UPUTE ZA IZRADU DIPLOMSKIH RADOVA NA SPECIJALISTIČKOM STRUČNOM STUDIJU

POJAM DIPLOMSKOG RADA NASPECIJALISTIČKOM STRUČNOM STUDIJU

Diplomski rad je kvalitetan stručni rad koji specijalist stručnog studija poslovne ekonomije izrađuje pri kraju studija i usmeno ga, pred povjerenstvom za obranu, javno brani.

To je izrazito samostalan stručni rad i ne može biti timski, a polaznik specijalističkog stručnog studija ga izrađuje pod vodstvom mentora.

Diplomski rad nije originalno znanstveno djelo, ali bi trebao sadržavati rezultate istraživanja koji pridonose unapređenju i razvoju znanosti te rješavanju aktualnih problema iz određenog znanstvenog područja, znanstvenog polja, znanstvene grane i znanstvenog ogranka, a sve to radi unapređenja teorije i prakse.

Stoga su ovakvi radovi utemeljeni na primjeni znanstvenoistraživačkom instrumentariju i stručno-metodološkim postupcima sustavno složenim i rezultate kandidatova znanstvenoistraživačkog rada.

Diplomski radom kandidat – specijalist treba dokazati sposobnost pismenog elaboriranja i rješavanja aktualnih praktičnih problema gospodarstva, poduzeća, službe, djelatnosti, ustanove, institucije, nekog specijalističkog problema i sl. Poželjno je da takav rad zadovoljava suvremene metodološke i tehničke standarde stručnih djela. Po svojim referencama specijalistički stručni diplomski rad nalazi se između preddiplomskog završnog rada i magistarskog znanstvenog rada.

Optimalan opseg takvog rada u polju ekonomskih znanosti trebao bi biti od 80 do 120 stranica pisanih računalom, srednji prored, font 12, odnosno prema uputama iz Pravilnika o prijavljivanju, izradi i obrani diplomskih i seminarskih radova na specijalističkim diplomskim stručnim studijima Visoke poslovne škole Libertas po Bolonjskom programu.

KAKO NAPISATI DOBAR DIPLOMSKI RAD NA SPECIJALISTIČKOM STRUČNOM STUDIJU

1. Proučite sve pisane upute i pravilnike o prijavljivanju, izradi i obrani diplomski radova na specijalističkim diplomskim stručnim studijima VPŠ Libertas.

2. Proučite i analizirajte prethodno prijavljene, izrađene i već obranjene diplomske radove sa specijalističkog stručnog studija.

3. Ovisno o nazivu specijalističkog stručnog studija razmislite o temi i sadržaju svog diplomskog rada već početkom IV. semestra tog studija. Pritom je važno proučiti sadržaje svih kolegija na specijalističkom stručnom studiju i problematiku koja se na pojedinim kolegijima obrađuje.

4. Pri odabira teme vašeg rada odgovorite sebi na ova pitanja:

- jeste li stvorili vlastitu jasnu predodžbu o tome koje područje želite obraditi i zašto se odabrali upravo to područje?

- je li to područje zaista nedovoljno obrađeno ili će vaš rad biti samo obična kompilacija onoga što je svima već dobro poznato?

- koliko je tema vašeg diplomskog rada zaista aktualna, svježa i suvremena?

- jesu li očekivani rezultati istraživanja u vašem radu zaista primjenljivi u gospodarskoj praksi i hoćete li biti spremni vaše nalaze i prijedloge braniti pred povjerenstvom za obranu vašeg diplomskog rada ali i pred gospodarstvenicima iz područja na koji se tema vašeg rada odnosi?

- vladate li dovoljno dobro problematikom koju želite u vašem radu obraditi, analizirati rezultate vaših istraživanja, donijeti kvalitetne zaključke i dati jasne i provedive prijedloge rješenja određenih problema?

- jeste li provjerili koju literaturu (domaću i stranu) i druge izvore podataka možete koristiti pri obradi teme vašeg rada i koliko je ta literatura aktualna?

- imate li jasno definiran problem vašeg budućeg istraživanja i cilj tog istraživanja?

2

- jeste li pitali nekog od vaših profesora na specijalističkom stručnom studiju može li biti mentor vašeg diplomskog rada i kakvo je njegovo mišljenje o vašim prijedlozima teme, ciljeva, hipoteza, sadržaja i znanstvenih metoda koje ćete koristiti u istraživanju i obradi planirane teme?

Nastavnici na VPŠ Libertas mogu godišnje prihvatiti mentorstvo za najviše 5 - 10 studenata, što jamči solidan mentorski rad i pomoć mentora svakom njegovom kandidatu. Stoga trebate pravodobno odabrati svog mentora i osigurati da vam odabrani mentor prihvati temu vašeg diplomskog rada, ili pronaći drugog mentora koji nije ispunio dopuštenu kvotu broja mentorstava.

