoĉanima s naredbom

da odmah stanu uz njih i da, prezrevši vlast Omišana, prihvate vladavinu Splićana. Oni su im

zahvalne duše pristupili i, zaklevši se na svaku podloţnost, predali su prema naĉelnikovu

nalogu sva dobra Omišana koja

su bila na otoku: stada, krupno blago, usjeve i sve što im je pripadalo. Sve su to Splićani

preuzeli i prebacili na kopno, jedan su dio poslali da se proda u Apuliji a drugi dali da se ĉuva

na istom otoku. Osor, koji je bio knez toga otoka, bio je tada odsutan. Omišani potajno

opreme oruţjem laĊe i krijući se doplove do otoka. Napadnu ĉetiri barkuzija(7) Splićana, koje

je vojska poslala na drugo vaţno mjesto na otoku. Ipak nisu mogli zarobiti ni jednoga

ĉovjeka. Tada naĉelnik povjeri dvojici uglednih ljudi, Lamprediju i Stjepanu, ĉuvanje otoka

ostavivši im druţinu od pedeset dobrih momaka iz redova gradskih puĉana. Sam se sa cijelom

vojskom

vrati u grad, poveća broj vojnika, ode do protivniĉkih vinograda i stade ih

posvuda pustošiti, sjeći stabla i uništavati sve što je bilo obraĊeno.

Ali jednoga dana u sumrak pojavio se Osor koji je, ne znajući za rat, plovio brodom pod

oruţjem od otoka prema Omišu. Splićani su ga ugledali, prepoznali i brzo se pripremili da ga

opkole i zarobe. A dogodilo

se tako da su Splićani, dok se Osor pribliţavao, svojim brojnim laĊama iznenada isplovili iz

luke i veslajući raspršili se da bi neprijatelja opkolili na moru i zaprijeĉili mu put da se spasi.

Osor je vidio da je opkoljen gomilama protivnika i nije mogao skrenuti, nego se, ohrabrivši

svoje, zabio meĊu sve laĊe Splićana i veslao dalje. I kad su već mislili da su ga

uhvatili i da ga drţe, on je, poput sluzave jegulje, izmakao iz ruku onih

koji su ga već bili dohvatili i pobjegao. Splićane je veoma raţalostilo što

im je umakao to su se vratili kući.

Tada se Osor, koji je bio drskiji od ostale braće, stane svom snagom pripremati za obranu i

otpor protiv pohoda Splićana. Po obiĉaju je pozvao

sve svoje roĊake i zajedno sa svojom braćom dao im plaće. Budući da su se gusarenjem dosta

obogatili, opreme oruţjem sve liburne koje su imali, tako da su im bile brojnije i bolje od

splitskih. I isplovivši iz Omiša poĉeli su ĉas skrivajući se, ĉas otvoreno i na sve moguće

naĉine udarati na Splićane.

Kad su Splićani postali svjesni da njihovi protivnici ne samo nisu pokleknuli u tvrdokornosti

svoga nevaljalstva nego su se svim silama pripremili da im nanesu štetu, poĉeli su se kajati

zbog zapoĉetoga sukoba.

Najviše su predbacivali naĉelniku da je nepromišljeno i neoprezno htio ući u rat ne osiguravši

unaprijed dosta brodova i oruţja. Tada je Gargan, optereĉen i uznemiren brigama, stao

smišljati sve moguće naĉine kako da nadvlada drske protivnike. Dade sagraditi jednu laĊu

troveslarku poput

galije, koja bi bila brţa i bolja od drugih. U samo dvadeset dana ta je laĊa nanovo sagraĊena i

opremljena. Ali najviše je naĉelnika ogorĉilo to što je vidio da se graĊani ne laćaju oruţja od

srca. Jedva ih je, naime, i veoma teško mogao prisiliti da se ukrcaju na laĊe.

I tako je knez Osor sa svojim brodovljem uoĉi dana Apostola(8) doplovio do otoka Šolte.

Neprijateljski su kroĉili po otoku i uništavali sve

što im je bilo na putu. Ĉuvari otoka s kolonima zauzeli su poloţaj za borbu

i odupirali su se koliko su god dugo mogli. Ali, budući da je njihov broj u odnosu na

neprijatelja bio neznatan, u ţelji da sami odluĉuju o svome ţivotu, prepustili su polje

neprijateljima i povukli se na sigurnija mjesta.

Kad su Omišani vidjeli da mogu neometano napredovati, poĉeli su posvuda bjesomuĉno

pljaĉkati, napadati seljake, zlostavljati ţene, paliti usjeve i ĉiniti svako zlo. Došavši do crkve

blaţenoga Stjepana,(9) raznesu sve što je bilo u kući i zapale je. Na kraju uĊu u crkvu, poput

bezboţnika slome oltare, razbacaju relikvije i neopisivom drskošću dotiĉući

zloĉinaĉkim rukama euharistiju presvetoga tijela, koja je visjela iznad oltara, bace je na

zemlju.(10) Zatim, kao da su postigli radosnu pobjedu, kliĉući vrate se kući.

Ali blagoslovljen je Bog koji nije dopustio da dugo spava kazna za takvo nedjelo. Treĉega

dana povećaju opremu svojih ĉeta, krenu iz Omiša

i zaplove da zauzmu otoke. I najprije usred noći doplove do Braĉa, iskrcaju se i dobro se

naoruţaju. Postrojivši se u cik zore krenu uzbrdo, to s istoĉne strane, dok su ljudi još spavali,

iznenada provale u naselja hvatajući ljude, grabeći plijen i paleći ognjem kuće.

I evo, glas o toj pošasti brzo je preletio ĉitavim otokom i studena drhtavica proĊe svakome

kroz udove. Tada se onih pedesetero, koji su bili

postavljeni da štite otok, hrabro pripreme za ratovanje i pošalju poziv svim otoĉanima da

priskoĉe u pomoć. I sami su polako krenuli prema njima. I evo, pojavi se neka ĉeta daleko u

udolini, koju je slijedilo ostalo mnoštvo. Naši pak gledajući s visine zastanu i poĉnu se

meĊusobno dogovarati što im je ĉiniti. Od otoĉana je, naime, samo nekolicina bila pristigla.

Neprijatelji, opazivši da je naša ĉetica nekako preplašena, nisu vjerovali da će se oni usuditi

stupiti u borbu. Zbog toga su mislili da će se oni na prvi juriš okrenuti u bijeg i, okupivši se

svi u gomilu, krenuli su protiv naših glasno viĉući. Premda su naši drţali nepromišljenim

boriti se protiv

mnoštva, jer ih je bilo malo, ipak im se ĉinilo veoma sramotnim i nedoliĉnim ako donesu

odluku da se moraju povući bez bojnog juriša, preplašeni samo onim što su vidjeli. I dok su

oni oklijevali i donosili razliĉite odluke, neprijatelji su se sve više pribliţavali. No ubrzo im je

nutrinu stao grijati neki duh prkosne upornosti. Tako iznenada voĊa t pedesetorice, po imenu

Stjepan, ohrabrivši se reĉe: »Hej, ljudi, zar ne znate da imamo opravdani povod za rat? Zar se

ne sjeĉate da su ovi, koji idu protiv nas, Bogu i ljudima mrski gusari? Zar ih nije cjelokupno

kršćanstvo proklelo i izopĉilo?(11) Nas će štititi Bog i pravda, a njih će njihova nepravednost

uništiti. Ne moţe, dakle, biti strahovanja, budite muţevni i

ne gubite nadu, jer će Bog dati da budu pobijeĊeni njegovi neprijatelji.«

Tim rijeĉima osokoljeni prepustili su se Bogu i blaţenome Dujmu, postrojili se i odvaţno

krenuli protiv neprijatelja. I dogodilo se da je Stjepan, kad su obje postrojbe bile veoma blizu

jedna drugoj, povikao: "Osveti, Gospodine, krv slugu svojih, koju su ovi psi prolili" Tada s

druge

strane krenu u napad strijelama i kopljima uz veliku viku. Kad su se već poĉeli boriti prsa o

prsa i napadati jedni druge maĉevima i bodeţima, obje su protivniĉke strane na trenutak

zastale. I evo, dio Omišana, kao da je pogoĊen gromom, odjednom bude razbijen. I premda ih

nije bilo mnogo ranjenih niti ubijenih, iznenada su krenuli u bijeg pred našima i bjeţali

amo tamo prestrašeni i ošamuĉeni.

A naša pobjedniĉka druţina, zahvaljujući Bogu, koji udara po nevjernicima i spašava one

koji se u njega uzdaju, nije prestajala s leĊa udarati po njima dok su bjeţali, vezivati

zarobljene i oduzimati oruţje.

Ali naših je bilo malo i nisu ih mogli posvuda slijediti i progoniti. Gonili

su ih sve do krme njihovih dvoveslarki. I odjednom naiĊu na kneza Osora,

kojemu su obje ruke bile ranjene, kako se guši pod oruţjem i nastoji spasiti se morem. Budući

da su ga prepoznali, smjesta ga opkole. I kad je već jedan od njih zavitlao maĉ nad njegovom

glavom, Lampredije, zakrilivši ga ĉitavim tijelom, ne dopusti da ga ubiju, nego ga zarobljena i

vezana povedu do spusta i stave pod straţu. Zarobili su mnoge uglednije, sputali ih okovima i

ĉuvali ih do odluke naĉelnika. A ostali, koji su se uspjeli izbaviti i doći do mora, u ţurbi su se

otisnuli od obale to su se puni straha i strepnje jedva, uz tek nekolicinu veslaĉa, dovukli do

kuće. Sljedećeg su dana naši izašli da potraţe i uhvate one koji su se posakrivali. I pronašli

su mnoge meĊu uglednijima kako bez rana, ali u besvijesti, leţe meĊu trnjem. Nekim se

ĉudom dogodilo da su zbog svoje podlosti leţali ubijeni a da ih ljudska ruka nije probola. I od

onih koji su bili pobjegli na laĊe, neki su izdahnuli prije nego što su pristali na kopno. Od

naših nije poginuo ni jedan. Kad su pak poslali glasnike u grad da jave o trijumfalnoj pobjedi,

Gargan od veselja nije mogao vjerovati, ĉudeći se kako se moglo dogoditi da je mala ĉeta

ljudi, bez velikog iskustva u ratovanju, mogla pobijediti mnoštvo koje se, opijeno ĉestim

pokoljima, veoma lako izlagalo smrtnoj opasnosti u oruţanom sukobu. Kad su se napokon

uvjerili u uspješan ishod bitke, ţureći se i radosno viĉući, opreme oruţjem liburne i otplove na

otok.

Pošalju poruku i dadu sve zarobljenike dovesti k moru. Kad je knez

Osor s ostalim starješinama bio priveden pred naĉelnika, Gargan mu podrugljivo reĉe:

»Kneţe Osore, gdje je sad tako naduta oholost, gdje je tako premoĉna vlast? Evo kamo si

dospio ti koji si vjerovao da ni carevi

ni kraljevi nisu dorasli tvojoj moci. Nauĉi sad da više moţe Boţja pravda

od ljudske obijesti.« Nakon tih rijeĉi zapovjedi da se svim zarobljenicima sveţu ruke iza leĊa

i ukrca ih se na brodove. I tako su došli u grad. Kada su pak ušli u grad, dao ih je sve odvesti

u tamnicu i naredio da im se kladama sputaju noge. Postavio je oko njih straţare, a kneza i

starješine ţeljezom okovane bacio je u najstroţi zatvor ispod vlastite palaĉe. U

poĉetku je s njima postupao blaţe, oĉekujući da će se moţda njihova srca smekšati i da će se

prikloniti njegovim naredbama. Ali kad je vidio da su tvrdokorni u svojoj nevaljalštini i da ih

se nikakvim dogovorom ne moţe privoljeti na dobre mirne odnose, poĉeo ih je moriti

zatvorskom prljavštinom, iscrpljivati izgladnjivanjem, a neke i šibanjima muĉiti. Tako

je od njih izvukao ne malu svotu novaca.

Tada je došlo meĊu njima do razgovora o miru.(12) Knez je obećavao da će naĉelniku

predati sve gusarske brodove i da neće više nikada sagraditi druge da bi opet gusarili. I

premda se takav dogovor Splićanima svidao, odmah su se Omišani povlaĉili, jer im se ĉinilo

preteškim sasvim odustati od uobiĉajena nevaljalstva. Ali je Gargan htio pristati na njihovo

oslobaĊanje samo u sluĉaju ako iz njihovih ruku uspije izbiti maĉ kojim

su obiĉavali napadati i pljaĉkati neduţne. Pokušavao je naĉelnik svim snagama iskorijeniti

pošast gusarskoga divljanja. Mislio je da će iskazati veliku poslušnost Bogu ako uspije uĉiniti

kraj tom bezboţništvu. Uĉio ih

je kako treba pravilno ţivjeti, ĉas ih opominjući blagim rijeĉima, ĉas im utjerujući strah u

kosti. A oni, kao ljudi pokvarena duha, lukavo su i prijetvorno odbijali savjete naĉelnikove,

jer su više voljeli sluţiti Ċavlu nego u skladu s Bogom voditi pošten i miran zivot. Koristeći se

takvim prijetvornim obeĉanjima, deset su mjeseci proleţali u tamnici. Napokon

su kneţeva braća i ostali vidjeli da će se zarobljenici moći osloboditi iz naĉelnikovih ruku

samo ako predaju brodove Splićanima i potpuno se odreknu gusarenja. Pristavši, dakle, na

sve, pošalju u Split šest većih brodova, koje su imali i neke manje, koje su bili oteli.

Dogovorili su se da nikada više neće krenuti u pljaĉku , obvezali se zakletvom i javnim

obeĉanjem da će biti duţni platiti Splićanima dvije tisuće iperpera, ako kad uĉine nešto

suprotno tome, da će se suzdrţavati i da ih neće napadati, toĉnije Splićane, Mleĉane i

Ankonitance. Caru(13) su bili dali taoce, da neće povrijediti nikoga u cijelom kraljevstvu

Apulije. Zakleli su se takoĊer da će se u odnosu na sve prijatelje i saveznike Splićana

pridrţavati istoga

sporazuma o miru. I tako su pušteni svi njihovi zarobljenici.(14)

XXXVI. 0 tatarskoj pošasti(1)

Kad je Bela, sin ugarskog kralja Andrije, vladao petu godinu, a Gargan drugu,(2) opasno se

pleme Tatara pribliţilo granicama Ugarske. Već je više godina glas i strah pred tim narodom

obilazio cijeli svijet. Dolazili su s istoka pustošeći pokrajine kroz koje su prolazili sve do

granice s Rutenima.(3) Budući da su im se Ruteni snaţno suprotstavili, nisu mogli dalje

napredovati; mnogo su se puta, naime, sukobili s rutenskim plemenima i mnogo se posvuda

krvi prolilo.(4) Napokon su ih ipak Ruteni otjerali u bijeg daleko od sebe. Stoga, skrenuvši od

njih, zaokruţili su ratujući sva podruĉja na sjeveru i tamo proboravili više od dvadeset godina.

Poslije, mnogostruko poveĉavši legije svoje vojske, osobito iz plemena Kumana(5) i mnogih

drugih pobijeĊenih naroda, vratili su se do Rutena. Najprije su veliki kršćanski grad

Suzdalj(6) opkolili i drţali pod opsadom. Opsjednuta su ga ne toliko silom koliko varkom

osvojili i razorili, a kralja Jurija(7) i veliko mnoštvo njegova naroda poubijali. Otamo su

krenuli prema Ugarskoj i pretvarali u pustoš sve što im je bilo na putu. U to doba, odnosno

godine tisuću dvjesto ĉetrdesete, dana šestoga, u nedjelju poĉetkom listopada, opet je došlo do

pomrĉine Sunca, sva se atmosfera smraĉila i sve je obuzeo velik uţas kao u vrijeme one

pomrĉine koja se bila dogodila prije tri godine, kako smo ukratko bili opisali.(8)

Kad su glasovi o dolasku tatarskog naroda koji sije smrt došli do ušiju Ugara, njima se to

uĉinilo poput igre ili nekoga ispraznoga sna zato što su takve glasine ĉesto uzalud slušali i jer

su se uzdali u brojnu vojsku svoga kraljevstva. Raspustili su se, naime, zbog dugotrajnoga

mira i oduĉili od surovoga oruţja pa su ih, obamrle od lijenosti i tromosti, privlaĉila samo

tjelesna zadovoljstva. Doista je ugarska zemlja, bogata svakojakim dobrima i plodna, pruţala

svojim sinovima moguĉnost da se zbog

blagostanja prepuste neumjerenim zadovoljstvima. Mladi nisu imali druge brige nego ĉešljati

dugu kosu, odrţavati ĉistom svoju koţu i pretvarati muško ponašanje u ţensku gizdavost.

Cijele su dane trošili na birane gozbe ili ugodne igre, a spavali su danju sve do treĉega sata.(9)

Provodeći svaki trenutak svoga ţivota u sjenovitim šumama i na ugodnim livadama sa

ţenama, nisu mogli razmišljati o zveketu oruţja jer su se neprestano bavili zabavom a ne

ozbiljnom stvarnošću. A oni, koji su bili zdravijega razuma, uznemireni strašnim vijestima,

bojali su se osvajaĉkoga prodora pogubnog naroda. Stoga su neprestano opominjali i

nagovarali kralja i ostale prvake da preduhitre toliko zlo, da kojim sluĉajem bezboţni narod

ne navali iznenada i neopreznima ne donese još veću propast.

I napokon su kralja, uznemirujući ga ovim glasinama, jedva uspjeli nagovoriti i on otiĊe u

krajnje krajeve svoga kraljevstva i doĊe do planina(10) koje se nalaze izmeĊu Rutenije i

Ugarske, sve do granice s Poljacima. Tamo obišavši i pregledavši sve slabo zaštićene ulaze u

zemlju, posijeĉe velike šume, dade sagraditi dugaĉke ograde i zagraditi oborenim stablima

sva mjesta koja su se ĉinila lakima za prijelaz. I tada, vrativši se, pošalje poruke te zapovjedi

da se skupe svi prvaci, svi baruni i velikaši njegova kraljevstva i poveţe u jedno svu najjaĉu

snagu svoje vojske. Došao je takoĊer njegov brat kralj Koloman(11) sa svom svojom moĉnom

silom. Došli su i ugarski biskupi koji se nisu mogli zadovoljiti malenom ĉetom u skladu s

crkvenom umjerenošću, nego su prema veliĉini svoga bogatstva dovodili i brojne ĉete

vojnika. Bili su to i nadbiskupi Matija ostrogonski i Hugrin kaloĉki, obojica sa svojim

sufraganima.(12) Njih je pratilo mnoštvo prelata

redovnika koji su se svi okupili kod kraljevog logora kao ovce na ţrtvovanje. Tada se poĉelo

odvijati opće vijeĊanje i višednevno raspravljanje o tome na koji bi naĉin trebalo

najpromišljenije pruţiti otpor Tatarima koji nadolaze. Budući da su stavovi bili opreĉni, nisu

htjeli sloţno donijeti nikakvu odluku. Jedni su, obuzeti prevelikim strahom, govorili

da se treba na vrijeme povući, da se ne smije ići u otvorenu borbu s njima, kao s ljudima

okrutnima od kojih nema nade u spas, jer oni ratujući jure po svijetu iz pohlepe za pljaĉkom, a

ne iz ţelje za vladanjem. Drugi su pak glupo i bezrazloţno sigurni govorili da će se dati u

bijeg ĉim ugledaju

kako smo brojni. Tako se spremala nenadana propast onima koji ne mogu sloţno donijeti

zajedniĉku odluku.

Dok su oni tako odluĉivali, oklijevali i uzalud gubili na vremenu,

neoĉekivano do kralja dotrĉi glasnik s pouzdanom viješću da je beskrajno

mnoštvo Tatara ušlo u kraljevstvo i da je već blizu. Tada, prekinuvši

vijećanje, kralj i prvaci kraljevstva stanu pripremati oruţje i postavljati zapovjednike legijama

i okupljati još veći broj ratnika. Izišavši iz okolice Ostrogona,(13) prešli su Dunav i pošli

prema Pešti(14) koja je bila najveći grad. Kada su već bili prošli dani korizme, oko

Uskrsa,(15) ĉitava mnogobrojna

tatarska vojska provali u Ugarsko Kraljevstvo. Imali su ĉetrdeset tisuća sjekironoga, koji su

išli ispred vojske i sjekli šume, ravnali putove i uklanjali sve prepreke s mjesta na kojima su

ulazili. Zbog toga su ograde, koje je kralj dao pripremiti, prešli tako lako kao da nisu bile

podignute od nagomilanih golemih jela i hrastova, nego od lagane trstike. U veoma

kratkom su vremenu sravnjene sa zemljom i spaljene da više ništa nije ometalo prolaz. Kad su

došli do prvih kolona na zemlji, nisu pokazali svu svoju bijesnu surovost nego su jureći po

naseljima pljaĉkali bez velikoga pokolja Ijudi.

Ova je vojska imala dvojicu zapovjednika, od kojih se stariji zvao

Batu, a mladi Kadan.(16) Poslali su ispred sebe neku ĉetu konjanika da se

pribliţi ugarskom logoru i da se što ĉešće pokazuje izazivajući ih na boj u ţelji da iskušaju

namjeravaju li se Ugri boriti s njima. I doista, ugarski kralj zapovjedi odabranim vojnicima da

krenu na njih. Oni naoruţanim i dobro rasporeĊenim klinastim ĉetama krenu protiv njih. Ali

ĉeta Tatara nije oĉekivala bitku prsa o prsa nego je odapinjala po svojem obiĉaju na

neprijatelja strijele i bjeţala glavom bez obzira. Tada kralj i njegova cjelokupna vojska, kao

da progone neprijatelja na bijegu, doĊu do rijeke Tise, prijeĊu je i već radosni, kao da tjeraju

neprijateljske ĉete izvan svojih granica, doĊu do neke vode koja se zove Šajo.(17) Sve se

mnoštvo Tatara

utaborilo na suprotnoj strani te vode na skrovitim mjestima u gustim šumama, gdje su ih Ugri

mogli samo djelomice vidjeti. Kad su vidjeli da

su neprijateljske horde prešle rijeku, utaborili su se s te strane. Tada kralj naredi da postave

šatore ne raštrkano nego što zbijenije. Smjestili su se, dakle, svi kao u nekom uskom toru,

okruţivši se sa svih strana kolima i štitovima kao da time štite logor. Šatori su bili tako

zbijeni, a konopi

izmeĊu njih do te mjere zapleteno i zamršeno nategnuti, da je put bio tako isprepleten da je

bilo nemoguće brzo se kretati po logoru. Ĉinilo se da su svi sapeti nekom mreţom. Ugri su to

smatrali zaštitom ali im je upravo to bilo uzrokom propasti.

Tada Batu, stariji zapovjednik tatarske vojske, s neke uzvisine

pozorno promotri sav raspored vojske i vrativši se svojima reĉe: »Drugovi, budimo hrabra

duha! Premda je ovaj narod veoma mnogobrojan, ipak neće moći pobjeći od naših ruku jer im

zapovijeda nesmotreno zapovjedništvo. Vidio sam da su oni zatvoreni u pretijesnom toru

poput stada bez pastira.« I iste noći, rasporedivši legije po svome obiĉaju, zapovjedi navaliti

na most

koji je povezivao obje rijeĉne obale nedaleko od ugarskoga logora. Neki prebjeg Ruten dotrĉi

do kralja i javi govoreći: »Ove noći Tatari kane prijeći i krenuti na vas. Budite oprezni da vas

moţda iznenada i neoĉekivano ne napadnu.« Tada je kralj Koloman sa svojim naoruţanim

ĉetama izašao iz logora, slijedio ga je sa svojom ĉetom nadbiskup Hugrin koji je bio ĉovjek

hrabar, veoma spreman za rat i odvaţan. DoĊu, dakle, usred noći do spomenutoga mosta. I

evo, već je jedan dio neprijateljske vojske bio prešao na drugu stranu. Vidjevši ih, Ugri su

odmah navalili na njih i, veoma se hrabro boreći s njima mnoge poubijali, a druge su gonili do

mosta i bacili u rijeku da se utope. Rasporedili su straţe na kraju mosta i glasno kliĉući

vrate se k svojima. Ugri su se veoma obradovali sretnom ishodu i, kao da su već sasvim

pobijedili, odbacili su oruţje i mirno spavali cijelu noć. A Tatari su na kraju mosta podigli

sedam ratnih sprava i daleko otjerali ugarsku straţu vitlajući prema njima golemim kamenjem

i obasipajući ih strijelama. Kad su natjerali straţu u bijeg, jedni su prešli slobodno i mirno

preko mosta, a drugi na plitkim mjestima rijeĉnoga korita. I evo, u praskozorje se pojavilo,

rasuto po polju, cjelokupno tatarsko mnoštvo.

Straţari pak, bjeieći u logor, vikali su svom snagom ali su svoje jedva uspjeli probuditi iz

mirnoga sna. Razbudivši se od tuţne vijesti, nisu odmah, kako je trebalo uĉiniti u krajnjoj

opasnosti, zgrabili oruţje,

na konje i pošli na neprijatelja, nego su se polako dizali s leţajeva i umjesto

da razmišljaju o borbi radije su po obiĉaju ĉešljali kosu, prišivali rukave i prali lice.

Ipak, kralj Koloman i nadbiskup Hugrin i meštar templara,(18) kao što i dolikuje odvaţnim

muţevima, nisu se poput drugih predali snu, nego su cijelu noć probdjeli pod oruţjem i, ĉim

su ĉuli viku, odmah su pojurili iz logora. Opasani ratnieĉim oruţjem i zbijeni u postrojbu u obliku klina hrabro su napali neprijateljske redove i neko su se vrijeme veoma srĉano borili. No, budući da su bili malobrojni u odnosu na beskonaĉno mnoštvo Tatara, koji su poput skakavaca pomalo izvirali iz zemlje, vratili su se u logor uz veliki gubitak svojih suboraca. Hugrin tada, kao ĉovjek uvijek slobodouman i odvaţan, podigne glas i stane optuţivati kralja zbog nemarnosti i grditi sve ugarske barune zbog mlitave tromosti, jer se u takvoj opasnosti ne brinu za svoj ţivot niti su spremni biti od pomoći ĉitavome kraljevstvu. Tada su oni, koji su bili spremni, krenuli s njima, a drugi, ošamućeni neoĉekivanim strahom, kao da su izgubili razum i nisu znali šzo uzeti u ruke i kamo se na sigurnije skloniti. I tako tri spomenuta zapovjednika bez oklijevanja ponovno izaĊu i zametnu bitku s neprijateljima. Hugrin je tolikom hrabrošću ulijetao u najgušće neprijateljske redove, da su uz veliku viku uzmicali od njega kao od udarca aroma. Koloman i templar sliĉno su sa svojim latinskim(19) suborcima posjekli mnogo neprijatelja. No, teško ranjeni Koloman i nadbiskup nisu više mogli odolijevati napadu mnoštva i jedva su pobjegli do svojih. Meštar templar je poginuo sa cijelom svojom druţinom Latina, a i mnogi su Ugri u toj bitki poginuli. I već je bio skoro drugi sat(20) u danu i evo, cjelokupna mnogobrojna tatarska vojska, kao da pleše kolo, opkoli sav ugarski logor, stade napinjati lukove i sa svih strana odapinjati strijele. Drugi su pak ţurno

okolo logora podmetali vatru.

Kad su Ugri vidjeli da su sa svih strana opkoljeni neprijateljskim postrojbama, izgubili su

prisebnost i moć rasuĊivanja. Nisu više mogli razmišljati o tome kako rasporediti ĉete niti

kako zapoĉeti sveopću bitku,

nego su se prestrašeni tolikom nedaćom, kretali tamo-amo poput ovaca, koje u staji nastoje

izbjeći ugrize vukova. Neprijatelji, posvuda rasuti, nisu prestajali napadati kopljima i

strijelama. A nesretno ugarsko mnoštvo, lišeno svake pomisli o spasu, nije znalo što uciniti,

niti su jedan s drugim

razgovarali jer je svatko mislio samo na sebe i zbog toga nitko se nije mogao pobrinuti za

opći spas. Kišu kopalja i strjelica nisu doĉekivali oruţjem nego su okretali leĊa posvuda

padali pod udarcima tako gusto kao što se obiĉno prosipaju ţirevi s cera koji tresu. I kad im je

bila oduzeta svaka nada da će spasiti goli ţivot i kad se ĉinilo da smrt razjapljenih usta juri po

logoru naoĉigled sviju, kralj i prvaci ostave bojne znakove i u bijegu potraţe spas. Tada je

ostalo mnoštvo, ovdje prestrašeno brojnim mrtvima, tamo obuzeto strahom od vatre, koja sve

u krugu proţdire, svim srcem gorjelo od ţelje da pobjegne. I kad su već doista namjeravali

bijegom izbaviti se od tolikih zala, zadesilo ih je drugo njihovo vlastito domaće zlo. Budući

da su prilazi putovima bili veoma opasno zaprijeĉeni isprepletenim konopcima i zbijenim

šatorima, oni su srljali jedan na drugoga, dok su u urbi trĉali i traţili izlaz. Propast, koju si je

vojska sama tom guţvom zadala, nije bila manja od one koju su joj neprijatelji nanosili

probadajući ih strijelama.

Tatari pak, vidjevši da je ugarska vojska krenula u bijeg, otvorili su im prolaz i puštali ih da

odlaze ali ne naglo nego korak po korak. Pratili su ih s obje strane ne dopuštajući im bilo kuda

skrenuti. A leţalo je po putovima bogatstvo nesretnika, zlatne i srebrne posude, haljine

grimizne boje i skupocjeno oruţje. No neĉuveno surovi Tatari nisu se osvrtali na ratni plijen,

malo su cijenili vrijednost dragocjenih opljaĉkanih stvari, zadovoljavali su se jedino

ubijanjem ljudi. Kad su, naime, vidjeli da su neprijatelji već izmoreni napornim putovanjem,

da ne mogu pruţiti ruke za oruţjem i da ih noge više ne mogu ponijeti u bijeg, tada su ih

poĉeli s obje strane bosti kopijima, sjeći maĉevima, ne štedjeti nikoga nego sve zvjerski

ubijati. Padali su zdesna i slijeva poput zimskoga lišća, po cijelome su putu leţali izvaljeni

nauznak leševi jadnika, krv je tekla poput rijeĉne bujice. Nesretna se domovina, natopljena

krvlju svojih sinova, na daleko i naširoko crvenila. Tada je jadno mnoštvo, koje još nije bio

poţderao tatarski maĉ, bilo dotjerano do neke moĉvare. Nisu im dopustili da krenu drugim

putem, nego su Tatari natjerali veći dio Ugara da uĊu u moĉvaru i tamo ih je blato i voda

gotovo sve progutala to su tako izdahnuli.

Tamo je poginuo ĉuveni muz Ugrin, tamo Matija ostrogonski,(21) tamo Grgur gjurski

biskup,(22) tamo je palo mnogo prelata i klerika.

0 Gospodine Boţe, zašto si kaznio tako gorkim krajem i osudio na tako ruţan grob one koji

su bili obdareni crkvenim dostojanstvom i izabrani da sluţe Tebi. Doista su Tvoji sudovi kao

bezdan nedokuĉivi! Nesretni i bijedni bijahu oni koji su mnogo bolje svetim zavjetima i

usrdnim molitvama mogli pomoći sebi i svojem narodu moleći se u svetim hramovima, nego

provodeći noći u svjetovnim logorima opasani stvarnim oruţjem.

Jednako se, dakle, dogodilo i puku i svećeniku jer je svima, koje je jedna te ista vojska

povela u bitku, kazna bila jedna te ista propast. Ako

se tko uspio izbaviti iz tog vrtloga, nije imao nikakve nade da će izbjeći prijeteći maĉ, jer su

ĉitavu zemlju poput skakavaca pokrile neprijateljske ĉete, koje nisu imale milosrda da poštede

ranjene, da se smiluju

zarobljenicima, da propuste iznemogle, nego su kao divlje zvijeri leţale samo za ljudskom

krvlju. Tada si mogao vidjeti sve putove, sve staze gusto prekrivene leševima.

Prošao je već bio prvi dan opće pogibije, a slijedili su drugi pod još muĉnijim znakovima.

Kad je, naime, nastupila veĉer, Tatari su već bili

umorni i zaustavili su se, ali za one koji su ţeljeli bjeţati nije bilo slobodnoga prolaza. Kuda

god bi usred mraka krenuli, udarali su o tijela jadnika koji su još disali ili u ranama stenjali.

Veĉina je leţala nepomiĉna

i u smrtnome snu napuhana poput mješina. Straviĉno je bilo prve noći

gledati brojne ljudske leševe kako poput drvlja i kamenja leţe posvuda.

No, sljedećih su se dana privikli na zlo pa se strah pretvorio u zaštitu. Neki,

naime, ne usudujući se preko dana bjeţati, premazivali su se krvlju

ubijenih i skrivali meĊu leševima i tako su mrtvi pruţali ţivima utoĉište i

zaštitu. Što reći o groznoj surovosti koju su iz dana u dan Tatari pokazivali

u gradovima i selima? Kada su nemoĉnu gomilu ţena, staraca i nejake

djece, kruţeći okolo, tjerali da sjednu u jedan red i skidali im najprije

svima odjeću da se ne bi haljine zamrljale krvlju i da se krvnici ne bi

umorili! Tada su slali krvnike koji su, podiţući ruke svakome pojedinome,

polako zabijali oruţje u srce i ubijali ih. Osim toga tatarske su ţene, po

muškom obiĉaju opasane oruţjem, jurile hrabro u bitku kao muškarci, i prema zarobljenim

ţenama još su strašnije divljale. Ako su vidjele da su neke ljupkije u licu i da bi mogle

potaknuti ljubomoru, odmah su ih trgnutim maĉem ubijale. Ako su pak vidjele da su neke

dobre za sluţenje, odrezale bi im cijeli nos i nagrdivši im tako lice, odreĊivale im da budu

ropkinje. Zarobljenim djeĉacima su zapovijedali da doĊu k njima i ovakvu su igru s njima

najprije su zapovijedali da sjednu u nizu, zatim su zvali svoju djecu i davali im svakome po

jednu motku od zelenoga drva i tada nareĊivali da udaraju po glavama nesretnih mališana.

Sami su pak

sjedili i promatrali surovim oĉima, smijali se i meĊusobno hvalili onoga koji je najbolje

zamahnuo i koji je jednim udarcem mogao rasuti mozak i usmrtiti djeĉje tijelo. Što bi više

trebalo? Nije bilo poštovanja prema ţenskom spolu, nije bilo milosti prema djeĉjoj dobi, nije

bilo milosrĊa prema starosti, sve su ubijali istom vrstom bezboţnosti to se ĉinilo da nisu

ljudi nego zli dusi. Kad su dolazili do nastamba redovnika, izlazio im je ususret zbor klerika u

posvećenim sveĉanim haljinama pjevajući himne i pjesme da bi iskazali nuţno poštovanje

pobjednicima. Spremali su im darove i gostinjce da bi izazvali njihovo milosrĊe. Ali oni

uopće ne znajući što je poboţnost i ĉovjeĉnost, prezirući religioznu pokornost i izrugujući

se njihovoj naivnosti, isukanim su im maĉevima bez ikakve milosti odsijecali glave. Zatim

provaljujući u unutrašnjost samostana, grabili su sve, palili nastambe, oskvrnjivali crkve,

rušili oltare, bacali relikvije i od posvećenih haljina rezali vrpce za prileţnice i ţene.

Kralj je Bela pod Boţjom zaštitom izbjegao toliko zlo i s nekolicinom se povukao u

Austriju.(23) Kralj Koloman, njegov brat, doĊe do velikoga grada Pešte koji se nalazi s druge

strane Dunava iznad obale. Na to je mjesto došao zbjeg mnogobrojnih Ugara i drugih naroda

koji su

na obje obale Dunava, kad su ĉuli za nesretni ishod rata i propast ĉitave vojske. Uzdali su se,

naime, u velik broj puĉanstva koje se bilo skupilo odasvud od doseljenika i domaćeg ţivlja.

Oni su smišljali poduzimati nepromišljene pothvate i smatrali su da se mogu oduprijeti

nebeskome maĉu ali ih je kralj Koloman odvraĉao od toga. Savjetovao im je da se povuku na

druga mjesta i da tamo potraţe zaštitu i spas. Budući da nisu prihvaĉali njegov spasonosni

savjet, Koloman ih napusti i prijeĊe rijeku

Dravu, gdje je bilo njegovo boravište.

Spomenuto mnoštvo puka, kako se od takvoga i oĉekuje, poĉelo je utvrĊivati mjesto, kopati

jarak, podizati nasip, plesti brane od pruća i sve uzalud pripremati. Ali prije nego što su došli

do polovine zapoĉeta posla, pojave se iznenada Tatari te ugarsko mnoštvo padne duhom od

straha i

otupi. Tada krvoţedni zapovjednici, kao što grabeţljivi vukovi, koje razapinje proţdrljiva i

neutaţiva glad, obiĉavaju gledati obore ovaca razjapivši njuške u oĉekivanju plijena, tako su i

oni, zvjerskom bjesnoćom obuzeti, divljim pogledima prelazili po ĉitavom gradu da bi u

svojoj nesmiljenoj duši odluĉili da li će Ugre istjerati na brisani prostor iii će ih silinom maĉa

moći svladati. Bojni redovi Tatara, dakle, utvrdivši svoj logor oko ĉitavoga grada, poĉeli su

ga odasvud oštro napadati najprije strijelama a zatim kišom kopalja. Na suprotnoj strani

nesretni su Ugri pruţali otpor i nastojali obraniti se svim silama, napinjući baliste i lukove

odašiljali su po neprijateljskim redovima bezbroj kopalja i vitlali iz

strojeva mnogobrojno kamenje. No, smrtonosne tatarske strjelice nepogrešivo su pogaĊale i

donosile više nego sigurnu smrt. Nije bilo oklopa, ni štita, ni koţne zaštite koju ne bi mogao

probosti udarac zavitlan tatarskom rukom. Napokon, kada je borba već trajala dva ili tri dana i

kad je već bio izvršen velik pokolj nad jadnim pukom, nesretnicima su smalaksale desnice i

nisu se više odupirali. Budući da mjesto nije bilo dovoljno zaštićeno, u samo jednom naletu

Tatari krenu u juriš i ne naiĊu ni na kakvu borbu niti ikakav otpor.

Tada su prema bijednicima stali postupati tako bijesno i opako da se to ne moţe iskazati.

Doista se sva to pošast razlila Peštom.(24) I upravo je

tamo maĉ Boţje osvete najviše ogreznuo u krvi kršćana. Kad su Tatari ušli, što je drugo

jadnom puku preostalo nego da sklopi ruke, savije koljena i pogne šiju pred oštricom noţa? A

okrutni se barbari nisu mogli zadovoljiti krvlju koja je obilno plavila nego su bez umora i bez

prestanka ubijali. Sjekli su ih uz toliki prasak kao da pod udarcima mnogobrojnih sjekira

padaju posjeĉene na zemlju goleme hrastove šume. Do neba su se uzdizali krikovi i jauci ţena

koje su naricale, djece koja su vrištala jer su bez prestanka gledala kako im pred oĉima bjesni

smrt. Nije bilo pogrebnih

povorka, ni oplakivanja dragih pokojnika, niti sveĉanih sprovoda. Opća se propast nadvila

nad sve i tjerala svakoga da plaĉe nad svojom a ne nad tuĊom smrću. Muškarce i ţene, starce i

djecu proţdirao je smrtonosni maĉ. Tko bi mogao opisati kako je nesretna svjetlost sjala toga

dana? Tko bi mogao prebrojati koliko je nesretnoga naroda poklano, kad je okrutna smrt u

jednom danu i na ograniĉenom mjestu progutala više od sto tisuća ljudi? Jao, kako su surova

srca poganskoga naroda koji je bez ikakva osjećaja strahopoštovanja gledao kako se sva voda

Dunava crveni od ljudske krvi!

Kad se već ĉinilo da su poĉinili dosta strašnoga ubijanja, izasli su iz grada, sa svih su strana

zapalili vatru i odmah je oganj sve progutao pred oĉima neprijatelja. Jedan dio bijednoga puka

došao je do samostana redovnika propovjednika,(25) u nadi da će zatvoreni unutar zidina

izbjeći najgoru opasnost. Ali ne koristi zaštićeno mjesto onima koji nisu pod Boţjom

zaštitom! Kad su, naime, došli Tatari i snaţno napali samostan, zahvatila ih je opća propast. U

mukama je izgorjelo gotovo deset tisuća

ljudi u podmetnutoj vatri, zajedno sa samostanom i svim stvarima. 0 tako velikom i

zastrašujućem pokolju svjedoĉe bezbrojne kosti nepokopanih, koje su, skupljene u velike

gomile, promatraĉima bile dojmljiv prizor.

U meĊuvremenu se tatarska vojska, opustošivši cijelu transilvanijsku(26) pokrajinu,

poubijavši i otjeravši Ugre s obala na onoj strani Dunava, smjestila na tim mjestima da

provede tamo cijelo ljeto i zimu. Da bi utjerali

strah u kosti onima koji su bili na drugoj strani Dunava, na obalu rijeke nabacali su na brojne

hrpe gomile ubijenih. Drugi su djecu nabadali na koplja kao ribe na raţnju i raznosili ih po

obalama rijeĉnoga korita. Zarobljenoga je plijena bilo toliko da se nije mogao ni brojiti niti

izmjeriti. Tko bi procijenio neizmjerno mnoštvo konja i ostalih ţivotinja, tko bogatstva i

blaga, tko beskonaĉno obilje plijena kojim su se neprijatelji obogatili i kojem su se veselili?

Kakav je pak bio poloţaj zarobljenih muškaraca i ţena, djeĉaka i djevojĉica, koje su podvrgli

razliĉltom robovanju i drţali pod strogom straţom.

Budući da je neki redovnik veoma tugovao nad tolikim udesom kršćanskoga naroda te se

ĉudio i ţarko ţelio saznati zašto je svemogući

Bog dopustio da poganski maĉ opustoši ugarsku zemlju, iako je tamo bila snaţna katoliĉka

vjera, a crkva ugledna i snaţna, on u noći zaĉuje glas prividenja: "Ne ĉudi se, brate, neka ti se

Boţji sudovi ne ĉine nepravednima, premda je, naime, uzvišena Boţja milost podnijela

mnoga nedjela ovoga naroda, ipak nije mogla podnijeti zloĉin neopisive poţude trojice

biskupa." 0 kojima je bila rijeĉ, nije mi poznato.

Tada se kralj Bela vrati iz Austrije,(27) doĊe sa svom svojom obitelji i proboravi u okolici

Zagreba. Okupili su se oko njega svi koji su uspjeli pobjeći od tatarskog maĉa. Bili su tamo

cijelo ljeto oĉekujući ishod dogaĊaja.

XXXVII. 0 prirodi Tatara(1)

Sada ću negto ispriĉati o prirodi i izgledu ovoga naroda, onako kako sam mogao ĉuti od

drugih koji su to dublje istraţili. Njihova je zemlja smještena u onome dijelu svijeta gdje se

istok spaja sa sjeverom i ta se plemena na svome vlastitom jeziku zovu Mongoli. Priĉaju da

njihova

zemlja graniĉi s dalekom Indijom,(2) a da se njihov kralj zove Cekarkan.(3) Kad je taj ratovao

s nekim kraljem u susjedstvu, koji je obešĉastio i ubio njegovu sestru, pobijedio ga je i ubio.

Progonio je dalje njegova sina, koji je bio pobjegao k drugome kralju, sukobio se s njime i

svladao njega i onoga koji mu je u svome kraljevstvu pruţio pomoć i zaštitu. Kad je pod

oruţjem došao do treĉega kraljevstva, kao pobjednik se nakon više bitaka vratio kući. I videći

da mu je u svim ratovima sudbina bila toliko sklona, njegovo se srce uzobijestilo i postalo

oholo. Budući da je smatrao da na cijelome svijetu ne postoji narod iii kraljevstvo koje se

moţe suprotstaviti njegovoj moći, naumio je proslaviti se pobjedom nad svim narodima. Ţelio

je veliĉinu svoje moći pokazati cijelome svijetu uzdajući se u proroštva zlih duhova, kojima

se obiĉno obraćao. I tako pozvavši svoja dva sina, Batua i Kadana,(4) predade im najjaći dio

svoje vojske i naredi da moraju krenuti u osvajanje svih krajeva svijeta. Krenuli su i tijekom

gotovo trideset godina prošetali kroz sva kraljevstva u istoĉnim i sjevernim krajevima, dok

nisu došli do zemlje Rutena i na kraju se spustili u Ugarsku.

Ime Tatari ne dolazi od naroda, nego od neke vode koja protjeĉe njihovim krajem, iii prema

drugima »tatar« znaĉi isto što i mnoštvo. Premda

su bili veoma brojni, ipak kaţu da su u onoj bitki Ugri bili brojniji, ali nema naroda na svijetu

koji ima takvo iskustvo u ratovanju, koji tako dobro zna, osobito u srazu na ravnici, svladati

neprijatelje boreći se odvaţnošću ili oštroumljem. Osim toga ne sputava ih ni kršćanski ni

hebrejski ni

saracenski zakon, tako u njima nema istinoljubivosti i ne pridrţavaju se nikakve zakletve. I

suprotno od onoga što je kod svih naroda uobiĉajeno, ne primaju i ne šalju izaslanike ni za rat

niti za mir. Izgled lica im je zastragujući, imaju kratke golijeni, ali su krupni u prsima, lice je

široko i koţa bijela, golobradi su i zakrivljenih nosnica, oĉi su im sitne i široko

razmaknute. Oruţje su im neki oklopi saĉinjeni od komada volovske koţe u obliku ploĉica,

neprobojni su i veoma sigurni. Nose ţeljezne ili koţne kacige, zakrivljene maĉeve, a tobolce i

strijele opasuju na vojniĉki naĉin. Njihove su strijele duţe od naših za ĉetiri prsta i imaju

zašiljenu oštricu od ţeljeza, kosti ili roga. A uške strjelica su tako uske da se uopće ne mogu

uhvatiti za tetive naših lukova. Stjegovi su im kratki, crne i bijele boje, i imaju na vrhu neku

vunenu loptu. Jašu na seljaĉki naĉin na malenim ali snaţnim konjima koji mogu podnijeti

glad i napore, a po stijenama i kamenju jure bez potkova kao da su divlje koze. Izmoreni

trodnevnim neprekidnim naporom zadovoljavaju se s malo slame. Ljudi se na sliĉan naĉin

hrane samo grabeţom ne brinući se gotovo ništa o jelu. Groze se od upotrebe kruha, jedu bez

razlike meso ĉistih i prljavih ţivotinja i piju mlijeko zgusnuto konjskom krvlju. Zatim, imaju

veliko mnoštvo ratnika podrijetlom iz razliĉitih naroda što su ih u ratovima pokorili, i to

osobito Kumana(5) koje ţestoko tjeraju na borbu. Ako pak vide da netko od njih malo zadrhti

i ne juri u smrt mahnito glavom bez obzira, bez ikakva oklijevanja mu odrube glavu. Sami se

Tatari ne izlaţu rado smrti, ali ako se dogodi da tko od njih pogine u bitki, odmah ga otimaju,

odnose i ukopavaju u zemlju na skrovitom mjestu. Humak poravnavaju gazeći ga konjskim

kopitima da se izbriše i najmanji znak pokapanja. Voda brzih rijeka nije im nikakva prepreka i

prelaze je sjedeći na konjima. Ako pak doĊu do nekog neprohodnog vodenog toka, odmah

pletu iz pruća košare u obliku ĉamaca, navlaĉe preko njih sirovu ţivotinjsku koţu, ulaze u

njih s prtljagom i prelaze bez straha. Koriste se šatorima uĉinjenim od pusta i koţe. Konje

tako dobro krote da koliko ih god jedan ĉovjek posjeduje,

svi ga slijede poput pasa. I premda su tako mnogobrojni, ne puštaju glasa od sebe kao da su

nijemi, nego se šutke kreću išgutke bore.

Budući da smo to ukratko ispriĉali, vratimo se sada na glavnu temu. Kad je, dakle, ugarski

narod bio pobijeĊen i kad je glas o tolikoj nesreći brzo preletio po svim krajevima, zadrhtao je

gotovo cijeli svijet. Toliki je strah obuzeo sve pokrajine da se svakome ĉinilo da ne moţe

izbjeći njihovoj bezboţnoj ruci. Priĉa se da i Fridrik,(6) rimski car, nije razmišljao moţe li

pruţiti otpor nego kako da se sakrije. Tada su mnogi uĉeni ljudi ĉitajući stare spise dolazili do

zakljuĉka, i to najviše iz rijeĉi muĉenika

Metodija,(7) da će to biti oni narodi koji prethode dolasku Antikrista. Poĉeli su utvrĊivati

gradove i utvrde pretpostavljajući da Tatari ţele proći do Rima pretvarajući sve u pustoš.

Zatim se kralj Bela uplašio da Tatari ne prijeĊu Dunav i ne unište drugi dio kraljevstva te

pošalje izaslanika u Stolni Biograd i preuzme tijelo kralja

blaţenoga Stjepana i riznice mnogih crkava. Sve je to poslao s gospodom Marijom, svojom

suprugom i malenim dvogodišnjim sinom Stjepanom(8) u primorske krajeve moleći i nalaţući

Splićanima da to prime na ĉuvanje a da kraljici i sinu pruţe pouzdanu zaštitu. No kad je

gospoda kraljica došla, nagovorili su je neki suparnici Splićana i nije htjela uĉi u Split, nego

se sa svim kraljevskim blagom smjestila i odsjela u kliškoj tvrĊavi. Došle su s njom i mnoge

plemenitaške ţene koje su Tatari uĉinili udovicama. Naĉelnik Gargan i splitski velikaši otišli

su do gospodarice i usrdno je molili da se udostoji i ne odbije boravak u gradu, ali kraljica

nije na to pristala. Splićani su je ipak obasipali mnogim poĉastima i darovima i ĉesto

posjećivali njezin dvor.

U to je vrijeme kralj Koloman blaţeno otišao s ovoga svijeta Gospo- dinu.(9) Bio je on

ĉovjek više obdaren velikom poboţnošću i vjerom, a manje revan u upravljanju javnim

poslovima. Pokopan je u samostanu braće propovjednika kod Ĉazme(10) i ukopan u

skrovitom mauzoleju. Prokleti je, naime, narod Tatara zloĉinaĉkim rukama oskvrnjivao i

razbijao grobove kršćana, a ponajviše vladara, i prosipao njihove kosti.

XXXVIII. 0 bijegu Ugara

Kad je tako prošao sijeĉanj,(1) zimska se studen, kao i obiĉno, pooštrila i zaledila sve vodene

tokove, tako da je neprijateijima bio put slobodan. Tada krvoloĉni vojvoda Kadan s dijelom

vojske krene namjeravajući goniti kralja. Dolazio je s opasnim mnoštvom zatirući sve na

putu. Najprije

je spalio Budim i došao do Ostrogona. Poĉeo je svim snagama napadati grad i uspio ga je bez

velike muke osvojiti i zapaliti a sve njegove stanovnike pobiti maĉem. Plijen je neznatan

odnio jer su Ugri prenijeli sve svoje stvari u utvrdu na uzvisini. Odanle se spustio i ravno je

došao u Stolni Biograd i odmah spalio sve nastambe u predgraĊu. Grad je nekoliko dana

opsjedao i jurišajući pokušavao u nj provaliti, ali je mjesto bilo dosta dobro zaštieeno brojnim

moĉvarama. Grad su štitile ĉete Latina(2) koje su posvuda podigle ratne strojeve te je

bezboţni vojvoda odstupio nezadovoljan uzaludnim naporima. Ţurio se dostići kralja i zbog

toga u prolazu nije mogao pretvarati sve u pustoš, nego su poput ljetnoga grada uništavali sve

što im je bilo na prolazu.

I tako, prije nego što su prešli vrtloge rijeke Drave, kralj je napustio prebivališta u okolici

Zagreba i spustio se sa svom svojom svitom do mora

jer je predosjećao njihov dolazak. Tada je svatko traţio sebi utoĉište i tako su se raspršili na

razne strane, po svim gradovima uz more u koje im je bilo bliţe pobjeći. Kralj pak i sav cvijet

ostataka Ugarske doĊe u okolicu Splita.(3) U kraljevoj su pratnji bili mnogi crkveni prelati,

mnogi prvaci i baruni, a ostali je puk obaju spolova i dobi bilo gotovo nemoguće prebrojiti.

Kad se gospodin kralj pribliţavao ulasku u grad, cjelokupni je kler i narod izašao u povorci i

doĉekali su ga s duţnim štovanjem. Dali su mu konaĉišta unutar gradskih zidina koja je god

ţelio. S njim su došli ovi crkveni dostojanstvenici: Stjepan,(4) biskup zagrebaĉki, i drugi

Stjepan,(5) vaĉki biskup koji je bio predloţen za ostrogonskog nadbiskupa, Benedikt,(6)

prepozit(7) Stolnog Biograda, kancelar na kraljevskome dvoru i izabran za kaloĉku biskupsku

stolicu, Bartolomej,(8) peĉujski biskup, i neki drugi biskupi. Došli su takoder: Hugrin,(9)

prepozit ĉazmanski, Ahilej prepozit, Vincent prepozit, Toma prepozit i mnogi drugi prelati

koje je, po našem mišljenju, izlišno nabrajati. A dvorski su velikaši bili ovi: ban

Dionizije,(10) dvorski ţupan Ladislav,(11) glavni komornik Matej,(12) glavni konjušar

Roland,(13) Dimitrije,(14) Mauricije(15) i mnogi drugi ugledni muţevi svi sa svojim

obiteljima i sluzinĉadi. Naĉelnik Gargan, veoma revan i odan u poslušnosti kralju, usrdno se

brinuo da i graĊani spremno izvršavaju kraljeve naredbe i da se kraljeva milost zajednici

graĊana iskaţe naklonošću i ljubavlju. Splićani su sve ĉinili prema kraljevoj volji, jedino što

nisu mogli opremiti neku galiju tako brzo kako je kralj to zahtijevao, u strahu od tatarskoga

bijesa. Taj dogaĊaj kralj nije potpuno ravnodušno primio. Nije htio boraviti u Splitu nego je

otišao sa ţenom i svim svojim blagom u Trogir(16) jer je mislio da će mu blizina otoka

osigurati bolju zaštitu od neprijateljskoga napada. Smjestio se, naime, sa svim svojim dvorom

i ostao na obliţnjem otoku.

XXXIX. 0 okrutnosti Tatara

Zatim je bezboţni vojvoda ţeleći iskušati sve, zbijen u redovima svoje vojske, bjesomuĉno

bjeţao za kraljem. ŢeĊao je samo za kraljevskom krvi

i razapinjala ga je mahnita ţelja — uništiti kralja. Slavena je malo mogao poubijati jer su se

ljudi skrivali u brdima i šumama. Došao je, ali ne kao

da je išao putem, nego kao da je doletio zrakom prolazeći kroz bespuća i strme planine kuda

nikada nije prošla vojska. Jurio je gonjen ţurnom nestrpljivošću misleći da će kralja moći

napasti prije nego što se on spusti do mora. Ali kad je doznao da kralj boravi na sigurnom uz

more, poĉeo je polaganije nadirati. I kad je ĉitava vojska došla do neke vode koja se zove

Sirbij,(1) nakratko se tu zaustavio. Tada surovi krvnik zapovjedi da svi zarobljenici koje je

doveo iz Ugarske budu dovedeni na okup i dade odvesti veliko mnoštvo muškaraca i ţena,

djeĉaka i djevojĉica na neku ravnicu. Kad su svi, poput stada ovaca, bili okupljeni, pošalje

tjelesnu straţu da im svima odrube glavu. Tada se ĉuo neizmjeran jauk i plaĉ, ĉinilo se da se

cijela zemlja zatresla od glasova umirućih. Svi su leţali nauznak na toj ravnici kao što se

obiĉno snopovi klasja valjaju po poljima. I da se ne bi komu ĉinilo da je taj straviĉan pokolj

poĉinjen iz pohlepe za plijenom, nisu htjeli s njih skidati nikakvu odjeću. Cijeli je taj poguban

i mnogobrojan narod, rasporedivši se po šatorima uokrug tih poubijanih

ljudi, u veselju poĉeo jesti, plesati i u igri grohotom se smijati, kao da su uĉinili neko veoma

dobro djelo.

Odatle krenu dalje i nastave zapoĉetim putem po krajevima Hrvatske. I premda su već bili

blizu, Splićanima se to još i dalje ĉinilo nevjerojatnim.

Ali kad se jedan dio spustio s brda, iznenada se nekolicina pojavila pod

gradskim zidinama. Splićani ih u poĉetku nisu prepoznali i vjerujući da su to Hrvati, htjeli su

oruţjem krenuti na njih. Kad su pak Ugri vidjeli njihove bojne znakove, sledili su se u duši i

takav ih je strah obuzeo da su svi pobjegli u crkvu i drhtali od straha primajući sakrament

euharistije, jer su izgubili nadu da će ikada više gledati svjetlo ovoga ţivota. Jedni su

plakali i hrlili u zagrljaj ţena i djece. Govorili su strašno jadikujući: "Jao nama bijednima,

kakve nam je koristi donio tako naporan bijeg? Što nam

je pomoglo proći tolike razdaljine na zemiji, ako nismo mogli izbjeći maĉ progoniteja, ako

smo ovdje doĉekali da budemo zaklani?" Tada su, bjeţeći unutar gradskih zidina, napravili

veliku guţvu kod svih gradskih vrata. Ostavljali su konje i stoku, odjeću i oruţje, bjeţali na

sigurnije ne ĉekajući ĉak ni djecu, gonjeni strahom od smrti. A Splićani su iskazali i svoju

milostivost i ĉovjeĉnost pruţajući im gostoprimstvo i olakšavajući, koliko su mogli, njihovu

oskudicu. No bjegunci su bili toliko brojni, da se nisu svi mogli skloniti u kuće nego su ostali

na otvorenom prostoru i ulicama. Plemenite su gospoĊe leţale pod vedrim nebom oko

crkvenih ograda. Neki su se skrivali pod mraĉnim svodovima, drugi su ĉistill i praznili

hodnike i kripte, a treći su ostali pod šatorima tamo gdje su mogli.

Tatari su posmicali maĉem sve koje su mogli zateći u polju, nisu štedjeli ni ţene ni djecu, ni

starce ni nejake, pa ĉak su se poput barbara zvjerski veselili oduzeti ţivot bolesnim

gubavcima. Tada se neka njihova ĉeta pribliţila zidinama, razgledala grad sa svih strana i

istoga se dana povukla. A Splićani su poĉeli graditi bojne strojeve i podizati ih na prikladnim

mjestima. Kad je prošlo nekoliko dana, doĊe Kadan s jednim dijelom svoje vojske jer nije

bilo dosta trave za ĉitavo konjaništvo. Bio je, naime, poĉetak oţujka i vladali su oštri mrazovi.

Tatari su vjerovali da kralj boravi u kliškoj utvrdi pa su poĉeli sa svih strana napadati tvrĊavu

odapinjući strijele i bacajući koplja. Ali mjesto je bilo prirodnim poloţajem zaštićeno i mogli

su nanijeti samo neznatnu štetu. Tada su sišli s konja i poĉeli se uspinjati puţući i hvatajući se

rukama, a stanovnici tvrĊave stanu valjati veliko kamenje na njih i tako ih nekoliko ubiju. Oni

su pak slijedom dogaĊaja postali ţešći i došli su sve do velikih stijena boreći se prsa o prsa,

rasturajući kuće i odnoseći ne baš maleni plijen . Ali kad su doznali da kralj nije tamo, prestali

su napadati tvrĊavu i zajašivši konje krenuli su prema Trogiru. Samo ih je nekolicina skrenula

prema Splitu.

Tada su se graĊani pokolebali ne toliko zbog vlastitoga straha nego

zato što su vidjeli da su Ugri sapeti oĉajnim strahom. Jedni su razmišljali

o tome da napuste grad i da sa stvarima i obiteljima potraţe zaštitu na otocima. Poĉeli su širiti

isprazne glasine i izmišljati razne neutemeljene priĉe. Drugi su govorili da Tatari grade

goleme strojeve i brojne ratne sprave, kojima će pokušati razrušiti ove gradove. Drugi su pak

tvrdili da oni nasipavaju gomilu zemlje i kamenja u visini brda i da će tako nadvisiti i lako

osvojiti gradove.

Ali tatarske su ĉete s bezboţnim voĊom zasjele na trogirskoj obali. Kralj, koji je vidio da se

tatarska vojska spustila nasuprot njegovu utoĉištu, smatrao je da mu neće biti sasvim sigurno

boraviti na obliţnjim otocima. Prebacio je svoju gospoĊu s djecom i svim blagom na laĊe,

koje je uzeo u najam, a sam se ukrcao na neki brod s veslaĉima da promatra neprijateljske

redove i oĉekuje ishod dogaĊaja. U meĊuvremenu je vojvoda Kadan pregledao sva okolna

mjesta i pokušavao na konjima doći do zidina. Ali,

kad je doznao da se voda koja odvaja grad od kopna zbog dubokoga mulja

ne moţe pregaziti, povukao se odande. Vrativši se k svojima, pošalje jednoga glasnika u grad

naloţivši mu, koje rijeĉi mora izgovoriti. Kad je ovaj došao blizu mosta, glasno poviĉe

govoreći slavenskim jezikom:(2) »Ovo vam govori boţanski Kadan, zapovjednik nepobjedive

vojske. Nemojte krivca za tuĊu prolivenu krv primati k sebi, nego predajte protivnike u naše

ruke, da vas ne zadesi njihova kazna i da ne poginete uzaludno.« No straţari na zidinama nisu

se usudili ništa odgovoriti na njihove rijeĉi. Kralj im je bio naredio da im ne odgovore ni

rijeĉi. Tada se ĉitavo njihovo mnoštvo pokrene i odstupi istim putem kojim su i došli. Tako su

se tijekom cijeloga oţujka, boraveći u krajevima Hrvatske i Dalmacije, pet ili šest puta

spustili do tih gradova i ponovno vraćali u svoj logor.

Zatim, napustivši pokrajinu Hrvatsku, prošli su kroz kneţevinu bosanske provincije.

Spustivši se odatle, prošli su po srpskom kraljevstvu, koje se zove Raška i došli do primorskih

gradova Gornje Dalmacije. Prošavši preko Dubrovnika, kojemu su mogli uĉiniti samo

neznatnu štetu, došli su do grada Kotora, spalili ga i krenuli dalje. Napali su zatim gradove

Svaĉ i Drivast, opustošili ih maĉem tako da nije ostao nitko tko bi se

pomokrio uza zid. Ponovo su prošli kroz cijelu Srbiju i stigli u Bugarsku. Tamo su se oba

zapovjednika, Batu i Kadan, dogovorili da prebroje svoje ĉete. Na tom su se mjestu skupili i

odrţali vijećanje. Pretvarajući se da će pomilovati zarobijenike, dali su da glasnik po cijeloj

vojsci objavi da svi iz njihove pratnje, slobodni iii zarobljenici, koji se ţele vratiti u

domovinu, trebaju znati kako im je to sloboda milošću voda odobrena. OdreĊenoga je dana

veliko mnoštvo Ugara, Slavena i drugih naroda izašlo iz vojske ispunjeno velikim veseljem.

A kad je zbijena gomila od dvije iii tri tisuće ljudi krenula, iznenada pojure na njih poslane

ĉete konjanika, postrojene u obliku klina, odmah im odrube glave i ostave ih da leţe izvaljeni

nauznak na ravnici.

Kralj Bela pošalje izvidnike i kad je pouzdano saznao da se bezboţan narod povukao iz

ĉitavoga kraljevstva,(3) bez oklijevanja krene u Ugarsku. Kraljica je s kraljevićem ostala u

kliškoj tvrdavi i proboravila tamo sve

do rujna. Dvije su joj kćeri djevojke umrle i s poĉastima pokopane u crkvi svetoga Dujma.(4)

Premda je bijesni barbarin ĉitavo Ugarsko Kraljevstvo upropastio nezaustavljivim maĉem,

slijedila je zatim još i strašna glad koja je uništila jadan narod pogubnim gladovanjem. Dok

su, naime, prijetili bijesni Tatari, bijedni koloni nisu mogli zasijati polja i sada nisu imali što

pobrati kao plodove prošle sjetve. Budući da nije bilo zaliha hrane, padala su tijela nesretnika

shrvana i izmorena glaĊu. Po poljima, po putovima leţala su bezbrojna ljudska tjelesa tako da

se moglo vjerovati da je ova gorka pošast gladovanja uništila ugarski narod jednako kao

pogubna surovost Tatara. Nakon toga je još mnoštvo bijesnih vukova izronilo kao iz Ċavolove

špilje, ĉedajući samo za ljudskom krvlju, napadalo ne više iz zasjede nego su otvoreno upadali

u kuće i iz krila majki grabili malenu djecu. Nisu napadali samo djecu nego su u ĉoporu

napadali naoruţane muškarce i razdirali ih oštrim zubima. Tri su, dakle, spomenute pošasti —

maĉ, glad i zvijer — bez prestanka tri godine biĉevale cijelo Ugarsko Kraljevstvo te je prema

Boţjemu sudu platilo veliku kaznu za svoje grijehe.

