USPOREDBA STRATEŠKOG PROMIŠLJANJA I …oliver.efri.hr/zavrsni/920.B.pdfgotovih metalnih proizvoda poduzetnički orijentirani i da li strateški promišljaju. Predmet istraživanja

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

MARKO KARTELO

USPOREDBA STRATEŠKOG PROMIŠLJANJA I

PODUZETNIČKE ORIJENTACIJE U INDUSTRIJSKOJ GRANI GOTOVIH METALNIH PROIZVODA

DIPLOMSKI RAD

RIJEKA, 2015.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

USPOREDBA STRATEŠKOG PROMIŠLJANJA I

PODUZETNIČKE ORIJENTACIJE U INDUSTRIJSKOJ GRANI

GOTOVIH METALNIH PROIZVODA

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Istraživanje tržišta

Voditelj: Doc.dr.sc. Lara Jelenc

Student: Marko Kartelo

Smjer: Menadžment

JMBAG: 0081127760

Rijeka, lipanj 2015.

SADRŽAJ

1. UVOD ......................................................................................................................................... 1

2. ISTRAŽIVANJE TRŽIŠTA .............................................................................................................. 3

2.1. ISTRAŽIVANJE TRŽIŠTA KAO POSLOVNA DJELATNOST U SVIJETU ..................................................... 7

2.2. ON-LINE ISTRAŽIVANJE TRŽIŠTA ........................................................................................................ 8

3. STRATEŠKO PROMIŠLJANJE ..................................................................................................... 10

3.1. DIMENZIJE STRATEŠKOG PROMIŠLJANJA ........................................................................................ 12

3.1.1. Sustavno razmišljanje ................................................................................................ 12

3.1.2. Kontinuirano redefiniranje poslovne aktivnosti ........................................................ 13

3.1.3. Refleksija ................................................................................................................... 15

4. PODUZETNIČKA ORIJENTACIJA ................................................................................................ 17

4.1. UTJECAJ OKOLINE NA PODUZETNIČKU ORIJENTACIJU .................................................................... 19

4.1.1. Eksterni utjecaji ......................................................................................................... 19

4.1.2. Interni utjecaji ........................................................................................................... 20

4.2. DIMENZIJE PODUZETNIČKE ORIJENTACIJE ...................................................................................... 22

4.2.1. Autonomija ................................................................................................................ 22

4.2.2. Kompetitivna agresivnost .......................................................................................... 23

4.2.3. Inovativnost ............................................................................................................... 23

4.2.4. Proaktivnost .............................................................................................................. 24

4.2.5. Sklonost riziku ........................................................................................................... 25

5. ISTRAŽIVANJE TRŽIŠTA RADI USPOREDBE STRATEŠKOG PROMIŠLJANJA I PODUZETNIČKE

ORIJENTACIJE............................................................................................................................... 26

5.1. METODOLOGIJA .............................................................................................................................. 26

5.2.HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA .................................................................................................................. 28

5.3. OGRANIČENJA ................................................................................................................................. 31

5.4. REZULTATI ....................................................................................................................................... 31

5.5. KORELACIJA ..................................................................................................................................... 51

5.6.KOMENTARI I RASPRAVA REZULTATA .............................................................................................. 54

6. ZAKLJUČAK............................................................................................................................... 57

LITERATURA ................................................................................................................................. 60

POPIS TABLICA ............................................................................................................................. 65

POPIS SHEMA .............................................................................................................................. 65

POPIS GRAFIKONA ....................................................................................................................... 65

PRILOG ......................................................................................................................................... 68

IZJAVA ..............................................................................................Error! Bookmark not defined.

1

1. UVOD

Današnji uvjeti poslovanja traže od svakog poduzetnika, ne samo da budu vođe svoga

poduzeća, već da sagledavaju poduzeće kao živo biće i da se svakodnevno s njim

prilagođavaju turbulentnim uvjetima okruženja. Poduzeća koja se ne prilagođavaju

tržištu, koja nisu sklona riziku i inovacijama, koja ne improviziraju na redovnoj bazi

neće dugo opstati. U okruženju koje karakteriziraju promjene i neizvjesnost, primjena

inovativnog i različitog razmišljanja, a ne konzervativnog, stvara temelje za stvaranje i

održavanje konkurentske prednosti. Kreativni poduzetnici koji sebi i svojim

zaposlenicima omogućavaju slobodu i fleksibilnost, potiču napredovanje i obrazovanje

te toleriraju pogreške uz elemente poduzetničke orijentacije: sklonost riziku, poticanje i

nagrađivanje investicija te proaktivnost, a ti elementi stvaraju nove prilike koje su cilj

svakog poslovanja budući da bez novih prilika nema ni uspjeha.

Istraživanje tržišta je standardizirani postupak koji označava aktivnosti kojim poduzeće

prikuplja informacije o svim segmentima poslovanja što služi kao osnova za uočavanje

potreba i mogućnosti prodavanja na tržištu, za identifikaciju poslovnih problema te kao

kontrola poslovanja. Poduzetnici koji te informacije koriste na pravi način diferenciraju

se od konkurencije i stvaraju dodatnu vrijednost za svoje potrošače. Kako bi te

informacije u potpunosti iskoristili moraju razmišljati inovativno, moraju biti skloni

riziku i u svakom segmentu poslovanja poduzimati kontrolirani rizik kako bi ostvarili

zacrtane ciljeve. Strateško promišljanje služi ne samo poduzetnicima, nego i svakoj

osobi koja želi razmišljati na drugačiji način. Uz često redefiniranje vlastitog poslovanja

i svojih postupaka, refleksijom na prošle događaje te sagledavanjem poduzeća kao

posebnu cjelinu, poduzetnici dobivaju sve ključne informacije koje unaprijeđuju

poslovanje. Poduzetnička orijentacija i strateško promišljanje su dva pojma koja na

takav način razmišljaju i koja, implementirana u svako poduzeće, daju konkurentsku

prednost nad poduzećima koja ne razmišljaju na taj način.

2

Problem istraživanja je provjeriti i utvrditi jesu li i u kojoj mjeri poduzetnici u industriji

gotovih metalnih proizvoda poduzetnički orijentirani i da li strateški promišljaju.

Predmet istraživanja, ovog diplomskog rada, je usporedba strateškog promišljanja i

poduzetničke orijentacije na poduzetnicima iz industrije gotovih metalnih proizvoda.

Objekt ovog diplomskog rada je strateško promišljanje i poduzetnička orijentacija. Iz

prethodno definiranog problema istraživanja, predmeta istraživanja i objekta

istraživanja definirane su hipoteze koje će se istraživanjem potvrditi ili odbaciti. Svrha i

cilj ovog istraživanja je provesti on-line istraživanje poduzetnika u industriji gotovih

metalnih proizvoda te na osnovu obrađenih podataka dobivenih provedenim

istraživanjem ispitati povezanost strateškog promišljanja i poduzetničke orijentacije.

Ovaj diplomski rad podijeljen je u pet međusobno povezanih dijelova. UVOD označava

prvi dio diplomskog rada gdje se čitatelja upoznaje s predmetom, problemom,objektom,

svrhom i ciljem istraživanja.

Drugi dio ovog diplomskog rada se odnosi na ISTRAŽIVANJE TRŽIŠTA gdje je

definiran pojam istraživanja tržišta, proces istraživanja tržišta, istraživanje tržišta kao

poslovna djelatnost te je objašnjen pojam on-line istraživanja.

Treći dio rada, STRATEŠKO PROMIŠLJANJE, definira strateško promišljanje te

proučava njene dimenzije.

Četvrti dio, PODUZETNIČKA ORIJENTACIJA, definira navedeni pojam, proučava

vanjske i unutarnje efekte koji utječu na poduzetničku orijentaciju te se analizira pet

dimenzija poduzetniče orijentacije.

Peti dio rada se odnosi na provedeno ISTRAŽIVANJE TRŽIŠTA O

PODUZETNIČKOJ ORIJENTACIJI I STRATEŠKOM PROMIŠLJANJU U

INDUSTRIJSKOJ GRANI GOTOVIH METALNIH PROIZVODA. U ovom dijelu

diplomskog rada se definiraju hipoteze, koje se nastoje potvrditi, a isto tako bit će

prikazani svi rezultati dobiveni statističkom obradom podataka.

Poslijednji dio se odnosi na ZAKLJUČAK u kojem se sumira cjelokupno istraživanje i

u kojem se daje osvrt na provedeno istraživanje.

3

2. ISTRAŽIVANJE TRŽIŠTA

Istraživanjem tržišta upoznaju se relevantni procesi i faktori te se na osnovu njih

generiraju informacije koje služe u svrhu zadovoljenja potražnje, odnosno to je proces

kojim se upoznaje stanje i prate promjene na tržištu. Marušić (1992, p.7) definira

istraživanje tržišta kao standardizirani postupak, zasnovan na principima znanstvene

metode, kojim se prikupljaju, analiziraju i interpretiraju podaci sa svrhom dobivanja

informacija potrebnih u odlučivanju i rješavanju problema na području tržišnog

poslovanja, gdje standardizirani postupak označava prikupljanje podataka na jedinstven

i jednak način od svih jedinica istraživanja, uz pomoć standardiziranog, odnosno

jednakog i istog instrumenta istraživanja. Istraživanje tržišta su aktivnosti kojima

poduzeće prikuplja informacije o potrošačima i nepotrošačima, konkurenciji i kanalima

distribucije što služi kao osnova za uočavanje potreba i mogućnosti prodavanja na

tržištu, za identifikaciju poslovnih problema te kao kontrola poslovanja. Istraživanje

tržišta ima prvenstveno strateško, a time i dugoročno značenje u marketingu te mu je

glavna svrha prikupljanje podataka kojim će poduzeće nastojati povećati zadovoljstvo

korisnika (Gutić, J. Bačelić, Z. Bačelić, 2011, p.31). Ono smanjuje sve nesigurnosti i

neizvjesnosti u poslovnom odlučivanju te pruža informacije o potrebnosti određenog

proizvoda ili usluge pomoću kojih će ostvariti dodatni profit.

Istraživanje tržišta se može definirati na još nekoliko načina pa se tako može definirati i

kao sistemski rad zasnovan na znanstvenim metodama sabiranja, registriranja i analize

svih problema u vezi s prometom, prodajom i potrošnjom dobara na relaciji proizvođač-

potrošač (Rocco, 1971, p.126). Istraživanje tržišta prema Američkom udruženju

marketinga podrazumijeva: sabiranje, registriranje i analizu svih činjenica koje se

odnose na probleme u vezi s prometom i prodajom robe i usluga na putu od proizvođača

do potrošača. Isto tako, istraživanje tržišta je sakupljanje, evidentiranje i analiza svih

činjenica vezanih za problem transfera i prodaje roba i usluga između proizvođača i

potrošača, a može se definirati i kao kritička studija i kontinuirano procjenjivanje tržišta

i tržišnih operacija s ciljem da politika poduzeća, metode i akcije budu zasnovane na

čvrstim zaključcima koji mogu zadržati test objektivnog vrednovanja (Boyd, Westfall,

1973, p.4). Philips i Dunson (1986, p.499) smatraju kako je istraživanje tržišta upotreba

znanstvenih metoda u rješavanju tržišnih problema.

4

Istraživanje tržišta je sustavni, objektivni postupak dobivanja informacija koje služe

odlučivanju u marketingu. Milisavljević (1981) tvrdi kako istraživanje tržišta uključuje

čitav niz metoda i tehnika koje se koriste ne samo da se opiše veličina i izgled tržišta,

već i da se ocijeni i strategija i taktika korisna za eksploataciju tržišta.

Istraživanje tržišta služi za stvaranje poslovnih odluka koje u pravilu imaju dalekosežne

posljedice te ono svodi rizik poslovanja u razumne granice. Pritom se misli na postupak

istraživanja tržišta uz pomoć znanstvene metode. Ova metoda znači primjenu sustavnih

postupaka kojima se analiziraju empirijska saznanja u nepristranom nastojanju da se

potvrde ili odbace dosadašnja uvjerenja (Marušić, 1992, p.8). Ako želimo primijeniti

postupke kojima potvrđujemo ili pobijamo postojeća saznanja, a riječ je o sadržajima

koji se odnose na tržište, onda nije dovoljno istražiti ponašanje ili mišljenje nekolicine

ljudi, nego se traži ponašanje i mišljenje velikog broja ljudi. Tek na osnovi istraživanja

značajnijeg dijela tržišta možemo nešto zaključivati.

