Univerzitet u SarajevuFakultet za saobraćaj i komunikacije

Skripta za 2. parcijalu iz predmeta:LOGISTIČKI SISTEMI

Maj, 2011. godine.

TEMA 6. SKLADIŠNO – LOGISTIČKI SISTEMI

VRSTE SKLADIŠTA

Prilikom skladištenja posebno treba obratiti pažnju na sledeća odluke o zalihama: -Oprema skladišta uključujući i upravu i upravljanje, - Obim centralizacije skladišta, - Držanje sopstvenog skladišta ili skladišta u tuđem vlasništvu, - Lokacija skladišta, - Visoke skladišne zalih Osnovni zadatak nakog skladišta se sastoji u ekonomskom usaglašavanju različito dimenzionisanih tokova tereta. Motivi držanja skladišta su: 1). Funkcija izjednačavanja, 2). Funkcija sigurnosti, 3). Funkcija razvrstavanja, 4). Špekulativna funkcija, 5). Funkcija dorade.

Funkcija izjednačavanja je značajna u slučaju pojave međusobnog odstupanja potrebe za materijalom i njegovog priticanja u količinskom smislu i / ili u odnosu na vremensku raspodelu. Funkcija sigurnosti je značajna u slučaju pojave nepredvidivih rizika u poku proizvodnje uz oscilacije potreba na tržištu prodaje i zakašnjenja isporuka na tržištu nabavke. Funkcija razvrstavanja je značajna kod oblikovanja asortimana robe u trgovini ili kod oblikovanja vrsta proizvoda u industrijskim preduzećima odnosno kad raspoloživi materijal na tržištu, sa proizvodno tehničkog aspekta, ne odgovara zahtevima. Špekulativna funkcija je značajna u slučaju kada se očekuje povećanje cena na tržištu nabavke ili tržištu prodaje. Funkcija dorade je značajna u slučaju kada kod uskladištenih tereta dolazi do promene kvaliteta. Ovde se radi o skladištima proizvoda, pošto se u tim skladištima odvijaju pojedini proizvodni procesi. Skladišta se prema mestu u procesu stvaranja vrednosti mogu klasifikovati na: - Ulazna 8nabavna) skladišta, - Međuskladišta, - Prodajna skladišta. Prema stepenu centralizacije razlikujemo centralizovana i decentralizovana skladišta. Skladišta se sa aspekta predmeta sortiranja dele na skladište materijala i skladišta gotovih proizvoda (robe). Skladišta se prema broju potencijalnih potrošača dela na opšte skladište, pripremno skladište i pomoćno skladište. Skladišta se sa aspekta zaštite skladišne robe od atmosferskog dejstva dele na skladište u zatvorenom prostoru zgradama) i skladište na otvorenom prostoru. Skladišta se sa obzirom na njihovu lokaciju dele na spoljno skladište i unutrašnje skladište.

SKLADIŠNE FUNKCIJE

Funkcija sortiranja kod skladišta materijala obuhvata raspoređivanje različitih vrsta ili grupa artikala, čine se istovremeno relativno jednostavno upravlja zalihama i vrši njihova kontrola. Dok opšta skladišta isporučuju tražene materijale svim bitnim mestima potrošnje u okviru preduzeća, dotle skladišta pripreme daju tražene materijale iz svojih zaliha samo jednom definisanom krugu potrošača. Trgovinska skladišta sadrže samo zalihe robe za određene stepene proizvodnje i radne procese. Ukoliko se skladište nalazi prostorno unutar fabrike, govorimo o unutrašnjem (internom) skladištu. Spoljna skladišta se grade zbog nedostatka prostora na matičnoj lokaciji ili služe zato da skrate velika rastojanja između preduzeća i njihovih (spoljnih) dobavljača ili kupaca. Ona čak predstavljaju i neku vrstu jpomoćnoh skladišta, jer njihove zalihe služe dopunjavanju internih skladišta. Klasifikacija skladišta prema ugovornim varijantama: - Konsignaciona skladišta, - Ugovorna skladišta. U konsignacionom skladištu u preduzeću kupca, dobavljači održavaju sopstvene zalihe na taj način što uz pomoć kupca vrše izračunavanje u momentu primanja informacija o potrebama za dobrima. Samom kupcu niz prednosti nudi prvenstveno konsignaciono skladište i to: - Visoku sigurnost snabdevanja, - Niže troškove realizacije, -Smanjene troškove vezanog kapitala O ugovorenom skladištu govori se kada dobavljač u sopstvenom ili u špediterskom

2

skladištu održava ugovoreni nivo i strukturu zaliha, a ova ostaje nezaračunata kupcu do mementa isporuke. Na ovaj način se kod kupca realizuje ista prednost kao i u slučaju konsignacionog skladišta, sa tom razlikom, da je ograničen rok spremnosti i vreme spoljnog transporta kao i vreme kontrole ulaza.

PODJELA SKLADIŠTA

U podna skladišta se svrstavaju blok skladište i skladište u redovima. Kod skladištenja u blokovima skladišna dobra se čuvaju na podu u blokovima koji pokrivaju velike površine. Kod skladištenja u redovima skladišna dobra su raspoređena na podu u obliku redova. U svakoj od navedenih vrsta podnih skladišta roba se može odlagati ili neslojevito u blokove ili redove. Blok skladište je podesno za odlaganje približno homogenih artikala koje karakteriše odlaganje velikih količina istog artikla, jer je direktan pristup moguć samo skladišnim jedinicama u prednjim redovima nekog bloka. Međutim, ukoliko se radi o skladištenju različitih artikala, praktikuje se uglavnom njihjovo odlaganje u redove, jer im se na taj način lakše i brže prilazi. Robe koje se u podnim skladištima mogu skladištiti u slojevima su robe neosetljive na pritiske. Maksimalna dopuštena visina slaganja zavisi od: - Transportne tehnike, - Raspoložive visine skladišnog prostora, - Izdržljivosti najnižih skladišnih jedinica kao, - Nosivost poda. Osnovne prednosti podnih skladišta su: - Visoka fleksibilnost, - Manji investicioni troškovi, - Zadovoljavajuća iskorišćenost površina odnosno prostora, - Manje potrebe za kadrovima, - Zanemarljiva pojava smetnji, kada je skladišno dobro sposobno za slaganje i kada se ima u vidu stabilnost Osnovni nedostaci podnih skladišta su: - Manja mogućnost automatizacije odnosno mehanizacije, - Potreba za uređivanjem zauzetosti skladišnih mesta, -Moguće je direktno uzimanje samo iz perifernih područja blokova, - Nepovoljnost vođenja i kontrole zaliha u slučaju bećeg broja artikala, - Princip uskladištenja „FIRST-IN FIRST-OUT“ moguć samo kod homogenih blokova odnosno redova. Osnovna područja primene podnih skladišta: 1. Skladištenje u blokovima: Manji broj različitih artikala, Velike količine po artiklu, Prosečan obrt, Sposobnost slaganja dobara za uskladištenje 2. Skladištenje u redove: Prosečan broj različitih artikala, Prosečna količina robe po artiklu, Visok obrt, Sposobnost slaganja robe

REGALNO SKLADIŠTE SA POLICAMA

Skladištenje u regalnim skladištima sa policama se obavlja na zatvorenim policama sa podovima od čeličnog lima ili drveta u više nivoa. U postolju regala ili bočnih zidova nalazi se noseći raster koji je učvršćen za podni nosač. Sastavni delovi regalnih skladišta sa policama su: - Fioke (ladice), - Police koje se po potrebi lako izvlače, - Koritasti ulošci, - Razdeljne ploče sa i bez sekcioniranja, - Kuke za viseće skladištenje, - Letvice za rasute terete, - Bočni i začeoni zidovi od čeličnog lima ili rešetaka. Dimenzije regalnih skladišta sa policama zavise od: - Količine dobara koja se skladište, - Broja različitih artikala (širina asortimana), - Učestalosti obrtaja kao i od, - Raspoloživosti prostora. Osnovne prednosti regalnih skladišta sa policama: - Mogućnost direktnog pristupa svakom artiklu, - Pogodno za ostvarivanje visokih obrta, - Fleksibilno kod promene strukture, - Zanemarljiva sklonost poremećajima, - Dobre mogućnosti sređivanja i kontrole zaliha, - Moguća je jednostavna organizacija skladišta, - Osrednji investicioni troškovi (zavisno od opremljenosti).

3

Osnovni nedostaci regalnih skladišta sa policama: - Delimično nepovoljan pristup uslužnog osoblja (ispod/iznad), - Visoki personalni izdaci kod ručnog opsluživanja (pešačenje, zahvatanje), - Visoke potrebe za površinama i malo iskorišćenje pri manuelnom opsluživanju regala, -Ograničene mogućnosti automatizacije tj. mehanizacije, - Slabo se ostvaruje princip „FIRST-ILI-FIRST-OUT“. Primena regalnih skladišta sa policama: - Skladištenje različitih dobara u željenim količinama, - Veliki asortiman u malim do srednjih količina, koja nije pogodna za paletizaciju, - Različite veličine skladišne robe, naročito malih delova.

PROLAZNA REGALNA SKLADIŠTA

Prolazna skladišta – ovde se radi o posebnim načinima gradnje paletno-regalnih sistema, koji međusobno povezuju prednosti slaganja u blokovima i regalnim skladištenjem. Nekoliko paleta za redom se postavljaju po dubini regala na dve prolazne konzole odnosno na pod. Konzole se montiraju desno i levo na stubnu konstrukciju. Po pravilu jedna za drugom se slaže najviše osam tovarnih jedinica. Regali za uvođenje tereta se koriste za unošenje u skladište većih količina dobara sa velikom težinom pri ograničenom broju različitih proizvoda i malom broju obrta. Osim toga, oni su prikladni za skladišnu robu koja je osetljiva na jpritisak, i koja ne može da bude skladištena u blokovima. Punjenje prolaznog regala se izvodi samo od pozadi prema napred pošto se u hodnik može ući samo sa jedne strane. Kod prolaznih regala postoji mogućnost prolaska uskladištenih dobara kroz regaona polja. Tako tovarne jedinice u prolaznom regalu mogu biti pokrenute sa jedne strane, npr. od viljuškara, dok sa suprotne strane tovarne jedinice preuzima jedan drugi uređaj za slaganje. Ovaj regalni sistem omogućava ostvarenje principa FIRST-IN-FIRST-OUT. U odnosu na blok skladište regalno skladište ima bolju iskorišćenost visine skladišnog prostora, pošto otpada ograničenje zbog pritiska. Kod regalnog skladišta za paletizovane terete nije moguć direktan pristup skladišnoj jedinici. Regalno skladište za paletizovane terete se koristi za uskladištenje robe koja je osetljiva na pritisak. Regalno skladište za paletizovane terete se koristi za uskladištenje robe sa relativno niskim brojem različitih artikala, sezonskog karaktera i velike pojkedinačne težine.

SKLADIŠNOLOGISTIČKI SISTEMI

Da bi se shvatili najvažniji fenomeni skladišnologističkih sistema, potrebno je po nekoliko misli posvetiti ovim temama: 1) mjesto skladišta u logističkoj industriji, 2) važnije vrste skladišta, 3) specifičnosti lučkih skladišta, 4) skladišta prema stupnju mehaniziranosti, 5) izbor lokacije i izgradnja skladišta, 6) modeliranje unutrašnjih skladišnih prostorija, 7) dizajniranje racionalnoga skladišnoga poslovanja, 8) implementacija temeljnih pravila u skladišnome poslovanju, 9) primjereno razmještanje robe u skladištu, 10)organizacijaskladišnoga poslovanja, 11) skladišni informacijski sustavi, 12) pojam i posebnosti skladišne logistike, 13) pojam i posebnosti skladišnologističkoga sustava, 14) misija skladišnologističke industrije, 15) prostorno-vremenske dimenzije skladišnologističkih sustava i 16) primjereno upravljanje skladišnologističkim sustavima.

Mjesto skladišta u logističkoj industriji

O skladišnoj logistici i skladišnologističkim sustavima moguće je napisati posebnu knjigu, jer se fenomeni takve logistike i takvih sustava mogu izučavati ne samo interdisciplinarno i multidisciplinarno nego i s različitihmotrišta, primjerice: tehničkoga, tehnološkoga, organizacijskoga, ekonomskoga, pravnoga, ekološkoga (...). Izučavati

4

fenomene skladišne logistike i skladišnologističkih sustava, zapravo, znači izučavati fenomene univerzalne i specijalističkih logistika i fenomene skladišta i skladištenja u svim mogućim modalitetima i sa svih motrišta. Modelirati uspješan, učinkovit i profitabilan međuodnos logističke industrije i skladišne industrije u jedinstvenu skladišnologističku industriju, koja bi zadovoljila želje, potrebe i potražnju brojnih logističkih subjekata, nije jednostavno.

Budući da o nekim fenomenima skladišta i skladištenja, kao i međuodnosu skladištenja i logistike, postoje objavljeni i javnosti dostupni brojni rezultati istraživanja,3''3 u nastavku se obrađuje nekoliko novih tematskih jedinica o skladišnologističkim fenomenima.

Skladišta se općenito definiraju kao posebna mjesta, ograđeni, neograđeni, zatvoreni, otvoreni, natkriveni (...) prostori koji služe za uskladištenje, smještaj, pohranjivanje, manipuliranje, (pre)pakiranje, oplemenjivanje, (pre)signiranje, vaganje, brojenje, mjerenje, paketiziranje, paletiziranje, čuvanje (...) i skladištenje (...) materijalnih dobara.

Proizvoditi proizvode u logističkoj industriji i takve proizvode primjenjivati u gotovo svim primamim, sekundarnim, tercijarnim, kvartarnim i kvintarnim djelatnostima, posebno onima u vezi s robnim tokovima, tokovima informacija, financijskim tokovima i vlasničkim tokovima, nije moguće bez različitih vrsta skladišta, odnosno skladišne logistike i skladišnologističkih sustava.

Važnije vrste skladišta

U literaturi postoje različite klasifikacije skladišta. Ne ulazeći dublje u tematiku pojedinih klasifikacija navode se samo najvažnije vrsta skladišta:

• Otvorena skladišta. Otvorena su skladišta namijenjena za uskladištenje, čuvanje (...) i iskladištenje materijalnih dobara koja nisu osjetljiva na atmosferske prilike, koja ne zahtijevaju posebnu zaštitu od krađe i poseban tretman, primjerice: ruda, ugljen, kamen, cigla, pijesak, željezne konstrukcije, trupci (...).

• Zatvorena skladišta. Zatvorena su skladišta namijenjena za uskladištenje, čuvanje (...) i iskladištenje veoma različitih materijalnih dobara koja zahtijevaju posebne uvjete zaštite, čuvanja, odnosno tretmana, primjerice: bijela tehnika, namještaj, prehrambeni artikli, roba široke potrošnje (...).

• Zatvorena skladišta mogu biti opća ili univerzalna i specijalizirana (npr. podrumi za vino, silosi za žito, rezervoari za naftu i nafte derivate...). Zatvorena skladišta mogu biti jednoetažna, dvoetažna (kao zgrada i podrum) i višeetažna (kada zgrada ima više katova skladišnoga prostora).

• Natkrivena skladišta. Natkrivena skladišta su namijenjena za uskladištenje, čuvanje (. . .) i iskladištenje materijalnih dobara koja suosjetljiva na atmosferske utjecaje (npr. cement, umjetna goriva, drvena građa.,.), kao i posebnih vrsta roba s nestandardnim dimenzijama (npr. pojedinačni komadi duži od 10 i više metara, ili dimenzija većih od 15m x 3m x 3m...) i pojedinačnih komada nestandardne mase (npr. pojedinačni komadi veće mase od 20 tona.,.). Takva su skladišta, zapravo, prostori za skladištenje robe s jedne ili više strana stalno zatvoreni, natkriveni krovnom konstrukcijom. Krov se u pravilu naslanja na stupove, odnosno na zid s jedne ili dviju strana.

• Regalna skladišta. Regalna skladišta su određena kombinacija etažnih skladišta i hangarskih skladišta. Osnovna karakteristika regalnih skladišta jest odvojenost konstrukcije

5

koja služi za smještaj tereta i konstrukcije koja štiti robu u skladištu od atmosferskih i drugih utjecaja. Regali su relativno lagane čelične konstrukcije, a nalaze se u dugim paralelno postavljenim redovima. Takva su skladišta namijenjena za uskladišten]e, čuvanje (...) i iskladištenje robe na paletama ili tipizirane robe kojom se može jednostavno i automatizirano manipulirati (...). U praksi postoje različiti tipovi regalnih skladišta, primjerice:

Regali s pregradnim policama čvrsto stojeći, primjerice: niski regali s pregradama, visoki regali s pregradama, protočni regali s pregradama.

Regali s pregradnim policama pokretni, primjerice: pomični regal s policama i kružni regal s policama (horizontalni ili vertikalni regali).

Poletni regali čvrsto stojeći, primjerice: paletni niski regali, paletni visoki regali, paletni dovozni regali, paletni provozni regali, paletni protočni regali.

Paletni regali pokretni, primjerice: paletni. pomoćni regali, pokretni kružni regali.

Regalna skladišta su potpuno automatizirana, uskladištenje, smještaj i iskladištenje paletizirane robe obavlja se računalnim programima. Takva skladišta mogu imati različite kapacitete. Mogu imati i više od 20 etaža.

• Hangarska skladišta. To su posebne vrste zatvorenih skladišta prizemne izvedbe. Njihova konstrukcija služi samo za zaštitu robe od atmosferskih i drugih utjecaja. Najčešće su građena od čelika, a zidovi od različitih vrsta lima. Lagana konstrukcija dopušta velike raspone bez stupova čime se dobiva velik slobodan prostor. Dimenzije takvih skladišta omogućuju skladištenje različitih vrsta velikih količina roba, različitih dimenzija i različite mase, pa i onih nestandardnih dimenzija i masa (...). Takva skladišta mogu biti različitih veličina i do 10.000 m3.

• Javna skladišta. Javna skladišta svojim kapacitetima, ovisno o vrstama i osnovnim karakteristikama, pružaju usluge svim potencijalnim korisnicima, pravnim i fizičkim osobama. Korisnici javnih skladišta, koji imaju manje količine roba i koji koriste relativno manje površine takvih skladišta, imaju ekonomsko opravdanje u svojem poslovanju, a za one koji stalno trebaju velike skladišne površine ekonomičnije je imati vlastita skladišta. I javna skladišta mogu biti univerzalna ili opća i specijalizirana skladišta, najčešće prilagođena pojedinim gospodarskim granama (...).

• Privatna ili vlastita skladišta. Mnoga poduzeća grade, u pravilu, specijalizirana skladišta za vlastite potrebe. To su, prije svega, skladišta robnotrgovinskih centara, robnoopskrbnih centara, robnodistribucijskih centara i logističkih centara.

Specifičnosti lučkih skladišta

Posebnu skupinu skladišta predstavljaju lučka skladišta,344 koja se mogu klasificirati prema različitim kriterijima, primjerice:

• Lučka skladišta prema lokaciji mogu biti: priobalna, zaobalna i pozadinska skladišta.

• Lučka skladišta prema načinu gradnje mogu biti; hangarska, etažna, regalna i plivajuća skladišta te rezervoari i nadstrešnice.

• Lučka skladišta prema namjeni mogu biti: skladišta opće namjene ili univerzalna skladišta, kondicionirana skladišta i hladnjače, silosi, skladišta za fosfate, skladišta za tekuće terete, skladišta za kemikalije, skladišta za plinovite terete, skladišta za

6

dugačku robu, skladišta s pomičnim krovom, skladišta s izbočenim krovom, skladišta za opasne terete, skladišta za žive životinje (...).

U skupinu lučkih skladišta primjereno je uključiti i lučka skladišta otvorenoga tipa, odnosno lučke terminale, primjerice:345 višenamjenski i univerzalni terminali, kontejnerski terminali, terminali za rasute terete (npr. ruda, ugljen...), terminali za fosfate i kalij, terminali za žitarice, terminali za naftu i naftne derivate, terminali za ukapljene plinove, terminali za opasne terete, terminali za drvo i drvne prerađevine, terminali za izvangabaritne i vrlo teške terete, terminali za južna voća i prehrambene proizvode, terminali za žive životinje, kontejnerski terminali, RO-RO terminali, FO-FO terminali, terminali za cestovna vozila, terminali za generalne terete, putnički terminali, ostali specijalizirani lučki terminali.

Budući da su morske luke važna prometna čvorišta u kombiniranome i multimodalnome transportu, primjereno je u skupinu multimodalnih lučkih terminala ubrojiti i ove terminale: lučko-cestovni terminali, lučko-željeznički terminali, lučko-željezničko-cestovni terminali, lučko-riječno-željezničko-cestovni terminali. Uz multimodalno-lučke terminale, kao skladišta otvorenoga tipa zanimljiva su i ona u kopnenim prometnim čvorištima, primjerice: željezničko-cestovni terminali (i obrnuto), željezničko-cestovno-riječni terminali, cestovno-zračni terminali, cestovno-riječni terminali, poštansko-zračni terminali, poštansko-željeznički terminali (...). Isto tako, treba spomenuti i specijalne terminale za tzv. unitizirane terete (tj. okrupljene manipulacijskotransp ortne jedinice), kao što: Huckepack terminali, Bimodalni terminali, RO-RO- terminali, FO-FO- terminali, kontejnerski terminali, kontejnersko-Huckepack- terminali te druge kombinacije multimodalnih terminala C).

U najširem smislu u sustave skladišta i terminala, odnosno u skladišnologističke sustave primjereno je svrstati i posebna skladišta, zone i centre, primjerice:3'16 carinska skladišta, slobodne zone, robno transportne centre, robnodistribucijske centre, robnotrgovinske centre, logističke centre (...).

Skladišta prema stupnju mehaniziranosti

ve vrste i tipovi skladišta, terminala, zona i centara, o čemu je prethodno ukratko pisano, mogu prema stupnju mehaniziranosti biti:

• Robotizirana skladišta. U takvim se skladištima svi poslovi obavljaju pomoću robota kojima se računalno upravlja, a putem kamera se prate i kontroliraju pojedine operacije (...).

• Automatizirana skladišta. Svi se poslovi u takvim skladištima obavljaju automatizirano, pomoću računala i odgovarajućih softverskih programa (...).

• Visokomehanizirana skladišta. U takvim se skladištima većina skladišnih procesa obavlja suvremenom mehanizacijom i računalima, ali se određene operacije obavljaju manualno (...).

• Niskomehanizirana skladišta. Većina se poslova u takvim skladištima obavlja manualno uz upotrebu jednostavnije mehanizacije (...).

Izbor lokacije i izgradnja skladišta

Da bi se sustavno mogla promišljati problematika skladišnolučkih sustava, potrebno je po nekoliko rečenica posvetiti izboru lokacije skladišta, projektiranju i izgradnji skladišta.

• Izbor lokacije skladišta. Pri izboru mjesta izgradnje odgovarajućeg skladišta, treba voditi računa o brojnim čimbenicima, primjerice: o mikro i makro tržišnim referenci]ama; o vrstama i karakteristikama materijalnih dobara koja će se uskladištavati, čuvati, iskladištavati,

7

distribuirati preko određenoga skladišta; o prometnoj' infrastrukturi i prometnoj suprasrrukturi; o stupnju razvijenosti suvremenih transportnih tehnologija (npr. kontejnerizaciji); o raspoloživim ljudskim potencijalima; o svim referencijama bližega i daljnjega gravitacijskoga područja, a posebno o potrebama i kupovnoj moći potencijalnih kupaca, korisnika, potrošača; o'veličini i konfiguraciji terena; o aktualnosti urbanističkih i prostornih planova; o stupnju razvijenosti i učinkovitosti javnoga prometa; o stupnju razvijenosti komunalne infrastrukture; o cijeni zemljišta i troškovima izgradnje; o kapacitetima i učinkovitosti najbližih servisa; o mentalnom sklopu stanovništva u dotičnim gravitacijskim zonama (...).

Pri izboru najpovoljnije lokacije odgovarajućega skladišta mogu se koristiti različite metode, primjerice:347 metode određivanja gravitacijskih zona, metode kvadratnoga pridruživanja, metode linearnoga programiranja, metoda tona/kilometar (tj. t/km), metoda težine (...).

« Projektiranje i izgradnja skladišta.. Nakon izbora najpovoljnije lokacije odgovarajućega skladišta slijedi veoma zahtjevna fazaprojektiranja i izgradnje skladišta. Idejne, glavne i izvedbene projekte na osnovi referencija investitora izgrađuju specijalizirana projektantska poduzeća. Sukladno projektnom zadatku, projektnoj dokumentaciji, misiji i funkcijama nekoga skladišta, slijedi faza izgradnje dotičnoga skladišta. Građevinske radove na izgradnji glavne skladišne zgrade, pomoćnih zgrada i uređivanja prostora oko skladišnih zgrada izvode specijalizirana građevinska poduzeća (...). Pri izradi projektne dokumentacije, organizaciji izgradnje i same izgradnje skladišta, investitori trebaju voditi računa o brojnim čimbenicima, primjerice: o svakom pojedinačnom troškovnom mjestu i ukupnim troškovima izgradnje skladišnoga kompleksa; o funkcionalnosti svih skladišnih prostora; o sigurnosti prilikom izgradnje, ali i sigurnosti pri eksploataciji izgrađenoga skladišta (...). Primjerenost projektne dokumentacije i izgradnje nekoga skladišta najizravnije ovisi o konzistentnom definiranju i formuliranju projektnoga zadatka u kojemu posebnu pozornost treba posvetiti: tipu i veličini skladišta i rasporedu skladišnih prostora; veličini i razmještaju vrata, prozora i zidova; nosivosti podova; veličini i nosivosti teretnih liftova; pristupnim površinama skladištu koje služe za uskladištenje i iskladištenje tereta (npr. peroni, platforme, rampe...).

Modeliranje unutrašnjih skladišnih prostorija

Modeliranje unutrašnjih skladišnih prostorija se odnosi na raspored prostorija s ulazima i izlazima te nabavu i razmještaj skladišne opreme u skladišnim i manipulacijskim prostorima. Pri modeliranju unutrašnjih skladišnih prostorija treba imati na umu brojne čimbenike, primjerice: značajke materijalnih dobara koja se uskladištavaju, pohranjuju (...) i iskladištavaju (npr. vrsta, količina, dimenzije, masa, oblik pakiranja, zapremnina, posebna svojstva robe, učestalost i obrtaj uskladištenja i iskladištenja robe...); načini uskladištavanja, smještaja i iskladištavanja robe; načini dopreme robe.(do skladišta) i otpreme robe (od skladišta); veličinu i raspored prostorija u skladištu koje služe za manipuliranje i smještaj tereta; opremu u skladištu i mehanizaciju za manipuliranje teretom; tehnike rasporeda i smještaja tereta u prostorijama skladišta (...).

Pri modeliranju unutrašnjih skladišnih prostorija trebaju se poštivati određena tehnološka, sigurnosna, ekonomska, organizacijska, pravna (...) načela, primjerice: poštivati procesna pravila prilikom uskladištenja, smještaja, sortiranja, tramakanja, prepakiranja, presigniranja (...) i iskladištenja robe; omogućiti pristupačnost svakoj pošiljci u svim skladišnim prostorijama; omogućiti preglednost svih pošiljaka u svim skladišnim prostorijama; održavati

8

čistoću u skladišnim prostorima; maksimalno i stalno koristiti skladišne kapacitete; maksimalno zaštititi od svih potencijalnih rizika ljude u skladištu, opremu, instalacije, skladišne prostorije, uskladištenu robu; informacijskim tehnologijama omogućiti uspješno i učinkovito, a to, zapravo, znači kvalitetno, sigurno, brzo i racionalno skladišno poslovanje; omogućiti brzo prilagođavanje skladišnoga poslovanja novonastalim promjenama; izgraditi primjerenu organizacijsku strukturu i organizacijsku kulturu; permanentno obrazovati i osposobljavati zaposlenike u skladištu; usavršavati tehniku i tehnologiju "manipuliranja teretom; primjereno uređivati pravne odnose (tj. obveze i prava, a iz njih proizlaze i odgovornosti...) između pravnih subjekata u skladišnom poslovanju (...).

Dizajniranje racionalnoga skladišnoga poslovanja

U dizajniranju uspješnoga, učinkovitoga i profitabilnoga skladišnoga poslovanja menadžment i zaposlenici svakoga skladišnoga poduzeća trebaju imati na umu brojna načela kojih se moraju pridržavati u obavljanju skladišnih zadaća i poslova, kao što su:

• Maksimalno standardizirati manipulacijskotransportne jedinice, po mogućnosti prema ISO-standardima, kao npr.: roba na paletama, roba u kontejnerima, zamjenjivi sanduci (kod Huckepack transporta), tipične veličine bala, vreća, kartona, rola (...). Mnogostruke su prednosti manipulacija s takvim jedinicama tereta (npr. brzi utovar, istovar i pretovar; manji je rizik od krađe, oštećenja, loma, curenja; maksimalna iskorištenost transportnih i skladišnih kapaciteta...).

• Maksimalno ubrzati robne tokove. Najčešće se prakticiraju dvije tehnologije i to: prva je tehnologija tzv. polukružno kretanje robe u skladišnom prostoru (proces ulaza robe i proces izlaza robe obavlja se na istom skladišnom prostoru u obliku "potkovice") i druga je tehnologija tzv. pravolinijsko kretanje robe u skladišnom prostoru (kada se proces ulaza robe obavlja na jednoj strani skladišta, a proces izlaza robe na suprotnoj strani iste skladišne prostorije).

• Minimaliziranje kretanja mehanizacijskih sredstava, tereta i zaposlenika u skladištima. To se može postići primjerenom organizacijom rada, upravljanjem robnim tokovima, upravljanjem sredstvima rada, upravljanjem obrazovanim, osposobljenim, motiviranim i iskusnim zaposlenicima, ali uz uvjet da je cjelokupno skladišno poslovanje informatizirano, odnosno mehanizirano i automatizirano (...).

• Stvarati primjerene uvjete rada i sigurnosti zaposlenika u skladišnim prostorijama. Takvi se uvjeti mogu stvarati: primjerenom ventilacijom skladišnih prostorija, odgovarajućom temperaturom u skladišnim prostorima, primjernom rasvjetom skladišnih prostorija, primjerenim preventivnim i investicijskim održavanjem sredstava za rad u skladištu, kao i skladišnih prostorija; permanentnim osposobljavanjem zaposlenika u skladišnim prostorijama (...).