XL. 0 Guncelovoj smrti

Dok se to dogaĊalo a kraljica još uvijek boravila u tvrĊavi, nadbiskup Guncel napusti ovaj

svijet.(1) Bio je star, mnogo je toga proţivio, a na ĉelu splitske crkve bio je dvadeset dvije

godine. Za svoga je vremena posvetio

ove biskupe, sufragane iste crkve: Nikolu skradinskog,(2)) a nakon njegove smrti posvetio je

tamo drugoga biskupa po imenu Bartula.(3) Obojica su bili iz grada Splita. Za sluţbu

hvarskoga biskupa posvetio je Nikolu koji je bio splitski kanonik.(4)) Za senjskoga je biskupa

posvetio Borislava,(5)) a nakon njegove smrti zamijenio ga je Ivan.(66)6) U ninskoj je crkvi

posvetio Samsona.(7) Ta trojica bili su po narodnosti Ugri. Za krbavskoga je biskupa postavio

nekoga mladića, po imenu Saracena,(8)) koji je bio u rodbinskoj vezi s knezom Domaldom.

Tih su se dana sastali zajedno kaptol i kler splitske crkve a raspravljalo se o izboru

nadbiskupa. Tada je iz laiĉke nepromišljenosti, ali prije svega na oprezan ali i jasan Garganov

mig, izbor za splitskoga nadbiskupa pao na gospodina Stjepana, zagrebaĉkoga biskupa,(9)

koji je tada boravio u Splitu. Bio

je, naime, taj biskup veoma bogat zlatom i srebrom i prepun drugoga bogatstva. U

svjetovnom se sjaju prema svima odnosio blagonaklono i prijazno. Sav je bio obuzet ţeljom

da ga pljeskom slave i da ga uznosi ljubav svjetine. Vrativši se u Zagreb, poslao je poruku

Rimskoj stolici traţeći pristanak o prijedlogu za svoj izbor. Ali tada je umro papa Grgur,

dobre uspomene, i došlo je do nesuglasica izmeĊu kardinala tako, da se izbor vrhovnoga

svećenika oduljio gotovo dvije godine. Stoga je pitanje izbora toga biskupa cijelo to vrijeme

ostalo neodluĉno.(10)

kuriji, stekao je veliku svotu novca. Krenuvši dalje na put, prijeĊe kroz Korušku, a kad je

prolazio akvilejskim krajevima, ugostio ga je i iskazao mu poĉast patrijarh gospodin

Bertold.(8) Ponio se prema njemu veoma

paţljivo, dao mu je propusnicu po cijeloj svojoj dijecezi i obilno podmirio

troškove sve do granica Ugarske. Zatim je ušao u krajeve Panonije, došao u Ugarsku i,

stigavši na dvor kralja Bele s pismom preporuke gospodina pape, izloţio slijed postupka

kojim je bio odreĊen za upravljanje splitskom crkvom. Kraljevskom se Veliĉanstvu nije

svidjelo što je to bilo uĉinjeno mimo njega; veoma je teško podnio da je bio promaknut bez

njegova

znanja i pristanka. Prikrivši ipak svoje nezadovoljstvo, dopusti mu da u miru otiĊe na svoju

nadbiskupsku stolicu.

Došao je s dvadesetoricom konjanika, s kapelanima i sluzinĉadi, u grad je ušao druge

korizmene nedjelje.(9) a kler i narod su ga doĉekali s velikim veseljem.

Nadbiskup Rogerije bio je veoma marljiv i ustrajan u poboljšavanju

svjetovnoga. Poĉeo je obnavljati zgrade i prostorije biskupije, promišljeno ih opremati. S

vanjske je strane dogradio gornje katove i terase koje su bile veoma vješto uĉvršćene gredama

i letvama. Ĉinilo se da su uĉinjene više zbog ljepšeg izgleda, a manje iz potrebe. Vinske je

podrume opremio

potrebnim i novim priborom. Sagradio je u Solinu na rijeci mlinove, uveo plugove, nabavio

konje i ţivotinje. Budući da zbog siromaštva nije dostajalo za sve, bio je opterećenje za

mnoge crkve i samostane. Nastojao je veoma otmjeno ţivjeti, imao je skupocjeni namještaj,

ţelio raskošna odijela i pokrivaĉe. Boravio je u kući većim dijelom godine, nerado izlazio

u javnost a i tada samo u pratnji dostojanstvene gomile klerika i štićenika. Volio je da mu stol

bude ĉist i blistav. Obiĉavao je pozivati na gozbu plemiće koji su dolazili iz raznih gradova i

nastojao ih obilno ugostiti jelom. A kada je izlazio u posjet provinciji, uvijek je ţelio imati u

svome društvu neke od klerika i graĊana.

0 uzbuni kod Svetoga Stjepana XLI, 1-4

XLI. 0 uzbuni kod Svetoga Stjepana

U meĊuvremenu se Gargan vratio kući jer je prošlo razdoblje njegove trogodišnje uprave.(1)

Splićani su izabrali za naĉelnika nekoga mladića iz kuće krĉkih knezova, po imenu Ivana.(2)

On je, koliko je već mogao znati, upravljao gradom idući stopama Garganovim, ali je zbog

mladenaĉke dobi

bio prevrtljiv i lako se prepuštao postupcima koji nisu bili utemeljeni na znanju.

U to je vrijeme samostan svetoga Stjepana bio bez vodstva i bio je zamoljen Toma arhiĊakon

i kaptol da otiĊu onamo i da se za izbor opata pobrinu zajedno s braćom redovnicima toga

samostana. ArhiĊakon pak

okupi sav kaptol i poĊe u samostan. Kad su u dobroj namjeri i duţnom ozbiljnošću raspravili

o izboru opata, redovnici su se povukli u stranu, meĊusobno su neko vrijeme raspravljali i svi

su se sloţili da to bude njihov subrat po imenu Leonard.(3) Jednoglasno su ga izabrali za

opata, predstavili ga arhiĊakonu i kaptolu i zamolili ovoga da ga umjesto nadbiskupa potvrdi.

Budući da je arhiĊakon, zajedno s kaptolom, vidio da je postupak protekao zakonito, odrţano

je vijeće i potvrdili su odobreni izbor.

Medutim, ĉim se to po gradu proĉulo, dotrĉali su k naĉelniku svi, od najstarijeg do

najmlaĊega, viĉući: »DoĊi u pomoć, gospodine naĉelniće,

jer je arhiĊakon zajedno s nekim klericima na vašu sramotu i na štetu

ĉitavome gradu dopustio potvrditi opata.« I evo, svi su se stali i u meteţu glasno vikali. Jedni

su, ne znajući za uzrok pomutnje, jednostavno slijedili naĉelnika, a drugi, koji su arhiĊakona

progonili zlobnom mrţnjom, veselili su se da su pronašli priliku kako da mu naškode. Svi su

na sve strane jurili kao da će doći snaţna postrojba razbojnika. Nisu se naoruţavali maĉevima

i kopljima, nego podlom mrţnjom i laţljivim jezicima. Nije ih zaustavljao strah od borbe, kad

su znali da ih ĉekaju nenaoruţani neprijatelji.

Kanonici su mirno sjedili u klaustru, nisu bili svjesni zla i ništa loše nisu predosjećali. I evo,

nerazuman mladić s pobješnjelim odredom nahrupi silovito kroz vrata samostana. DoĊoše

djeca, starci i mladići,

izazvani provalom mahnitosti, i digoše nesuvislu buku do neba. Pjena im je bila na ustima,

gnjev i srdţba plamtjela im u grudima. Popustivši sve uzde svome bijesu, napadnu na

kanonike neke udarajući rijeĉima, a neke šibama. Svoje su opake ruke najviše bacali na

arhiĊakona i razderali mu ĉitavu tuniku. Ubrzo zatim provalili su u redovniĉke ĉelije, rasturali

njihovu skromnu opremu, razbijali posude, premetali sve da bi ubili ili moţda smrću kaznili

Leonarda, ako ga naĊu. Bilo je ipak nekoliko graĊana kojima se nije sviĊalo tako

epromišljeno nedjelo, jer su u srcu i duši prezirali tako nerazumne postupke. No, budući da je

neizmjeran broj

glupih, treba popustiti mnoštvu i podnositi ga gledajući mu kroz prste.

Kad su se vratili iz samostana, ponosni kao da su odnijeli pobjedu nad neprijateljem, okupili

su se u gradskoj palaĉi. Mudri se naĉelnik pred skupom ovim rijeĉima poĉeo hvaliti: »Danas

smo, mudri ljudi,

djelo koje zasluţuje veliku hvalu i koje, bez sumnje, pridonosi napretku

grada i našem ĉasnom ugledu.« No, budući da je gradom upravljao djeĉak koji je donosio

djeĉaĉke odluke, nije bilo nikoga tko bi se saţalio nad pogaţenom pravdom, koji bi se za dom

Izraelov poput zida suprotstavio napadaĉima. I sami su klerici, koje li sramote, iz mrţnje

prema arhiĊakonu nastojali zlobno opravdati takvo nedjelo i umanjivali drski postupak

graĊana neutemeljenim povlaĊivanjem.

Napokon su pronašli Leonarda koji se skrivao po mnogim skrovitim mjestima ali se nisu

grubo prema njemu ponijeli, jer se vatreni bijes već malo ohladio. Odvukli su ga do gradske

palaĉe i silom ga oštrim prijetnjama prisilili da se povuće. A kaptol, jer je bio bez pastirske

zaštite,

prikrio je sramotu za nanesene nepravde kako zbog toga što oprez nalaţe

da se treba kloniti strogosti, kad mnoštvo prevrši mjeru, tako i jer su shvaćali da je nastupilo

vrijeme kad se ljudska pokvarenost krutim opominjanjem moţe promijeniti samo nagore a ne

nabolje. Optuţivši i iskljuĉivši iz Crkve neke osobe koje su prednjaĉile u poĉinjenom nedjelu,

prepustili su laicima da izaberu opata prema svome nahoĊenju.

Tada su poslali nekoga laika u Apuliju s redovnicima i naloţili im da po samostanima te

zemlje potraţe koga bi izabrali za opata. Tako je i

uĉinjeno. Doveli su nekog Bizancija iz samostana u Cavi.(4) Budući da on nije znao za

poĉinjeno nedjelo i došao je, kako se ĉinilo, u dobroj vjeri, izabran je za opata.

Ali ne spava i ne drijema onaj tko ĉuva Izrael. Ne prolazi, naime, nekaţnjeno ako tko djeluje

u suprotnosti sa zakonom Boţjim. Stoga se dogodilo ĉudo, jer se Boţja osveta ukazala, dok su

se laici veselili što su postali nadmoĉniji i uspjeli da se njihova volja provede unatoĉ Crkvi. U

isti se dan i isti sat, kad je spomenuti opat sišao s broda i stupio u samostan, upravitelj kliške

tvrdave(5) spustio sa svojima do Solina, strijelama usmrtio dvojicu mladih splitskih velikaša i

utopio ih u rijeci. Taj je zloĉin bio izvorom velikog sukoba izmedu Ugara i Splićana, nastao je

ljuti rat u kojem je grad bio teško kaţnjen gubitkom ljudi i stvari. Jednoga su se dana, naime,

Ugri u dogovoru s Hrvatima iz kninske tvrĊave spustili u oruţanim ĉetama i bez ikakve

galame dojurili sve do zidina u namjeri da pljaĉkaju. Splićani, pak, potaknuti neoĉekivanim i

naprasitim uznemirivanjima, izašli su da se oruţjem s njima sukobe. Na uzvisini je tako

zastao zbijeni bojni red Ugara i Hrvata, a na suprotnoj je strani stajao naĉelnik sa svojim

odredom i premišljajući ĉekao dok mu iz grada ne doĊe u pomoć veći broj vojnika. Ali

naĉelnikov ratnik, koji je bio njegova desna ruka, ĉovjek odviše nasilan i odvaţan, nije više

mogao podnijeti odgaĊanje okršaja, podbode konja i pojuri na neprijatelja. Nadao se da će mu

ishod biti sretan jer je više puta odnio pobjedu u borbi s njima. Pojurili su za njim i drugi

kojima je ţestoko u duši gorjela ţelja da osvete nepravde nanesene gradu. Naĉelnik je s

ostalima, koji nisu htjeli u neizvjesnim prilikama iskušavati igru sudbine, stajao podalje. Tada

su se neprijateljske ĉete izmiješale u muţevnoj borbi. No, manjina je od većine bila lako

nadvladana jer joj njezini nisu pritekli u pomoć. Naime, oni koje je Boţja osveta bila odluĉila

kazniti, nisu mogli na isti naĉin biti hrabri i biti kukavice. Budući da su meĊusobno bili

dvojeni dušom i tijelom, srĉane je pokosio maĉ, a na kukavice je sramota njihove

malodušnosti navukla prezir. Tako je spomenuti ratnik pao proboĊen maĉevima i s njim

plemeniti muţ Teodozije, koji je prvi meĊu uglednim graĊanima bio ranjen neprijateljskim

oruţjem i zbog ĉije je smrti cijeli grad pretrpio velik gubitak. Ubijeni su bili, takoĊer, mnogi

drugi i tako nam je prošao taj

nesretan, ţaloban i velikom gorĉinom ispunjen dan. No, to još nije bio kraj tog zlosretnoga

sukoba, nego smo još i poslije tugovali zbog mnogih nanesenih nam muka i šteta. Vatra tih

nesuglasica jedva se napokon smirila i utihnula.

Nakon jednogodišnjega upravljanja, naĉelnik se Ivan povukao, a naslijedio ga je Bernard iz

Trsta,(6) ĉovjek zrele dobi ali surov i nemiran,

jer je bio naviknut ratovati. Bio je on hrabra duha i slavohlepan, brz na oruţju ali spor u

upravljanju gradom.

XLII. 0 drugom zauzeću Zadra

U to su vrijeme graĊani Zadra postali bahati, ohrabreni uspjesima koji su im donosili radost.

Prezirući prošlost, kada su odliĉno ţivjeli i ni u ĉemu nisu oskudijevali, htjeli su ispitati novo i

neprovjereno. Boreći se, naime, protiv mletaĉke vlasti, ţeljeli su se sasvim osloboditi njezina

jarma. Budući da su se meĊu ostalim stanovnicima u pokrajini na kopnu i moru isticali

snagom i bogatstvom, dosadilo im je baviti se pomorskim poslovima koji donose korist i iz

taštine ţeljeli su se okušati u ratnoj vrevi. Veselili su se kad se po izgraĊenim naseljima i

utvrdama kretala vojna konjica. Zbog toga prekinu stari dogovor(1) o vrhovnoj vlasti, pogaze

zakletvu i javno potvrde da su neprijatelji Mleĉanima.(2)

Ali Mleĉani su, kao oprezni i razboriti ijudi, u poĉetku prelazili preko nanesenih nepravda i

mirno podnosili štete. Najprije su povukli sve zarobljenike i preuzeli sav novac koji su drţali

u Zadru. Zatim su pomalo poĉeli opremati snaţnu i veliku mornaricu,(3) sagradili su mnoge

strojeve i prilagodili mnogo ratnih sprava. Oko svetkovine blaţenoga Petra(4) mnogobrojno je

njihovo brodovlje uplovilo u zadarsku luku. Odmah je odasvud bilo napadnuto ratnim

spravama i balistama i nametnuta im je bila oštra borba bez predaha. Zadrani su takoĊer

sagradili ratne sprave protiv mletaĉkih sprava, imali su velike odrede Slavena i Ugara koji su

nadirali i pomoću kojih su se, koliko su mogli, odupirali neprijateljskoj sili. Kad je prošlo

osam ili deset dana, dogodilo se da je bana Dionizija pogodila i neznatno ranila strijela. Kralj

ga je bio poslao u pomoć Zadranima da bude zapovjednik i stjegonoša ratne vojske. Uplašen

ranom zapovjedio je da ga vojnici iznesu izvan grada. Kad su to vidjeli Zadrani, obuzeo ih

strah i pali su duhom jer su mislili da je ban mrtav. Nisu se, naime, nadali da bi se bez ugarske

pomoći mogli oduprijeti snazi Mleĉana. Zbog toga su odmah napustili bitku i dali se u bijeg,

trĉeći prema vratima pokupili su što su mogli iz kuća, razbili vrata i izašli van. Kako je došlo

do velike guţve u mnoštvu koje je bjeţalo, neki su se poĉeli penjati na zidine, vezivati

konopce za obrambene dijelove zida i, kao da su na natjecanju, spuštali su se niz zidine i

odlazili. A Mleĉani, vidjevši da su njihovi neprijatelji krenuli u bijeg, odmah su se pod

oruţjem iskrcali i

postupno napredovali. Dopustili su svima da odu i nisu ih ubijali. Tako je osvojen cijeli grad a

da suprotna strana nije imala gotovo nikakvih gubitaka.(5) Nakon ovih ukratko ispriĉanih

dogaĊaja vratimo se na glavnu temu.

XLIII. 0 ratu koji je izbio izmedu Splićana i Trogirana(1)

U to je vrijeme došlo do rata izmedu Splićana i Trogirana zato što su Trogirani prema nekoj

povlastici na neke kraljevske zemlje koje im je kralj Bela, boraveći u Trogiru, odobrio htjeli

pruţiti ruku za tim zemljama. Splićanima su one zakonito pripadale a nalazile su se unutar

meĊaša obuhvaćenih tom povlasticom.(2) I tako je naĉelnik Bernard s naoruţanim brodovima

isplovio iz Splita i zarobio pedeset Trogirana koje je doveo u Split i sproveo u tamnicu.

Tih je dana došao neki redovnik iz reda male braće, po imenu Girard,(3) iz grada Modene,

koji je bio veoma poznat i poštovan po velikoj svetosti. Priĉalo se da je Bog preko njega

pokazao mnoga ĉuda. On se veoma raţalostio kad je vidio da meĊu tim gradovima bjesni

surova mrţnja. U strahu da se na poticaj Ċavla ne raspali oganj bratoubilaĉkog i zloĉinaĉkog

rata i da ne doĊe meĊu roĊacima i susjedima do prolijevanja krvi, poĉeo je blagim rijeĉima

smirivati suprotne strane i na sve naĉine ih pozivati da

budu sloţni. Tako se i dogodilo — oba su grada iz poštovanja prema svetome ĉovjeku lako

pristala na slogu. Trogirani su se odrekli svega što su po pravu, koje im je davala povlastica,

svojatali od dobara Splićana i dobili su natrag svoje zarobljenike.

No, prije nego što su svi zarobljenici bili pušteni, poĉeli su se Splićani

kajati rogoboreći i mrmljajući jedan drugome da ovakvo pomirenje ide na štetu ugleda i prava

grada. Kada je to ĉuo Girard, bilo mu je veoma ţao ali ipak nije prestajao izazivati u njihovim

dušama ljubav zaklinjući, opominjući i govoreći da će ona strana koja povrijedi blagodati toga

mira izgubiti a ne dobiti. I doista, budući da je pomirenje, osnaţeno svetom zakletvom, stupilo

na snagu, svi su zarobljenici pušteni i oluja nesloge malo se pritajila.

Ali nije mirovala glupost meĊu pukom, nego su zbog obnovljenoga mira predbacivali

starješinama, a redovnike ismijavali i ogovarali. Kad je spomenuti sveti ĉovjek otišao, nakon

malo vremena oţiljak zacijeljen loše

u staru se pretvori ranu.(4) Neki su sitni povodi izazvali vrijeĊanja a

zatomljena je mrţnja u licemjernim grudima izašla na javu. Priroda je pogubne mrţnje takva

da miruje samo ako je pritisnuta pod vlastitim teretom ili ako je satrta mukama i štetama, kao

što se i more, uznemireno olujnim valovima, ne moţe smiriti prije nego što ga zaustave

nekom snagom kiše poslane s neba. Ali Splićani niţući grijeh za grijehom oteţali su još više

svoj poloţaj nedjelom koje slijedi.

XLIV. 0 pobuni laika u tijeku izbora nadbiskupa

U to je vrijeme već spomenuti zagrebaĉki biskup,(1) poslavši izvještaj Rimskoj stolici,

nastojao postići pristanak za svoj izbor uz neke uvjete koje nije htio prihvatiti gospodin

Inocent,(2) uzdignut na sam vrh Apostolske stolice. Zbog toga je navedeni biskup poslao

poruku u Split da odustaje

od predloţenoga izbora ostavljajući im slobodu da izaberu drugu osobu.

Nakon nekoliko dana skupio se kaptol i gradski kler u biskupskoj palaĉi. Sabrao se velik

skup, došla su braća obaju redova — male braće i propovjednika — i zapoĉela je uobiĉajena

rasprava o izboru biskupa. Bio je prisutan i naĉelnik s pratnjom, koji su se nametnuli bez

poziva jer su smatrali da se sve odvija valjano samo ako i oni sudjeluju u tome.(3) Na samom

je poĉetku objavljena rijeĉ Boţja i poĉeli su crkveni ljudi zaklinjati i savjetovati da se, bez

protivljenja i nemira, provede zakoniti izbor u skladu s Bogom i u obliku općega sabora. Pred

oĉi svih iznesena je knjiga i proĉitano je poglavlje koje upozorava ĉega se treba pridrţavati

prilikom izbora. Ali nerazumnim glavama ne sviĊa se ono što je Boţje i pretpostavljaju da

sve, što se pravilno odvija, nema smisla ni reda. Govore da je zlo dobro, a dobro zlo,

zamjenjuju mrak svjetlom i svjetlo smatraju mrakom. Ti su svoju brzopletu i nejasnu volju

pretpostavljali konstitucijama svetih i govorili da treba odbaciti spise i slijediti samo vlastitu

odluku, prepirući se drskim rijeĉima s mudrima i dobrima. I kad je nastalo opasno komešanje,

ustane Prodan,(4) prvi medu svećenicima, i blagim se rijeĉima obrati skupu opominjući da

zazovu pomoć Duha Svetoga i da se svi sloţe u jednome: ne prepustiti se borbi razliĉitih ţelja

nego prema prethodnom uzoru na kanone svetih jednodušno i sloţno pristupiti provedbi

izbora po pravu i po zakonu. I otpjevali su sveĉanim glasom i odana srca himan i svi su se

sloţili da se izbor provede prema kanonima. Tada su izabrana trojica pouzdanih kaptolskih

starješina kojima je, kad su poloţili zakletvu, povjereno da ispitaju ţelje svakog pojedinog, da

ih zapišu i poslije toga objave na općem zboru. Tako je i uĉinjeno.

Spomenuta su trojica ušla u odvojenu prostoriju i pozivali su svakog pojedinog od

dvadesetorice kanonika. Svakome su dali da se zakune na sveto Boţje EvanĊelje i zapovjedili

da zanemare sve osjećaje koji ĉesto prijeće ljudskoj duši izreći istinu, i da se bez naklonosti i

mrţnje ili zavisti,

ili zbog trenutaĉne koristi izjasne koga smatraju najprikladnijim da se izabere u nadbiskupa i

da istoga imenujući odaberu. Kad je to bilo obavljeno, izaĊu iz sobe trojica zakletih i iznesu

zapisnik o glasovanju. Budući da im je bilo nareĊeno da pred svima objave što god su

pojedini u tajnosti rekli, otvorivši zapisnik proĉitali su naglas da svi ĉuju. UtvrĊeno

to je da su svi jednakim i sloţnim glasovima odabrali Tomu arhiĊakona osim ĉetvorice, od

kojih je jedan, kao i isti arhiĊakon, imenovao trogirskoga biskupa, a ostala trojica nisu htjela

nikoga izabrati. Zbog toga su opet zasjedali i raspravljali i svih se šesnaest sloţilo da to bude

taj arhiĊakon. Sam se arhiĊakon zaĉudio, jer nije mislio da ga braća cijene toliko da bi

ga smatrali dostojnim za tako uglednu sluţbu. Zahvalio im je i rekao da nema još namjeru

preuzeti nikakvu obvezu i da zasad ne odbija ali i ne prihvaća izbor.

Kada su to ĉuli neki laici, koji su bili obuzeti zavišću i bezumnom mrţnjom, raspalili su se i

razljutili. Otišli su do naĉelnika, zasuli ga

bujicom rijeĉi, izazivajući ga i upozoravajući da će se, ako se to dogodi, pobuniti ĉitav grad i

da će mu zaprijetiti velika opasnost. Naĉelnik tada sazove mnoštvo naroda i donese proglas:

ako kler ne odustane od svoje odluke ili ako arhiĊakon ustraje na izboru, neka se tada njima

nitko ne usudi prodavati ili od njih kupovati te s njima sklapati prijateljstva i bliske veze. No,

arhišakon je po prirodi bio blag i miran i nije teţio za uglednim poloţajima jer nije bio nošen

na krilima ĉastohleplja. Nije ga obuzela tuga zbog uvreda jer se nije smatrao izabranim, nego

je ţalio zbog pokvarenosti onih koji su, natopljeni otrovnom zavišću, nastojali mrljama

nezakonitih postupaka okaljati ljepotu majke Crkve. Išli su ulicama i trgovima raspaljeni

bakljama gnjeva, koreći samo klerike, obarajući se na njih oštrim prijetnjama i napadajući

malu braću i propovjednike mnogim ruţnim rijeĉima. Jedni su se pretvarali da istiĉu pravne

razloge, navodeći da se izbor ne moţie provesti zbog toga što su glasovali samo klerici a ne

i laici. Drugi su pak bez stida javno govorili da ne mogu obuzdati bolesnu zavist koja ţestoko

razjeda srĉana vlakna. Uzrujane su duše došli do arhiĊakona i, premda mu nisu imali što

predbaciti, silovito su zahtijevali da odustane od izbora. Jedni su to traţili, a drugi su prijetili

da će mu sav imutak odnijeti i srušiti kuću. I kad su već skoro upotrijebili silu, arhiĊakon,

dovuĉen u sredinu bijesne gomile, ironiĉno reĉe da se povlaći. Premda je vidio da se neki

klerici pod teretom straha kolebaju, ipak nije, u ţelji da oĉuva moć Crkve, odustajao to je

otvoreno i neustrašivo tvrdio da laici nemaju što raditi s izborima. Ţelio je, naime, da klerici

barem obave drugi izbor, kako nalaţu ustanovljena pravila svetih.

Medu starješinama svećenicima bili su lukavi primicerij(5) Prodan, nećak pokojnoga

arhiĊakona Grupcija, i sakristan Nikola.(6) Od niţih sluţbenika bili su Martin, Vito,(7) nećak

pokojnoga precentora(8) Andrije, i Radosije, po nadimku Danijel, koji nije mnogo drţao do

tiranskog bijesa naĉelnikova i nije se osvrtao na ljute prijetnje svjetine nego se veoma

slobodno i neustrašivo borio za ĉast i poloţaj crkvenoga prava. VoĊa i stjegonoša opake urote

bio je svećenik po imenu Fusko,(9) ĉija je narav bila doista crna i kojemu je svaka poslušnost

kao vrlina bila nepoznata. On se udruţio s nekim nerazumnim ortacima koji su bili neprijatelji

ĉestitim stvarima. Nije prestajao obilaziti grad, unositi zabunu u ljude šapĉući im u uho i

okupljajući grupice za krvoproliće. Bojali su se više od smrti da će se osoba podrijetlom iz

iste domovine kao i oni, koji su bili na dnu, uzdići na tako visok i ugledan poloţaj. Kad su već

mislili da je njihovo slijepo i ludo divljanje postiglo cilj, da se arhiĊakon ne moţe više uzdati

u prošli izbor, svi su došli do crkve i kaptola. Napadajući drskim povicima nisu dopuštali da

se obavlja sluţba Boţja ni blagovanje uzvišenoga tijela, nego su traţili i vikali da se smjesta

izabere netko drugi uz njihovo sudjelovanje. ArhiĊakon se pak uplašio da opaka i

nepromišljena mrţnja ne pusti uzde njihove mahnitosti i da ih ne natjera na neki surovi zloĉin

jer su bili tvrdoglavi i pali u oĉaj. Zbog toga je u skladu sa ţeljama njihova srca odustao i oni

su zadovoljni otišli. Zatim je došlo do toga da su dali pristanak za imenovanje trogirskog

biskupa Treguana(10) ali ne zato što su

ga ţeljeli za nadbiskupa, jer su njega i sve Trogirane smatrali neprijateljima, nego da bi se

ĉinilo kako arhiĊakon nema više nikakvog prava na izbor. Veselili su se što su odnijeli

pobjedu nad klericima.

A kako je uistinu opasno nepravednim zlodjelima gaziti poloţaj majke Crkve, jasno je

pokazala kazna koja je odmah uslijedila.

XLV. 0 ratu koji su Splićani vodili s Trogiranima

Dok se to dogaĊalo, naĉelnik Bernard poĉne graditi ratne strojeve i opremati brojne vojne

ĉete da bi uništio Trogirane. A Trogirani su znali

da nisu jednaki snagom i ne mogu se nadati da bi se mogli oduprijeti sili susjeda te ih je poĉeo

obuzimati velik strah. Tada pošalju izaslanstvo i zatraţe mir veoma blagim i poniznim

rijeĉima obećavajudi svaku zadovoljštinu. Ali kad je naĉelnik saslušao ponizne rijeĉi, toliko

se uzoholio, jer je bio okrutne duše i jer je slušao savjete nekih mladića, te se nije htio

prepustiti blagosti nego je neumjereno prijetio.

Stoga se dogodilo da su Splićani, pripremivši pohod, isplovili na brojnim brodovima koje su

imali. Doplovili su do otoka nasuprot Trogiru,

ali ne u namjeri da se bore nego su se htjeli pokazati i preplašiti neprijatelje. No, kad su

Trogirani ugledali dio splitske vojske, pomalo su se oslobodili straha koji ih je bio obuzeo,

toplina im je ulazila u duše jer su smatrali da je ljepše umrijeti od rana nego odrţavati

sramotan ţivot. I

bez ikakve donesene odluke odmah potrĉe prema moru, popune laĊe veslaĉima i opreme

oruţjem. Bila je tamo neka velika i visoka troveslarka koju im je kralj Bela na odlasku ostavio

da je ĉuvaju. Ukrcala se u nju izabrana ĉeta plaĉenika i graĊana koji su isplovili na more.

Naoruţali su i dvije liburne, te nekoliko malih i kratkih laĊa. Od pomoći im je bio i veliki

brod s posadom dobrih mladića plaĉenika, zadarskih bjegunaca. Svi su oni isplovili iz luke i

veslali do udaljenosti od jedne milje. Ali ih obuze strah kad su vidjeli brojno brodovlje

splitske ekspedicije rasporeĊeno uz obale otoka. Okrenuli su pramce prema gradu i vraĉali su

se bjeţeći natrag. Splićani su se veoma obradovali vidjevši da su oni, suprotno oĉekivanju,

isplovili na more. Mislili su da se oni nikako neće moći spasiti, ako ih dostignu i zbog toga su

snaţnije zaveslali. Nastojali su, veslajući svom snagom, preprijeĉiti im put kopljima, prije

nego što pobjegnu natrag. Kad evo, dok su Trogirani nastojali umaknuti, njihova velika

troveslarka upadne u plićak, nasuće se na kopno i stane ĉvrsto i nepomiĉno. Uznemireni i

preplašeni, Trogirani nisu znali kuda bi mogli skrenuti. I napokon im se vratio duh upornosti,

ohrabrili su jedan drugoga i,

priĉvrstivši obje liburne s jedne i druge strane nasukane galije, stajali su spremni oĉekujući

neprijateljski napad. A Bernard ploveći na većem brodu, kako je bio ĉovjek nasilan i brz na

oruţju, nije htio ĉekati drugove, nego je odmah navalio na neprijatelje. Napinjući lukove

poĉeli su ih pritiskati strijelama i silovito prijetiti kopljima i motkama. Sa suprotne strane

Trogirani nisu prestajali iz veće visine, s pramca svoje troveslarke, kao iz neke utvrde,

zasipati neprijateljske redove kamenjem i gustom kišom kopalja. A Splićani nisu ni jedan

kamen bili uzeli u svoje brodove, nego su se snaţno odupirali doĉekujući štitovima tuĉu

kamenja i boreći se s pramaca maĉevima i kopljima. Budući da se s tolikom hrabrošću bila

bitka, padali su na obje strane neki ranama, a neki smrću pokošeni.

Jao, kako je straviĉan i proklet rat, kada je prezren prirodni zakon, kada otac uzima oruţje

protiv sina, a sin protiv oca, kad rukama zloĉinca brat srlja na brata, a prijatelj na prijatelja.

Nije to bio rat izmeĊu neprijatelja, nego domaći i graĊanski rat.

Kad je velik dio dana prošao u zveketu oruţja i protivniĉkim okršajima, pobjede još nije bilo

ni na jednoj strani. Bitka je došla do tog stupnja da su ĉete Splićana bile nadmoĉnije. Red

boraca je otjeran s pramca neprijateljske galije i potjeran prema sredini. I kad je već bilo blizu

da splitska mladeţ skoĉi na njih, pojavi se jedna od splitskih liburna na kojoj je bila jaka ĉeta

boraca. Snaţno tjerana veslima udari jednu od trogirskih libuma, vezanu uz bok velike galije,

i pramac se usijeĉe po sredini broda izmedu vesala. Tada se Trogirani sa svoga broda,

uplašeni neprijateljskim napadom, popnu na galiju da se zaštite, a brod na kojem su bili

ukrcani, podigne se. MeĊutim, pramac splitske liburne tako je ĉvrsto visio i tako snaţno stajao

kao da je priĉvršćen ţeljeznim ĉavlima. lako su ga mnogim pokušajima nastojali istrgnuti,

ništa nije koristilo i tako je ostao zarobljen ne od ĉovjeka, nego od Boga. Neprijatelji su bili

visoko iznad njih i nisu prestajali bacati na ljude kamenje, rušiti ih kopljima, sve dok nisu

uskoĉili u brod i odnijeli potpunu pobjedu nad njezinom posadom. U meĊuvremenu je more,

podiţući se plimom kao obiĉno, omogućilo plovidbu troveslarki to su Trogirani doplovili kući

uz povoljnu struju radosni zbog plijena kojemu se nisu nadali. I premda je brodovlje Splićana

htjelo obnoviti bitku s pobjednicima, zateĉeno nadolazećom noćnom tminom, u tuzi i ţalosti

napusti neprijatelja. Zarobljena je tada laĊa

Splićanima i gotovo šezdesetorica istaknutijih gradana. Svi su bili okovani

i stegnuti lancima to predani straţarima u tamnici.(1)

Evo kako se Boţjom odredbom, a ne ljudskom voljom odvija slijed sudbine, i to tako da u

ratu bivaju poraţeni oni koji se uzdaju u svoju

hrabrost, a oni koji ne polaţu nadu u svoje snage odnose pobjedu nad neprijateljima. Jer ratna

pobjeda nije u brojnoj vojsci, nego u hrabrosti koja dolazi s neba. Neka zna potomstvo kako je

teško ritati se protiv badlja. Jer oni koji su nedavno pogazili crkvene odredbe i poput

pobjednika likovali nad miroljubivim klericima, sada plaĉaju kaznu sramotnom tamnicom

pobijeĊeni od prezrenih neprijatelja. Sveto pismo, naime, kaţe da se na zemlji ništa ne dogaĊa

bez uzroka. Prema dogaĊajima koji su slijedili, ispunile su se proroĉanske rijeĉi o crkvenoj

osobi: Pošalje s neba

i oslobodi me i preda sramoti one koji su me gazili.(2) Što kazati o drugim loše voĊenim

ratnim sukobima kad je, zbog drske nepromišljenosti naĉelnika i još više zbog grijeha

graĊana, bilo toliko zarobljenih, toliko maĉem posjećenih, toliko u moru utopljenih graĊana.

Lakše je nad njima plakati nego nešto reći. A Trogirani, udruţivši se s nekim Slavenima, ĉas

su potajno, ĉas javno udarali na naše, ubijali i naveliko pljaĉkali. I kamo god su se po moru i

kopnu kretali, ispunjala ih je radost zbog uspjeha. A Splićanima je, naprotiv, sve išlo krivo i iz

dana

u dan postajalo sve gore. Dogodilo se ĉudo kada su upravo tridesetoga dana nakon što su se

usudili drsko povrijediti prava Crkve doţivjeli poraz

u onoj bitki na moru. I kako su baš u ĉetvrtak poslije Bogojavljenja(3) povrijedili povlaštena

prava klerika, tako su na Pokladni ĉetvrtak,(4) u

ĉetvrtak u tjednu poslije Uskrsa,(5) u ĉetvrtak u osmini poslije Duhova,(6) pretrpjeli porazne

ratne ishode, nesretne ljudske udese i materijalne gubitke. I oni ĉiji su preci bosonogi jednom

molili od Splićana sporazum

o miru, sluţili im i iskazivali poštovanje i pokornost kao svojim nadreĊenima, sada su,

naprotiv, naše drţali kao njihov plijen i naši su njih bili prisiljeni moliti za mir.(7) Tako su se

ostvarile rijeĉi proroka Zaharije,

kad se govori o klericima: Tko dotakne vas, dotiĉe zjenicu oka moga.(8) I poslije toga, kao da

se pita kojom kaznom takve treba kaţnjavati, dodaje govoreći: Pruţit ću svoju ruku nad njima

i bit će plijen onima koji su njima

sluţili.(9) Neka se, dakle, prestane hvalisati ljudska ispraznost, jer u ratovanju djeluje samo

boţanska krepost. Bog rijeĉima proroka kaţe ovako: Zar će se sjekira hvalisati pred onim,

koji njome sijeĉe? ltd.(10)

Zbog toga se dogaĊaji odvijaju protiv oĉekivanja onako kako odredi Bog, kao što je u borbi s

gusarima, koja se gotovo nikome nije svidjela, ishod bila radosna pobjeda, a u ovoj, koju su

svi odobravali, udes je bio tuţan.

Nakon tih dogadaja naĉelnik je, u ţelji da se vrati kući, došao u crkvu i ponizno priznao svoju

krivnju što je dopustio da u toku izbora neĉasni Ijudi izazovu pobunu te zatraţio oprost. Osim

toga, priznao je to i na općem zboru u gradskoj palaĉi izjavom da je postupak kaptola bio

zakonit

a da su laici postupali podlo, drsko i obijesno.

Tada su Splićani, izgubivši povjerenje u svoje snage, povjerovali u moć bosanskoga bana

Ninoslava.(11) Pozvali su ga i podmirili mu troškove

iz gradske blagajne te ga izabrali za gradskoga kneza. Došao je u pratnji brojnih odvaţnih

ljudi i pošao je sa Splićanima na trogirsko polje. Zadrţali su se tamo gotovo dva tjedna,

posjekli lozu, oborili stabla i uništili sve usjeve i nasade.

Kad se odanle povukao, vratio se u svoju zemlju, predavši prije toga upravljanje nekom svom

roĊaku, kao svome zamjeniku, koji se zvao Rikard i bio podrijetlom iz Kalabrije. Za zaštitu

grada ostavio je jednoga

od svojih sinova s izvrsnom ĉetom konjanika.

Trogirani, meĊutim, tvrdoglavo nisu htjeli osloboditi zarobljenike nego su poslali poslanike

kralju(12) i ispripovjedili mu sve što je ban zajedno

sa Splićanima poĉinio na njihovom polju. Kralj se, ĉuvši to, veoma naljutio, odmah je pozvao

nekog svog zapovjednika, po imenu Dionizija,(13)

moćnoga ĉovjeka, koji je bio ban cijele Slavonije i Dalmacije. Poslao je s njim peĉujskoga

biskupa Bartolomeja(14) i nekog kneza Mihaela(15) te mnoge

druge ugarske velikaše. Oštro im je zapovjedio da što stroţom kaznom kazne Splićane, kad

doĊu u Dalmaciju. Drugu je vojsku poslao da osveti drske postupke bosanskoga bana.

Splićani su takoĊer poslali poslanike kralju opravdavajući se i

uljepšavajući, koliko su mogli, svoj ĉin ljubaznim rijeĉima. Ali kralj je prikrio svoje

nezadovoljstvo lukavim odgovorom i pretvarao se da ga to mnogo ne brine te ih otpusti kući.

Budući da je crkva bila bez pastira, zatraţio je da se ĉazmanski prepozit Hugrin izabere za

nadbiskupa splitske crkve istiĉući da će zbog njegove plemenitosti i uĉenosti procvasti cijela

crkva, a da će grad, oslanjajući se na njegove savjete, bez sumnje naći utjehu u mnogim

tjeskobama.

Glasnici su se vratili i donijeli s veseljem kraljev odgovor, ali nisu o

tome donijeli od kralja ništa napismeno. Kad su to graĊani ĉuli,povjerovali su da je sve

istinito i odmah su pošli do arhiĊakona i kaptola. Više nalaţući a manje se savjetujući,

zahtijevali su da se smjesta obavi izbor uz njihovo sudjelovanje. A arhiĊakon je dobro

poznavao Hugrinovu drskost i nije popuštao pred navaljivanjima laika govoreći da se izbor ne

moţe provoditi brzopleto i s gomilom svjetovnjaka, nego na osnovi zrelog zakljuĉivanja

braće i crkvenih ljudi. Ali su laici, po svome obiĉaju obasipajući pogrdama klerike, nastojali

to od njih silom iznuditi. I doista, kad se zbor razišao, knez Rikard, sudac Murgija,(16) i ostali

vijećnici otišli su u crkvenu prostoriju i silom prisvojili peĉat kaptola uz prešutni pristanak

prezbitera Fuska i trojice ili ĉetvorice ortaka u tom nedjelu. Odnijeli su ga, napisali

pismo u ime kaptola, laţno stavili peĉat i poslali dvojicu uglednih da kao predstavnici kaptola

obave izbor prema kraljevoj ţelji Tako se i dogodilo. Otišli su zatim do kralja glasnici laţnoga

poslanstva izvršavajući povjereni im zadatak. A budući da je tada kralj boravio u krajevima

Slavonije, brzo su se vratili izjavljujući da su oni obavili izbor Hugrina, da se kralj

smekšao u odnosu na grad i da je obećao veliku naklonjenost graĊanima.

Ali narod kaţe da laţ ima kratke noge, malo moţe napredovati i brzo se otkrije. Nema sretan

ishod sve što ima loš poĉetak. Oni, koji su govorili

da se kralj smirio, trebali su bolje reći da su Boga, kralja nad kraljevima,

još više izazvali takvim drskostima. Oni pak koji su se hvalili da su graĊanima donijeli milost,

unijeli su zapravo strašan poţar i propast u gotovo cijelu domovinu.

Nisu, naime, u svemu prošla ni dva tjedna, kad se vojskovoĊa Dionizije spustio s gore

spomenutim prvacima. Okupio je brojnu vojsku Ugara, Dalmatinaca i Slavena, došao i

podigao logor u Solinu. Tada su Splićani otišli do njih nastojeći smiriti njihova srca mnogim

darovima i ljubaznim nagovaranjima. Ali oni, izvršavajući kraljevu naredbu, nisu ih milostivo

gledali nego su od njih uz oštre prijetnje zahtijevali taoce i veliku

koliĉinu novca. Budući da se graĊanima ĉinilo opasnim izgubiti svoj slobodni status, isticali

su povlastice na osnovi kojih je njihov grad bio osloboĊen i prost od takvih davanja.(17) Ali,

ne mareći za zakonite povlastice, oštro su silili graĊane da izvrše spomenuto. Kad su to

Splićani sasvim odbili, pokrene se cijela vojska i pribliţi se gradu. Godine

Gospodnje tisuću dvjesto ĉetrdeset ĉetvrte, ĉetiri dana do srpanjskih Ida(18) došlo je do velike

bitke u splitskom predgraĊu. Cijela se vojska, rasporeĊena po bojnim redovima, poĉela boriti

pored suhozida.(19) Podijelili su se Ugri po ĉetama i stali su podalje s banom, biskup sa

svojim odredom, prepozit Fila(20) sa svojim, Trogirani sa svojim, upravitelj kliške tvrĊave sa

svojim i još mnogi drugi. Pribliţavajući se zidu, traţili su pristup odakle bi mogli uĉi. Ali

Splićani su se posvuda raspršili i odbijali su duţe vremena neprijateljski napad kopljima i

kamenjem. Trogirani su poznavali teren, zaobišli su sa zapadne strane, popeli se do podnoţja

brda(19a) i poĉeli borbu na onom dijelu zida gdje je zbog konfiguracije tla bio slabije zaštićen

i

gdje je bilo manje branitelja. Stojeći nasuprot zidu bili su viši od branitelja na zidu i bacajuć i

gomile kamenja na njih natjerali su ih da se spuste na ravno tlo. Kako se graĊani nisu

usuĊivali napustiti druga mjesta, na koja su bili rasporeĊeni, nisu im mogli priteći u pomoć.

Ubrzo su se Trogirani popeli na zid i poĉeli oštrije pritiskati one koji su već niţe stajali i koji

im

nisu dopuštali da se spuste ili produ. Ali kad se veliko mnoštvo u napadu bez reda popelo,

odmah se pod njima suhozid srušio i sravnio se sa zemljom. Kad je ĉitava vojska vidjela da

joj je put širom otvoren, svi su

se sjatili do pristupa na tom mjestu. Provalili su u predgrae i boreći se prsa o prsa s graĊanima

došli su sve do zidanih kuća. Splićana je pobijeno desetak, a Ugara i Slavena ubijeno je

tridesetak. Budući da je zaštita toga zida bila slaba, nije mogla biti prepreka tolikome

mnoštvu. Osim toga, graĊanima je poloţaj oteţavao njihov grijeh. Tada neprijatelji uĊu i

odmah podmetnu vatru sa zapadne strane, a od jakog i šumnog vjetra sve kuće od drveta i

pruća u tren planu. Vjetar je snaţno raznosio plamene jezike i spaljeno je gotovo dvadeset

kamenih kuća. Tada je izgorjelo više od petsto kuća unutar prostora ograĊenog suhozidom.

Kad su graĊani vidjeli da silina vatre sve više jaĉa i da silan oganj guta jednu kuću za drugom,

prestravili su se bojeći se da proţdrljivi plamen ne zahvati cijeli grad nakon što budu spaljene

kuće u predgraĊu.

Mislili su da je to bio posljednji dan koji je Splitu svanuo. U neke je ušao takav strah, da je

Murgija koji je bio bogatiji i govorljiviji od drugih, odnio torbe s novcima na neki brod i

rekao da se treba predati Ugrima. Drugi su pak ohrabreni duševnom snagom, oštrim rijeĉima

osuĊivali njegov strah. Kad se već smraĉilo i neprijateljska se vatra stišala, poslali

su Splićani izaslanike Ugrima ponizno traţeći mir. Ali je ban, obradovan pobjedom ali i

ţalostan zbog svojih pobijenih ljudi, ipak i dalje odgovarao prijetnjama. Tako je prošao taj

dan prepun plaĉa i tuge. Sutradan, kad je ban s ostalim prvacima vidio da okršaj unutar zidina

ne bi bio tako siguran kao što je bio prethodnoga dana izmeĊu krhkih pregraĊa i slabih

zaštitnih zidova, pozove Splićane i poĉne s njima pregovarati o miru. A Splićani, vidjevši da

su stjerani u tjesnac, jer su ih ovdje okruţile neprijateljske ĉete, a tamo u Trogiru dvjesto je

gradana bilo zatvoreno u tamnici, pristanu na sve prisiljeni neizbjeţivim udesom. Dogovorili

su, naime, da će dati u kraljevu blagajnu šesto maraka u srebru i da će šest velikaških sinova

predati kao taoce da bi potvrdili svoju postojanu vjernost. Prvaci su pak ĉvrsto obećali da će

zarobljenici biti osloboĊeni ĉim se obnovi mir s Trogiranima. U ugovor su umetnuti još neki

ĉlanovi koje ovdje nije bilo potrebno nabrajati.(21)

I tako su se spomenuti prvaci vratili kući ne obavivši posao do kraja. Splićani, koji su se

oslanjali na Hugrinovu moć, vjerovali su da će se njihov poloţaj iz temelja popraviti. Otišli su

do arhiĊakona i kaptola i zahtijevali da dadu pristanak za izbor i ţurno pošalju po izabranoga.

No

arhiĊakon, kao i ostali, nije pristajao znajući da takav izbor ništa ne vrijedi, jer je bio poduzet

na najveću sramotu Crkve. MeĊutim, ĉir pogubne zavisti još se uvijek širio u onima koji nisu

mislili da arhiĊakona potiĉe ljubav prema pravdi nego su vjerovali da vuĉe na svoju stranu i

da mu prošli izbor još uvijek ulijeva nadu. Tada sudac Murgija, prezbiter Fusko i ostali, koje

je razapinjala bezumna i opaka nakana, buneći narod poĉeli su tjerati arhiĊakona da sam

osobno mora otputovati i dovesti izabranoga. ArhiĊakonu se osoba izabranika, a još više

postupak laţnoga izbora, nije sviĊao, ali se ipak odluĉio za put kako se ne bi povjerovalo u

njegovo zlobno izigravanje. Ali nije pristao ići prije nego što iz vlastitih usta drskih

poĉinitelja ne dobije priznanje da su se u krĊdi peĉata i u svim postupcima krivotvorenja

usudili postupati protiv Boga i svojih duša. ArhiĊakon, dakle, nije otišao svojom voljom nego

prisilom. Krenuo je u Ugarsku(22) u pratnji laika Ivana Vitalova.(23) Kako bilo da bilo, tamo

je u prisutnosti gospodina kralja Bele i njegova dvora ponovo izabrao Hugrina. Njemu je kralj

odobrio sluţbu kneza grada Splita i vlast nad otocima i još nekim drugim stvarima.

Kad se arhiĊakon vratio kući, nije našao medu ţivima Fuska i Murgiju

i neke druge, koji su se s više opakosti i drskosti od ostalih upinjali umanjiti crkvena prava.

Kralj je pak boraveći u Vrani oko Uskrsnih blagdana(24) preuzeo od Splićana pet tisuća libara

i dao osloboditi sve zarobljenike. A gospodin Hugrin, izabran za nadbiskupa, u pratnji brojnih

konjanika i štićenika doĊe i uĊe u nadbiskupsku palaĉu da tamo stanuje. Tek nakon tri godine

Hugrin je prema apostolskoj naredbi bio posvećen u crkvi blaţenoga Dujma rukama ovih

svojih sufragana biskupa: trogirskoga Treguana, hvarskoga Nikole, skradinskoga Bartula i

senjskoga Filipa,(25) godine otkupljenja tisuću dvjesto ĉetrdeset sedme, dvanaestoga dana do

listopadskih kalenda, u dobi oko ĉetrdesetak godina.(26) Premda je obnašao obje najuglednije

sluţbe: nadbiskupsku i kneţevsku,(27) nije bio time

zadovoljan, nego je neprestano svim srcem teţio za višim poloţajem i većim bogatstvom.

Diĉio se, naime, svojim plemenitim rodom i mladenaĉkim ţarom, a vitak stas i lijepo lice,

ĉime se isticao meĊu ostalima, nisu mu dopuštali da ima o sebi osrednje mišljenje. Potpuno je

bio zaokupljen svjetovnim poslovima, a crkvene je zapostavljao smatrajući ih suvišnima i

manje vaţnima. U tolikoj se mjeri predavao svjetskome slavohleplju da nije oko sebe

okupljao mudre ni odane vjeri nego je rado imao oko sebe gomile ratnika. I kad mu za

vojniĉke plaće nisu dostajala domaća sredstva, pruţao je ruku za tuĊim i nedopuštenim u ţelji

da se izjednaĉi s bogatim ugarskim biskupima po naĉinu zivota, odijevanja i po brojnoj

pratnji. Neumoljivo je utjerivao davanja i takvom vladavinom optereĉivao klerike, laike i

samostane. Pokušao je takoĊer oduzeti kanonicima sva prava i okrenuti u svoju korist cijela

ĉetiri dijela desetine,(28) ali mu to nije uspjelo jer se tome suprotstavio arhiĊakon s ostalima.

Ipak je oteo dio namijenjen siromasima, što nisu ĉinili njegovi prethodnici. Budući da u

crkvenim pitanjima nije mogao u potpunosti provesti svoju volju, nije njihova srca povezivala

nikakva zajedniĉka suglasnost, nego je pogubna nesloga ĉesto dovodila do prepirki i sukoba.

Laike je takoĊer iznevjerio u njihovoj nadi. Oni su, naime, mislili da će on prema

protivnicima grada biti odvaţan i ratoboran, a on je, naprotiv, s njima postupao blago i

pomirljivo. Htio je, meĊutim, iskaliti na graĊanima svu svoju krutu strogost. Dobrima je

razdraţljivo prijetio a loše je dareţljivo obasipao prijateljstvom. Napokon je došlo do toga da

se svima ĉinio teškim i nepodnošljivim i zbog toga se on u svim prilikama odnosio prema

graĊanima s nepovjerenjem, a oni su mu vraĉali istom mjerom. Kad je bio napokon posvećen,

kako je gore reĉeno, poslao je spomenutog senjskog biskupa na dvor pape Inocenta koji je

tada boravio u Lyonu,(29) s poniznom molbom da se udostoji poslati mu palij. Biskup ga je

dobio i vrativši se uruĉi ga prema apostolskoj naredbi skradinskom biskupu Bartulu da ga on

dalje preda nadbiskupu. Premda je isti biskup već bio napustio vanjski svijet i ušao u red male

braće, ipak je na poziv došao u Split i sveĉano zaodjenuo palijem nadbiskupa Hugrina.

Tih je dana neki brat Ivan, rodom iz Ugarske, iz reda propovjednika, bio izabran za

skradinskoga biskupa. Predstavili su ga nadbiskupu koji je

upravo u to vrijeme tamo boravio i koji ga potvrdi, a zatim odvede u metropolitansku crkvu

da zajedno sa sufraganima, kojima je bio poslao poziv, obavi sveĉani obred posvećenja.

Upravo je u tom trenutku nesretnog Hugrina obuzela teška slabost i, kako se bolest pomalo

pogoršavala, jedanaestoga dana pribliţi se kraj njegova ţivota. Tako se, naime, dogodilo da je

dan prije nego što je ţelio

prvi put ukrašen palijem obaviti posvećenje toga biskupa, u istom paliju hio prenesen u grob i

tako je palijem mogao iskazati ĉast pogrebnoj sveĉanosti a ne Boţjim sakramentima. Tih

dana, kada je leţao u bolesniĉkom krevetu i već izgubio svaku nadu u ţivot, pozvao je braću

iz kaptola i u njihovoj je prisutnosti veoma dobro i valjano sastavio oporuku. Pred njima i

pred drugim poboţnim ljudima zaĉuĊujuće se pokajao za grijehe i javno priznao neke od

svojih prijestupa. Isto tako, snaţno grcajući u suzama, pokajao se na tajnoj ispovijedi pred

svojim ispovjednikom i silno potresen obećavao da će se svakome oduţiti, ako preţivi.

Ispovijedao se tih dana ne jednom nego više puta. A bio je on ĉovjek knjţevno naobraţen,

obdaren prirodnom rjeĉitošću i veoma je dobro poznavao Sveto pismo. Studirao je gotovo

dvanaest godina na Teološkom fakultetu u Parizu, a njegov stric, kaloĉki nadbiskup

Hugrin,(30) podmirivao mu je troškove školarine. Kupio je za veliku svotu novaca cijeli

korpus Biblije s komentarima i glosama, kako obiĉno uĉitelji ĉitaju u školama.

Kad je on umro i bio s poĉastima pokopan kod crkve braće propovjednika, sufragani koji su

se bili skupili da posvete skradinskog biskupa, obave sveĉani pogreb nadbiskupov, a brat

Ivan,(31) koji je bio došao da ga posvete za biskupa, jednoglasnim izborom bude predloţen za

nadbiskupa.

Na nadbiskupskoj je stolici Hugrin predsjedao godinu dana, dva mjeseca

i deset dana od dana svoga posvećenja, sve do ukopa.(32)

XLVI. 0 nadbiskupu Rogeriju

Kad su u provedbi daljnjega postupka izbora traţili izaslanike za papinsku kuriju, jedva su

naĊena dvojica koji bi preuzeli to obvezu: kanonik Desa Korvov(1) i splitski graĊanin

Drago,(2) nećak Sabacijev. Svima

se ĉinilo veoma opasnim i teškim putovati sve do Galije jer je gospodin papa Inocent tada

boravio u Lyonu.(3) Zbog velikog spora koji se oštro vodio izmedu Crkve i cara Fridrika(4)

prijetila je velika opasnost onima koji su tamo putovali.

Tada su spomenuti izaslanici krenuli na put i uz mnogo opreza prošli kroz Lombardiju. Kad

su napokon tamo došli i obavili poslanstvo, kako im je bilo naloţeno, gotovo godinu dana

radili su na provedbi postupka. Budući da je predstavljalo opasnost i veliki trošak ponovno

slati izaslanstvo za istu stvar, a iz bojazni da uĉinjeno neće biti i nuţno prihvaćeno, kako se i

dogodilo, provoditelji izbora su u molbi dodali da vrhovni svećenik prema vlastitoj volji

pošalje nekoga drugog da sa svim biskupskim ovlaštenjima upravlja splitskom crkvom, ako

mu se predloţeni izbor ne svidi. Tako se dogodilo i papa je, odbivši spomenuti prijedlog,

poslao nekog Apulca iz beneventanskih krajeva, po imenu Rogerija, iz mjesta koje se zove

Turris Cepia. On je bio klerik, kapelan kardinala Ivana iz Toleda, koji ga je ĉesto slao u

Ugarsku da obavlja njegove i crkvene poslove.(5) Sam se Rogerije u doba Tatara(6) našao

tamo i pao u njihove ruke. Kod njih se gotovo dvije godine prikrivao pod krinkom bijedna i

prezrena roba i jedva je izbjegao smrtnom udesu. Kad se vratio svome kardinalu, ovaj je

ţarko nastojao promaknuti ga i potrudio se da ga gospodin papa upozna i iskaţe mu milost.

Kad je primio posvetu i palij,(7) napusti papinsku kuriju, prijeĊe Lombardiju i doĊe u

Mletke. Tamo se malo zadrţi i kupi što mu je bilo potrebno. Budući da je proboravio gotovo

dvadeset godina u rimskoj

XLVII. 0 dolasku kralja Konrada

U isto je vrijeme kralj Konrad,(1) sin pokojnog cara Fridrika, krenuo iz krajeva Germanije i ţureći se

putovao da osvoji kraljevstvo Sicilije.(2) Ploveći s većim brojem troveslarki mirno se vozio uz dalmatinsku obalu. Gradovi su ga dostojanstveno doĉekivali i gdje god je ţelio pristati, svi

su mu iskazivali poĉasti kao moćnome kralju. Ali, budući da je njegovog oca papa Inocent na koncilu u Lyonu osudio i lišio svakog carskog dostojanstva njega i njegovo potomstvo to ga ošinuo maĉem prokletstva, kad je Konrad pristao u splitsku luku, nadbiskup Rogerije je dao zatvoriti sve crkve i obustavio je svako bogosluţje, jer je mislio da kralj ţeli ući u

grad.(3) Sam je brzo izišao izvan grada s Tomom arhiĊakonom i nekim starješinama i povukao se do zaselaka. Tamo je ostao cijelo vrijeme, dok je kralj boravio u gradu. Kralj, vidjevši da ga nadbiskup izbjegava, smatrao je to velikom uvredom to više što je ovaj, roĊen u njegovom kraljevstvu, u ovim krajevima bio uzdignut do nadbiskupske ĉasti. Budući da su ga

splitski graĊani ljubazno primili i ugostili u zgradama biskupije, kralj je prevrćući spise u škrinjama, koje je tamo pronašao, briţljivo traţio ne bi li našao nešto napismeno na osnovi ĉega bi ga mogao oznaĉiti znamenjem sramote zbog izdaje svoga kralja. I mnogim mu se drugim prijetnjama grozio. Zadrţavši se samo nekoliko dana, uz povoljan je vjetar otplovio u Apuliju.(4) A nadbiskup se vratio u svoje sjedište.

XLVIII. 0 drugom dolasku kralja Bele

Ugarski kralj Bela, obilazeći granice svoga kraljevstva, spustio se kroz Hrvatsku do

dalmatinskih gradova. Dao je da mu se pripremi konak kod crkve svetoga Petra koja se nalazi

izmedu Solina i Trogira.(1) Tamo je boravio više dana s velikom pratnjom razliĉitih naroda.

Slijevalo se, naime, k njemu, kao gospodaru, mnoštvo ljudi zbog razliĉitih stvari koje su se pred njim rješavale. Zatim se ukrcao na galiju i doplovio do luke grada Splita. Ušao je u grad veoma sveĉano, kao kralj noseći kraljevske oznake. Kler i puk veselim su ga klicanjem doĉekali. Ostao je te noći u palaĉi Nikole Dujmova(2) a građane, koji su u velikom broju dolazili pred njega, primao je i slušao veoma blagonaklono postupajući s njima smireno i ljubazno. Tada im je poĉeo bez ljutnje i odmjerenim rijeĉima predbacivati zbog promaknuća nadbiskupa, odnosno da su ĉovjeka nepoznatog i stranca, koji nije iz njegova kraljevstva, htjeli imati za nadbiskupa bez njegova znanja i privole. Budući da su se građani na sve naĉine ispriĉavali, kralj je to milostivo prihvatio naređujući im, barem laicima, i obvezujući ih zakletvom, da ubuduće neće nikada pokušati uĉiniti takvo što. Doista, prema istom se nadbiskupu, tijekom cijelog vremena u kojem je obavljao tu službu i svaki put kad je putovao u Ugarsku, odnosio s dužnim poštovanjem, ĉesto ga zvao k sebi i prijateljski s njime razgovarao.

Proboravio je kralj Bela mnogo dana kod crkve svetoga Petra. Naši su ga gradani poĉastili

darovima koji su mu pruţili veselje, a on im je uzvratio zahvalnošću i ostavljajući ih u svojoj

punoj milosti vratio se u Ugarsku.

IL. 0 dolasku kraljice

Prošlo je nekoliko godina i gospoĊa kraljica Marija, iz roda grĉkih careva,(1) spustila se iz

Ugarske putujući kroz krajeve Panonije i Hrvatske zbog toga što je od tih naroda traţila

vjernost svome sinu Beli,(2) još djeĉaku. Postavila ga je za hercega nad ovim krajevima jer

mu je to vlast pripadala po prirodnome pravu , kao drugoroĊenome kraljevu sinu. PrvoroĊeni

je Stjepan već bio okrunjen krunom Ugarskoga Kraljevstva.(3) Došla je s velikom pratnjom

prvaka i ratnika i smjestila se u kninskoj tvrĊavi. Pozvala je tamo sve velikaše iz tih krajeva i

s njima razgovarala

o spomenutoj stvari.

Dogodilo se da su se tih dana neki straţari s kliške tvrĊave spustili u

Solin baš u vrijeme ţetve i poĉeli na nekoliko mjesta krasti plodinu Splićana. Kad se to

proĉulo u gradu, dotrĉalo je nekoliko hrabrih ali nepromišljenih mladića. Oni nisu bili izašli

po naredbi grada, nego raspaljeni vatrom ludosti da suzbiju nepravdu i silu silom otjeraju.

Došavši

do njih, poĉeli su se prepirati i u toj su prepirci ubijena dvojica Ugara.

Kad je to došlo do kraljĉinih ušiju, silno se razljutila, odmah je napustila kninsku tvrĊavu

veoma uznemirena i puna prijetnji, te se svim silama ţurila osvetiti Splićanima. Budući da su

oni sami pretpostavljali

da kraljica ima opasne namjere, poslali su joj glasnike ponizno moleći i obećavajući joj

zadovoljštinu po njezinoj volji. Traţili su da ne bude obuzeta ljutnjom nego da se dobrohotno

i smireno udostoji pristupiti k svojim odanim podanicima, jer ovaj zloĉin nije poĉinjen na

osnovi zajedniĉke odluke, nego se dogodio sluĉajno. Osim toga krivnja se nije smjela pripisati

onima koji su izišli da bi zaštitili svoje, nego to treba prije

smatrati drskošću onih koji su nastojali otimati tuĊe. No ona, ostavši jednako krute duše i ne

ganuvši se razumnim opravdanjima naših, doĊe i smjesti se u kliškoj tvrĊavi. Našao se ondje

nadbiskup Rogerije koji se popeo k njoj nastojeći postići mir i milost za sebe i za grad. Ali

ona je, saslušavši ga, postala još ţešća i još se jaće u njoj raspalio oganj

Sumnjala je da je on zaĉetnik svih zala. Da se nije povukao iz tvrĊave pod zaštitom prijatelja,

zaprijetila bi mu opasnost koju mu je kraljica već bila smislila. Slali su joj svakodnevno

crkvene ljude i glasnike s ugodnim

darovima da bi je na neki naĉin uspjeli udobrovoljiti, ali je ona ustrajala na osveti i nije

okrutnost svoje duše htjela pretvoriti u milostivost. Uz nju je bila velika vojska Ugara,

Slavena i Kumana kojima je zapovjedila da uzmu oruţje, spuste se do grada, zaplijene

ţivotinje, zapale kuće, opustoše

vinograde i obraĊena polja i te do kraja unište sve što mogu.