Istraživanje se provodi radi rješavanja neke konkretne situacije, što znači da predstavlja

postupak s određenim ciljem, tj. rješavanje postojećeg problema. U tom smislu

istraživanje polazi od definiranja problema, postavljanja hipoteza i ciljeva, razrade

metoda i konkretne primjene istraživačkih metoda i tehnika u projektu koji završava

pisanim izvještajem s preporukama za akcije na području merketinga, postupak se

zasniva na principu znanstvene metode (Marušić, 1992, p.7). Uglavnom se radi o

istraživanjima za potrebe planiranja tržišnog poslovanja i rješavanje problema iz

područja proizvoda, cijene, prodaje i promocije.

Praćenje tržišta se, za razliku od istraživanja, može smatrati stalnim, kontinuiranim

prikupljanjem podataka koji služe za sagledavanje vlastitog položaja i općih kretanja na

tržištu kao podloga za tekuće poslovanje u dugoročnijem razdoblju. U razvijenim

gospodarstvima, kontinuirano prikupljanje podataka obavlja se putem marketinškog

informacijskog sustava, koji obično uključuje istraživanje tržišta shvaćenog u užem

smislu kao jedan svoj dio (Marušić, Vranešević, 2001). Marketinški informacijski

sustav je organizirani niz postupaka i metoda kojima se kontinuirano prikupljaju,

analiziraju i interpretiraju podaci, ocjenjuju, čuvaju i distribuiraju informacije koje služe

za poslovno odlučivanje

5

Definiranje

problema i

ciljeva

istraživanja

Određivanje izvora

podataka i

vrste

istraživanja

Određivanje metoda i

obrazaca za

prikupljanje

podataka

Određivanje vrste uzoraka

i prikupljanje

primarnih

podataka

Analiza

podataka i

interpretacija

rezultata

Sastavljanje

izvještaja

Svrha istraživanja tržišta je dobivanje informacija na temelju kojih se donose odluke

bitne za poslovanje. Informacije se dobivaju iz prikupljenih i analiziranih podataka.

Pojmovi "informacija" i "podatak" se razlikuju po tome što pojam "podatak" označava

neki broj ili riječ koja služi za obilježavanje nekog događaja dok sama "informacija"

nastaje povezivanjem više podataka u rečenicu.

Proces istraživanja tržišta sastoji se od logičnog redoslijeda postupaka što ih treba

provesti kako bi se došlo do pouzdanih i valjanih informacija koje pomažu prilikom

odlučivanja u tržišnom poslovanju (Marušić, Vranešević, 2001). Proces istraživanja

tržišta polazi od pitanja što treba učiniti, zašto, na koji način, kada, gdje i tko. Proces

istraživanja tržišta sastoji se od niza manjih i većih zadataka koje treba obaviti kako bi

se došlo do potrebnih informacija.

Shema 1. Proces istraživanja tržišta

Izvor: Marušić, 1992, p.62

Definiranje problema sastoji se u navođenju specifičnog područja odlučivanja, koje će

istraživanjem biti bolje objašnjeno. Pri određivanju izvora podataka postoje dvije

mogućnosti, a to su primarni i sekundarni izvori. Primarni podaci su oni podaci

prikupljeni neposredno od ispitanika, a za potrebe studije koju izvodimo. Većina

problema u marketingu se odnosi na pojedinačne proizvode i marke, na sadašnju tržišnu

situaciju i na postojeće potrošače te je samim time sve veća potreba za skupljanjem

različitih podataka (Gutić, J. Bačelić, Z. Bačelić, 2011, p.40). Sekundarni podaci su oni

podaci koji su prikupljeni ranije, za neku drugu svrhu te ih istraživač nalazi kao gotove,

analizirane i objavljene informacije.

Pri vrsti istraživanja razlikuju se dvije grupe istraživanja s obzirom na korištenje

rezultata. Izviđajna ili eksplorativna istraživanja se primjenjuju kada je predmet

istraživanja relativno nepoznat, kada hipoteze istraživanja nisu definirane pa izviđajnim

istraživanjem nastojimo dati uvid u širinu i prirodu problema. Druga vrsta istraživanja

6

su zaključna ili konkluzivna istraživanja koja su namijenjena zaključivanju. Takva

istraživanja polaze od hipoteze istraživanja i kreću se na uže definiranom području rada,

usmjerena u određenom pravcu. Zaključna istraživanja se još mogu podijeliti na opisna

ili deskriptivna i uzročna ili kauzalna istraživanja.

Opisna istraživanja su ona koja se sastoje od dobivanja uvida u neku situaciju ili stanje,

npr. opisi osobina potencijalnih potrošača, njihovo ponašanje, stavovi, dosadašnja

kretanja prodaje i ponude na tržištu. Opisna istraživanja su najčešće primjenjivana vrsta

istraživanja.

Uzročna istraživanja se primjenjuju u slučaju kada želimo dobiti objašnjenje uzoraka

koji su djelovali na neki događaj. U situaciji kada tražimo uzročnu povezanost između

postupaka kojima djelujemo i reakcija koje oni izazivaju, primjenjuje se uzročno ili

kauzalno istraživanje, odnosno eksperimentalna metoda, eksperiment, test ili pokus

(Marušić,2011,p.68). Pod metodama i obrascima za prikupljanje podataka

podrazumijevaju se metode prikupljanja primarnih podataka odnosno ispitivanje i

promatranje.

Uzorak je dio ili podskup populacije koji će biti podvrgnut istraživanju. U istraživanju

pomoću uzoraka, istraživač mora definirati okvir izbora, način biranja uzorka te veličinu

uzorka. Kada je određena veličina uzorka i način njegova biranja, započinje se s

prikupljanjem podataka. Tradicionalni načini prikupljanja podataka temelje se na

osobnom anketiranju, ispitivanju putem telefona ili putem poštanskih anketa.

Interpretacija rezultata je postupak kojim se dobiveni podaci pretvaraju u informacije,

koje sadrže preporuke za vođenje poslovne politike ili upozoravaju na slabosti

poslovanja. Sastavljanje izvještaja je finalni korak u procesu istraživanju tržišta, a

sastoji se od pisane prezentacije rezultata. Osnovna je svrha izvještaja jasno

prikazivanje rezultata koji su dobiveni procesom istraživanja i njihovo obrazloženje.

Istraživanjem tržišta poduzeće prikuplja ključne informacije, ne samo za prilagođavanje

promjenama, nego i za aktivno djelovanje poduzeća na tržištu. Ono nije oružje za

obranu, već sredstvo aktivne politike.

7

40%

39%

15%

5% 1% 1%

UDIO TRŽIŠTA

Europa Sjeverna Amerika

Azija - Pacifik Latinska Amerika

Afrika Bliski istok

40.287

16.00515.705

5.9981.92 0.382 0.277

Svijet Europa Sjeverna

Amerika

Azija -

Pacifik

Latinska

Amerika

Afrika Bliski

istok

VRIJEDNOST TRŽIŠTA U MLRD $

2.1. ISTRAŽIVANJE TRŽIŠTA KAO POSLOVNA DJELATNOST U

SVIJETU

Istraživanje tržišta kao poslovna djelatnost globalno je zastupljena. Veličina tržišta

konstantno raste, a u 2013. godini godišnji promet je iznosio 40,287 milijardi dolara,

označavajući godišnji rast od 2.8 % u odnosu na 2012. godinu, tj. 0.7% nakon što se

uračuna inflacija. Sjeverna Amerika se u potpunosti oporavila od ekonomske krize te je

najbrže rastuća regija prvi puta od 2000. godine, ostvarujući rast od 2.9%. Druga regija

koja se oporavila u 2013. godini i bilježi pozitivan rast su Azija i Pacifik. Latinska

Amerika bilježi pad od 0.1 % što je dovelo i do pada prometa na njezinim najvećim

tržištima, Brazilu i Meksiku. Europa se još uvijek bori sa ekonomskom krizom te bilježi

pad prometa treću godinu za redom. Bliski istok i Afrika zabilježili su blagi rast

prometa u apsolutnom smislu, no nakon inflatornih mjera ipak bilježe pad prometa. U

49 zemalja svijeta godišnji promet se povećao, dok je u 40 zemalja zabilježio pad

prometa.

Grafikon 1: Udio i vrijednost tržišta istraživanja tržišta u svijetu 2013. godine

Izvor: Esomar, 2014

8

2.2. ON-LINE ISTRAŽIVANJE TRŽIŠTA

On-line istraživanje tržišta je jedno od najvažnijih alata današnjih istraživača tržišta, uz

tradicionalne metode telefonskih intervjua i intervjua "licem u licem". Danas je on-line

istraživanje sve zastupljenije kao sredstvo putem kojeg se provode istraživanja i to iz

mnogobrojnih razloga, kao što su jednostavan i izravan pristup populaciji, populacija je

dostupna bez obzira na udaljenost i administrativne granice, nema troškova kao kod

terenskog ili poštanskog ispitivanja, nema troškova tiskanja i distribucije anketa, brz je i

jednostavan izravni kontakt s ispitanikom bez posrednika te je prikupljanje i obrada

podataka znatno brža od tradicionalnih načina. Treba naglasiti kako uzorak može biti

nereprezentativan pa se preporuča on-line istraživanje kombinirati s fokus grupama ili

istraživanjem "licem u licem".

Mnogi pružatelji on-line istraživanja imaju na stotine tisuća korisnika koji ispunjavaju

upitnike svakodnevno, stoga svako poduzeće može postaviti svoj upitnik u određenu

grupu upitnika koja se odnosi na željeni segment koji poduzeće nastoji istražiti, s

obzirom na dob, socio-eknomski kriterij itd., s relativno niskim troškovima te dobiti

odgovore od velikog broja ispitanika. On-line istraživanje tržišta bi trebalo biti ključni

dio strategije, bilo kojeg poduzeća, kako bi utvrdili pravu cijenu za prave proizvode i

usluge te stvorili konkurentsku prednost, a posebno je korisno malim poduzećima jer na

jednostavan i jeftin način mogu doći do ključnih informacija. Neki od najpoznatijih

programa za on-line istraživanje su (www.idealware.org/articles/fgt_online_surveys.php

pregledano 24.6.2015.):

· SurveyMonkey – pruža mogućnost besplatne izrade upitnika, pruža napredne

mogućnosti kao što je randomizacija, analiziranje otvorenih odgovora, integriran

je s IBM SPSS programom

· Zoomerang – pruža mogućnost besplatne izrade upitnika, mogućnost stvaranja

upitnika preko mobitela, usporedba izvještaja, mogućnost suradnje i dijeljenje

istraživanja između više istraživača, statistička analiza, mogućnost sagledavanja

i usporedbe odnosa između bilo kojeg seta pitanja

· SurveyGizmo – pruža mogućnost potpune prilagodbe izgleda upitnika,

mogućnost stavljanja slika i videa u upitnike, mogućnost randomizacije

9

· PollDaddy - lako se može ugraditi u vanjske internet stranice i aplikacije, slabije

mogućnosti u odnosu na druge servise, mogućnost prikazivanja upitnika u pop-

up prozoru, rezultati se mogu pratiti putem RSS kanala

· Constant Contact - više od 40 predložaka sa mogućnošću prilagodbe, pruža

veliki broj načina slanja upitnika

· FormSite - osnovne mogućnosti stvaranja upitnika, dobar za prikupljanje

podataka putem internet stranice

· Moodle - moćni menadžment softver primarno namijenjen školama i

fakultetima, primjeren za neprofitne programe, besplatan za preuzimanje, ali su

potrebna napredna tehnička znanja za instaliranje, konfiguraciju i podršku.

Uz ove najpoznatije internet programe za on-line istraživanje, postoje još Qualtrics,

QuestionPro, KeySurvey, Google Docs i mnogi drugi. U svrhu ovog istraživanja

koristila se internet aplikacija LimeSurvey.

LimeSurvey je jedna od najkorištenijih internet aplikacija za on-line istraživanje tržišta,

koja pruža svojim korisnicima mogućnost stvaranja anketnih upitnika radi prikupljanja

podataka od korisnika ili zaposlenika. LimeSurvey je razvijen 2003. godine u Australiji,

a razvio ga je Jason Cleeland. Prva verzija, verzija 0.93, lansirana je 5. ožujka 2003.

godine. SourceForge.net je 2008. godine nominirao LimeSurvey za najbolji projekt na

svijetu te ga je rangirao na 99. mjesto od 100 000 nominiranih projekata. Trenutna

verzija LimeSurveya je 2.06.