• Stvaranje primjerenih uvjeta za profitabilno poslovanje skladišnih poduzeća. Takvi se uvjeti mogu stvarati uz: maksimalno korištenje cjelokupnih skladišnih kapaciteta, minimaliziranje robnih zaliha, maksimaliziranje obrtaja robnoga prometa, smanjivanje količina starih zaliha (...). U upravljanju skladišnim kapacitetima, potencijalima, resursima i poslovanjem menadžeri i zaposlenici skladišnih poduzeća trebaju imati na umu, uz ostale i ove činjenice: u ukupnim troškovima poslovanja skladišnih poduzeća u prosjeku sudjeluju: amortizacija i troškovi održavanja skladišnih zgrada oko 40 %, plaće zaposlenika oko 45 % te ostali troškovi i profit oko 15 %. Ili, u ukupnim

9

distribucijskim troškovima manipulacijskoskladišni troškovi prosječno sudjeluju s oko 30 %.

Implementacija temeljnih pravila u skladišnome poslovanju

Da bi se skladišno poslovanje organiziralo i operacionaliziralo uspješno i učinkovito, menadžeri i zaposlenici u skladišnome poduzeću bi se trebali pridržavati brojnih pravila, a od kojih su najvažnija ova: velika univerzalna javna ili vlastita skladišta bi trebala imati posebne prostorije za. opasne stvari (prema međunarodnim pravnim aktima:348 ADR, RID, IMDG), za robu koja zahtijeva poseban tretman (u smislu temperature, vlage, svjetlosti...) i za ostalu robu; opasne stvari treba skladištiti u posebna skladišta koja moraju poslovati prema strogim pravnim pravilima; roba veće mase (tj. težine) skladišti se u pravilu, prizemno, eventualno na niže etaže (npr. na prvom katu), a lakša roba na više etaže; roba nestandardnih dimenzija i nestandardne mase skladišti se u posebna skladišta ili u posebne skladišne prostorije; lakopokvarljiva roba se skladišti u posebne skladišne prostorije; visokovrijedna roba (npr. plemeniti metali, odnosno predmeti od takvih metala) se skladišti u posebne skladišne prostorije koje se zaključavaju i koje su pod posebnim nadzorom; lakolomljiva roba mora biti pakirana u odgovarajuću ambalažu i s njom se mora pozorno manipulirati; roba koja se veoma kratko zadržava u skladištu treba se skladištiti blizu mjesta iskladištenja; u skladišne prostorije s uređajima za klimatizaciju i hlađenje skladišti se roba osjetljiva na toplinu, hladnoću, svjetlo, vlagu (...); na glavnom ulazu u skladište treba postaviti plan skladišnoga prostora s oznakama mjesta smještene robe; roba se skladišti prema određenim pravilima, a prostori u skladištu trebaju biti označeni odgovarajućim oznakama (brojevima, slovima) (...).

Primjereno razmještanje robe u skladištu

Racionalno razmještanje robe u skladišnim prostorijama ovisi o brojnim čimbenicima, primjerice: prirodi robe; raspoloživom skladišnom prostoru; stupnju mehanizacije, odnosno automatizacije skladišnoga poslovanja; intenzitetu obrtaja uskladištenja i iskladištenja robe; stupnju obrazovanja, osposobljenosti, iskustvu i vještini zaposlenika u skladištu (...). U razmještaju standardne robe, robe koja ne zahtijeva poseban tretman skladištenja, primjenjuju se različite metode, tehnike, postupci, primjerice:

• Kaotični razmještaj tereta. Bitna su obilježja kaotičnoga razmještaja tereta da se teret raspoređuje na trenutačno slobodna mjesta u skladišnim prostorima. O uskladištenju, razmještaju i iskladištenju vodi se precizna i ažurna evidencija (...).

• Raspored tereta prema postojećem planu. Sukladno postojećem planu teret se raspoređuje najprije po abecedi, a u okviru pojedinoga slova prema rednim brojevima (...).

• Razmještaj tereta na osnovi pravokutnoga koordinatnogasustava. Na osnovi poznatih i/ili procijenjenih podataka i informacija: o masi i zapremini tereta, o učestalosti uskladištenja i iskladištenja tereta, o intenzitetu obrtaja skladištenja (...), teret se skladišti na određena mjesta pravokutnoga koordinatnoga sustava, prema tlocrtu skladišnih prostorija (...).

• Raspored tereta prema mjestima isporuke. Takav se raspored prakticira u skladištima u kojima se prikupljaju pojedinačne pošiljke(tzv. komadne pošiljke) radi zbirne otpreme brodovima, kamionima, vagonima i avionima do mjesta isporuke (tj. luka iskrcaja, odredišnih-terminala, željezničkih kolodvora, aerodroma).

10

. RazmjeStaj tereta na osnovi "A", "B" i "C" klasifikacije. Takav se razmještaj tereta prakticira u robnotrgovinskim centrima, robnodistribucijskim centrima i logističkim centrima. Sav se teret klasificira u tri velike skupine: skupina "A " obuhvaća sve robe koje imaju • veliku masu i zapreminu, te veliki obrtaj uskladištenja i iskladištenja, a skladište se blizu ulaza i izlaza (...); skupina "B" obuhvaća sve robe koje imaju veliku masu i zapreminu, ali mali obrtaj uskladištenja i iskladištenja, ili robe koje imaju malu masu i zapremninu, ali veliki obrtaj uskladištenja i iskladištenja (prema bitnim obilježjima roba skupine "B" se nalazi između roba skupine "A" i skupine "Ć"); skupina "C" obuhvaća robe koje imaju malu masu i zapremninu te mali obrtaj uskladištenja i iskladištenja, a skladište se najdalje od ulaza i izlaza u skladište, odnosno skladišne prostorije (...).

• Razmještaj tereta po decimalnom sustavu. Taj je raspored tereta sličan onome prema postojećem planu rasporeda tereta samo što se ne kombinira abecedni sustav sa sustavom rednih brojeva, nego se dosljedno rabi decimalni sustav, primjerice: grupe robe su razvrstane na prvoj razini: 1,2, 3, 4,.. .n, a podgrupe roba su razvrstane na drugoj razini: 1.1., 1.2., 1.3. ili 2.1., 2.2., 2.3., itd.

Sve prethodno navedene metode, tehnike i postupci razmještaja tereta u skladištima, odnosno skladišnim prostorima mogu se kombinirati u skladišnom poslovanju, posebice u megarobnodistribucijskim centrima i megalogističkim centrima. Skladišni zaposlenici trebaju poznavati metode i pravila razmještaja tereta u skladištima,, ali ta pravila trebaju stalno prilagođavati novim tržišnim, tehnološkim, organizacijskim i inim promjenama. I ne samo to.

Poznata pravila, metode i tehnike skladišnoga poslovanja treba inovirati, usavršavati, modificirati, dizajnirati nove (...), a sve to kako bi se u novonastalim situacijama omogućilo uspješno, učinkovito i profitabilno poslovanje (...).

Organizacija skladišnoga poslovanja

Organizacija skladišnoga poslovanja ovisi o brojnim čimbenicima, primjerice: veličini skladišta, vrsti skladišta, odnosno njegovoj misiji, lokaciji skladišta, stupnju mehanizacije i automatizacije skladišnoga poslovanja, stupnju informatizacije skladišnoga poslovanja, strukturi i stupnju obrazovanja, osposobljenosti, vještini, iskustvu (...) zaposlenika (...): U dizajniranju organizacije skladišnoga poslovanja treba imati na umu posebnosti unutrašnje i vanjske organizacije skladišnoga poslovanja:

• Unutrašnja organizacija skladišnoga poslovanja. U praksi se primjenjuju različiti modeli unutrašnje organizacije skladišnoga poslovanja, primjerice: model robnoga ustroja (kada se za; pojedine skupine roba organizira skladišno poslovanje u posebnim organizacijskim jedinicama...); model teritorijalnoga ustroja; model funkcionalnoga ustroja; model kombiniranoga ustroja.

• Vanjska organizacija skladišnoga poslovanja. U modeliranju vanjske organizacije skladišnoga poslovanja prakticiraju se različiti modeli, primjerice: model centraliziranoga ustroja; model decentraliziranoga ustroja; model centralizirano-decentraliziranoga ustroja Skladišna poduzeća mogu imati različite pravne organizacijske oblike, primjerice: javno trgovačko društvo, komanditno društvo, dioničko društvo, društvo s ograničenom odgovornošću, holding društvo (...).

Organizacijske strukture skladišnih poduzeća mogu biti standardne, kao i kod svih drugih poduzeća koja se bave drugim djelatnostima, a to su: divizijska organizacijska struktura,

11

funkcijska organizacijska struktura, projektna organizacijska struktura, procesna organizacijska struktura, matrična organizacijska struktura, hibridna organizacijska struktura, mješovita organizacijska struktura (...). Skladišna poduzeća mogu.biti organizirana i u drugim oblicima, kao npr.: mrežna, virtualna, timska, izvrnuta organizacija, organizacija paukove mreže.(...).

Skladišni informacijski sustavi

Skladišna poduzeća, bez obzira radi li se o univerzalnim ili specijaliziranim skladištima, mega, globalnim, makro ilimikroskladištima, ili bilo kojoj organizacijskoj strukturi: matrična, divizijska, funkcijska (...), ne mogu, uspješno, učinkovito i profitabilno poslovati bezprimjereno modeliranoga informacijskoga sustava.349 Takav sustav na osnovi kvalitetnih podataka i informacija mora omogućiti ne samo upravljanje poslovnim događajima, financijskom imovinom, ljudskim potencijalima, dobavljačima, kupcima (...) nego i upravljanje robnim tokovima, a to, zapravo, znači automatizirano uskladištenje, razmještanje i iskladištenje robe; posebno standardiziranoga pakiranja. Posebna je misija skladišnih informacijskih sustava u optimalizaciji robnih zaliha (...).

Skladišnoinformacijski sustav omogućuje izravno i učinkovito komuniciranje između brojnih sudionika, ne samo skladišnoga poslovanja nego! i brojnih aktivnih sudionika logističkih sustava različitih vrsta: mikro, makro, globalno, megalogističkih sustava (...). U skladišnome poslovanju najvažnije su informacije: o uskladištenju robe, posebno o vrsti robe, cijeni robe, količini, težini (...); o smještaju robe (...); o dobavljačima i kupcima (...); o zalihama robe, posebno o obrtaju uskladištavanja i iskladištavanja robe; o čuvanju, održavanju, zaštiti i osiguranju robe; o troškovima skladišnoga poslovanja, posebno o svim pojedinačnim troškovima: uskladištenja, razmještaja po skladišnim prostorijama, prepakiranja, skladišnine, osiguranja, iskladištenja (...), o raspodjeli prihoda i dobitka (,,.).

0 informacijskim tehnologijama, Informacijskim suitavimn i misijama informacijskologističkih sustava podrobnije ef. supra dio 3.10. lnformncIJskologlstlSkl sustavi.

Relevantne informacije o' skladišnome poslovanju mogu se klasificirati u tri skupine: skupina ulaznih informacija (npr. Informacije 0 dobavljačima, kupcima, distributerima...); skupina informacija unutar skladišnoga poduzeća (npr. informacije o nabavi, uskladištenju, smještaju, prodaji, iskladištenju, troškovima...); skupina izlaznih informacija (npr. informacije o potrošačima, prijevoznicima, špediterima...).

U dizajniranju i operacionaliziranju skladišnih informacijskih sustava, uz kvalitetan ljudskogi potencijal i softverski program, posebnu važnost imaju najnovije generacije računala. Naime, obrazovani, osposobljeni, vješti, iskusni (...) skladišni zaposlenici, ako raspolažu s modernim računalima i softverima, mogu primjereno upravljati ne samo tokovima informacija nego i robnim tokovima i vlasničkim tokovima, a to praktično znači da zaposlenici mogu uspješno, učinkovito

1 profitabilno upravljati cjelokupnim poslovanjem skladišnih poduzeća. U visokomehanizirartim, odnosno automatiziranim skladištima, računala upravljaju i kontroliraju manipulacije koje obavljaju skladišni strojevi i oprema. Samo visok stupanj kompatibilnosti, komplementarnosti, razvijenosti (...) svih. elemenata skladišnih informacijskih sustava može proizvoditi odgovarajuće sinergijske učinke, koji se očituju u točnosti, brzini, fleksibilnosti, sigurnosti (...) te kvalitetaim skladišnim proizvodima.

U sustavu skladišnoga poslovanja primjereno dizajnirani informacijski sustavi impliciraju za skladišno poduzeće brojne pozitivne učinke, primjerice: povećavaju stupanj iskorištenosti

12

kapaciteta skladišta i skladišne opreme; smanjuju troškove uskladištenja, smještaja i iskladištenja robe te cjelokupnoga skladišnoga poslovanja; povećavaju sigurnost, brzinu i točnost logističkih aktivnosti; smanjuju fizička i umna naprezanja zaposlenika, a to istodobno znači i minimaliziranje stresnih situacija u njihovom radu; smanjuju, odnosno optimaliziraju robne zalihe u skladištima te povećavaju obrtaj manipulacija s robom; unapređuju kontrolu skladišnoga poslovanja u svim skladišnim organizacijskim jedinicama i svim njihovim procesima (...).

Pojam i posebnosti skladišne logistike

Suptilnom analizom svih primarnih, sekundarnih, tercijarnih, kvartarnih i kvintarnih djelatnosti, bez obzira na stupanj njihove

razvijenosti, posebno onih djelatnosti koje su na bilo koji način uključene

u upravljanje tokovima materijalnih dobara, može se ustvrditi da više od 90 % tih djelatnosti ne može postojati ni funkcionirati bez skladišne logistike. To, zapravo, znači da je skladišna logistika kao znanosti i skladišna logistika kao aktivnost integralni dio svakoga procesa proizvodnje logističkih proizvoda.

Na osnovi spoznaja o važnijim fenomenima logističke indusfr-ije, a posebno transportne, prometne, distribucijske i skladišne industrije, moguće je odgovoriti na pitanje: Sto je skladišna logistika? Skladišna logistika je specifična tercijarna logistika koja pomoću odgovarajućih elemenata proizvodi skladišnologističke proizvode. To, zapravo, znači da skladišna logistika kao znanost i skladišna logistika kao aktivnost pružanjem potpore, podrške (...) pri uskladištenju, smještaju i razmještaju, različitim skladišnim manipulacijama, iskladištenju materijalnih dobara, omogućuje brzo, sigurno i racionalno upravljanje tokovima materijalnih dobara na brojnim i različitim mjestima: svim vrstama skladišta, terminalima, robnotransportnih centara, robnotrgovinskih centara, robnodistribucijskih centara, logističkih centara (...).

Skladišna logistika se isprepliće i miješa s brojem i ne samo tercijarnim logistikama, a posebice s trgovinskom logistikom,350 transportnom logistikom,351 prometnom logistikom,352 manipulacijskom logistikom,353 distribucijskom logistikom,354 špediterskom logistikom355 (...). Budući da su znanja i aktivnosti skladišne logistike, u pravilu, ugrađene u gotovo sve vrste logistika, treba imati na umu i činjenicu da skladišna logistika proizvodi mnogo pozitivnih učinaka, ne samo za skladišna poduzeća, ali da ona imaju svoju cijenu. Procjenjuje se da troškovi skladišne logistike imaju udio u cijeni koštanja u prosjeku oko 5 %, odnosno u prodajnoj cijeni materijalnih dobara, koja se prodaju na inozemnom tržištu, taj je udio u prosjeku oko 15 %, što ovisi o brojnim čimbenicima, primjerice: prirodi robe, dužini i kvaliteti transportnih i logističkih lanaca, zamršenosti i kvaliteti transportnih i logističkih mreža, paritetu kupoprodaje materijalnih dobara.

Na pitanje: Što su skladišnologistički proizvodi? može se reći da su to specifična skladišnologistička znanja i skladišnologističke aktivnosti koji omogućuju uspješno, učinkovito i racionalno izravno poslovanje skladišnih poduzeća, ali istodobno omogućuju takvo neizravno poslovanje brojnih logističkih subjekata u transportnim i logističkim mrežama (...).

Pojam i posebnosti skladišnologističkoga sustava

Ako se imaju na umu najvažnije značajke skladišnologističke industrije, moguće je definirati pojam skladišnologističkoga sustava: Skladišnologistički sustav je sustav međusobno povezanih i međuutjecajnih podsustava i specifičnih znanja i logističkih

13

aktivnosti koji pomoću određenih elemenata proizvodnje u skladišnoj i logističkoj industriji omogućuju proizvodnju skladišnologističkih proizvoda.

Svaka vrsta skladišta, terminala, različitih centara (...), može imati svoju posebnu konfiguraciju, svoje manje, ili više složene podsustave, koji omogućuju proizvodnju specifičnih proizvoda u skladišnoj i logističkoj industriji, ali uz uvjet da .takvi sustavi imaju kvalitetne elemente proizvodnje skladišnologističkih proizvoda. Naime, kvalitetne skladišnologističke proizvode mogu proizvoditi samo oni skladišnologistički sustavi u kojima primjereno djeluju ovi elementi:356 skladišna infrastruktura, skladišna suprastruktura, predmeti skladišne proizvodnje, skladišni intelektualni kapital, informacijske tehnologije, financijska imovina te ostali elementi proizvodnje skladišnologističkih proizvoda (...).

Misija skladišnologističke industrije

Skladišna logistika kao znanost i skladišna logistika kao aktivnost se odnosi na podršku, potporu i podupiranje brojnih i složenih aktivnosti u skladišnome poslovanju, kao što su: uskladišten)e, smještaj i razdioba, odnosno razmještanje materijalnih dobara i druge operacije u skladišnim prostorijama te iskladištenje takvih dobara u sklopu robnih tokova i protoka od sirovinske baze do potrošača.

Sukladno tome, temeljna misija skladišne logistike i skladišnologističkih sustava jest da logističkim znanjima i logističkim aktivnostima pruže uspješnu i učinkovitu podršku i potporu svim aktivnim subjektima skladišnome poslovanju, a da se pri tome maksimalno zadovolje želje, potrebe i potražnja svih logističkih subjekata u skladišnologističkoj industriji. Primjereno ostvarivanje temeljne misije skladišnologističke industrije stvara osnovne pretpostavke za profitabilno poslovanje . skladišnih poduzeća u sklopu skladišnologističkih sustava.

Prostorno-vremenske dimenzije skladišnologističkih sustava

S obzirom na prostorne i vremenske dimenzije procesa proizvodnje skladišnologističkih proizvoda u skladišnologističkoj industriji, skla¬dišnologistički sustavi mogu biti: mikroskladišni logistički sustavi,357 makroskladišni logistički sustavi,358 globalnoskladišni logistički sustavi359 te megaskladišni logistički sustavi.360 Za sve je takve skladišnologističke sustave znakovito daje u njima poslovanje utemeljeno na logističkim načelima, ali uz podršku i potporu logističkih znanja i logističkih aktivnosti (...).

Mikro, makro, globalno, i megaskladišni logistički sustavi ne mogu optimalno funkcionirati bez djelotvornih transportnih i logističkih lanaca,361 logističkodistribucijskih lanaca362 te transportnih i logističkih mreža.363 Može se, međutim, ustvrditi i obrnuto: da se transportni i logistički lanci, logističkodistribucijski lanci te transportne i logističke mreže ne mogu optimalno ni dizajnirati ni operacionalizirati bez primjereno lociranih skladišta sa svim sadržajima i bitnim elementima proizvodnje skladišnologističkih proizvoda. Zašto? Zato što skladišta, terminali (...) predstavljaju najhitnije sastavnice transportnih i logističkih lanaca, odnosno sve čvorove transportnih i logističkih mreža. Skladišta u najširem smislu riječi omogućuju proizvodnju, trgovinu, transport, distribuciju (...) materijalnih dobara na svim razinama prostornih i vremenskih dimenzija: mikro, makro, globalno i megalogističkim sustavima (...).

Upravljanje skladišno logističkim sustavima

14

Uspješno, učinkovito i profitabilno upravljati mikro, makro, globalno i megaskladišnim logističkim sustavima, njihovim pod sustavima i pripadajućim elementima, mogu samo obrazovani, osposobljeni, vješti, iskusni, kreativni, inventivni, lucidni (...) skladišnologistički menadžeri i specijalizirani stručnjaci za pojedine faze proizvodnje skladišnologističkih proizvoda (...). Zašto? Zato što je takvo upravljanje veoma zahtjevno i veoma složeno. U dizajniranju i operacionaliziranju takvih skladišnologističkih sustava aktivno djeluju brojni sudionici sa svim svojim posebnostima i vlastitim interesima, koje treba usklađivati s tehničkoga, tehnološkoga, organizacijskoga, ekonomskoga, pravnoga, ekološkoga (...) motrišta i u svim procesima skladišnologističke industrije (...).

SPECIFIČNA POSTOLJA ZA USKLADIŠTENJA

Specifična postolja za skladištenje projektuju se za pločaste, šipkaste i sirove materijale. Četiri specifična postolja koja se najviše koriste u skladištima su: - A-postolje, - Regali sa prepustom, - Regal-jelka, - Regal-saće. A postolje (tako nazvano zbog poprečnog preseka u obliku slova A): prikladno za ploče i šipke, koje mogu da se skladište uspravno. Regali sa prepustom – sadtoje se iz postolja sa ručicom kojim se vrši podupiranje sa jedne odnosno sa dve strane. Na prepustima se mogu odlagati ploće, šipke i sirovine pojedinačno, vezano u snopove, u slogovima ili u specijalnim posudama. Regal – jelka kao posebni oblik regala se propustima: propusti se skraćuju od dole prema gore. Ovaj tip skladišta služi pojedinačnom uskladištenju malih količina po vrsti i nudi visoku transparentnost. Regal –saće služi pretežno za uskladištenje dugačkih tereta. Osnovni sastav liči na regal sa taletama, gde prednja strana izgleda kao šahovska tabla. Tregrade u obliku kanala određuju konstrukcioni oblik. Dubina regala iznosi, prema zahtevu, i preko 6 m. Kod većine izvedenih oblika koriste se posude za prijem. Kod teških materijala su postolja većinom sa valjkastim transporterima, da bi se olakšalo rukovanja kod uskladištavanja i izskladištavanja.

SKLADIŠTA SA OKRETNIM REGALIMA

Skladišta sa okretnim regalima se većinom sastoje iz dva skladišna bloka koji su locirani jedan iznad drugog (vertikalni princip) ili jedan pored drugog (horizontalni princip). Ti regali sa policama ili paletama, opremljeni kao pojedinačni regali, se isto kao i pokretni regali kreću po šinama. Da bi određeni regal bio pozicioniran na mesto pristupa, mora doći do odgovarajućeg pomeranja tof ali, najčešće i ostalih regala. Zanči, kod regalnog uređaja sa dva skladišna bloka moraju se pomerati svi regali, kod skladišta sa okretnim regalima koji rade po vertikalnom principu, na čeonim stranama su instalirani liftovi za dovođenje. Utovar i istovar se mogu, kako kod vertikalnog tako i kod horizontalnog principa, ostvariti ručno, sa viljuškastim kolicima ili pomoću viljuškara. Ti regali sa policama ili paletama, opremljeni kao pojedinačni regali, se isto kao i pokretni regali kreću po šinama. Da bi određeni regal bio pozicioniran na mesto pristupa, mora doći do odgovarajućeg pomeranja tof ali, najčešće i ostalih regala.

REGALNA PATERNOSTER SKLADIŠTA

15

Kod regalnih skladišta po principu paternostera se teži sličnom kompaktnom skladištenju kao i kod pokretnih ili okretnih regalnih skladišta. Ovde se postrojanja koja primanju teret postavljaju između dva paralelna, vertikalna i delimično i horizontalno okretna lanca. Lanci se pomoću elektromotora pokreću napred ili unazad. Prema težini i obliku robe u Paternoster regalu mogu se ugraditi različita sredstva za prihvatanje tereta. Oblici ragala koji se često sreću su paternoster orman i spratni paternoster. Paternoster ormari su, izuzetno ulazno odnosno izlaznih mesta, potpuno obloženih (limenim zidovi) i po pravilu opremljeni posebnim dnom u vidu polica. Spretni paternosteri su opremljeni posebnim nosačima i gondolama i prikladni su, u prvom redu, za skladištenje dugačkih tereta i robe u balama. Teški paternosteri primaju terete ukupne težine i do 50 tona. Uskladištenje i izskladištenje kod velikih tereta se izvodi uzpomoć prikladnih veljuškara ili dizaličnih postrojenja.

SKLADIŠTA NA TRANSPORTERIMA SA KONTINUALNIM DEJSTVOM

Skladištenje na kontinualnim uređajima za transport

- je relevantno isključivo za područje međuskladištenja u procesu proizvodnje. Kod ovih uređaja radi se o transportnim sistemima sa kontinuiranim tokom materijala, koji dozvoljava integraciju delova uređaja, u kojima transportovano dobro čeka na sledeći korak obrade.

Vrste transportera sa kontinualnim dejstvom

- Mogu se razlikovati tri osnovne grupe transporeta koji se koriste za skladištenje predmeta rada:

1) Kontinualni transporter sa mogućnošću statičkog uskladištenja: Ovde se ispred pojedinih pogonskih stanica instalira jedna zona, u kojoj roba boravi nekoliko sati.

2) Kontinualni transporteri sa mogućnošću kvazi-statičkog skladištenja: između dva uzastopna stepena obrade raspoređeni su sistemi valjaka i koturića ili klizni transportni sistemi koji služe kao tampon (pufer) skladište za izjednačenje razlika u paktovima ili zbog smetnji.

3) Konttnualni transporteri sa mogućnošću dinamičnog skladištenja: Skladišno dobro se kreće permanentno na transjportnim trakama zatvorenom putanjom stim što se tokom kretanja nudi po jedanput svakoj priključenoj obradnoj stanici. Kontinualni transporter za uskladištenje ili izskladištenje po pravilu se ne zaustavlja. U tipične predstavnike ovog tipa skladišta spadaju krušni transporteri, pokretni stolovi ili kombinacija više transportnih sredstava, kao što su valjkasti transporteri i transportne trake, međusobno integrisanih sistema.

UPRAVLJANJE SKLADIŠTEM STEPEN CENTRALIZACIJE SKLADIŠTA

Sistem upravljanja skladištem izvršavaju dva zadatka: 1). Treba da osiguraju da se uskladištenje i izskladitenje odvija u skladu sa datim rokovima bez poteškoćai sa povoljnim troškovima. 2). Da se sva kretanja u skladišnim objektima besprekorno sagledaju tako da se ukupno stanje meže kontrolisati. Osnovne funkcije nekog skladišta upravljačkog sistema su: -

16

Optimizacija redosleda naloga za uskladištenje i izskladištenje, - Lociranje naloga za uskladištenje na prazne površine, - Lociranje naloga za iskladištenje na odgovarajuće tovarne jedinice, - Nadzor nad regalnim transportnim vozilima i davanju uputstava za vožnju, - Identifikacija i kontrola uskladištenja i izskladištenja preko pomoćnih sredstava za skladištenje, - Vođenje stanja skladišta (praznih i popunjenih polica), - Evidentiranje svih uskladištenih i izskladištenih kolinina artikala. Kod prvobitnih rešenja za upravljanje skladištem po pravilu su skoro sve funkcije, koje su bile nezavisne jedna od druge, realizovane na jednom računaru. To je bilo povezano sa visokimtroškovima, dugim vremenom reakcije kao i velikom broju smetnji. Razvoj u oblasti mikroprocesorske tehnologije, pak već danas omogućava realizaciju zadataka na više računara. Ovde se npr. može uvesti trostepena računarska hijerarhija sa Host-računarom, računarom koji upravlja skladištem i računarom za skladišne procese. Savremeni programski koncept upravljanja skladištem treba da zadovolji sledeće zahteve: - Ekonomičnoprilagođavanje standardnih softvera za sve tipove skladišta, - Postepeno uključivanje i izgradnja hijerarhijski raščlanjenog i na funkcionalne elemente usmerenog hardverskog i softverskog sistema. - Optimalna distribucija funkcija upravljanja određenim sistemskih nivoima saglasno zahtevima organizacije preduzeća, - Visoka mogućnost prilagođavanja promenjenim uslovima učinaka i funkcija u dugoročnom periodu. - Visoka raspoloživost odnosno trenutno prepoznavanje poremećaja., - Neograničena sigurnost podataka, - Brzo ponovno pokretanje nakon ispada sistema, - Jednostavna organizacija neophodnog pogona u zavisnosti od nivoa automatizacije sa specifičnom primenom. Prostorno decentralizovano skladištenje može biti organizovano na različitim lokacijama u preduzeću prema kriterijumu materijala u/ili prema potrošnji. - Pri organizaciji skladištenja prema materijalima, sledi razdvajanje skladišnih materijala po vrstama dok kod podele orijentisane prema potrošnji sledi oblikovanje asortimana unutar preduzeća prema mestima potrebe u procesu proizvodnje. Pufer – skladište, kao varijanta decentralizovanog skladišta, ugrađeno je u tok materijala kao poseban oblik međuskladišta. Izgradnjom ove vrste skladišta žele se izbeći smetnje u proizvodnom toku. Pufer skladišta smanjuju uska grla u proizvodnji i sprečavaju prekide u proizvodnom procesu. Pomoću centralnog skladišta postiže se razionalna iskorišćenost prostora i površine. Investicija u visoke regale, koji štede prostor, ima smisla samo kod visoko iskorišćenosti skladišnih kapaciteta. Duga vremena pristupa i i višestruka premeštanja materijala mogu se smanjiti pomoću izbora povoljne lokacije i integrisanjem skladišta u procesni tok.