Kad su Splićani vidjeli da im prijeti tako velika opasnost, poĉeli su poduzimati mjere za

zaštitu grada, osiguravati se oruţjem i prikladnim preprekama. Nisu više izlazili izvan grada

nego su pod oruţjem leţali uz zidine. Nakon mnogobrojnih šteta, koje su njezini vani poĉinili,

kraljica

je vidjela da silom ne može ništa postići protiv grada i okrenula se varkama. Pretvarala

se da se udobrovoljila, da se više ne osvrće na počinjeno ubojstvo i gradskim je

glasnicima milostivo rekla da odsada želi s njima živjeti u miru i slozi i da se više ne

trebaju ničega bojati. Poslala je s njima trojicu ili četvoricu župana iz pratnje i

tridesetak vojnika, kojima

je po običaju niz bok visio mač, a potajno im je naredila da ljubaznim riječima zavedu

graĎane i da ih pozovu, kako god budu znali, izvan zidina

i da ih što više zarobe, zatim dovuku u tvrĎavu i tamo bez ikakve milosti pobiju.

Glasnici su radosno došli javljajući da se gospoĎa smirila i u dobroj su vjeri graĎanima

savjetovali da iziĎu, jer su Ugri rekli da ne žele ući u grad kako ne bi došlo do neke

pobune, nego da iziĎu uglednici da s njima "utvrdimo sporazum o miru". GraĎani su

povjerovali mirnim i lukavim riječima, ne sumnjajući ni u kakvu zasjedu zbog toga što

je kraljica izgovorila uvjerljive riječi ljubaznim izrazom lica.Izišli su bez straha suci,

savjetnici i mnogi drugi te došli kroz istočna vrata do mjesta pored

samostana braće propovjednika. Sjedili su zajedno s njima i mirno raspravljali o

dogovoru, kad Ugri na dani znak skoče i isukanim mačevima zarobe petoricu graĎana, i

to suca Desu Mihaelova,(4) dugovjednoga starca, sa sinom Nikolom(5) i nećakom

Mihaelom sinom Leonardovim,(6) suca Ivana Vitalova(7) i suca Petra, sina

Černehina.(8) Neke su takoĎer ranili, a drugi su

uz pomoć Boţju umakli iz njihovih ruku i spasili se.

Kad je kralj Bela ĉuo za sve zlo koje je kraljica nanijela Splićanima, veoma mu je bilo ţao i

odmah je poslao dvojicu mudrih ljudi i redovnike

iz reda male braće koji su smirili njezin bijes i brzo je pozvali natrag u Ugarsku. Ali ona je

ustrajala u svojoj okrutnosti i dala je sramotno i

neljudski zatvoriti zarobljenu vlastelu u mraĉnu tamnicu tvrĊave. Splićani su se još više

rastuţili što nisu znali pronaći odgovarajuću zaštitu protiv takvih prevara, premda su ih

prijatelji ĉesto savjetovali da budu oprezniji. Ţalosni i smeteni više su puta slali izaslanike k

njoj ponizno moleći da milostivo oslobodi velikaše koje je bez ikakve krivnje dala zarobiti.

Premda nikako nije htjela pristati, ipak se malo udobrovoljila i dala im savjet da upute

prikladne glasnike gospodinu kralju obećavajući da će kod njega uspješno posredovati. Tada

je to zarobljenike prebacila iz kliške tvrĊave u Knin i tamo ih zatvorila u strogi zatvor. A

sama se vratila u Ugarsku.

Splićani su odmah poslije kraljiĉina odlaska poslali u Ugarsku Tomu

arhiĊakona(9) i Marina, po nadimku Bonaţuntu.(10) Došli su tamo i, kad im je dana

mogućnost stupiti pred kralja, bila je prisutna i kraljica. Kad su izloţili, što su bolje mogli,

sadrţaj svojega poslanstva, kraljica, koja je bila obećala da će s uspjehom posredovati kod

kralja za osloboĊenje zarobljenika, poĉela je optuţivati Splićane za mnoge stvari. Kralj pak,

vjerujući odviše rijeĉima svoje ţene, odgovori da će udovoljiti molbi Splićana samo ako mu

kao taoce dadu dvadeset ĉetvoricu uglednijih graĊana. ArhiĊakon je isticao sadrţaj povlastice

koju je grad dobio od drevnih kraljeva, i zbog toga nisu ţeljeli pristati da dadu taoce.(11) I

tako su se vratili neobavljena posla.

Poslije toga poslan je ban Roland da pregovara s graĊanima. On je

došao i izloţio im kraljev prijedlog da neće moći drugaĉije izbaviti svoje sugraĊane iz

zatvora, osim ako ne predaju kralju na ĉuvanje barem dvanaest talaca koje kralj sam izabere.

Splićani, videći da su u škripcu, pristali su na kraljevu volju. I kad su se kralj i kraljica spustili

preko Slavonije, došli i smjestili u gradu koji se zove Bihać,(12) poslali su Splićani dva-

naestoricu mladića po arhiĊakonu, Dujmu Kasarijevu(13) i Nikoli Dujmovu.

Oni su tamo došli na sveti dan Uskrsa(14) i predali djeĉake u ruke kralju i kraljici. Zauzvrat

su dobili za kneza spomenutoga bana Rolanda(15) jer su ga graĊani bili izabrali. Kralj i

kraljica veselo su primili mladiće, uz obeĉanje da će milostivo s njima postupati i da ih neće

dugo zadrţati. I

tako su zarobljenici, koji su gotovo dvije godine u zatvoru plaĉali nezasluţenu kaznu,

osloboĊeni i vratili su se kući.

Smatrajući da treba nešto reći o smrti nadbiskupa Rogerija, vratimo se na glavnu temu

pripovijedanja. Bio je na ĉelu gotovo šesnaest godina.

Na kraju se razbolio od podagre i dvije je godine leţao u bolesniĉkom

krevetu krećući se samo uz pomoć tuĊih ruku. Otekle su mu noge, zatim je potekla sukrvica i

gnoj tako da su mu svi udovi bili oduzeti, jedino je mogao govoriti. Kad je već izgubio svaku

nadu u ozdravljenje, osjećajući da mu se bliţi posljednji dan, pozvao je starješine kaptola i

grada i pred njima je sastavio oporuku: sav svoj imutak raspodijelio je nećacima i

sluţinĉadi, srebro, knjige i odjeću, osim dvije srebrne posude i dva zlatna prstena, koje je

ostavio crkvi za sjećanje na njega. Kaptolu je dao jedan srebrni pozlaćeni vrĉ i neke metalne

plitice. Dao je razdijeliti nešto novca za spas duše, nadalje je naloţio izvršiteljima oporuke

razdati sve plodove, vino, konje i sve što je ostalo u kući, te podmiriti neke svoje dugove. Ali

arhiĊakon je bio protiv toga govoreći da prelat ne mora po zakonu sastavljati oporuku, osim

za stvari koje su nabavljene izvan crkvenoga djelokruga. GraĊani su mu, potaknuti samilošću,

odobrili da iskaţe svoju volju.

Za ţivota je posvetio u provinciji splitske crkve ove biskupe:

skradinskog biskupa gospodina Ivana,(16) kninskog gospodina Ladislava.(17) Gospodin

Kolumban(18) posvećen je u kuriji u Rimu, ali kad se vratio, kao što je obiĉaj, po

metropolitanskom je pravu njemu poloţio zakletvu. Posvetio je takoĊer hvarskog biskupa

gospodina Dobronju.(19)

Preminuo je osamnaestoga dana prije svibanjskih kalenda,(20) godine Gospodnje tisuću

dvjesto šezdeset šeste. Naredio je da bude pokopan uz gospodina Krescencija(21) pred

vratima stolne crkve.

LITERATURA

Akimova, Olga A., »Antiĉnie istoĉniki 'Istorii arhiepiskopov Saloni i

Splita '«, Sovetskoe slavjanovedenie, 3 /1981/, Moskva 1981.

Anĉić, Mladen, »Srednjovjekovno vladarsko vlastelinstvo Drid. Problemi vlasništva i

organizacija u XIII. st.«, Povijesni prilozi 19, Zagreb 2000,87-111.

Anĉić, Mladen, Na rubu Zapada: tri stoljeća srednjovjekovne Bosne, Zagreb 2001.

Antoljak, Stjepan, »Pad i razaranje Zadra u IV kriţarskom ratu«, Radovi Filozofskog

fakulteta u Zadru, 12, Razdio društvenih znanosti (5) 1973/1974, Zadar 1974,57-88.

Barada, Miho, »Episcopus Chroatensis«, Croatia sacra, 1, Zagreb 1931, 161-215.

Barada, Miho, »Dalmatia Superior«, Rad JAZU, 270, Zagreb 1949,93- 113.

Barbarić, Josip, »Kninski biskupi i njihova biskupija (o. 1050-1490) u svjetlu novijih

arhivskih istraţivanja«,Kninski zbornik, Zagreb 1993, 68-95.

Belamarić, Joško, Split — od carske palaĉe do grada, Split 1998.

Bogović, Mile, »Pomicanje sjedišta krbavske biskupije od Mateja Marute do Šimuna

Koţiĉića Benje (Pregled povijesti krbavske ili modruške biskupije)«, Zbornik radova

znanstvenog simpozija u povodu 800. obljetnice osnutka krbavske biskupije »Krbavska

biskupija u srednjem vijeku«, Rijeka—Zagreb 1988,41-82.

Bogović, Mile, »Hrvatsko glagoljsko tisućljeće«, Senjski zbornik, 25 (1998), Senj 1998.

Brandt, Miroslav, Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka, Zagreb 1980.

Budak, Neven, »Babonić Stjepan«, Hrvatski biografski leksikon (dalje: HBL), 1, A—Bi,

Zagreb 1983,305-306.

Bulić, Frane, »Serie dei Reggitori di Spalato«, III, Bulletino di Archeologia e Storia Dalmata,

anno VII, Spalato 1884,151-156.

Bulić, Frane, »Izvještaj o crkvi sv. Marije od Otoka i o nadgrobnom natpisu kraljice Jelene«,

Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva (dalje: VHAD), n. s. V, Zagreb 1901,201-227.

Bulić, Frane — Bervaldi, J., »Kronotaksa solinskih biskupa uz dodatak Kronotaksa spljetskih

nadbiskupa«, Bogoslovska smotra, god. 1912, I-IV; god. 1913, II-III, Zagreb.

Bulić, Frane — Karaman, Ljubo, Palaĉa cara Dioklecijana u Splitu, Zagreb 1927.

Buškariol, Frane, »Marginalija uz crkvu svetog Andrije u Splitu«, Kulturna baština, XII, 17,

Split 1987,32-44.

Cambi, Nenad, »Dioklecijanova i Konstantinova 'politika' odabira imena«, Rad HAZU, 485,

Razred za društvene znanosti, knj. 40, Zagreb 2002,31-35.

CD = Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae . Diplomatiĉki zbornik

kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije , sv. I-XVIII. Ur. T. Smiĉiklas (II-XII), E.

Laszowsky (XIII), M. Kostrenĉić (I, XIV-XVI), S. Gunjaĉa (XVII), D. Rendić—Mioĉević

(XVIII), Zagreb, 1904-1990.

Dobronić, Lelja, Viteški redovi templari i ivanovci u Hrvatskoj, Zagreb 1984.

Duplanĉić, Arsen, »Nepoznati tlocrt samostana sv. Marije de Taurello u Splitu«, Kaĉić, 25,

Split 1993,473-485.

Duplanĉić, Arsen, »Kamena kustodija iz crkve sv. Andrije de Fenestris u Splitu«, Split 1995.

Duplanĉić,Arsen, »Opis oltara sv. Staša u splitskoj katedrali iz dvadesetih godina XVIII.

stoljeća«, Kulturna baština, 20,28-29, Split 1997,74- 94.

Farlati, Daniele, Illyricum sacrum I-VIII, Venetiis 1751-1819.

Fisković, Cvito (uredio), "Ţivot svetoga Arnira", Legende i kronike, Split 1977,123-147.

Fisković, Igor, »0 ranokršćanskoj arhitekturi na otocima Braĉu i

Arheološki radovi i rasprave, VIII-IX, Zagreb, 159-216.

Foma Splitskij, 1997. Istorija arhiepiskopov Saloni i Splita (prevod, komentari 0. A.

Akimova), Moskva 1982.

Foster, Johan, s. a. Crkvena povijest 2 (500-1500), Opadanje i obnavljanje, Novi Sad.

Franzen, August, Pregled povijesti crkve, Zagreb 1988.

Gabriĉević, Branimir, »Sarkofag nadbiskupa Ivana pronaĊen u podrumima

Dioklecijanove palaĉe«, Vjesnik za arheologiju i historiju

dalmatinsku (dalje: VAHD), LXII, 1960, Split 1967,87-103. Goldstein, Ivo, »Bizantska vlast

u Dalmaciji od 1165. do 1180. godine«,

Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta, 30, Zagreb

1997,9-28.

Grimal, Pierre, Rimska civilizacija, Beograd 1968.

Gulin, Ante, Hrvatski srednjovjekovni kaptoli, Sjeverna i središnja Hrvatska, Zagreb 2001.

Gunjaĉa, Stjepan, Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji, I, II, Zagreb 1973.

Gunjaĉa, Stjepan, Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji, III, Zagreb 1975.

Gunjaĉa, Stjepan, Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji, IV, Zagreb 1978.

Gyorffy, Gyorgy, »O kritici dalmatinskih privilegija 12. stoljeća«, Zbornik Historijskog

instituta JAZU, 6, Zagreb 1969,97-108.

Gyorffy, Gyorgy, Diplomata Hungariae antiquissima, I, Budae 1992.

Iohannis Viterbiensis, Liber de regimine civitatum, prodit curante Caietano Salvemini, u:

Scripta anecdota glossatorum, Bibliotheca iuridica medii aevi edidit Augustus Gaudentius,

vol. III, Bononiae MDCCCCI. 215-280.

Ivanišević, Milan, (uredio) »Ţivot Svetoga Ivana Trogirskoga«, Legende i kronike, Split

1977,59-121.

Ivanišević, Milan, »Stari oltar svetog Staša u splitskoj prvostolnoj crkvi«,

Starohrvatska prosvjeta, ser. III, (1988) 17, Split 1990,131-143.

Ivanišević, Milan, »Povijesni izvori«, Salona Christiana, Split 1994a, 105-

195.

Ivanišević, Milan, "Salonitanski biskupi", VAHD, LXXXVI/1993, Split 1994b, 223-252.

Jakšić, Nikola, »Topografija pravca via magna cesta vocata tendens per

Lucam«, Starohrvatska prosvjeta, 14, Split 1984,325-346.

Jakšić, Nikola, »O katedralama hrvatske i kninske biskupije«, Radovi

Filozofskog fakulteta u Zadru, Razdio povijesnih znanosti, sv. 27 (14),

1987/1988, Zadar 1988,115-133.

Jakšić, Nikola, Nin prva hrvatska biskupija, Split 1997.

Jarak, Mate, »Povijest starokršćanskih zajednica na tlu kontinentalne Hrvatske«, u Katalogu

izloţbe »Od nepobjedivog sunca do sunca pravde«, Zagreb 1994,17-39.

Jarak, Mate, »Katedrala hrvatskog biskupa. luxta castrum Tiniense« Radovi Filozofskog

fakulteta u Zadru, Razdio povijesnih znanosti, sv. 38 (25), 1999, Zadar 2000,129-142.

Jedin, Hugo, (uredio), Velika povijest Crkve,III/I-II, Zagreb 1971-1993. Jedin, Hugo, Crkveni

sabori, Kratka povijest, Zagreb 1980.

Jireĉek, Konstantin, Istorija Srba, 1, Beograd 1922.

Karaman, Ljubo, "Sarkofag Ivana Ravenjanina u Splitu i ranosredovjeĉna pleterna

ornamentika u Dalmaciji", Starinar 111/3, Beograd 19241925,43-59.

Karaman, Ljubo, »Portal majstora Radovana u Trogiru«, Rad JAZU 262, Zagreb 1938, 1-76;

u Odabrana djela, 479-696.

Karaman, Ljubo, Odabrana djela, Split 1986.

Katiĉić, Radoslav, »Imena dalmatinskih biskupija u aktima ekumenskog koncila u Niceji

godine 787«, Filologija, 11, Zagreb 1982-1983,75- 92; Uz poĉetke hrvatskih poĉetaka, 25-35.

Katiĉić, Radoslav, »Methodii doctrina«, Slovo 36, Zagreb 1986, 11-44; Uz poĉetke hrvatskih

poĉetaka, 67-98.

Katiĉić, Radoslav, 1986. »Vetustiores ecclesiae Spalatensis memoriae, Starohrvatska

prosvjeta«, ser. III, 17, 1987, Split 1986, 17-51; Uz poĉetke hrvatskih poĉetaka, 99-130.

Katiĉić, Radoslav, »Aedificaverunt Ragusium et habitaverunt in eo. Tragom najstarijih

dubrovaĉkih zapisa«, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 18, 1988, Split 1990, 5-38.

Katiĉić, Radoslav, Uz poĉetke hrvatskih poĉetaka, Split 1993. Katiĉić, Radoslav, Illyricum

mythologicum, Zagreb 1995.

Katiĉić, Radoslav, Litterarum studia, Knjiţevnost i naobrazba ranoga hrvatskoga

srednjovjekovlja, Zagreb 1998.

Keĉkemet, Duško, »Splitska utvrda Kamen«, Prilozi povijesti umjetnosti

u Dalmaciji, 22, Fiskovićev zbornik, II, Split 1980, 120-136.

Klaić, Nada, 1963-1965. »Ivan Ravenjanin i osnutak splitske metropolije«,

VAHD, LXV-LXII, Split, 1971, 209-249.

Klaić, Nada, »Historijska podloga hrvatskog glagoljaštva«, Slovo 15-16, Zagreb 1965, 258-

279.

Klaić, Nada, Historia Salonitana maior, Beograd 1967.

Klaić, Nada, »Neki problemi najstarije povijesti biskupsko-kaptolskog Zagreba i kraljevskog

Gradeca«, Iz starog i novog Zagreba, IV, Zagreb 1968, 7-23.

Klaić, Nada, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1971. Klaić, Nada, »Još

jednom o tzv. privilegijima tipa trogirskog«, Istorijski ĉasopis, XX, Beograd 1973, 52-72.

Klaić, Nada, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb 1976. Klaić, Nada,

Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb 1982.

Klaić, Nada, Povijest grada Trogira,II/1,, Trogir 1985.

Klaić, Nada, Povijest Hrvata u srednjem vijeku, Zagreb 1990. Klaić, Nada — Petricioli, Ivo,

Zadar u srednjem vijeku, Zadar 1976.

Klaić,Vjekoslav,Bribirski knezovi od plemena Šubić do god. 1347, Zagreb

1897.

Kostrenĉić, Marko, »Slobode dalmatinskih gradova po tipu trogirskom«, Rad JAZU, 239,

Zagreb 1930, 56-150.

Kovaĉić, Slavko, »Bernard«, Hrvatski bibliografski leksikon, 1, Zagreb 1983, 698.

Kovaĉić, Slavko, »Splitska metropolija u dvanaestom stoljeću«, Zbornik radova znanstvenog

simpozija u povodu 800. obljetnice osnutka krbavske biskupije, »Krbavska biskupija u

srednjem vijeku«, Rijeka— Zagreb 1988, 11-39.

Kovaĉić, Slavko, »Koje je godine osnovana hvarska biskupija?«, Croatica

Christiana Periodica (dalje: CCP), XV, 27, Zagreb 1991, 53-58.

Kovaĉić, Slavko, »Makarska biskupija«, Zbornik Iz riznice makarske katedrale, Makarska

1995,11-19.

Koţoć Maja, »'Kronika' Tome Arhidakona i zameci etnološke misli u Hrvata«, Etnološfka

tribina, 11, Zagreb 1988,25-32.

Krizomali, Urban, »Crkvica svete Anastazije u Splitu«, Kulturna baština, VII, 11-12, Split

1981,64-68.

Kronika kršćanstva, Zagreb 1998.

Legende i kronike (uredili Vedran Gligo i Hrvoje Morović), Split 1977. Leksikon = Leksikon

ikonografije liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, 1979. Zagreb.

Goff, de Jaques ,Srednjovekovna civilizacija zapadne Europe, Beograd 1974. (prey. s franc.

Dobrila Stošić)

Lisiĉar, Petar, »Legenda o Kadmu«, Ţiva antika, Skoplje 1953, III, 241261.

Lopez, Roberto, RoĊenje Europe, Stoljeća V—XIV, Zagreb 1978. (s tal.

prey. Berislav Lukić)

Luĉić, Josip, Povijest Dubrovnika, II, Zagreb 1973.

Listine = Ljubić, Šime, Listine o odnošajih izmeĊu juţnoga Slavenstva mletaĉke republike,

knj. I, MSHSM vol. I, Zagreb 1868.

Magner, T., Aspalathos , Spalatum, Split, Classics and classical tradition,

The Pennsylvania State University, University park, 1973,96-115. Majstor Radovan = Majstor

Radovan i njegovo doba, Zbornik radova

medunarodnog znanstvenog skupa odrţanog u Trogiru 26-30. rujna

1990. godine, Trogir 1994.

Marasović, Jerko — Marasović, Tomislav, Dioklecijanova palaĉa, Zagreb 1968.

Marasović, Tomislav, Dioklecijanova palaĉa, Beograd 1982. Marasović, Tomislav, Split u

starohrvatsko doba, Split 1996. Margetid, Lujo, »Historia Salonitana i Historia Salonitana

Maior — neka

pitanja«, Historijski zbornik (dalje: HZ), XLVII (1), Zagreb 1994,1-

36.

Maškin, A., Istorija starog Rima, Beograd 1968.

Matijević Sokol, Mirjana, "Toma ArhiĊakon i crkvena organizacija u Saloni", Zbornik

Zavoda za povijesne znanosti IC JAZU, 15, Zagreb 1988,11-26.

Matijević Sokol, Mirjana, »Starohrvatski Solin u Kronici Tome ArhiĊakona«, VAHD, 85,

Split 1993., 83-90.

Matijević Sokol, Mirjana, »Toma Arhidakon Splićanin (1200-1268), Nacrt

za jedan portret«, Povijesni prilozi, 14, Zagreb 1995,117-135.

Matijević Sokol, Mirjana, "Neka pitanja o splitskom Ċakonu Dobri (kraj

XI.-poĉetak XII. stoljeća)", Spomenica Ljube Bobana, Zagreb 1996,

61-71.

Matijević Sokol, Mirjana, »Kralj Zvonimir u diplomatiĉkim izvorima«,

Zbornik radova "Zvonimir — kralj hrvatski" , Zagreb 1997,45-56.

Matijević Sokol, Mirjana, »Toma ArhiĊakon i uspostava dubrovaĉke

nadbiskupije«, Zbornika radova znanstvenog skupa »Tisuću godina

dubrovaĉke /nad/biskupije«, Dubrovnik 2001,113-124.

Matijević Sokol, Mirjana, Toma ArhiĊakon i njegovo djelo, Jastrebarsko 2002.

Matijević Sokol, Mirjana, — Sokol, V., Hrvatska i Nin u doba kneza Branimira, Milano—

Zagreb 1999.

Migotti, Branka, »Neka pitanja ranokršćanske hagiografije Srednje

Dalmacije«, Arheološki radovi i rasprave ,11, Zagreb 1988,133-159. Migotti, Branka,

»Ranokršćanska biskupija Scardona (Skradin)«, Prilozi

Instituta za arheologiju u Zagrebu, 9, Zagreb 1992,101-111. Misciatelli, Piero, Trattato nel'

ufficio del podesta, Sienna 1925. Morović, Hrvoje, »Istorija svetoga Dujma i Staša«, u

Legende i kronike,

Split 1977.

Main, Vladimir, Ljetopis popa Dukljanina, Zagreb 1950.

Novak, Grga, Hvar, Beograd 1924.

Novak, Grga, Povijest Splita,I4I, Zagreb 1957-1961.

Omašić, Vjeko, Kaštela od prapovijesti di poĉetka XX. stoljeća, I-II, Kaštela 2001.

Opći šematizam katoliĉke crkve u Jugoslaviji, 1975. Zagreb.

Oreb, Franko, 1990. »Prethistorijsko, antiĉko i starokršćansko razdoblje na otoku Šolti«, u M.

A. Mihovilović i suradnici, Otok Solta, Zagreb, 47-67.

Oreb, Franko; Rismondo, Tajma; Topić, M. (i dr.), Ad basilicas pictas, Split 1999.

Ostojić, Ivan, Metropolitanski kaptol u Splitu, Zagreb 1975.

Ostrogorski, Georgij, Istorija Vizantije, Beograd 1969.

Periĉić, Eduard, »Biogradska biskupija«, Biogradski zbornik, 1, Zadar 1990,335-350.

Periĉić, Eduard, »Sclavorum regnum Grgura Barskog«, Ljetopis Popa Dukljanina, Zagreb

1991.

Petrić, Perislav, "Splitski toponimi", ĉakayska riĉ XII, XII, 1-2, Split 1984, 3-27.

Piteša, A., Marijanović, I., Šarić, A., Marasović, J., 1992. »Arheološka mjesta i spomenici«,

Starohrvatski Solin, Split, 95-185.

Poĉeci hrvatskog kršćanskog i društvenog ţivota od 7. do kraja 9. stoljeća (Zbornik radova),

Split, 1990.

Prlender, Ivica, Crkva i drţava u srednjovjekovnom Dubrovniku, Zagreb 1998. (disertacija,

rukopis).

Puljić, Ivica, »Crkvene prilike u srednjovjekovnoj humskoj zemlji«, Zbornik "Povijest

hrvatskog Poĉitelja" , Ĉapljina—Zagreb 1996,88- 150.

Raĉki, Franjo, »Documenta historiae chroaticae periodum antiquam illustrantia«, MSHSM,

VII, Zagreb 1877.

Raĉki, Franjo, Bogomili i patareni, Posebna izdanja Srpske kraljevske akademije, Beograd

1931.

Rapanić, Ţeljko, Predromaniĉko doba u Dalmaciji, Split 1987. Rapanić, Ţeljko — Ivanišević,

Milan, Sveti Dujam, Split 1997. Raukar, Tomislav, Hrvatsko srednjovjekovlje, Zagreb 1997.

Simonis de Keza, Gesta Hungarorum, edited and translated by Laszlo Veszpremy and Frank

Schaer, with a study by Jeno Szucs, Budapest 1999.

Skok, Petar, Tri starofrancuske kronike o Zadru u godini 1202, Zagreb 1951. Soldo, Josip

Ante, »Provala Tatara u Hrvatsku«, HZ, XXI-XXII, 19681969, Zagreb 1971,371-388.

Steindorff, Ludwig, Die dalmatinischen Stadte im 12 .Jahrhundert, Köln— Wien 1984.

Steindorff, Ludwig, »Tumaĉenje rijeĉi Dalmatia u srednjovjekovnoj historiografiji.

Istovremeno o saboru na planities Dalmae«, Etnogeneza Hrvata, (ur. Neven Budak), Zagreb

1995,148-158.

Stipišić, Jakov, Pomoĉne povijesne znanosti u teoriji i praksi (III. izdanje), Zagreb 1991.

Stipišić, Jakov, »Pitanje godine krunidbe kralja Zvonimira«, Zbornik radova »Zvonimir, kralj

hrvatski«, Zagreb 1997a, 57-66.

Stipišić, Jakov, »Hrvatska u diplomatiĉkim izvorima do kraja XI. stoljeća«, Hrvatska i Europa

I, Zagreb 1997b, 285-318.

Stošić, Josip, »Trogirska katedrala i njezin zapadni portal«, Majstor Radovan i njegovo doba,

Zbornik radova medunarodnog znanstvenog skupa odrţanog u Trogiru 26-30. rujna 1990.

godine, Trogir 1994,67- 89.

Stošić, Josip, »Crkva Sv. Marije Magdalene u Ĉazmi«, Ĉazma u prošlom mileniju, Zagreb

2001.

Strgaĉić , Ante M., »Papa Aleksandar III. u Zadru«, Radovi Instituta JAZU u Zadru, I, Zadar

1954,153-187.

Suić, Mate, »Granice Liburnije kroz stoljeća«, Radovi Instituta JAZU u Zadru, II, Zadar

1955,23-296.

Suić, Mate, »Lukanov Iader (IV 405) — rijeka Jadro ili grad Zadar?«,

Diadora, 8, Zadar 1975, 5-27; Odabrani radovi, 603-626.

Suić, Mate, »Hijeronim Stridonjanin — graĊanin Tarsatike«, Rad JAZU,

426, Zagreb 1986,213-278.

Suić, Mate, »Odabrani radovi iz stare povijesti Hrvatske«, Opera selecta, Zadar 1996.

Sveti Jeronim Dalmatinac, Izabrane poslanice (priredio J. Bratulić), Split, 1990.

Sweeney, James Ross, »Thomas of Spalato and the Mongols: a thirteenth- century Dalmatian

view of Mongol customs«, Florilegiium, 4, Carleton USA 1982,156-183.

Šegvić , Kerubin, Toma Splićanin. Drţavnik i pisac . 1200 .-1268 ., Zagreb 1927.

Šidak, Jaroslav, Studije o »Crkvi bosanskoj« i bogumilstvu, Zagreb 1975.

Šišić Ferdo, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb 1925. Šišic, Ferdo, Letopis

Popa Dukljanina, Beograd—Zagreb 1928.

Sišić , Ferdo, Poviest Hrvata za kraljeva iz doma Arpadovića (1102-1301),

I, Zagreb 1944.

Šišić Ferdo, Pregled povijesti hrvatskoga naroda, Zagreb 1975.

Škegro, Ante, »Duvanjski prostor u antici«, Duvanjski zbornik, Zbornik radova s

meĊunarodnog znanstvenog skupa »Duvanjski kraj kroz povijest", Zagreb—Tomislavgrad

2000.

Švob, Drţislav, »Komes Domald«,Nauĉna misao, 3-4, Zagreb 1955, 637.

Thomas= Raĉki, F., Thomas archidiaconus: Historia Salonitana, MSHSM vol. XXVI, SS vol.

III, Zagreb 1894.

Tkalĉić, Ivan Krstitelj, "Prieporod Biskupije zagrebaĉke u XIII. vieku", Rad JAZU, 41,

Zagreb 1877,122-153.

Tresić Paviĉić, Ante, »Izgon Mongola iz Hrvatske«, Zagreb 1942.

Vita religiosa, morale e sociale ed i concili di Split (Spalato) dei secc . 10-

11 ,Atti del Symposium internazionale di storia ecclesiastica, Split 26-

30, settembre 1978, Padova 1982.

Vrsalović, Dasen, Povijest otoka Braĉa, Supetar 1968.

Zbornik radova znanstvenog skupa »Tisuću godina dubrovaĉke /nad/ biskupije«, Dubrovnik

2001.

Zbornik radova znanstvenog skupa »Zvonimir — kralj hrvatski«, Zagreb 1997.

RADOSLAV KATIĈIĆ

TOMA ARHIĐAKON I NJEGOVO DJELO*

1. Kritiĉko izdanje

Najbolje će moţda biti ako se u ovoj popratnoj studiji kritiĉkomu izdanju povijesnoga djela

Tome ArhiĊakona splitskog najprvo rekne što je upravo kritiĉko izdanje i koje mu je

znaĉenje. 0 kritiĉkom izdanju kojega starijeg djela što do nas nije došlo u jednom autentiĉnom

autorskom izvorniku, nego u više prijepisa, od kojih, po naravi stvari, svaki predstavlja i

zasebnu redakciju teksta, govorimo onda kad izdavaĉ temeljito upozna sve te rukopise,

pomno usporedi oblike u kojima se tekst javlja u njima, pouzdano usporedi svaki sa svakim i

tako utvrdi kakav je odnos meĊu njima, pa onda utvrdi tijek njihova nastajanja, povijest

izvornoga teksta u tim prijepisima i na tome temelju uspostavi, najbolje što moţe, taj tekst u

izvornome obliku, onako kako ga je autor ostavio, uklanjajući iz njega prepisivaĉke pogreške

i kasnije promjene, bilo da su nastale nesvjesno, pa se i one mogu smatrati prepisivaĉkim

pogreškama, ili pak svjesno, pa se radi o nepovlasnim redaktorskim zahvatima, polaţući pri

tome ĉitatelju raĉun o svem tome postupku. Svojevrstan zapisnik o njem objavljuje se koliko

je samo moguće saţeto, a da ipak bude jasno i pregledno, uz uspostavljeni tekst u takozvanom

kritiĉkom aparatu. Taj je aparat bitna sastavnica izdanja. Ĉitatelj tako saznaje i što stoji kao

zbiljska tekstovna predaja u oĉuvanim prijepisima i kako bi po mišljenju pozvanoga i

upuĉenog znalca trebalo uspostaviti prvobitni autorov tekst. Tako drţi sve u rukama. Istraţivaĉki pak rad koji vodi do toga, i takvo mu je izdanje kruna, zove se kritika teksta.

Postupak kritiĉkoga izdavanja starih tekstova do velikoga je savršenstva razvijen u klasiĉnoj

filologiji, gdje su se izvorni tekstovi antiĉke knjiţevnosti, latinske i grĉke, briţljivo

uspostavljali na temelju srednjovjekovnih prijepisa u kojima su došli do nas. Jednako tako

valja, dakako, postupati kad se za znanstvenu uporabu prireĊuju tekstovi srednjovjekovne

knjţievnosti. Temelje su tomu poloţili veliki uĉenjaci u aleksandrijskoj knjiţnici, koji su

zahtjevnim ĉitateljima helenistiĉkoga svijeta na temelju knjiga što su se tamo skupile sa svih

strana prireĊivali

provjerena izdanja klasiĉnih grĉkih pisaca. Pokazalo se da se sliĉni zadatci postavljaju i pri

bavljenju novijom knjiţevnosti. Tako na primjer besmrtni ep Ivana Maţuraniţa istraţivaćima

postavlja sliĉne zadatke. Dakako, to su odnosi meĊu verzijama jasniji i njihovo svjedoĉanstvo

pouzdanije, a kritiĉki postupak znatno jednostavniji, pa se u istraţivanju novije knjiţevnosti

kritika teksta konstituirala kao disciplina pod drugim imenom: tekstologija. Oni pak koji

zauzeto rade na njoj svjesni su njezine vaţnosti, ali to promjena u imenu discipline pokazuje

da im baš nije stalo do toga da se sjećaju svojih velikih prethodnika, aleksandrijskih njezinih

utemeljitelja.

Povijesno djelo ArhiĊakona Tome nedvojbeno je najznatnije historiografsko postignuće svega

srednjovjekovlja u hrvatskome prostoru, a i preko granice historiografije ono je izraz

izobraţene i misaone osobnosti kakvoj iz toga razdoblja u nas nema premca. Tek kritiĉko

njegovo izdanje daje nam ga doista u ruke. Bez njega kao vrela nije se mogla utemeljiti

hrvatska srednjovjekovna povijest, pa se njegova izdavanja pothvatio već Ivan Luĉić, koji je

svoje izdanje pridodao temeljnomu svojem djelu De regno Dalmatiae et Croatiae (Amsterdam

1666), a kritiĉko je izdanje priredio Franjo Raĉki, ali mu smrt nije dopustila da taj veliki

posao potpuno izbrusi i dovrši. Ipak je on s njim bio došao do kraja, to je i objavljeno iz

njegove ostavštine (Zagreb 1894). Sve što se od tada radilo na temelju Tomine kronike

oslanja se na Raĉkoga.(1) No nije Raĉkomu ostalo uskraćeno samo to da svoje kritiĉko

izdanje podvrgne zadnjoj provjeri, nego nije još imao ni potpun pregled nad rukopisnom

predajom njegova teksta. Na tom su podruĉju novija istravanja donijela znatnih rezultata, a

otvorila su se i nova pitanja s dalekoseţnim implikacijama kojih sam Raĉki još nije mogao

biti svjestan. Bitne su prinose kritiĉkomu izdanju Tomina djela dali Nada Klaić (Beograd

1967)(2) i, drţeći se njezina izdanja, Stjepan Gunjaĉa (Zagreb 1973). Ali tek ovim izdanjem,

što ga ĉitatelj sad drţi u rukama, zaokruţuje se sve to nastojanje. U jednom posebnom, ali

vrlo ozbiljnom, smislu moţe se reći da tek sada imamo Tomu ArhiĊakona. Pa tko god

rasklapa ovu knjigu treba u njoj naći ne samo njega, nego i nešto o njem, o tome kako je ţivio

i stvarao, kakav je zapravo bio pisac i kakvo je njegovo djelo. Tomu će posluţiti ova studija.

2. Toma ArhiĊakon u vremenu i prostoru

O ţivotu Tome ArhiĊakona podatci su oskudni, ako i jesu vrlo pouzdani jer potjeĉu iz

prvorazrednih vrela. Najvaţnije je to njegovo povijesno djelo, jer opisujući zbivanja u Splitu i

splitskoj crkvi za svojega vremena nije mogao, a nije ni htio, zaobići ulogu koju je sam u

njima igrao, ali je o sebi samome i svojoj osobnoj sudbini, kako i

srednjovjekovnomu piscu kleriku, izvještavao u trećem licu i vrlo škrto, pa tako ostaje u sjeni

i onda kad najsadrţajnije izvješćuje o svojem djelovanju. Uz one u njegovu povijesnom spisu

ima podataka o Tominu javnom djelovanju i u ispravama što su se oĉuvale iz onoga vremena.

Iz njih se dobivaju vrlo pouzdani podatci o tome koje je duţnosti vršio u splitskoj općini, ali

se o njegovu osobnom ţivotu odatle, dakako, ne saznaje ništa. Tim se vrelima pridruţuje još

nadgrobni natpis, prigodan tekst kojim se odaje priznanje i izriĉe poštovanje pokojniku.

Pouzdano nam je poznat datum Tomine smrti jer je uklesan u nadgrobni natpis koji se i danas

moţe vidjeti u splitskoj crkvi sv. Frane, gdje je pokopan. Umro je na dan 8. svibnja 1268.(3) 0

datumu njegova roĊenja nemamo jednako precizan podatak. Sve što o tome moţemo znati

kazuje nam Toma sam. U njegovoj povijesti piše da ga je godine 1230. katedralni kaptol

splitski i sav kler sloţno izabrao na ispraţnjeno mjesto arhiĊakona, a on da je tada bio u

tridesetoj svojoj godini.(4) Po tome se moţe izraĉunati da je Toma roden 1200. ili 1201.

godine. Više se o tome ne zna. No svakako se moţe vrlo pouzdano ustvrditi da je Toma ArhiĊakon ţivio od 1200/1. do 1268.

O tome od koga je potekao ne znamo ništa. Nema nikakve vijesti. Tek njegov nadgrobni

natpis nedvojbeno svjedoĉi da je roĊen u Splitu. Sam je sebe smatrao Splićaninom i po tome

Dalmatincem. Po onom što nam kazuje vidimo da se jedino sa Splitom potpuno identificirao,

iako se o njegovim graĊanima ĉesto izraţavao prijekorno.(5) Treba se stoga prisjetiti

koje je u Tomino doba upravo bilo podruĉje splitske općine, kuda se prostirao Tomin svijet u

kojem se doista i bez pridrţaja osjećao kod kuće i meĊu svojima. Jezgru je tvorio sam grad

opasan utvrdama, naselje u Dioklecijanovoj palaĉi. S njezine zapadne strane izgradilo se

proširenje, novi grad (Burgus), koji oko polovice 13. st. još nije bio sav ĉvrsto utvrĊen nego

su ga na strani prema Marjanu, dakle prema unutrašnjosti splitskoga teritorija, odakle su se

najmanje oĉekivali napadaji, ograĊivale i štitile samo nabacane hrpe neobraĊenoga kamenja i

kula s koje se motrilo da se s te strane gradu pribliţava kakva opasnost. Tu je uz more

podignuta crkva sv. Feliksa uz koju je u Tomino doba sagraĊen franjevaĉki samostan, pa se i

crkva poĉela zvati po svetome Frani. Na istoku je uz grad tada nastajalo naselje Luĉac

(Arkuz). U njem je bila podignuta crkva sv. Katarine, a uz nju je u Tomino doba sagraĊen

dominikanski samostan. Tako je s franjevcima i dominikancima duh novoga vremena došao

do pod splitske zidine.

Teritorij općine ostao je od najranijih srednjovjekovnih vremena stiješnjen uz more. Naselje u

Dioklecijanovoj palaĉi, koliko god se predstavljalo kao nasljednik Salone i pozivalo na to,

nije uspjelo i kraj sve obnove dobiti u svoj posjed ager Salonitanus, potpuno podruĉje rimske

kolonije, nego se moralo zadovoljiti samo njegovim manjim i za poljodjelstvo slabije

vrijednim dijelom. Glavninu toga teritorija tvorio je otok Šolta, a protezao se i na velik dio

otoka Ĉiova. Granica je s trogirskim teritorijem bila na njem kod Slatina. Prema kopnu je

meĊa splitske općine bila tek neznatno pomaknuta od najranijega srednjovjekovnoga poteza.

Slijedila je rijeke Jadro i Ţrnovnicu, a izmeĊu njih je bila povuĉena najdonjim obroncima

Mosora. Iza te crte prestajala je gradska jurisdikcija, a poĉinjala hrvatska, nad kojom je

vrhovništvo tada imao ugarski kralj od loze Arpadovića, a pod njim su po svojem nasljednom

pravu vršili vlast hrvatski rodovi: Subići, Cetinjani, Kaĉići ..., i velikaši što su se u njima bili zakneţili.

Od toga gradskog teritorija valja jasno razlikovati posjede što su ih gradska općina i još više

splitska nadbiskupija imale onkraj granice, na hrvatskom teritoriju. Bile su to vladarske

nadarbine i kao takve splitsko vlasništvo, gradsko ili crkveno, ali je juridsikcija, dakle drţavna

vlast, nad njima bila kraljeva odnosno njegovih feudalaca. Gradska je općina tamo imala sudbenu vlast samo nad splitskim gradanima.(6)

Kao i drugi znatniji gradovi na istoĉnoj jadranskoj obali, Split je predstavljao vaţno) sjecište

plovnih i kopnenih putova. To je naslijedio od antiĉke Salone. Plovni su ga putovi povezivali

na jednu stranu potezom obale i kanala meĊu otocima sa sjevernim Jadranom, Istrom,

Gradeţom,

Mletcima i Jakinom, a odatle su ceste vodile po Italiji i na prekoalpski Zapad. Na drugu su ga

stranu, i opet uz potez obale i otoke, povezivali s Otrantom, pa Barijem i Brindisijem te

juţnom Italijom na jednom, a s Draĉem, Jonskim otoĉjem te Istokom, egejskim i

levantinskim, na drugome kraju. Kopneni ga je pak put povezivao s okomicom koja se

protezala preko Knina, Bihaĉa, Zagreba, do Budima i podunavlja. Na povezanosti i napetosti

što je proizlazila iz tih prostornih odnosa i njihovih prometnih zadanosti bila je zasnovana

opstojnost Tomina Splita. Sve se to vrlo razgovijetno zrcali u njegovu povijesnom djelu.

3. Tomino podrijetlo

0 tome pak koji je u Splitu bio društveni poloţaj Tomina roda, o tome ne znamo upravo ništa.

Istina, Farlati piše da Toma potjeĉe od plemenita roda, ali ne kaţe na ĉemu zasniva tu

tvrdnju.(7) Ta vijest ima doduše neku teţinu, ali ne presijeca pitanje. To moţe i u Farlatija biti

tek nagaĊanje. NagaĊanja su sve ono što se u novije vrijeme piše o tome. I to da je Toma

morao potjecati od plemenita splitskoga roda jer inaće ne bi mogao biti tako školovan,

naobraţen i utjecajan,(8) ali i to da je zacijelo potekao od neznatna roda jer bi se inaće bio

pohvalio svojim podrijetlom.(9) On je

karijeru ostvario u crkvi, a ona je u njegovo doba bila prostor najotvoreniji društvenoj

pokretljivosti. A lako je zamisliti i to da je za Tomina etiĉka shvćanja bilo neprihvatljivo

hvaliti se rodom. Tako se o tome doista ne moţe reći ništa pouzdana.

No ako i ne znamo kakva je Toma bio roda, opet ima smisla zapitati se kakva je sve

mogao biti. Splitska je općina oko polovice 13. st. imala na cijelom svojem podruĉju nekih

20.000 stanovnika.(10) Svi naseljeni u Splitu dijelili su se u 13. stoljeću na dvije glavne

skupine. To su na jednoj strani graĊani (cives), pravi Splićani, oni koji u gradu posjeduju sva

prava i povlastice, ali su duţni ispunjavati i sve obveze u mirno i u ratno doba, a najbitnija je

bila da prebivaju u gradu sa svojim obiteljima i da ga ne napuste. Morali su mu biti trajni

stanovnici i ako bi ga napustili, gubili su ne samo graĊansko pravo, nego i imovinu koju bi u

njem stekli. Drugi su bili tek stanovnici (habitatores), koji stanuju u gradu, imaju, dakako s

toga naslova prema njemu i obveza, ali nemaju politiĉkih prava. Tako obrtnicima i trgovcima

nije trebalo graĊansko pravo da kao stanovnici u gradu razviju gospodarsku djelatnost. Njihov

je poloţaj pri tome bio povoljan. Drukĉije je stajalo s neslobodnim slugama i sluškinjama

(servi i ancillae). Oni su bili imovina, kupovali su se i prodavali, darivali, krali i ostavljali

oporuĉno, kadikad i oslobaĊali. Nije ih bilo mnogo jer su

samo u kućanstvima i obrtniĉkim radionicama, a ne izvan grada u poljodjelstvu. Inaĉe su

svi slobodni stanovnici grada, i graĊani i oni bez graĊanskoga prava, bili što se

privatnopravnoga poloţaja tiće pred sudom jednaki. To je pravna tradicija koja u

dalmatinskim općinama potjeĉe još iz rimske antike. Pravno relevantnih staleških razlika u

njih nije bilo.

Dakako, još od kasne antike i kroz sav rani srednji vijek postojao je u tim gradskim

općinama nobilitet (nobiles), ali su to bili ugledni i dokazani gradski rodovi kojih su

pripadnici po nepisanom pravu obnašali više gradske sluţbe, osobito sluţbu biskupa i

gradskoga poglavara, koji se prvotno zvao prior, a od kraja 11. st. knez (comes), pa onda

sluţbu

zapovjednika gradskih oruţanih snaga (tribunus) i ĉlana upravnoga kolegija na ĉelu gradske

općine (consul), a u Splitu osobito sluţbe sudaca. S tim društvenim poloţajem nije bio vezan

pravno utvrĊen staleški status. No postupno se, nekako baš od 13. st., to tradicijska razlika u

društvenom poloţaju graĊana poĉinje preoblikovati u pravno utemeljeno staleško ureĊenje.

Plemići se kao nobiles koji obnašaju gradsku vlast izdvajaju u vijeće i po toj se vlasti za njih

ustaljuje i hrvatski naziv vlastela. Njima nasuprot stoji puk (populares).11) S vremenom se

pod utjecajem predrenesansnih strujanja na njih primjenjuju antiĉki nazivi patriciji i plebejci.

Tako stvoren staleški antagonizam prerasta od 14. st. i u ţestoke staleške sukobe.

Plemiĉki su rodovi u svojim rukama koncentrirali i zemljišni posjed na gradskom teritoriju.

Split je takvog zemljišta imao malo jer su na salonitanskom ageru Hrvati uspostavili svoju

vlast. Na splitskim su se poljodjelskim površinama uzgajali gotovo iskljuĉlvo vinogradi,

vrtovi i voćnjaci. Za njih su vlasnici davali svoju zemlju u zakup teţacima, koji su na njoj

sadili, obraĊivali i brali, a dio uroda davali vlasnicima. Stanovali su uza sam utvrĊen grad i

smatrali su se njegovim stanovnicima. Takva su teţaĉka naselja u Splitu Veli varoš, na zapad

od Dioklecijanove palaĉe, i Luĉac, na istok od nje. Kmetova koji bi obraĊivali zemlju i

stanovali na ladanjskim posjedima u Splitu gotovo da i nije bilo, jer nije bilo poljoprivrednih

površina pogodnih za ratarstvo.(12)

Ako se razmotri sve to, razabire se da bi Toma mogao potjecati iz svake od društvenih

skupina što su ovdje naznaĉene. Jedino je teško pretpostaviti da bi potjecao od neslobodnoga

sluge. Djeca ni iz koje od tih skupina nisu bila naĉelno iskljuĉena od crkvenoga školovanja. A

kada se razmišlja o rastu i razvoju Tome ArhiĊakona, upravo je školovanje najbitnije, mnogo

vaţnije od društvenoga sloja iz kojega je potekao.

Ne moţe se razmišljati o Tominu podrijetlu a da se ne postavi i pitanje o etniĉkoj tradiciji iz

koje je potekao. I o tome se izravno ne zna ništa. Po vlastitu iskazivanju, i to ne izravnu,

Toma je Splićanin i po tome Dalmatinac. To je sve što od njega samog o tome znamo. Split je

pak kao dalmatinska gradska općina u 13. st. vrlo izrazito obiljeţen simbiozom dviju etniĉkih

tradicija. To su starinaĉka i korjenita romanska, upravo spalatinska, te pridošla i doseljeniĉka

slavenska, upravo hrvatska. Još u 11. st. slavenska je etniĉka tradicija bila prodrla sve do u

najuţi krug splitskoga nobiliteta, što se razabire po imenima koja su njegovi pripadnici

nadijevali svojoj djeci, pa su onda u rodu ostajala nasljedna, a gradski je puk uz spalatinski

tada već uvelike govorio i hrvatski, o ĉem najrjeĉitije govore hrvatski nadimci što su se tada nadijevali u samome gradu, pa i

stanovnicima kula Dioklecijanove palaĉe.(13) Ta se simbioza u 13. stoljeću još jaĉe uĉvrstila.

Iz takve je sredine potekao Toma, zacijelo od djetinjstva dvojeziĉan. Uostalom, već je i

zapaţeno da njegov uzorno školovan latinski ne pokazuje ona obiljeţja koja su karakteristiĉna

za pisce kojima je materinski jezik romanski.(14)

Vrlo je dakle vjerojatno da je u Tominu rodu postojala i simbiotska slavenska etniĉka

tradicija. Ne znamo tek u kojem omjeru. No jedno je sigurno: u tome rodu nije bilo niĉega za

što bismo s našega današnjeg gledišta mogli reći da je bila slavenska, upravo hrvatska etniĉka

svijest.

4. Tomino školovanje

0 splitskom školstvu na poĉetku 13. st. zna se doista malo. Ipak se nešto i o tome moţe

razabrati ako se uzme u obzir kakvo je u razvijenom srednjem vijeku bilo školstvo prema

odredbama i zahtjevima rimske crkve. Oĉekivati je da je i splitska, prema mjeri svojih

mogućnosti, odrţavala tako zacrtanu razinu. U latinskoj se crkvi onih vremena knjţievna

naobrazba, vjerska i svjetovna, a bila je u svojim temeljima naslijeĊe rimske antike, od

naraštaja naraštaju predavala jedino u katedralnim i samostanskim školama. Drugih nije bilo.

A rimska je crkva poklanjala veliku pozornost razvoju i odrţavanju tih škola i sustavno je

vodila brigu o tome. Razvila je i školsko zakonodavstvo. Temelje mu je poloţio papa

Eugenije II. već godine 825. na koncilu u Rimu. Nastavio ga je izgraĊivati Lav IV. (846-855)

i poslije njega Grgur VII (1073-1085), a u širem i društveno otvorenijem duhu novoga

vremena potvrdio je to zakonodavstvo i obnovio ga na lateranskom koncilu odrţanom 1215.

papa Inocencije III. Tada je odreĊeno da se u biskupskim sjedištima obvezatno urede

gramatiĉke škole, a u sjedištima metropolija i bogoslovne. Teško je zamisliti da se o svem

tome ne bi vodilo raĉuna i u Splitu, osobito ako se ima u vidu kako je vaţno bilo tamošnje

metropolitansko sjedište i kako su ga ĉesto posjećivali i dugo boravili u njem kao papinski

legati visoki dostojanstvenici rimske crkve. U vrijeme Tomine mladosti sigurno je bilo

moguće u splitskoj katedralnoj školi steći temeljitu naobrazbu, i gramatiĉku i bogoslovnu, i

sigurno je da se Toma, za ĉije se školovanje oĉito netko brinuo i u tome ga ĉvrsto podupirao,

valjano okoristio tom mogućnosti. U splitskoj mu je katedralnoj školi jamaĉno bio uĉiteljem

magistar Gvalterije, koji se spominje u jednoj ispravi,(15) a nije tu bez

znaĉenja ni vijest da je Treguan, zemljak, drug i pratilac nadbiskupa Bernarda, bivšega

bolonjskoga profesora, koji je 1192. sjeo na splitsku stolicu, — da je taj Treguan za svojega

boravka u Splitu, prije nego je pred kraj 1206. postao trogirskim biskupom, pouĉavao

gramatici splitske klerike.(16)

U takvo je doba Toma polazio splitsku školu. A za vrhunsko usavršavanje pošao je u Bolognu

na sveuĉilište. Dozvolu da kao klerik napusti svoju nadbiskupiju bit će mu dao nadbiskup

Bernard, koji je, premda već star i nemoćan, 1215. sudjelovao na lateranskom koncilu na

kojem se osobita pozornost poklonila crkvenomu školstvu. A 1219. papa Honorije III.

potaknuo je bulom "Super specula" biskupe da odabiru nadarene klerike izrazitih umnih

sposobnosti i da im daju odobrenje (licentia) da napuste biskupiju i da poĊu na usavršavanje u

bogoslovnim znanostima.(17)

Bilo kako bilo, Toma se 1222. nalazio na studiju u Bologni. To nam kazuje sam, i pripovijeda

o doţivljaju koji mu se duboko usjekao u duhovno biće i oblikovao ga. Slušao je svetoga

Franju kako propovijeda!(18)

Bile su mu tada dvadeset i dvije godine. Trajno je ostao pod njegovim utjecajem i povezan

s njegovim redom koji je skoro poslije toga došao i u Split. S franjevcima je suraĊivao kada je

u njegovu gradu trebalo miriti zavaĊene i zaustavljati krvoproliće. A i pokopati se dao u

njihovoj crkvi na obali.

Bologna je bila ugledno sveuĉilišno središte, daleko na glasu po uĉenosti svojih uĉitelja i

izvrsnome školovanju što su ga stjecali njihovi slušaći. Njih je u ono doba bilo i do deset

tisuća. Osobito je glasovit bio studij prava, za koji je tamo osnovao školu poznati Irnerije i car

Fridrik Barbarossa. Na ĉelu pravne škole stajao je tamo u ono vrijeme znameniti Accursius

(1185-1263), negdje od 1215, pa do svoje smrti. Kao glosator dao je za svoje vrijeme

mjerodavno tumaĉenje rimskoga prava i time poloţio temelje graĊanskomu pravnom poretku

novovjeke Europe. Nema dvojbe da je Toma kao pravnik izašao ispod njegovih skuta. Na

studiju u Bologni proveo je kojih 7 godina. Vrijedno je spomenuti da je tamo s njim studirao

Pier della Vigna, veliki talijanski pjesnik, koji je, koliko znamo, ispjevao prvi sonet na

talijanskom jeziku. Na bolonjskom su sveuĉilištu tada bili pravnik Ivan iz Viterba, poznat kao

pisac priruĉnika za ustrojavanje gradske vlasti, teoretiĉar gradske komune dakle, i Pavao

Dalmatinac, zvan još i Ugrin, profesor crkvenoga prava, autor knjige o pokajanju i prvi

provincijal ugarsko-hrvatskih dominikanaca. U Bologni se uĉila i ars dictandi, vještina

sastavljanja pravnih spisa, i ars notaria, biljeţniĉka vještina valjanoga ovjeravanja spisa javne

vjere (fides publica). Toj se vještini tada tamo uĉio, a poslije ju je tamo i pouĉavao, glasoviti

bolonjski notar Rolandino Passagerijev, jedan od najboljih znalaca biljeţniĉkoga umijeća u

13. st. Kako se vidi iz njegova kasnijeg djelovanja u rodnome gradu, Toma je temeljito izuĉio

obje. Veliki su uĉitelji na tom podruĉju u njegovo vrijeme tamo bili Firentinac

Buoncompagno i Guido Fava. Obojica su izašla na glas svojim traktatima o retorici. Taj

procvat retorike i stilistike nije ostao ograniĉen na pisanje dokumenata i pisama, nego je

našao primjene i u povijesnim spisima. Kad mu je Toma slušao predavanja, Bouncompagno

je vedćbio sastavio svoje povijesno djelo De obsidione Anconae — »0 opsadi Jakina«. U

njem je majstorski primijenio ars dictandi, kojom je bio vrhunski ovladao. Oĉito je i od njega

Toma primio poticaj da se uz dotjerano sastavljanje pravnih spisa pothvati i zahtjevne

historiografije. A s njim je u Bologni studirao Rolandino iz Padove, godine 1221. promoviran

u magistra i doktora gramatike i retorike, koji je poslije radio kao notar u rodnome gradu i

tamo napisao povijest Treviške marke te ţivahnim bojama oslikao veliĉinu i propast tiranina

Ezzelina i izrazio slobodarski duh svojih sugraĊana, primjenjujući i on pri tome sve propise

iste vještine. Oba to pisca bila su vrlo zauzeta za slobodu svojih gradskih općina od tuĊe

vlasti. Toma se, doţivljavajući to

iz bliza i druţeći se s intelektualcima zaokupljenima takvim prijeporima, duhom i sam našao

u vrtlogu divovskoga razdora što se bio otvorio u svim talijanskim drţavama, sukoba gvelfa i

gibelina, pristaša rimskoga pape i njemaĉkoga cara. Autonomni talijanski gradovi teško su se

nosili s feudalnom gospodom preko koje je kao svojih ljudi car Fridrik II. nastojao nametnuti

Italiji svoje gospodstvo. Splićanin je tu zasigurno bez ikakve dvojbe, upravo refleksno, stao

na stranu gradova. Feudalci su ga morali odmah podsjetiti na Kaĉiće, Šubiće iii Cetinjane,

kojima se Split znao utjecati radi zaštite, a oni ga ĉesto nemilo pritiskali.

Pored tih u biti posve politĉkih sukoba, iako su i oni imali crkvenu dimenziju, razbuktali su se

u vrijeme Tomina bolonjskog studija i izrazito vjerski prijepori, borba rimske crkve s

krivovjercima, pravim hereticima, kakvi su bili albigenzi, katari i patareni. Baš ti su se

posljednji Tome osobito ticali jer su se bili uĉvrstili u splitskom zaleĊu, u Bosni, te je

njihovim vezama s patarenskim ţarištima u sjevernoj Italiji stalno bila ugroţena vjerska

ravnoteţa u dalmatinskim gradovima, pa tako i u Splitu. Pobijanje i suzbijanje njihova

vjerskog nauka i udruţivanja oko njega bilo je tamo neprekidno vrlo aktualno, to više što su

upravo preko tih gradova kretali u Bosnu i djelatnici rimske crkve koji su nastojali sredivati poloţaj u toj zemiji i susjednim prostorima kuda se poĉela širiti hereza.

U pobijanju i suzbijanju hereze dobila je za rimsku crkvu propovijed novu vaţnost. Osobito

istaknuti na tom polju i nositelji novoga duha bili su sveti Franjo Asiški i sveti Dominik

Guzman. Iz njihova propovjedniĉkog djelovanja proizašla su u tom ozraĉju dva nova reda,

1209. franjevci, i 1215. dominikanci. Ti su redovi u to doba otvarali svoje škole i u Bo logni.

Lako je pretpostaviti da Toma nije propustio priliku da tu produbi i svoju bogoslovnu

naobrazbu. Tako je studij u Bologni, osim što je mladoga Splićanina opremio najizvrsnijom

gramatiĉkom i retoriĉkom, što ce reći knjţevnom, te pravniĉkom naobrazbom, snaţno utjecao

na oblikovanje njegove osobnosti i bitno pridonio izgradivanju cjelovita pogleda na svijet.(19)

5. Tomine općinske i crkvene sluţbe

Nije poznato kada se upravo Toma sa studija u Bologni vratio u Split. Jasno se, meĊutim,

razabire da je kvalifikacija koju je tamo stekao u rodnome gradu bila cijenjena i potrebna. Već

1227, bilo mu je tada tek dvadeset sedam godina, bolonjski se Ċak javlja u ispravama kao

klerik i

zaprisegnuti biljeţnik splitske općine.(20) On se u njima iskazuje kao izvrstan pravnik, a

uoĉljiva je pomnja kojom ispravno biljeţi hrvatska imena osoba i mjesta. U arhivu zadarskoga

samostana sv. Marije oĉuvana je i jedna isprava pisana njegovom rukom i obiljeţena

njegovim notarskim znakom. Ona je, kako se ĉini, sastavljena 1231. Toma je tada već bio

arhiĊkon splitskoga kaptola, izabran još 1230, ali je nadbiskup Guncel isprva osporavao

njegov izbor, a potvrdio ga je tek 1234. sam papa Grgur IX. Ta isprava nije pisana

beneventanom, koja se i dalje rabila u splitskom skriptoriju, iako je inaće već izlazila iz

porabe, nego karolinom goticom kakva je upravo tada ulazila u porabu u Bologni. Nudi se

tako pretpostavka da ju je Toma kao student tamo nauĉio i izvještio se u njoj, te je to

suvremenije pismo zadrţao i kao splitski notar.(21) Iz Tominih se isprava razabire da je

sastavljajući ih primjenjivao i druge novine što ih je bio usvojio na školovanju u Bologni.

Uveo je notarski znak kao neizostavan element koroboracije. Od 1232. susreće se u ispravama

drugi notar splitske

općine, neki klerik Kuman, koji je poslije postao i svećenik, a Tomi u ispravama više nema

traga, pa će biti da je posve napustio biljeţniĉku sluţbu, koja se smatrala nespojivom s

arhiĊakonskim dostojanstvom.

U ispravama iz 1227. Toma se predstavlja samo kao klerik, što znaĉi da je bio postriţen, ali

ne i zareĊen ikojim redom, pa niti subĊakonskim, te nije imao nikakve crkvene sluţbe.

Nedugo poslije toga bit će da je postao kanonikom splitskoga katedralnog kaptola. Sam je

Toma zabileţio kako je negdje na poĉetku dvadesetih godina umro splitski arhiĊakon Grupĉo,

sin Prodanov, pa su kanonici na njegovo mjesto izabrali svojega druga Katalda, sina

Forminova, u kojem su, uz pokojnoga Grupĉu, i prije toga gledali svojega prvaka, ali ga

nadbiskup nije potvrdio, nego je Kataldo, tada već jako star, umro poslije nepune dvije

godine.(22) Tako saznajemo da su se ispraznila kanonika mjesta u splitskom kaptolu, pa će

biti da je mladi i ugledni biljeţnik Toma tada izabran na jedno od njih

i tako se pridruţio kanoniĉkomu zboru.(23) Već je oko godine 1228. Toma, sada kao

subĊakon, s još tri kanonika zastupao u Zadru splitski kaptol u parnici sa splitskim

nadbiskupom Guncelom.(24) Nema dakle dvojbe da je već tada pripadao kanoniĉkomu zboru.

A 1230. splitski ga je katedralni kaptol i sav kler jednodušno izabrao za svojega proĉelnika,

arhiĊakona. Bilo mu je tada tek trideset godina. Tu je crkvenu sluţbu obnosio do svoje

smrti.(25)

Od ranih poĉetaka kršćanske crkve biskupu je u brizi oko crkvene zajednice i u liturgijskoj

sluţbi bio pridruţen prezbiterij (presbyterium), što će reći sve svećenstvo njegova stolnog

grada. Na Zapadu, gdje je rano ušao u obiĉaj celibat, već od 4. i 5. stoljeća, dakle ubrzo pošto

je carstvo priznalo crkvu, te je i ona postala javnom ustanovom, stali su biskup i prezbiterij

ţivjeti u jednoj kući, u zajedniĉkom kućanstvu s biskupom kao domaĉinom. Takav je

zajedniĉki ţivot morao biti ureĊen pravilima. Osobito su velik ugled uţivala pravila koja su

hiponski biskup Augustin i vercelski biskup Euzebije postavili za svoje prezbiterije, pa su to

pravila, s nekim prilagodbama, preuzeli i mnogi drugi biskupi. Takvo je ureĊenje

prevladalo u Italiji, Galiji, Hispaniji i Britaniji. ţiveći tako, prezbiterij je s biskupom na

ĉelu skupno vršio bogosluţje zajedniĉkom molitvom u odreĊena vremena dana i noći,

obdrţavajući liturgijske ĉasove i prikazujući sve molitve i radnje predviĊene ĉasoslovom, a

slobodno su vrijeme provodili u razmatranju svoje dušobrniţniĉke sluţbe. lako su tako

ustrojeni prezbiteriji bili vrlo sliĉni samostanima, njihovi se ĉanovi nisu smatrali redovnicima

jer nisu polagali redovniĉke zavjete. Tek u 9, a onda osobito u 10. st. svećenstvo je

biskupskoga grada stalo odustajati od takva zajedniĉkoga ţivota, a prezbiterij kakav je do tada

bio zamjenjuje kaptol (capitulum), kojemu pripada samo odreĊen broj zareĊenih svećenika.