LimeSurvey (www.limesurvey.org) ima mnoge prednosti, a neke od njih su: mogućnost

vođenja neograničenog broja istraživanja u isto vrijeme, neograničen broj pitanja u

anketnim upitnicima, neograničen broj ispitanika po anketnom upitniku, upitnik na više

jezika u isto vrijeme, mogućnost 28 različitih vrsta pitanja, mogućnost stavljanja slika i

videa u anketne upitnike, stvaranje anketnih upitnika koji se mogu printati, mogućnost

anonimnih i javnih istraživanja, slanje pozivnica, podsjetnika i tokena putem e-maila,

mogućnost uvođenja i izvođenja podataka u tekstualnom, CSV, PDF, SPSS, R,

queXML i MS Excel formatu i mnoge druge prednosti. LimeSurvey koriste austrijska

pokrajina Vorarlbeg te mnoga poduzeća kao što su: Ars Electronica, OpenOffice.org,

Ubuntu, GNOME itd. LimeSurvey je dostupan na 60 jezika i dijalekata, a koristi se u

više od 19 obrazovnih institucija.

10

3. STRATEŠKO PROMIŠLJANJE

Sposobnost strateški promišljati u novije vrijeme predstavlja važno i značajno sredstvo

za menadžment na svim razinama poduzeća. South (1981) smatra kako je strateško

promišljanje vjerojatno nastalo početkom prošlog stoljeća, a razvila ga je vojska kako bi

mogli lakše držati fokus na pravim pitanjima i osigurati referenti okvir za razmatranje i

pregled strategije. Strateško promišljanje je ključno za rast poduzeća i snažnu izvedbu

naročito u uvjetima kompetitivnog okruženja jer strateško promišljanje označava

procese koji analiziraju trenutno strateško okruženje poduzeća, procese koji definiraju

budućnost poduzeća te procese koji osmišljavaju nove ideje djelovanja što omogućuje

poduzeću da nadmudri svoju konkurenciju (Benito-Ostolaza, Sanchis-Llopiz, 2013).

Graetz (2002) smatra da u okruženju koje karakteriziraju promjene i neizvjesnost,

primjena inovativnog i različitog strateškog razmišljanja, a ne konzervativnog,

konvergentnog strateškog planiranja stvara temelje za stvaranje i održavanje

konkurentske prednosti. Bonn (2005) zaključuje kako je strateško promišljanje način

rješavanja strateških problema kombinacijom racionalnih i konvergentnih pristupa

kreativnim i različitim misaonim procesom. Ono je kognitivni proces koji upravlja

strateškim znanjem i učenjem te raspoznaje sve varijable pomoću kojih se razvijaju

kognitivne mape razmišljanja poduzetnika kako na individualnoj razini, tako i na

tržišnoj razini.

Jelenc (2009) definira strateško promišljanje kao proces u kojem pojedinac uočava,

osjeća, spoznaje, prihvaća i kritički propituje obilježja što utječe na budućnost

poduzeća, dajući im smisao i djelujući u skladu s njima, oblikujući dojmove, pristupe i

ponašanje. Strateško se promišljanje može razviti i ostvariti kontinuiranim procesom

učenja. Stoga, kako bi se upoznale potrebe nepredvidivog modernog tržišta,

menadžment na svim razinama mora naučiti kako dobro strateški promišljati (Shaheen,

Ali, Shah, 2012). Dakle, strateško promišljanje se može definirati i kao način rješavanja

strateških problema kombinacijom racionalnog i konvergentnog pristupa sa kreativnim i

različitim misaonim procesima kako bi se pronašli alternativni načini natjecanja na

tržištu i pružanja vrijednosti kupcima (Moon, 2013).

11

Strateško promišljanje označava sagledavanje procesa i rezultat u cjelini koje potom

organizacija prilagođava promjenjivoj okolini te definira smjer kojim bi menadžment

trebao voditi organizaciju.

Mnoga poduzeća imaju vrlo dobro razvijeno strateško planiranje, ali zanemaruju

strateško promišljanje. Takav disbalans u ponašanju dovodi do takvog ponašanja gdje

poduzeće često koristi iste strategije, a očekuje različite rezultate.

Strateško promišljanje možemo definirati kao jednu vrstu novog organizatora

planiranja i djelovanja za dinamičke organizacije. Strateško promišljanje se u literaturi

često koristi kao sinonim za strateško planiranje ili strateški menadžment, ali u

stvarnosti je vrlo različit pojam od navedenih. Bonn (2001), Graetz (2002), Liedtka

(1998) su znanstvenici koji su jasno razdvojili sustavne prirode, unaprijed

identificiranih strategija strateškog planiranja i integrirane perspektive strateškog

promišljanja te zaključuju kako se strateško promišljanje razlikuje od konvencionalne

koncepcije planiranja. Planiranje obilježava analiza koja uključuje potrebu za logikom,

zaključivanjem, linearnim i racionalnim razmišljanjem, odnosno sve postupke koji su u

mogućnosti manipulirati riječima i brojevima. Strateško promišljanje stavlja naglasak

na sintezu i integraciju te zahtijeva sposobnost ispitivanja novih mogućnosti koristeći

veliku količinu informacija, kao i sposobnost da probleme, situacije i samo poduzeće

sagledava kao cjelinu. Ono ne samo da sadrži drugačije podatke od strateškog planiranja

već je i analiza tih podataka drugačija. Dakle, strateško promišljanje je sposobnost

analize internih i eksternih faktora koji utječu na poduzeće kako bi se otkrili strateške

smjernice koje trebaju usmjeravati poduzeće pri donošenju odluka.

Liedtka (1998) zaključuje kako je razlika između strateškog planiranja i promišljanja ta

što strateško planiranje ne sadrži viziju budućnosti poduzeća, strateške formulacije i

implementacije nisu interaktivne u poduzeću, odluke donose samo top menadžment, a

ne menadžment na svim razinama poduzeća, ne sadrže kontrolu menadžera pri

implementaciji strategije. Osobe s jakim osjećajem za viziju poduzeća stavljaju

naglasak na izgradnju organizacije koja ima snažno razumijevanje svoga postojanja i

svojih temeljnih vrijednosti, odnosno posjeduju temeljna i trajna načela koja

usmjeravaju i nadahnjuju ljude u cijeloj organizaciji i povezuje ih oko zajedničkog

identiteta (Moon, 2012). Pisapia (2012) smatra kako strateško planiranje slabije djeluje

12

u uvjetima kompleksnosti i turbulentnosti jer se oslanja na racionalne i linearne

pretpostavke djelovanja. Kada se strateško planiranje primjeni u kompleksan dinamičan

sustav ono ima poteškoće u predviđanju, rezultati predviđanja su vrlo nejasni, procesi

više nisu fleksibilni, uništava se predanost zaposlenika te sam proces postaje važniji od

rezultata. Za razliku od strateškog planiranja, strateško promišljanje predviđa

potencijalnu budućnost otkrivajući inovativne strategije za postizanje tog stanja

(Pisapia, 2010).

Kroz povijest strateškog promišljanja, mnogi su znanstvenici formirali njegove ključne

elemente. Prema Liedtki (1998) ključni elementi strateškog promišljanja su sustavna

perspektiva, fokusiranje namjere, vođenje hipotezama i inteligentni oportunizam.

O'Shannassy (2003) smatra da je strateško promišljanje kombinacija kreativnosti i

analize koja olakšava rješavanje problema ili olakšava pristup orijentiran na hipoteze.

Bonn (2005) sugerira da su ključni elementi strateškog promišljanja sustavno

razmišljanje, kreativnost i vizija. Pisapia, Reyes-Guerra i Coukos-Semmel (2005)

formiraju ključne elemente koji su možda i najprihvaćeniji, a to su: sustavno

razmišljanje, redefiniranje poslovnih aktivnosti i refleksija. Ti elementi su međusobno

povezani i komplementarni misaoni procesi koji održavaju i podržavaju jedni druge te

korištenje svih tih elemenata omogućava poduzetniku bolju podršku kroz manevriranje

kompleksnom okolinom.

3.1. DIMENZIJE STRATEŠKOG PROMIŠLJANJA

3.1.1. Sustavno razmišljanje

Sustavno razmišljanje je sposobnost holističkog sagledavanja sustava na način da se

razumiju svojstva, snage, obrasci i međuodnosi koji oblikuju i određuju ponašanje

sustava, što onima koji posjeduju sustavno razmišljanje pruža mogućnosti za djelovanje.

Dakle, sustavno razmišljanje ne gleda poduzeće kao razlomljeni konglomerat,

razlomljen na dijelove koji se međusobno natječu za resurse, već sagledava poduzeće

13

kao holistički sustav koji integrira svaki dio u cjelinu (Moon,2012). Sustavno

razmišljanje podrazumijeva 4 nužna koraka (Pisapia, Reyes-Guerra, Coukos-Semmel,

2005):

· Razmišljati holistički

· Prepoznati obrasce i međuodnose

· Prepoznati i djelovati na intrizična svojstva sustava i posebnih sustava

arhetipova

· Prepoznati i djelovati na imperative sustava za postizanje ciljeva, integracija i

adaptacije

Temelj sustavnog razmišljanje je misao da je cjelina značajnija nego dijelovi. U

sustavnom razmišljanju cjelina je primarna, a dijelovi su sekundarni što omogućava

strateškom razmišljanju da razumije organsku varijablu organizacije. U tradicionalnom

sustavnom razmišljanju, analitičkom ili linearnom, dijelovi su primarni, a cjelina je

sekundarni dio u sagledavanja poduzeća. Kako bi poduzetnik postao svjestan trenutnog

ponašanja organizacije i da bi mogao predvidjeti buduće ponašanje, menadžer mora

razumjeti svojstva organizacije.

Poduzetnici mogu postati bolji u sustavnom razmišljanju, ako istinski razumiju osnovna

svojstva sustava što im omogućuje korištenje više perspektiva i kritički način

razmišljanja o okolini gdje se nalazi njihovo poduzeće (Pisapia, Reyes-Guerra, Coukos-

Semmel, 2005). Ključna karakteristika sustavnog razmišljanja je sposobnost

razmišljanja kroz sve razine samog poduzeća. To dovodi do toga da će poduzetnik, ako

utvrdi promjenu na jednoj razini poduzeća, predvidjeti promjenu na nekoj drugoj razini.

Što su organizacijske razine međusobno povezanije, više se takvih interakcija može

očekivati. Vrijednost sustavnog razmišljanja je veća u organizacijama koje su okrenute

prema konstantnom učenju i unaprjeđenju.

3.1.2. Kontinuirano redefiniranje poslovne aktivnosti

Poduzetnici oblikuju i stavljaju sve situacije u kontekst. Oblikovanje situacije je

kognitivan proces koji pomaže prikupiti i organizirati informacije i kreirati znanje, a

14

sadrži sortiranje i interpretaciju značenja novih informacija, događaja i iskustava.

Oblikovanje situacije pretpostavlja i pruža put za analizu ponašanja u kojem su odabrani

određeni aspekti situacija koje treba uzeti u obzir i tumačiti. Za oblikovanjem strategija

posežemo kada pokušavamo razumjeti nove, komplicirane događaje i kako bismo imali

kontrolu nad komunikacijama, ciljevima i inicijativama te o njihovim percepcijama. Pri

oblikovanju situacije ili problema može doći do situacije "mrtvog kuta" jer neke

informacije ostaju sakrivene. Procesom kontinuiranog redefiniranja situacije ili

problema taj se problem nastoji izbjeći.

Proces kontinuiranog redefiniranja poslovnih aktivnosti predstavlja provjeru iste

situacije iz više perspektiva. Redefiniramo situaciju kada pokušavamo razumjeti nove,

komplicirane događaje, unaprijediti preferirane ishode ili promijeniti kako su određene

akcije percipirane. Svaka perspektiva pruža informacije za razumijevanje situacije u

cijelosti. Pravilno provedeno preoblikovanje situacije omogućuje menadžeru

dijagnosticiranje konteksta, definiranje kritičnih problema, interpretaciju i komunikaciju

na način da osnažuje svoje sljedbenike.

Jedna od koristi redefiniranja je ta da se prosudba mora odložiti dok proces nije završen.

Mnogi poduzetnici i radnici često zauzimaju stav o nečemu prije samog definiranja i

razumijevanja problema (Copland,2000). Kada uvidi problem kojemu je jedno od

rješenja očito, svaki bi menadžment trebao redefinirati taj isti problem i pronaći moguće

alternative rješenja te na kraju procesa izabrati ili početno rješenje ili jedno od

redefiniranih.