OBLIKOVANJE SISTEMA ZA KOMISIONIRANJE

Komisioniranje mogu da obavljaju sami radnici ili isključivo upotrebom automata. U komisioniranju koga komisieniranje robe vrše radnici postoje dve alternative: - komisionar ude po robu (statička metoda), - roba ide ka komisionaru (dinamička metoda). „Komisionar ide po robu“. - Po ovoj metodi komisionar ide po robu. Od celokupne robe koja se nalazi u regalima on uzima samo odgovarajući deo. Prethodnom odlukom o redosledu komisioniranja može se minimizirati pređeni put komisionara. Pored izvršavanja komisioniranja po sistemu „komisionar ide po robue“, ond obavlja i čitav niz drugih aktivnosti: - Inicira sledeći nalog za komisioniranja, - Odlučujue sa kog mesta u skladištu mora uzeti materijal, - Promalazi putanju do tog mesta u skladištu, - Identifikuje one police u skladištu, sa koje treba da uzme materijal. Skladišta koja koriste metodu „komisionar ide po robur“ su: - Regalna skladišta sa policama, - Blok skladište, - Protočni regalni bez pomoćnih transportnih sredstava kao i sa ručno upravljivim ARTV ili komisionim viljuškarem, - Skladište sa pokretnim regalima. „Roba ide ka komisionaru“. - Ovde se skladišne jedinice (najčešće iz automatizovnih skladišta)

17

transportuju prema komisionaru. On ulzima zahtevanu količinu delova. Na kraju se preostale skladišne jedinice vraćaju natrag u skladište. Nasuprot prvo imenovanoj metodi ovde se dobija ušteda na vremenu zbog krećeg vremena komisioniranja i izbegnutog vremena za kretanja komisionara na veće udaljenosti. U ovom radu komisionar ne napušta svoje mesto. Skladišta koja koriste metodu „roba ide ka komisionaru“ su: - Visokoregalno skladište sa automatskim regalnim transportnim vozilom (ARTV), - Obrtno regalno postrojenje sa automatskim uređajem za uskladištavanje i izskladištavanje, Skladište sa protočnim regalima i sa ARTV, - Paternater – uređaj. Prednosti metode „komisionar ide po robu“ su: - Svi faktori su u neposrednom dohvatu ruku, - Fleksibilna prema jakim oscilacijama u zahtevima, - Kraće srednje vreme protoka porudžbine, - Moguća realizacija hitnih porudžbina, - Moguća realizacija uz male investicione proškove. -- Prednosti metode „roba ide ka komisionaru“ su: - Visoki učinci u komisioiranju po komisioniaru zbog skoro sasvim eliminisanog vremena putovanja, - Moguće optimalno oblikovanje mesta za izuzimanje robe, - Moguće korišćenje pomoćnih sredstava za uzimanje robe kao i za druge radove, - Moguće lako odnošenje praznih pomoćnih manipulativnih sredstava. Nedostaci metode „komisionar ide po robu“ su: - Smanjen učinak komisioniranja po komisionaru kod porudžbina sa malo stavki zbog velikog učešća vremena provedenog na putu, - Nije moguće optimalno oblikovanje radnih mesta, - Veći problemi kod ponovne dopune pošiljke, - Orežan prevoz praznih tovarnih pomoćnih sredstava -- Nedostaci metode „roba ka komisionaru“ su: - Samo ponski artikli su na direktnom dohvatu, - Manje fleksibilna nasuprot jako promenljivim zahtevima, - Duža prosečna vremena protoka prudžbine, - Može se realizovati samo uz velike investicione izdatke za transport i upravljanje. Kada komisioniranje robe vrše mašine postoje dve alternative u komisioniranju: 1). Automati za komisioniranje, 2). Roboti za komisioniranje. -- Automati za komisioniranje imaju veliki komisioni učinak i veoma nizak nivo grešaka.

ORGANIZACIJA PROCESA I SISTEMA ZA KOMISIONIRANJA

Pripremanje porudžbine za komisioniranje. - Polazna tačka za komisoniranje je takozvana transformacija identifikacionog mesta iz porudžbine kupca u naloge za komisioniranje. Uz to se prispele porudžbine dopunjavaju rezličitim skladišnim podacima o pristupu da bi se kompletirale neophodne informacije za pronalaženje delova u skladištu. Potrebne informacije za dnevne aktivnosti za iskladištenje, slanje na otpremno mesto i pripremu pakovanja, štampaju se na etiketama ili prikazuju na monitorima, ako komisioniranje treba da se izvede bez papira. Priprema grupe artikala -- Snabdevanje iz grupa artikala u skladištu može se obaviti na različite načine. Tako se može izvesti prostorno razdvajanja na skladište za komisioniranja i skladište za rezerve, da bi se skratio transportni put pri komisioniranju, usled fizičke blizine prostora iz kojih treba preuzimati robu. Robe u skladištu mogu biti uskladištene ili na određenom mestu za skladištenje ili prema slobodnom prostoru u regalima, odnosno „haotičnim“ uskladištenjem, da bi se obezbedilo efikasnije korišćenje kapaciteta skladišta. Jedno osmišljeno srednje rešenje predstavlja podela skladišta na nepromenljive skladištne zone za artikel A, B i C, unutar kojih se dotična roba haotično skladišti. Zbog toga se artikli sa najvećim prometom i najvećim obrtom A odnosno B – artikli odlažu uvek blizu otpremnog mesta, da bi se mogli brzo komisionirati. Uzimanje delimičnih količina -- Uzimanje artikala iz regala je u direktnoj zavisnosti od vrste skladišta i uskladištenog proizvoda, pošto se prema veličini, težini i kvalitetu robe kao i tipu skladišta, procenjuje pogodnost manuelnog ili tehničkog opsluživanja. -- Procesi zahvatanja robe, pritom dobijajui veliki značaj, mogu da značajno smanje izbugljeno vreme. -- Dalje se mora praviti principijelna razlika između jednostepenog i dvostepenog komisioniranja. Ako se na idenfifikacionom mesu objedini više porudžbina i ti naručeni artikli zajednički uzimaju iz

18

skladišta i zajednički prenose do otpremnog mesta, gde se u drugom koraku razvijaju prema pojedinačnim porudžbenicama, onda govorimo o dvostepenom komisoniranju. O jednostepenom komisioniranju govorimo kada se svaka narudžbenica pojedinačno sakuplja i priprema. Transport robe od mesta preuzimanja do mesta otpremanja -- Transport preuzetih količina robe vrši se uz pomoć transportnih sistema koji imaju različite stepene automatizacije i razičite eksploatacione mogućnosti. Cilj njihovog angažovanja je minimiziranje vremena transportovanja. Naročit značaj ima optimiziranje kontinualnih procesa jer se time mogu znatno skratiti transportni putevi. -- Velik pomak u razvoju dogodio se na području potpune automatizacije transportnih sistema. -- Porast automatizacije procesa implicira veća jednolikost poslova koje treba da izvršava čovek. Istraživanja pokazuju da se već u konvencionalnim skladištima od radnika ne traži neki poseban učinak, niti iskustvo ili kvalifikacija kao ni spretnost. Nasuprot tome radnik je izložen jednostranim telesnim naprezanjima i lošim radnim uslovima. Prodaja preuzetih količina delova -- Preuzeti artikli donose se na meso otpremanja i tamo se po pravilu, podvrgavaju završnoj kontroli i to ručno uz pomoć pripadajućih kontrolnih lista i otpremnica ili automatskim upoređivanjem. -- Automatsko upoređivanje vrši se proveravanjem očitanog bar-koda ili kontrolom težine.

TEMA 7. DISTRIBUCIJSKO - LOGISTIČKI SUSTAVI

U razumijevanju važnijih fenomena distribucijske logistike i distribucijskologističkih sustava, rezultati su istraživanja predočeni u četiri tematske jedinice: 1) pojam i značajke distribucijske logistike, 2) pojam i struktura distribucijskologističkoga sustava, 3) misija distribucijske logistike i distribucijskologističkih sustava i 4) upravljanje distribucijskologističkim sustavima.

Pojam i značajke distribucijske logistike

Budući da se u ovoj ediciji raspravljalo o određenim fenomenima distribucijske logistike, na ovom se mjestu neće ponavljati navedene značajke distribucijske logistike nego će se na takve značajke nadograditi nekoliko novih spoznaja o takvoj logistici.

Distribucijska logistika kao znanost i distribucijska logistika kao aktivnost je odgovarajuća sinteza znanosti i aktivnosti pojma "logistika" i pojma "distribucija". Suvremena distribucijska logistika integrira interdisciplinarna i multidisciplinarna znanja i brojne tercijarne aktivnosti u složeniji, zahtjevniji, dinamičniji i sofisticiraniji sustav nego što su pojedinačno pojmovi distribucijski kanala i fizičke distribucije. Distribucijska logistika po svim svojim značajkama participira u općoj logistici s oko 50 %, a u općoj distribuciji s oko 70 %.

I distribucijska logistika kao znanost i distribucijska logistika kao aktivnost pripada skupini najvažnijih vrsta logistika ne samo u tercijarnologističkim sustavima nego i u primarnologističkim, sekundarnologističkim, kvartarnologističkim sustavima i kvintarnologističkim sustavima, jer bez takve logistike ne bi mogli funkcionirati sustavi: proizvodnje, raspodjele, razmjene i potrošnje. Iz takve činjenice može se ustvrditi da distribucijska logistika predstavlja temeljni input u sve procese svih vrsta logističke industrije.

To, zapravo, znači da distribucijska logistika znatno participira u vrijednosti svakoga logističkoga proizvoda, ali i u vrijednosti svakoga materijalnoga proizvoda.

19

Distribucijska logistika je specifična tercijarna logistika koja pomoću odgovarajućih elemenata proizvodi distribucijskologističke proizvode. To, zapravo, znači da distribucijska logistika kao znanost i distribucijska logistika kao aktivnost omogućuje organiziranje, upravljanje, operacionaliziranje, kontroliranje, racionaliziranje i distribuiranje robnih tokova od proizvođača, a ponekad i od sirovinske baze, do krajnih potrošača, odnosno korisnika.

U distribucijskologističkoj industriji primarno mjesto zauzimaju transportni i logistički lanci, logističkodistribucijski lanci te transportne i logističke mreže u čije su funkcioniranje uključene brojne logističke djelatnosti i brojni logistički subjekti (npr. proizvođači, prodavatelji, izvoznici, kupci, uvoznici, špediteri, prijevoznici, skladištari, osiguravatelji, bankari, carinske službe, veterinarski inspektorati, fitosanitarni inspektorati) U tako složenim procesima distribucijskologističke industrije nije jednostavno dizajnirati, operacionalizirati i optimalizirati logističke lance, logističko-distribucijske lance te logističke mreže, posebno je to zamršeno u globalnim i megalogističkim sustavima. U osmišljavanju procesa distribucijskologističke industrije treba imati na umu i činjenicu da takvi procesi moraju zadovoljiti veoma složene i zahtjevne referencije svih djelatnosti u primarnim, sekundarnim, tercijarnim, kvartarnim i kvintamim logističkim sustavima.

Pojam i struktura distribucijskologističkoga sustava

Na osnovi spoznaja o važnijim fenomenima transportne industrije i transportnih sustava, logističke industrije i različitih modaliteta logističkih sustava te distribucijskologističke industrije, moguće je odrediti pojam distribucijskologističkoga sustava: Distribucijskologistički sustav je sustav međusobno povezanih i međuutjecajnih podustava, interdisciplinarnih i multidisciplinarnih znanja te logističkih aktivnosti koji pomoću određenih elemenata proizvodnje u logističkoj, odnosno logističkodistribucijskoj industriji omogućuju proizvodnju distribucijskologističkih proizvoda.

U fokusu distribucijskologističkih sustava se nalaze predmeti proizvodne, transportne, skladišne, distribucijske i logističke industrije, koji se u nekom mjestu proizvode, pakiraju, signiraju, vagaju, skladište, preuzimaju, transportiraju i u nekom drugom mjestu nekome predaju. S obzirom na prostorne i vremenske dimenzije procesa proizvodnje distribucijskologističkih proizvoda, distribucijskologistički sustavi mogu biti: mikrodistribucijski logistički sustavi, makrodistribucijski logistički sustavi, globalnodistribucijski logistički sustavi i megadistribucijski logistički sustavi.

Mikro, makro, globalni i megadistribucijski logistički sustavi ne mogu optimalno funkcionirati bez djelotvornih transportnih i logističkih lanaca, logističkodistribucijskih lanaca te transportnih i logističkih mreža sa svim svojim elementima i sadržajima, jer takvi lanci i mreže omogućuju brzu, sigurnu i racionalnu distribuciju materijalnih dobara i partnerske odnose između brojnih logističkih subjekata iz gotovo svih djelatnosti primarnoga, sekundarnoga, tercijarnoga, kvartarnoga i kvintarnoga logističkoga sektora. Takvi se lanci i takve se mreže trebaju stalno prilagođavati željama, potrebama, potražnji i kupovnoj moći kupaca, potrošača i korisnika distribucijskologističkih proizvoda. Isto tako, takvi lanci i mreže trebaju omogućiti proizvođačima distribucijskologističkih proizvoda uspješno,

20

učinkovito i profitabilno poslovanje.

Misija distribucijske logistike i distribucijskologističkih sustava

Temeljna misija distribucijske logistike i distribucijskologističkih sustava jest da svojim potencijalima, resursima, znanjima, aktivnostima, omogući racionalnu proizvodnju distribucijskologističkih proizvoda u svim modalitetima logističkih sustava.

To, zapravo, znači da takva logistika i takvi sustavi moraju omogućiti kontinuiranu dostavu i opskrbu pravih i kvalitetnih dobara, odgovarajućega asortimana, na pravo mjesto, pravodobno, uz najniže troškove i rizike, ostvarivanje primjerenoga profita, ali i zadovoljavanje potražnje kupaca i potrošača.

Izvršni distribucijskologistički proizvodi pozitivno utječu na redizajniranje poslovne filozofije, poslovne politike, organizacijske strukture, organizacijske kulture, menadžmenta, prije svega, megakompanija, ali i srednjih i malih poduzeća.

Ostvarivanje temeljne misije distribucijske logistike i distri bucijskologističkih sustava nije jednostavno, jer svaka specijalistička logistika i svaki specijalistički logistički sustav ima svoje posebne zahtjeve, posebne interese, oni su na različitim stupnjevima razvoja tehničkih, tehnoloških, organizacijskih, ekonomskih, pravnih, ekoloških logističkih fenomena. U takvim zamršenim odnosima presudnu važnost ima kvaliteta logističkoga ljudskoga kapitala, odnosno kvaliteta svih elemenata proizvodnje distribucijskologističkih proizvoda.

Upravljanje distribucijskologističkim sustavima

Uspješno, učinkovito i profitabilno upravljati mikro, makroglobalnim i megadistribucijskim logističkim sustavima, njihovim podsustavima i pripadajućim elementima, mogu samo obrazovani, osposobljeni, iskusni, vješti, lucidni, inventivni, kreativni, motivirani distribucijskologistički menadžeri i specijalizirani stručnjaci za pojedine faze proizvodnje distribucijskologističkih proizvoda. Zato što je takvo upravljanje veoma zahtjevno i zamršeno.

Naime, u dizajniranju i operacionaliziranju takvih distribucijskologističkih sustava aktivno djeluju brojni sudionici sa svim svojim posebnostima i autonomnim interesima, koje treba usklađivati s tehničkoga, tehnološkoga, ekonomskoga, organizacijskoga, pravnoga, ekološkog motrišta i u svim procesima distribucijskologističke industrije.

Pojam distribucije

Distribucija je djelotvorno kretanje gotovih proizvoda od proizvodne linije do potrošača, a u nekim slučajevima uključuje i kretanje sirovine od mjesta opskrbljivanja do početka proizvodnje. U skladu sa tim distribucija obuhvaća brojne aktivnosti (pakiranje, signiranje,

21

vaganje, brojenje, sortiranje, skladištenje,kontrola zaliha, izbor lokacija skladišta, terminala, istraživanja tržišta,obradu naruddžbi, aktivnost servisa za potrošače...) Takvo poimanje distribucije naziva se sustav integralne distribucije.

Tro š kovi distribucije

Troškovi distribucije u najširem smislu tog pojma, sudjeluju u prosjeku oko 50% u prodajnoj cijeni materijalnih i nematerijalnih dobara, a onih drugih 50% se odnose na proizvodnju takvih dobara. Troškovi distribucije su:- troškovi skladištenja- troškovi prijevoza- troškovi obrade narudžbi- troškovi plaća administracije- komunikacijski troškoviMeđuodnos distribucije,distribucijskog kanala ,fizičke distribucije,logističke distribucije i logistikeanalizira se na relaciji:  SIROVINSKA BAZA - POTROŠNJA. Između sirovinske baze i potrošnje nalaze se četiri najvažnija distribucijska, tj. logistička (pod)sustava:

1.proizvodnja - trgovina - skladištenje -distribucija, koje djelotvorno povezuje vanjski proces transporta i prometa.2. opća ili univerzalna distribucija - povezuje proces proizvodnje i trgovine, skladištenja i (fizičke) distribucije gotovih ili (polu) proizvoda do krajnjih potrošača odnosno korisnika.3.distribucijski kanal - povezuje funkcije i poslove brojnih marketinških posrednika u sustavima trgovine, skladištenja, distribucije, kako bi se maksimalno zadoviljile želje, potrebe i potražnja krajnjih potrošača odnosno korisnika.4.fizička distribucija - omogućuje fizičke tokove i protoke materijalnih dobara od proizvođača do kupca, odnosno krajnjih potrošača.Logistička distribucija slična je općoj distribucijii, fizičkoj distribuciji, ali je ipak složenija u odnosu na navedene. Bavi se robnim tokovima od proizvođača a ponekad i od sirovinske baze,do krajnjih potrošača odnosno korisnika.Opća ili univerzalna logistika (primarna, sekundarna i tercijarna) integrira sve misije i aktivnosti te funkcije distribucije, distribucijskih kanala, fizičke distribucije i logističke distibucije u jedinstvenu visokosofisticiranu logistiku, gdje je ljudski kapital najbitniji element logističkog intelektualnog kapitala. Međunarodni špediteri imaju izuzetno važnu ulogu u distribucijskoj odnosno logističkoj industriji. Bez njih nije moguće optimalizirati složene transportne lance, logističke lance,mreže, pri savladavanju globalnih prostornih i vremenskih dimenzija.

Fizička distribucija

Fizička distribucija podrazumijeva fizičko upravljanje proizvodima, a uključuje i fizičko premještanje proizvoda na mjesta prodaje.Upravljanje fizičkom distribucijom za firme je posebno važno jer su njezini troškovi najčešće veliki i čine znatan udio u ukupnim troškovima, što ovisi o vrsti proizvoda i distribuciji.

22

Upravljanje kanalima distribucije se razlikuje od upravljanja fizičkom distribucijom.

Pod fizičkom distribucijom najčešće se podrazumijevaju sljedeće aktivnosti:

transport skladištenje rukovanje proizvodima upravljanje i kontrola zaliha procesiranje narudžbi

DEFINISANJE DISTRIBUCIJE KAO NAUKE

Kao nauka u užem smislu predstavlja skup interdisciplinarnih i multidisciplinarnih znanjakoja izučavaju i primenjuju zakonitosti brojnih i složenih aktivnosti kao funkcija, procesa, poslova, mjera, pravila i operacija.

U pitanju su aktivnosti koje funkcionalno i uspješno povezuju sve procese u savladavanju prostornih i vremenskih transformacija gotovih proizvoda od proizvođa do kupca ili zadnjeg korisnika, odnosno potrošača.

DEFINISANJE DISTRIBUCIJE KAO AKTIVNOSTI Kao aktivnost u užem smislu predstavlja skup planiranih, koordiniranih, regulisanih i kontrolisanih nematerijalnih aktivnosti kao funkcija, procesa, mera, poslova, operacija i radnji. U pitanju su aktivnosti koje funkcionalno povezuju sve djelomične procese savladavanja prostornih i vremenskih transformacija gotovih proizvoda od proizvođača do kupca ili zadnjeg korisnika, odnosno potrošača.

LOGISTIČKA DISTRIBUCIJA

Logistička distribucija je, najvažniji segment i podsistem sistema općte ili univerzalne logistike. Pojam "logistička distribucija" je integrisani pojam osnovnih odrednica pojmova "logistika" i"distribucija" i to onih koje su najneposrednije povezane sa: znanjima, sposobnostima, vještinama u primjeni brojnih logističkih aktivnosti u upravljanju logističkim procesima,tokovima, protocima materijalnih dobara koje podržavaju tokovi kvalitetnih informacija, od sirovinske baze, proizvođača, prerađivača, dobavljača, prodavaca ipošiljaoca pa sve do kupaca, potrošača i korisnika.

LOGISTIKA DISTRIBUCIJE

Logistika distribucije i plasmana proizvoda ima zadatak da organizuje takav sistem distribucije koji će maksimalno uskladiti ponudu i potražnju proizvoda i usluga između proizvodnje, trgovine i krajnjeg korisnika. Prodaja, plasman i distribucija proizvoda realizuje se određenim kanalima i lancima distribucije.

Kanal distribucije predstavlja uređen skup entiteta čiji su atributi: prostor, vrijeme, količina, kapacitet, troškovi, kvalitet, tehnologija, organizacija, informatika.

23

Prema stepenu trgovine, kanali i lanci distribucije mogu se podijeliti na:

− Direktne kanale (proizvođač – potrošač), − Indirektne kanale (proizvođač – trgovina na veliko – potrošač), − Proizvođač – trgovina na veliko – trgovina na malo – potrošač, − Proizvođač – posrednik – trgovina na veliko – trgovina na malo – potrošačPosmatrano sa aspekta asortimana, kanali distribucije se mogu svrstati u: − Kanale sa potpunim (kompletnim) asortimanom, − Kanale sa djelimičnim asortimanom.

Strukturni elementi distributivnog kanala su: − Mikrologistički sistemi, u okviru kojih se nalaze proizvodna, trgovačka, uslužna preduzeća, − Metalogistički sistemi, u okviru kojih se nalaze transportna, špediterska, skladišna pretovarna preduzeća, − Makrologistički sistemi, u okviru kojih se nalaze transportna i saobraćajna infrastruktura sa svojim sredstvima, opremom i vezama.

Lanci distribucije predstavljaju vezu između proizvođača i potrošača sa posrednikom ili bez njega, i u sklopu distribucije proizvoda stvaraju osnovne preduslove za dostavu tj. prodaju proizvoda na tržištu. Posrednici su najčešće trgovci – veletrgovina ili maloprodaja. Učesnici u lancu distribucije su proizvođači, distributeri, posrednici i korisnici.

Upravljanje kanalom distribucije

Distribuciona strategija zahtijeva dvije vrste odluke. Prva se tiče određivanja strukture kanala distribucije. Druga se odnosi na odlučivanje o broju posrednika, ili dužine kanala distribucije. Svaka odluka bitno utiče na ekonomiju poslovanja i brzinu kretanja robe kroz kanal distribucije. Veliki problem u ovoj oblasti za dobavljače, uvoznu logistiku i menadžere distribucijepredstavlja curenje materjala i korisnika. Dvije važne komponente fizičke distribucije suuvozna i izvozna logistika. Uvozna logistika se karakteriše promjenom zahtjeva, a izvoznalogistika je okarakterisana različitim uslugama i fokusira se na balans usluga i cijene. Ucijenu distribucije ne ulazi samo cijena transporta, već i cijena skladištenja, specijalni zahtjevikao što su hlađenje, osiguranje, finansiranje zahtjeva, dotrajalost, oštećenje, krađa. Štoje veća količina zaliha, veća je i cijena skladištenja kao i šanse za gubitak.

Promjena zahtjeva može da predstavlja potencijalni problem u upravljanju raspodjelom, međutim tokom transporta dobara kroz lanac snabdjevanja u sistemu uvijek ostaju neke zalihe koje ublažuju i dozvoljavaju promjenu zahtjeva.

Glavne komponente upravljanja raspodjelom su:

- strategija distribucije (raspodjele)- operacije skladištenja- upravljanje zalihama

-planiranje transporta

24

Razlika između kanala distribucije i fizičke distribucije sastoji se u tome dakanal distribucije čini trgovina na veliko i malo, a fizičku distribuciju čine fizičkitokovi robe od skladišta proizvođača, prijevoza transportnim sredstvima urobnotransportne centre ili terminale, pa preko trgovine do krajnjeg potrošača.

DISTRIBUCIJSKA LOGISTIKA

Logistika prodaje i distribucije je dio mikrologistike koji se bavi svim radnjama u procesu kretanja i čuvanja robe od proizvođača do potrošača.

Cilj distribucijske logistike je poduzeti sve radnje da se naručena roba dostavi kupcu :

u odgovarajućoj kvaliteti na pravo mjesto uz dogovoreni rok isporuke što ekonomičnije

Zadaci distribucijske logistike kontrola i prijem gotovih proizvoda skladištenje gotovih proizvoda otprema gotovih proizvoda transport gotovih proizvoda odstranjivanje suvišnih i oštećenih materijala i otpadaka

Sudionici prodaje i distribucije1. Trgovinske organizacije

o na veliko (grosisti)o na malo (detaljisti)o na veliko i malo (angrodetaljisti)

2. Komercijalni odjeli proizvođača o odjel nabaveo odjel prodaje

3. Organizacije za trgovinske usluge o za pospješenje prodaje i distribucije → agencije, komisionari, špediterske

organizacije, transportne organizacije i sl.o za osiguranje prodajnog mjesta → veletržnice, gradske tržnice, trgovački centrio tržišne institucije → burze, aukcije, sajmovi

4. Pomoćne institucije o bankeo osiguravajući zavodio instituti za tržišna istraživanja

Izbor kanala prodaje i distribucije

Na izbor kanala prodaje i distribucije utječu sljedeći činioci :

obilježja proizvoda

25

obilježja kupaca obilježja konkurencije obilježja proizvođača obilježja okoline u kojoj proizvođač djeluje

Kreiranje kanala prodaje i distribucije

Koraci u kreiranju kanala prodaje i distribucije :

1. identifikacija posrednika koji dolaze u obzir kao kanali prodaje i distribucije2. odluka o broju posrednika koji se žele koristiti3. definiranje uvjeta i odgovornosti članica kanala

o politika cijenao uvjeti prodajeo teritorijalna prava distributerao međusobne usluge i odgovornosti

Planiranje logistike prodaje i distribucije

Uvjeti koji predstavljaju pretpostavke za kvalitetno i pravovremeno planiranje logistike prodaje i distribucije :

istraženo prodajno tržište izvršena marketinška analiza za proteklo razdoblje formulirana dugoročna i kratkoročna politika logistike prodaje i distribucije

Organizacija logistike prodaje i distribucije

Činioci organizacije logistike prodaje i distribucije :

1. Vanjski o poslovno okruženjeo karakteristike tržištao potrebe potrošačao zakonodavstvoo demografske karakteristike društva

2. Unutarnji o veličina poduzećao proizvodni programo lokacijao raspoloživost i obrazovanost prodajnog osobljao financijska snaga poduzećao kanali prodaje i distribucije

Međuodnos logistike i distribucije

26

Svi su poslovni pothvati (biznisi) primorani osmisliti načine na koje će svoje proizvode ili usluge isporučiti potencijalnim i stvarnim korisnicima i potrošačima. Budući se većina njih ne može svoje proizvode ili usluge prodavati direktno, već to mora učiniti uz pomoć posrednika, javlja se sve veća potreba za proučavanjem tržišnih posrednika, konkretno tržišnih ili distribucijskih kanala. Riječ kanal (lat. canalis - cijev, žlijeb, put, tok, sredstvo, način veza) sa stajališta tržišne politike može se definirati kao put kojim prolaze proizvodi od mjesta proizvodnje do mjesta prodaje i/ili potrošnje. Osnovno značenje distribucije proizilazi iz činjenice da se bez nje, čak ni superiorni proizvodi i usluge, ne mogu na tržištu razmijeniti u značajnijem opsegu. Funkcije kanala distribucije najčešće obuhvaćaju značajne poslove i aktivnosti, kao što su primjerice: pregovori, narudžbe, plaćanje, sortiranje, transportiranje, skladištenje, označavanje (EAN cod i sl.), financiranje, promidžba, preuzimanje rizika, prodaja. Kada se distribucija promatra i izučava cjelovito, odnosno interdisciplinarno i/ili multidisciplinarno u najširem smislu riječi, ona obuhvaća sveukupne tokove materijala i sve pripadajuće tokove informacija o ulazu, prolazu i izlazu iz jedinstvenoga sustava, a fizička se distribucija odnosi na fizičke tokove sirovina, materijala i proizvoda, pa se ponekada tako shvaćena distribucija poistovjećuje s pojmom logistike općenito. Prema tome, logistika kao znanost i kao aktivnost ima mnogo šire značenje nego distribucija robe ili usluga. To zapravo znači da je distribucija roba ili usluga samo važan segment univerzalne logistike ili samo jedna vrsta logistike: logistika distribucije ili distribucijska logistika. Osim toga, zato što je informacija o ukupnim troškovima fizičke distribucije postala dostupna, aktivnosti fizičke distribucije postaju sve više područjem traženja konkurentskih prednosti. Naime, u razvijenim zemljama slobodnih tržišnih gospodarstava glavne činioce ukupnih troškova fizičke distribucije čine troškovi manipuliranja i transporta (35%), držanja zaliha (24%), skladištenja (21%) i administrativni troškovi (20%).

TEMA 8. ŠPEDITERSKO – LOGISTIČKI SUSTAVI

Teorijske značajke klasične špedicije i klasičnih špeditera

Temeljna misija klasične špedicije i klasičnih špeditera jest da organiziraju otpremu, dopremu i provoz materijalnih dobara od mjesta otpreme do mjesta dopreme svim prijevoznim sredstvima i na svim prijevoznim putovima, sukladno pravilima iz ugovora o špediciji. Klasični špediteri, u pravilu, nisu istodobno prijevoznici, skladištari, pomorski agenti, operatori multimodalnoga transporta.

U većini tranzicijskih država mala špediterska poduzeća pretežito su se bavila samo carinskim posredništvom, a što je, zapravo, samo jedan od manje složenih poslova klasičnih špeditera. Ulaskom više tranzicijskih država u Evropsku uniju prestala je potreba za špediterskim carinskim posredovanjem u Carinskoj uniji. Zbog toga se u europskim špediterskim strukturama plasirala hipoteza da je životni vijek klasičnih špeditera u završnoj fazi. Takva je hipoteza samo djelomično utemeljena. Naime, točno je da među pravnim subjektima država članica Evropske unije nema potrebe za carinskim posredovanjem klasičnih špeditera. Sukladno tome, klasični se špediteri na području Evropske unije trebaju transformirati u logističke špeditere, koji će se specijalizirati za upravljanje transportnim lancima, logističkim lancima, logističkodistribucijskim lancima, transportnim mrežama, logističkim mrežama.