Ċakona i podĊakona biskupskoga grada. To su kanonici (canonici),što će reći oni koji su

uneseni u matiĉni popis ili kanon crkve pri kojoj je kaptol bio ustrojen, pa nam se kaptol tako

predstavlja upravo kao kanoniĉki zbor. Nova je ustanova prozvana po dvorani u kojoj se zbor

skupljao na sastanke, a to je pak nazvana prema zbornom prostoru u samostanu u kojem se

okupljenim redovnicima svaki dan ĉitalo po jedno poglavlje (capitulum) njihove regule i

odrţavali drugi sastanci samostanske obitelji

Zbog velike sliĉnosti strogo ureĊena kanoniĉkoga ţivota s redovniĉkim katedralne su se crkve

stale nazivati samostanima (coenobium iii monasterium), Što je sve do danas ostavilo lako

prepoznatljiv trag u njemaĉkom jeziku, gdje se za mnoge katedralne crkve uvrijeţio naziv

Munster, što dolazi od monasterium 'samostan'. Isprva su i kanonici poput drevnih prezbiterija

spavali i jeli zajedno u jednoj kući (commune dormitorium et commune refectorium), a

obdrţavali su i liturgijske ĉasove u katedralnom koru. Postupno je onda popuštala prvobitna

kaptolska stega, napuštao se zajedniĉki ţivot (vita communis) i od 13. st., osim obvezatne

zajedniĉke molitve u koru, kanonici uglavnom više ne ţive drukĉije nego svjetovni svećenici,

ali im je dostojanstvo bilo više. Smatrali su se višim klerom, a sav ostali, pa i katedralni,

niţim.

Kaptoli su se osnivali da pomaţu biskupu u dušobraniĉkom radu i zamjenjuju ga u upravi

dijecezom, to da ga podupru u sjajnijem izvoĊenju liturgije, i to sluţbom u katedralnom koru i

asistencijom pri izvoĊenju pontifikalnih obreda. Kaptol se nazivao biskupskim senatom.

Takav mu je poloţaj jako uzvisivao ugled, ali je u sebi nosio i klicu trajnih sukoba s biskupom

jer im interesi nisu bili uvijek sukladni. Kaptol je stalno obuzdavao biskupovu samovolju u

upravljanju biskupijom i raspolaganju crkvenom imovinom, a biskup se nastojao koliko je

bilo moguće riješiti toga nadzora. Kaptol je u svakoj prilici nastojao uvećati svoje privilegije i

prerogative, a biskup ih je opet i opet nastojao ograniĉiti. Kanonici su vodili katedralno

gospodarstvo, pa se kaptol sve jaĉe poistovjećivao s katedralom, njezinim pravima, ugledom i

imetkom. Dolazilo je tako do suparništva izmedu biskupa i kaptola oko upravljanja crkvom i

uţivanja

njezinih beneficija. Takav je poloţaj davao kaptolu u dalmatinskim gradskim općinama veliku

vaţnost, te je uţivao veći ugled od gradske vlastele, koja su u njem, uostalom, bila dobro

zastupljena. Kako je vrijeme prolazilo, kanonici su svoj povlašten polaţaj naglašavali i

vanjskim obiljeţjima, osobito kvalitetom i krojem svoje kleriĉke odjeće. Isprva je kaptol

nastupao kao predstavnik svega katedralnog, pa i svega gradskog svećenstva. To okrilje

kanonika nad niţim klerom nije ostalo trajno, nego samo dok taj nije izborio pravo da sam

bira svoje vlastite predstavnike (procuratores).(2)6

Kaptol je ljubomorno ĉuvao svoju autonomiju, a pri tome je bilo najvaţnije da sam i bez

ikakve ingerencije izvana bira svoje ĉlanove. Za to da klerik postane kanonikom bilo je,

barem u Splitu, potrebno troje. Prvo izbor u kapitulu, na kanoniĉkom skupu, na koji su morali

biti pozvani svi koji su imali pravo glasa (electio). Zatim nadbiskupova potvrda (

confirmatio), koji je imao ispitati je li izbor izvršen prema propisima i je li novoizabrani

kanonik ispunjava sve uvjete (roĊenje u zakonitom braku, sposobnost i sklonost za kleriĉku

sluţbu, i napokon ĉastan ţivot) i ako naĊe da jesu ispunjeni, potvrditi izbor. Ako upravo nije

bilo nadbiskupa, kaptol je novoga ĉlana potvrĊivao sam. I kao treće uvod u posjed

(introductio in possessionem). To su u starije vrijeme vršili kanonici sami, a poslije bi

nadbiskup odredio nekoga iz kaptola da u njegovo ime uvede novoizabranoga i potvrĊenoga.

Uvoditelj je onda poveo uvoĊenika do izabranoga sjedala u koru i izvršavao s njim niz

simboliĉnih ĉina, kao ulaţenje u crkvu i izlaţenje iz nje, dodjeljivanje knjiga i drugih

predmeta vezanih uz sluţbu, nesmetano stajanje i sjedenje u crkvi. Tim uvodom izabrani je

stjecao mjesto u koru i pravo glasa u kapitulu, pravo na kanoniĉki prihod (praebenda) i pravo

na precedenciju (praecedentia),što će reći na ĉvrsto utvrĊen rang meĊu kanonicima i na to da

nastupa prije onih niţega ranga ili istoga ako su izabrani poslije njega.(27)

Od kako su ustanovljeni kaptoli, prenesen je na njih izbor biskupa, koji je prvotno pripadao

prezbiteriju, odnosno dijecezanskom kleru, pošto su od toga iskljuĉeni svjetovnjaci. Isprva je

taj izbor trebao potvrditi metropolit, a od 13. st. papa. U Splitu je kaptol birao nadbiskupe još

i onda kada su pape od 14. st. stekli pravo da sami po svojem nahoĊenju imenuju biskupe. Uz

kaptol je splitskoga nadbiskupa birao katedralni, pa ĉak i gradski kler. Splitski je katedralni

kaptol, pozivajući se na stari obiĉaj, koji put birao i biskupe splitske sufragane, ako njihove

katedrale u to vrijeme nisu imale kaptola. Iako su kaptoli, jedni prije, a drugi kasnije, izgubili

vlast da biraju biskupe, nego ih je imenovao papa, ostalo im je da

upravljaju biskupijom u duhovnim i svjetovnim stvarima dokle god je biskupska stolica

bivala ispraţnjena. I tu su vlast kaptoli naslijedili od starih prezbiterija. Nadbiskup je vaţinije

odluke koje su se ticale katedralne crkve i biskupije donosio u dogovoru s kaptolom, s njim je

skupa sudio u vaţnijim parbama i tek u dogovoru s njim podjeljivao znatnije nadarbine. Sve

to pokazuje kako je kaptol predstavljao znatno ograniĉenje biskupske vlasti i vršio stalan

nadzor nad njom. Razumljivo je da je i u Splitu dolazilo do sukoba, pa i pravdanja, kanonika s

nadbiskupom. U obranu svojih prerogativa i imovinskih prava kaptol se sporio s raznim

strankama.(28)

Crkvena je imovina u Splitu, kao i drugdje, isprva bila jedinstvena i prihodi su se od nje po

odreĊenom kljuĉu raspodjeljivali za sluţbu Boţju, za ţivot biskupu i za kler, za pomoć

siromasima. Poslije se izdvojila imovina namijenjena »biskupovu stolu« (mensa episcopalis),

a kad je onda ustrojen katedralni kaptol, dobio je i on svoja vrela prihoda. Pripale su mu kuće

i zemlje, prepušten mu je dio crkvene desetine, i to u Splitu ona njezina ĉetvrtina koju je po

starim crkvenim propisima imao dobiti biskupijski kler. Tomu zajedniĉkomu posjedu kaptola

(massa communis ill massa capitularis) treba dodati još po jednu crkvu s prihodima od nje što

je pripadala svakomu pojedinom kanoniku. Uz to su kanonici mogli imati prihode i od drugih

crkava i crkvenih posjeda. Ti prihodi nisu bili veliki, pa se kaptol i kanonici od njih nisu

bogatili, ali su uiţvali materijalnu sigurnost i društveni im je poloţaj bio ĉvrst i ugledan.

Danas se više ne da utvrditi koje su crkve u Splitu, bilo ih je preko pedeset, u 13. st. pripadale

kaptolu iii su prihode od njih mogli uţivati samo kanonici. Još manje je moguće odrediti koji

su u srednjem vijeku bili kaptolski zemljišni posjedi. Moţe se pretpostaviti da su bili

razmjerno veliki jer je bilo mnogo darovanja za spas duše darovatelja, pa su gradsko vijeće i

skupština u drugoj polovici 12. st. donijeli zakljuĉak da se zabranjuju takve nadarbine. No to

se zabrana pokazala neodrţivom jer je papa odmah zaprijetio izopćenjem predstavnicima

gradske vlasti i interdiktom samomu gradu. Ne moţe se pouzdano utvrditi ni to jesu li prihodi

od imovine splitskoga kaptola bili bogati iii siromašni. Na poĉetku 13. st. on se moleći za

darovanje poziva na svoju bijedu, a pod kraj 14. odobreno mu je zbog neimaštine sniţenje i

odgoda isplate papine desetine. Istina, pod kraj 13. st. nametnut mu je izvanredni papinski

porez za oslobaĊanje Svete zemlje u iznosu koji je bio gotovo jednak onomu koji su tada

platila tri splitska benediktinska samostana zajedno. Svakako, dobro je potvrĊeno to da se

splitska metropolitanska crkva oko sredine 13. st. smatrala vrlo siromašnom. Izabrani

nadbiskupi otklanjali su zbog toga tu ĉast, pa je papa morao prihvatiti izbor nadbiskupa

kojega nije smatrao prikladnim i

dostojnim jer se nitko drugi nije htio toga prihvatiti. Kao izlaz se predlagalo i to da se

siromašna splitska nadbiskupija spoji s bogatom zagrebaĉkom biskupijom.(29)

Iz vrela se, meĊutim, razabire jedno: Ona imovina splitskoga kaptola koja se sastojala u

nekretninama nije se u 13. stoljeću bitno povećavala. U tom pogledu nije bilo nikakva širenja

koje bi zasluţivalo veću

pozornost. Najvrednija pokretna crkvena imovina oko koje se brinuo kaptol bila je riznica.

Njoj valja pribrojiti i knjige, koje su, znalaĉki ispisane na pergamentu i umjetniĉki ukrašene, u

srednjem vijeku predstavljale dragocjenost.(30) Poznato je da se u prvoj polovici 13. st. splitski kaptol parbio sa svojim nadbiskupom za knjige koje je ovaj bio uzeo sebi.(31)

Kaptolu je na ĉelu stajao arhiĊakon (archidiaconus), što će reći nadĊakon. Taj naslov potjeĉe

još iz antiĉkoga kršćanstva, javlja se već u 4. stoljeću kao naziv za proĉelnika prezbiterija.

Prvobitno je, kako mu i naziv kaţe, bio prvak meĊu Ċakonima, kojih je u mnogim starim

biskupskim crkvama bilo sedam poput onih sedam izabranih da sluţe zajednici kojoj su još na

ĉelu stajali apostoli.(32) U kršćanskoj starini arhiĊakonova se sluţba sastojala u tome da se

brine oko siromaha i da nadgleda raspodjelu milostinje. Tako je onda postao upraviteljem

crkvene imovine, a kada je biskupska stolica stajala ispraţnjena (sedisvacantia), raspolagao je

i onim njezinim dijelom koji je bio odreĊen da se njime uzdrţava sam biskup, njegovim

»stolom« (mensa episcopalis). Brinuo se i za odgoj svećeniĉkoga podmlatka, stajao je dakle

na ĉelu biskupijskoga školstva, vršio je i sudbenu vlast, ili što bi ju biskup prenosio na nj, ili

kao samostalan sudac u sporovima medu niţim klerom. Takvim svojim poloţajem arhiĊakon

je stajao nad svim biskupijskim klerom i njegovo je mjesto bilo prvo do biskupa. Kad su

ustrojeni kaptoli i kao tijela dobili mjesto koje je do tada imao prezbiterij, arhiĊakoni su se

naĊli na njihovu ĉelu i dalje, bar u naĉelu, vršili istu sluţbu u nešto promijenjenim okolnostima.

Takvo je stanje ostalo u većini biskupija na hrvatskome prostoru. U sjevernijim europskim

predjelima nastupila je u tom tradicionalnom uredenju znatna promjena. Tamo je u kaptolu

bilo više arhiĊakona i oni su vodili brigu o arhiĊakonatima, jurisdikcijskim podruĉjima na

koja su se, vjerojatno zbog većeg teritorijalnog opsega, bile podijelile biskupije. Na ĉelu

cijeloga kaptola stajao je prepošt (praepositus). Tako su u

hrvatskim zemljama bile ureĊene zagrebaĉka i kninska biskupija, koja se posljednja time

bitno razlikovala od splitske nadbiskupije, kojoj je kninski biskup bio podreĊen kao svojoj

metropoliji.(33)

ArhiĊakon je kraj sve vaţnosti svoje sluţbe i velikoga utjecaja što ga je imao po njoj ostajao u

Ċakonskome redu. Ako bi primio svećeniĉki, samim je time gubio sluţbu.(34) ArhiĊakone je,

dakako, imala i salonitanska, te za njom njezina priznata nasljednica, splitska crkva. No nije

nam poznat sav niz onih koji su prije Tomina izbora 1230. obnašali to sluţbu. Poznati su nam

samo salonitanski arhiĊakon Honorat (590-599), splitski Bazilije (poĉetkom 11. st.), Fuskon

(oko 1040), Petar (1068-1089), Dobro Dicijev (prije 1119), Dujam (oko 1119), Grupĉo

Prodanov (1206-1228/9), Kataldo Forminov (1229-1230). To su Tomini prethodnici koji su

nama poznati.(35)

6. Tomino javno djelovanje

a. Okviri i pretpostavke Tomina javnoga djelovanja

Izborom za kanonika, pa onda, samo s trideset godina, već i za arhiĊakona, Toma je na velika

vrata ušao u javni ţivot onovremenoga Splita. Kao i u svim nekada carskim bizantskim

gradovima u Dalmaciji, tako je i u Splitu ţarište toga ţivota bila autonomija gradske općine.

Još od najranijega srednjovjekovnog doba sve ono podruĉje na obali i otocima nekadašnje

rimske Dalmacije što je ostalo izuzeto od slavenskoga zauzeća zemlje, te tako nije postalo

sklavinijom, što će reći da nije poĉelo

po slavenskom zakonu i obiĉaju, nije bilo pod slavenskim redom i sudom, nego je ĉuvalo,

koliko god pritisnut i okrnjen, kontinuitet antiĉkoga rimskog poretka i institucija, ostalo je

organizirano kao niz autonomnih gradskih općina i njihovih teritorija, izdvojenih od svojega

zaleĊa i izmeĊu sebe prostorno nepovezanih. Na ĉelu svjetovne gradske vlasti stajali su im

priori, a na ĉelu crkvene biskupi. Na biskupe je još Justinijan u doba velikih nevolja u kojima

su se našle neke provincije bio prebacio znatan dio drţavnih upravnih prerogativa, a kad su se

našli stisnuti uz more i na otocima, u poganskom okruţenju, njihova je politiĉka vaţnost,

dakako, još znatno porasla.

Autonomija je bila politiĉka organizacija koju je ţivot tim općinama upravo nametao i one su,

oslanjajući se s jedne strane na carsku mornaricu, kojoj su sluţile kao uporišta, a na drugoj,

zagtićene snaţnim utvrdama, ureĊujući vješto u obostranom interesu odnose sa slavenskim

vlastima u svojem kopnenom zaleĊu, uspjele takvo stanje odrţati stoljećima. I kad

je carstvo ustrojilo svoje dalmatinske posjede prvo kao arhontiju, koja se, kao i ona na Krimu,

zasnivala upravo na toj autonomiji, pa onda i kao temu, što je u naĉelu te posjede ukljuĉivalo

u strogo centraliziranu vojnu upravu carstvom, logika je ţivota to na kraju i opet svela na

labavo povezanu skupinu gradskih autonomija bez teritorijalnoga kontinuiteta. Koliko

razabiremo, ĉak ni titulu prokonzula ili stratega te teme nije u 11. stoljeću nosio namjesnik

poslan od cara, nego zadarski prior, proĉelnik gradske samouprave u metropoli bizantske

Dalmacije. Do te se mjere sve bilo svelo na gradsku autonomiju. A i poslije, kada su ti

gradovi, i dalje pod najvišim vrhovništvom bizantskoga cara, priznali i neposredno

vrhovništvo hrvatskih vladara, pa se u molitvama njihovih crkava uz cara spominjao i kralj, u

poloţaju se autonomije njihovih općina ništa nije promijenilo. Nikakvo trvenje, nikakva borba

gradova za autonomna prava nije iz toga vremena ostavila traga u vrelima. Splitska nas

pismena predaja izvješćuje samo o bogatim nadarbinama kojima su hrvatski vladari

podupirali splitsku crkvu i samostane.(36) Odatle se razabire da su ti odnosi, kako se ĉini, bili

razmjerno skladni i bez većih napetosti. Svakako se mole utvrditi bar to da, ako ih je i bilo,

nisu ostavile traga u povijesnom pamćenju dalmatinskih gradova.

Kada su ugarski Arpadovići nastupili Zvonimirovo nasljedstvo i postali kraljevima Hrvatske i

Dalmacije, poloţaj se nešto promijenio. Istina, Koloman Arpadović je 1105. svoju vlast nad

dalmatinskim gradovima uspostavio uz izriĉito priznanje njihove autonomije. Ali već je to

bilo ugraĊeno ograniĉenje. Obećavajući da će kao biskupa i kneza (comes), kako se sada

poĉeo zvati prior, potvrditi one koje sami izaberu, odredio je da im treba njegova potvrda.

Time on stjeĉe ingerenciju na postavljanje proĉelnika općine, crkvenoga i svjetovnoga. Uz

pomoć svoje stranke u gradu, te raznim mamcima i pritiscima mogao je na te poloţaje

dovoditi svoje ljude.(37) I doista je već Koloman postigao da u Splitu za biskupa izaberu

njemu odanoga dvoranina Manasa, a u Zadru za kneza njegova bana Kledina. U Splitu je

općina bila ĉak prinuĊena prepustiti kulu na istoĉnom uglu Dioklecijanove palaĉe ugarskomu

zapovjedniku i posadi koji su odande ubirali kraljevsku daću po Hrvatskoj. Ta posada nije

imala

pod nadzorom sam grad, niti je u njem imala ikakve zadaće, ali je dakako predstavljala znatan

pritisak na gradsku autonomiju. Ĉak su, kako se poslije pamtilo, biskup, Kolomanov

dvoranin, i taj zapovjednik negdje ubrzo iza 1111. u tajnom dogovoru pokušali uz pomoć

ugarske vojske iz kule skršiti gradsku samostalnost. To se izjalovilo, biskup je morao pobjeći

i napustiti svoje mjesto, a i ugarska je vojska poslije ostavila to svoje uporište.(38) A ban je

Kledin braneći Zadar od mletaĉkih snaga kojima je duţd kušao ostvariti svoje pretenzije na

Zvonimirovo nasljedstvo ušao s vojskom u grad, zauzeo gradsku tvrĊavu i ostavio u njoj

posadu, pa se 1117. morao truditi da se opet izmiri s graĊanima. A kada su Mletci ipak

nadjaĉali, duţd nije mogao drukĉije, nego je i on prisegao Zadranima jamĉeći im slobodu.(39)

I Split je tada na kratko došao pod mletaĉku vlast, a onda se opet našao pod

Arpadovićima.(40)

U tom se zbivanju jasno ocrtava poloţaj u kojem su se od poĉetka 12. stoljeća našle

dalmatinske gradske općine, i Split meĊu njima. Njihova je unutrašnja okomica bila i ostajala

djedovska i pradjedovska autonomija. Gradovi su iz svih snaga prianjali uz nju i branili je, ali

su pri tome bili izloţeni teškim pritiscima koji su dolazili i s kopna i s mora. S kopnene ih je

strane, preko dinarskoga gorja, nastojao podvrgnuti svojoj vlasti rex Hungariae, Dalmatiae et

Croatiae iz podunavske Panonije, a s morske strane dux Venetiarum, Dalmatiae et Croatiae s

druge obale Jadrana, koji su, jedan i drugi već intitulacijom što se tako preklapala pokazivali

da ne odustaju od Zvonimirova nasljedstva. U napetosti tih triju teţnja, gradske autonomne,

ugarske kopnene i mletaĉke prekomorske, protjecala je povijest Splita već sto godina prije

Tomina roĊenja, a i za njegova ţivota tekla je nošena upravo njome.

U tijeku 12. stoljeća Mletci su uspjeli ostvariti svoje nasljedno pravo nad sjevernim

gradovima, otoĉnima i nad Zadrom, a Arpadovići su ĉvrsto drţali Split i Trogir. Bizantska

vlast, koju je nad Splitom kroz šesnaest godina (1164-1180) uspostavio car Emanuel Komnen,

pa je upravo u njem stolovao bizantski namjesnik za Dalmaciju i Hrvatsku, znaĉila je, sasvim

u duhu davne tradicije, jaĉanje gradske autonomije. Stoga je splitska općina bila naklona

carevu vladanju, ali mu se opirala crkva jer je car, za razliku od starih vremena, sada, poslije

crkvenoga raskola, bio shizmatik, a splitski je nadbiskup ostajao vjeran Rimu. Bizantskoj

vlasti većinom nisu bili skloni ni hrvatski feudalci, pa je izmeĊu njih i probizantski

raspoloţenih Splićana dolazilo do ţestokih oruţanih razraĉunavanja.(41) Mletci nisu, dakako, odustajali od ostvarivanja svojih

pretenzija i kad se povukao Bizant opet su navaljivali, Arpadovići su pak postavljajući

mlaĊega kraljeva brata da kao herceg (dux) samostalno vlada zemljama Zvonimirove krune

pojaĉali svoju prisutnost na granicama autonomnih gradskih teritorija, te njihova vlast nije do

općina dosezala više samo preko planina iz dalekoga podunavlja.

Vrhovništvo ugarsko-hrvatskih kraljeva omogućivalo je graĊanima autonomne općine

slobodno i sigurno kretanje po širokim kopnenim prostorima. To je bila velika prednost za

splitsku trgovinu. A pod kraj 12. stoljeća poloţeni su i okviri za morsku trgovinu. Split je

sklopio trgovaĉke ugovore s Pisom (1188), s Koprom (1192) i s Firmom (na samom kraju

stoljeća). Takvi su ugovori na osnovi uzajamnosti sreĊivali ne samo trgovaĉka i financijska,

nego i pitanja fiziĉke i pravne sigurnosti. Time je Split osigurao svoju trgovinu na

Jadranskom i na Tirenskom moru, te se snaţno gospodarski i uĉvršćivao svoj meĊunarodni poloţaj. Koliko danas razabiremo, pomorska je trgovina bila intenzivnija od kopnene.(42)

Raskorak izmeĊu splitske općine i splitske crkve što se osobito jasno oĉitovao za bizantske

vlasti oko odnosa s carem shizmatikom imao je dublje korijene. Crkva je bila skupila toliko

posjeda da se to mjerodavnim krugovima graĊanstva uĉinilo nedopustivim. Stoga je gradsko

vijeće još 1162. zakljuĉilo da graĊani ne smiju svoje nekretnine crkvi niti darivati, niti joj ih

prodavati ili ostavljati u nasljedstvo. Ta je drastiĉna odluka izazvala vrlo brzu i vrlo strogu

papinu reakciju. Pod prijetnjom izopćenja gradskih ĉasnika i izricanja interdikta nad cijelim

gradom morala je općina odustati od svoje odluke i sve je ostalo po starom. To zbivanje,

meĊutim, pokazuje da utjecaj splitske crkve nije u gradu ostajao neosporenim.(43) Uz crkvu i

njezin krug postojala je meĊu graĊanima i snaţna protucrkvena struja. Tako je ostalo, pa je i

Toma ArhiĊakon to jako osjetio u svojem javnom djelovanju. Da u općini nije bilo sklada,

pokazuje se i u tome što se, kada je kralj Andrija II. Arpadović 1217. polazeći na kriţarsku

vojnu logorovao kod Splita i sam bio lijepo primljen u grad, te mu je u taj mah bio vrlo sklon,

splitska se općina nije umjela okoristiti tom iznimno povoljnom prilikom da unaprijedi svoje

interese i ojaĉa svoj poloţaj. Zanemarila je ĉak izriĉite kraljeve ponude jer su se svi utjecajni graĊani više zanimali za svoje osobne probitke.(44)

Za Tomina djetinjstva i mladosti prilike su se oko Splita sloţile drukĉije, iako sve proizlazi iz

stanja i razvoja kakvi se razabiru u prethodnom stoljeću. Osvojivši 1202. uz pomoć kriţara Zadar i onda 1205.

Dubrovnik, Mletci su se ponovno i jako uĉvrstili na istoĉnoj jadranskoj obali, a vlast

Arpadovića, kraljeva i hercega, nije bila dosta jaka da obuzda hrvatske rodove i njihovu

gospodu u zaleĊu. Tako su Kaĉići s najjaĉim uporištem u tvrdom Omišu, »gusareći«, kako se

to sluţbeno zvalo u kancelarijama urednih drţava, pa tako i u splitskoj općini, postali

ozbiljnom pomorskom silom koja je obnovila tradiciju starih Morjana i Neretvana. Njih ni

Venecija u svojoj ojaĉanoj prisutnosti na istoku Jadrana nije mogla suzbiti. Njihovi brzi

brodovi plovili su i plijenili sve do Boke kotorske na jednu i do Istre i Kvarnera na drugu

stranu. Ĉak se i kralj Andrija II. pokazao nemoćnim stati tomu na kraj, i kad su Omišani

poĉeli ometati kriţare pri plovidbi prema Svetoj zemlji, pozvao je 1221. papa Honorije III. na

rat protiv njih. Zatraţio je od Splićana da ih napadnu, a tomu je pothvatu stao na ĉelo sam

papin legat Akoncije, ali kako to nije postizalo oĉekivan uspjeh, pozvao je 1222. još i

Dubrovĉane da im pomognu. Cijeli taj pohod završio je potpunim neuspjehom, a splitski je

teritorij teško stradao od pustošenja kojim su se osvećivali Kaĉići.(45)

Splićani su još 1207. izabrali za gradskoga kneza moćnoga hrvatskog velikaša Domalda od

roda Kaĉića i tako se stavili pod njegovu zaštitu. Kao da su se Kaĉiću utekli protiv Kaĉića. No

kada je Domald pao u kraljevu nemilost, zbacili su ga 1221. s toga poloţaja i izabrali za

gradskoga kneza drugoga hrvatskog velikaša, zvonigradskoga kneza Višena od roda Šubića.

Taj je pak bio heretik. Oĉito je dakle da je u Splitu pri njegovu izboru za kneza prevladala

svjetovna struja nesklona crkvi. Kada je Višena ubio njegov rodić, Grgur Šubić, knez

bribirski, koji je uz kraljevu potporu sam teţio za tim da postane gradski knez splitski,

izabrala je ista to struja 1225. na Višenovo mjesto humskoga kneza Petra, takoĊer heretika.

No crkvena struja ga je odbijala, svećenstvo je pak išlo tako daleko da su mu uskratili pristup u katedralu. Ali su svjetovnjaci, Petrovi pristaše, silom oteli kljuĉe

i uveli svojega kneza u crkvu. Kada je to saznao papin legat koji je bio vodio Splićane u

pohod protiv Omišana, udario je Split interdiktom, pa se u njem godinu dana nije vršila sluţba boţja.(46)

Godine 1222. napali su Hrvati Cetinjani splitski teritorij i samo su teško, uz pomoć konjanika

kneza Višena, razbijeni i potjerani. Bila je to ona godina u kojoj je Toma kao student u

Bologni slušao svetoga Franju kako propovijeda. Godine 1225. ratovali su Splićani s

Domaldom Kaĉićem, svojim svrgnutim knezom, koji im se osvećivao, a 1226. borili

su se uspješno s Hrvatima Butkovićima za selo Ostrog, koje su ovi smatrali svojom baštinom,

a splitska crkva svojim vlasništvom.(47) To je vrijeme kada je Toma već bio na povratku kući

iz Bologne. Oko Splita je tada bilo sve uzbibano i nemirno, odnosi s Hrvatima opterećeni

teškim i ĉestim sukobima. A i u samome gradu nije bilo mira. Svjetovnjaĉka, protucrkvena

stranka sukobljavala se s crkvom i njezinim privrţenicima. I feudalci koje su graĊani birali za

svoje knezove imali su svaki svoju stranku. Nije od njih samo gradska općina oĉekivala

zaštitu, nego i njihovi pristaše u gradu osobnu korist i razne usluge. Nadbiskupi su ĉesto bili

kraljevi ljudi, bliţe povezani s ugarskim dvorom nego s gradskom općinom kojoj su trebali

biti duhovni pastiri. A i velikaši, izabirani za gradske knezove, predstavljali su u neku ruku

kraljevu vlast i bili, bar u naĉelu, njegovi pouzdanici. U takav se Split vratio Toma sa studija.

I upravo tada nekako, godine 1227, kada je Toma bio već zaprisegnuti biljeţnik splitske

općine, izabran je Grgur Šubić, knez bribirski, za gradskoga kneza u Splitu.(48)

b. Poĉetci Tomina javnoga djelovanja Tomu je splitski kaptol izabrao za arhiĊakona u nadbiskupovoj odsutnosti. Kako god odnosi grada sa susjedima, hrvatskim rodovima i njihovim velikašima, nisu bili mirni, pa je i u gradu vladao razdor meĊu pristašama istaknutijih meĊu njima, tako su i u splitskoj crkvi razne struje bile suprotstavljene jedna drugoj sukobljenim teţnjama i probitcima. Nadbiskup je tada u Splitu bio Guncel (1220-1242), rodom ugarski plemić i roĊak bana Jule. Poslije smrti nadbiskupa Bernarda, koji je umro 1217, u vrijeme dok je kralj Andrija II. preko Splita polazio na kriţarsku vojnu, splitska je stolica više od dvije godine ostajala prazna. ArhiĊakon i prvaci kaptola, koji su za sedisvakancije upravljali crkvom, nastojali su odgoditi postavljanje novoga nadbiskupa jer im je bilo ugodnije i probitaĉnije voditi poslove sami, osloboĊeni nadbiskupske vlasti . Kad bi se postavljalo pitanje izbora novoga nadbiskupa, brinuli su se da se predlaţu ono neprikladni koji, ako i budu izabrani, neće biti potvrĊeni, ili pak takvi koji taj izbor neće prihvatiti zbog siromaštva splitske nadbiskupije. Napokon je ban Jula splitskomu kleru i crkvenomu puku poslao rjeĉito pismo u kojem ih je pozvao da za svojega nadbiskupa izaberu Guncela, te im obećavao svoje usluge i sklonost ako to uĉine. U Splitu je pak bilo pripadnika klera nezadovoljnih upravom kaptolskih prvaka i ti su nezadovoljnici prionuli uz banovu ponudu i predobili većinu laika da stanu podupirati Guncelov izbor.

Knez je Domald Kaĉić doduše znao da Guncel malo vrijedi i da nije dostojan poloţaja za koji

se predlagao, a i mnogi drugi su posvjedoĉli da je to tako. Ipak je prevladala Guncelova

stranka jer su se sad laici toliko zauzeli za njega da su privoljeli i većinu klera da pristane uza

nj, a kad arhiĊakon sa svojim pristašama to i dalje nije prihvaćao, zaprijetili su u gradu

nemiri, pa su napokon i oni, preko volje, dali svoj pristanak.

Tako je Guncel izabran i posvećen za splitskoga nadbiskupa, ali se uskoro pokazao tako

neozbiljnim i lakoumnim da se raspoloţenje u gradu brzo okrenulo protiv njega. Nije se

nimalo brinuo za red i pristojnost u crkvi. Osim toga je na preĉac vršio sve biskupske sluţbe:

posvećivao crkve, redio klerike, svugdje se nazivao nadbiskupom, premda iz Rima još nije

bio dobio palij, ĉime bi tek od pape bio konaĉno potvrĊen kao metropolit. U Splitu je tada

boravio papin legat Akoncije, koji je spremao pohod protiv Omišana,(49) ĉovjek vrlo strog i

savjestan. On je vidio kakav je i što radi nadbiskup i kakvo je stanje u splitskoj crkvi. Kada je

napokon Guncel iz Rima zatraţio palij, legat se zauzeo da mu se ne pošalje. Papa Honorije

III. cijeli je taj predmet onda predao tomu svojemu legatu na rješavanje. Taj je pak Guncela

suspendirao od svake biskupske sluţbe i naredio mu da ode u Rim i da pred papom poloţi

raĉun. Tamo je Guncel na jedvite jade postigao da ne bude smijenjen, nego samo suspendiran

na dvije godine. Tako je opet primljen u milost i dobio palij tek 1223. Ni u toj stvari kaptol

nije bio jednodušan. Dva su kanonika pošla s nadbiskupom u Rim da ga pred papom podupru,

ali kada su vidjeli kako mu stvari loše stoje, poţurili su se da se povrate kući. Treći je jedan

kanonik pak došao u Rim da iznese i posvjedoĉi optuţbe protiv nadbiskupa.(50)

c. Sukob s nadbiskupom

Kada je splitski kaptol 1229. izabrao za arhiĊakona kanonika Katalda sina Forminova, u

odsutnosti nadbiskupa Guncela, nije ga on, kad se vratio, htio potvrditi. Tako je Kataldo, koji

je već bio zašao duboko u godine, umro kao izabrani i ustoliĉeni arhiĊakon ĉekajući

nadbiskupovu potvrdu.(51) Isti je Guncel bio uzeo sebi crkvene knjige i u parbi što se povela

oko toga morao je ĉvrsto obećati da će ih vratiti, a splitski su kaptol pri tome zastupala ĉetiri

kanonika, od kojih je najmlaĊi i po rangu najniţi bio upravo Toma, tada još samo kanonik

subĊakon.(52)

Kao nasljednik Kataldov izabran je za arhiĊakona splitskog kaptola Toma, iako je kao

tridesetogodišnjak vjerojatno bio u njem najmlaĊi. Izabrali su ga sloţno i jednodušno kaptol i

sav kler, takoĊer u odsutnosti toga i takva nadbiskupa Guncela. To vrlo jasno pokazuje kakav

je bio odnos izmeĊu nadbiskupa i kaptola te većine splitskoga svećenstva. Razumije se da on,

kad se vratio, isprva nije htio potvrditi Tomin izbor. No onda je morao uvidjeti da je proveden

uredno i po kanonskom pravu besprijekorno, a kanonici ostali oko tog izbora sloţni, pa kad se

ni za što ni je mogao uhvatiti, konaĉno je ipak popustio. Uz svoj je blagoslov ustoliĉio Tomu i

svojom ga je rukom uveo u sluţbu, prava i posjede.

Novi je arhiĊakon svoju sluţbu shvatio vrlo strogo, te je poĉeo bespoštedno uvoditi red u

splitsku crkvu, uklanjajući i kaţnjavajući zloporabe i prijestupe. Nadbiskup ga u tome nije

podupirao, nego se samo još više oneraspoloţio jer je revni arhiĊakon i njega opominjao, pa

je on svojom natpastirskom vlasti znao ukidati zabrane i kazne koje je taj izricao. A i u

gradskome je kleru arhiĊakon stjecao sve više neprijatelja, pa se stvorila i stranka koja mu je, predvoĊena natpopom i oslanjajući se na nadbiskupa, poĉela otvoreno uskraćivati posluh.

U kaptolu je pukao teţak razdor. Nadbiskup i natpop poĉeli su podizati teške optuţbe protiv

arhiĊakona i prijetiti mu interdiktom i izopćenjem. A kako bi pobunili i narod protiv njega,

zatvorili su sve crkve i obustavili sluţbu boţju. Narod je pristajao uz jednu iii uz drugu

stranku i dolazilo je do buĉnih nemira, pa i do tvornih napadaja. Kanonici su gotovo svi bili

protiv arhiĊakona, a dio plemića i većina svećenstva za njega. ArhiĊakon je uvidio da tako ne

moţe opstati i, bojeći se da se ne dogodi kakvo veće zlo, odluĉio je 1234. poći pred

apostolsku stolicu, papi Grguru IX, koji je tada upravo boravio u Perugii. S njim su pošli

ĉetvorica kanonika koji su ga podrţavali. Odmah je za njim krenuo i nadbiskup s većom skupinom kanonika, medu njima i najuglednijih, da uznastoje oko njegove konaĉne osude.

Toma je, meĊutim, i kod pape i u kuriji našao razumijevanje i potporu. Poslije duljega

postupka i parbe Toma je potpuno opravdan i potvrĊen u svojoj sluţbi, a nadbiskup i njegovi

pratioci strogo su ukoreni. ArhiĊakona su onda svojim pismima poduprli još trogirski i

hvarski biskup. Na to su izriĉito razgraniĉene sluţba nadbiskupova i sluţba arhiĊakonova, te

ovlasti što iz njih proizlaze. Tako su zacrtani sreĊeni odnosi u splitskoj crkvi, a Toma se

vratio kući ojaĉan, udvršćen na svojem poloţaju i ugledom jako osnaţen.(53) O ugledu što ga je Toma stekao u Rimu svjedoĉi i to što Grgur IX. 1235. u pismu zadarskom nadbiskupu Ivanu najavljuje da će, ako ovaj ne prestane kinjiti franjevce koji su u njegovoj biskupiji suzbijali krivovjerje, ovlastiti splitskoga nadbiskupa i arhiĊakona, dakle Tomu, da u njegovo, papino, ime postupaju protiv njega.(54) Taj ojaĉani poloţaj Tomi je uskoro jako zatrebao, a i za splitsku se gradsku općinu pokazao vrlo znatnim.

d. Trvenja i sukobi u gradu i crkvi

Tek što se Toma bio vratio sa studija u Bologni i postao zaprisegnutim biljeţnikom splitske

općine, izabran je Grgur Šubić Bribirski za splitskoga kneza (1227). No ĉak ni taj izbor nije

gradu trajno osigurao mir i sreĊene prilike, premda se u prvi mah moglo uĉiniti da je tako.

Grgur je u ono doba bio najmoćniji hrvatski velikaš. Dok je boravio u Splitu nitko se nije

usudio napadati gradski teritorij, a i u samome je gradu vladao red, ali je on imao mnogo

posla na raznim stranama, pa je ostavio grad i u njem svojega vikara koji je za njega ubirao

gradska podavanja. A i on sam, kad bi, rijetko, na poziv graĊana dolazio u Split, pokazivalo

se da se ne brine za prilike u kojima se nalazi grad, nego jedino za svoje prihode od njega. Od

takvoga su se stanja, a ono je trajalo sve do godine 1234. ili ĉak 1235,(55) prilike u gradu

sasvim rastrojile. Kneţev vikar nije imao snage, a valjda ni volje, da uvodi red. Prevladalo je

stranĉarstvo i bezakonje. Pravda se vršila samo nad slabima i siromašnima kojima se nikoga

nije bilo strah zamjeriti. Prestalo se paziti na javno dobro i opći probitak. Za volju osobne

koristi, makar i malene, zanemarivala se i velika javna. Pri izborima na razne duţnosti u

gradskoj općini prevladavala je negativna selekcija. Kako je sve krenulo nizbrdo, dobila je

Domaldova stranka opet većinu, pa je knez Grgur svrgnut, a Domald Kaĉić opet doveden na

vlast kao splitski knez (1234/5). No samo dvije godine poslije toga prevladala je opet

Grgurova stranka. Splićani su otjerali Domalda i za kneza izabrali Grgurova sina Marka

Šubića Bribirskoga. Na to su Domaldovi pristaše, ojaĊeni i izazvani, pozvali Toljena, sinovca

bivšega splitskog kneza Petra Humskoga, onoga patarenskog heretika, da napadne i opljaĉka

splitski teritorij. Okrenuli su se tako protiv svojega grada. Splićani su na to poĉeli napadati i

pljaĉkati humsko primorje.

Tako je u gradu zavladala prava anarhija. Tu je s neznatna povoda došlo do teške zavade

izmeĊu dva ugledna splitska roda. Pala je krv.

GraĊani su se poĉeli svrstavati uz sukobljene, uz one s kojima se već zgodilo da su se poistovjećivali. Gradska vlast nije bila u stanju izaći s tim na kraj. Prvo je izagnala jednu od sukobljenih strana, traţila da ubojice napuste grad i porušila im je kuće do temelja. Oni su skupa sa svojim pristašama otišli u Zadar, ali su se odande brzo vratili s dva naoruţana broda i druţinom Pizanaca razbijaĉa. Po noći su pristali u splitsku luku i odmah se povezali s roĊacima i prijateljima, našli sklonište i, kako nisu imali sredstava za ţivot, namjerili su oruţanom silom provaljivati u kuće bogatih graĊana i pljaĉkati ih. Grad koji ih je bio izagnao nije imao glave. Tada su se graĊani trgnuli na obranu i zatrazili da povratnici smjesta izaĊu izvan zidina i utvrda jer će inaće skupno navaliti na njih i izvršiti nad njima nesmiljen pokolj. Na savjet svojih prijatelja, što su ih imali u gradu, prognanici su se na to povukli do samostana svetoga Stjepana pod borovima, do Sustipana dakle, i odande su pritiskali grad.

Tu je onda opet došlo do oruţanoga sukoba. I opet je pala krv. Sada je druga sukobljena

strana ubila neke svoje istaknute protivnike i tako konaĉno osvetila prolivenu krv. Kad je to

saznao najstariji brat, koji je predvodio nasilne povratnike, a bio se smjestio u pristaništu

sustipanskoga samostana, ţalostan se i zabrinut vratio u grad! Oĉito je smatrao da poslije

izvršene osvete izgon više ne vrijedi. I nije se prevario. Gradska je općina na svojoj skupštini

stala potpuno na stranu njegovih, a nove ubojice sada izagnala iz grada, dala im porušiti kuće

do temelja. Prognala ih je u Trogir i sva je njihova dobra dosudila njihovim protivnicima. Taj

potpuni obrat ostaje nam neobjašnjiv jer Toma, koji jedini izvješćuje o svim tim sudbonosnim

zbivanjima, ne daje izriĉitih objašnjenja. Razumjeti se ti općinski zakljuĉci mogu, ĉini se,

samo tako da je općina pod svaku cijenu htjela zaustaviti krvnu osvetu, pa je u oba sluĉaja

stala protiv ubojica. No nije uspjela smiriti stanje. Obje su se strane i dalje napadale, jedni iz

grada, drugi iz blizoga Trogira, i njihovo je nasilno razraĉunavanje na kraju poĉelo ugroţavati

i one Splićane koji se nikako nisu htjeli prikljuĉiti ni jednoj od dviju sukobljenih strana. Ţivot

u gradu postao je tako teško podnoljiv.(56) A i odnosi sa susjednim Trogirom bili su od toga

još teţe opterećeni nego su i bez toga već bili. Takav je razvoj dogaĊaja svima zorno pokazao

kako gradu nedostaje prava općinska vlast. A na to je Toma, pošto je u strašnom sukobu

1234. nadjaĉao nadbiskupa Guncela, usmjerio sve svoje napore.

e. "Latinski ustroj" gradske vlade u Splitu

Tek se bilo, bar izvanjski, silom prilika nekako primirilo stanje u splitskoj crkvi, došlo je u

tim, upravo opisanim, sukobima do potpunoga graĎanskog razdora koji je ugrozio i sam

opstanak autonomne splitske gradske općine. A Toma, sad jako učvršćena položaja kao iz

Rima poduprt arhiĎakon splitskoga katedralnog kaptola, znao je tomu lijeka. Vidio je kako su

talijanske gradske općine uspješno uspostavljale ustroj svoje vlade, prevladavale graĎanski

razdor i tako, opirući se o crkvu, odolijevale caru i njegovim feudalcima. To je "latinski ustroj

vlade" (regimen Latinum) koji je Toma smatrao najprikladnijim i za vlast u svojem gradu. U

prvoj polovici 13. st. počeli su se u Italiji pisati priručnici za ustroj gradskih vlada.

Najznatniji je, čini se, nastao 1229. i uvjerljivo se pripisuje firentinskom načelniku Ivanu iz

Viterba. Tomina razlaganja o »latinskom ustroju gradske vlade« uvelike se poklapaju sa

shvaćanjima iznesenim u tom traktatu. Bitna značajka toga ureĎenja bila je snažna gradska

vlast sporazumnim zaključkom graĎana povjerena strancu, na čvrsto odreĎen rok i za

ugovorenu plaću, provjerenomu profesionalcu koji se dobro razumio u gradsku upravu, a bio

potpuno nezavisan od posebnih domaćih interesa i svih podvodnih struja gradskoga

strandarstva, dobroga znalca rimskoga prava, koje se tada, uz prikladan izbor pravnih normi,

tako da posluže vladavini gradskoga patricijata, u Italiji polagalo u same temelje

novovjekoga graĎanskog uredenja, kakvo je u Europi nosilo budućnost.(57) Takav je

načelnik, potestat (podesta), stupao u jasan ugovorni odnos s gradskom općinom i za uglednu

i javno obznanjenu plaću na odreĎen rok preuzimao voĎenje gradskih poslova. Ako su obje

strane bile zadovoljne, ugovor se obnavljao, ali se tako biran i postavljan načelnik teško

mogao trajno nametnuti gradu.

U zatvoren krug tradicionalno ustrojene autonomne gradske općine ulazio je tako dah

velikoga svijeta, a općinski su se poslovi vodili

po kriterijima provjerenim u upravi uspješnih gradova, a bez neposrednoga utjecaja i pritiska

posebnih graĊanskih interesa. Tako su se bile u ono doba, prevladavši unutrašnje razdore,

osovile na noge uspješne gradske općine u Italiji. Toma je znao da i Split upravo tako moţe

prevladati svoje nevolje. A u obnovi talijanskih gradskih općina i uvršćivanju njihova

uzdrmana poloţaja u ono je doba mjerodavno sudjelovala nova duhovna snaga, upravo tada

uspostavljena, mala braća, red svetoga Frane. Oni su sasvim nedavno bili došli i u Split.

Svagdje su propovijedali graĊansku slogu, smirivanje razdora, prekid lanca susljednih krvnih

osveta. Sam je Toma zabiljeţio da je kao student u Bologni doţivio kako je na poticaj ţive

rijeĉi svetoga Frane došlo do pomirenja meĊu odavno zavaĊenim i zakrvljenim

graĊanskim rodovima.(58) U maloj braći i u njihovoj propovijedi našli su arhiĊakon i krug

njemu blizak u splitskoj crkvi potporu i uporište. Prilike su u gradu bile postale bezizlazne.

Sazrelo je tako mišljenje da Split mora uspostaviti »latinsku vladu«, da mora dobiti

opunomoćenoga naĉelnika, i to stranca, Talijana (de gente Latina), iz nekoga talijanskoga

grada, dobro upućena u tamošnje pravo i uredbe, bez ikakvih domaćih veza, nipošto pak

nekoga iz »slavonskih predjela ili Dalmacije«.(59)

Tu se Toma osobno jako zauzeo. Uspio je u skupštini klera i naroda postići suglasnost da se

izabere naĉelnik od latinskoga roda (ut de gente Latina potestas eligeretur), a sloţno se

odluĉilo i to da taj naĉelnik bude iz Jakina. Tu je došla do izraţaja duboka i stara veza izmeĊu

ta dva jadranska grada poloţena na dvjema obalama jedan nasuprot drugomu, veza i

povezanost o kojoj inaće sve do toga vremena jedva da ima izriĉitih vijesti. Toma je tako

postigao da skupa s drugim jednim uglednim splitskim graĊaninom poĊe kao poslanik u Jakin

i da tamo sve urede u tom smislu, kako im se bude uĉinilo da je najbolje. To je suglasje

splitskih graĊana bilo krhko i Toma se poţurio da odmah, usred zime, krene na put, da se

Splićani više nemaju prilike predomisliti. Bio je to doista naporan pothvat. Na put je pošao o

Bogojavljenju 1239, a u Jakinu je pristao pred Uskrs. Od Splita do Jakina putovao je tako više

od dva mjeseca. No uspjeh toga poslanstva bio je potpun. Jakinski naĉelnik, sam rodom iz

Bergama u Lombardiji, zauzeo se za splitsku stvar i uz posredovanje franjevaca našao se za

Split prikladan naĉelnik, jakinski plemić Gargan de Arscindis, koji se za dogovorenu plaću na

godinu dana prihvatio sluţbe splitskoga naĉelnika. Jakinski ga je naĉelnik sam predao

Splićanima i sveĉano se zajamĉio za njega. Tako je Jakin dao i predao Splitu gradskoga

poglavara odredivši i dva ugledna svoja poslanika da ga isprate. I na povratku je poslanstvo,

sada s naĉelnikom Garganom, putovalo dosta dana. U Split su stigli 15. svibnja iste godine

1239.(60) Procedura Garganova uvoĊenja u sluţbu i ustroj gradske vlade koji je uveo potpuno

se poklapaju s uputama u priruĉniku što se pripisuje Ivanu iz Viterba.

Grad je tako dobio naĉelnika. Taj je odmah poĉeo sreĊivati prilike i uvoditi novo ureĊenje.

Split se time konstituirao kao komuna kakve su u razvijenom srednjem vijeku nastajale i

drugdje na prostoru Sredozemnoga mora. U tome je, kraj posve nezainteresiranoga

nadbiskupa Guncela, imao ĉvrstu podršku crkve i njezina kaptola pod odluĉnim vodstvom

ArhiĊakona Tome. A i sam je u svem podupirao crkvu, ĉuvao njezine interese i oglušivao se

na prijedloge da joj smanji povlastice ili nametne terete. Uspostavio je vladu crkvene stranke.

Prvo je sam u skupštini svega naroda, pošto su splitski poslanici izvijestili o uspjehu svojega

poslanstva, pa dva jakinska pratioca izgovorila svoje pohvale i preporuke, poloţio zakletvu i

onda zatraţio od svih skupštinara, vlastele i puka, da se i oni njemu zaprisegnu na posluh i

sljedbeništvo. Dao je popisati sve koji su poloţili prisegu i našlo se da ih je bilo gotovo dvije

tisuće muškaraca. Uredio je onda sudište (curia) i popunio mu ĉasništvo, sve kako je bilo u

italskim gradovima kojima vladaju naĉelnici i umješno je sredio gradsku blagajnu. Zatekao ju

je praznu i napunio ju je, a da to nikoga nije previše zaboljelo. Smirio je i onaj strašni

graĊanski razdor, pomirio dva zakrvljena roda uspostavivši meĊu njima tazbinu. Odmah je

prekinuo sva neprijateljstva i sklopio savez izmedu Splita i Trogira. Uspio je uspostaviti mir i

s ostalim neposrednim susjedima. Hrvati su prestali napadati i pljaĉkati splitski teritorij.

Naĉelnik se pobrinuo i za pravno ureĊenje, dobro utemeljeno i stalno, kakvo je gradu bilo

potrebno. Dao je sastaviti svezak pravnih odredaba, kapitularij (capitularium), i tako poloţio

temelj gradskomu statutu. Tu je, kako izvješćuje Toma, dao upisati sve dobre obiĉaje koje je

grad ĉuvao od starine (omnes consuetudines bonas, quas civitas habuerat ab antiquo) i tomu je

dodao mnoge druge odredbe koje su se ĉinile potrebnima za usavršavanje pravnoga poretka.

Tako je Split dobio zapisom propisano gradsko pravo. Legitimirala ga je usmena predaja od

pradavnine, a odnos snaga što su u tom kritiĉnom trenutku uspijevale nametnuti svoje interese

odredio mu je sadrţaj. Toma nam ne kaţe ništa o suprotnostima što su tada uspješno

prevladane. Njegov prikaz toga zbivanja intoniran je sasvim idiliĉno. Nema dvojbe da je

struja koju je on predstavljao imala u svem tome glavnu rijeĉ. Nastao je tako kompromis

prestiţne pravne tradicije i aktualnih društvenih aspiracija. Tradicionalni antiĉki

institucionalni temelji gradske općine prelili su se tada u kodifikaciju vlasti gradskoga

plemstva u njoj. A tako kodificirano splitsko pravo aktualiziralo se poslije opet i opet u sve

novim redakcijama temeljnoga gradskog zakonika. Poloţaj je u gradu tom kodifikacijom bio

tako uĉvršćen da je Gargan, dakako i nekim protivljenjima unatoĉ, bio još dva puta izabran za

naĉelnika na godinu dana. Postigao je, naime, bio da su se graĊani prisegom obvezali kako

više neće birati gradskoga kneza (comes), nego

samo još naĉelnike (potestas), i da nikoji naĉelnik neće odstupiti s duţnosti prije nego drugi

nastupi sluţbu na koju je izabran.(61)

Garganu je oĉito bilo jako stalo do toga da svoj poloţaj kao splitski naĉelnik iskoristi da zada

odluĉan udarac omiškim gusarima. Oni su, se, bili jako dodijali jakinskim brodovima na

dugoj plovidbi, pa je steĉeni utjecaj na splitsku politiku valjalo iskoristiti da se tomu ozbiljno

stane na kraj. Novi naĉelnik u Splitu nije baš naišao na spremnost za takve pothvate, ali je

iskoristio povod koji su dali sami Omišani pljaĉkaškim napadajem na splitski teritorij i 1240.

poveo s njima navalni rat uperen na otoke: na Braĉ i na Hvar, koje su bili zaposjeli omiški

kneţevi. Oko Braĉa, koji je Gargan odmah na poĉetku oduzeo Omišanima, rasplamtjela se

ţestoka borba u kojoj su Splićani pretrpjeli teških udaraca i Gargan se u više navrata našao u

nevolji, ali je na kraju ipak tako potpuno porazio omiške kneţeve da su oni morali ozbiljno

odustati od daljnjih gusarskih pothvata, pa je Split iz vlastite snage omogućio mirnu plovidbu

u jadranskim vodama, a na otoku Braĉu uspostavio svoju ĉvrstu vlast, te ga ukljuĉio u svoj

gradski poredak. A tako ojaĉan poloţaj splitske općine omogućio je da se 1241. uspostavi

trajan mir i sklopi ĉvrst savez s humskim knezom, ĉime je za Splićane plovidba na jug

Jadrana i trgovina na tom potezu postala sasvim sigurna.(62) Toma nam o tome pripovijeda

vrlo ţivahno i s neskrivenim udivljenjem za naĉelnika, ali nam ne daje naslutiti da je u svemu

tome, osim podrške vladi, koju je ne samo podupirao, nego i bitno pomogao uspostaviti, sam

odigrao kakvu ulogu.

Doista su se u razdoblju od 1239. do 1241. bile za Split stekle iznimno pogodne okolnosti, u

kojima je bilo moguće izgraditi i uĉvrstiti gradsku autonomiju. Niti jedan od pritisaka koji su

je trajno ugroţavali nije tada bio premoćan. Mletci su još bili zaokupljeni uĉvršćivanjem

svojih posjeda na sjevernom Jadranu sve do Zadra, ugarska je kraljevska vlast ostajala

usredotoĉena na daleko podunavlje, a slavenski velikaši u neposrednom zaleĊu, hrvatski i

humski, nisu smagali dovoljno snage da se preko svojih pristaša u gradu nametnu, kao gradski

kneţevi, Splitu za gospodare. Tako su teţnje crkvene stranke, na ĉelu s kaptolom i

arhiĊakonom, uspostavljanjem »latinskog poretka« uspjele uvesti splitsku općinu u

razvijeni srednji vijek kao izgraĊenu i dobro ureĊenu vlasteosku komunu. U tim je godinama

Tomino javno djelovanje imalo povoljan vjetar u jedrima. Ono što je zahvaljujući njemu

utemeljeno ostavilo je svim promjenama i svemu potonjem krnjenju unatoĉ prepoznatljivoga

traga i poslije, u vrijeme mletaĉke vladavine, sve do uspostavljanja francuske vlasti u

Dalmaciji.

f. Tatarska kuga

Kako god su se prilike za autonomiju splitske gradske općine oko 1240. bile povoljno sredile,

daljnji razvoj nije potekao niti skladno niti glatko. Kao ni od kuda, od vrata paklenih, iz

tadašnjim Splićanima nezamislivih i sasvim nestvarnih eurazijskih kopnenih daljina, nasrnula

je na njih »tatarska kuga«, mongolska konjanička vojska, koju je od Karakoruma na

sjevernom rubu pustinje Gobi bio pokrenuo Džingis-kan. pa su joj izvrsno voĎeni udarni

odredi već bili stigli do Žutoga mora, do Dnjepra, Moskve, Novgoroda, a onda i do Jadrana.

Ugarska je bila poharana, Slavonija pregažena, razoreni Orljava, Kamenica, Čazma i

Zagreb, tek se tvrdi Kalnik nekako održao. Ni planinska Hrvatska se nije uspjela othrvati

tomu do tada nezamislivu nasrtaju, opustošeni su Kninsko polje i Biskupija, tek je tvrdi Klis

nekako opstao. A napadač je u mnogo prilika već iskušana taktika bila da nemilosrdno

progone kralja, da ga ne puštaju sve dok ga ne zarobe i ubiju, to njegovu kraljevinu podvrgnu

svojoj nemilosrdnoj vlasti. U tome su se već bili dobro uvježbali u Središnjoj Aziji.

0 svem tome ni Ugri, ni Hrvati, ni Splićani nisu imali pojma. Tako su Mongoli gonili i Belu

IV. Arpadovića, po milosti Božjoj kralja Ugarske, Dalmacije, Hrvatske, Rame, Srbije,

Galicije, Vladimirije i Kumanije, pošto su mu 11. travnja 1241. na sjeveroistoku Ugarske na

rijeci Sajo hametice potukli veliku, ali slabo voĎenu vojsku. Uostalom, baš nikoja onodobna

europska feudalna vojska nije bila dorasla mongolskomu konjaništvu. Gonili su kralja preko

ravnica, rijeka, gorja do pod zidove Splita i Trogira, gdje su mu more i otoci obećavali da će

ipak umaknuti konjanicima. Tako je kraljica stigla prvo u Klis, pa onda u Trogir, a kralj prvo

u Split, gdje su njega i njegovu sjajnu pratnju krasno primili, ali je on, ozlovoljen što mu

Splićani nisu izgradili brod onako brzo kako je očekivao, otišao prvo u Trogir, što je utvrĎen

ležao na otoku, pa onda na nešto dalji otok Čiovo i napokon na brod kojim se otisnuo na

more jer se samo tako osjećao donekle sigurnim od tatarskih progonitelja. Njihovu se

zapovjedniku Kajdanu pokazalo da neće biti baš lako uhvatiti kralja, njegovu obitelj i njegovu

pratnju. Nije samo izostajao odlučni vojni uspjeh, nego je, a to je odlučilo o svemu, 1242. u

dalekoj Mongoliji umro kan kanova, kakan Ugedaj, a po zakonu koji je Džingis-kan ostavio

svojim

potomcima, morali su oni svi odmah ostaviti sva osvajanja i sa svom svojom vojskom pohitati

u Karakorum na rubu pustinje Gobi da izaberu nasljednika. Kako su se iznenada pojavili,

podjednako uţasni i neobjašnjivi, isto tako su se, ništa manje neobjašnjivo, izgubili. Za njima

je ostala samo gluha tišina pohare. Na svu sreću nije im bilo povratka. Odnosi su se sila i

moći u eurazijskim prostranstvima bili promijenili. Latinska je Europa ostala trajno

pošteĊena. U kraljevstvu kralja Bele jedva da su i shvatili koliku su nevjerojatnu sreću imali.

Jer Mongoli su nad njim već bili na široko uspostavili svoju bezdušno nemilosrdnu

vladavinu.(63)

Oko Tome i njegova Splita u to se dvije nepune godine sve poremetilo. DogaĎaji su ga silno

zaokupili. Vrlo je pomno pratio i poslije suvislo opisao što se tada dogaĎalo u malom trokutu

izmeĎu Splita, Klisa i Trogira. A ozbiljno je studirao to što se tada zapravo dogaĎalo unutar

obzorja daleko širega nego je on bio naviknuo imati pred očima. U tim je njegovim studijima

došao do nas bitnih tragova ozbiljnih začetaka etnološke misli u Hrvata.(64)

U svojem opisu aktualnoga zbivanja pod zidinama Splita i Trogira pribilježio je Toma dvije

potankosti koje neobično mnogo govore o polju kulturnih silnica u kojem je uspostavljeno

hrvatsko srednjovjekovlje i s njime sami temelji hrvatske povijesti. Zapazio je tako i zapisao

da su Splićani, kada su sa zidina svojega grada prvi put ugledali kako im se približava

predstraža mongolske vojske za tu konjaničku četu mislili da su to njima već odavno poznati

Hrvati, s kojima su se opet i opet sukobljavali, pa su htjeli izaći i udariti na njih da ih suzbiju

sa svojeg teritorija. Tek su ugarski izbjeglice, koji su već bili upoznali Tatare, razabrali tko

zapravo prilazi gradu i kako je strahovita opasnost od njih.(65)

Pravi srednjoazijski nomadski konjanici učinili su se Splićanima na prvi pogled kao da su

Hrvati. Sve do polovice 13. st. bili su dakle oko nekada carskih dalmatinskih gradova

neposredno suočeni mediteranska tradicija antičkih korijena i svijet obilježen podrijetlom iz

eurazijskih prostranstava.

Sasvim je sukladno tomu da je mongolski zapovjednik, kako je zabilježio Toma, pozivajući

Trogirane da predaju kralja i tako spasu sebe, dao da im se to dovikuje hrvatski.(66) Tko god

bi preko morskih daljina sa zapadnoga kraja tadašnjeg svijeta, ili od nekuda s one strane,

brodom doplovio pod zidine grada i htio nešto doviknuti Trogiranima, vikao bi, dakako, na

talijanskom, ili na kojem drugom romanskom jeziku. Ali oni koji su došli kopnom, dojašili iz

istočnih prostranstava, ti jednako tako naravno Trogiranima preko zida dovikuju hrvatski, ili

možda i kojim drugim slavenskim jezikom. A Trogirani, posve naravno, razumiju oboje. Sve

stoji do toga s koje strane tko dolazi i viče.

U obojima tim zgodama vrlo jasno razabiremo kako je utemeljena hrvatska povijest. A Toma,

splitski arhiĎakon, taj oštroumni promatrač i pouzdani zapisivač, kao da je to nevjerojatne

godine 1242. postavljen upravo u njezin stožer. On sam, zbunjen i potresen tim zbivanjem,

zabrinut za svoj mali svijet, nije to, dakako, mogao razabrati. Bolje to razabiremo mi kad se

okrenemo svojoj prošlosti i gledamo u dubinu vremena. Premda za sebe nikada ne bi rekao

da je Hrvat, Toma se to po formatu svoje osobe i važnosti svojega iskustva, koje nam je tako

mjerodavno prenio i predao, predstavlja kao jedan od najznatnijih likova hrvatske duhovne

baštine.

g. Neskladni odnosi

Iste godine 1242, u mutnome vremenu, umro je Tomin svladani protivnik, starac nadbiskup

Guncel. Trebalo je popuniti ispraţnjenu stolicu. Tu se jasno pokazalo kako se poloţaj

promijenio i Toma izgubio velik utjecaj koji je u gradu dotle imao. Skupština splitskoga

kaptola i klera izabrala je na navalnu ţelju svjetovnjaka, kojima se, dakako protiv Tome,

oprezno pridruţio i naĉelnik Gargan, za splitskoga nadbiskupa zagrebaĉkog biskupa

Stjepana,(67) koji je bio došao u grad u pratnji kralja

Bele kad se taj pred Tatarima sklonio u Split. Bio je bogat i utjecajan, svima pristupaĉan i

prema svima blagohotan. Splitski su graĊani oĉito smatrali da bi im mogao pribaviti mnoge

pogodnosti. On je pak nastojao ujediniti svoju zagrebaĉku crkvu sa splitskom, ĉime bi se

obnovilo jedinstvo dalmatinsko-hrvatske crkve i njezina primata na cijelom podruĉju

Zvonimirove baštine. Podupirao ga je u tome mlaĊi brat kralja Bele IV, Koloman Arpadović,

herceg sve Slavonije, koji se nazivao i kraljem i tako htio uĉvrstiti svoj poloţaj. No herceg i

kralj Koloman smrtno je ranjen u bitki s Mongolima na rijeci Sajo pa je biskup Stjepan

izgubio njegovu politiĉku podršku. A zbog sedisvakancije u Rimu taj splitski izbor nije bio

potvrĊen. Na kraju se cijeli naum skršio o otporu ugarske crkve koja se ţilavo protivila

remećenju svoje uspostavljene metropolitanske hijerarhije. A i papa nije htio odobriti

zagrebaĉkomu biskupu Stjepanu sve ono što je traţio pri preuzimanju splitske nadbiskupije,

pa se on 1243. napokon odrekao i samoga splitskog izbora.(68)

U svem se tome pokazalo da je napuknuo savez izmeĊu splitske crkve, a dok je bila

ispraţnjena nadbiskupska stolica na ĉelu joj je i dalje stajao sam ArhiĊakon, i općine pod

naĉelnikom Garganom, koji je do tada bespogovorno podupirao crkvene teţnje. Mongolski je

nasrtaj poremetio one silnice po kojima je Garganova vladavina u prvim svojim godinama

bila tako uspješna. Kralj, kraljica i njihov dvor, koji su do tada, slabo zainteresirani za Split,

boravili u dalekom podunavlju, sada su se na dulje vrijeme našli u neposrednoj blizini grada.