Redefiniranje se može koristi pri uzimanju u obzir novih ideja ili prilika. Ključno je

otkriti i strategije i ciljeve pri takvom postupku. Važnost redefiniranja je u sposobnosti

stvaranja i njegovanja novih vrijednosti u poduzeću odbacujući stara značenja i načine.

Proces redefiniranja je konstantan trud od strane menadžmenta kako bi se promotrile

mnogobrojne perspektive, mentalni modeli i paradigme određene situacije kako bi se

generirale nove spoznaje i mogućnosti. Postoje 4 nužna koraka pri korištenju

redefiniranja (Pisapia, Reyes-Guerra, Coukos-Semmel, 2005):

· Suzdržavanje od prosudbi dok se ne skupe sve potrebne informacije

· Identificirati i razumjeti mentalne modele i paradigme koje se koriste za određen

problem ili situaciju

15

· Koristiti drugačije mentalne modele i paradigme kako bi se razumijela jedna

situacija

· Pregled i reforma svojih i tuđih mentalnih modela

Mentalni modeli se mogu definirati kao prototipi za razmišljanje ili djelovanje i/ili

filteri kroz koje pojedinci promatraju svijet. Senge (1990) opisuje mentalne modele kao

duboko ukorijenjene pretpostavke, generalizacije i slike koje utječu na način na koji se

ponašamo i razumijemo svijet.

3.1.3. Refleksija

Refleksija je kognitivna sposobnost koja uključuje pažljivo razmatranje vjerovanja ili

prakse, koja promovira razumijevanje situacije, a zatim novostečeno znanje primjenjuje

na te situacije. Refleksija se oslanja na podvrgavanju dokaza, percepcije i iskustva

kritičkom ispitivanju kako bi situacije imale smisla i značenje prije primjene teorije u

praksu. U situacijama kada ne postoji dovoljno informacija, a odluka se mora donijeti,

korištenje refleksije će ponuditi najbolje moguće opcije za poduzimanje akcija i

predviđanja situacije. Reflektivno razmišljanje zahtijeva kontinuiranu evaluaciju

vjerovanja, pretpostavki i hipoteza na osnovu postojećih podataka i na osnovu mogućih

interpretacija podataka (Dewey, 1933). Odluke temeljene pomoću refleksije su važnije i

pronicljivije od odluka donesene zbog autoritativne, emocionalne obveze donošenja

odluka upravo iz razloga što uključuje stalne provjere i evaluaciju.

Dewey (1933) smatra da je refleksija sistematički proces razmišljanja i reflektivnih

akcija i stavova. Korthagen (1988) definira refleksiju kao ciklus razmišljanja i

djelovanja koji uključuje akcije, gledanje na prošle akcije, poznavanje esencijalnih

dijelova, stvaranje alternativnih metoda za djelovanje i testiranje istih što označava

ponovni početak ciklusa refleksije.

Senge (1990) dijeli refleksiju na 3 razine. Prva razina je tehnička refleksija koja se

koristi pri ispitivanju učinkovitosti i djelotvornosti djelovanja za postizanje određenih

ciljeva. Druga razina, praktična refleksija, uključuje istraživanje ne samo djelovanja već

i završetke djelovanja, propitkujući pretpostavke stvarnih ishoda. Treća razina označava

kritičku refleksiju koja označava moralna i etička pitanja socijalnog suosjećanja i

16

pravde kroz procese djelovanja i završetka procesa, obuhvaćajući prve dvije razine. Od

tri navedene razine, kritička refleksija je najznačajnija kako za vlastitu transformaciju

tako i za transformaciju poduzeća.

Refleksija označava sposobnost logičnog i racionalnog razmišljanja korištenjem

percepcija, iskustva i informacija radi donošenja prosudbe o prošlim događajima i zatim

stvaranja intuitivnih načela koja usmjeravaju buduće akcije. Refleksija sadrži 4

osnovnih koraka koji se moraju ispuniti (Pisapia, Reyes-Guerra, Coukos-Semmel,

2005):

· Razumjeti zašto određene donesene odluke funkcioniraju, a druge ne

· Koristiti percepcije, iskustva i znanja razumijevanja situacija i kako razmišljati o

njima

· "Savijati" percepcije, iskustva i znanja i analiza istih dok se poduzimaju akcije

· Koristiti trenutne percepcije, iskustva i znanja i s obzirom na njih stvoriti

iskustvo za razumijevanje trenutnog i budućeg stanja

Kako bi netko mogao strateško promišljati, Jelenc (2009) smatra da mora posjedovati

određene kognitivne osobnosti. Sustavno razmišljanje, redefiniranje i refleksija u svim

svojim oblicima označavaju važne kognitivne vještine koje bi suvremeni menadžment

trebao posjedovati. Svaka situacija predstavlja različite motive, probleme i preferirane

ishode koji rezultiraju različitim odabirom strategije. Posao menadžera je odabiranje

procesa koji odgovaraju uvjetima. Sustavno razmišljanje nudi menadžmentu mogućnost

razumijevanja uzorka poslovanja i njihove međuodnose. Kontinuirano redefiniranje

pruža prednost sagledavanja situacija u više perspektiva. Refleksija nudi menadžmentu

mogućnost sagledavanja procesa na način da razumijemo zašto neki procesi rade, a neki

ne, što je izravno povezano s jedinstvenošću svake izabrane situacije. Menadžment će

biti mnogo učinkovitiji, ako posjeduje te kognitivne procese. Korištenje tih procesa

omogućava menadžmentu posjedovanje raznih uvida i snažnu intuiciju koje koristi kada

se suočava s dosmislenošću, kompleksnošću i dilemama.

17

4. PODUZETNIČKA ORIJENTACIJA

Poduzetnička orijentacija označava suvremeni pojam koji se u posljednjih 30 godina

ubrzano razvija i sve više primjenjuje. Korijene vuče iz rada kanadskog stručnjaka

Henrya Mintzberga. Mintzberg (1973) je zamislio poduzetničko donošenje odluka kao

menadžerski stav koji karakterizira aktivna potraga za novim prilikama u nesigurnom i

riskantnom okruženju kroz koje bi se mogao ostvariti dramatičan rast i razvoj poduzeća.

Khandwalla (1976/1977) je unaprijedio Mintzbergov koncept menadžerskog stava kao

set vrijednosti i normi o menadžmentu vođen od strane donosioca odluka, koje kada se

koriste označavaju poduzetničke strategije poduzeća za preživljavanje i rast.

Khandwalla naglašava kako poduzetnički menadžment označava hrabri, riskantni i

agresivni pristup donošenju odluka kao kontrast opreznom i stabilnom pristupu koji je

do tada, ukorijenjen u većini poduzeća.

Prema Fernaldu (2005) poduzetnici su osobe koje su naklonjene specifičnim

aktivnostima koje smatraju najvažnijim u poslovanju, a to su: konstantno traženje

prilika, potreba za ispunjenje ciljeva, potreba za samostalnošću donošenja odluka,

riskiranje i inovacija. Miller (1983) smatra kako teoretičari neće prozvati poduzeće

poduzetnim ako promijeni način proizvodnje proizvoda ili liniju proizvoda jednostavno

kopirajući konkurenciju, a odbijajući preuzeti bilo kakav rizik, odnosno proaktivnost je

također nužna. Na isti način, poduzeća koja su sklona riziku i koja imaju veliki

financijski utjecaj nisu nužno poduzetnička. Takva poduzeća moraju također uključiti u

svoje procese tehnološku i proizvodnu inovaciju. Iz Millerove konstatacije proizlazi

zaključak da su poduzetnička poduzeća ona poduzeća koja preuzimaju određeni rizik,

koja su inovativna i proaktivna. Takva poduzeća su spremna preuzimati visokorizične

poslove ili projekte da bi ostvarili vrlo visok povrat sredstava, a koja su istovremeno

hrabra i agresivna u pronalaženju novih prilika. Miller u svojoj definiciji postavlja

dimenzije poduzetničke orijentacije koje bi trebalo imati poduzeće ili poduzetnik kako

bi imao visok stupanj poduzetničke orijentacije (Covin, Wales, 2011).

Miller (1983) zaključuje da poduzetnici hrabro i često pristupaju inovacijama

preuzimajući određeni rizik pri sudjelovanju na tržištu sa svojim proizvodom.

Dodavanjem još i atributa proaktivnost, Miller smatra kako je netko poduzetan kada

18

često i aktivno sudjeluje u inovacijama, preuzima rizična ulaganja te koji je pionir u

proaktivnim inovacijama pobjeđujući na taj način konkurenciju. Na osnovu prethodnih

tvrdnji, Miller prvi postavlja kombinaciju triju dimenzija koje označavaju poduzetničku

orijentaciju, a to su: inovacije, proaktivnost i sklonost riziku (Miller i Friesen,1982).

Millerova lista se može nadopuniti s još dva pojma uspostavljena od strane Lumpkina i

Dessa (1996) i to s autonomijom i kompetitivnom agresivnosti.

Poduzetnici koje često opisuju gore navedene karakteristike, imaju visok nivo

poduzetničke orijentacije (Falgueira, Rodrigues, 2012). Prema Zahri i Neubaumu

(1998), poduzetnička orijentacija označava ukupni zbroj radikalnih inovacija, postupaka

proizašlih proaktivnim razmišljanjem i postupaka poslovnog riskiranja, što se vidi u

projektima s nesigurnim povratima. Voss, Voss i Mooraman (2005) smatraju kako

poduzetnička orijentaciju označava stav poduzeća da angažira postupke i razmišljanja

primjenom inovacije, riskiranja, autonomije, proaktivnosti i kompetitivne agresivnosti,

što vodi do promjene u organizaciji ili na tržištu. Avlonitits i Salavou (2007)

konstatiraju da je poduzetnička orijentacija organizacijska pojava koja reflektira

menadžersku sposobnost poduzeća da prihvati proaktivnost i agresivnu inicijativu kako

bi okrenuli situaciju na tržištu u svoju korist. Iz svega navedenog proizlazi zaključak da

je poduzetnička orijentacija mjera koja se u početku koristila za mjerenje sklonosti

organizacije prema poduzetničkom ponašanju, a danas je postala najraširenija mjera

koja se koristi za mjerenje predispozicije organizacijskog vodstva kako bi bilo

poduzetno.

Sve te definicije možemo sumirati u jednu: "Poduzetnička orijentacija predstavlja

sklonost poduzeća da djeluje autonomno i inovativno, da preuzima rizike te da

poduzima proaktivne inicijative prema potencijalnim tržišnim prilikama" (Lumpkin,

Dess, 1996). Dakle, poduzetnički orijentirana poduzeća su ona poduzeća koja su

proaktivna u konkurentskom, kompetitivnom okruženju, koja su spremna preuzimati

rizik radi stvaranja nove vrijednosti i koja su agresivna u razvijanju novog proizvoda,

tržišta ili tehnologije (Pearce, Kramer, Robbins, 1997). Haung i Wang (2011) prenose

zaključak Greena Covina i Slevina (2008) kako poduzetnička orijentacija služi za

strateški pristup u donošenju odluka kao i u sagledavanju uspješnosti poduzeća.

19

Mnogi su znanstvenici kroz povijest istraživali odnos poduzetničke orijentacije i

utjecaja na uspješnost poslovanja poduzeća. Covin i Slevin (1989, 1991) među prvima

povezuju poduzetničku orijentaciju poduzeća s njezinom uspješnošću. U navedenim

istraživanjima pronašli su kako poduzetnička orijentacija pozitivno utječe na uspješnost

poduzeća te da poduzetnički stav najznačajnije utječe na poslovnu uspješnost.

Zahra je (1991.) ustanovio pozitivan odnos između poduzetničke orijentacije i

profitabilnosti te rasta poduzeća. Znanstvena literatura akumulirala je značajan broj

radova koji potvrđuju povezanost poduzetničke orijentacije i raznih pokazatelja

uspješnosti poslovanja (Barringer, Bluedorn, 1999.; Covin, Slevin, 1989.; Miller, 1983.;

Wiklund, 1999.; Wiklund, Shepherd, 2003.; Zahra, 1991.; Zahra, Covin, 1995.)

Najčešći pokazatelji financijske uspješnosti su povrat na imovinu (ROA), rast prodaje,

bruto dobit i dodana vrijednost, dok nefinancijski pokazatelji uključuju tržišni udio,

stopu zadržavanja kupaca, reputaciju i društveno odgovorno poslovanje. (Morić

Milanović, 2012). Određeni znanstvenici (Arbaugh, Cox, Camp, 2009) smatraju da je

poduzetnička orijentacija više u svrsi određenog moderatora poslovanja te da nema

direktnog utjecaja na izvedbu poduzeća.