27

Neki evropski skeptici koji su bez suza već sahranili klasičnu špediciju, zaboravili su nekoliko neprijepornih činjenica, kao što su:

• Da gospodarski subjekti Evropske unije ne posluju samo na njihovom području nego i s partnerima iz cijeloga svijeta, pa sukladno tome uvoz i izvoz materijalnih dobara između partnera Evropske unije i onih iz nje podliježu klasičnim carinskim postupcima.

• Da je veoma pogrešno i neutemeljeno sve funkcije i sve poslove klasičnih špeditera izjednačavati i poistovjetiti samo s jednim njihovim poslom: obavljanjem radnji u carinskom postupku izvoza i uvoza materijalnih dobara.

• Da na području Evropske unije klasični špediteri mogu biti veoma korisni posrednici između prodavatelja i kupaca, kao svojih nalogodavatelja te brojnih gospodarskih subjekata koji aktivno sudjeluju u svladavanju prostornih i vremenskih dimenzija između proizvođača i potrošača. Naime, klasični špediteri i u Evropskoj uniji egzistiraju kao koordinatori aktivnosti brojnih sudionika na gospodarskom tržištu Evropske unije, primjerice: prijevoznika svih grana prometa, skladišta, terminala, robnotransportnih centara, robnotrgovinskih centara, robno distribucijskih centara, logističkih centara, osiguravatelja, kontrolnih organizacija, morskih luka, riječnih pristaništa, veterinarskih inspektorata.

• Da je Evropska unija još uvijek samo dio Evrope (po mnogim parametrima samo pola Evrope) te da je Evropa samo jedan od važnijih gospodarskih, prometnih, špediterskih, ekoloških podsustava na planetu Zemlji.

Suptilnom analizom najvažnijih fenomena klasične špedicije i klasičnih špeditera, može se znanstveno utemeljeno ustvrditi da će u određenom opsegu klasična špedicija i klasični špediteri na najvećem dijelu planeta Zemlje egzistirati sve dok egzistira i ova današnja civilizacija. Sasvim je razumljivo da će se klasična špedicija i klasični špediteri morati stalno prilagođavati aktualnim tržišnim zahtjevima, a prije svega proizvodnim, trgovinskim, skladišnim, transportnim, distribucijskim, logističkim, tehnološkim, organizacijskim, ekonomskim, pravnim, ekološkim zahtjevima gospodarskih subjekata na svjetskom, globalnom špediterskom tržištu.

Pojam međunarodne špedicije

Postanak međunarodne špedicije, kao djelatnosti koja se bavi organizacijom otpreme, dopreme i prevoza robe u vanjskotrgovinskom prometu, bio je uvjetovan razvojem međunarodnoga robnoga prometa. Određeni stepen razvoja proizvodnih snaga, proizvodnih i društvenih odnosa i odgovarajuća podjela rada doveli do odvajanja trgovine od proizvodnje, a razvoj trgovine do njena odvajanja od transporta, odnosno prometa, a razvoj trgovine, odnosno transporta i prometa, sa svim svojim tehničotehnološkim, ekonomskopravnim i organizacijskim elementma, dovelo je do pojave posebnoga specijaliziranog posrednika – špeditera,koji je kao organizator otpreme, dopreme i prevoza robe našao svoje mjesto između vanjskotrgovinskih subjekata (ivoznika, proizvošača, prodavatelja, uvoznika, kupaca) i međunarodnih prevoznika (brodara, željezničkog, cestovnog … vozara)Zahvaljujući takvoj

28

podjeli rada između proizvodnje, transporta, odnosno prometa i špedicije, i proizvođači i trgovci (izvoznici i uvoznici) i međunarodni prevoznici omogućili su da se pomoću međunarodnog špeditera organizira otprema, doprema i prevoz robe:

Stručno, tj. uz primjenu savremenih oblika racionalizacije, manipuliranja i transporta robe(danas špediteri vrlo uspješno koriste paletizaciju, kontejnerizaciju, RO-RO, LO-LO, FO-FO,…)

Ekonomično, tj. uz relativno najniže manipulativne, transportne i druge troškove, koji redovito nastaju na relaciji proizvođač – potrošač.

Sigurno, brzo i uredno, tj. da će se otprema i doprema robe obaviti na vrijeme, da će roba biti dopremljena na odrediše u ispravnom stanju, dobrom vanjskom izgledu i u nesmanjenoj količini…

U praksi je dokazano da je organizaciju otpreme i dopreme robe u međunarodnom prometu korisnije prepustiti međunarodnom špediteru, jer ovaj zna otpremiti i dopremiti robu vrlo brzo, vješto i ekonomično, usmjeravajući je na najpovoljniji prometni pravac i prevozno sredstvo uzimajući pri tome u obzir – kao specijalist i dobar stručnjak: vrstu i stanje robe, carinske, devizne, trgovinske, političke, pravne, klimatskogeografske, osiguravateljne i druge uvjete.

Pod pojmom poslovima međunarodne špedicije podrazumijevaju se privredne usluge vanjsko – trgovinskog prometa, odnosno poslovi: otpreme robe iz vlastite u strane zemlje (izvozna špedicija), doprema robe iz stranih u vlastite zemlje (uvozna špedicija) i provoza robe između stranih preko vlastite zemlje (provozna ili tranzitna špedicija) koje obavljaju međunarodni špediteri, te obavljanje drugih propisanih ili uobičajenih specijalnih i sporednih poslova i poslova u vezi s otpremom, dopremom ili tranzitom robe.

Međunarodni špediter je privrednik, pravna ili fizička osoba registrirana za obavljanje poslova vanjsko – trgovinskog prometa koja isključivo i u obliku stalnog zanimanja zaključuje u svoje ime i za tuđi racuna (kao komisionar), u tuđe ime i za tuđi račun (kao agent) i u svoje ime i za svoj račun (kao samostalna kategorija privrednika). Ugovore potrebne pri organiziranju otpreme (izvoza), dopreme (uvoza) i provoza(tranzita) robe svojih nalogodavaca pomoću vozara i obavlja druge propisane ili uobičajene specijalne (sporedne) poslove i radnje u vezi s otpremom, dopremom i provozom robe. Špediter redovno obavlja samo – organiziranje i dopreme komitentove, odnosno nalogodavčeve robe, ali ne i sam prevoz. Špediter je posrednik izmedju osobe (komitenta, nalogodavca) koja mu povjerava svoju robu na otpremu i vozara koji obavlja sam prijevoz (brodara, željeznice, cestovnog prevoza itd.). Špediter međutim može u granicama zakonskih propisa obavljati i sam prevoz robe. Kad špediter vlastitim prijevoznim sredstvima prevozi kontinentom robu, onda on nastupa u dvostrukoj ulozi i to: kao špediter (kao organizator otpreme i dopreme robe) i kao vozar. Otprema, doprema i tranzit ne sastoje se samo u prevozu robe u užem smislu te riječi, nego oni ujedinjuju brojne faze u ukupnom prijevoznom procesu (skladištenje, utovar, istovar, pretovar, vaganje …). Špediter ne mora organizirati čitav prevozni proces jer on može obaviti

29

samo neke od faza ukupnog prevoznog procesa.Špediterski poslovi se generalno mogu podijeliti u 3 kategorije:

- Pravni (npr.zastupanje komitenta u slučaju havarije i oštećenja robe);

- Tehnički (npr.skladištenje robe, utovar, istovar, sortiranje robe isl.);

- Finansjiski poslovi (npr.izdavanje garancija).

Ekonomski zadatak špedicije ogleda se u tome da ona kao organizator otpreme i dopreme robe pronadje i osigura najbolje ekonomske uslove, za otpremu i dopremu robe kako bi one bile izvršene na najekonomičniji način. Međusobni odnos privrednih subjekata je sve složeniji.nŠpediter prima nalog od pošiljatelja, pa unajmljuje prevoznika i proslijeđuje robu primaocu. Špediter je tačka u kojoj se nalazi vise informacija, inputa i outputa.

Međuodnos funkcija i poslova špeditera

U znanstvenoj i stručnoj literaturi o špediciji neki autori pogrešno identificiraju pojam i značenje špediterskih funkcija s pojmom i značenjem špediterskih poslova. Kako riječ funkcija ima brojna značenja, primjerice; djelovanje, djelatnost, zadatak, uloga, položaj u služni, djelatnost, čini se da su, kad se izučavaju poslovni fenomeni klasičnih međunarodnih špeditera, od navedenih značenja najadekvatnije riječi zadatak (zadaci) koje oni obavljaju, odnosno uloga (uloge) koje oni igraju u vanjskoj trgovini i međunarodnom transportu i prometu.

Sukladno biti značenja izraza funkcija primjereno je u sustavu međunarodne špedicije razumijevati zadatke što ih obavljaju i provode međunarodni špediteri u vanjskoj trgovini i međunarodnom transportu i prometu te ulogu koju međunarodni špediteri igraju u globalnim, makro i mikrovanjskotrgovinskim i prometnim sustavima, a ne brojne osnovne i specijalne poslove što ih međunarodni špediteri poduzimaju u ostvarivanju svojih temeljnih funkcija (tj. zadataka i uloga). Dok brojni poslovi međunarodnih špeditera uglavnom imaju heterogena obilježja, pa u toj heterogenosti, posebno kada je riječ o tzv. marketinškim aktivnostima (npr.istraživanje tržišta, osnos s javnošću, izrada i dostavanje ponude...), obuhvaćaju i aktivnosti što ih obavljaju i drugi gospodarstvenici, dotle funkcije međunarodnih špeditera imaju relativno homogeno značenje po kojem se djelatnost klasičnih špeditera razlikuju od drugih djelatnosti u svim gospodarskim sektorima: primarnom, sekundarnom, tercijarnom ( u kojemu špediteri imaju dominantnu ulogu), kvartarnom i kvintarnom sektoru.

Temeljna gospodarska funkcija klasičnih međunarodnih špeditera, koja ima uporište u definicijama klasične špedicije i klasičnog špeditera, klasične međunarodne špedicije i klasičnog međunarodnog špeditera, ogleda se u tome da međunarodni klasični špediter u organiziranju otpreme, dopreme i prevoza nalogodavateljevih pošiljaka osmisle i implementiraju najbolja tehnološka, organizacijska, ekonomska i pravna rješenja procesa

30

proizvodnje manipulacijskih, transportnih, odnosno prometnih usluga, kako bi se cjelokupni proces špediterske industrije izvršio na siguran, brz i ekonomičan način.

U procesu klasične špediterske industrije najbitnije mjesto zauzimaju špediterski nalogodavatelji (tj. izvoznici i uvoznici) kojih interesi moraju biti maksimalno zaštićeni. Međutim, u takvoj industriji moraju naći svoje interese i brojni drugi gospodarski subjekti, primjerice: prevoznici (svih grana transporta i prometa), skladištari, slagači, osiguravatelji, prometni agenti, inspektori ( veterinarski, fitosanitarni, sanitarni, tržišni ), carinska služba... Sukladno tome, može se utvrditi da je temeljni zadatak međunarodnih klasičnih špeditera da oslobode svoje nalogodavatelje cjelokupne brige oko otpreme, dopreme i prevoza njihovih pošiljaka, bez obzira na zamršenost procesa špediterske industrije, kako bi oni svu svoju prozornosti usmjerili na kupoprodaju robe kao svoju temeljnu djelatnost. Iz temeljne gospodarske funkcije međunarodnih klasičnih špeditera proizilazi da je međunarodna klasična špedicija dio vanjske trgovine, a istodobno i viši oblik transporta i prometa. To, zapravo, znači da bez klasične špediterske industrije, kojoj je temeljna gospodarska funkcija organizacija otpreme, dopreme i prevoza nalogodavateljevih pošiljaka, ne bi mogli optimalno funkcionirati ne samo vanjskotrgovinski i prometni sustavi nego i sustavi reprodukcije, tj. sustavi: proizvodnja, raspodjela, razmjena i potrošnja.

Uvažavajući i drugačije pristupe raščlanjivanju temeljne gospodarske funkcije međunarodnih klasičnih špeditera, čini se da je takvu njihovu funkciju primjereno klasificirati u šest posebnih funkcija: 1) prostorna, 2) vremenska, 3) kvalitativna, 4) kvantitativna, 5) kreditna i 6) propagandna.

U ostvarivanju tih svojih veoma zahtjevnih funkcija, klasični špediteri obavljaju i / ili organiziraju obavljanje tridesetak svojih temeljnih i specijalnih poslova. Između špediterskih funkcija i poslova postoji čvrsta interakcijska sprega čiji intenzitet ovisi o složenosti, zahtjevnosti i zamršenosti procesa špediterske industrije i klasičnih špediterskih poslova.

Špediterska prostorna funkcija

Bit prostorne funkcije međunarodnih klasičnih špeditera stoji u aktivnom sudjelovanju špeditera pri savladavanju prostornih udaljenosti organizacije otpreme, dopreme i prevoza nalogodavateljevih pošiljaka između mjesta otpreme (npr. sirovinske baze, proizvođača, prodavatelja, izvoznika, distributera, skladišta, terminala ) i mjesta dopreme (npr. kupca, uvoznika, skladišta, terminala, robnodistribucijskoga centra, potrošača. Takvo se špediterovo posredovanje ponekad naziva interlokalnim, a njegova prostorna funkcija interlokalnom funkcijom.

Udaljenost između mjesta otpreme i mjesta dopreme može biti veća ili manja, špediterski zadaci mogu biti veoma složeni, složeni ili jednostavni, procesi špediterske industrije mogu biti veoma zamršeni ili jednostavni, ali je uvijek potrebno na takvim relacijama osmisliti, obaviti i/ili organizirati obavljanje brojnih operacija i procesa proizvodnje transportnih i prometnih usluga, sve je to zadaća međunarodnih špeditera.

U savladavanju geografskih udaljenosti između mjesta otpreme i mjesta dopreme nalogodavateljevih pošiljaka dolazi do partnerskih odnosa, odnosno čvrstih tehnoloških,

31

organizacijskih, ekonomskih i pravnih odnosa izvoznika (tj. prodavatelja) i uvoznika (tj. kupaca), prevoznika (svih transportnih i prometnih grana) i međunarodnih špeditera, ali i drugih aktivnih sudionika globalnih, makro i mikrovanjskotrgovinskih, prometnih, špediterskih i gospodarskih sustava.

U takvim partnerskim odnosima izvoznici (tj. prodavatelji) i uvoznici (tj. kupci) obavljaju brojne aktivnosti, primjerice: istraživaju tržište, uspostavljaju poslovne veze s inozemnim partnerima, organiziraju poslovne pregovore, sklapaju ugovore o kupoprodaji robe, likvidiraju ekonomske i pravne odnose aktivnih sudionika u vanjskotrgovinskom sustavu. Međunarodni špediteri obavljaju i /ili organiziraju obavljanje brojne zadatke i poslove u vezi s otpremom, dopremom i prevozom nalogodavateljevih pošiljaka. Međunarodni prevoznici prevoze sve vrste roba, stvari, tvari, supstrata, živih životninja, svim prevoznim sredstvima, svim prevoznim putevima, na klasičani i/ili savremeni način od mjesta otpreme do mjsta dopreme bez obzira gdje se nalazi na planeti Zemlji.

Prodavatelji (tj. izvoznici), kupci (tj. uvoznici) i međunarodni špediteri ostvaruju funkcije vanjskotrgovinskog prometa: trgovine, organizacije, koordinacije, operacionalizacije tercijaranih aktivnosti, dok međunarodni prevoznici obavljaju fizički prenos, prijevoz, premještanje, predmeta prometovanja s jednog na drugo mjesto. Osim prodavatelja, kupaca, špeditera i prevoznika u savladavanju prostornih udaljenosti između otpremnih i odredišnih mjesta aktivno sudjeluju svojim funkcijama i poslovima brojnih subjekata svih gospodarskih sektora. Svi oni svojim funkcijama i poslovima partnerski utiču na uspostavljanje ravnoteže cjelokupne ponude i cjelokupne potražnje na globalnom, makro i mikrovanjskotrgovinskom, prometnom i gospodarskom sustavu...Prostorna funkcija međunarodnih špeditera veoma je tijesno povezana s drugima njihovim funkcijama, a sve one determiniraju djelatnost međunarodne špedicije kao dio vanjske trgovine i viši oblik transporta i prometa.

Špediterska vremenska funkcija

Bit vremenske funkcije međunarodnih klasičnih špeditera očituje se u činjenici da špediter najizravnije i aktivno sudjeluje u savladavanju vremenske razlike između proizvodnje i potrošnje robe, između otpreme i dopreme robe. Takvo se savladavanje ostvaruje, prije svega, fizički. Radi se, zapravo, o funkciji intertemporalnog posredovanja, koje se ostvaruje u uvjetima neujednačenosti vremena proizvodnje i vremena potrošnje. Veoma je tijesno i funkcionalno povezana sa špediterskom porostornom funkcijom

U praksi je, naime vrlo rijedak slučaj da se proizvedena roba izravno nakon završenog proizvodnog procesa dostavlja na tržište i odmah prodaju potrošaču. Najčešće se proizvedena roba prodaje, odnosno kupuje ( kupoprodaju obavljaju prodavatelji tj.izvoznici i kupci tj. uvoznici), transportira (prevoz obavljaju nacionalni i međunarodni prevoznici), uskladištava u javna univerzalna i specijalna skladišta, terminale, silose, hladnjače, sušare,slobodne zone, robnodistribucijske centre, ... ponovo transportira do prerađivača, do krajnjeg potrošača, ..., a što ovisi o namjeri i prirodi predmeta prometovanja.

32

Vremensku funkciju špediter ostvaruje svojim brojnim aktivnostima u vezi s manipuliranjem, skladištenjem i prijevozom od mjesta proizvodnje do mjesta potrošnje, primjerice; organizacija ukrcaja (utovara), prekrcaja (pretovara), iskrcaja (istovara), organiziranje i/ili obavljanje potrebnih operacija u skladištima, terminalima, obavljanje radnji u carinskom postupku pri izvozu, uvozu i tranzitu robe, organiziranje pregleda robe prema pravilima veterinarskih, sanitarnih, fitosanitarnih i tržišnih inspektora, organizacija prevoza robe. Može se pojaviti u funkcijama operatora kombiniranog i multimodalnog transporta kada obavlja ili organizira obavljanje brojnih uslužnih aktivnosti u svoje ime i za svoj račun (odnosno u vlastito ime i za vlastiti račun ) pomoću kojih omogućuje brzo, sigurno i racionalno savladavanje vremenskih razlika između proizvodnje u bilo kojem mjestu i potrošnje u bilo kojem mjestu na planeti Zemlja.

Špediterska kvalitativna funkcija

Temeljna obilježja kvalitativne funkcije međunarodnih špeditera očituje se u činjenici da špediteri svojim znanjem, svojim specijalističkim sposobnostima, iskustvima, vještinama omogućuju optimalno manipuliranje i transport robe bez obzira na udaljenost otpremnih i odredišnih mjesta; prirodu predmeta prometovanja, složenosti procesa trgovinske, skladišne, transportne industrije. U ostvarivanju kvalitativne funkcije špediteri obavljaju svoje brojne poslove, a prije svega; pakiranje, signiranje, vaganje, brojenje, mjerenje, sortiranje, uzorkovanje, timaranje, hranjenje i pojenje živih životinja, doleđivanje robe, sklapanje brojnih ugovora s pravnim subjektima koje angažira u procesima špediterske industrije, primjerice s prevoznicima, skladištarima, osiguravateljima, izvršiteljima ugovorne kontrole, carinskim službama, fitosanitarskim i sanitarnim inspektorima.

Besprijekorna je činjenica da od kvaliteta obavljenih poslova u okviru špediterske kvalitativne funkcije najizravnije ovisi kvaliteta obavljanja aktivnosti prodavatelja (tj. izvoznika), kupaca (tj. uvoznika), prevoznika i drugih aktivnih sudionika globalnih, makro i mikro gospodarskih sustava.

Međunarodni špediteri kvalitetnim obavljanjem svojih temeljnih i specijalnih poslova direktno pridonose povećanju vrijednosti predmeta prometopvanja i njegovoj konkurentnoj sposobnosti na inozemnom tržištu. To špediteri čine na različite načine, npr., izabrat će najpovoljnije prijevozno sredstvo, izabrat će najpovoljniji prijevozni put, izabrat će najpovoljnije vrijeme prijevoza, izabrat će najpovoljniju kombinaciju savremenih transportnih tehnologija, izbor najpovoljnijih tarifnih kombinacija, izbor savremene mehanizacije, itd. Osim toga međunarodni špediteri mogu biti uključeni i u organizaciju obrade, dorade ili prerade robe, pa će tako aktivno sudjelovati u bržem privođenju proizvoda njegovoj upotrebnoj vrijednosti. To se može, primjerice, postići: čišćenjem, miješanjem, ljuštenjem, prepakiranjem, ...

Više od desetak godina međunarodni špediteri moraju svoj kvalitet dokazivati posebnim ISO – certifikatima, posebnim licencama svojih menadžera i specijalistićkih strućnjaka.

33

Ostvarivanjem kvalitativne funkcije, odnosno obavljanjem kvalitetnih špediterskih poslova u okviru takve funkcije , međunarodni špediteri pozitivno utiču na povećanje kvalitete funkcija i poslova aktivnih sudionika, ne samo u špediterskim, vanjskotrgovinskim i prometnim sustavima, nego i u globalnim, makro i mikrogospodarskim sustavima.

Špediterska kvantitativna funkcija

Najbitnija značajka kvantitativne funkcije međunarodnih špeditera je u tome da oni svojim aktivnostima izravno i bitno participiraju u organizaciji otpreme ( izvoza ), dopreme ( uvoza ) i prevoza ( tranzita) najvećeg dijela svjetske robne razmjene, ali i u nacionalnom manipuliranju, transportu i distribuciji predmeta prometovanja.

U prilog takvoj tvrdnji stoje ovi podaci:

75% transporta komadnih pošiljaka svih vrsta tereta, svim prevoznim sredstvima, svim pervoznim putevima u globalnom, svjetskom vanjskotrgovinskom sustavu organiziraju međunarodni špediteri

80% svjetskog kontejnerskog prometa organiziraju međunarodni špediteri;

Oko 90% svih ugovora o međunarodnom multimodalnom transportu sklapaju međunarodni špediteri kao operatori multimodalnog transporta;

Oko 90% svih ugovora o međunarodnom kargo transportnom osiguranju sklapaju međunarodni špediteri;

Oko 90% svih carinskih postupaka pri izvozu, uvozu i tranzitu robe operacionaliziraju međunarodni špediteri;

Oko 80% svih ugovora o skladištenju sklapaju međunarodni špediteri, ...

Međunarodni špediteri kao specijalisti za organiziranje otpreme, dopreme i prevoza predmeta prometovanja, veliki su poznavatelji prednosti i nedostataka svih savremenih transportnih tehnologija: paletizacije, kontejnerizacije, RO-RO, LO-LO. RO-LO, FO-FO, tako da izborom najpovoljnijih kombinacija transportnih tehnologija mogu bitno pridonijeti snižavanju manipulacijskih i transportnih troškova, a da pri tome sve operacije i transportni procesi budu brzi i sigurni. Pri tome treba imati na umu i činjenicu da manipulacijsko transportni troškovi u prodajnoj cijeni domaćih roba na inozemnom tržištu u prosjeku sudjeluju: oko 15 % u visokorazvijenim gospodarstvima, oko 25 % u tranzicijskim gospodarstvima i više od 50 % u nerazvijenim gospodarstvima. Pa sukladno tome i najmanja ušteda na tim troškovima pozitivno utiče na konkurentnu sposobnost domaćih proizvoda na inozemnim tržištima.

Međunarodni špediteri ostvarivanjem svoje kvantitativne funkcije, bez obzira u kojoj se funkciji javljaju, izravno i/ili neizravno omogućuju brojne i značajne tehnološke, organizacijske, ekonomske i pravne koristi i učinke brojnim sudionicima globalnim, makro i mikrovanjskotrgovinskih, prometnih i gospodarskih sustava.

34

Obavljanje brojnih poslova u okviru kvantitativne funkcije međunarodnih špeditera učvršćuju ekonomske odnose sa izvoznicima ( tj. prodavateljima), uvoznicima ( tj. kupcima) i međunarodnim prevoznicima, omogućavaju im pri tome da svu svoju pozornost posvete svojim temeljnim zadacima i poslovima, a partnerskim odnosima pridonose uspostavljanju ravnoteže između ponude i potražnje.

Špediterska kreditna funkcija

Zbog oštre konkurencije između špediterskih peduzeća, ali i drugih razloga, primjerice: niske akumulativnosti proizvođača, prodavatelja, izvoznika, prerađivača i krajnjih potrošača, kupaca, uvoznika, te činjenice da su međunarodni špediteri postali vrlo značajni sudionici u globalnim, makro i mikrovanjskotrgovinskim, prometnim gospodarskim sustavima, špediterska kreditna funkcija posljednih tridesetak godina postala je jedna od najvažnijih špediterskih funkcija. Bit te špediterske funkcije sastoji se u špediterskom kreditiranju proizvođača koji proizvode robu za izvoz ili koji uvoze reprodukcijski materijal potreban u procesu proizvodnje, odnosno direktnom kreditiranju svojih nalogodavatelja ( tj. izvoznika i uvoznika).

Postoji nekoliko načina kreditiranja, primjerice:

Kreditiranje nalogodavatelja, najčešće izvoznika i uvoznika, ali i prizvođača, na taj način što za njihov račun plaća nužne i korisne troškove, carine i carinske pristojbe nastale u vezi s organiziranjem otpreme, dopreme i prevoza robe. To su razni troškovi, kao na primjer: troškovi manipuliranja, transporta, osiguranja, pakiranja, signiranja, ugovorne kontrole i sl. Koje špediter pravodobno plaća izvršiteljima pojedinih radnji i usluga, a tek nakon izvršene otpreme, dopreme i prevoza te troškove zaračunava nalogodavatelju. U špediterskom poslovanju česti su slučajevi da proces otpreme, dopreme i prevoza robe traju i više mjeseci, u kojem vremenu špediter vlastitim finansijskim sredstvima plaća za račun nalogodavatelja pojedine troškove, bez angažiranja nalogodavateljevih sredstava, te na taj način angažiranjem vlastitih finansijskih sredstava kreditira nalogodavatelja i stiče pravo na posebnu proviziju, odnosno propisane kamate.

Špediter, naime, ima zakonsko pravo da zahtijeva naknadu troškova od nalogodavatelja odmah pošto su učinjeni. To, zapravo, znači da špediter siče pravo na naknadu troškova neovisno o njegovom pravu na naknadu za svoje usluge. Špediter nije obavezan kreditirati nalogodavatelja jer je on dužan na zahtjev špeditera predujmiti potreban iznos za troškove izvršenja naloga o otpremi robe. On ima pravo zahtijevati predujmove i u slučajevima kada to nije posebno ugovoreno.

Nalogodavatelj treba pravodobno staviti špediteru na raspolaganje protrebna finansijska sredstva za plaćanje troškova koji će nastati pri organiziranju otpreme, dopreme i prevoza robe, jer će u protivnom snositi posljedice.

35

Špediter nema pravo zahtijevati od nalogodavatelja nepotrebne visoke predujmove, jer on može i kasnije tražiti dopunu primljenih predujmova. Na primljeni predujam špediter nije obavezan plaćati kamate. Špediter nije obavezan da za svoja kupuje devizna sredstva radi isplate troškova pri izvršenju naloga o otpremi. Međutim, kada špediter izvrši isplatu u stranoj valuti, ima pravo redundirati od nalogodavatelja sredstva u dotičnoj valuti.

Kada nalogodavatelj ne isplati troškove špediteru u roku ili mu pravodobno ne predujmi potrebna sredstva, špediter ima pravo na naknadu štete.

Ako špediter ne zahtijeva predujam, pretpostavlja se da je prešutno pristao kreditirati nalogodavatelja, pa tada ima pravo na posebnu proviziju na angažirana vlastita sredstva čija se visina utvrđuje tarifom ili sporazumom s nalogodavateljem.

Ulaganje finansijskih sredstava u razvojne programe špediterskih poslovnih partnera.

Velika špediterska preduzeća ponekad, osim organiziranja otpreme i dopreme robe i kreditiranja nalogodavatelja plaćanjem korisnih troškova u vezi s otpremom i dopremom robe, ulažu vlastita finansijska sredstva u razvojne programe svojih poslovnih partnera.

Kreditiranje nalogodavatelja od strane međunarodnih špeditera ovisi, uz ostalo, od dva čimbenika:

1) O akumulativnosti, odnosno visini obrtnih ( novčanih ) sredstava kojima raspolaže pojedino špeditersko preduzeće

2) O tome je li špediterov nalogodavatelj izvoznik – proizvođač, koji traži kreditiranje, orijentiran na izvoz ili uvoz većih količina roba i na duže razdoblje.

Špediterska kreditna funkcija osobito je zanačajna za velike mega špediterske sustave, koji ostvarivanjem te funkcije trajno učvršćuju poslovnu suradnju s veliki proizvodnim sustavima, stvarajući na taj način sigurne i značajne poslove, a izvršenjem tih poslova ostvaruju siguran i značajan dobitak koji im omogućuje proširenu reprodukciju.

Špediterska propagandna funkcija

Kvalitetnim obavljanjem temeljnih i specijalnih špediterskih poslova u okviru svojih važnijih funkcija: prostorne, vremenske, kvalitativne, kvantitativne, i kreditne funkcije, međunarodni špediteri, bez obzira radi li se o velikim, srednjim ili malim preduzećima, bez obzira kojom se vrstom špedicije pretežno bave, obavljaju li, osim poslova klasične špedicije, i druge djelatnosti, primjerice: djelatnosti prevoza, skladištenja..., ostvaruju i svoju propagandnu funkciju.

Propagandna funkcija sastoji se u propagiranju špediterske djelatnosti općenito i djelatnosti vlastitog špediterskog preduzeća, ali i u propagiranju vanjskotrgovinske i prometne djelatnosti te djelatnosti brojnih sudionika u flobalnim, makro i mikrogospodarskim sustavima.