Uza sve nastojanje, Gargan nije uspio uspostaviti dobre odnose s njima. Neprijatelji njegova

vladanja bili su osobito uspješni u tome da kraljicu oneraspoloţe prema Splitu. Vladari su se

okrenuli Trogiru. Bela mu je podijelio vaţne privilegije,(69) a potpuno je zaobišao Split.

Štoviše, privilegirao je Hvar i tom mu je prilikom predao otok Braĉ, koji je Gargan u ratu s

Omišanima bio stekao za Split.

Kada se pak kralj vratio u Ugarsku, kraljica je sa svojim dvorom ostala u Klisu i odande se

nemilostivo odnosila prema Splitu. U privilegiju koji je kralj Bela navodno dao Hvaranima,

izriĉito stoji da knez kojega sebi biraju uvijek mora biti iz ugarskoga kraljevstva.(70) Ta

vijest, meĊutim, nije pouzdana jer se dalo uvjerljivo pokazati da je isprava u kojoj je sadrţana

najvjerojatnije krivotvorina i sadrţajno sasvim nepouzdana.(71) Tu bi se oĉito pokazivalo da

je kralj predao Braĉ Hvaranima kako bi kaznio Split za to što je sebi za naĉelnika postavio

Jakinjanina, koji kao takav nije bio podanik ugarskoga kralja.(72) Trogirani su pak, valja

pretpostaviti, uspješno

odrţavali, pa ĉak i potpirivali, to vladarsko neraspoloţenje prema Splitu. Tako je

ArhiĊakonova politika doţivjela ozbiljan neuspjeh jer je kralja otuĊio od Splita, a u samome

se gradu odvojio od naĉelnika. Nije dakle ĉudno što je kod graĊana izgubio onaj utjecaj koji

je bio izgradio kad se vratio iz Italije poslije trijumfa nad nadbiskupom Guncelom u papinskoj

kuriji.

Godine 1242. Garganu se okončala služba kao načelniku. Nije bio ponovno izabran, nego se

vratio kući. Splitska je općina, ne dirajući u ureĎenje koje je on bio ustrojio, postavila sebi za

načelnika nekoga Ivana, mladića iz kuće krčkih knezova. Tu se vidi kako se potiho stalo

odstupati od toga da načelnik mora biti potpun stranac u Dalmaciji i meĎu hrvatskim

velikašima. On je nastavio vladati onako kako je Gargan bio započeo, ali, mlad i neiskusan,

nije bio osoba u sebi čvrsta, nego se često pokazivao povodljivim. A u Splitu je novi načelnik

bio okružen sve Tominim protivnicima, koji su ga vjerojatno i doveli na taj položaj.(73)

h. Sukob na Sustipanu

Napokon je došlo i do otvorena loma. Negdje pod kraj 1242. ili na početku 1243. ostalo je

mjesto sustipanskoga opata ispražnjeno. Pravo izbora pripadalo je redovnicima, a potvrditi

ga je imao splitski nadbiskup. Redovnici su se okupili na izbornu skupštinu, a kako Split tada

nije imao nadbiskupa, došli su svi kanonici na čelu sa svojim ArhiĎakonom u samostan da

kaptol, zamjenjujući zakonito nadbiskupa, potvrdi izbor. Benediktinci su proveli uredan

izborni postupak i izabrali jednoga izmeĎu sebe za novog opata. ArhiĎakon je pak, okružen

svojim kanonicima, pratio taj izbor, utvrdio da je uredno izvršen i pristupio njegovu

potvrĎivanju. Tomu se potvrĎivanju, meĎutim, žestoko usprotivila protucrkvena stranka u

gradu. Nije taj čin htjela prepustiti kaptolu i crkvi, nego je podigla na noge načelnika i

pozvala ga kako bi spriječio da ArhiĎakon s nekim klericima sam odlučuje o tako važnoj

stvari. Svijet je nahrupio u sustipanski samostan, pogrdio, pa čak i tvorno napao ArhiĎakona,

prisilio izabranoga opata da se odrekne toga izbora. A načelnik je javno pohvalio taj

nasilnički čin pobješnjele gomile. I u kleru se našlo takvih koji su u toj prilici stali uz

svjetovnjake protiv ArhiĎakona i kaptola. Crkvena je strana, suočena s tako bjesomučnim

neprijateljstvom općine, morala popustiti. Izopćeno je tek nešto malo najgorih izgrednika,

prihvaćeno je odreknuće izabranoga opata i dopušteno je da jedan Splićanin svjetovnjak u

pratnji sustipanskih redovnika poĎe u Apuliju i odande dovede redovnika stranca

koji je onda izabran i postavljen za novoga opata.(74) Poloţaj koji je Toma bio svojoj struji

izgradio u splitskoj općini potpuno se urušio. Razdrt u sebi, Split se odmah pokazao i teško

ugroţenim s kopnene strane. Dao se zaplesti u sukob s kliškim kaštelanom koji je zbog

neopreza mladoga naĉelnika prerastao u teţak sukob s ugarskim i hrvatskim ĉetama, u kojem

su Splićani pretrpjeli velike štete i gubitke. Toma je u tome vidio boţju kaznu za postupak

splitske općine prema crkvi.(75) Svakako se pak pokazalo kako su se nepovoljno za njega bile

promijenile prilike prema onomu kakve su bile prije samo ĉetiri godine, kada je Toma stojeći

za gradskim kormilom onako nadmoćno upravljao plovidbom.

A smrknulo se obzorje i s jadranske strane. Još 1242. pokušali su se Zadrani izviti ispod

mletaĉke vlasti i uspostaviti svoju teško pritisnutu autonomiju opirući se o vrhovništvo kralja

Bele i privilegije što su im dali kraljevi Ugarske, Dalmacije i Hrvatske. Bili su naime iskusili

da je mletaĉki pritisak na autonomiju dalmatinskih gradova kud i kamo teţi. Toma nije baš

imao razumijevanja za njih. Njegova su iskustva bila drukĉija, njega su zaokupljala trvenja

njegova Splita s ugarskim kraljevima i hrvatskim velikašima. Tamo se još nije bilo pravo

osjetilo kako pritišće mletaĉka vlast. Kada onda pripovijeda o tome kako su Mletci, još iste

godine, ponovno pokorili Zadrane, jasno pokazuje da misli kako im se to pravo zgodilo.(76)

A novi splitski naĉelnik, Bernard Trkanin, pošto je 1243. izabran na godinu dana, dao se oko

privilegija što ih je kralj Bela podijelio Trogiranima i u njima im priznao neke posjede koje su

Splićani smatrali svojima uvući u opasan rat s Trogirom. Samo teško i samo privremeno

smirili su to franjevci svojim mirotvornim posredovanjem.(77) Dobrobit autonomne splitske

općina bila je doista nagrizena sa svih strana.

h. Toma izabran za nadbiskupa

Godine 1243. zagrebaĉki je biskup Stjepan konaĉno uvidio da će morati odustati od svojih

namjera da ujedini zagrebaĉku biskupiju sa splitskom nadbiskupijom i tako obnovi

dalmatinsko-hrvatsku metropoliju izvan okvira ugarske crkvene hijerarhije, pa se odrekao i

svojega izbora za splitskog nadbiskupa, koji mu u Rimu nikada nije bio potvrĊen. Splitska je

crkva stoga morala izabrati novoga nadbiskupa. U sjeni zategnutih odnosa izmedu crkve i

općine sastao se kod biskupskoga stana katedralni kaptol i gradski kler. Pozvani su na taj zbor

i splitski franjevci i domini-

kanci i zapoĉeo je izborni postupak. Našao se tamo i naĉelnik sa crkvenim pukom. Oni

nisu bili pozvani, ali su mislili da se taj vaţan posao bez njihove nazoĉnosti ne moţe

valjano obaviti. Odmah je došlo do razmimoilaţenja o tome kako se ima obaviti izbor, pa

da bude doista u skladu s odredbama kanonskoga prava. UtvrĊen je strogo propisan

postupak koji je imao potpuno iskljuĉiti svaku samovolju. Kanonici, njih dvadeset na

broju, pojedinaĉno su dali svoj glas. Onda je utvrĊeno i proglašeno da su oni svi, sloţno i

jednodušno, izabrali za nadbiskupa svojega ArhiĊakona Tomu, tek je jedan od njih dao

svoj glas ne samo arhiĊakonu nego i trogirskomu biskupu Treguanu, a još trojica nisu

htjela dati svoj glas nikomu. Toma se zahvalio na ĉasnome izboru i rekao da u tome ĉasu

taj izbor niti prihvaća niti odbija. MeĊu svjetovnjacima je nastala uzbuna. Neki su odmah

spopali naĉelnika i govorili da će se, ako doista dobiju Tomu za nadbiskupa, u gradu

podići buna, pa će se tako naći u velikoj pogibli. Naĉelnik je na to sazvao veliko mnoštvo

svjetovnjaka i predloţio da se, ako kler ne odustane od svojega izbora ili ArhiĊakon bude

traţio da se taj izbor provede, klerici iskljuĉe iz graĊanskoga ophoĊenja, od svake

kupoprodaje, od svih prijateljstava i bliskosti.

Toma se ponašao vrlo suzdrţano, ali grad se nije smirivao. Ljudi su obilazili ulicama i

trgovima, govorili protiv svećenstva, osporavali valjanost izbora jer pri utvrĊivanju

glasova nisu sudjelovali i svjetovnjaci. Ĉak su otvoreno traţili od ArhiĊakona da se

odrekne izbora, pa su i tvorno napadali njegovu kuću i imanje, prijeteći mu nasiljem ako

ne odustane. On je, pritisnut od razularene gomile, ne krijući pri tome porugu, govorio da

odustaje, ali je i dalje nepopustljivo radio na tome da se svjetovnjacima ne daju nikakva

prava miješati se u izbor nadbiskupa, kako god je vidio da su se već i neki klerici od

straha podeli kolebati. Radio je na tome da i nov izbor provedu upravo klerici i da se tako

poštuju crkveni propisi. Pod takvim pritiskom došlo je do rascjepa u splitskom svećenstvu. MeĊu kanonicima bila je skupina vrlo uglednih koja se nije dala zastrašiti od svjetovnjaka i gomile, nego je bila pripravna pod svaku cijenu nepokolebivo ustrajati na strogoj primjeni crkvenih propisa. Na drugoj su se strani Tomini protivnici pod vodstvom jednoga svećenika kojemu se ArhiĊakon bio osobito zamjerio vrlo djelotvorno prikljuĉili pritisku svjetovnjaka. Podbadali su njihovo ogorĉenje i poticali uzbunu duhova, ne dopuštajući tako da se stanje u gradu smiri, a onda su spopali katedralu i kaptol, sprjeĉavali su da se redovito obavlja sluţba boţja, uz to su uporno zahtijevali i izvikivali da se odmah to s njima izvrši izbor drugoga nadbiskupa. Tu se ArhiĊakon pobojao da ne doĊe do najteţih posljedica i kao, kraj ispraţnjene nadbiskupske stolice, zakoniti poglavar splitske crkve popustio je i pristao da se izbornici sloţe oko izbora trogirskoga biskupa Treguana za splitskoga nadbiskupa. Odnosi sa susjednim gradom

bili su tada vrlo loši, Splićanima su bili nemili svi Trogirani skupa s njihovim uglednim

biskupom, ali je u svjetovnjaka i dijela klera bila pala na Tomu tolika omraza da je Treguanov

izbor, premda ga nitko nije shvaćao doista ozbiljno, u onaj ĉas primirio duhove i omogućio da

ţivot u gradu opet potekne svojim tijekom.

Sukob oko Tomina izbora za nadbiskupa bio je vrlo dubok i naĉelan. Rimska crkva je u

ono doba poĉela odluĉno iskljuĉivati svjetovnjake od toga da izabiru biskupe. U

dalmatinskim gradovima to je pak bilo duboko ukorijenjeno u prastaroj tradiciji gradske

autonomije kojoj su korijeni sezali u antiku. Biskupa po antiĉkoj tradiciji biraju kler i

narod biskupskoga grada. Toma je zastupao naĉela, propise i ureĊenje onodobne rimske

crkve i bio je u tome strog i nepopustljiv. Splitska je općina nasuprot tomu ustrajala na

svojem starom pravu i nije ni pod koju cijenu htjela popustiti. Tako je Toma tu doveden

do toga da je na kraju morao popustiti on, to više što se radilo upravo o njegovoj osobi.

Ĉak ni sve splitsko svećenstvo nije poduprlo njegovo, a to će tu reći rimsko, gledište.

Zato i jesu ArhiĊakona osobito podupirali franjevci i dominikanci, a splitski svjetovnjaci

opet bili izrazito protiv tih redovnika. On je, hoteći nepopustljivo provoditi rimsko

gledište, pretrpio poraz, ublaţen jedino time što je pro forma proglašen izbor Treguanov

zasnovan na kanonskopravno valjano utemeljenom izbornom postupku, u kojem je

sudjelovanje biĉo dopušteno samo svećenstvu, a pravo su glasa imali samo kanonici

katedralnoga kaptola.

Toma je sada tek ostao ogorĉen, uskraćen u svojim naĉelnim i osobnim ambicijama.

Zadovoljštinu je našao samo u tome što mu se uĉinilo da je nevjerni i tvrdokorni grad za

svoju zloću odmah osjetio i Boţju kaznu.(789

i. Gorcĉine

Splitski naĉelnik Bernard Tršćanin, onaj isti koji je onako bez ograde podupro pobunu

svjetovnjaka protiv izbora ArhiĊakona za nadbiskupa, ratoboran i neotesan kakav je po

naravi bio, odmah je poĉeo pripremati sredstva da povede nov napadaj na Trogirane jer

Splićani nikako nisu bili zadovoljni mirom koji su bili svojim posredovanjem uspostavili

franjevci. Tako je odmah postalo i bespredmetno da na splitsku nadbiskupsku stolicu

doista sjedne trogirski biskup Treguan, koji je bio onako od nevolje izabran na nju.

Potrajala je stoga sedisvakancija i ArhiĊakon je Toma, ogorĉen i uvrijeĊen, ostao u

skladu sa svojim zakonitim ovlastima do daljnjega na ĉelu splitske crkve.

A rat je s Trogiranima Toma, koji ga je ne bez razloga smatrao pogubnim za Split,

upravo protuprirodnim, ratom meĊu najbliţim roĊacima, doţivljavao kao Boţju kaznu

kojom je grad bio udaren za svoju zloću. Splićani su bili jaĉi, to je svak znao, pa su i

udarili olako. Ali iza Trogirana je stajao kralj, što im je na dulji rok davalo nadmoćan

poloţaj. Postignuli su da kralj Bela poništi sve ustupke Splićanima koje su franjevci

ishodili od njih da primire opasne razmirice sa Splitom. Splićani pak nisu mogli prihvatiti

to izmirenje i naĉelnik se odlućio što iznenadnije navaliti na Trogir. Sukob je poĉeo na

moru. Sasvim neoĉekivano, trogirski su brodovi nadjaĉali splitske ĉak je zarobljen jedan

splitski brod i na njem gotovo šezdeset graĊana, i to od najuglednijih, koji su dopali

trogirske tamnice. I dalje je taj rat potekao vrlo nepovoljno za Splićane. Gubitci su im bili

veliki, a Trogirani su sklopili savez sa susjedima Hrvatima i ti su napadali splitski

teritorij, nadmoćno pljaĉkali i ubijali. Na kraju je naĉelnik, predajući sluţbu i vraćajudi se

u domovinu, pristupio crkvi, priznao se krivim što je dopustio ono nasilje nad njom i

zamolio oproštenje. U javnoj je skupštini rekao da je kaptol pri izboru nadbiskupa

postupao zakonito, a nepriliĉno ponašanje svjetovnjaka da je bilo naopako i zlo.(79)

Sve je to Tomi bila velika zadovoliština, alii gorka, jer se Split našao u vrlo teškom

poloţaju. Ne videći drugoga izlaza, graĊani su se utekli bosanskomu banu Ninoslavu i

izabrali ga 1244. za gradskoga kneza. Time su odustali od odluke da općinom vladaju

stranci kao profesionalni naĉelnici izabrani na strogo odreĊen rok i postavili opet nad

sobom moćnika iz zaleĊa. A taj je izbor još više opteretio njihove odnose s kraljem

Belom, kojega je Ninoslav, doduše, priznavao za svojega kralja, ali mu je zadavao i

ozbiljnih neprilika. Ban je došao s jakom vojskom i skupa sa Splićanima dva tjedna

pustošio trogirsko polje, sjekao voćnjake i vinograde, a onda otišao i ostavio zamjenika i

jednoga svojeg sina s jakom ĉetom konjanika. To je, dakako, bitno promijenilo odnos

snaga.

No Trogirani, znajući gdje im je prava nadmoć, i dalje nisu htjeli osloboditi zarobljenike,

nego su sve što se dogodilo javili kralju. Taj se strahovito razljutio i smjesta naredio

Dioniziju, banu sve Slavonije i Dalmacije, da s velikom vojskom poĊe u Dalmaciju i koliko je

to god moguće strogo kazni Splićane. Drugu je vojsku poslao da se osveti bosanskomu

banu.(80) Splićani su odmah osjetili da su se našli u velikoj nevolji, pa su poslali kralju

izaslanstvo da pokušaju sve izgladiti i umilostiviti ga. On je pak prikrio svoju ljutnju, govorio

tek o ispraţnjenoj splitskoj nadbiskupskoj stolici i preporuĉio im Hugrina, prepošta

ĉazmanskog kaptola, da ga izaberu za nadbiskupa jer će od toga biti velika korist i crkvi i

gradu. Napismeno im pak o tome nije dao ništa. Misleći da im je kralj to postavio kao

uvjet, da će tim izborom njemu ući u volju i odvratiti od sebe njegovu ljutnju, graĊani su

stali zahtijevati da se taj Hugrin bez oklijevanja izabere za nadbiskupa i da oni,

svjetovnjaci, sudjeluju u tome. Toma se, dakako, suprotstavio. Imao je ĉak obrazloţenje

koje nije bilo previše izazovno. Do njega je bio dopro glas da je Hugrin drzak ĉovjek, pa

se protivio naglom izboru istiĉući da treba dobro razmotriti i promisliti. No svjetovnjaci

su i opet navalili da to od crkve iznude silom. Ĉak je kneţev zamjenik raspustio zbor, te

sa sucem i nekim uglednim vijećnicima otišao u crkvenu komoru i tamo na silu uzeo

kaptolski peĉat, pri ĉemu su im pomogli i neki svećenici protivni ArhiĊakonu. Odnijeli su

peĉat, napisali pismo u ime kaptola, bespravno ga providili njegovim peĉatom i poslali

dva plemića koji su se predstavljali kao kaptolski opunomoćenici i toboţe izvršili izbor,

sasvim onako kako je kralju bilo po volji. Kralj je tada upravo boravio u Slavoniji, pa su

se brzo vratili i javili da je Hugrinov izbor izvršen, da je kralj pomiren s gradom i da će

graĊani osjetiti njegovu veliku milost.

Kralj pak nije ni pomišljao na to da odustane od kaţnjavanja. Već za dva tjedna stigao je

ban Dionizije s velikom vojskom i utaborio se s njom u Solinu. Splićani su doduše na sve

moguće naĉine pokušavali uspostaviti s njim miroljubive odnose da izbjegnu sukob s tom

nadmoćnom silom, ali ban se drţao kraljeve zapovijedi. Postavio je Splićanima vrlo teške

uvjete, traţio od njih taoce i jako veliku svotu novaca. Splićani su shvatili da time gube

slobodu i pozivali su se na privilegije, ali ban ih nije priznao nego je i dalje svojim

uvjetima nesmiljeno pritiskao graĊane. Tada su se Splićani u oĉaju osovili i odbili sve

uvjete. Ban je na to napao Split. Na dan 12. srpnja 1244. došlo je u splitskom predgraĊu

do velike bitke. Vojska je udarila na grad sa sjeverozapadne strane, gdje je bio najslabije

utvrĊen. Pri tome su mnogo pomogli Trogirani jer su oni dobro poznavali zemljište.

Splićani su se našli u bezizlaznom poloţaju i jedva su odoljeli strašnoj navali. Neki su

već ozbiljno pomišljali da napuste grad i bjeţe na more. Moglo se uĉiniti da je ponosni

Split potpuno svladan.

Drugoga je dana, meĊutim, ban Dionizije ipak morao uvidjeti da neće biti lako potpuno

skršiti otpor graĊana. Poĉeo je tada, iz poloţaja sasvim neupitne nadmoći, pregovarati sa

Splićanima o miru. Ovi pak, tijesno pritisnuti vojskom sa svih strana i s dvjesta svojih

graĊana utamniĉenih u Trogiru, postali su sada sasvim popustljivi. Pristali su uplatiti u

kraljevsku blagajnu šeststo maraka srebra i dati šest plemiĉkih sinova kao taoce svoje

vjernosti kralju. Za uzvrat im je zajamĉeno da će svi utamniĉeni u Trogiru

biti pušteni na slobodu. Tada se ban s vojskom udaljio od Splita. Grad je samo za dlaku

izbjegao potpunu propast.(81)

U velikoj nevolji Splitu je ostajao samo Hugrinov izbor za nadbiskupa da time moţda

ipak popravi svoj poloţaj. Tako je razvoj dogaĊaja i opet izravno zahvatio ArhiĊakona.

GraĊani su se obratili Tomi i kaptolu, te uporno traţili da pristanu uz onaj krivotvoreni

izbor i da ţurno pošalju po izabranoga nadbiskupa. Ali ArhiĊakon i drugi kanonici nisu

pristajali na to jer su znali da takav izbor nema nikakve valjanosti, nego samo sramoti

crkvu. Tada su njihovi protivnici poĉeli opet buniti puk i vršiti pritisak na ArhiĊakona da

on sam poĊe i dovede izabranoga. Htjeli su time, vjerojatno, onemogućiti jednom za

svagda da se on ikada pozove na to da je zakonito izabran za nadbiskupa. Toma pak,

premda mu se nije dopadala osoba toboţe izabranoga nadbiskupa, a još manje naĉin kako

je izbor proveden, da bi izbjegao svako zloĉudno podmetanje, pristao je na to da poĊe po

Hugrina, ali je zatraţio da prije nego poĊe oni koji su ga poĉinili sami priznaju svoje

krivotvorstvo.

Tako je Toma napokon pošao da izvrši taj nalog gradske općine. prisiljen na to, a ne od

svoje volje. S jednim splitskim svjetovnjakom otišao je u Ugarsku i tamo je u nazoĉnosti

kralja Bele ponovno izabrao Hugrina. A kralj mu je tom prilikom povjerio i gradsko

kneštvo, kao da su ga izabrali graĊani, te je Hugrin bio odreĊen za nadbiskupa i kneza u

jednoj osobi. Postavio ga je i za poglavara otoka Hvara i Braĉa. Toma je tako, koliko god

nevoljko i bez traĉka radosti, bitno pridonio da se prilike u Splitu srede, kako god je to

bilo na tešku štetu autonomije, te je grad sada bio potpuno podvrgnut kraljevskoj vlasti.

A kada se vratio kući, bili su umrli glavni protivnici njegovih shvaćanja i nastojanja, koji

su dosljedno gazili prava splitske crkve. Tako su se i u gradu prilike oko njega nešto

smirile. Ostala mu je briga s Hugrinom, kojega je sad morao podnositi na ĉelu splitske

nadbiskupije.

0 uskrsnim blagdanima, u travnju 1245, kralj Bela je stolovao u Vrani. Tamo je od

Splićana primio pet tisuća libara i naredio da se oslobode svi zarobljenici. A izabrani

nadbiskup Hugrin došao je s velikom pratnjom u Split i naselio se u nadbiskupskom

stanu. Toma tako više nije stajao sam na ĉelu splitske crkve. Kralj je Hugrina bio

postavio na poloţaj duhovnoga i svjetovnog poglavara grada Splita. Tomi ni po ĉem nije

bio blizak. Bio je pravi velikaški lik, ponosan na podrijetlo i pojavu, sav okrenut

svjetovnomu ţivotu. Teţeći za raskoši i bogatstvom, sve je crkveno smatrao suvišnim i

sporednim. Tako ga crta Toma, ne krijući kako ne odobrava njegovu osobu. Ţivotom se,

kaţe Toma, povodio za ugarskim

prelatima pa je teško opterećivao sve od kojih je ubirao prihode. Tako je sebi pokušao

prisvojiti i onaj dio desetine koji je po staroj uredbi pripadao kaptolu. Tomu se

ArhiĐakon, kako mu je i bila duţnost, uspješno suprotstavio. Ne bez zluradosti biljeţi

Toma, da su se splitski graĊani, oni svjetovnjaci koji su toliko oĉekivali od Hugrina, u

njem gorko razoĉarali. Bio je, naime, mek i prijazan s onima koji su gradu bili protivnici,

a svu je strogost pokazivao graĊanima, tvrd i neugodan dobrima, ljubezan i dareţljiv

nevaljalima. Tako veli Toma. Vjerojatno se odatle razabire da je Hugrin kao nadbiskup i

knez dosljedno zastupao tuĊe, vladarske, interese, a ne gradske. Zna se, uostalom, tko ga

je i kako postavio. Tomi baš nikako nije bio mio. Ipak ne govori o njem bez poštovanja.

S njim nije imao teškoća koje ne bi iz svojega poloţaja mogao svladavati bez pretjerana

nastojanja i napora. I jedno mu priznaje bez pridrţaja: visoku naobrazbu i knjţievne

interese. Lik toga sinovca istoimenoga kaloĉkog nadbiskupa, a samoga prepošta

ĉazmanskoga kaptola i splitskoga nadbiskupa, vlasnika dragocjene knjiţnice, vaţan je

izloţak u kulturnopovijesnoj galeriji i zagrebaĉke i splitske crkve, sasvim u smislu

biskupa i izabranog nadbiskupa Stjepana. A Stjepan je kao zagrebaĉki biskup i osnovao

ĉazmanski kaptol, kao drugi u svojoj biskupiji, i stvorio tamo vaţno ţarište knjiţevne i

pravne naobrazbe. Na ĉelu splitske crkve ostao je samo ĉetiri godine (1244-1248). Tek tri

godine poslije ustoliĉenja posvetili su ga njegovi sufragani po papinu nalogu za

nadbiskupa, a palij mu je stigao iz Rima baš na vrijeme da bude pokopan s njime.(82)

Kao Hugrinov nasljednik izabran je već 1248. jednoglasno neki dominikanac Ivan,

podrijetlom Ugrin, koji se stjecajem okolnosti baš tada nalazio u Splitu da bude posvećen za

skradinskog biskupa. Takav je izbor, dakako, bio kralju po volji. Teško je bilo naći poslanike

koji će poći do Lyona, gdje je tada boravio papa Inocencije IV, da zatraţe potvrdu toga

izbora. Put je bio teţak i jako opasan zbog sukoba koji se. tada bio rasplamsao izmedu pape i

cara Fridrika. Kad su se napokon našla dva Splićanina koji su bili pripravni upustiti se u taj

pothvat, jedan kanonik i jedan svjetovnjak, trebala im je gotovo ĉitava godina dana da obave

taj posao. U takvim je prilikama bilo sasvim plauzibilno u pismenoj molbi dodati neka papa,

ako bude smatrao da taj izbor ne valja odobriti, po svojoj volji i prosudbi pošgalje drugoga da

stane na ĉelo splitskoj crkvi jer je bilo preopasno i preskupo u onim prilikama slati radi iste

stvari još i drugo poslanstvo. S tim su se sloţili i to su potpisali svi izbornici. Nije teško to

prepoznati dobro promišljen potez onih, na prvome mjestu samoga Tome, koji su se pri

popunjavanju nadbiskupske stolice htjeli izviti pritisku

ugarskoga kralja. To je i uspjelo. Papa je odbio potvrditi izbor dominikanca Ivana i

poslao za splitskoga nadbiskupa nekog Apulca po imenu Rogerija, rodom iz jednog

mjesta kod Beneventa.

Rogerije je kao izaslanik nekoga kardinala ĉešće boravio u Ugarskoj. Tamo se našao kad

su navalili Tatari, pa je pao u njihovo zarobljeništvo. Pritajivši se kao da je kakav bijedan

sluga i siromašak, na jedvite je jade izbjegao smrt. A kad se napokon vratio kući , isti je

kardinal, njegov zaštitnik, bdio nad njim i uveo ga je u krug papinske kurije. Tamo je

Rogerije odmah i posvećen za splitskoga nadbiskupa i dobio je metropolitanski palij, pa

je tako, već od prvoga ĉasa proviĊen svim metropolitanskim ovlastima, krenuo da

preuzme splitsku nadbiskupiju. Ali nije krenuo u Split. Iz papinske kurije on je preko

Lombardije došao u Mletke. Tamo je nakupovao svega što je smatrao da će mu biti

potrebno. Dvadeset je godina, kaţe nam Toma, boravio u rimskoj kuriji i za to se vrijeme

dobro potkoţio. Nastavio je putovanje preko Koruške, a u Oglaju ga je lijepo primio

patrijarh i dao mu pratnju preko svojega podruĉja sve do meĊa ugarskoga kraljevstva.

Tako je došao do dvora kralja Bele i predao mu papino preporuĉno pismo. Objasnio je

kako je imenovan da stane na ĉelo splitske crkve. Kralju se to nije dopalo. Nije se mogao

pomiriti s tim da je do toga postavljenja došlo bez njegova znanja i pristanka. Ali je

prikrio svoju ljutnju i dopustio nadbiskupu da mirno poĊe do svojega sjedišta. U Splitu su

ga kler i puk radosno doĉekali. Brinuo se jako da poboljša opremu svoje nadbiskupije.

Popravio je i ukrasio nadbiskupski dvor i opremio nadbiskupske posjede poljoprivrednim

oruĊem i napravama te ih opskrbio stokom. Toma s njim nije imao sukoba. tek je kritiĉki

promatrao njegovu zahtjevnu rastrošnost i biljeţi kako je zbog nje opterećivao

podavanjima mnoge crkve i samostane.(83)

Poĉetkom godine 1252. njemaĉki kralj Konrad, sin papina protivnika cara Fridrika II, koji je

1250. naslijedio svojega oca kao kralj u Njemaĉkoj i Italiji, stigao je na putu prema jugu

Italije, gdje je trebao zaposjesti sicilsko kraljevstvo, prešavši preko Jadranskoga mora, i u

Split.(84) Njegova oca Fridrika II. papa je bio izopćioo iz crkve i lišio carske ĉasti, ne samo

njega samoga nego i sve njegovo potomstvo. Ipak su ga gradovi uz obalu, gdje god bi

Konradovo brodovlje pristajalo, primali sveĉano i iskazivali mu veliko poštovanje, kako ga je

prilicilo iskazivati kralju. Ali kada je

kralj Konrad pristao u splitskoj luci i nadbiskup Rogerije razabrao da hoće ući u grad, dao je

pred kraljem zatvoriti sve crkve, pa je s ArhiĊakonom Tomom i nekojim višim pripadnicima

splitskoga svećenstva napustio grad i otišao na ladanjske posjede, te su ondje ostali dokle je

god kralj boravio u gradu. Kralj je to osobito teško zamjerio nadbiskupu jer je kao Apulac bio

njegov podanik. Splićani su ga pak radosno primili i smjestili u nadbiskupskome dvoru. U

tome je jasno došao do izraţaja trajni sukob izmedu splitske općine i crkve. Lako je zamisliti

da su graĊani bili jako protivni nadbiskupu kojega nisu imali prilike niti birati. Njima je

autonomija gradske crkve bila vaţnija od papinskog autoriteta. Toma je pak tom gestom, u

kojoj je bio potpuno solidaran s nadbiskupom, potvrdio dosljednu crkvenu politiku koja je

poslušnost papinstvu stavljala iznad tradicionalne autonomije gradske crkve.(85)

Iste je godine i kralj Bela pohodio Split. On se još 1251. bio spustio preko Hrvatske do

dalmatinskih gradova i utaborio kod crkve sv. Petra izmedu Solina i Trogira. Onamo su sa

svih strana dolazili k njemu kao svojemu vrhovnomu gospodaru da dobiju njegovu presudu u

raznim predmetima. Ukrcao se i na galiju, te je na njoj došao u Split, noseći na sebi sve

veliĉanstvene kraljevske insignije. Splićani su ga lijepo doĉekali i on je prenoćio u gradu.

GraĊani su mu revno dolazili, a kralj ih je primao blagohotno i prijazno je razgovarao s njima.

Tada im je, ne ljutito nego govoreći umjereno, prigovorio što su htjeli za nadbiskupa nekoga

tko je stranac i nepoznat, koji nije iz njegova kraljevstva, i još k tomu bez njegova znanja i

pristanka. Oni su mu se na sve naĉine ispriĉavali, a kralj je smireno prihvatio ono što se

dogodilo i samo zatraţio od njih da mu se zakunu kako takvo što neće opet ĉiniti. A sa samim

se nadbiskupom, i dok je boravio u Dalmaciji, i kad je taj dolazio u Ugarsku, uvijek ophodio

prijazno i s duţnim poštovanjem. Iz toga se zbivanja razabire kako je splitski kaptol, a to na

prvom mjestu znaĉi ArhiĊakon, bio suprotstavljen ne samo gradskoj općini nego i vladaru.

Toma nam inaće ne kazuje ništa o tome kako se sam drţao za kraljeva posjeta Splitu. Inaće, u

to su doba opet gradsko kneštvo drţali hrvatski velikaši koji su kralju bili po volji. Radilo se

još samo o vladarskoj kontroli nad crkvom.(86)

Iz pedesetih godina 13. stoljeća malo je vijesti o javnome djelovanju Tome ArhiĊakona. Ĉini

se da se u to doba vrlo ozbiljno dao na povjesniĉarski i knjiţevni rad. Pod kraj toga razdoblja

na Tomin je poticaj nadbiskup Rogerije dao skupiti i srediti sve isprave koje su se ĉuvale u

sustipanskom samostanu. Taj je samostan bio locus credibilis, pa ih se tamo nalazilo

mnogo pohranjenih.(87)

Još 1254. posredovao je splitski ArhiĊakon u sporu izmeĊu trogirskoga biskupa Treguana

i Stanimira Šibenskog arhiprezbitera, koji se htio odvojiti od trogirske biskupije i

osnovati vlastitu, a papa Inocencije IV. odobrio je nagodbu kojom je urodilo Tomino

posredovanje. On je već 1240. i 1252. svjedoĉio i primao izjave u tom predmetu, koji je

bio u nadleţnosti splitske metropolije.(88) Godine pak 1261. povjerio mu je papa

Aleksandar IV. provedbu presude zadarskoga nadbiskupa protiv šibenskoga klera.(89) U

tim je godinama, ĉini se, u javnom djelovanju splitskoga ArhiĊakona nastupilo zatišje.

Iste godine 1261. još se jednom oko njega sve uzburkalo. Kao graĊaninu-palo mu je na

ramena teško breme. Te se godine kraljica Marija, ţena kralja Bele i majka njegovih

kraljevića Stjepana i Bele, Grkinja, kći bizantskoga cara Teodora Laskarisa, spustila iz

Ugarske preko Panonije i Hrvatske jer je htjela uĉvrstiti vjernost tih naroda svojemu mlaĊem

sinu Bell, koji je bio postavljen u tim zemljama za hercega. Kralj Bela IV. (1235-1270)

svojega je starijega sina Stjepana još 1245. dao okruniti ugarskom krunom i onda je taj, kao

»mladi kralj«, prvo dobio da kao

herceg vlada »cijelom Slavonijom«, a onda je tu vlast 1261. prepustio svojem mlaĊemu

bratu Beli, kako je to već od prije bio obiĉaj u Arpadovića.

Kraljica se tako spustila u Hrvatsku i u pratnji mnogih velikaša i vojnika sjela je u tvrdi

Knin i tamo okupila oko sebe prvake onih krajeva i poĉela s njima razgovore o vjernosti

koju su duţni svojemu novomu vladaru. Dok je ona boravila u Kninu, dogodilo se da su

od posade koja je drţala Klis neki vojnici sišli do Solina i tamo poĉeli Splićanima

pustošiti usjeve. Kad se to ĉulo u gradu, poţurili su onamo neki nerazumno smioni

mladići. Nije ih poslala općina, nego su došli od vlastite revnosti i ludoga ţara da silom

suzbiju silu. Pobili su se i tu su zaglavila dva Ugrina s Klisa. Kada je kraljica ĉula za to,

strahovito se razljutila. Odmah je ostavila kninsku tvrĊavu i krenula da se osveti

Splićanima. Ti pak, kad su osjetili što im kraljica sprema, poslali su joj poslanika i

pokušali je umiriti. Ona se, meĊutim, nije obzirala na njihove isprike, nego je odsjela u

tvrdom Klisu. Onamo je došao nadbiskup Rogerije i pokušao za sebe i za grad postići mir

i njezinu milost. Time ju je samo još više razdraţio jer je posumnjala da je sve to njegovo

maslo. Već mu je bila spremila pogibiju i samo je uz pomoć prijatelja umakao iz tvrĊave.

Splićani su svakoga dana slali što redovnike, što izaslanike, koji su kraljici donosili

darove i razne poslastice ne bi li se nekako primirila, ali je ona ostajala neumoljiva. S

njom je bila velika vojska Ugara, Slavena i Kumana i ona im je naredila da se spuste do

grada i da tamo sve pale i pustoše. Splićani su se onda poĉeli dobro ĉuvati, nisu izlazili iz

gradskih utvrda i kraljica je morala uvidjeti da im tako neće moći ozbiljno nauditi, a

kamoli baciti ih na koljena. Pribjegla je stoga lukavstvu. Hinila je da se već umirila, da se

više ne brine za ona dva ubijena vojnika s Klisa, pa je dobrohotno odgovorila splitskim

poslanicima da hoće s gradom uglaviti mir i da se više ne trebaju bojati. Kad su se

poslanici vraali u grad poslala je s njima tri ili ĉetiri ţupana i nekih trideset vojnika tek

lako oruţanih. Dala im je tajni naputak da izmame Splićane iz grada i da ih koliko više

mogu uhvate i odvuku na tvrĊavu ili pak maĉevima sasijeku. Rekli su da neće ulaziti u

grad kako ne bi izazvali kakvu pomutnju, nego su ugledniji graĊani izašli na istoĉna

vrata, prema Luĉcu i dominikanskomu samostanu, da pregovaraju o miru. Na dan znak

Ugri su ih napali i uhvatiti petoricu. Ostali su pobjegli, neki od njih ranjeni. Onu su

petoricu odvukli na Klis i tamo bacili u tamnicu. Kad je kralj Bela ĉuo za sve to, nije

odobravao kraljiĉine postupke i poslao dva franjevca da je obuzdaju i što brţe vrate u

Ugarsku. Splićani su je pak ponizno molili da milosrdno oslobodi splitske plemiće koje je

dala uhvatiti bez ikakve njihove krivnje. Ona nikako nije pristajala na to, nego im je

napokon preporuĉila da pošalju

poslanike kralju, a ona da će se kod njega zauzeti za njih. Onda je zarobljene Splićane dala iz

Klisa odvesti u Knin i zatvoriti u tamnicu ondašnje tvrĊave, a sama se vratila u Ugarsku. Na

to su Splićani poslali za njom onamo Tomu ArhidĊkona i jednoga plemića svjetovnjaka kao

poslanike. Kralj ih je primio i saslušao u nazoĉnosti svoje kraljice. A ona, kako god je bila

obećala da će se zauzeti za Splićane, stala ih je sada pred kraljem optuţivati za mnogo toga.

Kralj joj je pak povjerovao i zatraţio od njih dvadeset i ĉetiri talca iz najboljih obitelji u gradu

kako bi se oslobodili zarobljenici. ArhiĊakon se na to pozvao na povlasticu koju je grad Split

bio dobio od starih ugarskih kraljeva da kraljevima ne daje talce i ustrajno je odbijao kraljev

zahtjev. Tako su se poslanici vratili u Split, a da nisu postigli ono zbog ĉega su pošli na put.

Kralj je onda poslao bana Rolanda da pregovara sa splitskim graĊanima. On im je objavio

kraljevu odluku da neće moći svoje sugraĊane osloboditi tamnice, nego samo ako kralju

predaju najmanje dvanaest talaca po njegovu izboru. Splićani su sad shvatili koliko ih je kralj

pritisnuo i pokorili su se njegovoj volji. Kralj je s kraljicom 1262. došao u Hrvatsku, u Bihać

na Uni, i Splićani su mu onamo poslali dvanaest djeĉaka. On ih je primio ljubezno i

dobrohotno to obećao da će lijepo postupati s njima i da ih neće dugo zadrţati. Onda je u

Bihaću postavio bana Rolanda Splićanima za gradskoga kneza, a oni su ga po tome, htjeli ne

htjeli, i izabrali za tu sluţbu. Tako su zarobljeni Splićani osloboĊeni poslije gotovo dvije

godine teškoga tamnovanja koje baš niĉim nisu

zasluţili. Tomina javna djelatnost, koliko je nama poznata, završava u turobnom osvjetljenju,

bezuspješnim i jalovim poslanstvom na ugarski dvor. ArhiĊakon je i tu pod teškim pritiskom

branio pravo i naĉela.(90)

Pet godina poslije toga teškog sukoba s vladarskom kućom umro je 1266. nakon duge bolesti

zglobova nadbiskup Rogerije. Svoj je imetak, koji je velikim dijelom stekao kao nadbiskup od

crkvenih prihoda, ostavio roĊacima i slugama. Crkvi je ostavio samo dvije srebrne posudice i

dva zlatna prstena da joj to bude uspomena na nj. Kaptolu je dao pozlaćen srebrni vrĉ i

metalne plitice, a nešto je novaca dao razdijeliti za svoju dušu. Ţito, vino, konje i što je

preostalo u kući odredio je da se proda i time namire neki njegovi dugovi. Kako je nadbiskup

svoju oporuku sastavljao pred uglednim predstavnicima kaptola i gradske općine, usprotivio

joj se ArhiĊakon prigovorom da crkveni dostojanstvenik ne moţe sastavljati valjanu oporuku

nego samo o onoj imovini koju nije stekao na raĉun crkve. Ali graĊani svjetovnjaci raţalili su

se nad starim i bolesnim nadbiskupom

na umoru i dopustili mu da sastavi oporuku po svojoj volji. I tu je Toma ostao dosljedan sebi,

ali je i tu pretrpio neuspjeh.(91)

Toma je umro samo dvije godine poslije nadbiskupa Rogerija. Kroz to je vrijeme splitska

nadbiskupska stolica bila ispraţnjena, pa je on, sada već pod starost, opet morao upravljati

crkvom i voditi brigu oko izbora Rogerijeva nasljednika. Splićani su, bojeći se kralja i

sjećajući se prisege koju su mu dali, htjeli da se bira ugarski podanik, a Toma ih je, bit će,

ustrajno podsjećao na to da to mora biti dostojan svećenik. Svakako, izbor je pao na franjevca

Ivana, Ugrina od knezova Buzad, koji je onda doista i sjeo na splitsku nadbiskupsku stolicu i

ostao na njoj dugo godina (12661294) (92)

j. Osvrt

Osvrnemo li se na javnu djelatnost Tome ArhiĊakona, bar koliko ona danas moţe biti

poznata, pokazuje se impresivna slika. Kraj sve raznolikosti i prigoda i zbivanja ona je pred

našim oĉima cjelovita. Odmah se vidi da je kraj sve širine Tomino obzorje potpuno

usredotoĉeno na Split. Toma ArhiĊakon za neke je Toma Splićanin. Doista ima osnove za to.

I ne radi se tu niti o podrijetlu, niti o graĊanstvu, niti o crkvi i kaptolu, iako je sve to za njegov

lik presudno vaţno. Radi se o tome da je Split Tomino mjesto u svijetu, stoţer oko kojega se

za njega beš sve što se u svijetu zbiva, mjerilo kojim se sve na svijetu mjeri. Toma je doista

Splićanin, ali kao Splićanin nipošto nije niti tipiĉan niti prosjećan. Za razliku od svojih

sugraĊana on je sav okrenut temeljnim naĉelima i univerzalnim vrijednostima. Stoga bi se

opet i opet našao u sukobu sa Splićanima. Samo iznimno ih je uspio okupiti oko sebe i povesti

u smjeru koji je sam zacrtao. Većinom je koracao svojim putem sam i smrknut, vodeći doduše

raĉuna o premoćnim zahtjevima poloţaja u kojem bi se nalazio grad i on sam, ali u bitnome

uvijek nepopustljiv.

»Tri ideje: prevlast crkve nad svjetovnom vlasti, privrţenost Rimu i potpuna autonomija

Splita u odnosu prema ugarsko-hrvatskim kraljevima, vodile su Tomu cijelog ţivota«, kako je

saţeto utvrdio povjesniĉar Splita Grga Novak.(93) Ako se Toma, sasvim u smislu

onodobnoga papinstva, dosljedno zauzimao za bitan utjecaj crkvenih gledišta na postupke

svjetovne vlasti, tipiĉan Splićanin njegova vremena upravo se tomu opirao

i od Crkve oĉekivao da ostane ono što je od starine bila: organska sastavnica, dakako ugledna,

gradske općine i graĊanskoga zajedništva.

Ako je Toma kao crkven ĉovjek zastupao potpuno i bezuvjetno podvrgavanje rimskomu

autoritetu, kako je to onodobno papinstvo sve naglašenije traţilo, tipiĉan Splićanin njegova

vremena smatrao je crkvenu zajednicu svojega grada, uza sve naĉelno priznavanje rimske

jurisdikcije i primata, samostalnom i neodvojivo povezanom s tradicionalnom gradskom

autonomijom, a posebno se opirao iskljuĉivanju laika od donošenja crkvenih odluka, osobito

od izbora biskupa i opata, kakvo je sudjelovanje od starine bilo uobiĉajeno, drţeći se

nepopustljivo formule clerus et populus, što je Rim sve dosljednije potiskivao. Toma je,

napokon, u politiĉkom ţivotu upravo radikalno zastupao splitsku autonomiju. Nju su krnjili i

pritiskali vladari od roda Arpadova, kraljevi Ugarske, Dalmacije i Hrvatske, i hrvatski

velikaši iz splitskoga zaleĊa, kneţevi Kaĉići, Subići, i uz njih Humski, sve više ili manje

vjerni kraljevski podanici. Njima se Toma dosljedno suprotstavljao. Nije pri tome, kako se

ĉini, pravo razabirao opasnost koja je toj autonomiji prijetila od Mletaka ili joj barem nije

znao pravo odmjeriti teţinu. Ticalo se to tada drugih. Tipiĉni pak Splićanin njegova doba,

koliko god je i njemu splitska autonomija bila temeljna i sama sobom razumljiva pretpostavka

svega ţivota, opet je bio spreman na pragmatiĉke kompromise s tim premoćnim vanjskim

silama, pa je i sklapao savezništva s njima ako su mu obećavala dobitak i prednosti za vlastiti

rod ili pak interesnu grupaciju unutar graĊanstva. Osjećao se za nuţdu dovoljno zaštićenim

iza gradskih zidina, a višeslojna igra u kojoj su se isprepletale autonomija i zavisnost bila mu

je pravi ţivotni element.

Toma tako jest Splićanin, svim svojim bićem, ali kao takav nije tipićan, nego je cijeloga

ţivota uvelike ostao sam svoj samotnjak. Uz njega su stajali samo osobiti i izabrani. Tek

jednom mu je na kratko, kad je uspostavio "latinsku vladavinu", pošlo za rukom usmjeriti

ţivot svojega grada po vlastitim shvaćanjima. Pokazalo se ubrzo da je to u splitskoj zbilji

onoga vremena bilo neodrţivo. Upravo tu, u tome što jest svim svojim bićem Splićanin, ali ne

i prosjeĉni Splićanin svojega vremena, njegova je osobna veliĉina, koja dojmljivo zraĉi od

njegova lika, od monumentalnih slova njegove nadgrobne plĉ6e kad stupimo u splitsku crkvu

svetoga Frane. Iz to njegove osobnosti, ali isto tako i iz kulturnoga potencijala splitske sredine

njegova doba poteklo je njegovo jedinstveno povijesno djelo, po kojem je postao i ostat će

jedan od najznatnijih likova u svoj kulturnoj povijesti hrvatskoga prostora: Toma ArhiĊakon.

Dakako, i Toma Splićanin.(94)

7. Tomino povjesniĉko djelo

a. Trinaesto stoljeće kao doba kulturnoga procvata u dalmatinskim gradovima

Toma ArhiĊakon prvi je pisac u hrvatskom kulturnom prostoru koji nam je poznat kao osoba i

od kojega je do nas došlo autorsko djelo. Već samim time njegovo je znaĉenje veliko. No k

tomu dolazi još i to da je njegovo djelo historiografski spis doista znatne vrijednosti. Ta pak

vrijednost ne leţi samo u tome što nam kao vrelo donosi mnogo dragocjenih vijesti kojih ni

od kuda druguda ne bismo mogli imati, nego je ono po svojoj zamisli i izvedbi vrlo znatno jer

svjedoĉi o visokoj intelektualnoj razini pisca i ĉitateljstva kojemu se obraća. Po tome ono

predstavlja visoko kulturno dostignuće. Vaţno je stoga utvrditi da se ono ne javlja usamljeno.

Trinaesto se stoljeće pokazuje u više pogleda kao doba kulturnoga procvata u dalmatinskim

gradovima. Na splitskoj su katedrali još 1214. postavljene Buvinine vratnice, remek-djelo

ranoromaniĉkoga rezbarstva iz ruku domaćega majstora, koje zadivljuje svojom

veliĉanstvenom zamisli, bogato razradenom kompozicijom i nepokolebivo dosljednom

izvedbom. U Trogiru je pak 1240. Radovan, i on domaći majstor, uklesanim natpisom

signirao svoj zapadni portal tamošnje katedrale. Ukrasili su ga što on sam, a što njegovi

suradnici i uĉenici. U njihovu djelu romaniĉka skulptura na hrvatskoj obali Jadrana doseţe

vrhunac, a svojim umjetniĉkim dometom zadivljuje i u europskim razmjerima. U 13. st.

poĉela je i izgradnja zvonika splitske katedrale i dovršena su dva kata. To je dojmljiv uzorak

romaniĉke arhitekture. Na vratima zvonika postavljena su dva kamena lava isklesana od

majstora Radovanove škole. Prvoj polovici stoljeća pripada naslon drvenoga kora u splitskoj

katedrali. On

je raĊen finije od Buvininih vratnica i pod utjecajima iz Lombardije pokazuje daljnji razvoj romaniĉke rezbarije u Splitu. Prva polovica 13. st. nazvana je po tome "zlatnim vijekom" srednjovjekovne umjetnosti u Splitu i Trogiru. 0 utjecaju što su ga europska sveuĉiligta dobivala u splitskoj intelektualnoj sredini svjedoĉi niz istaknutih osoba. Toma u tome nije tamo bio jedini. Bolonjski je student bio i Toskanac Bernard, nadbiskup splitski 1192-1217, pisac protiv patarena i rjeĉit propovjednik, a vjerojatno je to bio i drugi Toskanac, Treguan, klerik splitski i poslije biskup trogirski (prva polovica i sredina 13. st.), i on pisac i sjajni stilizator domaće hagiografske predaje. Pariški je pak student bio Hugrin, prepošt ĉazmanski i poslije nadbiskup splitski (1244-1248). Bio je poznat ne samo po raskošnu ţivotu i sasvim svjetovnu nastupu, nego i po svojoj uĉenosti, ljubavi za knjige i velikoj osobnoj knjiţnici. Dolaskom dominikanaca i franjevaca uklapa se tada i Split u duhovni i intelektualni procvat onodobne latinske Europe. Razvila se nova filozofija, nova teologija, a i u umjetnosti se tada stao najavljivati stil koji je otvarao novu epohu — gotiku.(95) Iz toga svijeta potekao je i Toma svojim duhovnim likom.

b. Tekstovna predaja Tomina povijesnoga djela Povijesni spis Tome ArhiĊakona, u kojem on prikazuje povijest salonitanske crkve i splitske kao njezine nasljednice od prvih njezinih poĉetaka pa do vremena svoje starosti došao je do nas u više rukopisa.(96) Na njima se temelji njegova tekstovna predaja. Najpriruĉnije i najizvornije moţe se sada svatko obavijestiti o tome u uvodu kritĉkom aparatu ovoga izdanja Tomina djela i u samome tom kritiĉkom aparatu. Glavni i najvaţniji svjedok to predaje nedvojbeno je splitski kodeks, koji se ĉuva u arhivu

Splitskoga kaptola (KAS 623), pisan beneventanskim pismom na pergameni još u 13.

stoljeću, u posljednjoj njegovoj trećini, ili na samom poĉetku 14. Pomišljalo se stoga na to da

je to moţda Tomin autograf, pa se ĉak mislilo da je to i dokazano,(97) ali se usporedbom s

njegovim autentiĉnim rukopisom kakav je oĉuvan u jednoj ispravi moglo pokazati da to nije

tako.(98) Po tome kako Tomina povijest završava razabire se da ju on i nije smatrao

dovršenom, nego je ĉekao da pridoda još ponešto o dogaĊajima koji su se upravo spremali, pa

ga je pri tome vjerojatno i

zatekla smrt. Nekako u to vrijeme, moţda ĉak i nešto prije, bit će da je prema njegovu

rukopisu, po njegovoj ţelji ili iz njegove ostavštine, u skriptoriju splitske crkve izraĊen taj

codex Spalatinus.

Drugi je stari rukopis Tomina povijesnog djela došao do nas skupa s prijepisima drugih

sastavaka kao jedna od sastavnica Papalićeva kolektaneja, pisanoga negdje u drugoj polovici

14. stoljeća, kako se ĉini upravo 1387-1388.(99) U tom su kolektaneju skupljeni povijesni

spisi vezani za Split, a Tomino djelo uvršteno je u nj na prvom i ĉelnom mjestu. Taj se

rukopis u literaturi nazivao trogirskim jer se neko vrijeme ĉuvao u Trogiru. Tamo je u 19. st.

otkriven za povijesnu znanost, te je tako poĉelo njegovo prouĉavanje. Danas se ĉuva u

Budimpešti, donedavno u Narodnom muzeju (Codices Latini medii aevi 440), a sada skupa sa

svim latinskim rukopisima iz vremena prije mohaĉke bitke (M. 0. D. L. 38822).

Treći je stari rukopis vatikanski (Vat. Lat. 7019, prije nr. 6525). I on, ĉini se, potjeće iz druge

polovice 14. st., ali ga smatraju nešto mlaĊim od prijepisa u Papalićevu zborniku.

Osim tih, ima još niz mladih rukopisa. Ovamo ide rukopis što se ĉuva u Veneciji u Knjiţnici

sv. Marka (Cl. IX, cod. LXXV, MSS Latini 3290), to se stoga naziva codex Marcianus. On

potjeće iz 15. stoljeća. U Nacionalnoj i sveuĉilišnoj knjiţnici u Zagrebu ĉuva se prijepis

takoĊer iz 15. stoljeća (R 3311), a vjerojatno je iz 16. stoljeća drugi (R 5720), koji se nalazio

u posjedu obitelji Draganić-Vranĉić u Prvić Šepurinama do 1948. godine kada je otkupljen. U

Vatikanskoj se knjţnici nalazi još jedan rukopis Tomina djela (Vat. Lat. 6958), a potjeće

takoder iz 16. stoljeća i prepisan je iz Cindrova kodeksa. To je, kako je na njem zapisano, dar

Ivana Luĉića, koji je pred smrt ţivio, pa 1679. i umro, u Zboru sv. Jeronima u Rimu. Ivan

Luĉić je 1630. i sam zgotovio rukopis Tomine povijesti, prijepis Cindrova kodeksa. Taj se

ĉuva u Kaptolskom arhivu u Splitu (KAS 534). Jedan prijepis Tomina povijesnoga djela iz

1747. ĉuva se u knjiţnici Arheološkog muzeja u Splitu (50 b 21), a dva daljnja prijepisa

nalaze se u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, jedan iz 16. (I d 22) i

drugi iz 18. stoljeća (II b 155). Vatikanska knjţnica u Rimu posjeduje još jedan mlaĊi rukopis

Tomine povijesti poznat kao codex Vaticanus Urbinas (Vat. Lat. 6958), a potjeće iz 17./18.

(?) stoljeća. Još jedan rukopis toga teksta, vjerojatno iz 18. stoljeća, ĉuva se u Kaptolskome

arhivu u Splitu (KAS 672). To je vjerojatno prijepis Luĉićeva rukopisa. U arhivu porodice

Arneri iz Korĉule, sada pohranjenom u Povijesnom arhivu u Dubrovniku, ĉuvao se i došao do

nas i rukopis Tomina djela iz 18. st.(100)

U tim nam se rukopisima ĉuva tekst one verzije Povijesti salonitanskih i splitskih biskupa

za koju se sa sigurnošću moţe pretpostaviti da takva kakva je u svemu bitnome došla do

nas potjeće iz pera samoga ArhiĊakona.(101) Upravo ona je predoĉena i u ovom izdanju

s podatcima o svim vaţnijim tekstovnim varijantama što se javljaju u rukopisima, a

pregledno su prikazane u njegovu kritiĉkom aparatu.

Druga jedna verzija Tomina povijesnoga djela obuhvaćaa samo njezin poĉetak, prva 22

poglavlja. U njoj su tim poglavljima dodana neka vrela, ispisana od rijeĉi do rijeĉi, kojih

u rukopisima što sadrţe potpun tekst nema. Tekstovna predaja to verzije jako je

razgranata i bilo je teško steći pregled nad njom. Do sada je identificirano i ubicirano šest

rukopisa. Danas je utvrĊeno da su oni svi potekli od samo jednog, i to oĉuvanog

predloška. To je najstariji od tih rukopisa, pisan ranim humanistiĉkim pismom, a potjeće

iz prve polovice 16. stoljeća i ĉuva se u arhivu rimske Congregatio de propaganda fide

(Sign 264). Ostalih pet rukopisa izravni su ili neizravni prijepisi iz njega. Pri tome treba

razlikovati dva predajna tijeka, jedan rimski i drugi koji je povezan sa Splitom.

Rimski tijek dokumentiraju dva rukopisa iz fonda Barberini, koji se ĉuva u Vatikanskoj

knjiţnici. Signatura je tih rukopisa 828 (prije 3481) i 3218 (prije 3636). Prvi od njih

potjeĉe iz sredine 16. stoljeća i ĉini se da je naprosto prijepis Propagandina. Drugi je iz

prve polovice 17. stoljeća i moţe se smatrati prijepisom prvoga barberinskog rukopisa.

Crkveni povjesniĉar Ughelli upotrijebio ga je za peti svezak svojega djela Italia

sacra (1653), a poslije ga je stavio na raspolaganje utemeljitelju kritiĉke hrvatske

historiografije Ivanu Luĉiću Trogiraninu, kad je taj 1561. zapoĉeo rad na svojem djelu De regno Dalmatiae et Croatiae.

Predajni tijek koji je povezan sa Splitom potjeće od prijepisa koji je napravio Rafael

Levaković (t 1649) iz Collectanea Benii, zbirke vrela koju je skupio humanist Simun Koţiĉić

Benja (11536). Predloţak mu je Propagandin rukopis, o kojem se odatle moţe zakljuĉiti da je

pripadao Begninim Collectanea. Ona se po tome nisu sasvim izgubila. Sam taj Levakovićev

prijepis nije se još mogao naći. Za sada postoji samo prijepis toga prijepisa koji je datiran

godinom 1719. i ĉuva se u arhivu splitskoga katedralnog kaptola (KAS 76). Daljnji jedan

rukopis, koji se nalazi u tom istom arhivu (KAS 485) proviĊen je zapisima iz kojih proizlazi

da ga je 1749. pod patronatom makarskoga biskupa Stjepana Blaškovića prepisao njegov

vicekancelar Josip Valenti iz predloška koji je 1739. u Padovi zgotovio notar Lodovico

Donato, a taj predloţak je opet prepisan iz rukopisa koji je u svojem posjedu imao crkveni

povjesnik Filippo Riceputi (11742). Riceputijev rukopis imao je pak kao predloţak

Levakovićev prijepis. Još jedan rukopis nalazi se u austrijskoj Nacionalnoj

(Codex Vindobonensis Latinus 12.670). Prepisan je iz Blaškovićeva rukopisa i po vremenu

svojega postanka jako mu je blizak. U arhivu splitskoga katedralnog kaptola nalaze se i

ekscerpti koje je Ivan Luĉić ispisao iz barberinskih rukopisa. U njima su ispisani svi oni dijelovi teksta kojih nema u rukopisima što sadrţe ĉitavo Tomino povijesno djelo.(102)

c. Naslov Tomina djela i knjiţevna vrsta kojoj pripada

Splitski kodeks, najstariji i glavni svjedok tekstovne predaje Tomina djela, izgubio je prvi list.

Tako ne znamo kakav je ono u njem nosilo naslov. U najstarijem njegovu prijepisu, koji je

ušao u Papalićev kolektanej, a bilo se uobiĉajilo nazivati ga trogirskim kodeksom, stoji pred

poĉetkom Tomina teksta: Incipit ystoria seu Chronica Salonitanorum atque Spalatinorum

pontificum. Glagolskim oblikom incipit 'zapoĉinje' najavljuje se u srednjovjekovnim

latinskim rukopisima poĉetak teksta. Tomu se onda dodaju ime autora i naslov djela.

Završetak prijepisa oznaĉuje se glagolskim oblikom explicit 'završava' , pa se i njemu dodaje

ime autora i naslov djela.(103) Naslov bi dakle prema rukopisu u Papalićevu

kolektaneju bio Historia seu chronica Salonitanorum atque Spalatinorum pontificum. Takav

se naslov susreće još samo u rukopisu obitelji Arneri iz 18. st. Tamo stoji: Incipit Historia seu

chronica Salonitanorum atque Spalatinorum pontificum.(104) U ostalim rukopisima

potpunoga djela stoji: Incipit historia Salonitanorum pontificum atque Spalatensium, tek je do

nas došla vijest da je zadarski notar Sorari (1773-1847) posjedovao rukopisnu knjigu pod

naslovom Chronica Salonitanorum et Spalatinorum pontificum auctore Thoma Archidiacono.

U rukopisima druge verzije prva 22 poglavlja Tomina djela javlja se kao naslov samo Incipit

historia Salonitanorum pontificum. Ne navodi se ĉije je to djelo. Tek je u prvom

barberinskom rukopisu Ivan Luĉić svojom rukom dodao Thomae Archidiaconi Spalatensis.

Tako ne znamo je li u prvotnom naslovu stajalo Spalatinorum ili Spalatensium i, što je

ozbiljnije, je li se to povijesno djelo izvorno predstavljalo kao historia seu chronica ili samo

kao historia ili samo kao chronica.(105) To pak nije sasvim beznaĉajno.

Na kraju Tomina djela stoji u rukopisu koji je ušao u Papalićev kolektanej: Explicit

memoriale bone memorie domini Thomae quondam archidiaconi ecclesiae maioris et

metropolitane Spalatensis, cuius anima requiescat in ede summi Jovis . Amen — »Završava

memorijalni spis gospodina Tome, pokojnoga arhiĊakona velike i metropolitanske splitske

crkve, kojega duša neka poĉiva u stanu najvišega Jupitera. Amen.« Tu se dakle navodi i pisac

i naslov, ali drukĉiji nego na poĉetku. U splitskome kodeksu tekst završava svojim zadnjim

rijeĉima i za njima nema nikakav explicit. Za to je druga ali ne mnogo mlaĊa ruka dodala:

Memoriale bone memorie domini Thom quondam archidiaconi Spalatensis. Na kraju djela

naknadno su tako pripisani naslov i autor. Tako završava Tomin tekst i u vatikanskom

kodeksu, koji je, kako se upravo po tome vidi, prepisan iz

splitskoga tek pošto mu je na kraju bio dodan naslov.(106) U većini mlaĊih rukopisa na kraju

teksta takoĊer je naveden naslov kao memoriale.(107)

Za podrobnije i potpunije podatke o naslovima ispred i iza teksta (incipit i explicit) kako se

javljaju u rukopisnoj predaji valja uputiti na kritiĉki aparat ovoga izdanja. Kada je pak Ivan

Luĉić u svojem De regno prvi put tiskom objavio Tomino djelo prema vatikanskomu

rukopisu, stavio mu je naslov Thomae archidiaconi Spalatensis Historia Salonitanorum

pontificum atque Spalatensium, dakle onako kako je i u rukopisu po kojem je Tomino

povijesno djelo priredio za tisak. Ali je dalje na vrhu stranica zbog skuĉenog prostora stavljao

na lijevoj stranici gore: Thomae Archidiaconi, a na desnoj gore: Historia Salonitana. To je

bilo tek usputno rješenje za nevolju. Ali je Farlati stao upotrebljavati taj kud i kamo spretniji

naslov kad god bi spominjao djelo. Pod njim je ono i danas poznato. Nema smisla zazirati od

njega samo zato što je zasnovano tek u povijesti prouĉavanja toga djela, a ne i u njegovoj

tekstovnoj predaji. I

De administrando imperio Konstantina Porfirogeneta poznato nam je jedino po latinskome naslovu koji su mu dali humanisti. Farlati je osim toga za drugu verziju prvoga dijela uveo

naslov Historia Salonitana maior (HSM). Istina, to je verzija mnogo kraća od cijeloga Tomina djela, sadrţi samo njegov manji dio, ali je znatno obilnija, pa je, ĉini se, po tome dobila ime.