Vodite računa i o tome da ste odabrali specijalistički stručni studij koji ima naziv po određenom području (npr.: Menadžment unutarnje i međunarodne trgovine, odnosno Menadžment financija, bankarstva i budućeg diplomskog rada na specijalističkom studiju trebala odnositi na područje koje se na vašem studiju izučava.

Uvijek je za vas bolje da sami predložite temu i sastavne dijelove vašeg budućeg rada, jer se može pretpostaviti da dobro poznajete problematiku koju želite istražiti, da ćete moći kvalitetno obraditi prikupljene podatke i dati samostalno prijedloge rješenja nekih problema na temelju dobivenih rezultata analize vaših istraživanja.

ŠTO TREBA ZNATI O TEHNICI IZRADE DIPLOMSKOG RADA NA SPECIJALISTIČKOM STRUČNOM STUDIJU?

Diplomski rad na specijalističkom stručnom studiju ima određenu strukturu ili kompoziciju, tj. sustavni raspored i međusobnu povezanost svih dijelova (elemenata) toga rada.

Kada jednom odaberete temu vašeg diplomskog rada onda imajte uvijek na umu prvenstveno sljedeće: NIKADA SE U OBRADI POSTAVLJENOG PROBLEMA, SVRHE I CILJA VAŠEG RADA NE UDALJUJTE OD UTVRĐENE TEME. VAŠA ISTRAŽIVANJA, ANALIZE I REZULTATI ISTRAŽIVANJA MORAJU UVIJEK BITI U FUNKCIJI TEME VAŠEG DIPLOMSKOG RADA !

3

Struktura diplomskog rada obuhvaća ove dijelove:

TEMA RADA – poželjno je odabrati naziv teme vašeg diplomskog rada tako da on jasno ukazuje na problem koji se u radu obrađuje, a ujedno i upućuje čitatelja na područje vašeg istraživanja.

PREDGOVOR – nije obvezatan iako ga je poželjno napisati, jer sadrži motive i razloge pisanja diplomskog rada; kome je djelo namijenjeno; poteškoće tijekom istraživanja i formuliranja rezultata istraživanja; korektnu zahvalnost svima onima koji su na bilo koji način pomogli diplomandu itd.

SAŽETAK – obvezatno se piše u diplomskom radu na specijalističkom studiju, i to na hrvatskom i engleskom (ili njemačkom) jeziku. U sažetku se iznosi pregled, odnosno vrlo koncizan sadržaj cjelokupnog rada. Sažetak služi javnosti kao informacija o vašem radu i omogućuje čitateljima brzu spoznaju njegovih bitnih obilježja. Ujedno će sažetak poslužiti i kao informacija čitatelju o bitnim obilježjima vašeg rada i tako utjecati na njegovu odluku je li mu sadržaj tog rada zanimljiv i hoće li vaš rad pročitati.

SADRŽAJ – je obvezatan i za čitatelja predstavlja putokaz pomoću kojega može vrlo brzo pronaći sve informacije i spoznaje koje su mu potrebne. Sadržaj je brojčano-tekstualni pregled dijelova i pod-dijelova specijalističkog diplomskog rada pomoću kojeg se lako pronalaze stranice na kojima su ti dijelovi i pod-dijelovi napisani.

UVOD – je obvezatan i čini početni i pristupni dio specijalističkog diplomskog rada. Uvod predstavlja vaš rad i znanstvenoistraživački lik vas kao diplomanda. U uvodu ćete navesti područje tretirane problematike i upoznati čitatelje s problemom i predmetom istraživanja, postavljenom hipotezom (ili hipotezama), svrhom i ciljem (ciljevima) istraživanja, ocjenom dosadašnjih istraživanja istog ili sličnog područja, korištenim znanstvenim metodama i strukturom vašeg rada.

4

Tekst Uvoda piše se nakon završenog teksta rukopisa vašeg specijalističkog diplomskog rada, i to u perfektu, iako tijekom pisanja vašeg diplomskog rada stalno morate imati na umu sve okvirne sadržaje svih elemenata tog rada.

Uvod vašeg rada mora sadržavati ovih šest elemenata:

1. Problem i predmet istraživanja.2. Svrhu i ciljeve istraživanja.3. Hipotezu (hipoteze).4. Ocjenu dosadašnjih istraživanja (npr.: je li problematika

koju obrađujete već dovoljno obrađena u domaćoj i stranoj literaturi; jesu li rezultati dosadašnjih istraživanja uspješno korišteni u gospodarskoj praksi itd.). Za diplomske radove ovaj dio nije obvezatan.

5. Znanstvene metode koje ste koristili u provedenim istraživanjima, analizama dobivenih rezultata i donošenju zaključaka s prijedlozima odgovarajućih rješenja.