Špediterski ljudski kapital temeljna je pretpostavka za ostvarivanje špediterske propagandne funkcije. Jer, međunarodni špediteri u ostvarivanju svojih funkcija, i u okviru njih obavljenih

36

svojih poslova, zapravo angažiraju svoje znanje, sposobnosti, iskustvo, vještine, invenciju, kreaciju, ..., kao najvažniji potencijal i resurs u procesima proizvodnje špediterskih proizvoda.

Temeljni i specijalni poslovi klasičnih međunarodnih špeditera

Osnovni je zadatak međunarodnoga špeditera da oslobodi svoje nalogodavatelje ( izvoznika, uvoznika, proizvođača ) cjelokupnog napora i brige oko otpreme, dopreme i prevoza robe u međunaronom prometu, kako bi nalogodavatelj mogao svu svoju pozornost koncentrirati na svoju osnovnu djelatnost. U provedbi tog zadatka međunarodni se špediter susreće s raznovrsnim, kompleksnim i brojnim poslovima bez kojih ne bi mogli optimalno funkcionirati savremeni vanjskotrgovinski i prometni sustavi.

Respektirajući i drugačije pristupe klasifikaciji špediterskih poslova, čini se da ih je, s obzirom na njihovo značenje u špediterskom, vanjskotrgovinskom i prometnom sustavu, najprimjerenije sistematizirati u dvije skupine:

1) Temeljne špediterske poslove2) Specijalne špediterske poslove

Temeljni špediterski poslovi

Skupinu temeljnih, odnosno osnovnih špediterskih poslova čine oni koje on redovito obavlja pri organiziranju otpreme, dopreme i prevoza robe i bez kojih se ne može zamisliti funkcioniranje sustava međunarodne razmjene i međunarodnog prometa ( transporta ), a time ni sustava međunarodne špedicije. Nepobitno je da skupinu temeljnih, odnosno osnovnih poslova međunarodnog špeditera čine ovi poslovi:

1) Stručni savjeti i sudjelovanjue u pregovorima radi sklapanja ugovora o međunarodnoj kupoprodaji,

2) Instradacija, 3) Doziv robe, 4) Sklapanje ugovora o prevozu robe na klasičan način – upotreba prijevoznog sredstva

jedne prometne grane, 5) Sklapanje ugovora o multimoldalnom transportu robe i organiziranju transporta „ od

vrata do vrata “, 6) Prihvat robe radi otpreme, 7) Otprema, doprema i prevoz robe u užem smislu, 8) Sklapanje ugovora o ukrcaju, iskrcaju i prekrcaju robe, 9) Sklapanje ugovora o transportnom osiguranju, 10) Sklapanje ugovora o uskladištenju i uskladištenju robe, 11) Ispostavljanje ili pribavljanje prijevoznih i drugih dokumenata, 12) Obavljanje poslova u vezi sa carinjenjem robe,

37

13) Kontrola ispravnosti dokumenata i obračuna vozarine, carine i drugih pristojbi i troškova,

14) Informiranje nalogodavatelja

Specijalni špediterski poslovi

Za razliku od temeljnih, odnosno osnovnih poslova koje špediter redovno obavlja pri organiziranju otpreme, dopreme i prevoza robe u međunarodnom prometu, specijalne poslove međunarodni špediter obavlja povremeno, od slučaja do slučaja, tj. samo u posebnim prigodama kada pomoću njih kompletira paket svojih usluga u vanjskotrgovinskom i prometnom sustavu. Skupinu specijalnih poslova međunarodnog špeditera čine ovi poslovi:

1) Sklapanje ugovora o pakiranju i signiranju i obavljanje tih poslova, 2) Sklapanje ugovora o vaganju i sortiranju i obavljane tih poslova, 3) Izdavanje jamčevih ( garantnih ) pisama, 4) Izdavanje špediterskih potvrda i drugih FIATA – dokumenata, 5) Uzorkovanje robe, 6) Zastupanje nbalogodavatelja u regresnom postupku prema trećim osobama, 7) Zastupanje nalogodavatelja u slučaju zajedničke ( generalne ) havarije, 8) Ugovorna kontrola kvaliteta i kvantiteta robe u međunarodnom prometu, 9) Hranjenje i pojenje živih životinja, 10) Doleđivanje robe, 11) Sajamski poslovi, 12) Lizing ( leasing ) poslovi, 13) Međunarodni pomorki pometnoagencijski poslovi, 14) Kreditiranje nalogodavatelja, 15) Otprema, doprema i prijevoz zbirnog prometa, 16) Drugi propisani ili uobičajeni poslovi u vezi s otpremom, dopremom i prijevozom

robe.

Pojam i značajke špediterske logistike kao znanost i špediterske logistike kao aktivnost

Važnost međunarodne špedicije u vanjskotrgovinskom i prometnom (i transportnom) sustavu determinira veličinu, složenost i dinamičnost sustava međunarodne špedicije kao znanosti. Špediterska znanost kao interdisciplinarna i multidisciplinarna znanstvena disciplina, na suvremenim logističkim načelima, u većoj ili manjoj mjeri, obuhvaća znanstvene spoznaje više od tridesetak znanstvenih polja iz svih znanstvenih područja, primjerice: matematika,

38

fizika, kemija, mehanika, geografija (iz područja prirodnih znanosti), metalurgija, elektrotehnika, računalne znanosti, elektronika i automatika, strojarstvo, brodogradnja, kemijsko inženjerstvo, tehnologija prometa (iz područja tehničkih znanosti), medicina, veterina, farmacija (iz područja biomedicinskih znanosti), ratarstvo, voćarstvo, vinogradarstvo, šumarstvo/hortikultura, stočarstvo, ribarstvo (iz područja biotehničkih znanosti), ekonomija, pravo, politologija, organizacijske znanosti, informacijske znanosti (iz područja društvenih znanosti), filozofija, povijesne znanosti, lingvistika i filologija, psihologija (iz područja humanističkih znanosti).

Kada bi se pojednostavljeno vrednovala struktura i kvaliteta špediterskih znanosti (ŠZ), prometnih znanosti (PZ) i logističkih znanosti (posebice znanosti trgovinske, prometne, skladišne i distribucijske logistike) (LZ) dobio bi se realan odnos:

ŠZ (30) + PZ (20) + LZ (50) = 100,

pri čemu treba ustvrditi da špediterska znanost s barem 50 % participira i u prometnim i logističkim znanostima (u vezi s izvozom, uvozom i tranzitom stvari, tvari, živih životinja... i međunarodnim prometom, odnosno transportom stvari, tvari, predmeta prometovanja...).

Uzimajući u obzir sve značajke špedicije, a posebice logistike potrebno je analizirati perspektivu klasične špedicije općenito, a posebno u visokorazvijenim državama i tranzicijskim državama te uputiti na aktivnosti koje bi klasični špediteri trebali poduzeti u transformaciji klasične špedicije u suvremenu špeditersku logističku djelatnost.

U visokorazvijenim državama klasična špedicija i klasični špediteri su samo povijesno zanimljivi. Zašto? Zato jer su ih zamijenili: savremena špediterska logistika i savremeni špediterski logistički operatori. To nije slučaj s državama u tranziciji i nerazvijenim državama. Naime, u ovima će potonjima još egzistirati i životariti određeni modaliteti klasične špedicije i klasičnih špeditera. Njih će u drugi plan postupno potiskivati inozemni špediterski logistički operatori po načelima "outsourcinga", i to prije svega takvi "mega" operatori, a ponegdje i "niša" logistički operatori. To bi se moglo dogoditi u svim tranzicijskim i nerazvijenim državama u kojima se nacionalni klasični špediteri ne budu pravodobno transformirali u špediterske logističke operatore.

Klasični špediteri u tranzicijskim i nerazvijenim državama,ako žele ostati i dominirati u nacionalnome prometnom i gospodarskom sustavu, odnosno nacionalnome logističkom tržištu, ubrzano moraju poduzeti sve relevantne aktivnosti za efikasnu i efektivnu transformaciju klasične špedicije u suvremenu špeditersku logističku djelatnost.

Prije nego što se ukratko elaborira nekoliko takvih aktivnosti, potrebno je pokušati definirati špeditersku logistiku kao znanost i špeditersku logistiku kao aktivnost, jer će iz usporedbe tih definicija i definicija klasične špedicije kao znanosti i klasične špedicije kao aktivnosti proizaći i konkretne aktivnosti koje bi trebali poduzeti klasični špediteri (i ne samo oni) u transformaciju klasične špedicije u logističku špediciju za 21. stoljeće.

Na današnjem stupnju razvoja znanosti, proizvodnih snaga, proizvodnih i društvenih odnosa moglo bi se reći da je špediterska logistika kao znanost skup interdisciplinarnih i multidisciplinarnih znanja koja izučavaju i primjenjuju zakonitosti brojnih i složenih

39

planiranih, koordiniranih, reguliranih i kontroliranih aktivnosti (tj. funkcija, procesa, mjera, poslova, pravila, operacija, radnji...) koje pomoću aktivnosti partnera logističkih lanaca, logističkodistri-bucijskih lanaca i logističkih mreža, materijalnih resursa i drugih potencijala, funkcionalno i djelotvorno povezuju sve spoznaje koje su izravno i/ili neizravno u funkciji.svladavanja prostornih i vremenskih udaljenosti brzih, sigurnih i racionalnih transformacija materijala, dobara, stvari, tvari, poluproizvoda, repromaterijala u optimalne jedinstvene logističke procese, tokove i protoke materijala, dobara, tereta od točke isporuke (tj. od jednoga mjesta, u pravilu u jednoj državi), preko točaka razdiobe ili koncentracije, do točke primitka (tj. do drugoga mjesta, u pravilu u drugoj državi), uključujući i pripadajuće tokove informacija, a da se pri tome maksimalno zadovolje zahtjevi i potrebe aktivnih sudionika u logističkim lancima, logistickodistribucijskim lancima i logističkim mrežama.

Na sličan je način moguće definirati špeditersku logistiku kao aktivnost.

Na današnjem stupnju razvoja znanosti, proizvodnih snaga, proizvodnih i društvenih odnosa može se reći da je špediterska logistika kao aktivnost skup planiranih, koordiniranih, reguliranih i kontroliranih nematerijalnih aktivnosti (tj. funkcija, procesa, mjera, poslova, operacija, radnji...) kojima se u partnerskim odnosima s aktivnim sudionicima logističkih lanaca, logističkodistribucijskih lanaca funkcionalno i djelotvorno povezuju svi djelomični procesi svladavanja prostornih i vremenskih udaljenosti brzih, sigurnih i racionalnih transformacija materijala, dobara, stvari, tvari, poluproizvoda, repromaterijala, živih životinja u optimalne -jedinstvene logističke procese, tokove i protoke materijala, dobara, tereta od točke isporuke (u pravilu u jednoj državi), preko točaka razdiobe ili koncentracije, do točke primitka (u pravilu u drugoj državi), uključujući i pripadajuće tokove informacija, a da se pri tome maksimalno zadovolje zahtjevi i potrebe aktivnih sudionika u logističkim lancima, logističko distribucijskim lancima i logističkim mrežama.

Na pitanje: Koje sve aktivnosti obuhvaća pojam špediterske logistike? pojednostavljeno se odgovara: Neprijeporno je da pojam špediterske logistike kao aktivnosti, osim aktivnosti klasične špedicije i klasičnoga špeditera (a to su svi temeljni, odnosno osnovni i specijalni spediterski poslovi), obuhvaća i određene logističke aktivnosti, primjerice: specifične uslužne djelatnosti u proizvodnji, preradi, doradi, obradi, održavanju sredstava za rad, pakiranju, signiranju, slaganju, vaganju, mjerenju tereta, ukrcaju (utovaru), iskrcaju (istovaru), prekrcaju (pretovaru), tramakanju, skladištenju predmeta prometovanja, paletiziranju robe (tj. formiranju paleta), zatim punjenju i pražnjenju kontejnera i prijevoznih sredstava, nadalje fumigaciju, deratizaciju, dezinsekciju, posredovanje (kao prometni i agenti druge vrste), osiguranje, carinjenje, kupoprodaju, distribuciju, marketing, menadžment, kalkulacije, financiranje, kontroling, praćenje obavljanja određenih aktivnosti, pravno-ekonomsko reguliranje odnosa između brojnih sudionika u logističkim procesima.

Tako sveobuhvatno definirana špediterska logistika participira svojim aktivnostima u brojnim vrstama specijalističkih logistika, kao npr. proizvodnoj logistici, trgovinskoj logistici, prometnoj logistici, skladišnoj logistici, distribucijskoj logistici, osiguravateljnoj logistici, menadžment logistici, marketing logistici, informacijskoj logistici (..,). To, zapravo, znači da aktivnosti špediterske logistike direktno i veoma intenzivno participiraju u granskosektorskim logistikama: primarnoj, sekundarnoj, tercijarnoj, kvartarnoj i kvintarnoj logistici.

40

Kada bi se usporedio opseg klasične špedicije s opsegom aktivnosti logističke špedicije, moglo bi se s velikom sigurnošću ustvrditi da je opseg potonje špedicije za oko 30 % veći, složeniji, zahtjevniji od opsega aktivnosti klasične špedicije. Sve navedeno upućuje na navedenu hipotezu da se klasična špedicija transformira u logističku špediciju za 21. stoljeće koja će svojim aktivnostima zadovoljavati savremene zahtjeve vanjskotrgovinskoga, prometnoga sustava i gospodarskoga sustava: mikro, makro, globalnih sustava.

Iz kvalitativne i kvantitativne analize aktivnosti klasične Špedicije i aktivnosti špediterske logistike, moguće je kao odgovor na pitanje: Što bi klasični špediteri trebali poduzeti u transformaciji klasične špedicije u logističku špediciju? navesti nekoliko skupina relevantnih aktivnosti koje bi trebale pravodobno poduzeti klasični špediteri, primjerice:

• Znatno proširiti i produbiti špediterske aktivnosti na području proizvodne logistike, trgovinske logistike, transportne, odnosno prometne logistike, skladišne logistike, osiguravateljne logistike, menadžment logistike, marketing logistike, kontroling logistike.

• Znatno proširiti i produbiti znanja svojih zaposlenika, odnosno špediterskih i logističkih eksperata, specijalista za suvremenu špeditersku logistiku, špediterskologističkih menadžera na sve tri razine: višoj, srednjoj i nižoj razini. To ne znači samo formalno obrazovanje i usavršavanje nego, prije svega, njihovo permanentno osposobljavanje putem specijalističkih poslovnih škola, tečajeva, ali i njihovo primjereno organiziranje, motiviranje.

• Konzistentno definiranje logističke poslovne politike špcditersko-logistickoga poduzeća i njegovih osnovnih podpolitika: kadrovske, tržišne (marketinške), proizvodne, financijske i razvojne politike.

• Sva špediterskologistička poduzeća trebaju izgraditi novi, partnerski odnos sa svim važnijim sudionicima logističkih lanaca, logističkodistribucijskih lanaca i logističkih mreža.

• Velika, megašpediterskologistička poduzeća svoje logističke usluge trebaju prodavati na svjetskome tržištu, odnosno na tržištima tranzicijskih i nerazvijenih država, što već godinama uspješno čine neki svjetski poznati špediteri, primjerice; Schencker, Danzas, Kune & Nagel.

Uzimajući u obzir sve referenacije koje posjeduju klasična špediterska poduzeća, kao i zahtjeve koji se pred njih postavljaju u procesima transformacije klasične špedicije u logističku špediciju za 21. stoljeće, može se ustvrditi da velika špediterska poduzeća imaju manje zahtjeve i trebaju uložiti manje napore u takvoj transformaciji, srednja špediterska poduzeća imaju veće zahtjeve, a mali, "niša" špediteri imaju najveće zahtjeve prilagođavanja logističkim operatorima.

Primjeri špediterskoga uključivanja u određene segmente logističkoga tržišta su, primjerice, u Njemačkoj gdje djeluje posebno špeditersko poduzeće DPD (Deutsche Paket Dienst = Njemačka paketska služba) koje manje pošiljke distribuira u vremenu od 24 sata. I u Hrvatskoj Intereuropa ima posebnu službu tzv. BRZI PAKETI ili IPD (Intereuropska paketska distribucija) koja u roku od 24 sata od trenutka preuzimanja paketa preveze i predaje pakete primateljima na području Republike Hrvatske. I Intereuropa u Sloveniji ima posebnu službu: 24 URE, koja svaku preuzetu pošiljku preveze i preda primatelju u roku od 24 sata na području Slovenije.

41

Transformacija klasičnih špediterskih operatora u špediterske logističke operatore

Velika špediterska preduzeća

Za veliko špeditersko poduzeće ili velikoga špeditera, ili megašpeditera kakakteristično je slijedeće: da ima godišnji prosjek više od 500 zaposlenika, da godišnje kvalitetno obradi više od milijun pozicija (tj.sklopi i izvrši više od milijun ugovora o špediciji), da u strukturi špediterskih poslova sudjeluju svi temeljni špediterski poslovi i brojni iz skupine specijalnih špediterskih poslova, da se bavi svim vrstama špedicije: pomorskom (tj.lučkom), kontinentalnom i zrakoplovnom špedicijom, da godišnje ostvaruje prihod veći od 50.000.000 DEM, da je vrijednost špediterske tvrtke uključujući i intelektualni kapital veća od 20.000.000 DEM, da godišnje ostvaruje neto dobit veću od 5.000.000 DEM, da se po mogućnosti bavi i poslovima prijevoza, da značajno sudjeluje u nacionalnom i međunarodnom špediterskom poslovanju (npr.da je u vlastitoj zemlji najveći špediter ili da je među nekoliko prvih, ili da se ubraja među prvih 100 europskih špeditera). Sve te uvjete nije jednostavno zadovoljiti. Stoga neke manje i siromašnije tranzicijske države nemaju velikoga špeditera, a one malo veće i bogatije imaju bar po jednoga.Veliki špediteri, ako raspolažu s dovoljno obrazovanih, sposobnih i iskusnih špediterskih eksperata i špediterskih kreativnih i operativnih menadžera mogu obavljati i obavljaju sve špediterske i najsloženije poslove. Nema opravdanog razloga da to ne čine veoma profesionalno i veoma kvalitetno. Iz svega bi se moglo zaključiti da velika špediterska poduzeća svojim aktivnostima i potencijalima stvarno participiraju u teorijski determiniranom špediterskom sustavu oko 60%.

Srednja špediterska poduzeća

Za srednje špeditersko poduzeće ili srednjega špeditera relevantno je da ima: godišnji prosjek više od 50 zaposlenika, da godišnje kvalitetno obradi više od 100.000 pozicija, da uglavnom obavlja temeljne špediterske poslove, a povremeno i neke iz skupine specijalnih špediterskih poslova, da se manje ili više bavi svim vrstama špedicije, da godišnje ostvaruje prihod veći od 10.000.000 DEM, da je vrijednost špediterske tvrtke uključujući i intelektualni kapital veća od 2.000.000 DEM, da godišnje ostvaruje neto dobit veću od 1.000.000 DEM, da je po kvaliteti i opsegu obavljenih usluga prepoznatljiv u zemlji i inozemstvu.Špediteri srednje veličine, ako raspolažu s dovoljno obrazovanih, sposobnih i iskusnih špediterskih eksperata i špediterskih kreativnih i operativnih menadžera, mogu obavljati i obavljaju veoma zahtjevne špediterske poslove. Na osnovu tih relevantnih referencija moglo bi se zaključiti da špediterska poduzeća svojim aktivnostima i potencijalima stvarno participiraju u teorijski determiniranom špediterskom sustavu oko 30%.

42

Mala špediterska poduzeća

Za malo špeditersko poduzeće ili niša špeditera karakteristično je: da ima godišnji prosjek do 50 zaposlenika, da godišnje kvalitetno obradi više od 10.000 pozicija, da uglavnom obavlja poslove carinskoga posredništva i neke druge temeljne i specijalne špediterske poslove, da godišnje ostvaruje prihod veći od 10.000 DEM, da je vrijednost špediterske tvrtke uključujući i intelektualni kapital do 2.000.000 DEM, da godišnje ostvaruje neto dobit veću od 500.000 DEM.Premda se većina niša špeditera bavi samo carinskim posredstvom, oni su zbog svoje izrazite fleksibilnosti i konkurentnosti našli svoje mjesto u tranzicijskim gospodarstvima. Međutim, takvim je špediterima u visokorazvijenim državama primjerice državama članicama Evropske unije, mnogo manje iz više razloga, a od kojih je najvažniji – maksimalno pojednostavljenje carinskih formalnosti (ili ih uopće nema). Ako u špediterskom sustavu objektivno participiraju velika špediterska poduzeća s oko 60%, srednja špediterska poduzeća s oko 30%, onda mala špediterska poduzeća, odnosno niša špediteri sa svojim aktivnostima i potencijalima participiraju u tome sustavu s oko 10%.

U skupini malih ili niša špeditera obuhvaćeni su i oni super mali, super niša, mini ili patuljasti špediteri, u kojima radi samo direktor, tajnica. Procjenjuje se da je više od 10% takvih špeditera u odnosu na ukupan broj velikih, srednjih i malih špeditera u tranzicijskim državama. Oni su kao sitni mešetari, u pravilu, nelojalnom konkurencijom i posebnim aranžmanima s nekim nalogodavateljima, koji su ponekada na marginama dopuštenoga, poslovnoga, moralnoga poslovanja, obavljaju jedan dio špediterskog posla, od slučaja do slučaja, i tako preživljavaju od danas do sutra. Takvi špediteri, u pravilu, nemaju svoju viziju, bez perspektive su, nemaju posebno značenje u špediterskom, prometnom, logističkom, gospodarskom sustavu.Kada bi se aproksimativno kvantificirala participacija klasičnih špeditera u ukupnim logističkim uslugama moglo bi se ustvrditi: da veliki špediteri participiraju (ili to po svojim referencijama realno mogu) i do 70%, srednji špediteri do 20%, a niša do 10%.

Da bi se moglo govoriti o transformaciji klasičnog špeditera u špediterskog logističkog operatora, potrebno je u prvome izložiti sljedeće konstatacije:

Praksa je pokazala da se najveći broj malih, odnosno "niša" klasičnih špeditera (poduzeća s godišnjim prosjekom do 50 zaposlenih) bavi samo carinskim posredništvom, a samo ponekada i organizacijom otpreme, dopreme i provoza (tranzita) predmeta prometovanja u klasičnim transportima.

Srednji se špediteri (špediterska poduzeća s godišnjim prosjekom većim od 50 zaposlenih) bave organizacijom otpreme, dopreme i provoza robe klasičnim transportima, a samo ponekada se javljaju kao operatori kombiniranih i multimodalnih transporata.

43

Za razliku od njih, veliki, odnosno mega špediteri (s godišnjim prosjekom više od 500 zaposlenih) bave se organiziranjem otpreme, dopreme i provoza predmeta prometovanja u svim vrstama transporta: klasičnom, kombiniranom i multimodalnom transportu. Oni često imaju i vlastite prijevozne kapacitete (tj. cestovna prijevozna sredstva i vagone, odnosno vučena željeznička vozila...), sredstva mehanizacije (tj. dizalice, viličari...), vlastita skladišta i specijalizirane terminale. Neki od mega špeditera u sastavu koncerna imaju i prometne, pomorske, turističke agencije, agencije za transportna osiguranja, specijalizirane službe za lizing .

Takvi špediteri se redovito javljaju u tri statusa; statusu komisionara, statusu agenta i statusu samostalnoga gospodarstvenika.

Funkcija u kojoj se danas najčešće javljaju klasični međunarodni špediteri, prije svega mega špediteri, a ponekad i neki srednji špediteri, jest operator multimodalnoga transporta (MTO - Multimodal Transport Operator), jer on izdavanjem FIATA-teretnice za multimodalni transport objedinjuje funkcije klasičnoga organizatora transportnih procesa i prijevoznika (vozara), U takvome slučaju špediter kao operator multimodalnoga transporta odgovara za izbor i rad svih osoba koje je angažirao u multimodamtm transportnim lancima.

Klasični špediteri nisu uopće ili su neznatno uključeni u neke specijalističke logistike, primjerice: proizvodnu logistiku, trgovinsku logistiku, distribucijsku logistiku.

Imajući na umu prethodno navedene konstatacije o klasičnim špediterskim operatorima, kao i relevantne značajke o transformaciji klasične špedicije u logističku špediciju, moguće je determinirati nekoliko vizionarskih odrednica o špediterima kao logističkim operatorima za 21. stoljeće:

1. Da intelektualni kapital, kao što je znanje zaposlenika i opertivnih logističkih menadžera, bude na što većoj razini i da se permanentno povećava njegov kvalitet. Intelektualni kapital je temeljni faktor i temeljna predpostavka uspješnog i profitabilnog poslovanja špeditera kao logističkog operatora. Investiranje u kapital je najprofitabilnije, jer uvećano znanje višestruko multiplicira u njega uloženi kapital.

2. špediteri kao logistički operatori moraju se veoma aktivno uključiti u aktivnosti svih vrsta ligistika: proizvodnu, trgovinsku, prometnu, skladišnu, osiguravateljnu logistiku itd. oni mogu znatno uticati na smanjenje internih i eksternih logističkih troškova.

3. Veći špediteri kao logistički operatori dio svjih logističkih usluga tebaju obavljati izvan svojih preuzeća, sjedišta po mogućnosti u inozemstvu.

4. Špediteri kao logistički operatori trebaju stalno prilagoćavati svoje poslovne politike zahtjevima i potrebama korisnika logističkih usluga.

5. Špediter kao logistički operator treba organizaciju svojih poslova prilagođavati zahtjevima i potrebama korisnika njihovih usluga. Međutim moraju ase osim ciljeva i načela organizacije vodtit računa o unutrašnjim i vanjskim faktorima organizacije.

44

6. Špediteri kao logistički operatori trebaju imati savremeno organiziranje svojih informacijskih sistema, koji su komplementarni i kompatibilni sa sistemima koji su aktivni u logističkim lancima.

"Logistički operator je registrirana i ovlaštena pravna ili fizička osoba koja u pravilu u svoje ime i za svoj račun ( u vlastito ime i za vlastiti račun ) izvršava ili organizira izvršanje brojnih logističkih aktivnosti u vezi sa manipuliranjem, prijevozom, prijenosom, premiještanjem, distribucijom sirovina, poluproizvoda, repromaterijelag, gotovi proizvoda, robe, stvari, tvari, živih životinja od tačke isporuke, tj. sirovinske baze proizvođača, skladišta, terminala, prodavatelja, izvoznika do tačke primanja tj. slkadišta, terminala, kupca, uvoznika, korisnika, potrošača i koja pri tome uz minimalne uložene resurse maksimalno zadovoljava zahtjeve tržišta, odnosno svojih nalogodavatelja, partnera."

Novi aspekti poslovne politike špediterskog logističkog operatora

Velika, srednj i mala špediterska preduzeća imaju poslovnu politiku koja obuhvata ciljeve, odnosno instrumente, sredstva, propadajuće resurse i potencijal koji će za određeno vrijeme osigurati rast i razvoj. Ovo je moguće postići promatrajući i analizom osnovnih pet špediterskih politika:

Špediterska kadrovska politika

Kadrovska politika špediterskog preduzeća je najvažnija politika, jer je rad, ljudski potencijal temeljni i najvažniji element špediterskologističke usluge. Posebnu pažnju treba posvetiti: kreativnim menadžerima kao nositeljima poslovanja i razvoja špediterskog preduzeća, operativnim menadžerima kao nositeljima prodaje špediterskologističkih aktivnosti, ali i specijaliziranim špediterskologističkim ekspertima kao operativnim izvršiteljima pojedinih špeditersko logističkih aktivnosti. Činjnica je da bez ažurnog znanja, iskustva, vještine, lucidnosti svih zapošljenika u špediterkom preduzeću nema efikasnosti, efektivnosti, rasta i razvoja uspješnog špediterskog logističkog operatora.

Špediterska tržišna politika ( marketing )

Špediterski marketin je skup planiranih, koordiniranih reguliranih i kontroliranih špediterskih aktivnosti kojima se u partnerskimodnosima s aktivnim sudionicima logističkih lanaca povezuju svi djelotvorni procesi savladavanja prostornih i vremenskih udaljenosti brzih, sigurnih i racionalnih transformacija materijala, dobara, (polu)proizvoda, repromaterijala, živih životinja(...) od sirovinske baze do potrošača, od pošiljatelja do primatelja, od prodavatelja do kupca, od skladišta do skladišta, ''od vrata do vrata'', uključujući i pripadajuće informacije, a da se pri tome maksimalno zadovolje potrebe i

45

zahtjevi aktivnih sudionika u logističkim lancima. Špediteri kao logističi operatori trebaju svoje ponude usluga prilagoditi potražnji potencijalnih komitenata i time uključiti u logističke procese, odnosno u logističke lance. Oni bi svojim uslugama trebali biti prisutni u svim karokama logističkih lanaca od proizvodnje, transporta, skladištenja, carinjenja itd. u sklopu tržišne politike operatori bi trebali determinirati sve aspekte i sve elemente: tržišne strategije i planiranja, segmentaciju špediterskologističkog tržišta, fenomena, tržišnih odluka i tržišnih aktivnosti u sistemu poslovanja špeditera kao logističkog operatora, menadžmenta i menadžera posebno u upravljanju prodaje usluga. Od ove politike zavisi njihova efikasnost, stepen profitabilnosti, rast i razvoj. Ovoj politici se posvećuje posebna pažnja, jer tržišna politika špeditera kao logističkih operatora predstavlja temeljni okvir za djelotvornu proizvodnju usluga.

Špediterska proizvodna politika

Najvažnija misija, tj. glavni zadatak špediterske poslovne politike je da obezbijedi punu zaposlenost špediterskih kapaciteta te da usluga bude kvalitetna i profitabilna.Iz ovih razloga je potrebno da ljudski rad, ljudski potencijal, znanje, sosobnost, vještina budu na istom, ili većoj razini od svojih komitenata, jer su to osnovni elementi proizvodnje špediterskologističkih usluga.«Imajući na umu misiju i elemente proizvodnje špediterskologističkih usluga, kao najvažniji aspekt proizvodnje politike špeditera kao logističkih operatora moglo bi se reći da je špediterska proizvodna logistika kao aktivnost skup planiranih , koordiniranih, regulisanih i kontroliranih špeditersko logističkih aktivnosti koji upartnerskim odnosima omogućavaju špediterima kao logističkim operatofima proizvodnju njihovih usluga u svim karikama logističkih lanaca.»