Kako bilo, ono je u literaturi dobro prihvaćeno. Nasuprot tomu Farlati je potpunu verziju Tomina djela nazvao Historia Salonitana minor. To ime nije prihvaćeno. Potpuno Tomino

djelo naziva se naprosto Historia Salonitana (HS).(108)

Rukopisna predaja naslova opisuje Tomino djelo i kao historia, i kao chronica, i kao memoriale. Treba dakle razmotriti što nam ti nazivi kazuju u koordinatama

srednjovjekovnoga shvaćanja o knjţievnim vrstama i o tome kako se piše o prošlim zbivanjima.

Rijeĉ historia dolazi iz antike i to iz njezinih ranijih razdoblja, zametak joj je negdje na prijelazu iz arhajskoga u klasiĉno razdoblje i povezana je s prvim buĊenjem znanstvenoga

mišljenja u Helena, do kojega je došlo u gradovima grĉkih naseljenika na egejskoj obali Male Azije i na otocima pred njom. Svojim izvornim znaĉenjem ona upravo izriĉe postupak koji

vodi znanstvenoj spoznaji. Od indoeuropskoga korijena wid'znati' izvedena je sufiksom -tor- imenica koja znaĉi vršitelja radnje i ona je od najdublje davnine prisutna u grĉkom jeziku kao istop, što će reći 'onaj koji zna', osobito 'koji zna zakon i ono što je pravo', pa odatle i 'sudac' i

'svjedok' , a dakako i 'znalac' , 'vještak' , 'uĉen ĉovjek'. Od to je imenice izveden glagol istoreo, kojemu je temeljno znaĉenje 'ĉiniti ono što je potrebno da bi se postalo znalcem' , tj.

'pitati' , 'raspitivati se' , 'istraţivati', pa onda 'promatrati', ali i 'prikazivati što se raspitivanjem, istraţivanjem ili promatranjem saznalo' , pa 'prikazivati' , 'biljeţiti' , 'zapisivati'. Uz taj glagol

izvedena je i imenica istoria. Ona izriĉe sadrţaj ili rezultat radnje toga glagola, znaĉi dakle 'ispitivanje' , 'raspitivanje' , 'sustavno promatranje' , pa onda 'znanje steĉeno ispitivanjem,

raspitivanjem ili sustavnim promatranjem' i napokon 'pismeno izvješćivanje o vlastitom istraţiivanju' Odatle onda i 'pripovijedanje' , te napokon 'povijest' U tom je znaĉenju to grĉka

rijeĉ kao posuĊenica historia ušla u latinski jezik, pa je i mi rabimo u tom znaĉenju kao internacionalizam latinskoga podrijetla. U antiki je

kao naziv za uglednu knjţievnu vrstu, intelektualno i estetski zahtjevno pripovijedanje o

prošlosti u dotjeranoj prozi. Kako god je opseg znaĉenja rijeĉi historia u takvoj porabi

naprama prvobitnomu bitno suţen, ostala mu je visoka razina znanstvenoga postupka i

mišljenja bitnom znaĉajkom.

Kada je Izidor Seviljski (oko 560-636), pisac kojega je poznavao i kojim se sluţio i naš Toma,

na poĉetku 7. st. gigantskim enciklopedijskim obuhvatom na antiĉkoj baštini polagao temelje

latinskoj srednjovjekovnoj naobrazbi, odredio je historia kao narratio rei gestae, per quam ea,

quae in praeterito facta sunt, dinoscuntur — »pripovijedanje prošloga zbivanja po kojem se

razaznaje ono što je uĉinjeno u prošlosti«.(109) Nema dvojbe da se historia tu uzima kao

povijest, upravo povijesno pripovijedanje, dakle onako kako i mi tu rijeĉ danas razumijemo.

Pripovijedanje je bitna sastavnica te definicije, pa je tako historija u nas i postala povijest,

neodvojivo povezana s pripovijest. Ali se po njoj iz toga pripovijedanja ne saznaje samo nešto

o prošlim ĉinima (to bi bilo cognoscuntur), nego se oni upravo razabiru (dignoscuntur), dakle

razumiju, a tu je prisutno i ono Horacijevo curvo dignoscere rectum — "razlikovati pravo od

kriva."(110) Tako historia ima zadatak da nas uvede u prosuĊivanje, pa i u ocjenjivanje

prošlih ĉina o kojima pripovijeda i uloga što su ih pojedine osobe igrale u njima. Disciplinu

koja se zove historia Izidor pak najuţe povezuje s gramatikom i retorikom, pa u tome dolaze

do izraţaja stilistiĉki i estetski zahtjevi koji joj se postavljaju uz intelektualne.

Historia je trebala izvještavati istinito, tako da se u njezinu pripovijedanju doista razabire što

se dogaĊalo u prošlosti. Za to je trebalo utvrĊivati , skupljati i sreĊivati sve pouzdane podatke

o res gestae, o prošlim ĉinima, što su sadrţane u povijesnoj predaji. A kako pripovijedanje

zasnovano na takvim podatcima omogućuje da se ti ĉini raspoznaju po svojim osobinama, da

se u njima razlikuje pravo od kriva, takva će povijest biti ohrabrenjem valjanima i opomenom

nevaljalima. Dakako, iz tako shvaćene historia ne moţe se u ono doba iskljuĉiti biblijska

povijest spasenja, pa će ona imati i svoju svetopisamsku hermeneutiĉku dimenziju. U

»raspoznavanje prošlih ĉina« ulazi i to da se u njima prepoznaju slike biblijskih motiva kao

obrazaca što opominju o vjerskim istinama. Kao biblijska povijest, tako i svjetovna u svojoj

mnogolikoj promjenljivosti nosi nepromjenljiv sadrţaj vjeĉne istine i treba ga u njoj

prepoznavati. Lijep je primjer ranosrednjovjekovnoga djela takve vrste Historia

Langobardorum Pavla Đakona, napisana izmeĊu 787. i 799. u benediktinskom samostanu

Montecassino. U njoj se vrlo temeljito i zahtjevno pripovijeda povijest jedne gentilno

legitimirane vlasti na sjeveru Italije u ranome srednjem vijeku, sliĉno kao što Toma

pripovijeda povijest salonitanske i splitske crkve. Obojim djelima tako s pravom pripada

naziv historia.

I kronika kao knjţevna vrsta vuĉe podrijetlo iz antike, ali ona iz kasne. I njezino je ime grĉko.

Izvedeno je od imenice xpovos 'vrijeme' i pridjeva izvedenog od nje xpovikos 'vremenski' Za

oznaĉivanje povijesnoga spisa javlja se taj pridjev u izrazima kao: ai xpovikai (gypsai)

'vremenskim slijedom ureĊeni spisi',(11) xpovike suntaksis 'vremenskim slijedom ureĊen

sastavak' ,(112) ta xpovika; (Biblia) 'vremenskim slijedom ureĊene knjige'.(113) 'Poslije se u

istom tom znaĉenju ustalio naziv to xpovikov ili, u mnoţini, ali bez mnoţinskoga sadrţaja, ta

xpovika. Ta je rijeĉ kao chronicum ili chronica posuĊena u latinski, a to posljednje moţe biti i

ţenskoga roda.

Ta se knjiţevna vrsta stala oblikovati tek kad su se pojavili sveopći sustavi brojenja godina,

na primjer po olimpijadama ili po svećenicama Here u Argosu. No u pravom smislu joj je

utemeljitelj kršćanski pisac Euzebije Cezarejski, koji je u 4. stoljeću u Palestini sastavio

kroniku svega svijeta, dakako oslonjenu na povijest spasenja i usredotoĉenu na Kristovu smrt

i uskrsnuće, a tu je kroniku u istome stoljeću naš Jeronim preveo na latinski i u poneĉem

nadopunio. Ona je legla u temelje toj knjiţevnoj vrsti u latinskom srednjovjekovlju. Na to se

temelje oslanja i već spomenuti Izidor Seviljski kada oblikujući obzorje srednjovjekovne

naobrazbe odreduje tu knjiţevnu vrstu: chronica Graece dicitur quae Latine temporum series

appellatur, qualem apud Graecos Eusebius Caesariensis episcopus edidit, et Hieronymus

presbyeter in Latinam linguam convertit — »Kronika se kaţe grĉki ono što se latinski zove

slijed vremena, kakva je ona koju je u Grka izdao Euzebije, cezarejski biskup, a Jeronim

svećenik preveo ju je na latinski.«(114)

To da je ureĊena po vremenskom slijedu, po tome je najvaţnija znaĉajka kronike. Zato za nju,

oslanjajući se na slavensku knjiţevnojeziĉnu tradiciju, kaţemo i ljetopis, što je zapravo

prevedenica od latinskoga (libri) annales, spis dakle koji uz popis godina biljeţi što se u

svakoj od njih znatnijega dogodilo. To je najtemeljniji oblik kronike. Ipak će biti da

crkvenoslavensko letopisbcb nije odatle, nego od grĉkoga xpovogpafos, što znaći upravo

'ljetopisac' . A Kasiodor Senator, obraĊujući i on na pragu srednjega vijeka antiĉku knjiţevnu

baštinu za nova i drukĉija vremena, još je u 6. st. spomenuo drugu. On je chronica odredio

kao imagines historiarum brevissimaeque commemorationes temporum — »slike povijesnoga

pripovijedanja i sasvim kratak spomen prošlih vremena."(115) Kronika, dakle, donosi ulomke

povijesnoga

kazivanja, kratke i nezahtjevne, iznesene u vremenskom slijedu. Kronike su po tome u svojoj

biti nešto opširniji i slobodniji anali, jer ti se ograniĉuju samo na škrte zabilješke o

dogaĊajima kojima su popraćeni nanizani brojevi godina.

Takvo shvaćanje kronike vrijedilo je još i u Tomino doba. Njegov stariji suvremenik

Gervazije Kanterberijski (t oko 1210) kazuje to vrlo izriĉito i razgovijetno: Cronicus autem

annos Incarnationis Domini annorumque menses computat et calendas, actus etiam regum et

principum quae in ipsis eveniunt breviter edocet, eventus etiam, portents vel miracula

commemorat. Sunt autem plurimi, qui cronicas vel annales scribentes limites suos excedunt

...Dum enim cronicam compilare cupiunt, historici more incedunt, et quod breviter

sermoneque humili de modo scribendi dicere debuerant, verbis ampullosis aggravare conantur

— »Onaj pak koji piše kroniku izraĉunava godine od Utjelovljenja Gospodnjega i mjesece u

godinama, to prve dane u tim mjesecima, pouĉava ukratko o djelima kraljeva i kneţeva što se

dogaĊaju u njima, spominje takoĊer sudbonosne dogadaje, strašna znamenja i ĉudesa. No ima

ih vrlo mnogo koji, premda pišu kronike ili anale, prelaze granice koje su im time povuĉene

Dok, naime, ţele sastaviti kroniku, postupaju kao da pišu historiju, i što su trebali izricati

kratko i skromnim naĉinom pisanja, tomu pokušavaju dati veću teţinu porabom kiĉenih

rijeĉi.«(116)

Tu se kronika skupa s analima suprotstavlja historiji kao jednostavno i saţeto povijesno

pripovijedanje intelektualno i estetski, upravo zahtjevnomu. Anali (annales) najĉišći su oblik

kronike. U njima se uz godine poredane vremenskim slijedom zapisuju najvaţniji dogaĊaji što

su se u svakoj od njih zbivali. I analistika se nadovezuje na antiĉku tradiciju, i to rimsku. U

starome su Rimu svećenici bili obvezani da pišu anale. Tako su annales maximi bili oni koje

je pisao pontifex maximus. U Franaĉkom Carstvu 9. stoljeća razvili su se anali u novu i vrlo

znatnu knjiţevnu vrstu (Annales regni Francorum). Tu su oni bili sluţbeni dokumenti i

vidokrug im se više nije ograniĉavao na pojedine samostane, kako je to prvotno bilo, nego je

obuhvaćao cijelo carstvo. U analima je naĉelo vremenskoga slijeda provedeno tako dosljedno

da se mogu citirati prema brojevima godina kao da su to brojevi poglavlja. U njihovu

prvotnom obliku niţu se sasvim priprosti zapisi o meteorološkim, vojnim i biografskim

dogadajima, koji se tiĉu pojedinoga samostana i time su omogućivali da se zapamte zbivanja

iz nedavne prošlosti. Isprva su to, ĉini se, bili tek letimidni zapisi na rubu ploĉa na kojima su

bile nanizane godine s datumom na koji u njima pada Uskrs. Bitno je obiljeţje pravih anala da

se zbivanja u njima zapisuju iz

godine u godinu, autori tih zapisa ostaju anonimni. Za razliku od kronika oni nisu djelo jednoga pisca niti imaju, osim slijeda godina, ikakve cjelovite koncepcije.

Baš u tome se anali razlikuju od kronika. Kronika, naime, koliko god bila oslonjena na

vremenski slijed, ima autorsku koncepciju. To nam vrlo izriĉito kaţe Sikard Kremonjanin

(umro 1215), i on stariji suvremenik Tomin. U njega se ĉita ovo: cronicam id est temporalem

narracionem ab exordio mundi de temporibus et personis et gestis earum, non omnibus, sed

que nobis et nunc ad exempli et cautele memoriam scripturarumque noticiam expedire

videntur — " kroniku, to jest pripovijedanje vremenskim slijedom od poĉetka svijeta o

vremenima i osobama i o njihovim djelima, ali ne svima, nego o onima za koje se ĉini da nam

i sada pomaţu sjećati se primjera i upozorenja, to u razumijevanju Svetoga pisma."(117)

Kronika, dakle, ţeli pouĉavati odabranim povijesnim primjerima. Po tome se razlikuje od

anala, ali i od historije. Doduše, i historija vodi ocjeni prošlih ĉina i zbivanja, ali ona to ocjenu

samo priprema, a ocjenjuje umni ĉitatelj. Kronika, naprotiv, izravno pouĉava, a prosudio je i

ocijenio već njezin pisac. Tu vrlo jasno dolazi do izraţaja razlika u razini intelektualne i

etiĉke zahtjevnosti jednoga i drugog štiva.(118)

Gervazije Kanterburijski nam izriĉito kaţe da su se historija i kronika u njegovo vrijeme

naĉelno još vrlo jasno razlikovale, i to onako kako su nastale razliĉite, prva na poĉetku

klasiĉne antike, a druga u kasnoj. Ali nam kaţe i to da se u njegovo doba, dakle u ono u

kojem je roĊen naš Toma, vrlo mnogi pisci toga nisu drzali. Proglašavali su, veli on, da pišu

kroniku, a zapravo su pisali historiju. Tako su i anali s vremenom gubili svoju izvornu

strogost, objektivnost, pa ĉak i anonimnost. Primjena tih naziva pokazuje se u srednjem vijeku

kao elastiĉna, i kako je vrijeme prolazilo postajala je to sve više. Ipak se pojedine vrste

historiografske knjiţevnosti pod odreĊenim uvjetima i obnavljaju u svojoj izvornoj ĉistoći.

Moţe se, dakle, reći da na tom podruĉju vlada velika ţivost. U kasnijem srednjem vijeku pisci

kada je rijeĉ o historiografiji gotovo proizvoljno rabe naizmjence historia i chronica.

Ostaje joć treći naziv što ga tekstovna predaja nudi za Tomino djelo. To je memoriale. U

temeljnom je svojem znaĉenju to 'spomenik', 'spomen-zdanje' , 'spomen-ĉin' i 'spomen-zapis' .

Du Cange u svojem rjeĉniku srednjovjekovne latinštine natuknicu memoriale prevodi kao

`diploma' , 'charta' , 'notitia'. Tako je temeljno znaĉenje 'vijest' , 'zabilješka' u njega spomenuto posljednje, a od njega izvedena, suţena i

usmjerena prema sadrţaju 'isprava' , navode se prije toga temeljnoga. Takve su zapise i

spomen-zabilješke sastavljale katedralne crkve i samostani. Do dana današnjega duţna ih je

sastavljati svaka ţupa. Ţupnik vodi knjigu koja se zove liber memorialis ili memoriale. U tim

je knjigama mnogo zanimljivoga i u povijesnom istraţivanju većinom posve zanemarenoga

materijala. Takvi su zapisi ulazili u samostanske anale, kataloge biskupa ili opata, pa su se od

tako obogaćenih kataloga razvile pontifikalne kronike. Anali i kronike sastoje se dakle iz

materijala memorijalnih zapisa, zapravo su njihove redigirane zbirke. A i historija, u smislu

posebne vrste kako je odreĊena gore, zasnovana je na kraju krajeva, neposredno ili posredno,

na memorijalnim zapisima, pa se tako o svakom povijesnom spisu moţe reći da je, makar i

samo u najširem smislu, memoriale. Inge memoriale u srednjovjekovnoj latinštini znaĉi

'zapamćenja', 'memoari', a isto takvo znaĉenje ima i u talijanskom jeziku.(119) U tom se

znaĉenju javlja u naslovu memoarskih zapisa zadarskoga plemića Pavla Pavlovića Memoriale

Pauli de Paulo patritii Jadrensis.(120) U njem su uz brojeve godina zabiljeţeni dogaĊaji koje

je pisac sam doţivljavao.(121)

Na pitanje što zapravo predstavlja Historia Salonitana maior (HSM)

i kako je nastala nitko još nije dao doista uvjerljiv odgovor. Isprva se u historiografiji s nekim

kolebanjima uĉvrstilo mišljenje Franje Raĉkoga da je HSM kompilacija, nastala na poĉetku

16. st.(122) Pri tome se rasprava primirila, ĉemu je vjerojatno pridonio velik autoritet

Raĉkoga, sve dok Barada nije iznio pretpostavku da je HSM starija od HS i kao vrelo

pouzdanija od nje u onom dijelu koji je podudaran s njom.(123) Uskoro zatim poĉeo je

Stjepan Gunjaĉa zastupati mišljenje da je HSM Tomin koncept za HS.(124) Nada Klaić je

došla do zakljuĉka da je HSM preradba i kompilacija nastala najvjerojatnije u 15/16. stoljeću.

U tome je poduprla shvaćanje Raĉkoga. Upozorava i na to da mnogo toga upućuje,na Šimuna

Koţiĉića Benju (oko 1460-1536) kao na osobu koja je naruĉila prijepis i skupijanje dodatne

graĊe, te napokon i sastavila kompilaciju.(125) Napokon se Antoljak pridruţio Baradi u

mišljenju da je prvi dio Tomina spisa djelo starijega autora i da je ono ušlo u HSM kao njezin

glavni sastojak, a s Nadom Klaić u tome da je tu kompilaciju izradio i marljivo skupljao

dokumente za nju upravo Šimun Koţiĉić Benja.(126) No njegovi argumenti nisu takvi da bi s

njima rasprava bila zakljuĉena. Istraţivaćima je tu ostalo još mnogo posla.

Prije nego se poĊe dalje, moţda je već tu na mjestu stati na ĉas i upitati se koliko svaki od ona

tri naziva: historia, chronica i memoriale pristaju u svojim pravim znaĉenjima povijesnomu

djelu Tome ArhiĊakona kako ga drţimo u rukama bez obzira na srednjovjekovnu elastiĉnost

njihove uporabe, koja i jest omogućila da se sva tri naĊu u tekstovnoj predaji njegovih

naslova. Nema dvojbe da tom djelu potpuno pristaje naziv historia. To je opseţan povijesni

spis, zahtjevan intelektualno i estetski, gramatiĉki, leksiĉki i retoriĉki vrlo dotjeran, zasnovan

na ozbiljnom istraţivanju i prouĉavanju, sve prije nego olaka kompilacija. Kako god mu je

pisac ne samo usredotoĉen, nego i bitno ograniĉen na crkvenu i splitsku povijest, opet je to

djelo, kad drugoga nema, svojim povijesnim sadrţajem dosta izdašno da ponese istraţivanje

sve hrvatske povijesti od kasne antike do razvijenoga srednjeg vijeka. Ne moţe, dakle, biti

nikakve dvojbe da je to historia. No ĉim je to reĉeno, valja odmah dodati da se u tom djelu

razabiru znaĉajke koje dopuštaju, pa upravo i zahtijevaju, da se ono opiše nazivom chronica.

Vremenski slijed zbivanja u njem je ne samo jasno prikazan, to mora na kraju krajeva biti i u

historiji, nego mu upravo nosi kompoziciju, njezino je naĉelo. Ako se i prikazuje sve što pisac

razabire o svojem predmetu, pa nema oĉitijega izbora, kakav je karakteristiĉan za kronike,

opet je pouka o onom što je u prošlom zbivanju pravo i hvale vrijedno, a što naprotiv krivo te

zavreĊuje pokudu, što valja gledati kao primjer, a što kao upozorenje i opomenu, u Tominu

djelu tako izriĉito istaknuto i stilistiĉki podcrtano da mu, kao da je kronika, daje narav

pouĉnoga spisa. Ipak taj pouĉni spis nigdje nije tako priprost da bi se doista mogao

doţivljavati kao kronika. lako je on u svojoj cjelini nedvojbeno historia, u nekim se

dijelovima jako osjeća chronica, pa ona ponegdje ĉak i prevlada. Nije stoga trebalo velike

elastiĉnosti u uporabi, pa da se to povijesno djelo pod kraj 13. ili na poĉetku 14. st. tako i

nazove. U svojoj jezgri ono je zasnovano upravo kao pontifikalna kronika, okosnica joj je

katalog nadbiskupa. Sve pak što je u njoj pribiljeţeno uz njihova imena već po tome su

memorijalni zapisi, pa i onda kad njihovo sadrţajno bogatstvo i stilistiĉka dotjeranost uĉine da

ĉitatelj to posve zaboravi. A u većem dijelu svojega spisa Toma pripovijeda dogaĊaje i

zbivanja koja je sam ţivio kao suvremenik, o kojima nije ĉitao, nego je svakodnevno o njima

ponešto saznavao, pa je to memoriale u temeljnom znaĉenju spomen-spisa, memoara. Ĉak i

pored toga što se o svakom povijesnom spisu moţe na kraju krajeva reći da je memoriale, kad

se pogleda Tomin, na mnogo se mjesta pokaţe da je upravo to i u uţem smislu.

Tako sva tri naziva što se javljaju u tekstovnoj predaji toga djela imaju smisla i opravdanja,

prihvatljiva su kako se u njoj upotrebljavaju. Na prvom je mjestu ono ipak historia. Koliko

god da je bilo prvotno zamišljeno, izraslo je u to. Taj se naziv, uostalom, u tekstovnoj predaji

naslova javlja najĉešće. U svjetlu svega što je izneseno blijedi vaţnost pitanja je li to bio

prvotni naziv, onaj koji je u naslov kao jedini stavio sam Toma. I bez pouzdana odgovora na

nj, sve je ipak jasno.

d. Tomino djelo u kontekstu latinske knjiţevnosti njegova vremena

Osobito je vaţno utvrditi kako se Tomino djelo smješta u povijesti latinske knjiţevnosti

njegova doba, posebice historiografije. Na to je pitanje teško odgovoriti jer je to povijest slabo

istraţena i nedostaju još potrebne sinteze i priruĉnici.(127) Ovdje se stoga neće moći uĉiniti

više nego tek nabaciti nešto od svega toga. Najvaţnije je tu, dakako, talijansko ozraĉje. I zbog

snaţnih kulturnih veza Splita sa suprotnom obalom Jadrana, koje se nikada nisu prekidale, a u

Tomino su doba bile vrlo snaţne, i zbog njegova studija u Bologni, na kojem je, valja

pretpostaviti, osobito dobro upoznao vaţnija i utjecajnija talijanska historiografska djela

onoga vremena. U 13. st. obzorje historiografije jako se proširilo, materijal je povijesnih

vijesti nabujao, pa je to povjesniĉkom kazivanju upravo nametnulo da sebi uzme veći prostor

slobode u oblikovanju i da se manje pomno drţi tradicionalno zadanih oblika. Sve se to vrlo

izrazito osjeća i kod Tome. Njegova povijest, zasnovana kao salonitansko-splitska

pontifikalna kronika, ima mjerodavan predloţak u glasovitome rimskom Liber pontificalis.

Najstariji mu slojevi potjeću još iz kršćanske antike. Njega je Toma, kako sigurno znamo,

poznavao, pa je ĉak kao povjesniĉar radio s njime kao vrelom.(128) Iste je naravi i

pontifikalna kronika ravenske crkve Liber pontificalis ecclesiae Ravennatis, koja pokazuje

razgovijetnu teţnju da gradivo svojih nadbiskupskih biografija oblikuje prema povijesnim

gledištima. Napisao ju je Agnello, odvjetak ugledne ravenske obitelji, još u prvoj polovici 9.

stoljeća. Povijesno su pripovijedanje zasnovano na pontifikalnoj kronici i Gesta episcoporum

Neapolitanorum. Nastala su takoĊer u 9. st. i stoje pod izravnim utjecajem rimskoga Liber

pontificalis.

Od samoga poĉetka, meĊutim, crkvena povijest daje Tomi povoda da uvodi u svoje djelo i

povijest zemlje i grada, koja je s crkvenom usko povezana, pa da tako prikaţe i neka kljuĉna

svjetovna zbivanja, kao što je pad Salone i osnivanje Splita, ili, poslije, odnosi sa susjednim

silama, osobito pak s hrvatskim vladarima. Kako se Tomino povijesno pripovijedanje

pribliţuje njegovu vremenu, sve više ga uz crkvena zaokupljaju i municipalna zbivanja, pa to

tako postaje i povijest splitske gradske općine, nevolja kroz koje je prolazila i ugroza kojima

je bila izloţena. Isto je takva Arnolfova milanska crkvena povijest Gesta archiepiscoporum

Mediolanensium u pet knjiga. Ona pripada 11. st. i pripovijeda dogaĊaje od 925. do 1077. Mi

bismo bili skloni reći: od Tomislavova do Zvonimirova vremena. Pisac je pripadao uglednom

milanskomu rodu i odigrao je znatnu ulogu u sreĊivanju odnosa milanske crkve s papom

Grgurom VII. i crkvenom reformom koju je on provodio. I Tomino se povijesno djelo po

bitnim svojim znaĉajkama uvrštava meĊu gesta (archi)episcoporum).(129) A narratio rei

gestae, kako uĉi Izidor, upravo je historia.

U Italiji se već od 12. st. poĉinju uĉestalo pisati djela o povijesti rodnoga grada, jer se sve jaĉe

oĉituje osjećaj ponosa na podrijetlo i domovinu. Tomin drug na studiju u Bologni bio je

Padovanac Rolandino, koji je poslije napisao povijest Treviške Marke, kraja izmeĊu

Gardskoga jezera i Mletaka, i u njoj opisao vrijeme kojemu je udario svoj peĉat Ezzelino da

Romano, veliĉinu i propast toga tiranina.(130) Svojim je pripovijedanjem obuhvatio vrijeme

od kraja 12. st. do 1262. I po svojem djelu on je doista Tomin suvremenik. Isto je povijesno

zbivanje, u vremenskom rasponu od 1183. do 1237, ispripovijedao Gerardo Maurisio, stariji

Tomin suvremenik (prije 1173-poslije 1237), tek s gledišta svoje rodne Vicenze, suprotne

sukobljene strane. To je prvo zaokruţeno povijesno djelo s podruĉja pokrajine Venecije. Taj i

takvi spisi mogli su vrlo odluĉno utjecati na Tomu. Osobitu pozornost zasluţuje u tom sklopu

franjevac Salimbene de Adam iz Parme, mlaĊi Tomin suvremenik (1221-1289). U

povijesnom djelu koje nema poĉetka ni naslova, a ostalo je i nedovršeno, opisuje, u

osamdesetim godinama svojega stoljeća, javna zbivanja onoga vremena. Bio je izvanredan

promatraĉ ljudi, zbivanja i prilika i njegovo je djelo vrlo znatna paralela onomu dijelu Tomina

spisa u kojem pripovijeda o povijesti svojega vremena. Nije, dakako, mogao utjecati na nj,

nego svjedoĉi o duhu istoga vremena i o poticajima koje su obojica primili. 0 istome svjedoĉi

i znatno mlaĊi Galvano Fiamma (1283poslije 1344), dominikanac rodom iz Milana, koji je

napisao veliku

kroniku rodnoga grada i u njoj pokrio razdoblje od osnutka Milana do 1338, a 1344. dovršio je i prvu kroniku dominikanskoga reda. Firentinske pak kronike s kraja 12. i iz 13. st. pokazuju sve izrazitiju teţnju da legendama o osnutku svojega i drugih gradova oplemene njihovu povijest isticanjem antiĉkoga korijenja. Takva se teţnja javlja vrlo uoĉljivo i u Tome.

e. Raspored historiografske graĊe u Tominu djelu i njegova vrela

Bez obzira na sva moţebitna razmišljanja o postanku Tomine Historije i o autorstvu njezinih prvih poglavlja, oĉito je da se ona po samoj naravi predmeta i njegove obradbe dijeli na dva glavna dijela.(131) U prvome se pripovijeda o razdoblju koje sam Toma nije doţivio, pa se taj povijesni prikaz temelji na skupljanju, prouĉavanju i prosudbi vrela, a u drugome su predmet povijesnomu kazivanju zbivanja kojima je Toma bio suvremenikom, pa se njihov prikaz u prvome redu temelji na njegovim sjećanjima, na onome što je doznavao jer su mu o tome govorili, ili pak vlastitim raspitivanjem jer se za to posebno zanimao, ili je opet to doznavao vršeći javne duţnosti i obavljajući poslove, crkvene i općinske, nešto iz sluţbenih pregovora, a osobito iz isprava i zabiljeţaka koje su mu pri tome bile pristupaĉne. Prvomu dijelu Tomina povijesnoga spina pripadaju poglavlja 1-24, s time da posljednja dva prikazuju zbivanja kojima je Toma već bio suvremenik, ali još kao dijete koje ih nije moglo svjesno doţivljavati i pratiti, tako da bi po tim sjećanjima poslije mogao pisati povijest. Drugi dio, od 25. do 49. poglavlja, poĉinje s vremenom kad mu je bilo 17 godina. Svemu tom razdoblju bio je svjestan i ţivo zainteresiran suvremenik.(132) Prvi dio Historije Salonitane i sam se prirodno razdvaja u dva dijela. Tu je prvo povijest

davnih vremena o kojima je Toma sve morao saznavati na temelju napregnutoga studija

rijetkih vrela. To su poglavlja 1-14.(133) U poglavljima pak 15-24(134) prikazuje se bliţa

prošlost, koja je još bila prisutna, pa i ţiva u sjećanju splitskih graĊana, osobito onih svjesnijih

i upućenijih, a u Splitu su vrela što su je osvjetljavala bila razmjerno obilna i Tomi lako pristupaĉna. Uz predmet posljednjih dvaju od tih poglavlja bila su vezana i neka osobna Tomina sjećanja iz djetinjstva. U prvome od to dva dijela jasno se razabire više tematskih krugova. U prvome Toma uvodi ĉitatelja u antiĉku povijest Dalmacije i Salone. To su poglavlja 1-2.(135) Zatim se prikazuje povijest starokršćanske Salone. To su poglavlja 3-6.(136)

Iza toga slijedi kao velika tematska cjelina pad Salone i osnutak Splita. To su poglavlja 7-

12.(137) Napokon se prikazuju prva stoljeća splitske povijesti i odnosi s gentilno

legitimiranim vlastima, hrvatskom u neposrednom zaleĊu, a poslije i ugarskom u podunavskoj

ravnici. To su poglavlja 13-14.(138) Svaki od tih dijelova Tomine povijesti valjat će

razmotriti za se, slijedeći pri tome niz njegovih poglavlja.

Prvo i uvodno poglavlje upoznaje ĉitatelja s Dalmacijom, prvotnim njezinim opsegom, kakav

je bio u starini. Nekada joj je opseg bio veći, kaţe, jer je s Hrvatskom tvorila jednu pokrajinu.

Sada je to primorska zemlja koja se proteţe od Draĉa do Kvarnera. Bavi se i pitanjem antiĉke

topografije i nastoji odrediti poloţaj staroga grada Delmis, po kojem je, kako veli, dobila ime.

Zove se još i Liburnija, po nekoj vrsti gusarskoga broda koji je tamo bio u uporabi. Mnogo su,

naime, gusarili jer im je obala vrlo prikladna za to. A zove se još i Ilirida, po nekoj Amazonki

kraljici koja je tamo vladala i postala rodonaĉelnicom tamošnjih naroda. To je oĉito odjek

povijesne predaje o kraljici Teuti i ratovima koje su Rimljani vodili s njezinim Ilirima. Toma

uvodi u svoje kazivanje i povijesnu predaju o ratovanju cara Augusta, a i cara Tiberija, iako

njega ne spominje, s Panoncima i Dalmatima. Time što se kraljica, koja je, iako ţena, ratovala

s Rimom, uvodi u krug mitološke predaje o Amazonkama, ulazi Toma u krug mitoloških

predaja vezanih uz Dalmaciju. On spominje dalje priĉu o Antenorovu putovanju iz Troje na

ušće Pada i osnivanju grada Patavija, pa priĉu o Kadmu i njegovoj pretvorbi u zmiju. To

povezuje s gradom Epidaurom blizu Dubrovnika i tamo još ţivom predajom o ubijenom

zmaju. Dalmacija se zove još i Adrija, veli dalje Toma, a to je po Arijadni, kćeri kralja

Minosa, koju je Tezej odveo brodom i onda ostavio na nekom otoku. Drugi pak kaţu da se

Adrija zove po Adriju, bratu Italovu, koji je ondje vladao. Neki opet vele da se tako zove po rijeĉi adra, što će reći kamen, jer je to pokrajina, kako kaţe, velikim dijelom kamenjar.(139)

To nas Tomino starinoznanstvo iznenaĊuje svojim bogatstvom. Od starih autora to spominje

na prvom mjestu Izidora Seviljskoga, koji Dalmaciju pribraja Grĉkoj u širem smislu, pa

pjesnike Vergilija, Lukana i Ovidija. Horacija citira, ali ga ne spominje poimence. Crpeći

samo podatke iz njih, ali ne navodeći ni njima imena, oslanja se na jezgroviti saţetak rimske

povijesti Epitome rerum Romanarum Lucija Aneja Fiore(140) i na spise Sofronija Euzebija

Hijeronima, našega svetog Jeronima. Njegova se antiĉka naĉitanost, meĊutim, u tom

uvodnom poglavlju pokazuje i mnogo širom. Zanimljivo bi bilo znati koliko je od toga stekao

u Splitu, a koliko

na studiju u Bologni. Osobite je pozornosti vrijedno to da je Toma raspolagao podatcima o

rodnom mjestu Jeronimovu koji nigdje drugdje u latinskoj knjiţevnosti nisu ostavili

traga.(141) Tu valja istaknuti da se ĉini kako se Toma sluţio antiĉkim piscima sa sholijama,

osobito pak Servijevim komentarom uz Vergilija. Ima razloga pomišljati i na to da je u svoje

djelo to u poneĉem ugradio i ţivu usmenu predaju o mitološkoj povijesti dalmatinskoj i

salonitanskoj kakva se do njegova vremena odrţala u Splitu.

Jedna je misao u toj gustoj sintezi sasvim izvorna i pretpostaviti je da je Tomina. Kako

mitološka predaja o pretvorbi Kadma u zmiju nije kršćanski vjerski sadrţaj, on joj daje

racionalno tumaĉenje. Povijesna je istina, veli, da je Kadmo, pošto je morao napustiti svoje

kraljevstvo u Grĉkoj, došao u Dalmaciju i tamo je nemilo gusario, te je kao sluzava zmija stao

vijugavo ploviti po moru ovamo i onamo, postavljao zasjede brodovima i gnjeo slabije. Takvo

je tumaĉenje to zanimljivije što u antiĉkoj knjiţevnosti Kadmu gusaru nema nikakva traga. To

je izmišljeno da bi se predaja o njegovoj pretvorbi u zmiju mogla protumaĉiti kao metafora

koja se poslije poĉela uzimati doslovno. Tu se javlja motiv gusara, koji se već prije javio u

istom poglavlju u vezi s tumaĉenjem imena Liburnije od naziva gusarskoga broda. Taj se

motiv poslije u Tominu djelu javlja vrlo izrazito u vezi s ratom što ga je Split vodio s omiškim

gusarima. Nevolje s gusarima i taj rat, sve se to jako dojmilo Tome. Na vrhuncu svojega opisa

tih ratnih zbivanja u dramatskoj sceni usporeĊuje gusarskog neprijatelja sa sluzavom jeguljom

koja se izvija iz ruku koje ju hvataju.(142) Tu to, meĊutim, ostaje usporedba, ne postaje priĉa

o pretvorbi. Gusari su Tomi, sliĉno kao i patareni heretici, postali simbol zla. Zlo se opet i u

antiĉkome kršćanskom, a i u srednjovjekovnom poimanju svijeta utjelovljivalo u zmiji, što je

najautoritativnije potvrĊivala starozavjetna knjiga Postanja. Zmija je tako Tomi sasvim

prirodno znaĉila gusarstvo, pa se i pogansko bezumlje o kralju koji se pretvorio u zmiju tako

moglo razumno protumaĉiti. Time se od pjesniĉkih matarija (poetarum fabulae) dobila istinita

povijest (historia). Tu se zorno pokazuje kako je Toma srastao s predodţbama i simbolikom

svojega vremena.(143)

I drugo je poglavlje posvećeno antiĉkim poĉetcima, ali je obzorje tu suţeno na grad Salonu,

metropolu rimske provincije Dalmacije. Istiće se kako je to velik i vaţan grad bio. U središtu

su toga pripovijedanja borbe koje su se oko njega vodile za graĊanskoga rata u kojem su se

sukobili Cezar i Pompej. I tu Toma pokazuje znatnu naĉitanost. Glavno su mu vrelo Pharsalia,

ep Marka Aneja Lukana o tom graĊanskom ratu, iz kojega navodi i citat. Na njegovu je tekstu

i zasnovan opis tih ratnih dogaĊaja, koji su nama poznati i iz Cezarova spisa 0 graĊanskom

ratu, te iz spisa njegova legata Aula Hircija 0 Aleksandrinskom ratu, a nešto i iz grĉki pisane

Rimske povijesti Diona Kasija. Tomino je pripovijedanje o tim dogaĊajima zasnovano na

valjanu znanju. No on pri tome pokazuje upravo strastvenu pristranost za Pompeja i republiku

(res publica), a odbija Cezara i samovladu (monarchia), kako on to vidi. U tom je smislu

znatno iskrivio svoj prikaz povijesnoga zbivanja. Salona je, naime, kao i druge rimske

kolonije u Dalmaciji, u graĊanskom ratu drţala Cezarovu stranu pa su je Pompejeve snage i

opsjedale. Ali Toma, koji se kao svjesni Splićanin identificira sa starom Salonom, ponosno i

dramatiĉno istiće da Cezar, kad je već izvojevao pobjedu nad cijelim svijetom, još uvijek nije

imao vlasti nad Salonom, toliko je ona bila vjerna republici! Odakle ta emotivna pristranost u

davnome rimskom graĊanskom ratu? Tu oĉito dolazi do izraţaja duboko usaĊen stav koji u

ime gradske općine , svojevrsne republike, odbija svaku monarhijsku samovlast. Tomina je

emocionalnost tu nadahnuta zbivanjima u njemu suvremenom svijetu, otporom koji je splitska

gradska općina pruţala presezanjima kraljeva Arpadovića i dinasta iz hrvatskih velikaških

rodova. To je na neki naĉin intonacija koja najavljuje osjećajnu pozadinu svega daljnjega

Tomina povijesnog pripovijedanja. A dok je pri tome bila rijeĉ o rimskom graĊanskom ratu, Cezaru i Pompeju, bilo je to manje izazovno suvremenicima.

Na kraju poglavlja Toma govori još o tome kako je rimski vojskovoĊa Azinije Polion za cara

Augusta konaĉno osvojio Salonu i kako mu se tamo

rodio sin kojemu je po tome nadjenuo ime Salonin. Pri tome citira Horacijevu odu Aziniju

Polionu, a vrelo su mu ranosrednjovjekovne sholije uz Vergilijeve Ekloge. Toma spominje i

pjesniĉka djela Azinija Poliona i time pokazuje iznenaĊujuću upuĉenost u rimsku knjiţevnu

povijest. U ranom je srednjem vijeku, kako pokazuju Vergilijevi komentatori, postojala

predaja o tome da je Azinije Polion osvojio Salonu. U novije doba povijesna su istraţivanja

dovela u pitanje istinitost te predaje. Salona je uvijek pristajala uz Cezara, a poslije njegove

smrti uz njegova politiĉkog nasljednika Oktavijana, pa ju za nj nije trebalo osvajati. A Azinije

Polion slavio je trijumf nad Partinima, susjedima Dalmata prema sjeveroistoku, u brdovitom

zaleĊu. Moguće je jedino da su Dalmati, boreći se ţilavo protiv Rima, bili zauzeli Salonu i da

ju je Polion vratio.(144) Trijumfalnoga opsjedanja i podĉinjavanja nepokorne republikanske

Salone Oktavijanovu Rimu, kako to prikazuje Toma, sigurno nikada nije bilo, a ĉini se da ni

Polionov sin Salonin nije dobio ime po tom gradu.(145)

Posebno je znatno što Toma, kad nabraja domorodaĉke narode koji su podupirali Pompejeve

zapovjednike, spominje Kurete, Dalmate i Histre (Isti coegerant magnas populorum

adiacentium cateruas, videlicet Curetum, Dalmatinorum et Ystrorum — "Oni su od susjednih

naroda skupili velike gomile Kureta, Dalmatinaca i Histra"). Svi ti domorodaĉki narodi

potjeću iz antiĉke knjiţevne predaje. Kurete je u vezi sa zbivanjima oko rimskoga gradanskog

rata preuzeo od Lukana. Jedino se u njega oni javljaju u tom kontekstu. To što ih ovdje

spominje vaţno je stoga jer on taj narod identificira s Hrvatima.(146) Time što ih ovdje

spominje, i to kao sudionike slobodoljubivoga protumonarhijskoga otpora kojim je po

njegovu pripovijedanju bila proţeta Salona i sva provincija, ukljuĉuje i Hrvate u širu cjelinu

Dalmacije, one rimske, prikazuje ih kao dionike njezinih vrijednosti i priznaje im u njoj

naĉelni legitimitet. Nazire se to pribliţavanje i usklaĊivanje dalmatinske s hrvatskom svijesti i

povijesnom tradicijom.(147)

U trećem poglavlju Toma prikazuje kršćanske poĉetke u Saloni. Pri tome je obuhvatio vijesti

o apostolu Pavlu koji je kršćansku propovijed pronio sve do Ilirika i o njegovu uĉeniku Titu

kojega je poslao u Dalmaciju da tamo navješćuje radosnu vijest. Toma se pri tom ne oslanja

samo na Pavlovu poslanicu Timoteju, nego i na predaju apokrifnih djela apostolskih u kojima

je našao više podataka o tome kako se Tit u Rimu pridruţio Pavlu,

a ovaj ga onda poslao da naviješta radosnu vijest na Kreti. Na njegovo je mjesto apostol Petar,

priĉa dalje Toma, poslao u Dalmaciju nekog svojega uĉenika, Sirijca Domnija, da ondje

nastavi što je Tit zapoĉeo. Predodţba o tome da je Domnije, sveti Dujam, prvi biskup u

Saloni, bio neposredni uĉenik apostola Petra bila je jako uporište splitskoj crkvi da za sebe

traţi prvenstvo meĊu svim dalmatinskim crkvama. 0 Domniju kao uĉeniku apostola Petra, te

o njegovu ţivotu i muĉenigtvu postojala je u srednjovjekovnom Splitu razgranata tekstovna

predaja. Toma se oslanja na nju.(148) Ipak se u njegovo vrijeme još znalo da je biskup

Domnije, sveti Dujam, postao muĉenikom Dioklecijanovih progona na samom poĉetku 4. st.,

te nije nikako mogao biti Petrov uĉenik, pa salonitanska crkva, kojoj je on bio prvi biskup,

nije potjecala iz apostolskih vremena.

Legenda o muĉeniku Domnionu, tek što ne imenjaku svetoga Dujma, koji je doista pretrpio

muĉeništvo za Dioklecijanovih progona, a zbog njihove ĉudotvornosti i sliĉnosti imena

Salonitanci su ugrabili njegove moći i prenijeli ih u svoju crkvu, oĉito je pokušaj da se

uspomena na povijesnu istinu uskladi s legendom o tome da je prvi biskup salonitanske crkve

pripadao krugu oko apostola. Toma tu vjerojatno slijedi neku splitsku tradiciju. I njega je

uznemirivalo to proturjeĉje. 0 drugom velikom salonitanskom muĉeniku, Anastaziju iz

Akvileje, svetome Stašu, koji se takošer jako štovao u Splitu i tamo se u katedrali ĉuvaju njegove moći, Toma je napisao samo jednu reĉenicu na kraju poglavlja, premda je

i o njegovu ţivotu i muĉeništvu u srednjem vijeku u Splitu takoĊer postojala razgranata

tekstovna predaja.(149)

Antiĉki temelji srednjovjekovnomu Splitu polagali su se, ĉak i u doslovnom smislu, gradnjom

Dioklecijanove palaĉe. Tomu je dogaĊaju Toma, vrlo smisleno, posvetio posebno, ĉetvrto

poglavlje. U njem govori o strašnim progonima kršćana koje je taj car pokrenuo, o njegovim

brojnim graditeljskim pothvatima na raznim stranama velikoga carstva, i napokon o gradnji

palaĉe blizu Salone u kojoj će poslije nastati grad Split. A grad je, kaţe, i prozvan tako po

velikoj palaĉi. Na kraju poglavlja spominje i papu Gaja (283-296), rodom iz Salone, kojega

predstavlja i kao Dioklecijanova roĊaka, te veli kako taj uza sve to nije uspio cara umilostiviti

prema kršćanima. To je sveti Kajo koji se i danas osobito štuje u Solinu. Od utvrdivih

ĉinjenica odstupa Toma tu u tome što kaţe da je Dioklecijan bio otac Maksimijanov, da grad

Duklja, koji je, po Tominu pripovijedanju, takoĊer izgradio Dioklecijan, leţi u zemlji starih

Geta, kako se ĉita u splitskom kodeksu, i napokon da je palaĉu uĉinio rezidencijom za svoju

majku. U tom se pripovijedanju oslanja na legendu

o Ĉetvorici ovjenĉanih i na hagiografsku predaju o papi muĉeniku, svetome Gaju. Uvodeći u topografsko objašnjavanje nazive Rutenija i Raška ravna se prema danostima svojega vremena. Pitanje o njegovim vrelima nije tu, ipak, razriješeno onako dobro kao za prethodna dva poglavlia.(150) U sliedeća dva poglavlja, petom i šestom, pripovijeda Toma povijest salonitanske crkve u drugoj polovici 5. i u 6. st. Bila su to burna zbivanja i teški prijepori pod nadbiskupima Glicerijem (474-480), Natalom (582-592) i Maksimom (598-610). 0 tome piše malo opširnije jer je o njima, kaţe, uspio nešto pobliţe saznati. Pripovijedajući o Gliceriju, kako se bio nezakonito postavio za rimskoga cara i kako je onda bio maknut i prognan u Salonu da tamo bude biskup nad svom Dalmacijom, ne spominje Toma nikoja vrela. 0 spletkama koje su do toga dovele piše drukĉije nego Jordan u svojoj Rimskoj povijesti. Leona MlaĊega pomijeĊao je pri tome s posljednjim zapadnim carem, Julijem Nepotom, sinom Nepocijanovim, koji je prisilio Glicerija da se odrekne carstva. Pobrkao je i imena Antemije i Antonin.(151) Ali po nekim elementima jeziĉnoga izraza moţe se ĉiniti da pripovijedajući o

tome slijedi upravo Jordana.(152) U istoj glavi, petoj, pripovijeda Toma mnogo opširnije o salonitanskome nadbiskupu Natalu. Pri tome se drţi pisama koja je njemu ili o njegovu sluĉaju pisao papa Grgur Veliki (590-604). Pokazuje da ih dobro poznaje i oĉito je da su mu bila pri ruci. Osobito je bogato oslikao sukob toga nevaljalog nadbiskupa sa svojim arhiĊakonom Honoratom. Vidio je tu sliku, upravo prefiguraciju, nešto kao idealan tip, svojega sukoba s nadbiskupom Guncelom. Pa i pripovijeda tako da, drţeći se uglavnom savjesno papinskih pisama, sliĉnost bude što uoĉljivija i dojmljivija. Tako piše da je papa opravdao i uspostavio u sluţbi arhiĊakona Honorata još za ţiva Natala, premda se iz pisama vidi da je to bilo tek poslije nadbiskupove smrti. No Tomu je papa opravdao i uspostavio u arhiĊakonatu za ţiva Guncela, a i sama scena je tako efektnija. Po svemu se tome vidi kako je jako priĉa o Natalu i Honoratu bila zaokupila Tomu. U šestoj glavi pak pripovijeda o tome kako je nadbiskup Maksim papi uporno uskraćivao poslušnost sve dok mu se napokon, došavši na njegov poziv u Ravenu, ipak nije pokorio, a Grgur je Veliki onda vrlo blago postupao s njime. U svojem se pripovijedanju Toma i tu drţi podataka što ih sadrţe papinska pisma Maksimu ili o Maksimu i ni u ĉem bitnije ne odstupa od njih.(153)

Pad i propast Salone za Tomino je povijesno pripovijedanje zaista stoţerni dogaĊaj. To je

konac i kraj antiĉke veliĉine, ali se iz te propasti, kao ptica feniks iz pepela, digao Grad

obnovljen, i tek to je Tomin Split. On je tomu zbivanju posvetio cijelo opseţno sedmo

poglavlje svojega spisa. U njem nam se predstavlja kao istraţivaĉ.(154) Jer kako je upravo

Salona konaĉno razvaljena, to se, veli Toma, ne razabire dosta jasno. A on će, kao i u onome

što je već napisao, i dalje slijediti dijelom pisana vrela, dijelom ono što se pripovijeda,

dijelom pak ono to se njemu ĉini kako je moglo biti.(155) Tu Toma doista nije kroniĉar.

Prikazujući pak moralno rasulo koje je prethodilo fiziĉkoj propasti grada, pa onda i sam pad,

stilistiĉki se razmahao i svoje je kazivanje bogato iskitio. Spominje brojne pojedinosti i oĉito

je da u tome slijedi, kako kaţe, ono za što se domišlja da je bilo. IzmeĊu toga dvoga, u sredini

sedmoga poglavlja, daje stvarna povijesna objašnjenja. Nameće se pretpostavka da se tu drţi

pisanih vrela. A njima se moţe uĉi i u trag.(156)

Pripovijedanje o padu Salone Toma zapoĉinje tako da se poziva na vrela, a ujedno izraţava

rezervu prema njihovim vijestima. Po njima je Salona razorena kada su Goti pod Totilinim

vodstvom na putu u Italiju provalili u Dalmaciju.(157) Toma je tu, ĉini se, imao pred sobom

neko pisano vrelo, nastalo vjerojatno u drugoj polovici 11. st., u kojem se

anakronistiĉki povezuju tri zbivanja, svako od njih nedvojbeno povijesno, ali nisu bila

istovremena. To su ova tri: 1) Pohod istoĉnih Gota godine 493. pod Teoderikom u Italiju, gdje

su osnovali svoje kraljevstvo, 2) Rat koji je bizantski car Justinijan 535-552. vodio s Totilom,

kraljem Gota u Italiji, pri ĉem je Salona prelazila iz ruku jednih u ruke drugih i stradavala od

pljaĉke i razaranja, 3) Zauzeće Dalmacije i razaranje Salone od Avara i Slavena u prvoj

polovici 7. st., što znaĉi potpun i trajan gubitak njezina antiĉkog urbaniteta i slom antiĉkoga

ţivota u svoj provinciji osim u gradovima koji su ostali carski. Toma je time što o padu

Salone piše pošto je već prikazao sukob salonitanskoga nadbiskupa Maksima s papom

Grgurom Velikim na samome kraju 6. st. dolazak Gota pod Totilom implicitno datirao prvom

polovicom 7, što nije povijesno vrijeme gotskih osvajaĉkih pohoda, nego avarskih i

slavenskih.(158) Tu se jasno ocrtava anakronizam sadrţan u pretpostavljenu Tominu vrelu.

Ima razloga pomišljati da se istim tim vrelom sluţio i Pop Dukljanin.(159)

No Toma je o padu Salone imao još jedno vrelo. Po njem su Salonu osvojili i razorili

slavenski rodovi koji su došli sa sjevera. I osvojili su je, kako proizlazi iz njegova

pripovijedanja, znatno poslije Totilina vremena. Ta je predaja, nedvojbeno vrlo stara, već o

polovici 10. st. uvrštena u djelo Konstantina Porfirogeneta. Njemu je najvjerojatnije bila

poznata iz

bizantskoga Splita, svakako pak treba pretpostaviti da je tamo bila zabiljeţena jer ju je Toma

teško mogao drugdje naći. Valjalo mu je dakle uskladiti te dvije predaje. Uĉinio je to s

poštovanja vrijednim povijesnim domišljajem. Po njem su Totila i Goti samo poharali i nešto

rušili Salonu, ali su tada s njima, kao dijelovi njihove vojske došli iz Poljske i Ĉeške oni

slavenski rodovi. Njima se u Dalmaciji dopala Kurecija, zemlja divljih Kureta, koji su u

rimskom graĊanskom ratu pomagali republikancima u Saloni protiv Cezarovih pristaša. Totila

im je dao tu zemlju i dopustio im da ostanu tamo kad je s ostalom gotskom vojskom nastavio

pohod u Italiju. Oni su zauzeli Kureciju, uspostavili svoju vlast nad Kuretima i ţiveći tako

pod vlastitim kneţevima stopili se s njima u jedan narod istoga jezika. Ali su od njih, upravo

od njihove zemlje, preuzeli ime, dakako malo preobliĉeno , pa su sada, veli Toma, poznati

kao Chroate , a Kurecija, njihova zemlja, kao Chroatia. To je brdovit predio, veli dalje, u

sjevernom zaleĊu priljubljen primorskoj Dalmaciji. Te Hrvate veĉinom zovu Gotima, veli

dalje Toma, ali ne manje i Slavenima, jer su se tako zvali oni što su došli sa sjevera. Tako je

smionom konstrukcijom uskladio vijesti koje su potekle iz dvaju vrela, a Hrvatima dao status

autohtonosti koji je legitimirao njihovu trajnu prisutnost u prostoru rimske Dalmacije.(160)

Tomino je pripovijedanje cjelovito, ali je ipak u njem nesigurnost izazvana proturjeĉnim

podatcima vrela ostavila prepoznatljiv trag.(161) A za tim povjesniĉkim

sazivanjem zasnovanim na razrokim vijestima vrela i njihovome misaonom usklaĊivanju

potanko se i stilistiĉki bujno prikazuju zamišljena zbivanja pri opsadi i osvajanju slavne

Salone.

U osmome poglavlju pripovijeda Toma kako su Salonitanci koji su se spasili iz propasti

grada izbjegli na otoke, i nabraja to otoke redom, kako leţe od Salone: Šolta, Braĉ, Hvar, Vis,

Korĉula. To je pripovijedanje jednako opširno i stilistiĉki bujno kako je opisivao propast

grada. 0 Tominu vrelu koje tu slijedi nije se do sada još otkrilo ništa. Trag tih izbjeglica na

Braĉu moţe se moţda utvrditi na jednom natpisu iz Škripa.(162) Dalje Toma, sve u istom

poglavlju, pripovijeda kako je papa Ivan IV (640642), sam rodom Dalmatinac, poslao nekog

opata Martina da u Dalmaciji otkupi od pogana zarobljenike i da odande i iz Istre prenese u

Rim moći mnogih muĉenika. Papa im je posvetio kapelu u lateranskoj krstionici i ukrasio je

mozaicima na kojima su bile slike svetoga Dujma, svetoga Staša

i drugih svetih muĉenika. Tomino pripovijedanje o toj misiji opata Martina saţeto je i

trijezno, bez ikakve stilisticke bujnosti i time jasno odudara od prethodnoga. Ono se do u

pojedinosti podudara s onim što se o papi Ivanu IV. ĉita u papinskoj kronici Liber pontificalis.

Taj njezin dio sastavljen je po nalogu pape Konona (686-687). Toma se dakle sluţio tim

vrelom. To, dakako, nije splitski nego rimski zapis. Ne moţe se, meĊutim, odrediti je li se

Toma sluţio upravo izvornom papinskom kronikom ili kakvom njezinom splitskom

preradbom. U 12. st. postojala je dalmatinsko-hrvatska redakcija rimskoga Liber pontificalis

pa je moguće da se i Toma tu sluţio takvom.(163)

Na kraju poglavlja pripovijeda Toma o osnutku Dubrovnika. U potvrdu postojanja antiĉke

biskupije u Epidauru poziva se na pismo pape Grgura Velikoga salonitanskomu nadbiskupu

Natalu od godine 592. To je ĉvrsta povijesna ĉinjenica. 0 propasti Epidaura i osnutku

Dubrovnika pripovijeda kako se ne nalazi ni u kojem drugom izvoru, ali po elementima

njegova teksta moţe se pouzdano utvrditi da mu je temeljno vrelo memorijalni zapis

dubrovaĉke crkve, vjerojatno iz 8. st., kojega se tekst prelama još i u pripovijedanju

Konstantina Porfirogeneta, Popa Dukljanina

i dubrovaĉkoga ljetopisca Milecija, pa se odande moţe ĉak i dosta pouzdano

rekonstruirati.(164)

Osmo poglavlje sadrţi dakle vrlo raznorodno pripovijedanje. U cjelinu ga povezuje samo to

što se u njem radi o posljedicama propasti dvaju dalmatinskih gradova, Salone i Epidaura.

Jednako je takvo i deveto poglavlje. Toma to pripovijeda kako su izbjegli Salonitanci teško)

ţivjeli na otocima i ĉeznuli za rodnim gradom, ali je taj bio opustošen i nesiguran, pa nisu niti

pomišljali da se vrate u nj, iako ga neprijatelji nisu zaposjeli, nego su ga ostavili da leţi pust.

Izbjeglice su bili posve obeshrabreni. To je pripovijedanje zasnovano na stanju kakvo je bilo

u Tomino vrijeme, njemu, dakako, dobro poznatu. Salona se razvaljena i pusta protezala u

ruševinama, a u njoj se nisu naselili Hrvati nego je pred istoĉnim vratima staroga grada nastao

hrvatski Solin. U drugom se pak dijelu toga poglavlja pripovijeda kako su neki od izbjeglica

obilazeći jadranskom obalom da sebi naĊu prikladno prebivalište osnovali Zadar. Toj predaji

nema inaće traga u srednjovjekovnoj knjiţevnosti.(165) Valja pretpostaviti da je ona

splitskoga podrijetla jer to da su Zadar osnovali salonitanski izbjeglice dodatno potvrĊuje

prvenstvo splitske crkve pred zadarskom, što, kako se zna, nije bilo nesporno. Poslije

dramatiĉnoga klimaksa u pripovijedanju o propasti Salone u to dva poglavlja, osmom i

devetom, nastupa

antiklimaks.(166)

Pripovijedanje se zatim opet zgušnjava i kreće prema drugom vrhuncu. To je osnutak Splita.

MeĊu Salonitancima koji su izbjegli na obliţnje otoke, priĉa Toma u desetom poglavlju, bio

je jedan osobito utjecajan i ugledan. Zvao se Sever, a zbog njegove snaţne osobnosti prozvali

su ga Veliki Sever. On je stao nagovarati svoje sugraĊane da se vrate u domovinu, ali ne u

Salonu iz koje su izbjegli jer tamo nije bilo sigurno stanovati, nego u Dioklecijanovu palaĉu,

koja je mogla posluţiti kao jaka utvrda. Tamo bi ostali sve dok u povoljnijim prilikama ne

uzmognu obnoviti samu Salonu. Tako su, pripovijeda Toma, i uĉinili, to se smjestili u palaĉu.

To svoje naselje nazvali su Split (Spalatum) jer je ono bilo prostrana palaĉa (spatiosum

palatium). No da bi mogli tamo ţivjeti, morali su urediti svoje odnose s Hrvatima, koji im

isprva nisu dali da izvire iz utvrĊenoga zdanja. To su postigli uz pomoć carevu. Tako je

nastao mir, a onda su se Splićani poĉeli pomalo ophoditi sa Slavenima u svojem susjedstvu, a to su bili Hrvati, koji su se zvali i Goti, sklapati trgovaĉke poslove i brakove, te ţivjeti s njima prisno i u miru. Tako su salonitanski izbjeglice osnovali nov grad, koji je ipak bio nastavak staroga. Do toga je Tomi i bilo najviše stao da se njegov Split, nedvojbeno nov grad, predstavi i potvrdi kao nastavak stare Salone i zakonit baštinik njezine metropolitanske veliĉine. To je doista kljuĉna prekretnica u Tominu pripovijedanju. A oslanjao se pri tome na stare memorijalne zapise splitske crkve, kojima su se neki ulomci dali ĉak i pribliţno rekonstruirati. Tako se jasno razabiru zapis o carskom reskriptu Splićanima i zapovijedi kneţevima Hrvata na temelju kojih su ureĊeni odnosi izmedu salonitanskih izbjeglica u Dioklecijanovoj palaĉi i slavenske rodovske vlasti na solinskom polju. U taj su zapis bili preuzeti bitni elementi protokolarne i diplomatiĉke terminologije i frazeologije izvornih isprava onoga vremena iz kojega potjeću. Razaznaje se i zapis o tome kako je neki Veliki Sever, kad je Ivan Ravenjanin postao prvi

nadbiskup u Splitu, poklonio crkvi svoju kuću u Dioklecijanovoj palaĉi da posluţi kao

biskupski stan. U tom je zapisu stajala i primjedba o tome da je upravo taj Veliki Sever

potaknuo svoje sugraĊane da se nasele u palaĉi. Taj je zapis vjerojatno stajao meĊu podatcima

o Ivanu Ravenjaninu u kakvoj pontifikalnoj kronici. Podatke tih vrela Toma je još nešto

nadopunio, a mi ne umijemo niti nazrijeti odakle upravo, i oblikovao u cjelinu u kojoj se, kad

je danas ĉitamo, podjednako osjeća dah starine i duhovna ţivost njegove osobe i njegova

vremena.(167)

Osnivanjem grada nisu još do kraja položeni temelji daljnjemu Tominu povijesnomu

pripovijedanju. Potrebno je još prikazati kako je u novonastalom gradu Splitu osnovana

biskupija. Tomu je posvećeno jedanaesto poglavlje. Salonitanska crkva od propasti grada nije

imala poglavara. Papa je poslao u predjele Dalmacije i Hrvatske svojega legata Ivana,

rodom Ravenjanina, da tamo obnovi crkveni nauk vjere i poradi na ureĎivanju, obnavljanju i

učvršćivanju crkvene organizacije. On je stao poticati kler i puk da izmeĎu sebe obnove

nadbiskupiju staroga grada. Oni su pak izabrali toga legata Ivana za svojega nadbiskupa. Taj

se savjesno i neumorno prihvatio ureĎivanja svoje crkvene pokrajine. Uredio je biskupski

stan u kući koju je crkvi poklonio Veliki Sever, a Jupiterov hram u palači preobratio je u

crkvu i posvetio ga Djevici Mariji. Podatci o Ivanu Ravenjaninu, prvom glavaru salonitanske

crkve u Splitu, potjeću u Tome iz memorijalnih zapisa splitske crkve, izravno ili posredstvom

kakve pontifikalne kronike. Toma pak o tome pripovijeda tako da nadbiskupa ustoličenog u

Splitu prikazuje kao nedvojbeno legitimnog nasljednika salonitanskih nadbiskupa i

metropolita, kojega je kao takvog priznavao papa, pa je čak i potaknuo njegov izbor i

posvećivanje. Dalmatinska metropolija obnovljena je tako, prema Tominu kazivanju, već

negdje u 7. st. iz Rima i dobila je jurisdikciju nad svom Dalmacijom i Hrvatskom. A upravo

do toga je Tomi i bilo osobito stalo. Tu se on, meĎutim, nalazi u suprotnosti sa svim drugim

oskudnim vrelima što nam osvjetljuju to pitanje jer se iz njih razabire da je dalmatinska

metropolija obnovljena tek na splitskim saborima 925. i 928. Sve je to, čini se, Toma

nadogradio na stare zapise o Ivanu Ravenjaninu, prvome splitskom (nad)biskupu, ali ne i

metropolitu, poistovjetivši ga s nadbiskupom Ivanom iz prve polovice 10. st.(168)

Na prikaz osnutka splitske crkve nadovezuje se u dvanaestom poglavlju kao dio iste cjeline

legenda o prijenosu moći solinskih muĉenika Dujma i Staša, kako su hrvatski nazvani

Domnije i Anastazije, iz razvaljene Salone u splitsku katedralu. Tek time je potpuno

utemeljena legitimnost splitske crkve kao nasljednice metropolitanskoga prava nad

nekadašnjom provincijom Dalmacijom. Godine 925. kad se to metropolija doista uspostavila,

bio je to najodluĉniji argument, koji se u sinodalnim zakljuĉcima spominje na prvom mjestu.