6. Strukturu ili kompoziciju rada.

IZLAGANJE TEMATIKE – DIJELOVI SPECIJALIST. DIPLOMSKOG RADA I NJIHOVO OBILJEŽAVANJE – ovo je pisani završni tekst vašeg diplomskog rada koji se sustavno, prema prethodno pripremljenom sadržaju, raščlanjuje u dijelove i pod-dijelove po decimalnom sustavu. Izlaganje cjelokupne tematike takvog rada sustavno se raspoređuje u tri skupine:

- povijesno-teorijski, retrospektivni ili eksplikativni dio,- analitičko-eksperimentalni dio (koji se sastoji od više dijelova, jer se u njemu rješava problem i predmet istraživanja, dokazuje postavljena hipoteza i sl.),- perspektivni dio.

U ovom najvažnijem dijelu rada diplomand obvezatno i na uobičajen način citira tuđe stavove, spoznaje i formulacije, odnosno navodi korištenu literaturu u pozivnim bilješkama (fusnotama).ž

5

ZAKLJUČAK – je završni dio diplomskog rada u kojem je sustavno, koncizno i jezgrovito izložena sinteza svih relevantnih spoznaja, informacija, stavova, znanstvenih činjenica, teorija i zakona i praktične primjenjivosti dokazanih modela koji su opširnije elaborirani u analitičkom dijelu vašeg diplomskog rada, a kojima je dokazivana postavljena hipoteza (hipoteze). U zaključku se ne navode tuđi citati niti se pišu fusnote. Dijelovi, odnosno pasusi zaključka ne označavaju se brojevima, nego se formuliraju kronološki prema strukturi vašeg diplomskog rada.Zaključak ne bi smio biti ni prekratak a ni preopširan i trebao bi iznositi od 3 do 5 stranica, ovisno o broju postavljenih hipoteza i rezultatima provedenih istraživanja.

LITERATURA – popis korištene literature, odnosno bibliografskih jedinica klasificira se sukladno važećim standardima. Korištena literatura svrstava se u nekoliko skupina i to : 1) knjige, 2) članci, studije i rasprave, 3) ostali izvori (npr. priručnici, konvencije, propisi, natuknice i sl.), 4) nepotpisani napisi i posebno: 5) korištene WEB stranice na Internetu.

ILUSTRACIJE – sve se ilustracije (tablice, grafikoni, sheme, crteži, zemljovidi i dr., ako su uvršteni u tekst diplomskog rada, popisuju kronološki posebno za svaku vrstu na poseban popis (npr.: popis tablica …).

PRIMJERI – svi primjeri koji su inkorporirani u tekst vašeg diplomskog rada kronološki se popisuju na posebnom popisu.

PRILOZI – kao npr.: anketni upitnici, analitičke tablice, određene isprave i sl., popisuju se kronološki i prilažu se na kraju diplomskog rada.

OSTALO – nakon navedenih priloga mogu se, ako je to potrebno, navesti i: kazalo imena, kazalo pojmova, kazalo kratica i sl.

6

POJMOVI VEZANI UZ ZNANSTVENO ISTRAŽIVANJE I IZRADU DIPLOMSKOG RADA NA SPECIJALISTIČKOM STRUČNOM STUDIJU

(1) ZNANSTVENE METODE

Znanstvena metoda općenito – planski postupak ispitivanja i istraživanja neke pojave, odnosno način rada za ostvarivanje nekog cilja na filozofskom, znanstvenom, političkom ili praktičnom polju. Znanstvenim se metodama istražuju i otkrivaju znanstvene spoznaje pa su njihove značajke: 1)objektivnost, 2) pouzdanost), 3) preciznost, 4) sustavnost) i 5) općenitost.

- INDUKTIVNA METODA – primjena induktivnog načina zaključivanja u kojem se na temelju pojedinačnih ili posebnih činjenica dolazi do zaključka o općem sudu, od zapažanja konkretnih pojedinačnih slučajeva i fakata dolazi se do općih zaključaka, od poznatih pojedinačnih slučajeva polazi se nepoznatom općem, od izučenog neizučenom, od većeg broja pojedinačnih pojava izvode se uopćavanja.

- DEDUKTIVNA METODA – sustavna i dosljedna primjena deduktivnog načina zaključivanja u kojem se iz općih stavova izvode posebni, pojedinačni, iz općih postavki dolazi se do konkretnih pojedinačnih zaključaka, iz jedne ili više tvrdnji izvodi se neka nova tvrdnja koja proizlazi iz prethodnih tvrdnji. Omogućuje da se na temelju općih sudova, odnosno općih logičkih obilježja izvode pojedinačni sudovi, pojedinačni zaključci, pojedinačne tvrdnje, odnosno otkriju , spoznaju ili dokažu nove činjenice, nove zakonitosti ili znanstvene istine.

Primjer: ako se utvrdi da svi hrvatski brodari imaju pretežan dio konvencionalnih brodova koji su u prosjeku stariji od 15 godina (opći sud), onda se iz takvog općeg zaključka izvodi istiniti sud da takve brodove ima i "Jadroslobodna plovidba" (pojedinačni sud).