Proizvodnja špediterske politike ima više odrednica, i one su brojne, što zavisi od unutrašnjih i vanjskih faktora organizacije, upravljanja, organizacije rada, organizacije strukture pa ću spomenuti neke najvažnije:

1. Primjereni špediterski potencijal ( to su svi zaposlenici, menađeri, organizaciske strukture itd. )

2. Lepeza logističkih uslugs koje stvarno obavljaju ili koje mogu obavljati špediteri ( u materijalnoj proizvodnji, u području trgovine u transportu i prometu, u distribuciji.)

3. Primjereni logistički kapaciteti koje pediteri stvarno koriste ili mogu koristi ( trnsportna sredstva, mehanizacija, skladišta, terminali...)

4. Organiziranje zbirnog prometa pri izvozu, uvozu ili tranzitu 5. Organiziranje brze, ekspresne paketske distibucije ( u roku 24 sata uzeti pošiljku od

pšiljatelja, i predati pošiljku primatelju6. Ponuda i operacionalizacija cjelokupnog logističkog paketa usluga po načelu

"logističkog inžinjeringa"7. Primjeren financiski kapital ( koji će špediteru omogućiti likvidno poslovanje i ulaganje kapitala u profitabilne programe).

46

8. Primjereni logistički informaciski integralni sistem9. Proizvodnja špeditersologističkih uslugs po načelu "zelene logistike" ( maksimalno

zaštititi sve prirodne resurse od degradacije)10. Razvijati sve fenomene koje obuhvaća proizvodna politika špeditera po načelima"

Špediterska proizviodna politika stvara sve bitne predpostavke implementaciju svih ciljeva, instrumenata, načela, mjera, akcija za tržišnu politiku špediterskog preduzeća, i špeditera kao logističkog operatora.

Špediterska finansijska politika

Rečeno na najjednostavniji način financiska politika je novčani iznos špediterske politike koja ima za cilj osigurati stalno ostvarivanje potrebnog kapitala.«Moglo bi se reći da je špediterska financiska politika kao aktivnost skup planiranih, koordiniranih, reguliranih i kontroliranih špediterskologističkih aktivnosti koje su usmjerene na izbor optimalnihrješenja financiskih strategija, taktika, planova, instrumenata, i sredstva kojima se na racionalan načn ostvaruje poslovna misija špediterskog preduzeća u određenom razdoblju.»

Znači da je osnovni zadatak stvaratelja i izvršitelja ciljeva financijske politike stalno izučavanje i unapređenje finamcijskih odnosa između špeditera i kupaca i špeditera i dobavljača.Ova politika je sačinjena od više podpolitika, a najvažnije su: 1) politika pribavljanja financijskog kapitala, 2) politika financijskih odnosa sa dobavljačem ( tj. sa prijevoznicima, skladištarima, slagačima, osiguravateljima...), 3) politika financiskih odnosa s kupcima, 4) devizna politika, 5) politika amrtizacije, 6) politika plasmana financiskog kapitala, 7) politika utvrđivanja i raspodjela ukupnog prihoda i dohotka, 8)politika zadržane dobiti.Najvažniji segment ove politike je tarifna politika a u okviru nje treba spomenuti: načela, važnije vrste špediterskih tarifa, tehnike tarifiranja, načini utvđivanja cijena usluga, itd.

Špediterska razvojna politika

Razvojna politika špediterskog preduzeća je peta najvažnija podpolitika i uz predhodne čini jednu cjelinu koja zaokružuje mozaik poslovne politike uspješnih, organizovanih, poznatih špediterskih kompanija.''Moglo bi se reći da je špediterska razvojna politikakao aktivnost skup planiranih, koordiniranih, reguliranih, i kontroliranih špediterskologističkih aktivnosti kojma se određuje osnovna misija rasta i razvoja dotičnoga špediterskog preduzeća koja se želi i realno može u nekome razdobljuostvariti , i kojima se određuju strategije i taktike, instrumenti i sredstva za ostvarivanje determinitane misije u dugoročnom, srednjoročnom i tekućem planskom razdoblju.

47

O istraživanju u budućnosti, odnosno o prognoziranju, predviđanju i planiranju špediterdkog preduzeća deteminira špediterska politika.

Kratkoročna ili tekuća razvojna politika se odnosi na razvojne odrednice za preduzeće u razdoblju jedne godine.

Srednjoročna razvojna politikaje politika kojom se determiniraju odrednice špediterskom preduzeću za period od jedne do pet godina.

Dugoročna razvojna politika se odnosi na rezvoj špediterskog preduzećs za period duži od pet godina.

Najvažniji ciljevi razvojne politike špediterskih poduzeća, posebno onih koji žele postati primjereni logistički operatori ili su to postali, koji bi se trebali ostvariti u dugoročnom i srednjoročnom planskom razdoblju, mogli bi biti:

1) povećanje produktivnosti rada povojlnijim odnosom autoputaprema inputima, kao npr. Odnos između prihoda, neto dobiti i prosječnoga broja zaposlenih, 2) povećanje likvidnosti, 3) povećanje ekonomičnosti, 4) povećanje investiranja, 5) povećanje materijalnoga i nematerijalnoga standarda zaposlenika, 6) razvijanje tržišnih,demokratskih,kulturoloških i inih odnosa u špediterskom poslovnom sustavu,ali i među partnerima u logističkim lancima, itd.

Potrebno je poznavati ocjenu sadašnjeg stanja konkrenoga špediterskog poduzeća, odnosno determinirati odrednice dugoročne i srednjoročne razvojne politike.Kada špediterska poduzeća imaju određenu analizu poslovanja u predhodnom i tekućem razdoblju, onda bi osttale politike mogle pristupitiizradi planova razvoja na osnovi elemenata o projekciji: kadrovske politike, tržišne politike, proizvodne i financijske politike.Klasični špediteri nisu uopće ili su neznatno uključeni u neke specijalističke logistike, primjerice: proizvodnu logistiku, trgovinsku logistiku, distribucijsku logistiku. Imajući na umu prethodno navedene konstatacije o klasičnim špediterskim operatorima, kao i relevantne značajke o transformaciji klasične špedicije u logističku špediciju, moguće je determinirati nekoliko vizionarskih odrednica o špediterima kao logističkim operatorima za 21. stoljeće:Permanentno povećavati razinu kvalitete spediterskoga intelektualnoga kapitala. Zašto? Zato jer je intelektualni kapital (tj. znanje zaposlenika, njihove sposobnosti, kreativnost i inventivnost... podržano kvalitetnim informacijama i suvremenim informacijskim tehnologijama...) gotovo jedini element proizvodnje špediterskologističkih usluga. Sukladno tome, kvalitetan intelektualni kapital je temeljni čimbenik, temeljna pretpostavka uspješnoga i profitabilnoga poslovanja špeditera kao logističkih operatora. To, zapravo, znači da špediteri kao logistički operatori stalno trebaju investirati u znanja, sposobnosti, vještine svojih zaposlenika: kreativnih i operativnih logističkih specijalista, kreativnih i operativnih logističkih menadžera. Takvo je investiranje najprofitabilnije, jer uvećano znanje višestruko multiplicira u njega uloženi kapital. Brojne poslovne škole i specijalizirani tečajevi omogućuju edukaciju svih profila eksperata za logističku špediciju.

48

Špediteri kao logistički operatori se moraju veoma aktivno uključiti u aktivnosti svih vrsta logistika: proizvodnu, trgovinsku, prometnu, odnosno transportnu logistiku, skladišnu logistiku, osiguravatelj nu logistiku, distribucijsku logistiku, marketing logistiku, menađžment logistiku. Špediter kao logistički operator treba svojim djelotvornim aktivnostima bitno participirati u svim logističkim procesima i svim karikama logističkih lanaca, logističkodistri bucijskih lanaca i logističkih mreža od sirovinske baze do potrošača. Što su logistički lanci, logističkodistribucijski lanaci i logističke mreže složeniji i duži, to su logistički operatori važniji i djelotvorniji: oni mogu bitno utjecati na smanjenje internih i eksternih logističkih troškova (i više postotaka).Veći špediteri kao logistički operatori dio svojih logističkih usluga trebaju obavljati izvan svojih poduzeća, izvan svojih sjedišta, po mogućnosti na inozemnim logističkim tržištima po pravilima "outsoursinga", povjeravajući dio svojih poslova poslovnim partnerima, učvršćujući svoje pozicije na određenim tržištima.Špediteri kao logistički operatori trebaju stalno prilagođivati svoje poslovne politike (tj. kadrovsku politiku, tržišnu politiku, proizvodnu politiku, financijsku politiku i razvojnu politiku) zahtjevima i potrebama korisnika logističkih usluga, jer od stupnja takva prilagođavanja ovisi efikasnost i efektivnost logističkih operatora.Špediteri kao logistički operatori 21. stoljeća trebaju organizaciju svojih poduzeća stalno prilagođavati potrebama i zahtjevima korisnika njihovih usluga. Misli se na organizaciju udruživanja ljudskih potencijala koji pomoću sredstava za rad i drugih resursa racionalno proizvode špediterskologističke usluge. Organizacija i rad su dva dijela jedne homogene cjeline, pa bi se u kontekstu spediterske logistike kao znanosti i kao aktivnosti moglo reći daje organizacija rada svjesna djelatnost špediterskologističkih zaposlenika kojom se usklađuju svi relevantni čimbenici procesa proizvodnje špediterskologističkih usluga radi postizanja optimalnih rezultata rada. Špediteri kao logistički operatori, u stalnome nastojanju da optimaliziraju organizacijsku strukturu svojih poduzeća, moraju; uz ciljeve i načela organizacije, voditi računa o unutarnjim čimbenicima organizacije, primjerice: strategiji i planiranju, vlastitoj infrastrukturi i suprastriikturi, vrstama spediterske logistike, fazama proizvodnje špediterskologističkih usluga, veličini špeditera, odnosno logističkogaoperatora,lokacijišpediterskologističkoga poduzeća, ljudskim potencijalima, organizacijskim strukturama, organizacijskim kulturama, poslovnoj politici, ali i vanjskim čimbenicima organizacije, kao npr.: zemljopisno-prirodni čimbenici, infrastruktura i suprastruktura u okruženju, uporabljive tehnologije (npr. transportne, informacijske...), institucionalni uvjeti, integracijski procesi, špediterskologističko tržište .Špediteri kao logistički operatori trebaju imati suvremeno organizirane svoje informacijske sustave, koji su komplementarni i kompatibilni s takvim sustavima aktivnih sudionika u logističkim lancima, logističko distribucijskim lancima i logističkim mrežama. Takvi informacijski sustavi trebaju omogućiti ljudskim potencijalima efikasno i efektivno upravljanje svim aktivnostima, svim resursima i potencijalima. Ako se imaju na umu sve relevantne značajke špeditera kao logističkoga operatora, može se postaviti pitanje: Sto je to logistički operator? Ne ulazeći podrobnije u sve aspekte i dimenzije pojma logističkoga operatora, može se reći daje logistički operator registrirana i ovlaštena pravna ili fizička osoba koja u pravilu u svoje ime i za svoj račun (tj. u vlastito ime i za vlastiti račun) obavlja ili organizira obavljanje brojnih logističkih aktivnosti u vezi s

49

manipuliranjem, prijevozom, prijenosom, premještanjem, distribucijom sirovina, poluproizvoda, repromaterijala, gotovih proizvoda, robe, stvari, tvari, živih životinja od točke isporuke (tj. širo vinske baze, (polu)proizvođača, skladišta, terminala, prodavatelja, izvoznika...), preko točaka razdiobe ili koncentracije do točke primitka (tj. (polu)proizvođača, skladišta, terminala, kupca, uvoznika, korisnika, potrošača...) i koja pri tome uz minimalne uložene resurse (tj. proizvodne, financijske, ljudske...) maksimalno zadovoljava zahtjeve tržišta (tj. kupaca, korisnika, potrošača), odnosno svojih nalogodavatelja, partnera.

Savremene logističke strategije špediterskog logističkog operatora

Svako špeditersko poduzeće, posebno ono koje se želi afirmirati kao logistički operator 21.stoljeca ili se već u toj funkciji afirmiralo, treba definirati svoju logističku strategiju kao skup dugoročnih ciljeva, smjernica, planova, resursa, potencijala potrebnih za ostvarivanje postavljenih ciljeva. Primjereno definirana logistička strategija špediterskih logističkih operatora treba, upravo vrijeme i na pravom mjestu, dati pravi odgovor na pitanje: Kako špeditersko poduzeće može uspješno i racionalno ostvarivati postavljene logističke ciljeve? Organizacijskoj strukturi špediterskoga poduzeća po pravilu prethodi (poslovna) strategija, a ona (tj.organizacijska struktura) zatim omogućuje da se ostvaruju strateški logistički ciljevi. To, zapravo, znači da logistička strategija određuje logističke funkcije špediterskoga poduzeća, da utječe na izbor špediterskih, odnosno logističkih kapaciteta, da određuje vrste logističkih usluga, da određuje karike u logističkim lancima, logističkim distribucijskim lancima i logističkim mrežama, da utječe na izbor tehnologija pomoću kojih se omogućuju robni tokovi,da određuje konfiguraciju logističkih informacijskih sistema, da određuje organizaciju upravljanja, rukovođenja i rada špediterskoga poduzeća, da određuje mrežu vlastitih poslovnih jedinica u tuzemstvu i inozemstvu, da utvrđuje temeljne profile špediterskih eksperata i svih vrsta menadžera. Taktikom se ostvaruju strateški logistički ciljevi. Planiranje (dugoročno, srednjoročno i tekuće) u funkciji je logističke strategije. Između logističke strategije, planiranja i organizacije špediterskoga poduzeća postoji stalna i čvrsta interakcijska sprega, uzajamano se prožimaju i uvjetuju. Budući da su špediterska poduzeća tranzicijskih država pod snažnim utjecajem procesa globalizacije i privredne politike Europske unije, ona trebaju u determiniranju svojih poslovnih politika voditi računa o mogućim logističkim strategijama:

1) Nacionalna logistička strategija. Špeditersko poduzeće treba svoje strateške ciljeve, smjernice, resurse, potencijale uskladiti s ciljevima, smjernicama nacionalne logističke strategije koja bi u svemu trebala biti kompatibilna i komplementarna s takvim strategijama iz okruženja, posebno visokorazvijenih mega i makro logističkih sistema.

2) Međunarodna logistička strategija. To nije jednostavan zbroj određenih nacionalnihlogističkih strategija(npr.uEuropskoj uniji). Ona je, u pravilu, više od jednostavnog zbroja takvih nacionalnih strategija

50

(po principu sinergije). Tako, primjerice, špediterska poduzeća iz europskih tranzicijskih država trebaju svojim logističkim strategijama participirati (ili to bar stalno pokušavati) u takvoj strategiji Europske unije. To ona mogu činiti bez posebnihpoteškoća, ako se kroz nacionalne distribucijske sisteme aktivno uključe u robne tokove Europske unije, ili to mogu činiti na druge načine. Po sličnome modelu mogu špediteri, kao logistički operatori, participirati i u logističkim, tranzitnim, prekomorskim i drugim međunarodnim strategijama.

3) Europska logistička strategija. Špediterska poduzeća kao logistički operatori na europskome području, bez obzira radi li se o špediterima iz tranzicijskih ili visokorazvijenih država, svojim strategijama mogu, a i trebaju, svako poduzeće na svoj način i prema svojim mogućnostima, participirati u europskoj logističkoj strategiji. Mogu se i trebaju uključiti u europsku logističku mrežu, u sistem brzoga kopnenoga transporta, odnosno distribucije po principu "noćnih skokova", u europski sistem paketske distribucije i ekspersne pošte, po principima "partnerstva" i "outsoursinga" ona trebaju naći svoje mjesto u europskome sistemu mega i "niša" logističkih operatora.

4) Tranzitna logistička strategija. Špediteri kao logistički operatori, koji su locirani u državama preko kojih tranzitiraju robni tokovi, trebaju iskoristiti svoje konkurentske prednosti, koje trebaju biti ugrađene u svoje logističke strategije.

5) Prekomorske logističke strategije. Većina je špeditera kao logističkih operatora, više ili manje, uključena i u organizairanje robnih tokova pomorskim putevima i pomorskim transportnim kapacitetima. To posebno vrijedi za velike špeditere (tj. mega špeditere) koji organiziraju robne tokove linijskim, slobodnim i tankerskim brodovima, ali isto tako i međunarodne multimodalne transporte. Strategije takvih špeditera imaju specifične logističke elemente prekomorske distribucije, koje oni trebaju determinirati, a i u prekomorskoj robnoj razmjeni i implementirati.

6) Partnerska logistička strategija. Svi poslovni partneri u složenim logističkim lancima, htjeli to oni ili ne, bili konkurenti ili ne, imaju i jedan zajednički logistički cilj, a taj je : sigurno, brzo i racionalno upravljanje robnim tokovima od sirovinske baze do potrošača, od tvornice do kupca, od prodavatlja do kupca, od skladišta do skladišta, od vrata do vrata. U ostvarivanju toga zajedničkoga logističkog cilja špediter kao logistički operator ima posebno važno mjesto, izuzetno važnu logističku ulogu, koju će kao logistički arhitekta primjereno izvršiti.

Pojam i struktura špediterskologistickih sistema

51

Na osnovi spoznaja o važnijim fenomenima špediterske industrije, logističke industrije, transportne industrije, skladišne industrije, trgovinske industrije, distribucijskologističke industrije te strukturi i elementima špediterskih, logističkih, transportnih, skladišnih, trgovinskih, distribucijskologističkih sistema, moguće je odrediti pojam špediter skologističkoga sustava: Spediterskologisticki sistem je sistem međusobno povezanih i međuutjecajnih podsistema, interdisciplinarnih i multidisciplinarnih znanja te specifičnih logističkih aktivnosti koji pomoću određenih elemenata proizvodnje u logističkoj, odnosno speditersko logističkoj industriji omogućuju proizvodnju špediterskologistickih proizvoda. U središtu špediterskologistickih sistema nalaze se predmeti proizvodne, trgovinske, skladišne, transportne, distribucijske sisteme koji se u nekom mjestu proizvode, pakiraju, signiraju, prodaju , transportiraju, distribuiraju, raspoređuju , a u nekom drugom mjestu nekome isporučuju, predaju .

I spediterskologisticki sistemi, s obzirom na prostorne i vremenske dimenzije procesa proizvodnje špediterskologistickih proizvoda, mogu biti: mikrošpediterski logistički sustavi, makrospediterski logistički sustavi, globalnošpediterski logistički sustavi i megašpediterski logistički sustavi.

Špediterskologistički sistemi, bez obzira radi li se o mikro, makro, globalnim i megašpediterskim logističkimsistemima, ne mogu optimalno funkcionirati bez primjereno dizajniranih transportnih i logističkih lanaca, logističkodistribucijskih lanaca te transportnih i logističkih mreža sa svim elementima i sadržajima. To, zapravo, znači da špediterski logistički operatori svojim znanjima i svojim aktivnostima mogu primjereno upravljati takvim lancima i mrežama te tako omogućuju brzo, sigurno i racionalno upravljanje materijalnim tokovima. I ne samo to. spediterski logistički operatori kao koordinatori aktivnih logističkih subjekata u gotovo svim primarnim, sekundarnim, tercijarnim, kvartarnim i kvintarnim djelatnostima izravno pridonose uspostavljanju partnerskih odnosa između hiljada i hiljada pravnih subjekata.

Primarna logistika, kao znanost i kao aktivnost označava koordinirani, konzistentni i kontrolirani skup logističkih aktivnosti i logističkih znanosti čija je zadaća pospješivanje efikasnosti onih aktivnosti čiji se predmet rada nalazi na zemlji ili pod zemljom, tj. odnos e na ekstraktivne grane proizvodnje (u funkciji svih sudionika koji su uključeni u procesu proizvodnje primarnih proizvoda): poljoprivredu, šumarstvo, ribarstvo, rudarstvo i vađenje. Sekundarna logistika, kao znanost i kao aktivnost, označava koordinirani, konzistentni i kontrolirani skup logističkih aktivnosti i logističkih znanosti čija je zadaća pospješivanje efikasnosti aktivnosti prerađivače djelatnost (prerađivačke industrije, opskrbe električnom energijom, plinom i vodom, graditeljstva), fokusirajući se na logističke fenomene lokacije pojedinih grana prerađivačke industrije, sirovina, radne snage, transporta, veličinu proizvodnih kapaciteta, opskrbu vodom i energijom. Tercijarna logistika, kao znanost i kao aktivnost označava, koordinirani, konzistentni i kontrolirani skup logističkih aktivnosti i logističkih znanosti čija je zadaća pospješivanje efikasnosti djelatnosti tercijarnog sektora, donosno onih djelatnosti koje se bave pružanjem tzv. klasičnih i tradicionalnih gospodarskih usluga (trgovina na veliko i malo, hoteli i restorani, prijevoz, špedicija, skladištenje i veze) a koje se izravno vezane uz privređivanje, odnosno omogućavaju i olakšavaju podjelu rada. Kvartalna logistika, kao znanost i kao aktivnost označava, koordinirani, konzistentni i kontrolirani skup logističkih aktivnosti i logističkih znanosti čija je zadaća povećanje efikasnosti djelatnost koje proizvode znanje ili razvijaju kvalitetu ljudskih čimbenika

52

(obrazovanje, zdravstvena zaštita i socijalna skrb, te ostale društvene, socijalne i osobne uslužne djelatnosti). Zadaća: kreiranje što efikasnijih i efektivnijih logističkih usluga (koje proizvodi u tom sektoru) s ciljem da se što učinkovitije promijeni, oplemeni i unaprijedi: duhovno, kulturno, zdravstveno, intelektualno, sigurnosno…primatelje usluga. Kvintarna logistika, kao znanost i kao aktivnost označava, koordinirani, konzistentni i kontrolirani skup logističkih aktivnosti i logističkih znanosti čija je zadaća pospješivanje efikasnosti aktivnosti poslovnih usluga te poslova državne uprave. (stvaranje «neopipljivih roba») – najznačajnije informacije. Brojne djelatnosti ovog sektora predstavljaju sastavni dio logističke infrastrukture, kao što su banke, osiguravajuće tvrtke, i druge financijske tvrtke, promidžbene agencije, agencije koje se bave istraživanjem tržišta, računovodstvene tvrtke.

Svojim primijenjenim znanjima oni izravno pridonose da se takvi lanci i takve mreže stalno prilagođavaju željama, potrebama, potražnji i kupovnoj moći kupaca, korisnika i potrošača špediterskologističkih proizvoda . Shodno tome, transportni lanci, logistički lanci, logističkodistribucijski lanci, transportne mreže i logističke mreže mogu primjereno funkcionirati i tako omogućiti proizvođačima transportnih, skladišnih, trgovinskih, špediterskih proizvoda uspješno, učinkovito i profitabilno poslovanje.

Misija špediterske logistike i špediterskologističkih sistema

I špediterska logistika i špediterskologistički sistemi, kao najsofisticiraniji i najinteligentniji segmenti ne samo tercijarnologističkih sistema nego jednako tako i primarnih, sekundarnih, kvartarnih i kvintarnih logističkih sistema, imaju svoju veoma zahtjevnu temelju misiju, a to je: da svojim potencijalima, resursima, znanjima, aktivnostima , omoguće racionalnu, brzu i sigurnu proizvodnju špediterskologističkih proizvoda u svim modalitetima proizvodnih, trgovinskih, skladišnih, transportnih odnosno prometnih, distribucijskih sistema.

Špediterska logistika i špediterskologistički sistemi ostvaruju svoju temeljnu misiju samo onda kada svojim znanjima i aktivnostima, u partnerskim odnosima s brojnim logističkim subjektima, omogućuju uspješno, učinkovito, sigurno, brzo i racionalno upravljanje tokovima materijalnih dobara u različitim modalitetima logističkih sistema. Shodno tome, špediterski logistički operatori moraju omogućiti kontinuiranu dostavu i opskrbu pravih i kvalitetnih dobara, odgovarajućega asortimana, na prava mjesta, pravodobno, uz najmanje rizike i najniže troškove te ostvarivanje primjerenoga profita, ali i zadovoljavanje potražnje kupaca.

Hoće li špediterski logistički operatori postići izvrsnost u proizvodnji spediterskologističkih proizvoda ovisi o brojnim unutarnjim i vanjskim faktorima, a među kojima posebno mjesto i posebnu važnost ima kvalitetan logistički intelektualni kapital.

Upravljanje špediterskologističkim sistemima

53

Upravljanje špediterskologističkim sistemima, posebno makro, globalnim i megašpediterskim logističkim sistemima, nije jednostavno. Takvim sistemima bi trebalo upravljati uspješno, učinkovito i profitabilno, što je veoma zahtjevno. Zašto? Zato sto u oblikovanju i funkcioniranju takvih sistema sudjeluju brojni sudionici sa svim svojim znakovitostima i vlastitim interesima, koje stalno treba usklađivati i to u svim procesima špediterskologisticke industrije .

Da bi špediterskologistički menadžeri i specijalizirani špediterski stručnjaci mogli primjereno upravljati špediterskologističkim sistemima moraju imati na umu brojne vanjske i unutarnje faktore. Kako na vanjske faktore (npr. logistički lanci, logističkodistribucijski lanci, logističke mreže, institucionalni okviri, stepen razvijenosti privrede u odgovarajućim gravitacijskim logističkim zonama...) oni ne mogu izravno i bitno utjecati, preostaje im da pomoću unutarnjih čimbenika (npr. ljudskoga kapitala, vlastite logističke infrastrukture i suprastrukture, poslovne politike, organizacijskih oblika, organizacijskih struktura, organizacijskih kultura, korporativnoga imidža, informacijskih sistema...) nastoje optimalizirati funkcioniranje špediterskologističkoga sistema .

Budući da su ljudski potencijali jedini dinamički element proizvodnje spediterskologističkih proizvoda, sva spediterskologistička poduzeća trebaju posebnu pozornost posvetiti sekundarnom i tercijarnom obrazovanju te permanentnom osposobljavanju špediterskologističkih menadžera i specijaliziranih stručnjaka koji organiziraju i operacionaliziraju procese špediterskologisticke industrije. Shodno tome, trebalo bi osmisliti i donijeti kvalitetne programe u srednjim i visokim stručnim školama, fakultetima, te preddiplomskim, diplomskim i poslijediplomskim studijima na fakultetima, koji bi srednjoškolcima, studentima, magistrandima i doktorandima ponudili primjerena interdisciplinarna i multidisciplinarna specifična znanja i vještine o dizajniranju i upravljanju špediterskologističkim sistemima .

Intelektualni kapital je znanje koje može biti pretvoreno u profit.Razlika između ljudskog kapitala i intelektualne imovine, je u tome da je ljudski kapital neprenosiv i ne može biti u vlasništvu dioničara. Pri definiranju pojma intelektualni kapital treba praviti razliku izmeđuznanja i intelektualnog kapitala. Intelektualni kapital predstavlja znanje, dinamičan ljudski proces, transformirano u nešto vrijedno za poduzeće. Može se pojednostavljeno reći da je intelektualni kapital skup ljudi sa svim znanjima, sposobnostima, kreativnostima, inovativnostima, vještinama, iskustvima, kulturama, motivacijama, itd.; informatičkih mreža kojima se prenosi znanje i informacije, softvera, baza podataka, patenata, licencija, kultura poduzeća, prava, te informacija o kupcima i kvaliteti odnosa s tržištem.

TEMA 9. OBRAZOVNO – LOGISTIČKI SUSTAVI

54

Obrazovna logistika, odnosno obrazovnologistički sustavi su zasigurno najvažnija sastavnica svih logistika i svih vrsta specijalističkih logistika, jer su obrazovni, osposobljeni, vješti (...) ljudi, stručnjaci, intelektualci (...) jedini dinamički potencijal, resurs, element (...) proizvodnje svih vrsta logističkih proizvoda (...). Zbog važnosti i statusa obrazovne logistike i obrazovnologističkih sustava, njima se posvećuje šest tematskih jedinica. 1) konvencionalni sustav odgoja i obrazovanja, 2) sustav odgoja i obrazovanja prema Bolonjskoj deklaraciji, 3) suvremeni sustav znanstvene djelatnosti i visokoga obrazovanja, 4) pojam i obilježja obrazovne logistike, 5) pojam i struktura obrazovnologističkoga sustava i 6) misija obrazovne logistike i obrazovnologističkih sustava.

Konvencionalni sustav odgoja i obrazovanja Za konvencionalni sustav odgoja i obrazovanja znakovito je sedam klasično organiziranih i međusobno povezanih sustava sa svim posebnostima (shema 51):

1. Sustav predškolskog odgoja i obrazovanja. Taj sustav obuhvaća populaciju djece od tri godine života do polaska u osnovnu školu, dakle do šest ili sedam godina šivota. Provodi se u dječijim vrtićima tokom dnevnog boravka djece. Takav odgoj i obrazovanje nisu obavezni(...).

2. Sustav osnovnoga obrazovanja. Osnovno obrazovanje je obavezno za svu djecu od 7 do 15 godina života.Traje osam godina i podijeljeno je na dva dijela od po četiri godine. Prve četiri godine nastava je razredna, tj. razred podučava učitelj, a u druge četiri godine nastava je predmetna i izvode je predmetni nastavnici. U osnovnom obrazovanju daroviti učenici mogu u skračenom vremenu napredovati, primjerice mogu u jednoj akademskoj godini završiti dva razreda. Jedinstveni program osnovnoga obrazovanja odobrava Ministarstvo prosvjete i sporta.

3. Sustav srednjega obrazovanja. Srednje obrazovanje nastavlja se na osnovno i obično obuhvaća populaciju od 14 ili 15 do 18 ili 19 godina života. Namjena programa srednjeg obrazovanja može se općenito klasificirati u tri skupine:

Prva skupina uključuje programe kojima je temeljna svrha osposobljavanje za daljnji studij, odnosno više i visoko obrazovanje. Ti se programi ostvaruju u gimnazijama (...).

Druga skupina ima dvojnu namjenu : prvu, da osposobljava učenike za daljnji studij, obično na nekim određenim visokim učilištima i drugu, da osposobljava učenike za tržište rada (...).