Pripovijedajući o tome prijenosu Toma se, dakako, oslanja na stariju splitsku

hagiografiju.(169)

Tu završava bogato pripovijedanje o propasti Salone i poĉetcima Splita. Prikaz vremena koje

slijedi prava je suprotnost tomu pripovijedanju. Razdoblje od koja tri stoljeća obuhvaćeno je

samo jednim, trinaestim poglavljem. A i naslov mu je rjeĉit: Cathalogus archiepiscoporum de

quibus extat memoria — »Katalog nadbiskupa na koje postoji sjećanje«. Ipak to nije baš samo

katalog. Već u prvoj reĉenici veli Toma da su od vremena njezina osnutka slavenski vladari

pokazivali osobito poštovanje prema splitskoj crkvi i obilno je darivali.(170) Zapravo je to

poglavlje o sve prisnijim vezama što su se uspostavljale izmeĊu Splita i Hrvatske. Govori

zatim o sufraganskim biskupijama splitske metropolije, svim biskupijama Gornje i Donje

Dalmacije, i pošto su prvi salonitanski nadbiskup sa sjedištem u Splitu, Ivan Ravenjanin, i

njegovi nasljednici oĉistili knezove Gota i Hrvata (duces Gothorum et Chroatorum), kako

kaţe Toma, od arijanskoga krivovjerja, imao je splitski nadbiskup i u zemlji Slavena

sufraganske biskupije, tako na istoku duvanjsku, a na zapadu sisaĉku. 0 vrelima iz kojih je

Toma pocrpio podatke za to svoje povijesno kazivanje ne zna se ništa.

Tek poslije toga poĉinje katalog nadbiskupa, a i on nije pravi. U njem se navode ĉetiri

nadbiskupa s podatcima o godini ili o vladarima uz koje su zabiljeţeni.(171) Toma to

prikazuje kao rezultat svojega istraţivanja. Razabire se da su ti podatci uzeti iz isprava i

zapisa u kronikama u kojima se splitski nadbiskupi spominju skupa s navodima o godinama i

o suvremenim vladarima.(172) Na kraju poglavlja kazuje se da su se Drţislav i njegovi

nasljednici stali nazivati kraljevima Dalmacije i Hrvatske (reges Dalmatie et Chroatie).

Znakove su svojega kraljevskog dostojanstva dobivali od careva u Carigradu i s njima

poĉasne naslove bizantskih dostojanstvenika. Kraljevina im se pak prostirala od Duvna na

istoku do Koruške na zapadu, sa sjevera pak od obale Dunava sve do Dalmatinskoga mora, sa

zemljom Morjana (Maronia) i humskim kneţevstvom (Chelmie ducatus) na jugu. Do sada

nije uspjelo uĉi u trag vrelu kojim se tu Toma sluţi niti sigurno odrediti vrijeme iz kojega

potjeće. Pomišlja se da se tu opisuje teritorijalna cjelina kakva se uspostavila pod vladom

Arpadovića i projicira u doba starih hrvatskih kraljeva.(173) Govoreći o zapadnim podruĉjima

jurisdikcije splitske metropolije, onima do Koruške i prema moru, Toma pokazuje da o tome

gdje je leţao Stridon, rodno mjesto svetoga Jeronima na granici izmeĊu Dalmacije i Panonije,

raspolaţe nekakvim vrelom koje je inaće u latinskoj knjiţevnosti ostalo sasvim

nepoznato.(174)

U ĉetrnaestom poglavlju Toma pripovijeda kako su poganski MaĊari uspostavili svoju vlast u

Panoniji, s obje strane Dunava. Podatke je o tome crpio iz ugarskih povijesnih djela, a najviše

iz sluţbene povjesnice, kraljevskoga svoda ugarskih kronika Gesta Hungarorum.(175) Slika

koju crta

o o njima izrazito je neprijazna. Zatim se nastavlja katalog splitskih

o nadbiskupa sastavljen na isti naĉin. Prije zabilješke o posljednjem od tih nadbiskupa

uvrstio je Toma vijest o pokrštenju Gejze, ĉetvrtoga po redu ugarskoga kneza, i prvim

poĉetcima maĊarskoga kršćanstva. Do toga je došlo 974. Toma se pri tome posluţio Ţićem

sv. Stjepana, prvoga ugarskog kralja (Legenda s. Stephani).176 Tako je Toma bitne vijesti o

najstarijoj ugarskoj povijesti uvrstio u svoj katalog splitskih nadbiskupa. Na poĉetku petnaestoga poglavlja Toma potpuno napušta dikciju kataloga i pripovijeda, ţivo i opširno, kako su biskupi Gornje Dalmacije, kotorski, barski, ulcinjski i svaĉki, ploveći za nadbiskupa Dobralja (1030-1050) na pokrajinsku sinodu u Split kod morjanskih otoka izgubili ţivote u brodolomu. Tada su graĊani tih gradova zatraţili od pape da izuzme njihove biskupije od

vlasti splitske metropolije kako im se biskupi ne bi izlagali tako opasnomu putovanju. Papa je

to i uĉinio i za njihove je biskupije osnovao novu metropoliju u Baru. Na to se nadovezuje

potanki opis biskupija donjodalmatinske crkve, koje su ostale pod splitskim metropolitom, a

pripadaju hrvatskomu kraljevstvu. Tu se vrlo saţeto, ali ipak podrobno, opisuje kuda se

prostirala izravna jurisdikcija splitskoga nadbiskupa. Taj opis je zasnovan na aktima

provincijalnih sinoda odrţanih

u 11. i 12. st., osobito one odrţane 1185. Podatke iz raznih takvih vrela sklopio je Toma u

cjelovitu sliku, smjestio ju je u tijek svojega pripovijedanja kao da se odnosi na sredinu 11. st.

Pri tome, dakako, nije izbjegao i poneki anakronizam. Povijesno se pripovijedanje tako

preobraća

u svojevrstan crkveni shematizam. Na nj se nadovezuje pripovijedanje o nadbiskupu

Dobralju i o tome kako ga je na pokrajinskoj sinodi papinski legat uklonio s poloţaja jer se

nije htio pokoriti zahtjevima rimske crkvene discipline. Slijedi zapis o krunidbi prvoga

ugarskog kralja Stjepana i o tome kako je on od Ugarske uĉinio uzornu kršćansku kraljevinu.

Tomu je dodana još samo zabilješka o Dobraljevu nasljedniku nadbiskupu Ivanu (umro

1059), roĊenom Splićaninu. U svemu se tome Toma drţi splitskih vrela koja su nam

izgubljena. 0 krunidbi prvoga ugarskog kralja sv. Stjepana izvješćuje i opet prema njegovoj

legendi.(177) Šesnaesto poglavlje posvećeno je vremenu nadbiskupa Lovrjenca,(1'78) najznatnijega metropolita dalmatinsko-hrvatske crkve u ranome srednjem

vijeku i najistaknutijega dalmatinskog djelatnika crkvene reforme u 11. stoljeću . To se

pripovijedanje upravo stoga opet i opet vraća na pokrajinske sinode koje su u to doba sazivali

papinski legati što su dolazili u Split radi poticanja i pojaĉvanja reformnih napora u

dalmatinskoj crkvi. 0 Lovrjencu kazuje Toma kako je bio zasluţan za umjetniĉki i knjiţevni

procvat svoje crkve. U svem tome slijedi njezinu povijesnu predaju. U opširnijem zapisu

spominje kako je Lovrjenac posvetio za trogirskog biskupa Rimljanina Ivana, koji je takoĊer

bio revan djelatnik crkvene reforme i proglašen svetim. Pri tome slijedi ţivotopis toga sveca

koji je napisao trogirski biskup Treguan, Tomin suvremenik.

Onda opširno piše o raskolu oko slavenskoga bogosluţja i glagoljskoga pisma koji je tada

potresao dalmatinsko-hrvatsku crkvu. Tomino je kazivanje o tom pripovijest koja sadrţi

prepoznatljive elemente povijesnoga prikaza, ali je inaĉe, već po svojem opsegu, zaseban

knjiţevni proizvod s debelo natrpanim crtama groteske, koji se mora shvatiti kao pamflet

protiv glagoljaša. To je literatura, a ne ozbiljna historiografija. Ta novela, u našem

renesansnom smislu te rijeĉi, nastala je vjerojatno u prvoj polovici 12. st. i ĉitala se u Splitu,

te njegovala kao rugalica u krugovima klerika protivnih glagoljašima, meĊu koje, kako se to

pokazuje, valja ubrojiti i Tomu ArhiĊakona. Ta je odbojnost prema liturgiji na pomjesnome

jeziku bila u skladu s papinskim reformskim teţnjama u rimskoj crkvi 11. st. i ĉini se da je za

nadbiskupa Lovrjenca i poslije njega snaţno prevladala u splitskoj crkvi. Ipak, valja zadrţati

pred oĉima da je 1250, dakle upravo u Tomino doba, splitskomu kaptolu pripadao i kanonik

Ivan, izvrsno izobraţen u slavenskoj pismenosti.(179)

Toma izvješćuje i o pokrajinskoj sinodi u Solinu na kojoj je obnovljena Ninska biskupija.

Dalje je rijeĉ o dobrim odnosima nadbiskupa Lovrjenca s hrvatskim kraljevima Stjepanom I

(1030-1058), odnosno Stjepanom II (1089-1090), njih dvojicu Toma nije razlikovao, pa s

Petrom Krešimirom IV. (oko 1055. ili 1058-1074) i s Demetrijem Zvonimirom (1075-1089),

te o tome kako je taj nadbiskup osnovao ţenski samostan sv. Benedikta u Splitu i kako je kralj

Zvonimir na pokrajinskoj sinodi u Ninu predao splitskoj nadbiskupiji crkve koje joj je bila

poklonila još kraljica Jelena. Pri tome se spominju kralj Mihovil Krešimir (949-969) i njegova

ţena kraljica Jelena (t 976), te mnogi drugi kraljevi i kraljice, iako ti ne poimence. U svem se

tome Toma oslanja na splitski diplomatiĉki materijal, koji se dijelom moţe u tom poglavlju i

prepoznati kao u nekom

saţetku. To su, dakako, izvanredno vaţni podatci za stariju hrvatsku povijest. Kada je

Lovrjenac umro, Splićani se nisu mogli sloţiti oko izbora njegova nasljednika nego su

zatraţili od pape da se on pobrine za prikladna pastira. Poslao im je Rimljanina Krescencija.

U svemu tome Toma slijedi splitska vrela koja su nam tek malim dijelom ĉuvana ili im se

mogu bar razabrati neki tragovi. Većinom su izgubljena bez traga osim u ArhiĊakonovu

djelu.(180)

U sedamnaestom poglavlju piše Toma o tome kako je ugarska dinastija zadobila kraljevsku

vlast nad Dalmacijom i Hrvatskom. Pri tome pokazuje da pozna ugarsku Legendu o svetome

kralju Ladislavu (1077-1095), a i inaĉe mu prikaz zbivanja ne odudara od onoga što o tome

biljeţi ugarska srednjovjekovna historiografija, iako se u cjelini ne podudara ni s kojim

drugim vrelom. On u tome slijedi hrvatsku povijesnu tradiciju. Ne spominje nasljedno pravo

Ladislavljevo po svojoj sestri, udovici kralja Zvonimira, što istiĉu ugarska vrela, nego rjeĉito

opisuje hrvatsku neslogu i nesposobnost da se urede prilike u kraljevini, što je dovelo do

uspostave tuĊinske vladavine. To je isto ono shvaćanje što nalazi svoj najrjeĉitiji izraz u

povijesnoj predaji o Zvonimirovoj kletvi i bitno je utjecalo na oblikovanje hrvatske povijesne

svijesti u 13. i 14. stoljeću, a ostavilo je tragova i do današnjega dana. Ta je predaja

najizrazitija u "Hrvatskoj kronici", hrvatskoj verziji Ljetopisa Popa Dukljanina. Toma u

svojem pripovijedanju ne zna za nju, ostavlja dojam kao da je posljednji hrvatski kralj umro

prirodnom smrću. Zato se u Historia Salonitana maior nalazi vrlo dojmljiva verzija to predaje,

no baš u njoj se, bar kako se ĉini, raspoznaje biljeg mlaĊega postanja, po kojem to redakcija

pripada vremenu barem kojih dvije stotine godina mlaĊem od Tomina.(181) U toj se verziji

spominje i kraljiĉino nasljedno pravo, koje joj je pomogao ostvariti njezin brat, kralj Ladislav.

U Tominu se pak prikazu, dakako, osobito istiće potvrda splitske gradske autonomije od

strane kralja Kolomana (10951116). Zanimljivo je da Toma uopće ne spominje kako je kralj

Ladislav oko 1094. na štetu splitske metropolije osnovao zagrebaĉku biskupiju, premda ju je

pri odreĊivanju granica splitske nadbiskupije (HS c. 15, p. 64) već bio uzeo u obzir. 0 tome

kako su tada bili ureĊeni odnosi izmeĊu hrvatskoga kraljevstva i nove vladarske kuće Toma

ne kaţe ništa. U rukopisima njegova povijesnoga djela nalazi se kao dodatak, jasno odvojen

od cjeline teksta, a u najstarijem, splitskom rukopisu pripisan tek naknadno, opširniji zapis o

tome pod kojim su uvjetima predstavnici

dvanaest hrvatskih plemena priznali kraljevsku vlast Kolomanovu.(182) Taj je dodatak,

dakako, pobuĊivao veliku pozornost, što je mnogo pridonijelo tomu da se rašĉiste temeljna

pitanja oko tekstovne predaje ArhiĊakonova povijesnog djela.(183) Taj pripis, meĊutim, sam

po sebi, kao samostalan tekst, vjerojatno nešto mlaĊega postanja, nije predmet prouĉavanja

kada se, kao u ovoj studiji, radi upravo o Tomi.

U osamnaestom poglavlju pripovijeda Toma kako je Ugrin Manase, pouzdanik kralja

Kolomana, koji je na uporno zahtijevanje splitskih laika, kako naglašava Toma, izabran za

nadbiskupa, bio spreman pomoći zapovjedniku posade koja je bila smještena u istoĉnoj kuli

Dioklecijanove palaĉe kako bi se odande po Hrvatskoj ubirali kraljevski porezi i podavanja,

da zauzme i opljaĉka grad i kako se taj pokušaj izjalovio jer je njihove zaplotnjaĉke planove

Splićanima odao njihov knez, Talijan iz Trevisa. Gradska se autonomija pod Arpadovićima

odmah našla na teškoj kušnji. Sliĉno je bilo i u Zadru.(184) Tomino je pripovijedanje tu ţivo,

ali saţeto, bez opisa pojedinosti toga uzbudljiva zbivanja. Pri tome se, dakako, drţi splitske

predaje koja nam nije ostavila drugoga traga.(185)

Devetnaesto poglavlje poĉinje pripovijedanjem o tome kako je zadarska crkva izuzeta iz

jurisdikcije splitske metropolije. Toma tu piše o zbivanju koje mu je moralo biti bolno, to više

što nije bilo baš jako davno. Zadarski se biskup još 928. preko volje pokorio splitskoj

metropolitanskoj vlasti. U tome se tijekom stoljeća ništa nije promijenilo. Toma pripovijeda

kako je u tridesetim godinama 12. st. zadarski biskup uskratio poslušnost splitskoj

metropoliji, a za njim se poveo i njegov nasljednik. On to pripovijeda nekako usput i

prikazuje kao da se radi samo o osobnoj sujeti. I ništa ne govori o konzekvencijama koje je

takva samovolja trebala povući za sobom. Niĉim ne napominje politiĉku pozadinu toga

izdvajanja iz dalmatinsko-hrvatske crkve, teţnju Mletaka da njihovi posjedi na istoĉnom

Jadranu dobiju vlastito crkveno središte i njihov utjecaj kod rimske kurije. Već 1154. Zadar je

dobio vlastitoga nadbiskupa metropolita. Rim je tako opravdao neposluh zadarskih

biskupa, a poloţaj splitske crkve ostao je ozbiljno okrnjen. Dalje pripovijeda o neumnom i

samouvjerenom nadbiskupu Gaudiju (11361158). roćenom Splićaninu i njegovu ţalosnom

svršetku.(1869 Iza toga Toma piše o Ugrinu nadbiskupu Absalomu (1159-1161) i

Lombardijcu Petru 1161-1165). Pri svem tome osjeća se potpun prijelom u naĉinu Tomina

povjesniĉkoga pripovijedanja. Opis zbivanja nije tu samo opširniji i ţivlji, kakav je dok se

radilo o starijim razdobljima bio samo iznimno, a inaĉe saţet i suh, nego je i pun pojedinosti,

opet se i opet pripovijedaju anegdote, spominju se i karakteriziraju osobe. U dva se navrata

pripovijeda što se i kako zbivalo u splitskoj katedrali. Takvo pripovijedanje nosi prepoznatljiv

peĉat osobnoga sjećanja, usmene predaje, upravo crkvenoga ogovaranja koje se nije

zaboravljalo. Toma se dakako i tu oslanjao na splitska pisana vrela, kojima većinom ne

moţemo naslutiti drugoga traga.(187= Uz to se njegovo pripovijedanje osniva i na usmenoj

predaji u krugovima splitske crkve. Radi se o vremenu kojega su se najstariji Tomini

suvremenici u splitskom kleru još dobro mogli sjećati. Njegovo pripovijedanje tako upravo tu

dobiva drugi ton i u njem prevladava drukĉija dikcija, koju će zadrţati sve do kraja svoje

povjesnice.

Tek u dvadesetom poglavlju pripovijeda onda Toma, sasvim na isti naĉin, kako je zadarska

biskupija uzvišena na metropoliju i kakve je to daljnje posljedice imalo za splitsku crkvu.

Osnovana je hvarska biskupija i odnos joj je prema jurisdikciji splitske i zadarske metropolije

isprva bio neodreĊen. Na to se nadovezuje ţivo i anegdotalno pripovijedanje o uzbuni i

sukobu splitskih laika, koji su ustrajali na svojem mjerodavnom udjelu u izboru nadbiskupa, s

klerom, koji je u smislu tadašnjega razvoja u rimskoj crkvi taj izbor htio pridrţati iskljuĉivo

za se. To će u daljnjem pripovijedanju biti jedan od glavnih motiva Tomine suvremene

povijesti splitske crkve. Tada je na zamolbu splitskih klerika papa poslao Splićanima Girarda

iz Verone za nadbiskupa (1167-1175). Kada je Split sa svom Dalmacijom i velikim dijelom

Hrvatske za cara Emanuela Komnena u razdoblju 1164-1180. došao pod bizantsku vlast, to je

car Split uĉinio središtem uprave za hrvatske zemlje pod svojim ţezlom, graĊani su to dobro

primili jer je sada vladar podredio zaleĊe gradu, a ne grad zaleĊu, kako je bilo za Arpadovića.

Zatraţili su od nadbiskupa da poĊe u Carigrad, izrazi caru njihovu poslušnu vjernost i izradi

za njih što je moguće više pogodnosti. Ali Girard, kao vjerni biskup rimske crkve nije se htio

ići pokloniti caru raskolniku. Odatle su nastale u splitskoj crkvi

napetosti i poremetio se red u njoj i u gradu, a Girard je napustio Split i našao utoĉište kod

pape. Nadovezuje se na to ţivo i do u pojedinosti ispripovijedana predaja o hrvatskome knezu

Relji koji je napadao Split jer je htio zavladati njime. 0ĉito je on kao podanik Arpadovića

trebao povratiti Hrvatsku i Dalmaciju pod njihovu vlast. Pripovijest o tome kako su Splićani

suzbili njegove smrtno opasne nasrtaje ţiva je i razraĊena do u pojedinosti. To je literatura. U

cijelom tom poglavlju Toma slijedi splitska vrela, većinom danas izgubljena, moţda i usmenu

predaju u krugovima splitske crkve.

Kad Toma priĉa o knezu Relji i borbi Splićana s njime, pred njim je oĉito bila pisana predaja

jako izraţena knjiţevnog karaktera, koju je on, dakako, zahtjevno stilistiĉki obradio. Da se

doista radi o posebnom vrelu, pokazuje se u tome što samo tu, i nigdje drugdje u svojem

povijesnom djelu, Toma Splićane zove Latinima, onako kako je zvao stanovnike Salone

opisujući propast toga grada, a kao motiv njihova otpora Relji istiĉe to što je on slavenskoga

roda (uir Sclavigena). Jedino tu se sukob Splićana s Hrvatima u njihovu zaleĊu objašnjava

etniĉkom suprotstavljenosti. Dakako, znajući kako je snaţna u to doba već bila hrvatska

etniĉka tradicija u Splitu, razabire se da se latinstvo i slavenstvo tu odnose više na kulturni

ambijent i s njime povezan mentalitet, negoli na etniĉku pripadnost, kako smo danas skloni

razumijevati te pojmove.(188)

U dvadeset i prvom poglavlju Toma pripovijeda, sve na onaj isti novi naĉin, o nadbiskupu

Arniru, kako je u splitsku predaju ušlo njegovo ime Rajnerije (1176-1180), i osobnim

podrobnostima njegova dolaska u Split. Prikazuje dalje, takoĊer s dosta osobnih podrobnosti,

zaplete oko hvarskoga biskupa Martina, u kojima se oĉituje trvenje izmeĊu splitske i zadarske

crkve oko jurisdikcije nad otokom. Dalje izvješćuje o Arnirovu uspješnom poslanstvu u

Carigrad. On se, naime, nije sustezao da poĊe i pokloni se caru Emanuelu. Pišući o tome,

Toma se vrlo pohvalno izraţava o caru. Oĉito je njegovo vladanje u Splitu, i osobito u

krugovima splitskoga klera, ostavilo takvu uspomenu. Interesi bizantske vlasti u mnogome su

se poklapali s interesima splitske crkve. Napokon pripovijeda o tome kako je nadbiskup Arnir

pomno pazio na prava svoje crkve. To ga je dovelo u sukob s Kaĉićima kad je na Mosoru

obilazio polja i utvrĊivao meĊaše te za splitsku crkvu kao njezino vlasništvo traţio zemlju

koju su oni smatrali svojom didinom. Kad nije ustuknuo pred njima, kamenovali su ga i

mrtvoga zatrpali gomilom kamenja. Od tada se on u Splitu štuje kao sveti Arnir muĉenik. U

svem tome Toma slijedi

splitska vrela, pismena, većinom za nas izgubljena, ali i usmenu predaju. Onim što piše o Arnirovoj smrti uklapa se u splitsku hagiografiju.(189) U poglavlju dvadeset i drugom piše Toma o tome kako se poslije smrti cara Emanuela 1180. Split vratio pod vlast ugarskoga kralja, te je poslije Arnira za nadbiskupa izabran ugarski plemić Petar Hitilen (1185-1187). 0 njem Toma ne pripovijeda mnogo nego samo kazuje kako je odmah pošto je stupio na sluţbu sazvao pokrajinsku sinodu. Na njoj su ponovno utvrĊene granice dijeceza u sastavu splitske metropolije, a od nadbiskupije je odvojena Krbava te je tamo uspostavljena nova biskupija.(190) Pripovijeda još, takoĊer dosta škrto i saţeto, kako je izmeĊu nadbiskupa Petra i splitskih kanonika došlo do spora, pa je to razriješeno tek nagodbom pred papinskom kurijom. Petar je onda otišao u Ugarsku i tamo je postao kaloĉkim nadbiskupom, a u Splitu ga je naslijedio drugi Petar (1188-1194), takoĊer Ugrin, opat Sv. Martina u Pannonhalmi. U njegovo je vrijeme opet došlo do spora oko nasljednika na stolici hvarskoga biskupa. Tu je bilo ozbiljnih peripetija sa zadarskim kandidatom, koji je već bio uspio da bude posvećen za hvarskoga biskupa, ali je poslije nezakonito zasjeo na zadarsku nadbiskupsku stolicu, pa je zbog toga svrgnut i s nje i s hvarske. Izborom jednoga splitskog kanonika za njegova nasljednika na hvarskoj stolici spor oko jurisdikcije nad hvarskom biskupijom konaĉno je riješen u korist splitske metropolije, kojoj je jurisdikcija nad tom biskupijom pripadala od samoga njezina osnutka. U tome svojem pripovijedanju Toma se drţi splitskih pisanih vrela. Ona su nam većim dijelom ĉak i ĉuvana.(191) U dvadeset i trećem poglavlju pripovijeda Toma o splitskom nadbiskupu Bernardu (1192-

1217), Toskancu iz prastaroga etrurskog grada Kluzija (Chiusi). Time stupa na prag svojega

vremena. Iz djetinjstva i mladosti morao se sjećati toga nadbiskupa, pa je njegovo vrijeme

jednim dijelom već i svjesno doţivljavao. A uspomena na nj bila je sasvim ţiva u splitskim

razgovorima Tominih ranijih godina. Dok je Bernard bio splitski nadbiskup, javilo se u gradu

krivovjerje. On je vrlo energiĉno poradio na njegovu suzbijanju, pod pritiskom naveo njegove

glavne uĉitelje i

propovjednike da ga se javno odreknu, a onda ih je opet primio u crkvu i ukinuo sve oštre mjere koje je protiv njih bio odredio. Tada su se, veli Toma, i njihovi sljedbenici vratili pravovjerju. To je jedina epizoda u njegovoj povjesnici u kojoj se govori o borbi s hereticima u samome Splitu. Nadbiskup je Bernard imao uske veze s ugarskim dvorom. Neko je vrijeme bio uĉitelj i odgojitelj budućega kralja Emerika. Kada je taj stupio na prijestolje, ĉesto je boravio na dvoru. To daje Tomi povoda da opširno pripovijeda o sukobima toga kralja sa svojim mlaĊim bratom, hercegom Andrijom, koji ga je i naslijedio na prijestolju. 0 tim dinastiĉkim peripetijama Toma pripovijeda pojedinosti koje nam ni iz kojega drugog zapisa nisu poznate. Oslanja se, dakako, na splitska vrela, koja su znatnim dijelom i nama poznata.(192) Dobrim se pak dijelom oslanja i na usmenu predaju što potjeće iz kruga splitskoga nadbiskupa Bernarda. Dvadeset i ĉetvrto poglavlje poĉinje opširnim i stilistiĉki dosta razvedenim pripovijedanjem o

tome kako su 1202. kriţari zauzeli Zadar. Sam Toma je u to vrijeme bio malo dijete. U

njegovu se prikazu miješaju dvije povijesne predaje. Jedna je neprijateljska prema Zadru i

sklona Mletcima. Slijedeći ju Toma crta poraznu sliku tadašnjih prilika u Zadru, zloĉu,

navalnost, raskalašenost i nadasve krivovjerje, koje se bilo raširilo u gradu i uhvatilo u njem

duboko korijenje. Druga je pak tradicija sklona Zadranima, pa se ĉak moţe pomišljati da je

upravo zadarska. Opisujući ratovanje oko Zadra, Toma se drţi vrela koje je blisko »Kronici

Giustiniani« (Venetiarum historia vulgo Petro lustiniano Iustiniani filio adiudicata) i jednoga

drugog, zadarskoga ili bar Zadru sklonoga. Zanimljivo je da Toma niti jednom rijeĉju ne

spominje sukob Mletaka s ugarskim kraljem oko vlasti nad Zadrom, premda je to, dakako, u

svem tome zbivanju bilo glavno. Njemu je do toga da svu krivicu za to što je duţd upravio

kriţare na Zadar pripiše samim Zadranima. Nesklad dviju povijesnih predaja suprotnih

tendencija dovodi do toga da Tomino pripovijedanje u jednome ostaje nesklapno. Opisuje

kako su Zadrani, koji niti izbjegavši i prognani iz razorenoga grada nisu odustali od otpora,

teško porazili mletaĉku posadu na Ugljanu i vratili se u Zadar, a prešućuje da su ubrzo zatim

ustuknuli pred jakim mletaĉkim brodovljem i da su se zato, a ne dragovoljno, kako proizlazi

iz Tomina pripovijedanja, podvrgnuli mletaĉkoj vlasti, od koje su bili otpali još 1183. i

sklonili se tada pod vlast ugarsko-hrvatskoga kralja. Nadbiskup Bernard pomogao je

Zadranima novcem kojim im je unajmio plaĉenike, pa su mu Mleĉani za osvetu spalili kuću i

palaĉu u Vranjicu. Time se mijenja perspektiva, od makroplana

suzuje se na mikroplan. Na to se, naime, nadovezuje prikaz zapleta u splitskoj crkvi kao da se

radi o zbivanju na istoj razini kao što je kriţarski pohod i ratovanje oko Zadra. Prvo se opisuje

nastavak spora nadbiskupa s kanonicima koji je bio zapoĉeo još za nadbiskupa Petra Hitilena,

pa je opet u Rimu riješen u korist kanonika a nadbiskup je morao popustiti. Vjerojatno zato

Toma pridaje tomu toliko vaţnosti. Piše zatim o tome kako je Bernard bio uĉen ĉovjek, bivši

profesor u Bologni, koji se mnogo bavio knjigama i sam bio pisac protiv krivovjerja, pa o

tome kako je bilo osporeno što je mimo kanonskih uvjeta posvetio ninskog i skradinskog

biskupa, o tome kako je dao u splitskom kaptolu izabrati dva svoja ĉovjeka za arhiĊakona i

arhiprezbitera, što je za Tomu bio zazoran zahvat u kaptolsku autonomiju. Opširnije

pripovijeda kako je nadbiskup Bernard svojega zemljaka, Treguana Firentinca, posvetio za

trogirskoga biskupa. Bilo je to nešto prije 1213. Razlaţe zatim kako je došlo do spora izmeĊu

nadbiskupa i kanonika oko potvrde i posvećivanja novog ninskoga biskupa. I na kraju Toma

još pripovijeda o starosti i teškoj bolesti nadbiskupa Bernarda, koji je bio već sasvim iznuren i

gotovo potpuno uzet, ali je ipak posljednjim silama otputovao u Rim na koncil koji je kao 12.

lateranski 1215. sazvao papa Inocencije III. 0 tada još nedavnim zbivanjima u splitskoj crkvi

znao je mnogo iz spisa u kaptolskom arhivu, a i iz tada još vrlo ţive usmene predaje u

krugovima splitskoga katedralnog

Od sljedećega, dvadeset i petog, poglavlja, pa do kraja svojega povijesnoga djela, što će reći

do poglavlja ĉetrdeset i devetoga, Toma pripovijeda o zbivanjima koja je sam svjesno

doţivljavao, o kojima je slušao od suvremenika ili se kod njih o njima raspitivao, te kao

glavar splitskoga katedralnog kaptola imao uvida u spise povezane s njima. Pri tome je

obuhvatio povijest splitske crkve za nadbiskupa Guncela (12201242), Hugrina (1244-1248) i

Rogerija (1249-1266). Tu se pitanje vrela postavlja sasvim drukĉije nego u prethodnim

poglavljima. Toma u tom pripovijedanju ne slijedi nikoga nego sam oblikuje prikaz dogadaja.

To vrijedi, dakako, i za pripovijedanje o onome što se zbivalo u Splitu i njegovoj okolici kad

su do Klisa i Solinskoga polja, te do gradskih utvrda trogirskih i splitskih, prodrle prethodnice

Batukanova vojskovoĊe Kajdana, pa se mali i domaći Tomin svijet našao na udaru mongolske

najezde (1240-1242). Toj je najezdi Toma posvetio ĉetiri poglavlja svojega djela, trideset i

šesto do trideset i devetoga. Ona ga se silno dojmila. Kako god je to najezda tek na rubu i bez

većih posljedica okrznula njegov Split, on je bio potpuno svjestan eurazijskih razmjera toga

zbivanja koje

je daleko prelazilo splitsko povijesno obzorje. Stoga je pomno prouĉavao literaturu o

tatarskom nasrtaju na istoĉnu i srednju Europu, koliko je mogao doći do nje, i na temelju toga

studija napisao poglavlja u kojima dosta potanko opisuje ratna zbivanja na širokom prostoru

od Dnjepra do Jadrana. Pri tome se oslanja na izvještaj koji je 1247. papi Inocenciju IV.

podastro lohannes de Plano Carpini, koji je 1244-1245. kao poslanik boravio kod Mongola.

Njegova Historia Mongolorum donosi prvorazredne podatke o Mongolima koji potjeću iz

vlastita oĉevida. Već 1248. postao je Carpini barski nadbiskup, pa se tada i splitski ArhiĊakon

lakše mogao upoznati s njegovim spisom. Drugo je vaţno djelo o tatarskoj najezdi na

ugarskoga kralja Carmen miserabile super destructione regni Hungarie temporibus Bele IV.

regis per Tartaros facts — »Ţalosna pjesma o tome kako su Tatari u vrijeme kralja Bele IV.

opustošili ugarsko kraljevstvo« varadinskoga kanonika Rogerija. On je sam doţivio strahovit

poraz ugarske vojske i proveo neko vrijeme u mongolskom zarobljeništvu. Za ĉudo se iz

njega izbavio i onda, kao jedan od rijetkih preţivjelih, opisao to zbivanja u spomenutom

proznom djelu, podastro ga 1244. kao poslanicu istomu papi. IzmeĊu njegova i Tomina

pripovijedanja nema tekstualnih podudarnosti, ali ima dosta sadrţajnih. Moţda ga Toma

prepriĉava po sjećanju, no vjerojatnije je da se drţi njegova usmenoga kazivanja jer je

Rogerije poslije postao splitski nadbiskup (1250-1266).(194) Osobito je zanimljivo i znatno

ono što Toma u trideset i sedmom poglavlju piše o naravi, naĉinu ţivota i obiĉajima Tatara.

Glavno mu je vrelo pri tome Carpini, koji je boravio u njihovim jezgrenim zemljama. Time

Toma dobiva jednu neoĉekivanu dimenziju. Predstavlja se kao jedan od najranijih zaĉetnika

hrvatske etnologije.(195)

f. Nešto o naĉinu Tomina povjesniĉkog pripovijedanja

Glavninu Tomina djela ĉini povijest splitske crkve i, u najuţoj vezi s njome, gradske općine,

povijest kako ju je on sam svjesno doţivljavao, a to će reći od boravka kralja Andrije II.

Arpadovića 1217. u Splitu dok mu je kriţarska vojska na prolazu u Svetu zemlju ostala

utaborena pred gradom, pa do smrti nadbiskupa Rogerija, autora Ţalosne pjesme o najezdi

Tatara, 1266, samo dvije godine prije nego je umro i sam ArhiĊakon. To je pripovijedanje

sasvim sliĉno onomu o zbivanjima u razmjerno nedavnoj prošlosti što na nov i zivahniji naĉin

poĉinje s dogaĊajima od druge trećine dvanaestoga stoljeća (19. pogl.). U svem je tome jako

prisutna usmena

predaja, upravo anegdotalno i vrlo osobno pripovijedanje, osobito kada Toma prikazuje kako

se vuku niti iza kulisa katedralne pozornice. Pri nekim temama razmahuje se kao stilist i

povlaći bogate registre rjeĉitosti. To su vrhunci dramatiĉnoga zbivanja, kada se osobito

dojmljivo sukobljuju naĉela dobra i zla kako ih on doţivljava.

Osobito karakteristiĉan primjer takve Tomine rjeĉitosti jest prikaz i opis motivacija koje su

dovele do sukoba izmeĊu njega i dijela kaptola što je stao na stranu nadbiskupa Guncela. Za

sebe tu, zaoštrivši do krajnosti antitezu u paralelizmu, veli da je amator iustitie, nequitie

detestator — "ljubitelj pravde, mrzitelj nevaljalstva" (HS c. 31, p. 172). U tom je smislu vrlo

dojmljiv opis vrzinoga kola graĊanske nesloge pod upravom splitskoga kneza Grgura Šubića

(HS c. 32, p. 182, 184).(196) Svojom pak pregnantnom saţetosti nije manje dojmljiv ni prikaz

bezizlaznog stanja u gradu što je odatle nastalo (HS c. 32, p. 188).(197) Još jedan vrhunac

doseiţ Tomina retorika kada opisuje narav naĉelnika Gargana i njegovu upravu Splitom (HS

c. 34, p. 198).(198) Znatan je uzorak Tomine rjeĉitosti i jadikovka, kao neki ţalobni govor,

nad Ugrima hametice poraţenima u dalekim sjevernim prostranstvima, u potiskoj nizini na

rijeci Sajo (HS c. 36, p. 228, 230). Izraţajna mu se snaga sjajno pokazuje kada iskazujući svoj

pogled na svijet utvrĊuje da pobjedu u ratu ne daje vojna nadmoć nego Bog s neba svojom

odredbom (HS c. 45, p. 286).(199)

Vrlo je uoĉljiva Tomina sklonost da ţivo i do u slikovite pojedinosti pripovijeda o ratnim

zbivanjima svojega vremena. Moglo bi se ĉak reći da u njegovu povjesniĉkom kazivanju

prosijava duh i motivika junaĉkoga epa. Karakteristiĉno je u tom smislu njegovo

pripovijedanje o pobjedi Splićana nad Hrvatima Cetinjanima (HS 27, p. 156, 158, 160), pa o

tome kako su Splićani osvojili Ostrog na podruĉju Kaštela i odande izbacili Hrvate (HS c. 29,

p. 164, 166) i o njihovu ratovanju s knezom Domaldom (HS c. 30, p. 168, 170). Jednako ţivo,

iako bez oduševljenja, pripovijeda o oruţanom sukobu meĊu splitskim graĊanima (HS 32, p.

186, 188). Vrhunac tu predstavlja, dakako, rat koji su Splićani pod vodstvom svojega

naĉelnika Gargana vodili protiv knezova Kaĉića i njihovih omiških gusara (BS c. 35, p. 208,

210, 212). Toma susljedno pripovijeda sav tijek borbenih djelatnosti, a nekoliko osobito

dramatiĉnih ratnih scena prikazuje do u pojedinosti.(200) Daljnja su takva pripovijedanja o

ratnim podvizima Splićana opis borbe Splićana s Ugrima i Hrvatima koji su ih napali (HS c.

41, p. 262, 264), pa o pomorskom boju splitskoga i trogirskoga brodovlja, koji je svršio

strašnim porazom Splićana, a Toma ga opisuje trijumfalno jer u njem vidi Boţju kaznu za to

kako su se Spliţani ponijeli prema njemu kad ga je kaptol izabrao za nadbiskupa (HS c. 45, p.

282, 284, 286). Upravo suspregnuta daha prikazuje pak obranu grada od nadmoćne vojske

bana Dionizija, kojega je poslao kralj Bela IV. da nemilosrdno kazni Split (HS c. 45, p. 292,

294).

Tim je ratniĉkim prizorima sasvim sliĉan i opis obrane Splita od navalnoga hrvatskog kneza

Relje (HS c. 20, p. 104, 106). Tek se pri pripovijedanju o tom ratu koji se vodio prije Tomina

vremena razabiru i tragovi pisanoga vrela, to tako to pripovijedanje u nazivima nešto odudara

od Tomina pisanja o vlastitu vremenu.(201) Znatno se više razlikuje pripovijedanje o velikim

bitkama što su se dogaĊale daleko, u dubini davnoga vremena: zauzeće Salone i bijeda

njezinih graĊana (HS 7, p. 34, 36), ili u daljini prostranstava: bitka Ugara s Tatarima u

potkarpatskom potisju i njihov ĉemerni poraz (HS 36, p. 220, 222, 224, 226, 228). Ti ratniĉki

prizori karakteristiĉno obiljeţuju Tomino djelo i ĉine da mu povijest doista nije samo crkvena.

Pri tome valja uoĉiti da takva »junaĉka retorika« nije u njega nuţno prisutna kada pripovijeda

o ratovima. Tako kad izvješćuje o ratu što su ga Splićani 1243. zbog nekih zemljišnih posjeda

vodili s Trogiranima toga uopće nema (HS c. 43, p. 270, 272). Iz onoga što o tome piše

razabire se da to ratovanje svojih sugraĊana s njima najbliţim i najsrodnijim gradom nije

odobravao i smatrao ga je nepotrebnim. Odatle se vidi da je ţivo pripovijedanje o borbama i

isticanje ratnih pothvata bitna knjoţevna karakteristika Tomina djela i da ne stoji naprosto u

funkciji njegova povijesnog pripovijedanja.

Latinski jezik Tomin vrlo je dotjeran i njegovan. Svjedoĉi o izvrsnoj naobrazbi, u smislu

njegova vremena doista vrhunskoj. Nije to, dakako, klasiĉni latinski, nego u dosta uoĉljivih

pojedinosti odstupa od njega. Pravi je to srednjovjekovni latinski u kojem su se slili

kasnoantiĉki, starokršćanski i vulgarnolatinski sloj u skladnu cjelinu.(202) Sva odstupanja od

klasiĉne norme ostaju, meĊutim, u okvirima zahtjevne stilistike njegova vremena i utjecaj

romanskih jeziĉnih navika nije u njima ostavio nikakva traga, kako se ĉesto opaţa u

ispravama i drugim zapisima s prostora na kojima je talijanski jezik bio prisutan. Potanja

analiza Tominih

postupaka, njegovih figura i gradnje reĉenica nije još provedena, pa nije, dakako, ni stavljena

u kontekst latinske stilistike u prvoj polovici 13. st.(203)

To zahtijeva opseţno i pomno istraţivanje, pa zato nije moguće tu sada o tome išta više reći.

Ĉitajući Tominu povijest već se na prvi pogled u njezinu jeziku razabire mnogo oĉitoga i

zanimljivoga, no da bi se o tome moglo govoriti utemeljeno, potreban je pregled nad cjelinom

kakav se ne moţe steći samo usputnim i sluĉajnim zapaanjima.

g. Gdje stoji i kamo pripada Toma?

Tomino je djelo kao izvor podataka jedan od nosivih stupova povijesti hrvatskoga

srednjovjekovlja. Svi koji su se u novovjeko doba njome kritiĉki bavili, tamo još od Ivana

Luĉića, ozbiljno su ga i potanko prouĉavali.(204) No u doba kad se konstituirala i integrirala

današnja hrvatska nacija, pa se utemeljivala i hrvatska nacionalna povijest u pravom smislu to

rijeĉi, javile su se i teškoće s Tomom. U Tome se ne mogu naći citati, klasiĉna mjesta, koji bi

potkrepljivali hrvatske domoljubne osjećaje, potvrdivali nacionalna uvjerenja. Naprotiv, u

njega ima mjesta koja ĉitatelju s takvim osjećajnim nabojem zvuĉe odbojno i upravo

neprijateljski. Osobito se to osjećalo u vrijeme kada se moderna hrvatska nacija tek

postavljala na noge i pri tome vodila borbu s ekspanzivnim teţnjama talijanske za

dominacijom nad ĉitavim jadranskim prostorom.(205) Hrvatski nacionalni pokret nije se u

kontekstu onoga vremena mogao diĉiti Tomom. I koliko god su upućeniji povjesniĉari širih

vidika dobro vidjeli o ĉem se zapravo radi,(206) bilo je nezamislivo da se Tomina povjesnica

deklarativno pribroji hrvatskoj kulturnoj baštini i ukljuĉi u utemeljivanje hrvatske kulturne

samosvijesti. Tako je Toma sve negdje od sredine 19, pa do u poĉetke 20. stoljeća opet i opet

dovodio u nepriliku hrvatske povjesniĉare: politiĉke, kulturne i knjiţevne.

K tomu je dolazio još i neraĉišćen odnos prema latinskomu pisanju na hrvatskome kulturnom

prostoru, prema latinskomu kao knjiţevnom jeziku Hrvata. A taj odnos nije bilo lako

rašĉišćivati jer su protivnici hrvatske nacionalne integracije to latinsko pisanje rabili kao

argument protiv nje, ili bar protiv priznavanja njezina punoga dostojanstva i samobitnosti.

Pozivanje pak na to latinsko pisanje kao na bitnu sastavnicu hrvatske duhovne baštine ĉinilo

se da krnji uvjerljivost i izglednost tada vrlo ţivih projekata za razvoj u juţnoslavenskim

okvirima, a osim toga postavljalo je zahtjeve na razinu naobrazbe kakvi su, u doba kad je

valjalo školovanjem što brţe obuhvatiti što šire društvene slojeve, bitnim dijelovima

hrvatskoga društva bili teško prihvatljivi. Sve se to ublaţivalo

kako je hrvatska nacija duhovno dozrijevala. Ali se poloţaj ipak mijenjao, samo vrlo sporo, i

to ne samo po inerciji, nego i zato što su ti uzroci i dalje postojali i djelovali, iako je sve to

postajalo manje dramatiĉno nego je isprva bilo. Nije malo onih kojima još i danas teško ide u

glavu da je latinski vrlo vaţan, a po vremenu ĉak i prvi knjiţevni jezik u Hrvata, da je na svoj

naĉin »materinski jezik« hrvatske knjiţevnosti, te se ne moţe otklanjati kao nekakva

tuĊinština.

Ipak je postajalo sve jasnije da se tako ne moţe dalje. Novo je gledanje prvi najavio Vladimir

Rismondo. Bilo je to još 1960. u vremenu i prilikama koje nisu olakšavale takav nastup.

Pritisak uobiĉajenih i stoga općeprihvaćenih shvaćanja bio je tada vrlo jak. Javnost, pa i

znanstvena, Tomu je gotovo iskljuĉivo tumaĉila i doţivljavala kao Latina, mrzitelja Hrvata i

Hrvatske, koji za hrvatsku kulturnu baštinu predstavlja strano tijelo. To je shvaćanje bilo

osobito zgusnuto u uvjetima totalitaristiĉki nametane ideologije, koja je bila sklona

kanonizirati ga jer joj je ono u više nego samo jednom pogledu odgovaralo. Rismondo je pak

upravo tada preveo Tomino djelo prvi put na hrvatski, uspio ga izdati i popratio ogledom o

Tomi.(207) U njem je kao nikoji autor do tada ukljuĉio ArhiĊakona u ozraĉje njegova

vremena, u okvir mentaliteta kakav je prevladavao u prvoj polovici 13. stoljeća. Gledajući

unatrag, razabiremo da je taj Rismondov prijevod s uvodnim tekstom oznaĉio preokret u

gledanju na velikoga splitskog povjesniĉara.(208) Poduprla ga je i ugledna povjesniĉarka

Nada Klaić. Valja joj biti zahvalan što je u svojoj sintezi ranosrednjovjekovne hrvatske

povijesti, objavljenoj 1971, jasno i razgovijetno napisala: »Sasvim je pogrešno tvrditi da je

Toma ArhiĊakon koji je napisao najbolje djelo naše srednjovjekovne historiografije 'Latin'

samo zato što je ponekad osuĊivao politiku hrvatskih knezova. Onda bismo morali zabaciti i

trogirskog biskupa Treguana, Firentinca, i tolike druge pisce. Svi su oni naši, kao što je naš i

zadarski nadbiskup Nikola Matafar za kojega pretpostavljamo da je napisao 'Opsadu

zadarsku'. Ne moţemo se odreći ni jednog 'kulturnog radnika' koji je ţivio i radio u nas, pa

makar je u svojem djelu ili u svom radu iznosio mišljenja s kojima se mi danas ne bi sloţili.

Oni su djeca svog vremena i svoje sredine i na nama je da shvatimo i protumaĉimo njihove

radove, a ne da ih osuĊujemo.«(209)

Kako se gledište o Tomi mrzitelju Hrvata sve jasnije pokazivalo neodrţivim, vrlo je sadrţajno

izrazio Tomislav Raukar: »Nije se najlakše

oduprijeti prividno neprijepornoj, pa zato i odviše jednostavnoj tezi o romansko-hrvatskom

antagonizmu kao osnovici u Tominoj i Mihinoj (Mihe Madijeva de Barbazanis iz 14. st.,

opaska R.K.) kronici. Splitski kroniĉari, naravno, u svoja gledišta ugraĊuju etnokulturne

razlike izmeĊu komune i zaleĊa, ali ta razlika nije pokretna snaga njihova ideološkog sustava.

Oni su vatreni protivnici svake politiĉke ili društvene moći koja bi mogla ugroziti njihov

komunalni svijet. Na ljestvici njihovih animoziteta prema vanjskom svijetu drugi su

dalmatinski gradovi gotovo izjednaĉeni s feudalcima zaleĊa. Toma, primjerice, ne iskazuje

nikakvu sućut, pa ni razumijevanje za tegobe Zadra 1202, dapaće, Zadranima pripisuje

'gomilu opaĉina' i utjecaj 'heretiĉkog gnoja'. Zadar je u Tominu obzoru samo tuĊa, a u isti mah

od Splita moćnija, konkurentska zajednica. To je mentalno ustrojstvo srednjovjekovnog

društva, a ne plod etnokulturnih animoziteta.«(210) Tu se vrlo temeljito objašnjavaju neki

bitni odnosi. U Tome naprosto nema ništa što bi se opravdano moglo shvaćati kao etniĉki

utemeljena nacionalna ideologija ili bi joj bilo makar i samo sliĉno. Njegove su pripadnosti i

suĉeljenosti drukĉije naravi. Vaţno je stoga nešto pomnije razmotriti kakva je upravo Tomina

pripadnost u svjetlu onoga što je sam izrekao i ostavio nam zapisano.(211)

Nigdje u svojem djelu Toma nije o sebi izriĉito kazao što je. Ali to što on po svojoj

pripadnosti jest razabire se sasvim nedvojbeno iz ĉitava njegova djela. Toma je Splićanin. To

je sigurno najvaţnije, najbitnije i najtemeljnije odreĊenje.(212) I nije kakav god Splićanin,

nego postavljen u sam crkveni vrh svojega grada. On je nadalje strogo vjerni pripadnik rimske

crkve koji se pomno pridrţava svega što od njega traţi njezino kanonsko pravo i rimski

biskup, papa, kao najviši vjerski autoritet. To se u njegovu djelu oĉituje opet i opet. Kao

Splićanin, pak, on je Dalmatinac i kao takav ukorijenjen u latinskoj starini. Legitimira ga

Salona, velebna metropola rimske pokrajine. U tom je smislu on, dakako, Latin i blizak

svakomu tko se kao on, Splićanin, identificira s kontinuitetom ţivljenja

od rimske starine. Sam naziva salonitanske graĊane Latinima, a Splićani su, kako on istiĉe i sve to opširno opisuje, potekli od njih. Ipak Toma, kad govori o Splićanima, njih nikada ne zove Latinima, osim pripovijedajući o jednoj zgodi, vjerojatno pod utjecajem vrela koje pri tome slijedi.(213) Dalmatinska ga pripadnost ne prijeći da neprijazno govori o Zadranima i njihovoj teţnji da se oslobode mletaĉke vlasti. Ne pokazuje tu nikakvu dalmatinsku solidarnost. Kada pak, negodujući nad oruţanim sukobom koji je bez ozbiljnijeg povoda izbio meĊu Splićanima i Trogiranima, govori o unutrašnjem ratu (bellum intestinum) koji se vodi meĊu roĊacima i susjedima (inter consanguineos et uicinos),(214) onda, ĉini se, misli na susjedske odnose i brojne rodbinske veze, za koje se moţe pokazati da su izmeĊu ta dva grada postojale već od najranijega srednjovjekovnog doba,(215) a ne na isto narodnosno podrijetlo. Toma je sklon Mletcima. Pritisak njihove vlasti Split, za razliku od Zadra, nije još bio ozbiljnije iskusio. Njemu su, kad govori o drugom osvajanju Zadra 1242, Veneti, kako ih hvali, circumspecti et solertes uiri - »umješni i razboriti ljudi«, što je izjava koja će zasmetati svakomu tko ga ĉita s protumletaĉkim osjećajnim nabojem jer se izriĉe kao suprotnost obijesnom i nimalo razboritom ponašanju Zadrana, koji su se borili, kako Toma tu veli, protiv »mletaĉkoga jarma«.(216) Ali privid tu donekle vara. Toma se doduše divi Mletcima i ne odobrava politiku Zadrana, ali ga to ne smeta da i na ovom mjestu kao i kad je pripovijedao o kriţarskom osvajanju Zadra 1202. u svoje kazivanje uklopi i povijesnu tradiciju koja je Zadru sklona ili ĉak moida upravo zadarsku.(217) Hrvati su Tomi tuĊi i neugodni. Zove ih još Slavenima i Gotima. Oni su napokon, kako Toma

pripovijeda, razorili Salonu i osvojili najveći dio njezina agera, teritorija na kojem su se

prostirali bogati zemljišni posjedi njezinih graĊana. Zadavali su poslije Splićanima u mnogo

prilika ozbiljnih nevolja, pa tako i za Tomina ţivota.(218) Arijanska kuga je u njih, kako

pripovijeda Toma, bila doduše već rano iskorijenjena, ali su ipak ostali obiljeţeni njome, na

što osobito podsjeća ime Goti, kojim ih takoĊer zove,

a i u novije vrijeme njihovo pravovjerje nije pouzdano, što osobito jasno pokazuju njihovi

svećenici, zarasli u brade, svojim liturgijskim jezikom i glagoljaškim, "gotskim" knjigama. To

osobito dolazi do izraţaja kada Toma u svoje pripovijedanje ugraĊuje satiru o tome kako se

nedotupavni glagoljaš proveo u Rimu kad nije razumio što mu papa tamo latinski govori.

Opet i opet naglašuje da se tu radi o Hrvatima i Hrvatskoj.(219) A

pripovijeda Toma, kad su pod gradskim zidinama prvi put ugledali konjanike iz Kajdanove

prethodnice, nisu se nimalo uzbunili jer su u prvi mah pomislili da su to Hrvati.(220) Tako su

im pravi Tatari bili sliĉni! Nema dvojbe, Toma nije Hrvat u znaĉenju koje je to narodnosno

ime imalo u njegovo doba. On se ĉak tuĊi od Hrvata i nije baš prijazan prema njima.

Ĉitatelj s hrvatskim osjećajnim nabojem u prvi mah uoĉava samo to. No koliko god je istinito,

nije to sve. Kada se rasuĊuje o Tominu odnosu prema Hrvatima, valja uoĉiti i to da on njima,

ako i ne njihovoj vojnoj i politiĉkoj vlasti, pripovijedajući o poĉetcima, priznaje bar

djelomiĉni status dalmatinskih starosjedilaca.(221) Oni po tome nisu tek barbarski došljaci,

privremeni i nevaţni, nego su u svojem temeljnom sloju tu prisutni od davnine. Na samom

poĉetku svoje povijesti, u prvoj njezinoj reĉenici, istiĉe da je Dalmacija s Hrvatskom bila

iskonski jedna provincija. A Salona, kamo je apostol Petar poslao svojega navodnog uĉenika

Dujma, Tomi je glavni grad Dalmacije i Hrvatske (caput Dalmatie et Chroatie).(222) Kada

pak u svoje pripovijedanje prvi put uvodi Hrvatsku kao subjekt, predstavlja je u njezinoj

povezanosti s Dalmacijom u prirodnu cjelinu. Hrvatska je planinski predio, sa sjevera

priljubljen Dalmaciji.(223) Govoreći o osnivanju splitske nadbiskupije kao nasljednice

salonitanske, odmah na poĉetku veli da je prvi nadbiskup Ivan Ravenjanin svojim

djelovanjem obuhvatio Dalmaciju i Hrvatsku.(224) Splitska je crkva, dakle, od prvoga svojeg

poĉetka po Tominu pripovijedanju obuhvatila i Hrvatsku, koja tako na osobit naĉin s

Dalmacijom tvori cjelinu. U ovom kontekstu Tomine rijeĉi da su od Drţislava dalje hrvatski

vladari nosili naslov kraljeva Dalmacije i Hrvatske (reges Dalmatie et Chroatie), a baština

koju su imali od djedova i pradjedova da je bila vlast nad kraljevstvom Dalmacije i

Hrvatske (dominium regni Dalmatie et Chroatie) dobivaju novu teţinu.(225) Tu se jasno

razabire i to koje je upravo podruĉje Toma po svojem shvaćanju obuhvaćao tim nazivom.

Ono se prostiralo od Duvna do Koruške, od Dunava do Dalmatinskoga mora. Toma je

nazivom regnum Dalmatiae et Croatiae nedvojbeno obuhvaćao i dalmatinske gradove, te,

štogod inaĉe mislio o Hrvatima, na svoju je Dalmaciju tek skupa s Hrvatskom gledao kao na

potpunu i valjano legitimiranu politiĉku cjelinu. Dalmacija u njegovim oĉima nikako nije bila

odvojena od Hrvatske. On je, napokon, onaj naslov Dalmatiae ac totius Croatiae primas što ga

je nosio splitski nadbiskup shvaćao doista ozbiljno.

To ide dotle da, opisujući odnose crkvene jurisdikcije pred kraj prve polovice 12. stoljeća,

Toma izrijekom kaţe da biskupije donje Dalmacije, sve s korijenom u rimskoj starini:

osorska, krĉka, rapska i trogirska, pripadaju hrvatskomu kraljevstvu.(226) On se dakle uopće

ne libi da nazivom hrvatskoga kraljevstva obuhvati i svoju Dalmaciju. I kad pripovijeda o

raskolu koji su izazivali glagoljaši, spominje Hrvatsku kao zemlju u kojoj je krĉka

biskupija.(227) Tako valja shvatiti i kad Toma pripovijeda kako je jedan hrvatski velikaš

poticao Ladislava Arpadovića da zauzme hrvatsko kraljevstvo (ad capiendum Chroatie

regnum).(228) Ladislavu to nije do kraja pošlo za rukom, a kad je njegov nasljednik Koloman

krenuo da zauzme ono što je bilo preostalo, zahvatio je i Dalmaciju. Hrvatsko kraljevstvo,

dakle, i to za Tomu obuhvaća i Dalmaciju. To kraljevstvo pak seţe do Drave.(229)

Drugo je, dakako, kada je rijeĉ o Hrvatskoj kao zemlji, upravo kao o pokrajini posebnoga

zemljopisnoga i upravnog poloţaja, posebnoga rodovskog ustrojstva (gentes Chroatie),po

kojoj se na istoj pravnoj osnovi ubiru kraljevski porezi, kroz koju se putuje iz Ugarske u

Dalmaciju. No tada Toma i ne govori o kraljevstvu.(230)

Što se pak dalmatinsko-hrvatskoga kraljevstva (regnum Dalmatiae et Chroatiae) tiĉe, kako ga

Toma najĉešće zove, to u splitskoj povijesnoj predaji koju nam on prenosi u svojem djelu

nema nikakvih uspomena na kakve sukobe izmeĊu njegovih kraljeva i Splita. Naprotiv, kakvi

god ti

odnosi u svoje vrijeme doista bili, Toma pripovijeda samo o tome kako su hrvatski vladari

duboko poštovali i bogato darivali splitsku crkvu. Drukĉije je bilo tek s Arpadovićima. Takva

je splitska povijesna svijest koja je našla svoj izraz u Tominu djelu. Takva je dakle i Tomina

povijesna svijest. Koliko je u njoj nesklonosti prema Arpadovićima i hrvatskim kneţevima

pod njihovom kraljevskom vlasti, toliko je sklonosti prema starim hrvatskim kneţevima i

kraljevima, pa ako se ona i izriĉe malo s visoka.(231) Split je tako ĉuvao predaju o hrvatskim

vladarima, dakako sa svojega gledišta, a Toma ju, srastao s njome, potvrĊuje i ĉuva za nas. To

da se on neprijateljski odnosi prema Hrvatima doista nije sva istina.

Dalmacija s Hrvatskom kao cjelina nije u Tome samo povijesna uspomena. Nije tek

sastavnica splitske i po tome njegove povijesne svijesti. Ona je kao predodţba prisutna i u

njegovoj aktualnoj sadašnjosti. Kada pripovijeda kako se papinski legat Akoncije pripravljao

za pohod protiv krivovjernika i gusara, veli da je sazvao sebi na pomoć svu Dalmaciju i

Hrvatsku.(232) Tek skupa su one potpuna cjelina. Upravo tako onda valja shvatiti i

pripovijedanje kako su Tatari boravili u predjelima Hrvatske i Dalmacije.(233) Tu je

orijentacija od kopna prema moru, s gledišta Tatara, a ne Splićana. Toma je tako svjedok

povijesne cjelovitosti hrvatskoga prostora od Jadranskoga mora do Drave i Dunava, svjedok

to vjerodostojniji što nije volio Hrvate. I on sam pripada toj cjelini jer je Splićanin i po tome

Dalmatinac. Kada se valjano uoĉi što o njegovoj pripadnosti govori njegovo djelo, on nam se,

premda nije Hrvat u smislu svojega vremena, pokazuje hrvatskijim nego je, kraj shvaćanja

koja su o tome potpuno prevladavala, itko mogao slutiti.

Nije dakle sluĉajno što se Tominim djelom bave uglavnom samo hrvatski uĉenjaci, od Ivana

Luĉića, koji je ono Tomino Dalmatia et Croatia stavio i u naslov svojega velikoga djela i time

zasnovao novovjekovnu kritiĉku hrvatsku nacionalnu povijest, pa sve do istraţivaĉa naših

suvremenika.(234) I kad se razmotri tko je sve i gdje prepisivao i ĉuvao

njegovu povjesnicu, pokazuje se isto. Oĉuvani prijepisi Tomina djela priipadaju svi

hrvatskomu krugu. Njegova historia seu chronica legla je zapravo jedino u hrvatski globus

intellectualis. A taj podatak ima osobitu teţinu jer se, napokon, radi o djelu univerzalne

latinske srednjovjekovne knjiţevnosti. Bilo bi oĉekivati da će Tomu, »Latina«, najzauzetije

prihvatiti upravo Latini. Već odatle se vidi da on i nije toliko »Latin« koliko se pri površnu

gledanju ĉini.

Da je zanimanje za Tomu ograniĉeno uglavnom na hrvatsku znanost, izrekao je Alessandro

Selem i to mu je krivo.(235) Trebao se zamisliti nad tim jer nije sluĉajno tako. No on je to

htio promijeniti, upravo to mu je bio poticaj da napiše svoju izvrsnu monografiju, ali je ostao

bez vidljiva uspjeha. A i Selem je vjerodostojan svjedok jer pišući o Tomi govori bez

prestanka da je Dalmacija cijelim svojim povijesnim bićem nepomirljivo suprotstavljena

Hrvatskoj, a ArhiĊakon da je tomu najizrazitiji svjedok. Ali Toma svjedoĉi drukĉije. Treba

pomnije i strpljivije ĉitati što on doista govori o bitnom odnosu Dalmacije s Hrvatskom. A u

hrvatskom povijesnom zoru valja da nestane i posljednji talog nelagode koju znamo još uvijek

osjećati oko jednog od najvećih povjesniĉara u svoj svojoj knjiţevnoj predaji.

LITERATURA

AKHMOBa, OIbra A., >>AIITIVIHbIe HCTOIIHHKH `14CTOpHH apxHern4cicorioa

CaJI0HbI H CILTIHTa'o, CoeemcKoe c.rwesuweedenue, Mocha 1981, N2 3,65-73.

AKHMOBa, OJIbra A., »K. xapaicTepHcTmce HaeRHO-110JIHTHIleCKHX H

HCTOpifileCKHX B033peHHA 430MbI CIUIHTCKOTO<<, CoeemcKoe caaesmosedenue,

Mocha 1983, N2 3,66-78.

AicHmoBa 1997 vidi: (Doma Crumnicriti, HcTopHsi

Anĉić, Mladen, »Knin u razvijenom i kasnom srednjem vijeku«, Radovi Zavoda za povijesne

znanosti HAZU u Zadru 38, Zadar 1996,53-95.

Anĉić, Mladen, »Ljetopis kraljeva Hrvatske i Dalmacije (Vrijeme i autorstvo Hrvatske

redakcije Ljetopisa popa Dukljanina)«,Zvonimir kralj hrvatski, zbornik radova, Zagreb

1997,273-304.

Anĉić, Mladen, »Desetljeće od godine 1091. do 1102. u zrcalu vrela«, Povijesni prilozi 17,

Zagreb 1998,233-259.