7

- METODA ANALIZE – je postupak znanstvenog istraživanja i objašnjavanja stvarnosti putem raščlanjivanja složenih misaonih tvorevina (pojmova, sudova i zaključaka) na njihove jednostavnije sastavne dijelove i elemente i izučavanje svakog dijela (i elementa) za sebe i u odnosu na druge dijelove, odnosno cjeline. Primjer: sustav hrvatskog pomorskog gospodarstva može se bolje objasniti ako se raščlani na osnovne podsustave i njihove elemente, i to: 1) sustav proizvodnih djelatnosti koji obuhvaća: (1) brodogradnju, (2) morsko ribarstvo, (3) eksploataciju organskih i neorganskih resursa mora, (4) pomorsko ribarenje i (5) prateću industriju i druge djelatnosti koje se bave eksploatacijom morskog bogatstva, te 2) sustav prometnih djelatnosti koji obuhvaća: (1) morsko brodarstvo, (2) morske luke, (3) vanjsku trgovinu (koja je vezana za pomorsko gospodarstvo), (4) pomorsku (lučku) špediciju, (5) prometno-pomorske agencije, (6) kontrolu kvalitete i kvantitete robe, (7) osiguranje brodova, (8) opskrbljivanje brodova, (9) pomorski turizam i (10) spašavanje i tegljenje brodova i druge manje važne djelatnosti u sklopu pomorskog gospodarstva. Podjela metode analize: metoda kvantitativne analize (količinski odnosi); metoda kvalitativne analize (kvalitativne osobine i odnosi); metoda makroekonomske analize (raščlanjivanje globalnih ekonomskih veličina – npr. društveni brutoproizvod, opseg i struktura nacionalnog dohotka i njegova raspodjela, štednja i investicije, ukupna zaposlenost, opća razina cijena, vanjskotrgovinska razmjena zemlje itd.); metoda mikroekonomske analize (kvantitativno raščlanjivanje pojedinih gospodarskih subjekata – poduzeća, banaka, osiguravajućih društava, individualnih proizvođača, analiza prihoda i rashoda, troškova, plaća, nabave i prodaje, investicija u pojedinom poduzeću itd.

- METODA SINTEZE – istraživanje i objašnjavanje stvarnosti putem spajanja, sastavljanja jednostavnih misaonih tvorevina u složene i složenih u još složenije, povezujući izdvojene elemente, pojave, procese i odnose u jedinstvenu cjelinu u kojoj su njezini dijelovi uzajamno povezani.

- METODA APSTRAKCIJE – može biti: apstrakcije općeg i apstrakcije posebnog. Apstrakcijom se namjerno odvajaju nebitni a ističu bitni elementi i osobine određenog predmeta ili pojave istraživanja.

8

- METODA KONKRETIZACIJE – postupak suprotan apstrakciji. Kod metode konkretizacije važno je da se predmet istraživanja konkretno shvaća. To je 1) shvaćanje jedinstva apstraktno-općeg u posebnom i individualnom, ili 2) shvaćanje jedinstva apstraktno-posebnog s općim u svakom predmetu ili pojavi.

- METODA GENERALIZACIJE – misaoni postupak uopćavanja kojim se od jednog posebnog pojma dolazi do općenitijeg koji je po gradaciji viši od ostalih pojedinačnih. Primjer generalizacije: brod – morsko brodarstvo – trgovačka mornarica – more. Primjena ove metode zahtijeva opreznost u uopćavanju, jer se često stvaraju preopćeniti zaključci i neodgovorno se primjenjuju pojedinačni slučajevi na sve slučajeve.

- METODA SPECIJALIZACIJE – od općeg pojma dolazi se do novog pojma, užeg po opsegu a bogatijeg po sadržaju. Primjer: more – obrazovanje pomorskih kadrova – obrazovanje strojara ili nautičara. Da bi se tom metodom došlo od općeg do posebnog potrebno je izvršiti: 1) konkretizaciju tog općeg u posebno, tj. sintezu, 2) apstrakciju posebnog iz općeg i 3) analizu stvarnog općeg.

- METODA DOKAZIVANJA I OPOVRGAVANJA – Kod metode dokazivanja inkorporirane su gotovo sve metode i svi posebni metodski postupci: analiza o sinteza, generalizacija i specijalizacije, indukcija i dedukcija, apstrakcija i konkretizacija, kao i svi oblici mišljenja: poimanja i zaključivanja. Dokazivanje je izvođenje istinitosti pojedinih stavova na temelju znanstvenih činjenica ili na temelju ranije utvrđenih istinitih stavova. Svrha ove metode je utvrditi točnost neke spoznaje. Kod dokazivanja nam je poznata teza (izvedbeni sud) i traže se argumenti koji trebaju opravdati tu tezu.