Treća skupina ima svrhu osposobljavanja mladeži za tržište rada i ne omogućuje izravni nastavak školovanja na višoj razini(...).To, zapravo, znači da sustav srednjega obrazovanja čine tri skupine škola: gimnazije, strukovne škole i umjetničke škole. U svim skupinama škola posebno daroviti i talentirani učenici mogu u skraćenom vremenu napredovati, primjerice mogu u jednoj akademskoj godini završiti dva razreda. Srednje obrazovanje traje od jedne (iznimno) do pet godina i nije obavezno. Program srednjega obrazovanja odobrava Ministarstvo prosvjete i sporta, uz suglasnost drugih mjerodavnih ministarstava (...).

4) Sustav obrazovanja nakon srednjega koje nije ni više ni visoko obrazovanje. Programi se toga sustava nastavljaju na srednje obrazovanje, a svrha im je usavršavanje i osposobljavanje za zanimanja ili za nastavak školovanja na višem i visokom obrazovanju. Obuhvaća populaciju koja je završila neki program srednjega obrazovanja, dakle stariju od 17 ili 18 godina. To su, sukladno tome, programi za odrasle (...).

5) Sustav obrazovanja učitelja i srednjoškolskih nastavnika. Ovaj sustav ima dva podsustava. Podsustav učitelja i stručnih suradnika u osnovnim školama. Zakonom o osnovnom školstvu i

pozakonskim aktima utvrđena su sva pravila o stručnoj spremi, o utvrđivanju zvanja, o

55

polaganju stručnih ispita (...) učitelja i stručnih suradnika koji sudjeluju u razrednoj i predmetnoj nastavi osnovnih škola (...).

Podsustav nastavnika u srednjim školama. Zakonom o srednjem školstvu i podzakonskim aktima utvrđena su pravila o stručnoj spremi, o postupku, načinu i uvjetima ocjenjivanja i napredovanja nastavnika,odnosno profesora, odgojitelja, stručnih saradnika, stručnih učitelja (...) u srednjim školama i učeničkim domovima (...) koji su angažirani u nastavi srednjega školstva (...)

6) Sustav visokoga obrazovanja. On obuhvaća populaciju od 18 ili 19 godina života (bez gornje granice), koja je uspješno završila one programe srednjega obrazovanja koji omogućuju nastavak studija, odnosno uključivanje u visoko obrazovanje. Taj sustav ima svoja tri podsustava:

Podsustav stručnog studija. Stručni studiji traju od dvije do četiri godine. Osobe koje završe stručne studije osposobljene su za obavljanje operativnih i relativno složenih poslova i zadataka različitih struka. One mogu, ako ispunjavaju određene uvjete, nastaviti obrazovanje na sveučilišnom studiju (...).

Podsustav sveučilišnog studija. Sveučilišni studiji traju od četiri do šest godina. Osobe koje završe sveučilišne studije osposobljene su za samostalno obavljanje složenih i veoma složenih poslova iz djelokruga svojih struka. Mogu se usavršavati individualno putem odgovarojućih tečajeva, specijalizacija (...), a s diplomom sveučilišnog studija, ako ispunjavaju određene uvjete, mogu nastaviti studij na poslijediplomskim studijima (...).

Podsustav poslijediplomskih studija. Poslijediplomski studij ima tri razine:

Specijalistički ili stručni poslijediplomski studij stručnoga naziva magistra specijalista ostvaruju se u vremenu od jedne do dvije godine. Magistri spacijalisti su obrazovani i osposobljeni intelektualci, specijalisti određene struke, vrhunski stručnjaci koji mogu, ako su daroviti, kreativni, inovativni, inteligentni, vješti, iskusni, motivirani (...) obavljati veoma složene, zahtjevne,odgovorne (...) poslove i zadatke u svim gospodarskim sektorima: primarnom, sekundarnom, tercijarnom, kvartarnom i kvinatarnom sektoru. Mogu se i trebaju permanentno usavršavati i osposobljavati putem odgovarajućih seminara, tečajeva i specijalizacija ali mogu, ako ispunjavaju određene uvjete, nastaviti sa znanstvenim usavršavanjem na znanstvenom magistarskom poslijediplomskom studiju (...).

Znanstveni magistarski poslijediplomski studij. Programi za stjecanje akademskoga stupnja magistra znanosti se realiziraju u vremenu od dvije godine. Magistri znanosti su obrazovani, osposobljeni i znanstveno usavršeni intelektualci, specijalisti određene struke, koji se dalje mogu usavršavati i razvijati u tri pravca: opredijeliti se za znanstvenoistraživački rad i krenuti znanstvenim usavršavanjem prema znanstvenim zvanjima (...), opredijeliti se za znanstvenoistraživački rad i edukaciju intelektualaca na visokim učilištima i krenuti usavršavanjem prema znanstvenonastavnim zvanjima (...) ili opredijeliti se kao specijalisti i vrhunski stručnjaci za određenu struku, gdje će se moći dalje i znanstveno i stručno osposobljavati, napredovati.Oni magistri znanosti koji se opredjele za znanstvenoistraživački rad ili za zanstvenonastavni rad na visokim učilištima trebaju i moraju u što kraćem roku steći i doktorat znanosi jer stecanjem akademskoga stupnja doktora znanosti ispunjavaju sve formalne i stvarne referencije za znanjem stvaranje akademske karijere u sustavu znanosti i/ili u sustavu obrazovanja. To isto mogu učiniti i magistri znanosti koji se opredijele za znanstvenu i stručnu karijeru u gospodarskim sektorima. Svi magistri znanosti ne mogu ostvariti svoje vrhunske rezultate i vrhunske akademske karijere, nego to uspijevaju samo pojedinci, njih oko 20%, a to su oni inteligentni, daroviti, kreativni, vješti, lucidni, domišljati, organizirani, vrijedni, ambiciozni (...), oni koji su naučili upravljati svojim umom i svojim emocijama, oni su spremni cijeli život učiti, stvarati (...).

56

Doktorski studiji. Doktorat znanosti može se steći na dva načina:

Prvi način stjecanje doktorata znanosti je doktorskim studijem.Doktorski studiji traju od jedne do tri godine. Tačno su propisani uvjeti upisa pristupnika na doktorski studij, a studiji se izvode prema verificiranim programima i režimima takvih studija. U pravilu, jednogodišnji doktorski studij upisuju osobe koje su predhodno stekle akademski stupanj magistra znanosti iz odgovarajućeg znanstvenog područja i polja znanosti. Trogodišnji doktorski studij upisuju osobe koje su prethodno završile odgovarajući sveučilišni studij (...).

Drugi je način stjecanja doktorata znanosti bez doktorskoga studija. Prijavi, izradi, obrani doktorske disertacije izvan doktorskoga studija može pristupiti osoba koja je stekla akademski stupanj magistra znanosti iz odgovarajućeg znanstvenog područja i polja znanosti, ali uz određene uvjete, primjerice: objavljeno nekoliko znanstvenih djela (članaka, rasprava) u referentnim publikacijama (...).

Intelektualci s akademskim stupnjem doktora znanosti stvorili su temeljne predispozicije, posebice ako su doktorat znanosti stekli između 25 i 30 godina života, za znanjem stvaranja akademske karijere. Doktori znanosti svoju karijeru mogu stvarati u tri područja: u znanstvenom sustavu, u obrazovnom sustavu i/ili u gospodarskim sektorima (...). Slično magistrima znanosti, samo neki doktori znanosti zasijaju kao Sunce u svjetovima znanosti, obrazovanja, gospodarstva, stvaralaštva, svjetskih dostignuća, a većina njih (više od 80%) ostaje znanstvena logistika u vječnom mraku (...).

7) Sustav obrazovanja odraslih. Taj sustav čine dva podsustava: Podsustav osnovnog školovanja odraslih osoba. Pravo završavanja osnovnog školovanja

odraslih polaganjem ispita imaju osobe s navršenih 15 godina (gornja granica životne dobi nije ograničena). Zakonom o osnovnom školstvu i Pravilnkom o završavanju osnovnog školovanja odraslih polaganjem ispita uređena su sva bitna pitanja takvoga školovanja (...).

Podsustav srednjoškolskog obrazovanja odraslih. Programi takvoga obrazovanja mogu biti : programi za stjecanje srednje stručne spreme, programi za stjecanje niže stručne spreme, programi prekvalifikacija, programi osposobljavanja i programi usavršavanja. Ti se programi mogu izvoditi: redovitom nastavom, konzulativno-instruktivno, dopisno-konzulativno i multimedijski. Sva bitna pitanja srednjoškolskog obrazovanja odraslih uređena su Zakonom o srednjem školstvu i Pravilnikom o srednjoškolskom obrazovanju odraslih (...).

Sustav odgoja i obrazovanja prema Bolonjskoj deklaraciji

Model odgoja i obrazovanja s elementima Bolonjske deklaracije iz 1999. godine čini pet međusobno povezanih podsustava koji bi trebali osigurati djelotvorno funkcioniranje sustava cjeloživotnog učenja i obrazovanja. Svakom se od tih podsustava posvećuje po nekoliko rečenica: 1) Sustav predškolskog odgoja i obrazovanja Programi poticanja ranog razvoja djece predškolske dobi mogu biti različiti, npr: cjeloviti razvojni programi (usmjereni su na cjelokupni djetetov razvoj), specijalizirani razvojni programi (usmjereni su na cjelokupni djetetov razvoj, ali potenciraju pojedina područja razvoja), interventni, kompenzacijski i rehabilitacijski programi (usmjereni su na posebne zahtjeve djetetova razvoja). Takvi se programi mogu provoditi na različite načine.S aspekta korisnika programi poticanja ranog razvoja djece predškolske dobi mogu biti: temeljni primarni programi ili redoviti programi (namijenjeni su djeci zaposlenih roditelja, a mogu se obogaćivati proširivanjem sadržaja iz područja muzike, stranih jezika, dramskog i likovnog izražavanja, sporta,...), altrenativni predškolski programi (koncepcijski su različiti i zadovoljavaju neke posebne potrebe djece predškolske dobi i njihovih roditelja), programi

57

predškolske, odnosno pripreme djece za školu (namijenjeni su djeci u godini prije polasaka u školu) i kraći programi (traju po sat ili dva dnevno i namijenjeni su djeci koja nisu korisnici primarnog programa).Navedeni programi ranog odgoja i obrazovanja mogu se ostvariti na različitim mjestima, npr: u dječijim vrtićima, osnovnim školama, dječijim domovima, knjižnicama, bolnicama, obiteljima, ali i u posebno organiziranim centrima za rani odgoj i obrazovanje.Posebnu pažnju bi trebalo posvetiti kadrovima koji su uključeni u procese predškolskog odgoja i obrazovanja, a to mogu biti odgojitelji, pedagozi, psiholozi, edukacijski rehabilitatori, socijalni i zdravstveni radnici, stručnjaci za izvođenje različitih vrsta programa te ravnatelji. Ti bi se kadrovi morali permanentno osposobljavati i usavršavati, jer o njihovoj sposobnosti ovisi uspješnost odgoja i obrazovanja predškolske djece.2) Sustav obaveznog obrazovanja ili sustav predtercijarnog obrazovanjaTaj sustav čine dva temeljna podsustava:- Sustav primarnog ili osnovnog obrazovanja. Ciljevi su tog obrazovanja sticanje onih znanja, vještina, vrijednosti, stavova i navika što osposobljavaju učenike za nastavak općeg i strukovnog obrazovanja te uspješnog obavaljanja temeljnih životnih aktivnosti. Namijenjeno je cjelokuipnoj populaciji, a prije svega djeci i ono je obavezno. Najčešće učenici započinju osnovno ili primarno obrazovanje u šestoj godini života, a traje do šest godina.- Sustav sekundarnog ili srednjeg obrazovanja Ciljevi tog obrazovanja su priuprema mladih ljudi za nastavak visokog obrazovanja, odnosno za rad i život u demokratskim višejezičnim i multikulturalnim uvjetima određenog okruženja. U Europi se sve veći naglasak stavlja na socijalizaciju tj. odgoj, jer Europa postaje sve raznolikija pa je nužno i sprečavanje nesnošljivosti ksenofobije i rasizma.U evropskim državama znatan dio populacije osoba između 25 i 29 godina života nema završeno sekundarno obrazovanje (postotak osoba sa završenim sekundarnim obrazovanjem varira od 35% do 95%) pa je evidentna opća evropska tendencija da se tim obrazovanjem obuhvati ukupna populacija mladih ljudi do njihove pounoljetnosti i da ono bude gotovo obavezno. Obavezno se obrazovanje produžava zato što se želi osigurati veća osposobljenost mladih ljudi za život u društvu koje uči, odnosno društvu znanja. Sekundarno obrazovanje u evropskim državama traje od četiri do sedam godina. I primarni i sekundarni sustavi obrazovanja sadrže i dva svoja važna poasustava:- sustav odgoja i obrazovanja darovitih i talentiraniha učenikaBit je tog sustava da on omogući ubrzano napredovanje darovitih i talentiranih učenika. Darovitost je visoko nadprosječna razvijenost neke sposobnosti. Psihičke sposobnosti mogu biti intelektualne, psihomotorne i senzorne. U sustavu edukacije, najvažnije su intelektualne sposobnosti jer one omogućavaju darovitim učenicima da mogu isti program savladati mnogo brže i kvalitetnije od prosječno sposobnih učenika. Intelektualna se darovitost definira kao visoko natprosječna racionalna inteligencija (IQ iznad 130) dok se talent definira kao visko razvijena određena posebna sposobnost.Darovite, kreativne i natprosječno inteligentne učenike treba što ranije identificirati, po mogućnosti u predškolskoj dobi, ali to svakako treba učiniti tokom osnovnog školovanja. U otkrivanju darovite i talentirane djece potrebno je osigurati primjerenu saradnju obitelji, škole, stručnih timova i šire društvene zajednice.- sustav odgoja i obrazovanja osoba s posebnim potrebamaKada se govori o odgoju i obrazovanju osoba s posebnim potrebama misli se na osobe čije su odgojne i obrazovne potrebe u toj mjeri različite od potreba većine, tj prosječne djece, odnosno mladih ljudi, da je njihovu edukaciju potrebno provoditi prema prilagođenim ili posebnim programima i primjerenim strategijama proučavanja. Tradicionalno se misli na

58

osobe s tzv. smetnjama u razvoju, posebnim umanjenim sposobnostima, odnosno osobe s rehabilitacijskim potrebama.

3) Sustav obrazovanja učitelja i srednjoškolskih nastavnikaOvaj sustav obrazovanja ima dva podsustava: podsustav učitelja i stručnih suradnika u osnovnim školama i podsustav nastavnika odgojitelja i stručnih suradnika u srednjim školama.4) Sustav visokog obrazovanjaPojednostavljeni sustav visokog obrazovanja prema Bolonjskoj deklaraciji čine:

- dodiplomski studij. Ne može trajti manje od tri studijske godine. Na njemu se osposobljavaju osobe za izravno zapošljavanje ili se pripremaju za poslijediplomske studije

- magistarski ili specijalistički stidij. Takvi bi studiji bili redoviti studiji i trajali bi više od dvije studijske godine. U određenim slučajevima sveučilšta mogu spojiti programe diplomskog i magistarskog studija u jedinstveni program što rezultira poslijediplomkskim stepenom.

- doktorski studij ili subspecijalizacija. Takav bi studij trajao tri studijske godine.Na magistarskim i doktorskim studijima intenzoivno bi se izučavali višestručni i znanastveni fenomeni po područjima i poljima znanosti prema stvarnim i anticipiranim potrebama gospodarskih sektora: primarnog, sekundarnog, tercijarnog, kvartarnog i kvintarnog sektora. Programi tih studija bi se smišljeno temeljili na interdisciplinarnim i multidisciplinarnim znanjima.5) Sustav obrazovanja odraslih Na pitanje: Što je relevantno u konceptu obrazovanja odraslih? moguće je odgovoriti: To je sustav organizacijskih edukacijskih procesa svih sadržaja, razina i metoda (formalnih i neformalnih) bez obzira nastavljaju li ili zamjenjuju li odrasli započeto obrazovanje ili naukovanje, bez obzira razvija li odrasla osoba svoje sposobnosti, proširuje li ili produbljuje li svoje znanje, poboljšava li svoje stručne ili tehničke kvalifikacije ili ih preusmjerava te dovodi do promjene svojih stavova ili ponašanja i u perspektivi potpunog ličnog razvitka te u perspektivi aktivnog sudjelovanja u uravnoteženom i neovisnom gospodarskom, socijalnom i kulturnom razvoju. To, zapravo, znači da sustav obrazovanja odraslih ima: ciljeve edukacije odraslih (doprinos različitim razvojima), sadržaje obrazovanja odraslih (proifesionalne i neprofesionalne), oblike učenja odraslih (formalne i neformalne) te elemente odgoja koji impliciraju promjene stavova odraslih osoba.

Savremeni sustav znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja

Savremeni sustav znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja čine u biti dva temeljna podsustava:1) Podsustav stručnog studijaStručni studij pruža studentima primjerenu razinu znanja i vještina koje omogućuju obavljanje stručnih zanimanja i osposobljava ih za izravno uključivanje u procese proizvodnje roba i usluga. Stručni studiji provode se na visokoj školi ili veleučilištu, a mogu se provoditi i na sveučilištu u skladu s važećim pravnim pravilima.Stručni studiji traju od dvije do tri godine i njihovim se završetkom stječe od 120 do 180 ECTS bodova. Iznimno, uz odobrenje Nacinalnog vijeća za visoko obrazovanje, stručni studij može trajati do četiri godine u slučajevima kada je to sukladno međunarodno prihvaćenim standardima te se takvim studijem stječe do 240 ECTS bodova. Završetkom stručnog studija sa 180 ili više ECTS bodova stječe se odgovarajući stručni naziv, u skladu sa posebnim zakonom.

59

Završetkom stručnog studija sa 180 ili više ECTS bodova stječe se stručni naziv bakalaureus uz naznaku struke, u skladu s posebnim zakonom. Kratica stručnog naziva stavlja se iza imena i prezimena osobe. Stručni studij se završava polaganjem svih ispita. Studijskim programom može se predvidjeti i polaganje završnog ispita i/ili izrada završnog rada.2) (Pod)sustav sveučilišnog studija.Sveučilišni studij osposobljava studente za obavljanje poslova u znanosti i visokom obrazovanju, u poslovnom svijetu, javnom sektoru i društvu općenito, te ih osposobljava za razvoj i primjenu znanstvenih i stručnih dostignuća. Sveučilišni studij se usklađuje s onima u europskom obrazovnom prostoru, uz zvažavanje pozitivnih iskustava drugih visokoškolskih sustava.

Sveučilišni studiji ustrojavaju se i izvode na sveučilištu. Dodiplomski i poslijediplomski studiji mogu se izvoditi i u saradnji sa znanstvenim institutima. Svaka razina sveučilišnog studija završava stjecanjem određenog naziva ili stupnja. Određeni studijski program provodi se integrirano kroz prvu i drugu razinu studija. Takvo provođenje studijskog programa odobrava tijelo za visoko obrazovanje. Svaka razina sveučilišnog studija ( tj. preddiplomski studij, dodiplomski studij i poslijediplomski studij) mora biti u skladu sa europskim sustavom prijenosa bodova ( tj. ECTS) po kojemu se jednom godinom studija u pravilu stječe 60 ECTS bodova.

Sustav sveučilišnih studija tvore tri međusobno povezana studija:1. Preddiplomski sveučilišni studij

Na preddiplomskom sveučilišnom studiju, koji, u pravilu, traje tri do četiri godine, stječe se od 180 do 240 ECTS bodova. Preddiplomski studij osposobljava studente za diplomski studij, te im daje mogućnost zapošljavanja na određenim stručnim poslovima. Završetkom takvog a studija stječe se akademski naziv baccalaureus, odnosno, baccalaurea uz naznaku struke, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. u međunarodnom prometu i diplomi na engleskom jeziku stručni naziv po završetku preddiplomskog studija je baccalaureus, odnosno, baccalaurea. Preddiplomski studij završava polaganjem svih ispita te, ovisno o studijskom programu, izradom završnog rada i/ili polaganjem završnog ispita u skladu sa studijskim programom. Po završetku sveučilišnoga preddiplomskoga studija studentu se izdaje svjedodžba kojom se potvrđuje završetak studija i stjecanje određenoga akademskog ili specijalističkog naziva.

2. Diplomski sveučilišni studij

Na diplomskom sveučilišnom studiju, koji u pravilu traje jednu ili dvije godine, stječe se od 60 do 120 ECTS bodova. Ukupan broj bodova koji se stječe na preddiplomskom i diplomskom studiju iznosi najmanje 300 ECTS bodova.- Diplomski studij

Diplomski studij može upisati osoba koja je završila odgovarajući preddiplomski studij. Sveučilište propisuje koji je preddiplomski studij odgovarajući za upis pojedinog diplomskog studija, kao i uvjete za pristupnike koji imaju završen neki drugi preddiplomski studij ili diplomski sveučilišni studij. Osobe koje su završile stručni studij mogu upisati diplomski studij ako je to predviđeno općim aktom sveučilišta koje provodi taj studij, pri čemu se upis može uvjetovati polaganjem diferencijalnih ispita.

60

Veleučilišta ili visoke škole mogu organizirati specijalistički diplomski stručni studij za osobe koje su završile stručni studij ili preddiplomski sveučilišni studij. Takav studij traje jednu do dvije godine i njime se stječe zvanje specijalista određene struke (spec.), koji se koristi uz stručni naziv stečen stručnim studijem ili preddiplomskim sveučilišnim studijem.

Diplomski studij završava polaganjem svih ispita, izradom diplomskoga rada i polaganjem diplomskoga ispita u skladu sa studijskim programom. Po završetku diplomskoga studija studentu se izdaje diploma. Diplomom se potvrđuje da je student završio određeni studij i stekao pravo na akademski naziv ili stupanj.

3. Poslijediplomski sveučilišni studij

Poslijediplomski sveučilišni studij može se upisati nakon završetka diplomskoga sveučilišnog studija. Takav studij traje, u pravilu, tri godine i njegovim završetkom stječe se akademski stupanj doktora znanosti (dr.sc.), odnosno doktora umjetnosti (dr.art.).Sveučilište može općim aktom urediti stjecanje ECTS bodova na poslijediplomskom studiju te uvjetovati prijavu doktorskoga rada stjecanjem određenog broja ECTS bodova. OSobe koje su ostvarile znanstvena dostignuća koja svojim značenjem odgovaraju uvjetima za izbor u znanstvena zvanja, mogu steći doktorat znanosti upisom doktorskoga poslijediplomskog studija i izradom doktorskoga rada, bez pohađanja nastave i polaganja ispita. Kratica akademskog stupnja doktora znanosti (dr.sc.) stavlja se ispred imena i prezimena osobe.

Poslijediplomski svučilišni studij može upisati osoba koja je završila odgovarajući dodiplomski svučilišni studij. Sveučilište može propisati i druge uvjete za upis poslijediplomskoga studija. Sveučilište može organizirati poslijediplomski specijalistički studij koji traje jednu do dvijegodine i kojim se stječe zvanje specijalista određenog područja (spec.). Naziv specijalist, odnosno, njegova kratica, dodaje se akademskom nazivu koji je osoba stekla završetkom diplomskoga sveučilišnog studija. Sveučilište može statutom utvrditi da se završetkom poslijediplomskoga specijalističkog studija stječe drukčije zvanje od doktora znanosti, kada je za određeno stručno područje posebnim zakonom propisano specijalističko usavršavanje. Poslijediplomski sveučilišni studij završava polaganjem svih ispita, izradom i javnom odbranom znanstvenoga ili umjetničkoga doktorskoga rada (disertacije). Poslijediplomski specijalistički studij završava polaganjem svih ispita, izradom i/ili polaganjem odgovarajućega završnog ispita u skladu sa studijskim programom. Studijskim programom može se utvrditi da se poslijediplomski umjetnički studij završava polaganjem svih ispita te polaganjem završnoga ispita pred ispitnim povjerenstvom i/ili izradom ili izvedbom umjetničkog djela. Po završetku poslijediplomskoga i poslijediplomskoga specijalističkoga studija studentu se izdaje diploma kojom se potvrđuje da je student završio određeni studij i stekao pravo na akademski naziv ili stupanj.

Pojam i obilježja obrazovne logistike

Obrazovna logistika kao znanosti i obrazovna logistika kao aktivnost se odnosi na cjeloživotno učenje i obrazovanje. To, zapravo, znači da takva logistika obuhvaća logistiku predškolskoga odgoja i obrazovanja, logistiku obaveznoga obrazovanja,

61

logistiku obrazovanja učitelja i srednjoškolskih nastavnika, logistiku visokoga obrazovanja i logistiku obrazovanja odraslih. Obrazovna logstika je veoma tijesno povezana sa odgojnom logistikom. I ne samo to. Obrazovna logstika je neprijekorno jedna od najažnijih logistika u svim vrsatma logstičkih industrija. Obrazovnologstička industrija je zapravo, fundamentalna, bazna, temeljna industrija jer ona proizvodi fundamentalna logstička interdisciplinarna i multidisciplinarna znanja, logističke zakone, logističke zakonitosti, logističke teorije... koje omogućavaju procese proizvodnje logističkih proizvoda u svim specijalističkim logističkim industrijama.

Budući da je suvremena obrazovna logistika logistika cjeloživotnog obrazovanja i učenja logističkih ljudskih potencijala, može se utvrditi da je životni vijek takve logistike identičan životnom vijeku civiliziranih ljudi: zajedno se rađaju, zajedno rastu, zajedno žive u fazi zrelosti, zajedno opadaju i zajedno umiru. Međutim, poslije smrti logističkih ljudskih potencijala ostaju kvalitetni logistički proizvodi, odnosno, logstičko znanje i logističke aktivnosti. U skladu s time, može se utvrditi da je obrazovna logistika logistika obrazovne logistike, ali jednako tako i logistika drugih specijalističkih logistika u primarnologističkim, sekundarnologističkim, tericjarnologističkim, kvartarnologstičkim i kvintarnologističkim sustavima. Na pitanje: Što je obrazovna logistika? može se odgovoriti: Obrazovna logistika kao znanost i obrazovna logistika kao aktivnost je posebna prevažna kvartarna logistika koja pomoću odgovarajućih elemenata proizvodi obrazovnologističke proizvode. Obrazovnologistički proizvodi jesu sva unidisciplinarna, interdisciplinarna, multidisciplinarna, supradisciplinrana i pluridisciplinarna logstička znanja, logstičke aktivnosti koja podržavaju i podupiru proizvodnju logističkoga znanja i logističkih aktivnosti s pomoću kojih se omogućuje proizvodnja novih logističkih znanja, novih logističkih zakona, novih logističkih zakonitosti, novih logstičkih teorija, kao i aplikativnih i razvojnih logističkih znanja te odgovarajućih novih, primjenjenih i razvojnih logističkih aktivnosti. To, zapravo, znači da se u obrazovnologističkoj industriji proizvode logistička znanja i logističke aktivnosti koje stvaraju znanja za proizvodnju znanja i za proizvodnju aktivnosti, te proizvodnju logističkih znanja i logističkih aktivnosti koje podržavanju i podupiru proizvodnju materijanih i nematerijalnih proizvoda svim realnim djelatnostima.

Pojam i struktura obrazovnologističkoga sustava

Spoznaje o važnijim fenomenima logističkih industrija i logističkih sustava općenito, a posebice o klasičnoj, suvremenoj i logističkoj obrazovnoj industriji, mogu poslužiti kao znanstvena paradigma za odgovor na pitanje: Što je obrazovnologistički sustav? Obrazovnologistički sustav je sustav međusobno povezanih i muđuutjecajnih podsustava, unidisciplinarnih, interdisciplinarnih, multidisciplinarnih, transdisciplinarnih i pluridisciplinarnih logističkih znanja i logisitčkih aktivnosti koje pomoću određenih elemenata proizvodnje u obrazovnologističkoj industriji omogućuju proizvodnju kvalitetnih obrazovnologističkih proizvoda. Budući da se u fokusu obrazovnologističkoga sustava nalazi dijete, učenik, student, magistand, doktorand, odrastao čovjek, poduzetnik, menadžer... dizajniranju, funkcioniranju, održavanju, upravljanju, kontroliranju... takvih sustava treba posvetiti iznimnu pozornost. Programi takvih sustava moraju biti prilagođeni odgovarajućim

62

stupnjevima obrazovanja, osposobljavanja, usavršavanja... U takvim sustavima posebno važno mjesto pripada učiteljima, nastavnicima, profesorima, odgajateljima, instruktorima, inspektorima, edukatorima svih vrsta, zvanja i zanimanja i na svim razinama. Bez njihovoga aktivnog sudjelovanja u procesima proizvodnje obrazovnologističkih sustava nije moguće zamislit irazvoj znanosti, tehnike, tehnologije, ljudskog progresa općenito, ali isto tako ni logističkih fenomena.Suvremeni obrazovnologsitički sustav je, zapravo, sustav cjeloživotnoga učenja i obrazovanja koji obuhvaća ove važnije (podsustave) sustav predškolskoga odgoja i obrazovanja, sustav obaveznoga obrazovanja, sustav obrazovanja učitelja i srednjoškolskih nastavnika, sustav visokog obrazovanja i sustav obrazovanja odraslih. Obrazovnologistički sustavi, prema prostornim i vremenskim dimenzijama proces proizvodnje obrazovnologstičkih proizvoda mogu biti: mikroobrazovni logistički sustavi, makroobrazovni logistički susutavi, globalnoobrazovni logistički sustavi i megaobrazovni logistički susutavi. Takvi sustavi bi trebali biti u što većoj mjeri kompatibilni i komplementarni, jer jedino takvi sustavi mogu omogućiti uspostavljanje ravnopravnih partnerskih odnosa između logističkih subjekata. I ne samo to. U takvim sustavima se treba nastojati da i procesi proizvodnje obrazovnologističkih proizvoda budu kompatibilni i komplementarni jer se na taj način stvaraju osnovne pretpostavke za optimizaciju procesa u obrazovnologističkoj industriji te proizvodnju kvalitetnih obrazovnologističkih proizvoda. U dizajniranju i upravljanju obrazovnologističkim sustavima treba imati na umu i činjenicu da takvi sustavi ne mogu optimalno funkcionirati bez primjerenih obrazovnologističkih mreža, i to na svim razinama: mikro, makro, globalnim i mega takvim mrežama. I takve mreže moraju biti komplemntarne i kompatibilne s više motrišta: programski, sadržajno, organizacijski, ekonomski, pravno...