Anĉić, Mladen, »Kraljevska vlast u oĉima Tome ArhiĊakona«, Referat odrţan na

meĊunarodnom znanstvenom skupu »Toma ArhiĊakon i njegovo doba« u Splitu 25-27. rujna

2000, sada u tisku.

Antoljak, Stjepan, »Belina darovnica Hvaranima je falsifikat«, foirnmeH 36OpHHK Ha

(13Hrio3octocicHoT itaKyJITCT Ha YIIHBep3HTeTOT BO CKonje, HcmopucKo-

OunonoulKu odder: 9, Ciconje 1956,39-66.

Antoljak, Stjepan, Pacta iii concordia od 1102. godine, Zagreb 1980. Barada, Miho, »Skup

splitskih povjesnih izvora«, Nastavni vjesnik 19401941, Zagreb 1941,81-92.

Barada, Miho, »Postanak hrvatskog plemstva«, Ĉasopis za hrvatsku poviest 3, Zagreb

1943,193-218.

Barada, Miho, »Dalmatia superior«, Rad JAZU 270, Zagreb 1949,5-25. Barbiani, A. — G.

Cadorin, 1843 vidi: Tommaso Arcidiacono della chiesa di Spalato: notizie di Salona

Belamarić, Joško, »Zvonik splitske katedrale«, Referat odrţan na meĊunarodnom

znanstvenom skupu »Toma ArhiĊakon i njegovo doba« u Splitu 25-27. rujna 2000, sada u

tisku.

Bezić-Boţanić, Nevenka, »Splitska sredina u doba Tome ArhiĊakona«,

Referat odrţan na meĊunarodnom znanstvenom skupu »Toma

ArhiĊakon i njegovo doba« u Splitu 25-27. rujna 2000, sada u tisku. Budak, Neven, Prva

stoljeća Hrvatske, Zagreb 1994.

Budak, Neven, »Zagrebaĉki biskup Stjepan II, Tomin suvremenik«, Referat odrţan na

medunarodnom znanstvenom skupu »Toma ArhiĊakon i njegovo doba« u Splitu 25-27. rujna

2000, sada u tisku.

Buţanĉić, Radoslav, »Neki primjeri graditeljske baštine otoka Braĉa iz doba Tome

ArhiĊakona«, Referat odrţan na meĊunarodnom znanstvenom skupu »Toma ArhiĊakon i

njegovo doba« u Splitu 2527. rujna 2000, sada u tisku.

Cocci, Alfredo, »Venezia e it medio-adriatico nella »Historia Salonitanorum pontificum atque

Spalatensium« (1245-1251) di Tommaso da Spalato Arcidiacono«, Clio 34, n. 3 (luglio-

settembre 1998), 365-375.

Cvitanić, Antun, Pravno ureĊenje splitske komune po Statutu iz 1312. godine, Split 1964. Cvitanić,1987,1998 vidi: Statut grada Splita.

Ex Thomae Historia pontificum Salonitanorum et Spalatinorum, ed. L. de Heinemann,

Monumenta Germaniae Historica, Scriptores, tomus 29, Hannoverae 1892,568-598.

Farlati, Daniele, Illyricum sacrum 1, Venetiis 1751; 2, Venetiis 1753; 3, Venetiis 1765; 4,

Venetiis 1769.

(Dep.myra, Ja,apaH, Bu3anmucKa ynpaea y ,aa.a.mauuju. lloce6Ha 143,galba Cpncice

axaaemllje Hapca, ICISHra CCXCI, BH3aHTOJIMILKH HHCTHTyT, tabwra 6, Beorpa,4

1957. Ferluga, Jadran, L'amministratione bizantina in Dalmazia, Venezia 1978.

Filippi, A., »Recenzija knjige: Alessandro Selem, Tommaso Arcidiacono e la storia

medioevale di Spalato, Zara 1926 (Estratto della Rivista dalmatica, anno VIII, f. III-IV)«,Atti

e memorie della Societa dalmata di storia patria, volume I, Zara 1926,211-214.

Floramo, Angelo, »Istis vero temporibus sicut ab antiquo: Le categorie dello spazio e del

tempo nell' opera dell' Arcidiacono Tommaso«, Referat odrţan na medunarodnom


tisku.

ortooma CHJIHTCKHR, 14CTOpH51 ApnleHHCKOHOB CaJIOHM H CIUIHTaq.

OTpbIBKH, nepeso,g M. B. BepgoHocoBa — A. E. MOCKaJleHKO. BO3HEKHOBBHHe H pa31314THe C4e0,aaJ1111131X OTHOffieHHil y IO)KHbIX

BAH. Yne6no-memodunecKoe noco6ue, MocKBa 1978,49-58.

(Puma CnRumcKuti, HcmopuR ApxuenucKonoe Cafionbi u Cnnuma, BCTylIHTelli,HaS1

CTaTb51, nepeBoA, KommeErrapHil 0. A. AxlimoBoti (peAaKrop RaTHHCKOTO Teiccra

A. H. Canonos), MOCKBa 1997.

Fontana, 1939-40 vidi: Tommaso Arcidiacono di Spalato. Storia

Goldstein, Ivo, Bizant na Jadranu od Justinijana I. do Bazilija I, Zagreb 1992. Goldstein, Ivo, Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb 1995.

Gruber, Dane, »Primjedbe na Karacsonyevu kritiku Tomašićeva djela«, Vjesnik kraljevskoga

hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskog arkiva 13/1 i 2, Zagreb 1911,76-85.

Grundmann, Herbert, Geschichtsschreibung im Mittelalter, 1965.

Gulin, Ante, »Uloga i ĉast Tome ArhiĊakona u splitskom kaptolu«, Referat

odrţan na meĊunarodnom znanstvenom skupu »Toma ArhiĊakon i

njegovo doba« u Splitu 25-27. rujna 2000, sada u tisku.

Gunjaĉa, Stjepan, »Historia Salonitana maior«, Rad JAZU 293, Zagreb 1951, 175-243.

Gunjaĉa, Stjepan, »Uz rukopise djela Incipit historia Salonitanorum pontificum atque

Spalatensium Tome arcidakona splitskog«, Hauptmannov zbornik, Razprave SAZU 5,

Ljubljana 1966.

Gunjaĉa, Stjepan, Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji, knjiga 1: Izvori (Analiza i

kritika), Zagreb 1973; knjiga 2: Rasprave, Zagreb 1973; knjiga 3; Rasprave, Zagreb 1975;

knjiga 4, Zagreb 1978.

Hofmann, Heinz, »Artikulationsformen historischen Wissens in der leteinischen

Historiographie des hohen and spaten Mittelalters«, Grundrifss der romanischen Literaturen

des Mittelalters 11: La litterature historiographique des origines a 1500, Heidelberg 1987,

367-687.

Ivanišević, Milan, »Pax franciscana. Uz 800. obljetnicu roĊenja Tome ArhiĊakona«, Hrvatska

obzorja, Split 2001 (1), br. 1, str. 113-124; (2) br. 2, str. 331-352; (3) br. 3, str. 617-632; (4)

br. 4, str. 927-938.

Ivanišević, Milan, »ArhiĊakon Toma«, Solinska kronika, Kultura, (1) 15. prosinca 2000, str.

14; (2) 15. sijeĉnja 2001, str. 14; (3) 15. veljaĉe 2001, str. 16; (4) 15. oţujka 2001, str. 16; (5)

15. travnja 2001, str. 16; (6) 15. svibnja 2001, str. 16; (7) 15. lipnja 2001, str. 16; (8) 15.

srpnja 2001, str. 16.

Ivić, Nenad, Domišljanje prošlosti. Kako je trinaestostoljetni splitski arhiĊakon Toma

napravio svoju salonitansku historiju, Zagreb 1992.

Ivić, Nenad, »Postskript Domišljanju prošlosti«, Referat odrţan na meĊunarodnom


tisku.

Jakić-Cestarić, Vesna, »0 imenu oca splitskog nadbiskupa Ivana u natpisu na sarkofagu«,

Onomastica Jugoslavica 7, Zagreb 1978, 133-137.

Jakić-Cestarić, Vesna, »0 donatorima crkve sv. Nikole u Velom Varošu u Splitu i o crkvama

toga sveca u splitskim izvorima XI i XII stoljeća«, Fiskovićev zbornik 1, Prilozi povijesti

umjetnosti 21, Split 1979, 174189.

Jakić-Cestarić, Vesna, »Nastajanje hrvatskoga (ĉakavskog) Splita i Trogira u svjetlu

antroponima XI. stoljeća«, Hrvatski dijalektološki zbornik 5, Zagreb 1981, 93-112.

Jireĉek, Constantin, »Die Romanen in den Stadten Dalmatiens wahrend des Mittelalters«,

Denkschriften der Kaiserlichen Akademie der

Wissenschaften in Wien, Philosophisch-historische Klasse , Bd. 48, Wien 1901,1-104; Bd. 49,

Wien 1903,1-80; Bd. 49, Wien 1904,1-78.

Jovanović, Nenad, »Nulti stupanj Tomina pisma: glava 29. Salonitanske historije«, Referat

odrţan na meĊunarodnom znanstvenom skupu »Toma ArhiĊakon i njegovo doba« u Splitu

25-27. rujna 2000, sada u tisku.

Karacsonyi, Janos, "Tomašićevo djelo o drţavnom pravu kraljevstva hrvatskoga" (preveo s

madarskoga Gj. Szabo), Vjesnik kraljevskoga hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskog

arkiva, 13/1 i 2, Zagreb 1911,66-75.

Karaman, Ljubo, »Buvinove vratnice i drveni kor splitske katedrale«, Rad HAZU 275, Zagreb

1942,1-96 = Odabrana djela, Split 1986,313- 478.

Karbić, Damir, »Split i bribirski knezovi u doba Tome ArhiĊakona«,

Referat odrţan na meĊunarodnom znanstvenom skupu »Toma

ArhiĊakon i njegovo doba« u Splitu 25-27. rujna 2000, sada u tisku. Katiĉić, Radoslav, Uz

poĉetke hrvatskih poĉetaka, Split 1993.

Katiĉić, Radoslav, Illyricum mythologicum, Zagreb 1995.

Katiĉić, Radoslav, Litterarum studia. Knjiţevnost i naobrazba ranoga hrvatskog

srednjovjekovlja, Zagreb 1998.

Katiĉić, Radoslav, »Toma ArhiĊakon i hrvatska povijest«, Referat odrţan na meĊunarodnom


tisku.

Kersken, Norbert, Geschichtsschreibung im Europa der "nationes", Nationalgeschichtliche

Gesamtdarstellungen im Mittelalter, , Koln 1995.

Historia Salonitana Maior, loce6Ha H3,aam.a CpricKe axaaemxje Hayxa x ymemom

399,0,ae.rbeibe ,apyLumemut Hayica 55, Beorpag 1967.

Klaić, Nada, »Ivan Ravenjanin i osnutak splitske metropolije«, Vjesnik za arheologiju i

historiju dalmatinsku 65-67 (1963-1965), Split 1971, 209-249.

Klaić, Nada, »Još jednom o tzv. privilegijima trogirskog tipa«, HcmopujcKu itaconuc 20,

Beorpag 1973,15-87.

Klaić, Nada, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, II izdanje, Zagreb 1975.

K1aić, Nada, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb 1976. Klaić, Nada,

»Naĉin na koji je nastajalo djelo Historia Salonitana Maior«,

Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 72-73, Split 1979,171-

198

Klaić, Nada, Povijest Hrvata u srednjem vijeku, Zagreb 1990.

Klaić, Vjekoslav, Bribirski knezovi od plemena Šubić do god. 1347, Zagreb 1897.

Klaić, Vjekoslav, »Regnum Croatiae et Dalmatiae (1059-1359)«, Vjesnik kraljevskoga

hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskog arkiva, 13, Zagreb 1911, 114-127 =

Sveslavenski zbornik o tisućgodišnjici hrvatskog kraljevstva, Zagreb 1930, 79-89.

Klaić, Vjekoslav, »Prilozi hrvatskoj historiji za narodnih vladara«, Zbornik kralja Tomislava,

Zagreb 1925, 212-218.

Kovaĉić, Slavko, »Splitska crkva u vrijeme Tome ArhiĊakona«, Referat odrţan na


2000, sada u tisku.

Kolić, Maja, »'Kronika' Tome ArhiĊakona i zameci etnološke misli u Hrvata«, Etnološfka

tribina 11, Zagreb 1988, 25-32.

Krasić, Stjepan, »Tr. Paulus Hungarus seu, ut alii volunt, Dalmata 0. P.' Jedna zanimljiva

liĉnost iz XIII. st.«, Prilozi za istraţivanje hrvatske filozofske baštine 4, 7-8, Zagreb 1978,

131-156.

Krasić, Stjepan, Generalno uĉilište dominikanskoga reda u Zadru ili Universitas Jadertina

1396-1807, Zadar 1996.

KpacoscKffil, A., 14CT0p1451 CaJlOHCKHX H CHIIHTCICHX e1114CK0110B tOMbI

apxHitHalcoxa ClUIHTCK0r0 (flepesoa H OMIT HCTOpHKOKininrgecicoro

liccaeAosaHHA), Tpyttm Kmesocoil AyxosHoti axa,gemkm, Knes 1876, cewrsc6pb, T. 3, c.

557-622; ox-rA6ph, T. 4, c. 73-117; ttexa6p1), T. 4, c. 703-747; 1877, T. 1, c. 504-549.

Kršnjavi, Isidor, Zur Historia Salonitana des Thomas Archidiaconus von Spalato, Agram

1900.

Kršnjavi, Izidor, »Prilozi Historiji salonitanskoj Tome arciĊakona spljetskoga«, Vjestnik

kraljevskoga hrvatsko-slavonskodalmatinskoga zemaljskog arkiva 2, Zagreb 1900, 159-166.

Kršnjavi, Izidor, »Ein Nachwort zu den Studien fiber die Historia Salonitana«,Vjestnik

kraljevskoga hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskog arhiva 4, Zagreb 1902, 101-111.

Kuntić Makvić, Bruna, »Ivan Luĉić i Toma ArhiĊakon«, Referat odrţan na meĊunarodnom

znanstvenom skupu »Toma ArhiĊakon i njegovo doba« u Splitu 25-27. rujna 2000 (a.), sada u

tisku.

Kuntić Makvić, Bruna, »Antićki izvori u djelu Tome ArhiĊakona«, Referat

odrţan na meĊunarodnom znanstvenom skupu »Toma ArhiĊakon i

njegovo doba« u Splitu 25-27. rujna 2000 (b.), sada u tisku. Legende i kronike, uredili Vedran

Gligo i Hrvoje Morović, Split 1977. Lexikon des Mittelalters 1-9 + Registerband, Munchen

— Zurich, 1980-

1999.

Luĉić, Ivan, Povijesna svjedoĉanstva o Trogiru 1-2, preveo i uredio Jakov Stipišić, Split 1979.

Lucio, Giovanni, Memorie istoriche di Tragurio ora detto Trau, in Venetia 1673.

Majstor Radovan i njegovo doba, Zbornik radova meĊunarodnog znanstvenog skupa

odrţanog u Trogiru 26-30. rujna 1990. godine, Trogir 1994.

Marczali, Heinrich, Ungarns Geschichtsquellen im Zeitalter der Arpaden, Berlin 1882.

Margetić, Lujo, »Le cause della spedizione veneziana in Dalmazia nel 1000«, Historica et

adriatica, Trieste 1983.

Margetić, Lujo, »Historia Salonitana i Historia Salonitana Maior — neka pitanja«, Historijski

zbornik 47 (1), Zagreb 1994,1-36.

Margetić, Lujo, »Politiĉka poruka Tomine Historia Salonitana«, Referat odrţan na


2000, sada u tisku.

Matijević Sokol, Mirjana, »Toma ArhiĊakon i crkvena organizacija u Saloni«, Zbornik

Zavoda za povijesne znanosti Istraţivaĉkog centra JAZU 15, Zagreb 1988,11-26.

Matijević Sokol, Mirjana, »Starohrvatski Solin u Kronici Tome ArhiĊakona«, Vjesnik za

arheologiju i historiju dalmatinsku 85, Split 1993,83-90.

Matijević Sokol, Mirjana, »Toma ArhiĊakon Splićanin (1200-1268), Nacrt

za jedan portret«, Povijesni prilozi 14, Zagreb 1995,117-135.

Matijević Sokol, Mirjana, »Neka pitanja o splitskom Ċakonu Dobri (kraj XI — poĉetak XII.

stoljeća)«, Spomenica Ljube Bobana, Zagreb 1996, 61-71.

Matijević-Sokol, Mirjana, »Regimen Latinorum ArhiĊakona Tome u teoriji i praksi«,

Historijski zbornik 52, Zagreb 1999,17-32.

Matijević-Sokol, Mirjana, »Recenzija knjige: Foma Splitskij, Istoria arhiepiskopov Saloni i

Splita (prijevod i komentar 0. A. Akimova), Moskva 1997«, Historijski zbornik 52, Zagreb

1999,211- 213.

Matijević Sokol, Mirjana, »Razdoblje hrvatskih narodnih vladara u Salonitanskoj povijesti«,

Referat odrţan na meĊunarodnom znanstvenom skupu »Toma ArhiĊakon i njegovo doba« u

Splitu 2527. rujna 2000 (a.), sada u tisku.

Matijević Sokol, Mirjana, »Regimen Latinorum u teoriji i praksi«, Referat odrţan na


2000 (b.), sada u tisku.

Matijević Sokol, Mirjana, Toma ArhiĊakon i njegovo djelo, Jastrebarsko 2002.

MocKanemco, A. E., 0,EkaHHble XpOHHICH (1)0M131 CIIIIIITCKOTO 0 KTIaCCOBOR

6op6e B CILTIliTe B KOHUe XII — nepsok 110J10BHHe XIII B.<<,

Caaesuicicuii c6opiwc, BopoHex 1958.39-40.

Nikšić, Goran, »Obnova prezbiterija katedrale sv. Dujma u doba Tome ArhiĊakona«, Referat

odrţan na meĊunarodnom znanstvenom skupu »Toma ArhiĊakon i njegovo doba« u Splitu

25-27. rujna 2000, sada u tisku.

Nodilo, Natko, Historija srednjega vijeka za narod hrvatski i srpski 1, Zagreb 1899; 2, Zagreb

1900; 3, Zagreb 1905.

Novak, Grga, »Autonomija dalmatinskih gradova i njihov unutrašnji razvoj od XII. st. do

pada pod Veneciju«, Historija naroda Jugoslavije, Zagreb 1953,729-739.

Novak, Grga, Povijest Splita 1, Split 1957.

Ostojić, Ivan, Metropolitanski kaptol u Splitu, Zagreb 1975.

Perić, Olja, »Sloţeni pasivni oblici u djelu Salonitana«, ţiva

antika 30, Skopje 1980,113-118.

Perić, Olja, »O morfosintaksi srednjovjekovnog latinskog u djelu Tome arhiĊakona

splitskog«, Suvremena lingvistika 21-22, Zagreb 1980-81, 3-18.

Perić, Olja, »Neke jeziĉne osobitosti djela `Historia Salonitana'«, ţiva antika 32, Skopje

1982,93-103.

Perić, Olga, Jezik i stilske osobitosti u djelu Tome ArhiĊakona, doktorska disertacija

(umnoţena strojopisom), Zagreb 1989.

Perić, Olga, »Parataksa i hipotaksa u Tominoj Historia Salonitana«, Referat odrţan na


2000, sada u tisku.

Raĉki, Franjo, »Ocjena starijih izvora za hrvatsku i srbsku poviest srednjega vieka«,

Knjiţevnik 1, Zagreb 1864,3582388.

RaĉkiFranjo, »Iztraţivanja u pismarah i knjiţnicah dalmatinskih«, Rad JAZU 26, Zagreb

1874,153-188.

Raĉki, Franjo, »'Scriptores rerum chroaticarum' pred XII. stoljećem«, Rad JAZU 51, Zagreb

1880,140-207.

Raĉki, Franjo, 1894 v. Thomas Archidiaconus 1894.

Raukar, Tomislav, Hrvatsko srednjovjekovlje, prostor, ljudi, ideje , Zagreb 1997.

Raukar, Tomislav, »Splitsko društvo u 'Salonitanskoj povijesti'« Tome ArhiĊakona, Zbornik

Pravnog fakulteta Sveuĉilišta u Rijeci, Suppl. br. 1, Rijeka 2001,243-273.

Pa3eumue 3171HUileCK020 CaMOCO3HCIHUR c.ftaesutocux napodoe a 3noxy epeitoeo

Oeodaeuema, MocKsa 1989.

Rismondo, Vladimir, »Toma ArhiĊakon (Profil)«, Oblici i slova, Split, 1979,148-156.

Sardelić, Mirko, »Toma ArhiĊakon u Illyricum sacrum Danijela Farlatija«, Referat odrţian na


2000, sada u tisku.

Selem, Alessandro, »Tommaso Arcidiacono e la storia medioevale di Spalato«, Rivista

Dalmatica VIII, fasc., Zara 1926; II edizione ampliata e corretta, con un appendice, Zara

1933.

Statut grada Splita 1312. godine (Srednjovjekovno pravo Splita) — Statutum civitatis Spalati

(lus Spalatense medii aevi), preveo i priredio Antun Cvitanić, Split 1975; II: dotjerano

izdanje, Split 1987; III. znatno prošireno i temeljito izmijenjeno izdanje, Split 1998.

Statuta et leges civitatis Spalati (ed. J. Hanel), Monumenta historico-- juridica Slavorum

meridionalium, Statuta et leges 2, Zagrabiae 1878.

Stipĉević, Aleksandar, Iliri. Povijest, ţivot, kultura, Zagreb 1974.

Strohal, Ivan, Pravna povijest dalmatinskih gradova 1, Zagreb 1913.

Strohal, Ivan, "Romanstvo starih Spljećana i Toma ArciĊakon", Ljetopis Jugoslavenske

akademije znanosti i umjetnosti 31,1, Zagreb 1916, 115-128.

Suić, Mate, »Hijeronim Stridonjanin — graĊanin Tarsatike (Hieronymus, domo Stridonis,

civis Tarsaticensis)«, Rad JAZU 426, Zagreb 1986, 213-278.

Sweeney, James Ross, »Thomas of Spalato and the Mongols: a Thirteenth- Century

Dalmatian view of Mongol Customs«, Florilegium 4 (1982) 156-183.

Šegvić, Cherubino, »Tommaso Arcidiacono di Spalato. Il suo tempo e la sua opera«. Saggio

storico critico, 1. Supplemento al Bulletino di archeologia e storia Dalmata, Spalato 1914,87

p., VIII tavole.

Segvić, Kerubin, Toma Splićanin, drţavnik i pisac, 1200-1268. Njegov ţivot i njegovo djelo,

Zagreb 1927.

Ferdo, »0 smrti hrvatskoga kralja Zvonimira«, Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva, nova

serija 8, Zagreb 1905,1-29.

Ferdo, Kralj Koloman i Hrvati, Zagreb 1907.

Ferdo, »Dalmacija i ugarsko-hrvatski kralj Koloman«, Vjesnik Hrvatskoga arheološkog

društva, n. s. 10, Zagreb 1908-9,50-106.

Ferdo (F. S.), »Dr. Nikola Tomašić, Temelji drţavnoga prava kraljevstva hrvatskoga.

Najstarije doba: Pacta conventa, Zagreb 1910«, Vjesnik hrvatskoga arheološkog društva NS

11 (1910/11), Zagreb 1911,66.

Ferdo, Priruĉnik izvora hrvatske historije, dio I, ĉest 1 (do god. 1107), Zagreb 1914.

Švab, Mladen, »Domald (Domaldus)«, Hrvatski biografski leksikon 3, Zagreb 1993,474-475.

Švob, Drţislav, »Komes Domald«, Nauĉna misao 1, Zagreb 1955,5-39.

Thomas Archidiaconus, Historia Salonitana, digessit Dr. Fr. Raĉki, Monumenta spectantia

historiam Slavorum meridionalium 26, Scriptores 3, Zagrabiae 1894.

Toma ArhiĊakon, Kronika. Preveo Vladimir Rismondo, Split 1960.

Toma ArhiĊakon, Kronika. Splitski rukopis — Historia Salonitana. Codex Spalatensis. Uredio

i preveo Vladimir Rismondo, 2. izdanje (s fototipskom reprodukcijom splitskoga kodeksa),

Split 1977.

Tomašić, Nikola, »Temelji dravnoga prava kraljevstva hrvatskoga (Fundamenta juris publici

regni Croatiae). Najstarije doba: Pacta conventa«, Vjesnik hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog

zemaljskog arkiva 11/3 i 4, Zagreb 1910, i posebni otisak, Zagreb 1915.

Tommaso Arcidiacono della chiesa di Spalato: notizie di Salona, antica citta della Dalmazia

(talijanski prijevod izabranih vijesti, A. Barbiani — G. Cadorin), Venezia 1843.

»Tommaso Arcidiacono di Spalato. Storia dei vescovi salonitani e spalatini (talijanski

prijevod P. Fontana), Archivio Storico per la Dalmazia, 27 / 161-162 (1939), 28 / 163-168

(1939), 29 / 169-177 (1940).

Vereš ,, Tomo , »Dominikansko opće uĉilište u Zadru (1396-1807)«. Prvo hrvatsko

sveuĉilište, Zagreb 1996.

Zelić, Danko, »Toma ArhiĊakon i Šibenik, Referat odrţan na


2000, sada u tisku.

INDEX KAZALA

INDEX PERSONARUM / KAZALO OSOBNIH IMENA

A

Absalon, archiepiscopus Spalatensis 96

Absalon, splitski nadbiskup 97, 415 Accurcius, pravnik 338

Achilles, praepositus Hungarus 246 Acontius, legatus papae 148, 150,

152, 154, 162

Adam de St. Victoire 69

Adam Parisiensis 68

Adam Pariţanin 69, 71

Adriana, filia Minois regis 6 Adrianus, comes Spalatensis 90 Adrijan, splitski

knez 91

Adrijana, kći kralja Minosa 7, 396 Adrije, Italov brat 7, 396

Adrius, Ytali frater 6

Agneza, ţena Belle III. 119

Ahilej, ugarski prepozit 247 Akimova, Olga A. 5, 382, 396, 397,

399-401, 403, 404, 406-411,

413-420, 425, 426, 431 Akoncije, papin legat 149, 151,153,

163, 350, 352, 430

Albert, izaslanik Ancone 195 Albert, kardinal, poslije papa Grgur VIII. 103, 105

Albertus, nuntius Anconitanus 194 Aleksandar, lijeĉnik 141 Aleksandar,

upravitelj kliške tvrĊave

263

Aleksandar II, papa 71, 79 Aleksandar III, papa 63, 97, 103,

105. 109, 111

Aleksandar IV, papa 317

Alexander, fisicus 140

Alexander II, papa 70, 78

Alexander III, papa 104, 108, 110

Almisani 150, 204, 206, 208, 210, 214

Amazones 2

Amazonka, Amazonke 3, 396 Anastasius, sanctus 14, 15, 38, 50, 70, 134

Anastasius IV, papa 100

Anastazije, sv. - v. Stag, sv. Anastazije IV, papa 101, 374 Anconitani 214

Anĉić, Mladen 185, 195, 289, 346,

347, 403, 425, 429

Andreas, archiepiscopus Ragusinus 102

Andreas, precentor Spalatensis 278 Andreas, primicerius Spalatensis 132

Andreas II, dux, rex Hungariae et Croatiae 124, 126, 138, 140, 142, 170, 216

Andrija, dubrovaĉki nadbiskup 103 Andrija, franjevac 271

Andrija, humski knez 195, 295 Andrija, splitski precentor 279 Andrija, splitski primicerij 133

Andrija, zadarski biskup 63

Andrija II, herceg, ugarsko-hrvatski

kralj 119, 123, 125, 127, 129,

139, 141, 143, 171, 205,211,

217, 315, 349-351, 418, 420 Angello, kroniĉar 393

Ankonitanci 215

Antemije, zapadnorimski car 21,401 Antenor 5, 396

Anthemius, imperator 20

Anthenor 4

Antichristus 242

Antikrist 243

Antiochenus 12

Antoljak, Stjepan 131, 363, 381,

383-385, 392, 414

Antonije, Cezarov roĊak 9, 11 Antonije, podĊakon, legat pape Grgura I. 25, 27,

41

Antonin, podĊakon, legat pape Grgura I. 25, 27, 41

Antonin, tiranin, zapadnorimski car 21, 401

Antoninus, subdiaconus, legatus papae Gregorii I. 25 Antoninus, tiranin 20

Antonius, cognatus Caesaris 8 Antonius, subdiaconus, legatus

papae Gregorii I. 24, 25, 40 Apije Klaudije 15

Apolinar, sv. 13, 29

Apollinaris, sanctus 12, 28, 29 Apolodor 5

Apolonije Rodanin 5

Apulus / Appulus 122, 302

Apulac 303, 372, 373

Aquilegensis, sc. civis 14

Arianus, sacerdos Alexandrinus 76 Arijadna, kći cara Lava I. 21 Arijadna, kci

kralja Minosa 7 Arije, aleksandrijski svećenik 77 Aristodije Zorobabelov, slikar i

zlatar 123

Aristodius, Zorobabel filius, pictor et aurifex 122

Arneri, obitelj 381, 384

Arnir, biskup Callija, splitski nadbiskup 109, 111, 113, 115, 416, 417, 426

Arnolfo iz Milana, kroniĉar 394 Arpad, maĊarski vojvoda 378 Arpadovići 145, 332, 347-350,

375,

398, 410, 414-416, 430 Asclepius, deus 18

Asklepije, bog 19

Asynius / Asinius Pollio, Caius 10, 11

Atila, voĊa Huna 57

Attila, dux Hunnorum 56

August, rimski car 5, 13, 396, 398 Augustin Aurelije, hiponski biskup, sv. 341

Augustus, imperator 4

Avari 361, 403

Avari (lat.) 57

Azinije Polion, Gaj 11, 398, 399

B

Babonići 362

Bachus, deus 6

Bakho, bog 7

Barada,Miho 61,65, 381, 383, 385,

391, 392, 414

Barbarić, Josip 65

Barberini, obitelj 382 Bartholomeus, episcopus Nonensis 341

Bartholomeus / B., episcopus Quin-

queecclesiensis 246, 288

Bartholomeus, Spalatensis, episco-

pus Scardonensis 256, 296, 298 Bartholomeus, Titionis nepos,

Iadrensis, episcopus Scardo-

nensis 134

Bartolomej, peĉujski biskup 247, 289

Bartul, nećak Ticionov, Zadranin, skradinski biskup 135

Bartul, ninski biskup 341

Bartul, Splićanin, skradinski biskup

257, 297, 299

Basilius, dux Romanorum 8 Basilius, episcopus Absarensis 78 Basilius II,

imperator Constanti-

nopolitanus 56

Bath, dux Tartarorum 220, 222, 238, 254

Baton 5

Batu, tatarski kan 221, 223, 239, 255,419

Bazil, rimski zapovjednik 9 Bazilije, osorski biskup 79

Bazilije, splitski arhiĊakon 346 Bazilije I, bizantski car 45

Bazilije II, bizantski car 57

Bela. filius Belae IV, dux Croatiae 310

Bela. sin Bele IV, hrvatski herceg

311. 374, 375

Bela III. rex Hungariae et Croatiae 120,122

Bela IV. rex Hungariae et Croatiae

142. 216, 230, 236, 242, 254,

270, 282, 296, 304, 308, 314,

429

Bela II, ugarsko-hrvatski kralj 97 Bela III. ugarsko-hrvatski kralj 121,

123, 125, 129

Bela IV, ugarsko-hrvatski kralj 143, 171. 217, 219, 231, 237, 243, 245. 255, 257, 267, 269,

271, 283, 287, 289, 295, 297, 305, 309. 311, 315, 360, 361, 363, 365, 368, 370, 372-375, 422,

429

Belamarić, Joško 15, 49, 255, 380 Benedictus, praepositus Albensis,

archiepiscopus Colocensis 244 Benedikt, prepozit Stolnog Bio-

grada, kaloĉki nadbiskup 245 Benedikt VIII, papa 61 Berdonosova, M. V. 382, 431

Berzamensis, sc. civis 190 Bernard. splitski nadbiskup 119,

121. 123, 125, 127, 131, 133,

135. 137, 141, 145, 257, 299,

337.351, 380, 417-419 Bernard iz Trsta, splitski naĉelnik

65. 271. 283, 285, 365, 367 Bernardus, archiepiscopus Spalatensis 120, 122, 124,

126, 130, 132, 134, 136, 140

Bernardus Tergestinus, potestas

Spalatensis 264, 282, 284 Bertold, akvilejski patrijarh 305 Bertoldus, patriarcha Aquileiensis

304

Bervaldi, Josip 13, 21

Bezić Boţanić, Nevenka 333 Biterbiensis, sc. civis 148 Bizancije, splitski opat

263 Blašković, Stjepan, makarski biskup

383

Bogović, Mile 65, 117

Bonaiuncta / Bonazunta - v. Mari-

nus, cognomento Bonaiuncta Bonaţunta - v. Marin, zvan Bona-

ţunta

Borislaus, episcopus Seniensis 256 Borislav, senjski biskup 257 Brandt, Miroslav

31

Branimir, dux Croatorum 52 Branimir, hrvatski knez 53 Bribirski, knezovi 163, 183

Budak, Neven 87, 245, 257, 363, 410 Budimir, Cetinensis 156

Budimir, Cetinjanin 157

Buisenus / Buysenus de Luca, comes Spalatensis 156, 162

Bulić, Frane 13, 19, 21, 81, 91 Buoncompagno da Signa, uĉitelj retorike 338

Buškariol, Frane 117

Butco, Croatus 164

Butko, Hrvat 165, 334

Butkovići 351, 426 Buţanĉić,Radoslav 380

Bysantius, abbas Spalatensis 262

C

Caceta, Spalatensis 168, 170 Caciti 112 Cadmus 4, 6 Caesar - v. Cesar Caius, papa, sanctus 19 Caloprestantius, Iadrensis 94 Camasius, Iadrensis 100 Cambi, Nenad 17 Carbon, Iadrensis 341 Carochula, Spalatensis 94 Carolus III. Crassus, imperator 52 Carpophorus, martyr 17 Cassarius / Kassarius, Spalatensis 314, 315

Cassiodorus Senator 388 Castorius, martyr 17 Castorius, notarius papae 26 Cataldus, Formini filius, canonicus et archidiaconus Spalatensis 132, 144, 154 Caualis, Spalatensis 170 Caydanus, dux Tartarorum 220, 238, 244, 250, 252, 254, 362 Cecarcanus, dux Tartarorum 238 Cededa, biskup 73, 75, 77, 79, 428 Cededa, episcopus 72, 74, 76, 78 Cegaida, Spalatensis 186 Cegaida, Splićanin 187 Cekarkan, tatarski kan 239 Celestin HI, papa 121, 133 Celestin IV, papa 257 Cernata, capellanus Spalatensis et archipresbyter 100 Cerne Carboni, Iadrensis 341 Cernecha, comes Spalatensis (12. saec.) 92, 96 Cernecha, Spalatensis (13. saec.) 312, 313 Cesar, Caius Iulius 8, 10 Cetinenses 156, 160 Cetinjani 157, 161, 332, 339, 350, 421, 426

Cezar, Gaj Julije 3, 5, 9, 11,398,404

Chrane, abbas 341

Chranislaus, Cetinensis 156, 160 Christus 12, 14, 16, 58, 378 Chroati, Chrouati, Chroata 32,

52,

56, 72, 80, 164, 248, 262, 361,

385, 404, 409

Chromatius, praefectus Romanus 18 Cicla, Spalatensis 100, 110

Cindro, Petar 381, 385

Claudius, martyr 17

Clicerius, episcopus Salonitanus 20, 21

Clisienses 292

Cocci, Alfredo 365

Colomannus, dux Slavoniae, rex Galliciae 170, 218, 222, 224, 230, 242

Colomannus, rex Hungariae et Croatiae 86, 90, 429

Columbanus, episcopus Traguriensis 317

Conradus - v. Coradus Constantinus VIII, imperator Con-

stantinopolitanus 56 Constantius, Magni Seven nepos

408

Coradus IV, rex Germaniae et Siciliae, imperator 306

Coribantes 32

Cornelius, nobilis Hungarus 144 Coruus / Corbus, Spalatensis 302, 303

Cotinus, nepos Carochule, Spalatensis 94

Crescens, discipulus sancti Pauli 12 Crescentius, archiepiscopus Spala-

tensis 82, 86, 90, 318 Cresimirus, rex Croatorum 80 Cresimirus III, rex Croatorum 56

Crisogonus, Spalatensis 170 Crnota, splitski kapelan

arhiprezbiter 101

Croati - v. Chroati

Cucilla, Iadrensis 134

Cumani 216, 240, 313

Cureti 8, 32, 399

Curictes 33

Cvitanić, Antun 347, 356, 357, 359

C

Ĉerneha, Splićanin (13. st.) 313 Ĉerneha, splitski knez (12. st.) 93, 97

Ĉikla, Splićanin 101, 111

Ĉmja Karbonov, Zadranin 341

D

Dabral, splitski nadbiskup 59, 65, 67,411

Dabralis, archiepiscopus Spalatensis 58, 64, 66

Dabro Ditii, archidiaconus Spalatensis 92

Dalmati, gens Illyrica 4, 8, 399 Dalmati, ilirsko pleme 5, 9,396, 399 Dalmatinac,

Dalmatinci 39, 69, 91,

293, 331, 335, 405, 425, 430 Dalmatini, Dalmatinus (lat.) 18, 38,

68, 90, 292

Dandolo, Andrija, kroniĉar 267, 269 Dandolo, Henrik, dud 129

Dandol us, Henricus, dux Venetorum 130

Daniel - v. Radosius

Danijel - v. Radosije

Demetrije Zvonimir - v. Zvonimir Demetrius Suinimirus - v. Suinimirus

Desa, diaconus Spalatensis 341 Desa, Spalatensis 313

Desa, Splićanin 313

Desa, splitski kanonik 341

Desa Corui / Corbi, canonicus Spalatensis 302, 303

Desa Korvov, splitski kanonik 303 Desa Macarelli, episcopus Traguriensis 96

Desa Makarelijev, trogirski biskup 97

Desa Michaelis, iudex Spalatensis 312, 313

Desa Mihaelov, splitski sudac 313 Dicije, Splićanin 93, 346

Dimitrije, mošunski ţupan, dvorski sudac 247

Dimitrius, comes Musuniensis,

iudex curiae regiae 246 Diocletianus / Dioclitianus, Caius

Aurelius Valerius 14-16,18,32,

44, 402

Diodorus Siculus 388

Dioklecijan, Gaj Aurelije Valerije 13,15,17, 19,33,45,49,131, 400, 402

Dion Kasije 398

Dionisius / Dyonisius, banus et dux

Slavoniae 246, 266, 288, 292 Dionizije, ban i herceg Slavonije

247, 267, 293, 368, 369, 402,

422, 426

Dionysius Halicamassensis 388 Dirscisclaus, rex Croatorum 54 Ditius, Spalatensis 92

Dobralj, splitski nadbiskup - v. Dabral

Dobre, splitski Ċakon 93

Dobre Dicijev, splitski arhiĊakon 93, 95, 346

Dobronia, episcopus Pharensis 316 Dobronić, Lelja 131, 141

Dobronja, hvarski biskup 317 Docleatae, gens Illyrica 17 Dokleati, ilirsko pleme

17

Domald, splitski knez 147,157,169, 171, 183, 185, 257, 350, 352, 354, 421

Domaldus, comes Spalatensis 146,

156, 168, 170, 184, 256 Domicije Vitalov, Splićanin 185, 189 Dominik Guzman,

sv. 339 Domitius, Vitalis filius, Spalatensis

184, 188

Domnije, salonitanski biskup, sv. 13, 15, 51, 400

Domnio, martyr 12, 14, 15 Domnion, muĉenik 13, 15, 400 Domnius, episcopus

Salonitanus,

sanctus 11-14, 20, 38, 50, 70,

78,210

Donat, zadarski biskup, sv. 63 Donato, Lodovico 383

Drago, nećak Sabacijev, splitski sudac 303

Drago Sabaci, iudex Spalatensis 303 Dragus, Sabaci nepos, Spalatensis 302

Drasca, Spalatensis 184, 186 Draţo, Splićanin 185, 187

Drţislav, hrvatski kralj 55, 81, 410,

427

Du Cange, Charles du Fresne 390 Duimus, Gumay nepos, Spalatensis

120

Duimus, senex, Spalatensis (13. saec.) 184

Duimus Cassari / Kassari, Spalatensis 314, 315

Duimus Cicle, Spalatensis 100, 110 Duimus Drasce, Spalatensis 184,

186, 188, 194

Duimus Formini, Spalatensis 170, 171

Dujam, nećak Gumajev, Splićanin

121

Dujam, salonitanski biskup, sv. 13, 15, 21, 39, 51, 69, 71, 79, 211, 400, 405, 409, 427

Dujam, splitski arhiĊakon (12. st.) 346

Dujam, starac, Splićanin (13. st.) 185, 187

Dujam Cikle, Splićanin 101, 111 Dujam Draţin, Splićanin 185, 187, 189, 195

Dujam Forminov, Splićanin 171 Dujam Kasarijev, Splićanin 315 Duplanĉić, Arsen 135, 209,

293 Dusciza, Spalatensis 170

Dušica, Splićanin 171

Dţ

Dţngis-kan, voĊa Tatara 221, 360

E

Ecije, rimski vojskovoda 57 Emanuel I. Komnen, bizantski car

105, 111, 113, 117, 348, 415-

417

Emanuhel / Hemanuel I. Comnenus, imperator Constantinopolitanus 110, 112, 116

Emericus - v. Henricus

Emerik, ugarsko-hrvatski kralj 121,

123, 125, 127,4/8

Etrušćani 109

Eugenije II, papa 336

Eugenije III, papa 97

Eusebije, vercelski biskup 341 Eusebius Caesariensis 338

Euzebije Cezarejski 338

Ezzelino da Romano, tiranin 338, 394

F

Farlati, Daniele 19, 135, 257, 301,

333, 374, 377, 385, 386, 408 Fedra 7

Ferluga, Jadran 347

Festo rimski upravitelj 13

Festus. praeses Romanus 12

Fila. zagrebaĉki prepozit 293

Filip. senjski biskup 297

Firentinac 419, 424

Firmin, Splićanin 135

Fisković, Cvito 113

Fisković, Igor 209, 417

Flor, Publije Anej 5,396

Floramo, Angelo 395

Florencije, epidaurski biskup 41 Florentinus 134, 337

Florentius, episcopus Epidauriensis 40

Florus, Publius Annaeus 5, 11 Formin, ninski biskup 79

Formin, Splićanin 145, 171, 341, 346, 352

Forminus, episcopus Nonensis 78 Forminus, Spalatensis 144

Franci (lat.) 128

Franciscus Assisiensis, sanctus 152, 337

Francuzi 129

Franzen, August 111

Franjosv. 153,337,339,350,

356

Fredericus I. Barbarossa, imperator 110

Fredericus II. Hohenstauffensis,

imperator 242, 302, 306 Fridrik I. Barbarossa, car 111, 338 Fridrik II.

Babenberg, austrijski

herceg 231

Fridrik II. Hohenštaufovac , car 215,

243, 303, 307, 339, 371, 372

Fuscus. presbyter Spalatensis (13.

saec.) 278, 279, 290, 296

Fusko. splitski prezbiter (13. st.) 279,

297

Fuskon. splitski arhiĊakon (11. st.) 346

G

Gabriĉević, Branimir 67

Gaeĉani 131

Gagetani / Gaietani (lat.) 130 Gaius, papa, sanctus 18

Gaj, papa, sv. 19, 400, 401

Gallona, Spalatensis 184, 188 Galon, Splićanin 185, 189

Galvano Fiamma, kroniĉar 394

Gargan de Arscindis, splitski naĉelnik 193, 195, 199, 201, 203, 209, 213, 215, 217, 243, 247,

257, 259, 287, 334, 357359, 362-364, 421

Garganus de Arscindis, potestas Spalatensis 192, 194, 198, 200, 202, 208, 212, 216, 242, 246,

256, 258, 334

Gaudije, splitski klerik i nadbiskup 95, 97, 415

Gaudius, clericus et archiepiscopus Spalatensis 94, 96

Gebizon, opat, papin izaslanik 79 Gejza, ugarski knez 57, 67, 411 Gejza II,

ugarsko-hrvatski kralj 97,

111, 121,315,4/5

Geoffroy de Villehardouin, kroniĉar 129

Georgius II, comes Susdalii 216 Gerardo Maurisio, kroniĉar 394 Gerardus, archiepiscopus

Sipon-

tinus, legatus papae 78 German, kapuanski biskup 55 Germanus, episcopus

Capuanus 54 Gervasius Canterburiensis 389 Gervazije Kanterberijski 389, 390 Geti

17, 400

Geti (lat.) 16

Geyza, rex Hungarorum 56, 66 Geza - v. Gejza

Girard iz Modene, franjevac 271

Girard, sipontinski nadbiskup, papin izaslanik 79

Girard, splitski nadbiskup 105, 109, 415, 416

Girardus, archiepiscopus Spalatensis 104, 108

Glicerije, salonitanski biskup 21, 402

Glycerius - v. Clicerius Goldstein, No 111, 347, 402, 410 Golfank - v. Ulfo

Golfancus - v. Ulfus

Got, vojvoda 35

Gothi 30, 32, 44, 46, 52, 72, 74, 76,

402-405, 409

Gothus, dux 34

Goti, Got 31, 33, 35, 45, 47, 53, 71, 73, 75, 77, 401, 403, 404, 407, 409, 426

Goti, Istoĉni 31, 403

Goti, Zapadni 31

Grci, Grkinja 374, 388

Greci (lat.) 142, 310, 429

Gregorije de Crescentio, kardinal, papin legat 121

Gregorius, cardinalis, legatus papae 121

Gregorius, clericus ladrensis, electus

archiepiscopus Spalatensis 94 Gregorius, comes Berberiensis,

comes Spalatensis 162, 182,184 Gregorius, episcopus Arbensis 78 Gregorius, episcopus

Croatensis 78 Gregorius, episcopus Ioriensis 228 Gregorius, episcopus Nonensis 78

Gregorius, Gallonae filius, Spala-

tensis 188

Gregorius I, papa, sanctus 20, 22, 24, 26, 40

Gregorius VII, papa 78

Gregorius VIII, papa 104

Gregorius IX, papa 176, 256 Gregorius de Crescentio, cardinalis, legatus papae 120

Grgur, barski nadbiskup 113

Grgur, gjurski biskup 229

Grgur, hrvatski biskup 79

Grgur, ninski biskup 79

Grgur, rapski biskup 79

Grgur, zadarski klerik, izabrani splitski nadbiskup 95

Grgur I. Veliki, papa, sv. 21, 23, 25,

27, 29, 41, 401-405

Grgur VII, papa 79, 131, 394

Grgur VIII, papa 103, 105

Grgur IX, papa 177, 257, 340, 353, 354

Grgur Galonin, Splićanin 189 Grgur Krescencijev, kardinal, papin legat 121

Grgur Šubić Bribirski, splitski knez 163, 183, 185, 350, 351, 354, 402, 421, 429

Grimal, Pierre 11

Grizogon, Splićanin 171

Grube, Spalatensis 341

Grube, Splićanin 341

Gruber, Dane 414

Gruber, Joachim 391

Grubesca, comes Spalatensis 194 Grubeša, splitski knez 195 Grundmann, Herbert 391

Grupcije, nećak Firminov, splitski arhiprezbiter, ninski biskup 135, 137, 149

Grupcije Prodanov, splitski arhiĊakon 135, 145, 155, 279, 341, 346

Grupĉo Prodanov - v. Grupcije Prodanov

Gruptius, Firmae nepos, archipresbyter Spalatensis, episcopus Nonensis 134, 136, 148

Gruptius, Prodani filius, archidiaconus Spalatensis 134,144,154, 278

Gualterius, canonicus Spalatensis, magister 336

Guhal, Zupan 103

Guido Fava, uĉitelj retorike 338 Gulin, Ante 247, 341

Gumaj, Splićanin 121

Guncel, splitski nadbiskup 145, 147,

149, 151, 153, 155, 163, 173,

175, 177, 181, 257, 331, 340,

341, 351-354, 358, 362, 364,

401, 419, 421

Guncellus, archiepiscopus Spalatensis 144, 146, 148, 150, 152, 154, 162, 172, 174, 176, 180,

256, 331

Gunjaĉa, Stjepan 55, 85, 330, 340, 380, 383-385, 391, 405, 407, 409, 410, 414

Gvalterije, splitski kanonik, uĉitelj 336

Gyorffy, Gyorgy 89

Gvrardus Mutinensis, ordinis fratrum minorum 270

H

Hadrijan IV, papa 101

Hanel, Jaroslav J. 357

Heinemann, Lothar de 382

Helena, regina Croatorum 80 Heleni 386

Helmold, kroniĉar 33

Hemanuel - v. Emanuhel Henricus , rex Hungariae et Croatiae

120, 122, 124, 126

Hera, boţica 388

Herakleon, bizantski car 45 Heraklije, bizantski car 45, 407 Hezihije, salonitanski biskup 410

Hieronymus Stridonensis, sanctus 2, 3, 388

Hijeronim, Sofronije Euzebije - v. Jeronim, sv.

Hilario - v. Ylario

Hilarion, sv. 5

Hircije, Aulo 398

Histri 9, 399

Hitilen, ugarski plemić 117 Hofmann, Heinz 391, 393

Honorat, salonitanski arhiĊakon 21,

23, 25, 27, 346, 401 Honoratus, archidiaconus Saloni-

tanus 20, 22, 24, 26

Honorije, salonitanski biskup 401 Honorije II, protupapa 73

Honorije III, papa 141, 145, 149, 153, 163, 337, 350, 352 Honorius III, papa 140, 148, 152

Horacije Flak, Kvint 5, 11, 387, 396,

399

Horatius - v. Oratius

Hrane, opat 341

Hranislav, Cetinjanin 157, 161 Hromacije, rimski prefekt 19 Hrvati,Hrvat 33,53,71,73,81,105,

165, 249, 253, 263, 333-335,

350, 351, 358, 360-362, 368,

399, 403-407, 409, 416, 420, 421, 423, 424, 426-428, 430

Hugrin,ĉazmanski prepozit, splitski

nadbiskup i knez 247,291, 297, 299, 301, 368-371, 380, 419

Hugrin , kaloĉki nadbiskup 163,219,

223, 225, 229, 245, 301 Hugrinus / Ugrinus, archiepiscopus

Colocensis 218, 222, 224, 228-

300

Hugrinus, praepositus Cesmensis, archiepiscopus et comes Spalatensis 246, 290, 298, 300

Hungari, Hungarus 56, 84, 90, 96, 116, 138, 144, 216, 220, 222, 224, 226, 230, 232, 234, 238,

244, 248, 250, 254, 262, 266, 292, 294, 296, 298, 210, 312, 361

Hunger, Herbert 390

Huni 57

Hunni (lat.) 56

Hvarani 111, 257, 363

I

Iacominus, ordinis fratrum minorum 341

Iadrenses, Iadrensis 100, 122, 128,

130, 134, 266

Iadrius - v. Yadrius

Ianus, deus 181

Iliri 396

Innocentius III, papa 118, 120, 122, 128, 136

Innocentius IV, papa 176, 298, 302 Inocencije, papa - v. Inocent Inocent III, papa 119, 121, 123, 129,

133, 137, 139, 299, 336, 419 Inocent IV, papa 257, 275, 299,303,

307, 371, 374, 420

Iohannes, archiepiscopus Spala-

tensis (10. saec.) 52, 78 Iohannes, archiepiscopus Spala-

tensis (11. saec.) 66, 70 Iohannes, cardinalis, legatus papae

76, 80

Iohannes, comes Spalatensis (12. saec.) 102

Iohannes, Cucillae nepos, episcopus

Nonensis (13. saec.) 134

Iohannes, episcopus Portuensis,

legatus papae 64

Iohannes, episcopus Seniensis 256

Iohannes, Hungarus, ordinis Praedicatorum, episcopus Scardonensis, electus archiepiscopus

Spalatensis (13. saec.) 298, 300, 316

Iohannes, Toletanus, cardinalis 302 Iohannes, Vitalis filius, Spalatensis

188, 189, 296, 312

Iohannes IV, papa 38

Iohannes Cegaida, Spalatensis 186, 187

Iohannes de Plano Carpini, barski

nadbiskup 217, 253, 420 Iohannes Mesagalina, Spalatensis 94 Iohannes Ravennas, archiepiscopus

Spalatensis 48, 52, 427 Iohannes Ursinus, episcopus Tragu-

riensis 70, 78

Johannes Vegliensis, potestas Spalatensis 258, 264

Ionius, sacrista Spalatensis 108 Iouius - v. Iuppiter

Irnerije, pravnik 338

Isaias, propheta 289

Isidorus - v. Ysidorus

Israhel, gens 260, 262

Istrii - v. Ystrii

Isus Krist - v. Krist

Ital - v. Ytalus

Ital, kralj 7, 396

Italicus - v. Ytalicus

Iula - v. Yula

Iuno Sospita, dea 181

Iuppiter, deus 18, 49, 384

Iustinus, archiepiscopus Spalatensis 52

Ivan, kardinal, papin legat 77, 79, 81 Ivan, nećak Kucilin, ninski biskup 135

Ivan, ostrogonski nadbiskup 153

Ivan. portuanski biskup, papin legat 65

Ivan. senjski biskup 257

Ivan. siscijski biskup 53

Ivan. Splkanin, splitski nadbiskup (11. st.) 67, 71, 411

Ivan, splitski kanonik (13. st.) 412 Ivan. splitski knez (12. st.) 103 Ivan. splitski

nadbiskup (10. st.) 49,

53,67, 79, 408, 409

Ivan. Ugrin, dominikanac, skradinski biskup, izabrani splitski nadbiskup (13. st.) 299, 301,

317, 371, 372

Ivan, zadarski nadbiskup (13. st.) 354

Ivan IV, papa 39, 405, 409

Ivan X, papa 53, 55

Ivan I. Cimisk, bizantski car 55 Ivan iz Toleda, kardinal 303

Ivan iz Viterba, pravnik 338, 356, 357

Ivan krĉki, splitski naĉelnik 259, 265, 364

Ivan Asen H, bugarski car 143 Ivan Buzad, franjevac, splitski nadbiskup 377

Ivan Cegaida, Splićanin 187

Ivan Mezagalina, Splićanin 95

Ivan Ravenjanin, splitski nadbiskup

49, 51, 53, 407-409, 412, 427 Ivan Ursini, trogirski biskup, sv. 63,

71, 77, 79, 135

Ivan Vitalov,Splićanin 189,297,313 Ivanišević, Milan 13, 21, 23, 25, 27,

29,41,135,137,329,340,359,

365

Ivić, Nenad 391, 397, 398,402-405,

407, 408, 421, 422

Izidor Seviljski 3,387, 388, 394, 396 Izrael narod 261, 263

J

Jacobus Dusciza, Spalatensis 170 Jadrije, osnivaĉ Zadra 43 Jadrijević, Ante 135

Jaeschke, Kurt-Urlich 391 Jakinjanin 363

Jakob de Monte Regali, meštar templara 225

Jakomin, franjevac 341

Jakov Dušica, Splićanin 171

Nikola 65, 157

Jan, bog 181

Jarak, Mirja 65

Jedin, Hubert 137

Jelena, hrvatska kraljica 81, 412 Jeronim, sv. 3, 5, 388, 396, 397, 410 Jireĉek,

Konstantin 141, 406 Johi-kan, tatarski kan 239

Jonije, splitski sakristan 109 Jordan, povjesniĉar 401

Jovanović, Nenad 421

Jula, slavonski ban 145, 351

Julije Nepot, zapadnorimski car 21, 401

Junona Zaštitnica, boţica 181 Jupiter, bog 19, 33, 49, 384

Jurij II. Vsevolodoviĉ, veliki ţupan Suzdalja 217

Justin, splitski nadbiskup 53.

Justin I, bizantski car 407 Justinijan I, bizantski car 31, 346, 403, 407

K

Kaceta, Splićanin 169, 171

Kaĉići 113,197 ,332, 339, 350, 378,

416, 417, 421, 426

Kadan, tatarski kan 221, 235, 239, 245, 251, 253, 255, 360, 361, 419, 427

Kadmo 5, 7, 396, 397

Kajdan - v. Kadan Kajo, papa, sv. 400

Kalikst III, protupapa 111 Kaloprestancije, Zadranin 95 Kamasije, Zadranin 101 Karacsonyi,

Janos 414 Karaman, Ljubo 19, 380 Karbić, Damir 351, 354 Karbon, Zadranin 341

Karlo III. Debeli, car 53

Karokula, Splićanin 95

Kasarije, Splićanin 315

Kasiodor Senator 388, 407 Kassarius - v. Cassarius Kastorije, papin notar 27

Katald Forminov, splitski kanonik i arhidakon 133, 145, 155, 173, 341, 346, 352, 353

Katarina, kći Bele IV. 255

Katiĉić, Radoslav 5, 41, 45, 51, 63, 81, 396, 400, 402, 404-410, 412, 413, 425, 426

Kaval, Splićanin 171

Keĉkemet, Duško 203 Kersken, Norbert 393

Kibela, boţica 33

Klaić, Nada 53, 63, 65, 71, 73, 87, 89, 101, 113, 123, 129, 133, 135, 141, 157, 183, 269, 289,

329, 330, 333, 335, 347-350, 361, 380, 383, 391, 392, 410, 414, 424

Klaić, Vjekoslav 183, 354, 410,428 Kledin, ban, zadarski knez 347, 348 Klement

III, protupapa 61 Kniwald, Dragutin 135

Koloman, herceg Slavonije, kralj Galicije 171, 183, 219, 223, 225, 231, 243, 257, 363

Koloman, ugarsko-hrvatski kralj 87, 89, 91, 315,347, 348, 385,413, 414, 428, 429 Kolumban, trogirski biskup 317 Konon, papa 405

Konrad IV, kralj Njemaĉke i Sicilije, car 307, 372, 373

Konstancija Aragonska, ţena kralja

Emerika 125, 127 Konstancije, unuk Velikog Severa 408

Konstantin, siscijski biskup 53 Konstantin VII. Porfirogenet, bizant-

ski car 17, 361, 386, 403, 405 Konstantin VIII, bizantski car 57 Konstantin X.

Duka, bizantski car 81 Koribanti 33

Kornelije, ugarski plemić 145 Korvo, Splićanin 303

Kostrenĉić, Marko 89

Kotin, unuk Karokulin, Splićanin 95 Kovaĉić, Slavko 63, 95, 97, 103, 117, 123, 135, 341 Koţiĉić Benja, Šimun 383, 391, 392 Koţić, Maja 239, 361, 420 Krasić, Stjepan 339, 380 Krasovskij, A 382, 431 Krescencije, splitski nadbiskup 83, 87, 91, 319, 413

Krescent, uĉenik sv. Pavla 13 Krešimir, hrvatski kralj 81 Krešimir III, hrvatski kralj 57, 59 Krist 11, 13, 15, 17, 59, 379, 388, 427

Krizomali, Urban 95

Krševan, sv. 131 Kršnjavi, Izidor 380, 384, 414 Kucil, Zadranin 135

Kuman, splitski klerik, notar 341 Kumani 85, 217, 241, 313, 375 Kuntić Makvić, Bruna 399,

423 Kureti 9, 33, 399, 404, 420

Kuten, kumanski kan 217

Kvirin, siscijski biskup, sv. 53

L

Ladislaus, episcopus Tiniensis 316 Ladislav, dvorski župan 247 Ladislav, kninski biskup 317 Ladislav I. Sveti, ugarski kralj 85,

87, 121, 413, 428, 429 Ladislav III, ugarsko-hrvatski kralj

125, 127

Lampredije, Splićanin 207, 213 Lampredije Marihnin, zadarski

klerik i nadbiskup 101 Lampredius, Spalatensis 206, 212 Lampredius Marichne, clericus et

episcopus Iadrensis 100 Lampridije Dujmov, Splićanin 187 Lampridius, Duimi filius, Spala-

tensis 186

Lascaris (Theodorus I), imperator Graecorum 142

Latini, Latin 91,107, 225, 245, 404,

416, 424-426, 431

Latini, Latinus (lat.) 32, 90, 106,

224, 244, 404

Laurentius, episcopus Absarensis, archiepiscopus Spalatensis 68, 70, 78, 80, 82,411

Lav I, istočnorimski car 21

Lav II. MlaĊi, istoĉnorimski car 21, 401

Lav VI, papa 53

Lav IX, papa 65

Le Goff, Jacques 197

Leo I, imperator Constantinopolitanus 20

Leo II. Iunior, imperator Constantinopolitanus 20

Leon - v. Lav

Leonard, Splićanin 313

Leonard, splitski opat 259, 261, 374 Leonard Kaval, Splićanin 171 Leonardus. abbas Spalatensis 258,

260.374 Leonardus, Spalatensis 312 Leonardus Cavalis, Spalatensis 170 Levaković, Rafael

383

Liber, bog 7

Liber, deus 6

Liburni 3, 39

Liburni (lat.) 2

Lingones 32

Lingoni, keltsko pleme 33

Lisičar, Petar 5

Livije, Tit 5

Lombardus 96, 190

Lopez, Roberto 111

Lorandus - v. Rolandus Lorandus, glavni konjušar, palatin,

slavonski ban, splitski knez 247 Lovrijenac, splitski nadbiskup - v.

Lovro

Lovro, osorski biskup, splitski nadbiskup 69, 71, 79, 81, 83, 93, 115,411-413

Lucanus, Marcus Annaeus 2, 3, 8,

9, 32, 33, 42, 43

Lucarus, Duimi Cicle filius, archidiaconus Spalatensis, episcopus Pharensis 100, 110

Lucije III, papa 117, 119

Lucio, Giovanni - v. Lučić, Ivan Lucius III, papa 118

Luĉić (Lucius), Ivan 330, 340, 359,

381-385, 391, 423, 430

Lučić, Josip 103

Lučin, Bratislav 379

Lukan, Marko Anej 3, 9, 33, 43, 396, 398, 399

Lukar Dujma Ĉikle, splitski arhiĊakon, hvarski biskup 101, 111

M

Macarellius, Traguriensis 97 Madije, Splićanin 189

Madije, splitski primicerij 95

Madius, primicerius Spalatensis 94 Madius, Spalatensis 189

Madari 410

Magner, Thomas 19

Magnus Severus - v. Severus Magnus

Majnard, opat, biskup kardinal, papin izaslanik 69, 71, 75 Makarelije, Trogiranin 97

Maksim, salonitanski biskup 27, 29,

401, 403, 404

Maksimijan, Marko Aurelije 15, 17, 400

Malduč Kači

ćd, knez 205

Maldux de Almisio 204

Manas, splitski nadbiskup 91, 347, 414

Manases, archiepiscopus Spalatensis 90,91

Mangoli (lat.) 238

Manselli, Raoul 391

Manzauinus, Iadrensis 100, 118 Manzavin, Zadranin 101, 103, 111, 119

Marasović, Jerko 19, 81

Marasović, Tomislav 19, 67 Marcelijan, rimski prefekt 19 Marcellianus, prefectus Romanus 18

Marcus, evangelista, sanctus 12 Marcus, Gregorii Berberiensis filius,

comes Spalatensis 184 Marcus, praefectus Romanus 18 Marczali, Heinrich 414

Margareta, kćer Bele IV. 255 Margetić, Lujo 55, 407, 410, 423 Maria Lascaris, regina Hungariae et

Croatiae 242, 310, 429 Marianus, archiepiscopus Ravennas

28, 29

Marichna, Iadrensis 100

Marihna, Zadranin 101

Marija, žena bugarskog cara Ivana Asena II. 143

Marija Laskaris, ugarsko-hrvatska kraljica 143,243,311,374, 426, 429

Marijan, ravenatski nadbiskup 29 Marijanović, Ivana 81

Marin, splitski nadbiskup 53 Marin, zvan Bonažunta, Splićanin 315

Marinianus, archiepiscopus Ravennas 29

Marinijan, ravenatski nadbiskup 29 Marinus, archiepiscopus Spalatensis 52

Marinus, cognomento Bonaiuncta, Spalatensis 314, 315

Marinus Bonazunta - v. Marinus, cognomento Bonaiuncta Marko, evanđelist, sv. 13

Marko, rimski prefekt 19

Marko Šubić Bribirski, splitski knez 185, 354

Marola, Spalatensis 115

Mars, bog 13, 19

Marte, dens 18

Martin, opat, papin izaslanik (7. st.) 39, 405

Martin, splitski nadbiskup 55 Martin, splitski svećenik 279 Martin Manzavinov, zadarski

klerik,

hvarski biskup 101, 103, 111,

119,416

Martinus, abbas, legatus papae (7. saec.) 38

Martinus, archiepiscopus Spalatensis (10. saec.) 54

Martinus, sacerdos Spalatensis 278 Martinus Manzavini, clericus

Iadrensis, episcopus Pharensis

100, 102, 110, 118

Documents

Toma Arhiđakon, Historia Salonitana, Književni krug, Split, 2003