Metoda opovrgavanja je postupak suprotan postupku dokazivanja. To je postupak kojim se umjesto dokazivanja teze ona odbacuje i pobija. Sastoji se u dokazivanju pogrešnosti teze. Izravno opovrgavanje (npr. teza "hrvatska trgovačka mornarica je najsuvremenija i najveća na svijetu" je pogrešna, jer ima više od 50% brodova s 30% BRT starijih od 10 godina, a udio hrvatskog brodarstva u svjetskoj trgovačkoj floti zauzima 40. mjesto).

9

Neizravno opovrgavanje (npr. teza "hrvatska trgovačka mornarica je najsuvremenija i najveća na svijetu" glasi: 1) u hrvatskoj trgovačkoj mornarici ima najviše konvencionalnih brodova (više od 40%), 2) više od 50% brodova u hrvatskoj trgovačkoj mornarici je starije od 10 godina, 3) hrvatska trgovačka mornarica zauzima 40. mjesto u svjetskoj trgovačkoj floti). Tu se radi o uzajamnom isključivanju teze i antiteze, tj. jedan stav – teza mora biti istinit, a drugi neistinit.

- METODA KLASIFIKACIJE – je sistematska i potpuna podjela općeg pojma na posebne, koji taj pojam obuhvaća. Tako se npr. Pojam znanosti klasificira na pojedinačne i univerzalne znanosti. Pojedinačne znanosti klasificiraju se u realne i formalne. Realne se dalje dijele u prirodne i kulturne itd.

- METODA DESKRIPCIJE – to je postupak jednostavnog opisivanja ili ocrtavanja činjenica, procesa i predmeta u prirodi i društvu te njegovih empirijskih potvrđivanja odnosa i veza, ali bez znanstvenog tumačenja i objašnjavanja. Ova se metoda primjenjuje u početnoj fazi znanstvenog istraživanja, a ima veću vrijednost ako je jednostavno opisivanje povezano s objašnjenjima o uočenim važnijim obilježjima opisivanih činjenica, predmeta i procesa. Njihovih zakonitosti i uzročnih veza i odnosa. Važno: jednostavno opisivanje stvari ili pojava onako kako izgledaju ili kako su se događaji razvijali ne bi trebao biti cilj ove metode, kao što to ne bi trebao biti ni cilj znanstvenog istraživanja, jer je za znanost i utemeljenost nekih teza važno utvrditi uzroke i posljedice takvih stvari i pojava, kako bi se na temelju takvih rezultata mogle odrediti znanstvene činjenice, stavovi, zaključci, zakoni i teorije.

- METODA KOMPILACIJE – to je postupak preuzimanja tuđih rezultata znanstvenoistraživačkog rada, odnosno tuđih opažanja, stavova, zaključaka i spoznaja. Ova se metoda temelji na oponašanju drugih, pri čemu se najčešće preuzimaju dijelovi tuđih radova. Kompilacija je nesamostalno literarno djelo sastavljeno iz više tuđih djela. Kompilacija se može korisno upotrijebiti u kombinacijama s drugim metodama tako da djelo nosi u što većoj mjeri i osobni pečat kompilatora, pod uvjetom da na uobičajen način citira sve ono što je od drugih preuzeo.

10

- KOMPARATIVNA METODA –je postupak određivanja istih ili srodnih činjenica, pojava, procesa i odnosa, odnosno utvrđivanja njihove sličnosti u ponašanju i intenzitetu i razlika među njima. Usporedbom treba istaći ono što je zajedničko ili ono što je različito. Primjenom ove metode može se, na primjer, usporediti poslovanje poduzeća morskog brodarstva, morskog ribarstva, morskih luka, transportnih, špediterskih, vanjskotrgovinskih poduzeća i sl. u pojedinim županijama, ili usporediti razvoj morskog brodarstva ili morskog ribarstva i sl. Hrvatske i Njemačke itd.

- STATISTIČKA METODA – koristi se u svim područjima i znanstvenim disciplinama. Statistika je znanost o metodama za istraživanje masovnih pojava s pomoću brojčanog izražavanja. To je znanost o metodama pomoću kojih analiziramo pojave koje nas okružuju, tako da pomoću grafikona i izračunatih pokazatelja otkrivamo njihove strukture, karakteristike i zakonitosti u pojedinim vremenskim intervalima te uzročno.posljedične veze između tih pojava. U znanstvenoistraživačkom radu posebno su važne: metoda uzoraka i grafičko prikazivanje statističkih podataka, odnosno istraživačkih rezultata. Kod metode uzoraka osobito je važno: 1) način izbora uzorka (bez raščlanjivanja osnovnog skupa i s raščlanjivanjem osnovnog skupa), 2) statistička ocjena na temelju uzorka (pri čemu treba razlikovati (1) reprezentativni statistički sud – npr. ocjena aritmetičke sredine osnovnog skupa i ocjena sastava osnovnog skupa i (2) sadržavajući statistički sud i 3) statistički testovi na temelju uzorka. Grafičko prikazivanje rezultata znanstvenoistraživačkog odnosno statističkog rada može se sistematizirati u 4 skupine: 1) grafičko prikazivanje strukture pojava (stupci i strukturni krugovi); 2) grafičko prikazivanje kretanja statističke mase (linijski dijagrami i polarni krugovi – polarna mreža); 3) grafičko prikazivanje prostornog smještaja statističke mase (kartogrami za prikazivanje geografskih serija – dijagramska karta, statistička karta i piktogram odnosno točke ili neki drugi znakovi u kojima znak zamjenjuje određeni broj statističkih jedinica). 3) grafičko prikazivanje razdioba frekvencija (histogram frekvencija, poligon frekvencija i krivulje frekvencija).