4.1. UTJECAJ OKOLINE NA PODUZETNIČKU ORIJENTACIJU

4.1.1. Eksterni utjecaji

Eksterni ili vanjski utjecaji označuju kombinaciju faktora u vanjskom okruženju koji

igraju značajnu ulogu u razvijanju poduzetništva i poduzetničkih aktivnosti. Eksterni

utjecaji se smatraju početnom točkom u analizi bilo kojeg poduzeća te određuju odnos

poduzetničkog stava i izvedbe poduzeća (Okhomina, 2015). Vanjski utjecaji koji utječu

na primjenu i implementaciju poduzetničke orijentacije kao i na samo poduzeće su:

stanje tehnološkog napretka, dinamičnost okoline, neprijateljska okolina i životni ciklus

industrije, kako ih navode Covin i Selvin (1991). Koncept vanjskih utjecaja bitan je

zbog toga što utjecaji poput ekonomije, sociokulture, političko pravnih i tehnoloških

utjecaja, oblikuju mogućnosti razvijanja svakoga poduzeća u određenoj industrijskoj

20

grani. Značajan utjecaj vanjskih faktora proizlazi iz trenutnog stanja ekonomije u Europi

gdje se 70% poduzeća financira od strane banaka za razliku od 30% u SAD-u, gdje

Europa zaostaje za SAD-om 30% po životnom standardu i gdje visoki porezi i

opterećenja sustavno guše tržište rada i onemogućavaju razvijanje potencijala novih

poduzeća te uvelike otežavaju razvijanje svakog poduzeća. Svakako možemo reći da je

takvo stanje ekonomije neprijateljsko i otežavajuće za svako poduzeće, no baš je u

takvim situacijama poduzetnička orijentacija i izvedba poduzeća na najvišim razinama.

U uvjetima velike konkurentnosti, nemilosrdne i neprijateljske okoline, poduzeće je na

najvišim razinama izvedbe dok je u uvjetima "benignog" okruženja, izvedba poduzeća

mnogo manje pozitivna, čak i negativna (Covin, Slevin, 1991). Poduzeća se često

nalaze u dinamičnim i neprijateljskim okruženjima iz razloga što poduzetnički

orijentirani menadžeri preferiraju rapidan rast i okruženje puno prilika, okruženje koje

samo po sebi nosi veliki rizik, ali i velike nagrade (Miller, Friesen, 1982). Colvin i

Slevin (1991) ističu da vanjski faktori imaju snažan, ako ne i deterministički utjecaj na

postojanje i efektivnost poduzetničke aktivnosti.

4.1.2. Interni utjecaji

Interne varijable, koje utječu na primjenu i implementaciju poduzetnički orijentiranog

načina razmišljanja i vođenja poduzeća, su: stavovi izvršnih menadžera, organizacijski

resursi i kompetencije, organizacijska kultura i organizacijska struktura. Općenito je

poznato da su strategijske odluke, odnosno sve odluke, formirane s obzirom na naša

vjerovanja, stavove i vrijednosti. Stavovi i vrijednosti menadžera su glavne

determinante donošenja kompetitivnih strategija. Covin i Slevin (1991) smatraju kako

rast nije prirodna pojava koja se događa sama od sebe, već da je to socijalna pojava koja

je pod kontrolom vlasnika poduzeća i da je s obzirom na to poduzetnik ili izvršni

menadžer u središtu svakog modela ponašanja poduzeća. Tonković Grabovac (2015)

navodi da gotovo u svim istraživanjima mjere poduzetničke orijentacije ispunjava samo

jedan menadžer. Dakle, radi se zapravo o menadžerovoj percepciji poslovanja

poduzeća.

21

U malim poduzećima kojima upravlja poduzetnik, a ne profesionalni menadžment,

može se čak reći kako su karakteristike poduzeća jednake karakteristikama poduzetnika.

I zaista se može zaključiti kako su stavovi i vrijednosti ključne varijable poduzetnika,

usko vezene za vjerovanje na koji se način i u kojem smjeru se treba voditi poduzeće te

su ključne varijable primjene poduzetnički orijentiranog razmišljanja.

Organizacijski resursi i kompetencije predstavljaju bazu za sve forme organizacijskih

poduhvata u poduzeću, a jedna od važnijih stavki su ljudski resursi. Poduzeća s

relativno velikim brojem znanstvenika i tehničkog osoblja, u većini slučajeva posjeduju

veći kapacitet za inovacije za razliku od poduzeća koja imaju manjak takvog osoblja.

Što više inovacija i što brži i isplativiji njihov transfer iz internog istraživanja i razvoja

na tržište, označavaju jedan od ključnih elemenata poduzetničke orijentacije (Jong et al.,

2011). Inovativnost je šire i značajnije područje samog aspekta stvaranja novih

proizvoda, pod inovativnost se označava također i unaprjeđenje procesa proizvodnje,

logistike, marketinga ili pronalaženje novih resursa. Dakle, inovacije označavaju bilo

kakvu aktivnost koja unapređuje organizaciju.

Organizacijska kultura se može definirati kao zajednički set vrijednosti, vjerovanja,

stavova, očekivanja i pretpostavki prenesenih s jedne generacije zaposlenih na drugu,

koje determiniraju poželjno ponašanje u organizaciji (Wheelen, Hunger, 1988).

Organizacijska kultura može ohrabriti ili obeshrabriti preuzimanje rizika na tržištu.

Stupanj proaktivnosti poduzeća je također jednim dijelom određen organizacijskom

kulturom. Kako organizacijska kultura utječe na samo poduzeće i menadžera, tako i

menadžer može oblikovati i utjecati na organizacijsku kulturu potičući na inovativnost i

preuzimanje rizika te na taj način stvarajući potporu za daljnje poslovne pothvate

(Covin, Slevin, 1989).

Organizacijska struktura označava raspored poslova, komunikaciju i odnose u

organizaciji. Može se reći kako sam model strukture organizacije može prikazati način

razmišljanja menadžera i stanje organizacijske kulture. Poduzetnički orijentirano

poduzeće će najbolje rezultate iskazivati kroz prikladnu organizacijsku strukturu. Takva

struktura trebala bi biti decentralizirana u kontekstu donošenja odluka, minimalne

hijerarhijski podijeljene strukturne nivoe, slobodan protok komunikacije, marketinške

funkcije i integrirane procese istraživanja i razvoja. Covin i Slevin (1989) zaključuju

22

kako su organske strukture povezane s poduzetnicima koji vode svoja poduzeća na višoj

razini od onih čija poduzeća obilježava mehanički tip strukture.

Usmjerenost poduzeća na učenje, učeća orijentacija je način razmišljanja temeljen na

znanju i označava ključne procese koji značajno pridonose uspješnom razvijanju

inovacija, što determinira uspjeh poduzeća (Huang, Wang, 2011). Učeća orijentacija

definirana je kao proces sakupljanja, distribucije i integracije informacija i znanja

između članova organizacije. Procesi usmjereni na učenje sadrže ključne komponente

koje podržavaju produktivne procese, koji sadrže informacije, asimiliranje, razvijanje i

stvaranje novog znanja na proizvode, procese i usluge. Učeća orijentacija mora biti

koherentna s organizacijskom strategijom, strukturom i strateškim odrednicama kako bi

ne samo utjecala na uspješnost poduzeća, već i na individualne performanse svakog

zaposlenika.

4.2. DIMENZIJE PODUZETNIČKE ORIJENTACIJE

Poduzetnička orijentacija sastoji se od pet dimenzija: autonomija, inovativnost,

proaktivnost, kompetitivna agresivnost i sklonost riziku. Iako su tri dimenzije opće

prihvaćene i najčešće se koriste u definiranju poduzetničke orijentacije, odnosno

inovativnost, proaktivnost te sklonost riziku, posjedovanje svih pet dimenzija u

redovnom poslovanju označava poduzetnički orijentiranog poduzetnika ili poduzetnički

orijentirano poduzeće.

4.2.1. Autonomija

Autonomija se može definirati kao sloboda pojedinca ili poduzeća koja ih potiče

kreativnosti kako bi iznesli svoju ideju koju će pratiti do određenog zaključka.

Autonomija podrazumijeva neovisne aktivnosti pojedinca ili tima u osmišljavanju i

realiziranju ideja te u komunikaciji sa svim razinama menadžmenta (Morić

Milovanović, Laktašić, 2013). Zastupljenost autonomije razlikuje se s obzirom na

različiti kontekst unutar kojeg se promatra, s obzirom na veličinu poduzeća, stil

vođenja, strukturu vlasništva itd. U manjim poduzećima je znakovito da je donositelj

odluka ujedno i vlasnik što znači da autonomija ovisi o strukturi vlasništva poduzeća,

dok je u velikim poduzećima autonomija zastupljena na svim razinama menadžmenta.

23

4.2.2. Kompetitivna agresivnost

Kompetitivno agresivna poduzeća su ona koja su izrazito natjecateljski orijentirana te

svoje poslovanje unapređuju i usavršavaju u svakom pogledu. Poduzeće je u stanju

nadvladati suparnike ukoliko je kontinuirano bolje ili ukoliko je predvodnik pa

iskorištava svoje prednosti da bi još više ojačalo svoj ugled i povećalo tržišni udio

(Morić Milovanović, Laktašić, 2013). Dakle, kompetitivna agresivnost odnosi se na

sklonost poduzeća natjecanju sa svojim konkurentima, odnosno spremnost

menadžmenta da zauzme vodeću ulogu na tržištu i dominantan stav naspram

konkurenata. Lumpkin i Dess (1996) smatraju kako kompetitivna agresivnost ne

odražava oslanjanje na tradicionalne metode natjecanja, već spremnost poduzeća da

bude nekonvencionalno i moderno.

Pojmovi proaktivnost i kompetitivna agresivnost se često smatraju sinonimima, no ta

dva pojma treba razlikovati. Proaktivnost se odnosi na način na koji se poduzetnik ili

poduzeće odnosi prema tržištu te kako pokušava zadovoljiti tržišnu potražnju za

njegovim outputima, dok se kompetitivna agresivnost više odnosi na ponašanje

poduzetnika ili poduzeća prema konkurenciji te na koji način pokušava zauzeti veći

tržišni udio. Tonković Grabovac (2015) smatra kako se suštinska razlika između

proaktivnosti i kompetitivne agresivnosti očituje u tome što proaktivnost predstavlja

odgovor na uočene poslovne prilike na tržištu, dok se kompetitivna agresivnost

povezuje s odgovorom na prijetnje konkurenata.

4.2.3. Inovativnost

Inovativnost odražava tendenciju poduzeća u poticanju novih ideja i novina,

eksperimentiranju te provođenju kreativnih procesa koji mogu rezultirati novim

proizvodima, uslugama ili tehnološkim unaprjeđenjima. Inovativnost podrazumijeva

spremnost odustajanja od starih načina ili navika i pokušavanje neprovjerenog pristupa

ili ideja, a zahtijeva donošenje novih stavova koji moraju biti podijeljeni na svim

područjima tvrtke kako bi bila učinkovita (Menguc, Auh, 2006). Jedna od definicija

govori i da je inovativnost sklonost poduzeća da sudjeluje u generiranju novih ideja,

24

eksperimenata i istraživanja te razvojnih aktivnosti (Felgueira, Rodrigues, 2012). To je

postupak poduzeća čija je intencija stvaranje novih ideja, iskustava i kreativnih procesa

prije konkurencije te možemo zaključiti kako zbog svega navedenoga, bez inovacija

nema poduzetništva (Covin, Miles, 1999).

Sve navedeno uključuje razvoj i povećanje broja proizvoda i usluga kao i nove

administrativne tehnike i tehnologije za izvedbu organizacijskih postupaka. Nadalje

sljedi da se inovativne ideje vode od strane menadžera kako bi se stvorila podrška za

provođenje tih ideja u djelo. Konačno, sve te ideje vode do stvaranja prototipa ili

modela koji prolaze kroz fazu ocjenjivanja i prihvaćanja od strane organizacije. Dakle,

faze inovacija su ideje, vođenje te implementacija.

Jedna od uloga internog okruženja je i što brži i što isplativiji transfer inovacija iz

internog istraživanja i razvoja na tržište. Inovativnost je šire i značajnije područje samog

aspekta stvaranja novih proizvoda, a isto tako pod pojmom inovativnosti se označava i

unaprjeđenje procesa proizvodnje, logistike, marketinga ili pronalaženje novih resursa.