Misija obrazovne logistike i obrazovnologističkih sustava

Svaki obrazovnologistički sustav i svaka obrazovna logistika ima svoje posebnosti i svoju specifičnu misiju. Međutim, sve takve logistike i svi takvi sustavi imaju i svoju zajedničku temeljnu misiju: obrazovanje, osposobljavanje, usavršavanje... učenika, studenata, magistanada, doktoranada, odraslih osoba, poduzetnika... za sve potrebe svih specijalističkih industrija , svih modaliteta logističkih sustava, svih logističkih zvanja, zanimanja... Takva je misija veoma zahtjevna jer se obrazovnologistička znanja i obrazovnologističke aktivnosti odnose na ljude, a prije svega na mlade ljude (učenike, studente...) pa djelovanje na njih zahtijeva posebne programe, metode, tehnike, metodike, procese, logističku infrastrukturu, logističku suprastrukturu, informacijske tehnolgije, finansijsku imovinu, logistički intelektualni kapital... Posebnu važnost u ostvarvanju temeljne misije obrazovne logistike i obrazovnologističkih sustava imaju ljudski potencijali koji dizajniraju, operacionaliziraju, održavaju, kontroliraju... procese proizvodnje obrazovnologističkih proizvoda.

63

TEMA 10. SISTEMI LOGISTIČKO – POSLOVNIH USLUGA

Sistemi logističkoposlovnih usluga-podjela

Logistika poslovnih usluga kao znanost i logistika poslovnih usluga kao aktivnost su veoma važne logističe i to ne samo za kvintarologistički sistem nego i za druge logističke sisteme:primarnologistički sistem,sekundarnologistički sistem,tercijarnologistički sistem i kvartarnologistički sistem,jer se one odnose na iznimno važne logističke djelatnosti bez kojih nije moguće zamisliti primjereno funkcioniranje ni jednog društva,odnosno države,ni jednog gospodarstva.

Najvažniji logistički sistemi takvih usluga jesu:1. Sistemi pravnih poslova2. Sistemi računovodstvenih,knjigovodstvenih i revizijskih poslova,te poreznog savjetovanja3. Sistemi istrazivanja tržišta i ispitivanja javnog mnijenja4. Sistemi savjetovanja o poslovanju i upravljanju5. Sistemi upravljanja holding-društvima6. Sistemi arhitekture i inženjerstva7. Sistemi tehničkog ispitivanja8. Sistemi promidzbe9. Sistemi posredovanja u zapošljavanju10. Sistemi istražnih i zaštitnih djelatnosti11. Sistemi čišćenja objekta12. Sistemi fotografskih djelatnosti13. Sistemi djelatnosti pakiranja14. Sistemi tajničke i prevoditeljske djelatnosti15. Sistemi djelatnosti pozivnih centara16. Sistemi ostalih poslovnih djelatnosti

Sistemi pravnih poslova.

Sistemi pravnih poslova obuhvaćaju: odvjetničke poslove,odnosno pravno zastupanje interesa jedne stranke protiv interesa druge stranke,pred sudom li drugim pravnim tijelima,po osobama koji su članovi odvjetničke udruge ili pod njihovim nadzorom.

To,zapravo,znači: savjetovanje ili zastupanje u građanskim sporovima, savjetovanje ili zastupanje u kaznenim sporovima, savjetovanje ili zastupanje u radnim sporovima; pravno savjetovanje i pripremanje pravnih dokumenata,kao što su:ugovori o osnivanju poslovnih subjekata,ugovori o partnerstvu i slični dokumenti u vezi s osnivanjem poslovnih subjekata,patenata i autorskih prava,pripremanje darovnica,oporuka,skrbništvo...,te djelatnosti javnog bilježnika,mirovnog suca,arbitra,revizora i vještaka.

Ova skupina poslova ne obuhvaća: rad sudova.

64

Sistemi računovodstvenih,knjigovodstvenih i revizijskih poslova,te poreznog savjetovanja

Sistemi računovodstvenih,knjigovodstvenih i revizijskih poslova,te poreznog savjetovanja obuhvaćaju:

evidentiranje komercijalnih i drugih transakcija iz poslovanja; pripremanje i izrada financijskih izvještaja,njihovih kontrola i potvrđivanje ispravnosti; prpremanje i sastavljanje osobnih i poslovnih prijava za porez na prihod; savjetodavne djelatnosti i zastupanje (osim pravnog) klijenata pred poreznim vlastima Ova skupina poslova ne obuhvaća: upravljačko savjetovanje,kao što ja izrada nacrta računovodstvenog sistema, programa za knjigovdstvo troškova,postupaka proračunske kontrole .

Sistemi savjetovanja o poslovanju i upravljanjuSistemi savjetovanja o poslovanju i upravljanju obuhvaćaju:

davanje savjeta,usmjeravanje i operativnu pomoć poduzećima i javnim službama, koja su u vezi:odnosa s javnošću i priopćenjima; izrade nacrta računovodstvenih sustava,programa za knjigovodstvo troškova, postupaka proračunske kontrole; savjeti i pomoć poduzećima i javnim službama u vezi s planiranjem, organizacijom, efikasnošću i kontrolom,upravljačkim informacijama,savjeta za upravljanje,kao što su npr.savjeti agronoma i agroekonomista na farmama...

Sistemi upravljanja holding-društvima

Holding društvo (engl. holding company, njem. Holding Dachgesellschaft) je pravni subjekt koji drži ili trajno sudjeluje u vlasništvu drugih, pravno samostalnih, poduzeća.To su, zapravo, društva koja svojim temeljnim kapitalom sudjeluju u temeljnom kapitalu drugog društva, koje opet može sudjelovati dijelom svoje aktive u temeljnom kapitalu trećih društava, itd.

Sistemi upravljanja djelatnosti holding-društvima obuhvaćaju: upravljačke djelatnosto holding-društva koje se,prije svega,odnose na poslove s vrijednosnim papirima društva ili poduzeća u svrhu zadržavanja kontrole i utjecaja prilikom donošenja upravljačkih odluka; djelatnosti centralnih ureda,centraliziranih administrativnih ureda i sl.,koji nadgledaju i upravljaju ostalim jedinicama društva i li poduzeća i koji za njih određuju i vode strategiju poslovanja,planiraju organizaciju i imaju veliku ulogu u donošenju odluka...

Sistemi arhitekture i inženjerstvaSistemi arhitektonske djelatnosti i inženjerstva te s njima povezano tehničko savjetovanje obuhvaćaju:

savjetovanje i poslove u arhitektonskoj djelatnosti (npr.izradu nacrta objekata,odnosno projektiranje,nadzor nad gradnjom,urbanističko i poslovno planiranje i projektiranje); izradu nactra za strojeve i industrijska postrojenja; inženjerstvo, upravljanje projektima,

65

tehničke djelatnosti (npr.projekti iz područja niskogradne,hidrogradnje i prometne infrastrukture), izrada i izvedba projekata iz područja elektrike i elektronike,rudarstva,hemije,mehanike,industrije i sistema sigurnosti; izrada projekata za kondicioniranje zraka,hlađenja,projekata za sanitarnu kontrolu i kontrolu onečišćenja i projekata akustičnosti; geološke i istražne djelatnosti(npr.površinsko posmatranje i mjerenje,namjenjeno za pružanje informacija o podzemnim strukturama i lokaciji podzemnih nalazišta nafte,zemnog plina,minerala i podzemnih voda); djelatnosti prognoziranja vremena;geodetske istražne djelatnosti (npr. premjeravanje terena,hidrografsko mjerenje,mjerenje ispod površine,premjeravanje granica,kartografsko i prostorno snimanje i informiranje,uključujući zračno fotogramatrijsko snimanje,industrijsko i građevinsko premjeravanje); djelatnosti ostalih tehničkih savjetnika koji nisu inženjeri.

Ova skupina ne obuhvaća: pokusno bušenje i isondiranje(obuhvaćeno je građevinskom logistikom); djelatnosti računalnih savjetnika(obuhvaćeno je računalnom logistikom); djelatnosti istraživanja i razvoja(obuhvaćeno je znanstvenom logistikom); tehničko ispitivanje(obuhvaćeno je posebnom skupinom logističkih djelatnosti- cf.infra sistemi tehničkoga ispitivanja).

Sistemi tehničkog ispitivanja

Sistemi tehničkog ispitivanja obuhvaćaju: mjerenje u vezi s čistoćom vode i zraka,mjerenje radioaktivnosti i sl.,analiza mogućega onečišćenja,kao što su dim i otpadne vode; ispitivanje higjene hrane,uključujući veterinarsko ispitivanje i kontrolu proizvodnje hrane; ispitivanje snage i zatajenja(npr.motora);ispitivanje proracuna za građevinske elemente; izdavanje certifikata za brodove,zrakoplove,motorna vozila,spremnike pod naponom,nuklearne centrale itd; povremeno ispitivanje motornih vozila radi sigurnosti na cesti...

Sistemi promidžbe

Sistemi promidžbe obuhvaćaju:kreiranje i provođenje promidžbenih djelatnosti,kao što su: kreiranje i postavljanje reklama na otvorenom prostoru (npr. oglasnih ploča, panoa, pripćenja,izloga,izložbenih dvorana,oslikavanje automobila,autobusa,tramvaja...); oglašavanje putem medija,odnosno prodaja vremena i prostora za razno medijsko oglašavanje; reklamiranje iz zraka; rasparčavanje i odašiljanje oglasnog materijala ili uzoraka; davanje prostora za oglašavanje.

Ova skupina djelatnosti ne obuhvaća: tiskanje oglasnoga materijala(obuhvaćeno je industrijskom logistikom); istraživanje tržišta(obuhvaćeno je u posebnoj skupini istraživanje tržišta i ispitivanje javnog mnjenja);

66

odnose sa javnošćo i priopćavanje(obuhvaćeno je u posebnoj skupini savjetovanje o poslovanju); fotografiranje reklama(obuhvaćeno je u posebnoj skupini fotografske djelatnosti); proizvodnju komercijalnih poruka za radio,televiziju i film(obuhvaćeno je kulturološkom industrijom).

Sistemi posredovanja u zapošljavanju

Sstemii posredovanja u zapošljavanju obuhvaćaju: traženje osoblja; selektivno obavještavanje i kontaktiranje u vezi sa slobodnim radnim mjestima, s

potencijalnim poslodavcima ili sa budućim posloprimcima (koje se odnosi na formulisanje opisa poslova, testiranje i izbor kandidata, provjeru preporuka...);

djelatnosti traženja različitih profila potencijalnih zaposlenika te njihovo zapošljavanje; djelatnosti zapošljavanja po ugovorima.

Ova skupina djelatnosti ne obuhvaća: djelatnosti ugovaratelja zapošljavanja poljoprivrednih radnika (obuhvaćeno je

poljoprivrednom logistikom); djelatnosti osobnih posrednika za kazališni ili umjetnički aganžman (obuhvaćeno je u

posebnoj skupini ostale poslovne djelatnosti); djelatnosti vezane za podjelu filmskih, televizijskih ili kazališnih uloga (obuhvaćeno je

rekreacijskom logistikom).

Sistemi istražnih i zaštitnih djelatnosti

Sistemii istražnih i zaštitnih djelatnosti obuhvaćaju: nadzor čuvanje i druge zaštitne djelatnosti, kao što su naprimjer prijevoz dragocijenosti,

djelatnosti tjelohranitelja, ulične patrole, čuvarske i istraživačke djelatnosti za stambene zgrade, urede, tvornice, gradilišta, plesne dvorane, hotele, kazališta, sportske stadione, shopping centre...

mjere sigurnosti na području javnog prijevoza kao što je provjera putnika i prtljage u zračnim lukama, vlakovima i podzemnim željeznicama;

djelatnosti istraživanja u trgovačkim robnim kućama rad uslužnih telefona i ostalih uređaja za nadzor odnosno kontrolutehničke opreme putem

daljinskog upravljanja; preuzimanje alarmnih signala odnosno potvrđivanje ili provjera pravilnog rada alarma,

obavjštavanje policije, vatrogasaca i hitne pomoći ukoliko je potrebno; savjetovanje na području industrije, osobne i javne sigurnosti, ukljičujući i sigurnosni

nadzor; zaštita sigurnosti informacija na bilo kojem mediju; djelatnosti privatnih istražitelja.Ova skupina ne obuhvaća: instaliranje alarmnih uređaja (obuhvaćeno je građevinskom logistikom); istraživanje u vezi sa osiguranjem (obuhvaćeno finansijskom logistikom).

Sistemi čišćenja objekata

67

Sistemi čišćenja objekata obuhvaćaju: unutrašnje čišćenje zgrada svih vrsta uključujući urede, tvornice, prodavnice, ustanove i

druge poslovne i profesionalne prostorije te stambene zgrade sa više stanova; pranje prozora; čišćenje dimnjaka, kamina, peći, štednjaka, peći za spaljivanje, kotlova, ventilacijskih i

ispušnih cijevi; čišćenje industrijskih strojeva; čišćenje boca; čišćenje vlakova, autobusa, zrakoplova; čišćenje cesta i tankera; dezinfekciju i zaštitu od štetočina u zgadama, brodovima, vlakovima;

Ova skupina ne obuhvaća: zaštitu od štetočina u poljoprivredi (obuhvaćeno je poljoprivrednom logistikom); čišćenje parom, pješčanim mlazom i slične radove na vanjskim dijelovima zgrada ( obuhvaćeno je građevinskom logistikom); čišćenje sagova i pranje zavjesa (obuhvaćeno je ostalim kvartarnim logistikama).

Sistemi fotografskih djelatnosti

Sistemi fotografskih djelatnosti obuhvaćaju: izradu fotografija za komercijalne svrhe i za građanstvo (portret fotografije, odnosno slike

za putovnice, osobne iskaznice, vozačke dozvole, vjenčanje, indekse... fotografije za komercijalne svrhe, publicistiku, modu, nekretnine ili turističke svrhe);

obradu filmova (razvijanje, izradu i povećanje fotografije sa filma preuzetog od klijenta, montiranje dijapozitiva, kopiranje, restauracija, ili retruširanje fotografija).

Međutim, ova skupina ne obuhvaća: obradu filmova za potrebe filmskih i televizijskih studija (obuhvaćeno je kulturološkom

logistikom).

Sistemi djelatnosti pakiranja

Sistemi djelatnosti pakiranja obuhvaćaju: djelatnosti pakiranja uz naplatu ili po ugovoru, bez obzira na to uključuje li automatski

postupak, naprimjer pakiranje mesa, punjenje boca tekućinom, uključujući pića i hranu; pakiranje čvrstih predmeta, odnosno vodootporno pakiranje, omotavanje folijom; sigurnosno pakiranje farmaceutskih proizvoda; etiketiranje, pečaćenje, utiskivanje; pakiranje pošiljaka i zamotavanje darova.

Ova skupina ne obuhvaća: pakiranje u okviru transportnih, odnosno prometnih djelatnosti (obuhvaćeno je

špediterskom i agencijskom logistikom).

Sistemi tajničke i prevoditeljske djelatnosti

Sistemi tajničke i prevoditeljske djelatnosti obuhvaćaju:

68

djelatnosti stenografiranja i rukovanja poštom, kao što su naprimjer djelatnosti strojopisa, odnosno računarske djelatnosti;

prepisivanje s tonskog zapisa; kopiranje, fotokopiranje, adresiranje, ulaganje, pečaćenje, sastavljanje adresara za slanje

poštom.

Ova skupina ne obuhvaća: izradu i upravljanje bazama podataka (obuhvaćeno je računarskom logistikom); knjigovodstvene djelatnosti (obuhvaćeno je u posebnoj skupini računovodstvenih,

knjigovodstvenih i revizijskih poslova).

Skupina prevoditeljskih djelatnosti obuhvaća pismeno i usmeno prevođenje.

Sistemi djelatnosti pozivnih centara

Sistemi djelatnosti pozivnih centara obuhvaćaju: tehničke posredničke usluge koje se pružaju klijentima za račun drugih (na besplatnoj

osnovi) kao što su pozivni centri koji odgovaraju na pozive klijenata korištenjem automatske distribucije poziva, spajanjem telefonskih poziva na računar ili na govorne automate;

primanje naruđbi; pružanje informacija o proizvodu; rješavanje žalbi – pozivni centri koji se bave djelatnošću prodaje i marketinga prema

klijentima; istraživanje tržišta; izravni marketing, potvrda adrese.

Sistemi ostalih poslovnih djelatnosti

Sstemi ostalih poslovnih djelatnosti koje nisu nigdje prije spomenute obuhvataju: naplatu računa, ocjenu kreditne sposobnosti pojedinaca i preduzeća ili njihovog

poslovanja; poslovno posredništvo tj. dogovaranje kupnje ili prodaje manjih ili srednjih preduzeća,

uključujući i privatne kancelarije i ordinacije; procjenjivanje, osim za nekretnine ili osiguranje; modno dizajniranje tkanina, odjeće, obuće, nakita, namještaja i druge unutrašnje

dekoracije, ostalih modnih proizvoda, kao i drugih proizvoda za ličnu potrošnju; usluge grafičkih dizajnera; poslove s trgovačkim kuponima – bonovima; djelatnosti dizajnera unutrašnjih dekoracija; djelatnosti organizatora sajmova, izložbi i kongresa; djelatnosti dizajnera štandova; djelatnosti savjetnika različitih tehničkih i inženjerskih usluga; očitavanje brojila za plin, vodu, struju; djelatnosti posrednika i agencija u korist pojedinaca za dobivanje angažman (zaposlenja) u

filmskoj, kazališnoj predstavi ili u drugoj zabavnoj ili sportskoj atrakciji te plasiranje knjiga, igara, umjetničkih djela, fotografija izdavačima, proizvođačima..

Ova skupina, međutim ne obuhvata:

69

izradu nacrta za strojeve i industrijska postrojenja (obuhvaćeno je u posebnoj skupini arhitektonske djelatnosti i inženjerstvo te s njima povezano tehničko savjetovanje);

izlaganje oglasa i druge vrste oglašavanja (obuhvaćeno je u posebnoj skupini promidžba).

Logisti č ka mre ž a i lanac - jedni od osnovnih elemenata sistema logisti č ko poslovnih usluga

Kako bi uspjeli izvršiti narudžbu kupca po određenim uvjetima i što nižim troškovima potrebno je uspostaviti učinkovitu mrežu ili se pak priključiti postojećoj logističkoj mreži, a unutar te mreže treba odabrati odgovarajući logistički lanac koji će biti u funkciji optimalnog izvršenja narudžbe. Kad se ova problematika pobliže analizira postaje očito da njezino rješavanje zahtjeva poznavanje čitavog područja poslovne logistike.

Logističko mjesto (engl. performance station) kao elementarna sastavnica logističke (distributivne) mreže može se definirati kao mjesto na kojem se stvaraju materijalna i nematerijalna dobra uz prethodan nalog ili zahtjev, koristeći materijal i resurse kao što su ljudi, prostor, strojevi i oprema (Gudehuz i Kotzab, 2009). Zadatak logističkog mjesta je stvoriti koristan učinak koji će imati određenu prepoznatljivu vrijednost i to pod uvjetom što nižeg troška.

Logističku mrežu čine povezana logistička mjesta organizirana u mrežu kojom se razmjenjuju roba i informacije. Operativna logistička mjesta prema unparijed zadanom rasporedu prihvaćaju i prerađuju materijal iz logističke mreže te isporučuju gotov učinak u mrežu. Administrativna logistička mjesta stvaraju i obrađuju informacije važne za pokretanje materijalnih tijekova, raspored radne snage i tijek novca kroz logističku mrežu i među logističkim mjestima u proizvodnji. Pored ove podjele koja se temelji na objektima logističkog procesa, postoje i druge podjele logističkih mjesta.

Logistički lanac može biti vanjski ili unutarnji lanac ili pak povezani vanjski i unutarnji lanac. Unutarnji logistički lanac povezuje sva logistička mjesta unutar organizacijske cjeline počevši od ulaza materijala do isporuke proizvoda sa iste lokacije. Vanjski logistički lanac čine logistička mjesta i njihove međusobne veze koji prethode nabavki materijala i koji slijede nakon isporuke proizvoda kupcu. Integralni logistički lanac započinje kod primarnog proizvođača (Slika 1.) zatim preko niza intermedijarnih logističkih mjesta završava isporukom proizvoda kupcu.

Kronološki tijek izvršavanja operacija u prostornom lancu sastavljenog od organizacijskih jedinica i logističkih mjesta čiji je rezultat proizvod ili usluga određene vrijednosti naziva se lanac stvaranja vrijednosti ili vrijednosni lanac (Gudehus i Kotzab, 2009). Ovisno o tome gdje se operacije izvršavaju, da li putem administrativnih ili operativnih logističkih mjesta, vrijednosni lanac u suvremenoj logistici sastoji se od tri paralelna međuovisna lanca (Gudehuz i Kotzab, 2009):

logističkog lanca koji usmjerava tijek materijalnih objekata (materijala, poluproizvoda koji s vremenom mijenjaju oblik i strutkuru, proizvoda, robe) koji prolazi proizvodna logistička mjesta; lanca naloga kojeg čini prvo slijed administrativnih mjesta gdje se prihvaćaju i obrađuju narudžbe kupaca te pretvaraju u nalog koji se zatim proslijeđuje operativnim mjestima na izvršavanje;

70

informacijskog lanca koji omogućuje tijek nematerijalnih objekata (informacije) između administrativnih i operativnih logističkih mjesta.

Logistička mreža nositelj je logističkih troškova (Slika 2.) nastalih uslijed izvršavanja zadataka na logističkom mjestu i međusobne razmjene. Ukupni logistički troškovi za isporuku proizvoda iz logističke mreže sastoje se od materijalnih troškova, troškova prijevoza, troškova proizvodnje, troškova držanja zalihe i troškova isporuke krajnjem kupcu (Simchi- levi/Kaminsky/Simchi-Levi, 2008). Visina logističkih troškova ovisi o stupnju konsolidacije: procesa nabave, zaliha, unutarnje logistike i distribucije. Idući čimbenik koji ima utjecaj na visinu logističkih troškova je broj logističkih mjesta u mreži.

 

Općenito se logistička funkcija dijeli na (Chopra i Meindl, 2007):

stratešku operativnu logistiku.

Upravljanje logistikom sa dugoročnog motrišta odnosno stratešku logistiku neki autori (Ellinger, 2000; Ellinger, Keller i Hansen, 2006; Christopher, 2005) nazivaju i upravljanje mrežom (engl. network management). Strateška logistika obuhvaća:

logistički kontroling logističko planiranje

Funkcija logističkog kontrolinga nadzire učinkovitost izvršavanja logističkih poslova unutar predviđenih financijskih okvira i izvještava o rezultatima kretanja logističkih troškova i cijena logističkih usluga na tržištu. Glavna je uloga logističkog planiranja osigurati općenitu učinkovitost logističke funkcije kako bi u tom segmentu poslovni subjekt bio konkurentan na tržištu. Kako bi se postigao ovaj cilj, Coughlan et al (2006) smatraju da logistička funkcija mora imati razvijen informacijski i komunikacijski sustav preko kojeg bi mogla pratiti i obrađivati informacije o narudžbama, dobavljačima i kupcima, rokovima isporuke, cijenama i količinama.

Chopra i Meindl (2007) kažu da operatvina logistika obuhvaća raspored poslova i njihovo izvršavanje. Uloga je ove logistike što prije pretvoriti komercijalne narudžbe u unutarnji nalog, sukladno tome napraviti raspored poslova i identificirati potrebne resurse.

Operativna logistika brine o tome da sve lokacije koje pripadaju unutarnjoj logističkoj mreži budu na vrijeme opskrbljene zalihama prema rasporedu naloga i svime ostalim što je potrebno da radnici i strojevi obave svoje zadatke u predviđenom vremenu. U pravilu se radi o tijeku poslova koji povezuje više lokacija na jednom mjestu, ali tu se može raditi i o lokacijama unutarnje logistike čije povezivanje zahtjeva čak i prekomorski prijevoz.

Značaj outsourcinga u Evropi

71

Europa se može identificirati kao najzrelije tržište logističkih usluga, gdje su Njemačka i Velika Britanija najviše napredovale. Prema Transport Intelligence (2006) vrijednost logističkih usluga ostvaren u Europi u 2005. godini procijenio se na oko 182 mlrd. EUR. Isti izvor navodi da se oko 25% tih troškova odnosilo na outsourcing logističkih usluga. Dakle, 3PL specijalizirani logističari u Europi ostvarili su promet od oko 45 mlrd. EUR. Predviđa se općeniti godišnji rast 3PL prometa za 9,5% u razdoblju od 2005 - 2009. Na tržištu tranzicijskih zemalja u Europi procjenjuje se rast od oko 10%5. Međutim, svjetska financijska i gospodarska kriza koja je nastupila sredinom 2008. godine značajno je utjecala na rast udjela ovih usluga. U zemljama koje imaju veće stope gospodarskog rasta, kao što su Španjolska i Irska, a istovremeno su imale niske udjele logističkog outsourcinga (Grafikon 1.), otvaraju se veće mogućnosti za rast i razvoj ovih usluga. Kao što je prikazano, udio se kreće u rasponu od 8% - 50% gdje predvode Nizozemska, Belgija i Velika Britanija dok je kod ostalih zemalja udio outsourcinga manji od 28%. "Ostali" na Grafikon 1. označava prosjek tranzicijskih zemalja među kojima i Hrvatska, a gdje vidimo da je udio 3PL usluga vrlo nizak, manji od 10%, što pokazuje još veći potencijal razvoja na tim tržištima. Internacionalizacija i globalizacija 3PL usluga još će više doći do izražaja širenjem velikih europskih i svjetskih igrača na ova rastuća europska tržišta. Oni ulaskom sužavaju područje djelovanja postojećih lokalnih dobavljača ovih usluga ili ih pak prisiljavaju na daljnju specijalizaciju. Ovime je regija tranzicijskih zemalja postala izazov po pitanju razvoja 3PL usluga jer ove zemlje imaju tradiciju prekoraničnog trgovanja. Očekuje se da će u specijalizirani logistički subjekti (3PL) postati sve značajniji dio poslovnog modela u Hrvatskoj sa udjelom koji bi trebao dostići prosjek od 25% u ukupnim troškovima logističkih usluga. Sudeći prema razvoju distributivne trgovine i rastu maloprodajnog sektora na tim tržištima, maloprodavači će biti oni subjekti koji će "povući" ove globalne igrače na lokalna tržišta.Upravljanje logistikom bez dovoljnog znanja i kvalifikacija može uzrokovati nisku kvalitetu logističkih usluga, prekide i teškoće u radu proizvodnog ili maloprodajnog pogona, nedovoljnu iskorištenost angažiranih obrtnih sredstava, itd. U praksi se javljaju razne situacije, kao što su nedostatak zainteresiranosti odgovornih osoba, precjenjivanje vlastitih znanja i sposobnosti, arogancija, zataškivanje nastalih problema itd. Radnici i niže vodstvo ponekad zanemare odluke vodstva tvrtke, ponekad ih ne razumiju, a ponekad i isprave njegove pogrešne odluke. Sve to doprinosi stvaranju radnog okruženja u kojem radnici gube motivaciju za provedbu odluka višeg menadžmenta. Obilježje modernog vodstva tvrtke je da ono često nema vremena niti posebne želje za obilazak proizvodnog ili prodajnog pogona da bi se uvjerili kako stvari tamo funkcioniraju. Stoga njihove odluke i upute namjenjene upravo tom nižem menadžmentu i radnicima postaju ponekad nerazumljive i vode u pogrešnom smjeru.

To je s razlogom jer neki top-menadžeri vjeruju da će ih njihov posjet pogonu i informiranje o nekim operativnim stvarima dovesti do konfliktnih situacija s radnicima što svakako nastoje izbjeći, ali suočavanje s problemom ostaje.

Zadatak je logistike organizirati i kontrolirati tijek svih administrativnih i operatavnih poslova od dobavljačevog dobavljača, proizvođača, trgovca pa sve do krajnjeg potrošača. S obzirom da poslovna logistika ne može biti jednako učinkovita u svim dijelovima opskrbnog i otpremnog lanca često je potrebna konzultantska potpora stručnjaka s kojim bi se zajedno pokušala osigurati veća razina usklađenosti tijekova u sva tri paralelna lanca (materijala, naloga i informacija).

Nagli uspon konzultinga na području poslovne logistike kod nas i u svijetu dogodio se u posljednje vrijeme zbog niza potreba među kojima možemo izdvojiti:

72

zajednički razvoj konzultanta i klijenta na logističkim standardima kod nabave i isporuke (rokovi, troškovi, prijevoz, reklamacije, povrat robe), savjetovanje u vezi primjene informacijske tehnologije (ECR, CRP) za povezivanje i nadzor logističkih mjesta unutar logističke mreže, pomoć prodajnom osoblju kad dogovaranja uvjeta s kupcima vezanih za logistiku, pomoć osoblju u nabavi kod uspostavljanja logističkog lanca s dobavljačima posebice kad se radi o novim proizvodima, savjetovanje u vezi outsourcinga logističkih usluga, stručne potpore kod utvrđivanja logističkih troškova i njihova utjecaja na cijenu proizvoda, savjetovanje u vezi informatizacije skladišta i nomenklature artikala, analiza doprinosa logističke funkcije konkurentnosti, savjetovanja srednjeg i top-menadžmenta o značaju pojedinih oblika vertikalne i horizontalne kooperacije s partnerima i kako ih oblikovati.

Osoblje zaduženo za logistiku nije uvijek spremno ili čak nije u potpunosti kvalificirano za rješavanje ovakvih problema i razvoj logističke funkcije. Logistički problemi se moraju rješavati brzo i cjelovito. Naizgled manji logistički problem surađujući s konzultantom može se pretvoriti u značajan projekt ovisno o njegovu utjecaju na logističke troškove i funkcioniranje logističke mreže.

Mnogi su subjekti na domaćem tržištu otkrili magnitude troškovne uštede u logistici uz pomoć konzultanata koji su im pomogli u planiranju i upravljanju logističkim mjestima, njihovim vezama te ulasku u šire i globalne logističke mreže. Vanjski stručni konzultanti nakon upoznavanja s problematikom mogu sagledati problem s više motrišta poznavajući dijelove logističkog lanca, praćenjem razvoja suvremene logistike i otkrivajući potencijale outsourcinga.

73