11

- MATEMATIČKA METODA – znanstveni postupak koji se sastoji u primjeni matematičke logike, matematičkih formula, matematičkih simbola i brojnih matematičkih operacija. Temelji se na matematičkom načinu zaključivanja u znanstvenoistraživačkom radu. Sredstva ove metode jesu: simboli, funkcije, jednadžbe, matrice, pravci, krivulje i sl. Ekonometrijska metoda omogućuje konzistentno ocjenjivanje kvantitativnih odnosa između određenih varijabli (npr. ekonomskih) na osnovi znanstveno utemeljenih teorija (npr. ekonomskih) i podataka o odgovarajućim varijablama (npr. ekonomskim). Ekonometrijski modeli mogu se koristiti pri istraživanju optimizacije neke pojave (npr. proizvodnje prometne usluge), projekcije ekonomskog razvoja (npr. neke gospodarske grane, neke županije), analize ekonomskih ciklusa, kretanja ponude i potražnje i dr. Metode simulacije omogućuju teorijsko oponašanje pojava i procesa u stvarnosti kako bi se između velikog broja mogućih rješenja u danim uvjetima pronašlo ono najpovoljnije.

- METODA MODELIRANJA – istraživački postupak pomoću kojeg se izgrađuje neki stvarni ili idealni znakovni sustav (model) sposoban zamijeniti predmet koji se istražuje ili koji daje određenu informaciju o modelu. To je i sustav na kojemu je moguće eksperimentalno istraživati proračune ili logičku analizu, da bi se na taj način dobiveni podaci proširili na pojavu koja se istražuje, kako bi se o njoj stekla pouzdana spoznaja. Rezultati ove metode nisu potpuno egzaktni, ne predstavljaju znanstvene činjenice, nego samo vjerojatne spoznaje (tako, npr. umjetna ruka nije jednaka prirodnoj zdravoj ruci, ili jedan stroj - robot ne može misliti. Osim toga, ne mogu se modelirati sve prirodne društvene i psihičke pojave.

- KIBERNETIČKA METODA – kibernetika je znanost o kontroli i regulaciji sustava sastavljenih od elemenata koji uzajamno djeluju jedni na druge i koji su povezani mrežom lanaca uzroka i posljedica, odnosno znanost o upravljanju sustavima i procesima svih vrsta. Ekonomska kibernetika se bavi izučavanjem načela i zakonitosti upravljanja ekonomskim sustavima i procesima. Primjenjuje se u rješavanju složenih zadataka automatizacije, robotizacije i kompjutorizacije proizvodnih procesa, u upravljanju tokovima roba i putnika u prometu, u financijskom poslovanju, u prognoziranju budućih gospodarskih kretanja i sl.

12

- EKSPERIMENTALNA METODA – postupak promatranja pojave koja se ispituje pod točno određenim uvjetima koji dopuštaju da se prati tijek pojave i da se ona svaki puta uz ponavljanje tih uvjeta ponovno izazove. Temelji se na eksperimentu, odnosno znanstveno postavljenom pokusu, tj. na kontroliranom promatranju i provjeravanju nekog zakona. Eksperiment omogućuje da se na temelju više pojedinačnih činjenica utvrdi opća zakonitost, da se verificira određena hipoteza (pretpostavka). Upotrebljava se u kombinaciji s drugim znanstvenim metodama. Eksperiment je povezan s promatranjem-

- POVIJESNA METODA – postupak kojim se na temelju raznovrsnih dokumenata i dokaznog materijala može egzaktno saznati ono što se u prošlosti dogodilo. Pritom se u obzir uzimaju: kronologija, razvoj i uzročno-posljedične veze o predmetu istraživanja.

- GENETIČKA METODA – metoda kojom se nastoji shvatiti, objasniti i opisati neku pojavu u njenom postanku, izučavanjem tijeka njezina prethodnog razvoja. Predstavlja samo prvu fazu u znanstvenoistraživačkom radu i slična je povijesnoj metodi.