Inovacije označavaju bilo kakvu aktivnost koja unapređuje organizaciju. Drucker (1998)

tvrdi kako su inovacije specifična funkcija poduzeća i srce poduzetništva.

4.2.4. Proaktivnost

Proaktivnost je bitna komponenta poduzetništva. Ono je proces traženja prilika,

perspektiva okrenuta budućnosti, karakterizirana visokom sviješću o vanjskim

trendovima, događajima i djelovanja u tom smjeru. To je samoinicijativan i budućnosti

okrenut proces, koji je usmjeren prema promjenama ili poboljšanju trenutne situacije

odnosno samoga poslovanja. Proaktivno djelovanje poboljšava internu organizaciju na

način da potiče zaposlenike i unapređuje poslovne metode. Proaktivnost uključuje

ponašanja kao što su preuzimanje odgovornosti, stvaranje inovativnih sugestija i

modifikacija određenih standarda, iako se drugi ne slažu s time te individualna

implementacija ideja (Jong, et al., 2011). Proaktivnost je nužno poduprijeti s

inovacijama te je ključna dimenzija za uspjeh bilo kojega poduzeća jer sugerira

usmjerenost prema budućim događajima.

25

4.2.5. Sklonost riziku

Globalizacija tržišta i sve veća kompleksnost istog dovela je do svakodnevnog

povećavanja broja i intenziteta rizika na tržištu djelovanja poduzeća. Eksterni rizici

prisutni u poslovanju su: prirodne katastrofe, pandemije, sukobi, korupcija, regulacije,

etička načela, limitiranost resursa, financijska nestabilnost, trgovinske barijere itd.

Interni rizici obuhvaćaju: ugled, sudske postupke, problemi opskrbnih lanaca,

nedostatak kreativnosti, neadekvatne inovacije, strah od promjena, znanje zaposlenika,

zdravstveni i sigurnosni problemi, negativni učinci na zdravlje itd (Maleyef, Arnheiter,

Venkateswaran, 2012). Ako se upita uspješne poduzetnike da se izjasne o činjenici koji

je faktor najutjecajniji u poslovanju, ali i zbog čega su uspješni, većina će dati odgovor

kako je upravo preuzimanje određenog rizika ključan da bi ostvarili zadane ciljeve

(Joardar, Wu, 2011).

Otkad se prvi put povezalo poslovno riskiranje s poduzetnikom kao osobom koja se

svakodnevno susreće s rizikom profita odnosno gubitka, sklonost riziku je postao

fundamentalni element poduzetništva. Sklonost riziku označava poduzimanje hrabrih

akcija i postupaka izlažući se nepoznatim i nesigurnim situacijama, ulagajući značajne

resurse u nepoznatom okruženju (Rauch et al. ,2009). Poduzetničke aktivnosti poput

inovacija i ulaganja podrazumijevaju značajan rizik budući da se vrijeme, trud i resursi

moraju investirati prije nego što je poznata distribucija povrata tih sredstava. Iako

poduzetnike obilježava sklonost riziku, to ne znači da oni bez razmišljanja okušavaju

vlastitu sreću, već da poduzimaju kalkulirani rizik (Jong et al. 2011). Većina

poduzetnika pokušat će modificirati određeni rizik, odnosno smanjiti ga koliko god je

moguće. Nakon što se postavi cilj koji se treba ispuniti, poduzetnici analiziraju sve

mogućnosti kako bi se smanjio određeni rizik.

26

5. ISTRAŽIVANJE TRŽIŠTA RADI USPOREDBE

STRATEŠKOG PROMIŠLJANJA I PODUZETNIČKE ORIJENTACIJE

U ovom poglavlju objasnit će se metodologija, navesti osnovne hipoteze i rezultati

istraživanja te će na kraju poglavlja biti navedena rasprava i komentari rezultata

istraživanja.

5.1. METODOLOGIJA

Da bi se ispitala povezanost strateškog promišljanja i poduzetničke orijentacije,

provedeno je istraživanje u industrijskoj grani gotovih metalnih proizvoda. Empirijsko

istraživanje započeto je 19. travnja 2015., a završilo je 9. lipnja 2015. Početna

populacija dobivena je AMADEUS bazom podataka, a na dan 6. veljače 2015.

zabilježeno je 1926 poduzeća koja djeluju u industriji gotovih metalnih proizvoda. Od

1926 poduzeća, anketni upitnik je poslan na 649 e-mail adresa direktora poduzeća.

Kako bi se usporedilo strateško promišljanje i poduzetnička orijentacija, provedeno je

on-line istraživanje koje se sastojalo od anketnog upitnika, a koji je poslan putem e-

mail-a na adrese izabrane skupine. Od 1926 početnih poduzeća, 1062 poduzeća ne

posjeduje e-mail adresu, 160 poduzeća je u procesu stečaja ili je ugašeno, a 55 direktora

poduzeća smatra da ne pripada toj industrijskoj grani te su stoga oni izuzeti iz

istraživanja.

Kako bi se usporedilo strateško promišljanje i poduzetničke orijentacije provedeno je

on-line istraživanje. Kao instrument istraživanja korišten je anketni upitnik kreiran na

internet stranici specijaliziranoj za provođenje on-line istraživanja, LimeSurvey. Isto

tako, dodavanjem pripadajućeg tokena svakom subjektu u istraživanju osigurao se

upitnik, na način da ga ne ispunjava nitko izvan odabrane skupine. Istraživanje je

provedeno u 3 faze. Prva faza je označila upoznavanje ciljne skupine s istraživanjem i

slanje anketnih upitnika na e-mail adrese. Ova faza je trajala od 19. travnja do 4. svibnja

2015. U prvoj fazi ispunjeno je 8 upitnika što je označavalo povrat odgovora od 1.3%.

U drugoj fazi istraživanja, ponovno se poslao anketni upitnik na e-mail adrese, u svrhu

podsjetnika, a sve kako bi se povećao povrat anketnih upitnika. Druga faza je trajala od

27

4. svibnja do 20. svibnja tijekom koje je ispunjeno 14 upitnika, što je zajedno s prvom

fazom iznosilo 22 ispunjena upitnika, odnosno povrat od 3.4%. Treća i finalna faza

označavala je telefonsko pozivanje subjekata, da bi se ispitanike zamolilo da ispune

anketni upitnik u svrhu istraživanja strateškog promišljanja i poduzetničke orijentacije u

industriji gotovih metalnih proizvoda. Treća faza trajala je od 20. svibnja do 9. lipnja

2015. tijekom koje je zaprimljeno 29 anketnih upitnika. Kroz sve tri faze odgovoreno je

ukupno na 51 anketni upitnik. Stavljanjem u omjer 649 poslanih anketnih upitnika i

zaprimljenih 51 odgovora, odnosno ispunjenih anketnih upitnika dobiva se povrat od

7.9%.

Anketni upitnik je podijeljen u 3 dijela: poduzetnička orijentacija, strateško promišljanje

i opći podaci. Prvi dio anketnog upitnika sadrži 21 pitanje kojima se ispitivao stav

ispitanih poduzetnika o poduzetničkoj orijentaciji. Pitanja su bila formulirana pomoću

Likertove skale koja omogućuje ispitaniku izbor stupnja slaganja s ponuđenom

tvrdnjom, a stupnjevi slaganja su sljedeći: 1- "u potpunosti se ne slažem", 2- "ne slažem

se", 3- "niti se slažem niti se ne slažem", 4- "slažem se", 5- "u potpunosti se slažem".

Drugi dio istraživanja odnosi se na strateško promišljanje. U ovom dijelu istraživanja je

postavljeno 25 pitanja kojima se ispitivao stav poduzetnika o strateškom promišljanju.

Pitanja su također formulirana pomoću Likertove ljestvice, a ponuđeni odgovori glase:

1- "gotovo nikad", 2- "rijetko", 3- "ponekad", 4- "često", 5- "gotovo uvijek".

Posljednji dio anketnog upitnika odnosi se na opće podatke o ispitanicima. Pitanja su

bila strukturirana na način da je na nekim pitanjima bilo potrebno zaokružiti samo jedan

odgovor, a na nekima su sami ispitanici trebali navesti odgovor. Anketni upitnik se

nalazi u prilogu.

28

5.2.HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA

Sustavnom analizom i sintezom problema, predmeta i objekta istraživanja moguće je

predložiti radne hipoteze istraživanja.

U neizvjesnom i kompleksnom okruženju koje karakteriziraju promjene i neizvjesnost,

nužna je primjena različitnog razmišljanja, a ne konzervativnog, strateškog planiranja.

Takav način razmišljanja, način na koji najviše poslovodstvo razmišlja o aktivnostima i

ciljevima potrebnima za njihovo ostvarenje naziva se strateško promišljanje te ono

stvara temelje za stvaranje i održavanje konkurentske prednosti (Boon, 2005).

Poduzetnički orijentirana poduzeća su ona poduzeća koja su proaktivna u

konkurentskom, kompetitivnom okruženju, koja su spremna preuzimati rizik radi

stvaranja nove vrijednosti i koja su agresivna u razvijanju novog proizvoda, tržišta ili

tehnologije (Pearce,Kramer,Robbins, 1997). Poduzetnički orijentirana poduzeća teže za

rastom poduzeća i to puno bržim korakom nego tradicionalna poduzeća koja više daju

prednost sporom rastu uz stabilan korak. Iako su mnogi znanstvenici dokazali pozitivan

utjecaj poduzetničke orijentacije (Barringer, Bluedorn, 1999.; Covin, Slevin, 1989.;

Miller, 1983.; Wiklund,1999.; Wiklund, Shepherd, 2003.; Zahra, 1991.; Zahra, Covin,

1995;) i strateškog promišljanja na izvedbu poduzeća, nije se dokazala povezanost

između ta dva pojma. S obzirom da je tema istraživanja usporedba strateškog

promišljanja i poduzetničke orijentacije u industriji gotovih metalnih proizvoda, prva

hipoteza glasi:

H1: Menadžeri koji su poduzetnički orijentiraniji više strateški promišljaju od

poduzetnika koji nisu poduzetnički orijentirani.

Iz razloga što je veliki dio ovog istraživanja posvećen dimenzijama poduzetničke

orijentacije i strateškog promišljanja, u radu se pokušala ispitati njihova povezanost.

Inovativnost je važno sredstvo slijeda mogućnosti te odražava sklonost poduzeća u

poticanju novih ideja, eksperimentiranja te provođenja kreativnih procesa koji mogu

dati kao rezultat nove proizvode, usluge ili tehnološke razvitke te je kao takva značajna

komponenta poduzetničke orijentacije (Lumpkin, Dess, 1996). Jedna od dimenzija

29

strateškog promišljanje je kontinuirano redefiniranje poslovnih aktivnosti i označava

sposobnost menadžera da generira nove spoznaje i mogućnosti za djelovanje. Važnost

redefiniranje je u sposobnosti stvaranja novih vrijednosti, odbacujući stara značenja i

načine. Proces redefiniranja služi da bi se promotrile mnogobrojne perspektive,

mentalni modeli i paradigme određene situacije, a sve kako bi se generirale nove

spoznaje i mogućnosti (Pisapia, Reyes-Guerra, Coukos-Semmel, 2005). Već je iz samog

definiranja pojmova uočljiva povezanost ta dva pojma, stoga možemo definirati H2:

H2: Poduzetnici koji kontinuirano redefiniraju svoje poslovne aktivnosti pronalaze

inovativne postupke kako bi unaprijedili poslovne aktivnosti.

Proaktivnost je bitna komponenta poduzetništva. Venkatraman (1989) definira

proaktivnost kao pristup kojim se traže nove prilike koje mogu, ali i ne moraju biti

povezane s trenutnim aktivnostima poduzeća. Venkatramen sugerira da je poduzeće

proaktivno kada stvara novi proizvod prije svojih protivnika, ukida proizvode koji su na

isteku životnog ciklusa proizvoda, sudjeluje u novostvorenim i brzorastućim tržištima i

stalno promatra mogućnosti za stvaranje nove prilike. Proaktivnost je dakle,

organizacijski proces poduzeća namijenjen iskorištavanju svih tržišnih prilika, a temelji

se na pravovremenom djelovanju i predviđanju budućih potreba te uključuju snažnu

perspektivu usmjerenu na budućnost i aktivne akcije od strane poduzeća

(Thoumrungroje, Racela, 2013). Korthagen (1988) definira refleksiju kao ciklus

razmišljanja i djelovanja koji uključuje promatranje prošlih akcija, poznavanje ključnih

dijelova, stvaranje alternativnih metoda za djelovanje i testiranje istih što označava

ponovni početak ciklusa refleksije. Refleksija označava sposobnost menadžera da

razvija logično i racionalno razmišljanje kroz korištenje percepcija, iskustava i

informacija, kako bi prosudio o tome što se dogodilo i stvorio intuitivne principe koji

će ga voditi kroz buduće akcije (Pisapia, Reyes-Guerra, Coukos-Semmel, 2005). Budući

da su i ova dva pojma međuovisna, možemo formirati H3:

H3:Poduzetnici koji su proaktivni u svom poslovanju često razmišljaju o prošlim

događajima kako bi unaprijedili svoje poslovanje.