- METODA TEORIJE SUSTAVA – novija znanstvena disciplina nastala u okviru kibernetike kao znanosti o upravljanju i informacijama. Pod pojmom sustava podrazumijeva se ukupnost međusobno, svrsishodno povezanih i međusobno utjecajnih elemenata: stvari, pojava i pojmova i odnosa u stalnom kretanju, mijenjanju i razvoju u prirodi, tehnici i društvu koji se karakteriziraju određenim ciljevima i povratnim spregama kao uvjetu postojanja i funkcioniranja ukupnosti. Sve ono što se nalazi izvan sustava predstavlja okruženje (okolinu) sustava ili sustav višeg reda. To znači da je svaki sustav istodobno i podsustav višeg reda.

- EMPIRIJSKA METODA – metoda koja se zasniva samo na iskustvu radi otkrivanja objašnjavanja nekih pojava, sudova i zaključaka. Istraživanja koja se provode ovom metodom smatraju se prethodnim eksperimentima, na temelju kojih se mogu postavljati radne hipoteze i poduzimati nova znanstvena istraživanja kako bi se hipoteze verificirale.

13

- METODA ANKETIRANJA – postupak kojim se na temelju anketnog upitnika istražuju i prikupljaju podaci, informacije, stavovi i mišljenja o predmetu istraživanja. Pouzdanost ove metode ovisi o pouzdanosti dobivenih informacija. Dijeli se na: anketu u užem smislu (prikupljanje podataka i informacija i mišljenjima na reprezentativnom uzorku ispitanika,; intervju (vrsta ankete u kojoj se usmeno postavljaju pitanja i daju odgovori); testove (specifična vrsta ankete u kojoj se uz pomoć posebno konstruiranih pitanja prikupljaju podaci i informacije o znanju, sposobnostima i interesima ispitanika). Za ovu metodu je važno: izrada anketnog upitnika; vrste pitanja u anketnom upitniku; izbjegavanje pogrešaka u postavljanju pitanja; redoslijed u postavljanju pitanja; odabir ljestvica i metoda u anketiranju; uvod u anketu i upute anketiranima (respondenti – oni koji odgovaraju na upitnike iz ankete); kako izvršiti pred-ispitivanje; provođenje ankete (anketiranje – individualno, grupno, putem pošte, telefonom i dr.

- METODA PROMATRANJA – prva i osnovna metoda svakog znanstvenoistraživačkog rada kojim se istraživač upoznaje s predmetom, pojavama i procesima. Pomoću te metode prikupljaju se podaci i informacije o činjenicama, pojavama i procesima, te se upoznaju odnosi i veze među njima.

- METODA BROJENJA – metodski postupak kojim se utvrđuje broj elemenata ili članova nekog skupa ili klase.

- METODA MJERENJA – metodski postupak kojim se uz pomoć nekog instrumenta utvrđuje brojčana vrijednost nekog ekstenzivnog svojstva, odnosno kojim se uspoređuju dvije istovrsne veličine tako da se utvrdi njihov omjer. Da bi se dobili rezultati potrebno je da jedna od dvije istovrsne veličine bude poznata. Takva se poznata veličina naziva mjerna jedinica.

- DELFI METODA – metoda koja se primjenjuje u predviđanju brojnih ekonomskih fenomena čija se budućnost ne može konzistentno predvidjeti.. Sastoji se u organiziranom i sustavnom prikupljanju predviđanja tima eksperata, pa sukladno tome ona predstavlja metodologiju sustavne primjene znanstvenog mišljenja u postupku donošenja važnih odluka o budućnosti različitih pojava i

14

različitih fenomena, značajnih za gospodarstvo države i njihova tijela i za kreativne menadžere. Omogućuje simuliranje budućnosti odnosno prilično pouzdanu projekciju budućnosti koja služi kao osnova za donošenje perspektivnih odluka.

NAPOMENA: u prijavi vašeg diplomskog rada na specijalističkom stručnom studiju trebate navesti koje ćete znanstvene metode koristiti u pripremi i izradi vašeg rada. Ovisno o temi rada, problemu koji istražujete, ciljevima, dostupnim informacijama, literaturi, mogućnostima provođenja raznih anketa itd., odabrat ćete one metode za koje smatrate da će vam ponajbolje koristiti u potvrđivanju vaših hipoteza i ciljeva rada. Ne pretjerujte s nabrajanjem velikog broja metoda od kojih većinu nećete koristiti i poslušajte savjete vašeg mentora !

UOČAVANJE I DEFINIRANJE ZNANSTVENOG PROBLEMA

Problem je teorijsko ili praktično pitanje koje treba riješiti. Takav se zadatak rješava znanstveno ili empirijski (iskustveno). Iz problema istraživanja definira se predmet istraživanja, a iz problema i predmeta istraživanja postavlja se hipoteza koju treba dokazati ili opovrgnuti.

Predmet istraživanja mogu biti stvari, pojave odnosi, priroda, društvo, mišljenje, stavovi, ponašanje, interesi itd.