30

Pojam rizika neodvojiv je od pojma poduzetništva. Coulthard (2007) definira rizik kao

stupanj ili granicu do koje su menadžeri spremni izdvojiti velike financijske i ostale

obveze, a kako bi ostvarili željeni cilj. Thoumrungroje i Racela (2013) definiraju

spremnost poduzeća da namjeni mnoge resurse za prilike koje imaju razumne izglede za

neuspjeh. Riskiranje je osobito povezano s rješavanjem mnogobrojnih problema i

situacija u poduzeću, a kako bi se ono olakšalo potrebno je sustavno razmišljati.

Sustavno razmišljanje ne gleda poduzeće kao razlomljeni konglomerat, razlomljen na

dijelove koji se međusobno natječu za resurse, već sagledava poduzeće kao holistički

sustav koji integrira svaki dio u cjelinu (Moon,2012). Sustavno razmišljanje je

sposobnost menadžera da razumije svojstva, obrasce, snagu i međuodnose unutar

poduzeća kroz holistički način sagledavanja kako bi mogli što bolje djelovati. Ova

sposobnost omogućuje menadžerima shvatiti povezanost činjenica.

H4: Poduzetnici koji su skloni riziku sustavno razmišljaju kako bi riješili probleme

u poduzeću.

Obrazovanje označava bogatstvo znanja stečeno od pojedinca nakon proučavanja

pojedinih pitanja ili doživljenog životnog iskustva, koji pojedincu pruža razumijevanje

o nekoj temi te predstavlja ključan faktor ekonomskog razvoja u uvjetima globalne

konkurentnosti(www.businessdictionary.com/definition/education.html#ixzz3e9zFz4TE

pregledano 24.6.2015.) Obrazovanje predstavlja rješenje bilo kojeg problema, pomoću

njega se uči sve ono dobro i korisno potrebno poduzetniku ili njegovom poduzeću, a

odbacuju se i izbjegavaju loše prakse, korupcija itd.

(myeducationservices.wordpress.com/2011/04/13/importance-of-education%E2%80%9

3-why-it-is-important-in-life/, pregledano 24.6.2015.). Obrazovanje igra ključnu ulogu

u vlastitom uspjehu i rastu, a u današnjem svijetu predstavlja ključnu konkurentsku

prednost na tržištu jer znanjem stvaramo nove ideje, prikupljamo informacije te ih

pretvaramo u produkte koji nam osiguravaju diferencijaciju kod korisnika.

H5: Obrazovaniji poduzetnici su uspješniji poduzetnici

31

5.3. OGRANIČENJA

Ograničenost kod on-line istraživanja najčešće se odnosi na ankete poslane putem e-

maila kao sredstvo ispitivanja odabrane skupine. Glavni nedostaci kod anketnog

ispitivanja su: autoselekcija, što označava da samo mali dio, onih koji koriste internet i

elektroničku poštu, odgovara na ankete upućene elektroničkom poštom; potrebno je da

korisnici dobro koriste računala jer kod osoba s nedovoljnim iskustvom korištenje

računala može negativno djelovati na spremnost sudjelovanja u istraživanju; rutina rada

na računalu može negativno utjecati na rezultate on-line istraživanja jer skreće fokus sa

popunjavanja ankete; e-mail poruke poslane radi anketiranja se mogu percipirati kao

''junk'' e-mail. Jedno od ograničenja je i to što ne možemo znati dali su ispitanici iskreno

ispunjavali anketni upitnik kao i što ne možemo biti sigurni tko je u stvari i ispunio

anketni upitnik.

5.4. REZULTATI

Podaci prikupljeni anketnim upitnikom preko servisa LimeSurvey su analizirani i

obrađeni u programu IBM SPSS koji služi za statističku obradu podataka. Deskriptivna

analiza obuhvaća grupiranje, tabeliranje i grafičko prikazivanje podataka dobivenih

istraživanjem. Statističke metode korištene pri ovom istraživanju su deskriptivna

statistika i korelacijska analiza.

32

1 1

11

27

11

U potpunosti se ne

slažemNe slažem se Niti se slažem niti

se ne slažemSlažem se U potpunosti se

slažem

Često prilazim poslovnim zadacima na jedinstvene načine

0 2

11

26

12

U potpunosti se ne



slažem

Uživam ubrzavati promjene u poslu.

Grafikon 2.Često prilazim poslovnim zadacima na jedinstvene načine

Izvor: izradio student

Grafikon 2. prvi je u nizu od grafikona koji se odnose na poduzetničku orijentacije te

prikazuju stavove ispitanih poduzetnika o postavljenim tvrdnjama pomoću Likertove

ljestvice. Najveći broj ispitanika, njih 27 odnosno 52.94% ,se slaže s postavljenom

tvrdnjom kako često prilaze poslovnim zadacima na jedinstvene načine, a 21.57 %

odnosno 11 ispitanika se u potpunosti slaže s navedenom tvrdnjom dok je također

21.57% ispitanika ostalo neutralno prema navedenoj tvrdnji.

Grafikon 3. Uživam ubrzavati promjene u poslu


Grafikon 3. prikazuje dali ispitani poduzetnici uživaju ubrzavati promjene u svome

poslovanju. Najveći broj ispitanika, njih 50.98% slaže se s navedenom tvrdnjom, 23.53

% se u potpunosti slaže, a samo se 2 ispitanika ne slaže s tvrdnjom.

33

0

69

22

15

U potpunosti se ne



slažem

Vjerujem da je za ostvarenje poslovnih ciljeva krajnji rezultat daleko važniji od prihvaćenihposlovnih procedura.

0 0

11

30

10

U potpunosti se ne



slažem

Obično preuzimam kontrolu u nestrukturiranim situacijama.

Grafikon 4. Vjerujem da je za ostvarenje poslovnih ciljeva krajnji rezultat daleko važniji od

prihvaćenih poslovnih procedura


Iz grafikon 4. koji se odnosi na tvrdnju kako je za ostvarenje poslovnih ciljeva krajnji

rezultat daleko važniji od prihvaćenih poslovnih procedura mogu se iščitati sljedeći

rezultati: 22 ispitanika, odnosno 43.14 % se slaže s navedenom tvrdnjom dok ih je 9

neutralno. S tvrdnjom se ne slaže 11.76% ispitanika.

Grafikon 5. Obično preuzimam kontrolu u nestrukturiranim situacijama


Grafikon 5. prikazuje koliko poduzetnika preuzima kontrolu u nestrukturiranim

situacijama. Njih 58.82 % preuzima kontrolu u nestrukturiranim situacijama, 10

ispitanika uvijek preuzima kontrolu u nestrukturiranim situacijama, a 21.57%

poduzetnika je neutralno po tom pitanju. Zanimljivo je da se niti jedan ispitanik ne slaže

s navedenom tvrdnjom.

34

0 28

31

10

U potpunosti se ne



slažem

Uživam biti u mogućnosti koristiti stare poslovne modele na nove načine.

13

6

26

15

U potpunosti se ne



slažem

Vjerujem da je važno stalno tražiti nove načine obavljanja poslova.

Grafikon 6. Uživam biti u mogućnosti koristiti stare poslovne modele na nove načine


Grafikon 6. prikazuje da li ispitani poduzetnici uživaju biti u mogućnosti koristiti stare

poslovne modele na nove načine. Najveći postotak, njih 60.78%, ispitanika se slaže s

navedenom tvrdnjom, 19.61% ih se u potpunosti slaže, dok se s navedenom tvrdnjom ne

slaže 3.92% poduzetnika. Kod ove tvrdnje je 15.69% neutralnih ispitanika.

Grafikon 7. Vjerujem da je važno stalno tražiti nove načine obavljanja poslova


Grafikon 7. prikazuje koliko ispitanici vjeruju da je važno stalno tražiti nove načine

obavljanja poslova. Najveći broj ispitanika, njih 50.98% se slaže s navedenom

tvrdnjom, dok ih se ne slaže 5.88% , odnosno u potpunosti se ne slaže samo 1.96%

ispitanika.

35

1

9 9

27

5

U potpunosti se ne



slažem

Vjerujem kako za uspjeh moramo biti u skladu sa prihvaćenim poslovnim praksama.

1 0

8

30

12

U potpunosti se ne

slažemNe slažem se Niti se slažem niti se ne

slažemSlažem se U potpunosti se slažem

Sam stvaram poslovne prilike koje koristim i stvaram prednost.

Grafikon 8. Vjerujem kako za uspjeh moramo biti u skladu s prihvaćenim poslovnim praksama


Grafikon 8. prikazuje koliko poduzetnika vjeruje kako za uspjeh treba biti u skladu s

prihvaćenim poslovnim praksama. Više od polovine ispitanika, njih 52.94%, se slaže s

tvrdnjom dok ih se 5 u potpunosti slaže. Broj ispitanika koji su neutralni prema tvrdnji i

koji se ne slažu sa tvrdnjom je jednak, odnosno 17.65%.

Grafikon 9. Sam stvaram poslovne prilike koje koristim i stvaram prednost


Grafikon 9. prikazuje stav ispitanika o tome dali sami stvaraju prilike koje koriste i dali

sami stvaraju prednost. S navedenom tvrdnjom se slaže 58.82% ispitanika, dok se

23.53% ispitanika se u potpunosti slaže. Samo jedan ispitanik se ne slaže, a 15.69% ih

je neutralno po tom pitanju.

36

20

7

24

18

U potpunosti se ne



slažem

Osjećam se jako dobro, jer u konačnici, ja odgovaram za moj vlastiti poslovni uspjeh.

2 2

9

26

18

U potpunosti se ne



slažem

Moja vještina ophođenja s ljudima omogućila mi je mnoge poslove prilike.

Grafikon 10. Osjećam se jako dobro, jer u konačnici, ja odgovaram za moj vlastiti poslovni

uspjeh.


Grafikon 10. prikazuje da li se ispitanici osjećaju dobro, ako odgovaraju za svoj vlastiti

uspjeh. S tvrdnjom se slaže 47.06% , odnosno s tvrdnjom se u potpunosti slaže 35.29%

ispitanika, dok se u potpunosti s tvrdnjom ne slaže samo 3.92% ispitanika.

Grafikon 11. Moja vještina ophođenja s ljudima omogućila mi je mnoge poslovne prilike


Grafikon 11. prikazuje dali poduzetnici smatraju kako vještina omogućuje mnoge

poslovne prilike. Najveći broj ispitanika- njih 26, odnosno 50.98% ispitanika slaže se s

postavljenom tvrdnjom, dok se u potpunosti slaže 23.53% ispitanika tj. njih 12. S

tvrdnjom se u potpunosti ne slaže 3.92% ispitanika.

37

0 17

29

14

U potpunosti se ne



slažem

Postajem uzbuđen stvaranjem svojih poslovnih prilika.

0 17

29

14

U potpunosti se ne



slažem

Osjećam postignuće tražeći poslovne prilike.

Grafikon 12. Postajem uzbuđen stvaranjem svojih poslovnih prilika


Grafikon 12. prikazuje jesu li ispitanici uzbuđeni stvaranjem svojih poslovnih prilika.

Najveći broj ispitanika, njih 56.86% , se slaže s navedenom tvrdnjom. U potpunosti se

slaže 27.45 % ispitanika, dok je 7 ispitanika, odnosno njih 13.73% neutralno po tom

pitanju.

Grafikon 13. Osjećam postignuće tražeći poslovne prilike


Grafikon 13. prikazuje da li ispitanici osjećaju postignuće tražeći poslovne prilike.

Rezultati su isti kao i na prethodnom grafikonu 11. Dakle, 56.86% ispitanika se slaže s

navedenom tvrdnjom. U potpunosti se slaže 27.45 % ispitanika, dok je 7 ispitanika,

odnosno njih 13.73% neutralno po tom pitanju.