Problem istraživanja temelji se na znatiželji, a nastaje kad se o nečemu nema dovoljno znanja. Problem istraživanja je samo onaj problem koji se ne može riješiti učenjem i studiranje, već je potrebno provesti znanstveno istraživanje da bi se došlo do novih znanstvenih spoznaja. Bez problema istraživanja nema ni istraživanja. Zbog toga je uočavanje problema jedan od najkreativnijih doprinosa u istraživanju, jer samo uočavanje raznih problema dovodi do značajnih istraživanja i otkrića.

Formuliranje problema istraživanja je poseban zadatak u razradi projekta istraživanja. Problema istraživanja treba postaviti u obliku cjelovitog i vrlo preciznog pitanja, a istraživanjem treba naći pravi, znanstveno utemeljen odgovor na to pitanje. Prema tome, problem istraživanja treba formulirati u obliku upitne rečenice, odnosno više upitnih rečenica. Dobro postavljeno pitanje sadrži u sebi i pola odgovora!

15

POSTAVLJANJE HIPOTEZE

U prijavi vašeg diplomskog rada, a kasnije i u samom radu, trebate navesti hipoteze koje ste postavili u radu, a koje ćete potvrditi ili opovrgnuti na temelju analize rezultata vaših istraživanja postavljenog problema i zaključaka do kojih ste došli u obradi problematike koja čini osnovu vašeg diplomskog rada na specijalističkom studiju.

Hipoteza predstavlja ono što predviđate. Hipoteza je tako postavljeno pitanje da se na njega može na određeni način dati i određeni odgovor. Hipoteza je više ili manje vjerojatna pretpostavka da postoji neka pojava kao uzrok ili posljedica neke druge pojave. Hipoteza pruža rješenje problema zbog kojega su istraživanja poduzeta i može biti provjerena u praksi.

Postavljanje hipoteze je pokušaj rješenja, odnosno probno rješenje uočenog problema. To je postavljanje prethodne pretpostavke ili teorije za koju se u početku misli da može riješiti uočeni problem. Najprije se postavlja privremena (preliminarna) hipoteza koja će se kasnije dopuniti ili precizirati, ali se kod vrlo složenih problema bira najbolja od više hipoteza (radna hipoteza). Njezina istinitost mora se provjeriti određenim činjenicama, opažanjem, eksperimentom ili drugim misaonim postupcima.

Dobra ili valjana je samo ona hipoteza koja je provjerljiva i koja se može potvrditi određenim teorijsko-praktičnim postupkom.

Provjera hipoteze sastoji se u tome da se istraže i pronađu sva moguća rješenja, činjenice i argumenti kojima se dokazuje da je postavljena hipoteza istinita, odnosno da ima dokazano znanstveno i praktično uporište. Isto tako, ako postavljena hipoteza ne može biti argumentirano dokazana, ona se obara (odbacuje) i zamjenjuje drugom hipotezom. Provjerena ili verificirana hipoteza istodobno znači rješenje znanstvenog ili praktičnog problema i time se postupak znanstvenog istraživanja završava. Rješenje znanstvenog ili praktičnog problema stvara se u pisanom obliku i sintetički obrađuje kao generalni zaključak i poseban izvještaj.

Praktična primjena dobivenog rješenja je krajnji cilj gotovo svakog znanstvenog istraživanja. Dobivena rješenja trebaju dati doprinos znanstvenim spoznajama i unapređenju određenih procesa u gospodarskoj praksi.

16

OSTALE NAPOMENE I PREPORUKE

1. Zapamtite: uspješan izbor teme jedna je od važnih pretpostavki za uspjeh vašeg istraživanja i izrade vašeg diplomskog rada.

2. Tema vašeg diplomskog rada na specijalističkom studiju mora sadržavati njegov osnovni sadržaj. Zato naslov mora biti kratak, jasan, privlačan i informativan, tako da što jasnije odrazi sadržaj i karakter vašeg djela. Treba izbjegavati dugačke, pretenciozne, nespretne i otrcane teme (naslove).

3. Naslov mora biti kratak, ali ne prekratak, jer prekratki naslovi izražavaju predmet istraživanja previše uopćeno.

4. Prije odabira teme provjerite raspoloživost aktualne domaće i strane literature i raznih podataka koje ćete moći koristiti za kvalitetnu obradu i istraživanje postavljenog problema.

5. Izradite orijentacijski plan istraživanja (utvrđivanje osnovnih dijelova – poglavlja i podpoglavlja) i utvrdite dinamiku izrade vašeg diplomskog rada.

6. Pronađite lektora koji će pregledati gramatičku korektnost vašeg rada.

7. Za sve detalje vezane uz istraživački rad, utvrđivanje problema, postavljanje hipoteza, aktualnost teme i predložene literature koju ćete koristiti itd., savjetujte se sa svojim mentorom. Ovo se odnosi i na prijavu teme vašeg diplomskog rada Odboru za specijalističke studije i Stručnom vijeću VPŠ Libertas.

Pripremio:

Prof.dr.sc. Ivo Andrijanić, v.r.

U Zagrebu, siječnja 2008. godine

17