38

1 1

5

19

25

U potpunosti se ne



slažem

Vjerujem da je bitnije razmišljati o budućim mogućnostima nego o prošlim postignućima.

1 3 5

14

28

U potpunosti se ne



slažem

Najveći mi je užitak kada je moj obavljeni posao među najboljima.

Grafikon 14. Vjerujem da je bitnije razmišljati o budućim mogućnostima, nego o prošlim

postignućima


Grafikon 14. prikazuje stav poduzetnika o tome je li bitnije razmišljati o budućim

mogućnostima nego o prošlim postignućima. S tvrdnjom se u potpunosti slaže skoro

polovina ispitanika, odnosno njih 49.02%, a s tvrdnjom se slaže 19 ispitanika, odnosno

njih 37.25%. Jedan ispitanik se u potpunosti ne slaže, a jedan se ne slaže s navedenom

tvrdnjom.

Grafikon 15. Najveći mi je užitak kada je moj obavljeni posao među najboljima


Grafikon 15. prikazuje stavove ispitanika o tvrdnji kako je ispitanicima najveći užitak

kada je obavljeni posao među najboljima. U potpunosti se slaže više od polovine

ispitanika, njih 54.90%, odnosno 28 ispitanika, 4 ih se slaže s tvrdnjom dok ih je samo 5

neutralno.

39

14

11

25

10

U potpunosti se ne



slažem

Često koristim prednost postignuća žrtvujući osobni komfor.

14

13

21

12

U potpunosti se ne



slažem

Nikada ne odlažem bitne stvari za prikladnije vrijeme.

Grafikon 16. Često koristim prednost postignuća žrtvujući osobni komfor


Grafikon 16. prikazuje da li poduzetnici koriste prednost postignuća žrtvujući osobni

komfor. Najveći broj ispitanika, njih 49.02 % se slaže s navedenom tvrdnjom, dok se 10

ispitanika u potpunosti slaže s navedenom tvrdnjom. Od svih ispitanika, njih 4 se ne

slaže.

Grafikon 17. Nikada ne odlažem bitne stvari za prikladnije vrijeme


Grafikon 17. prikazuje stav poduzetnika o tvrdnji kako nikada ne odlažu bitne stvari za

prikladnije vrijeme. S navedenom tvrdnjom se slaže 21 ispitanik što označava 41.18%

ukupnih ispitanika. S tvrdnjom se ne slaže njih 4, a u potpunosti se ne slaže samo 1

ispitanik.

40

1 2

7

28

13

U potpunosti se ne



slažem

Osjećam se vrlo samosvjesno predlažući poslovne ponude.

3

14 13

20

1

U potpunosti se ne



slažem

Osjećam se nelagodno kada nisam siguran što moji poslovni suradnici misle o meni.

Grafikon 18. Osjećam se vrlo samosvjesno predlažući poslovne ponude


Grafikon 18. prikazuje stav poduzetnika o tvrdnji da li se osjećaju samosvjesno

predlažući poslovne ponude. Najveći broj ispitanika, njih 28 se složilo s navedenom

tvrdnjom, odnosno 54.90%, dok se s tvrdnjom u potpunosti slaže njih 13. S navedenom

tvrdnjom se nisu složila 2 ispitanika, odnosno 3.92% ispitanika.

Grafikon 19. Osjećam se nelagodno kada nisam siguran što moji poslovni suradnici misle o

meni


Grafikon 19. prikazuje da li se ispitanici osjećaju neugodno kada nisu sigurni što njihovi

poslovni suradnici misle o njima. Ispitanici su vrlo podijeljeni kod ovog pitanja. Njih

39.22% ih se slaže s tvrdnjom, dok ih se 27.45% ne slaže.

41

14

31

3 2 1

U potpunosti se ne



slažem

Čini se da mnogo vremena provodim tražeći nekoga tko će mi reći kako riješiti sve mojeposlovne probleme.

2

12 12

17

8

U potpunosti se ne



slažem

Uvijek se nastojim sprijateljiti s ljudima koji bi mogli biti korisni u mom poslu.

Grafikon 20. Čini se da mnogo vremena provodim tražeći nekoga tko će mi reći kako riješiti sve

moje poslovne probleme


Grafikon 20. prikazuje stav poduzetnika o tome da li im se čini da mnogo vremena

provode tražeći nekoga tko će im reći kako rješavati poslovne probleme. Najveći broj

ispitanika, njih 60.78% se ne slaže s tvrdnjom, a 27.45% poduzetnika se u potpunosti ne

slaže s tvrdnjom. Samo 3.92% ispitanika se slaže s ovom tvrdnjom.

Grafikon 21. Uvijek se nastojim sprijateljiti s ljudima koji bi mogli biti korisni u mom poslu


Grafikon 21. prikazuje da li se ispitanici nastoje sprijateljiti s ljudima koji im mogu biti

korisni u poslu. Poduzetnici su vrlo podijeljeni kod ovog pitanja te ih se 33.33% slaže s

navedenom tvrdnjom, dok ih se 23.53% ne slaže.

42

37

13

24

4

U potpunosti se ne



slažem

Osjećam se samosvjesno kada sam u društvu veoma uspješnih poslovnih ljudi.

0 0

16

21

14

0 1

12

28

10

0 1

8

32

10

03

12

23

13

Gotovo nikada Rijetko Ponekad Često Gotovo uvijek

Suzdržavam se donositi odluke dok ne prikupim sve informacije

Razmatram ishode mojih prijašnjih odluka

Pokušavam naći poveznicu u dostupnim informacijama

Najprije odlučim o načinu sagledavanja problema. Nakon toga tražim rješenje problema

Grafikon 22. Osjećam se samosvjesno kada sam u društvu veoma uspješnih poslovnih ljudi


Posljednji grafikon u seriji pitanja o poduzetničkoj orijentaciji, grafikon 22., prikazuje

da li se ispitanici osjećaju samosvjesno kada su u društvu veoma uspješnih poslovnih

ljudi. Najveći broj ispitanika, njih 47.06% se složilo s tvrdnjom da se osjećaju

samosvjesno, dok se 13.73% ispitanika ne slaže s navedenom tvrdnjom.

Grafikon 23. Sustavno razmišljanje


Prvi u nizu grafikona koji se tiču istraživanja strateškog promišljanja kod poduzetnika je

grafikon 23. Grafikon 23. grafički prikazuje stavove poduzetnika na 4 postavljene

tvrdnje. Najveći se broj ispitanika često suzdržava donositi odluke dok ne prikupe sve

informacije, točnije njih 21, odnosno 41.18% ispitanika.

43

02

9

2218

0

5 6

28

1210

23

11

6

10

11

1720

3


U mislima rekonstruiram događaje

Najprije definiram problem, a nakon toga ga raščlanim na segmente

Odabirem prvo rješenje koje mi padne na pamet

Nakon rješavanja problema, razmišljam o tome kako sam pristupio rješavanju problema

Ispitanici su se u najvećem broju izjasnili kako često razmatraju ishode svojih prijašnjih

odluka (54.90%), kako često pokušavaju naći poveznice u dostupnim informacijama

(62.75%) te da im je često prva stvar koju učine zapravo način sagledavanja problema, a

potom tek traže rješenje problema (45.10%). Zatim slijede poduzetnici koji se ponekad

suzdržavaju donositi odluke dok ne prikupe sve informacije (31.37%), ponekad

razmatraju ishode svojih prijašnjih odluka (23.53%), gotovo uvijek pokušavaju naći

poveznice u dostupnim informacijama (19.61%) te gotovo uvijek prvo odlučuju o

načinu sagledavanja problema, a tek nakon toga traže rješenje (25.49%). Niti jedan

poduzetnik nije odabrao stav "gotovo nikada" niti za jednu tvrdnju.

Grafikon 24. Refleksija, prvi dio tvrdnji


Grafikon 24. prikazuje prvi dio tvrdnji koje su ocjenjivali poduzetnici, a odnose se na

refleksiju kao dio strateškog promišljanja. Najveći dio ispitanika često u mislima

rekonstruira događaje (43.14%), često najprije definiraju problem, a nakon toga ga

raščlane na segmente (54.90%), rijetko odabiru prvo rješenje koje im padne na pamet

(45.10%) te često nakon rješavanja problema razmišljaju o tome kako su pristupili

rješavanju toga problema (39.22%).

44

0 25

28

16

0 1

15

23

12

1

912

25

40

5

15

25

6


Slušam suprotna stajališta suradnika

Rekonstruiram događaj

Osmišljavam plan rješavanja problema prije nego uzmem u obzir druga stajališta

Pitam se, kako povezati točke u ovoj situaciji

Grafikon 25. Refleksija, drugi dio tvrdnji


Grafikon 25. prikazuje drugi dio tvrdnji koje se odnose na refleksiju kao dio strateškog

promišljanja. Najveći broj poduzetnika ponekad traži osnovne dugoročne korektivne

mjere (43.14%), često sagledava cjelokupnu sliku prije razmatranja detalja (54.90%),

obično često pronalazi više od jednog objašnjenja načina funkcioniranja stvari (50.98%)

te često proučava uzrok problema prije poduzimanja aktivnosti (56.86%).

Grafikon 26. Refleksija, treći dio tvrdnji


Grafikon 26. prikazuje treći dio tvrdnji koji se odnosi na refleksiju kao sastavnicu

strateškog promišljanja. Ispitanici u najvećem broju često slušaju suprotna stajališta

suradnika (54.90%), često rekonstruiraju događaje (45.10%), često osmišljavaju plan

rješavanja problema prije nego uzmu u obzir druga stajliša (49.02%) te se često pitaju

kako povezati točke u određenoj situaciji (49.02%).

0 1

22 21

7

0 1

8

28

14

0 1

14

26

10

0 0

7

29

15


Tražim osnovne dugoročne korektivne mjere

Sagledavam cjelokupnu sliku prije razmatranja detalja

Obično pronalazim više od jednog objašnjenja načina funkcioniranja stvari

Proučavam uzrok problema prije poduzimanja aktivnosti

45

02

14

29

6

13

15

23

9

1 2

11

27

10

0 0

9

28

14


Slušam ideje koje nisu prethodno uzete u obzir

Pokušavam razumjeti kako i zašto nešto funkcionira nakon što je razriješeno

Tražim temeljne promjene u organizacijskoj strukturi koje mogu dovesti do značajnih poboljšanjarada

Povezujem sadašnji problem i osobno iskustvo

Grafikon 27. Kontinuirano redefiniranje poslovnih aktivnosti, prvi dio tvrdnji


Grafikon 27. je prvi u nizu od grafikona koji prikazuju odgovore koji se odnose na

kontinuirano redefiniranje poslovne aktivnosti. Najveći broj ispitanika često sluša ideje

koje nisu prethodno uzete u obzir (56.86%), često pokušava razumjeti kako i zašto nešto

funkcionira nakon što je razriješeno (45.10%), često traži temeljne promjene u

organizacijskoj strukturi koje mogu dovesti do značajnih poboljšanja rada (52.94%) te

često povezuje sadašnji problem i osobno iskustvo (54.90%).

46

1

4

11

23

12

1

4

9

28

98

10

22

9

20

6

13

27

5

0 0

10

28

13


Pokušavam razumjeti kako su ljudi međusobno povezani u određenoj situaciji

Pokušavam shvatiti kako su povezane činjenice u određenoj situaciji

Inzistiram na mojem prvom dojmu, iako su prepoznate druge alternative

Fokusiram se na ono što se previdjelo i propustilo

Razmišljam o razlozima postignutog uspjeha/neuspjeha

Grafikon 28. Kontinuirano redefiniranje poslovnih aktivnosti, drugi dio tvrdnji


Grafikon 28. drugi je u nizu grafikona koji se odnose na kontinuirano redefiniranje

poslovne aktivnosti te posljednji grafikon koji se odnosi na strateško promišljanje.

Najveći broj ispitanika često pokušava razumjeti kako su ljudi međusobno povezani u

određenoj situaciji (45.10%), često pokušava shvatiti kako su povezane činjenice u

određenoj situaciji (54.90%), ponekad inzistira na svom prvom dojmu, iako su

prepoznate druge alternative (43.14%), često se fokusiraju na ono što se previdjelo i

propustilo (52.94%) te također često razmišljaju od razlozima postignutog uspjeha ili

neuspjeha (54.90%).

47

8

15

18

8

2

manje od 30

30-39

40-49

50-60

više od 60

Dob

Dob

31%

69%

Spol

Ženski (F)

Muški (M)

18

28

5

0

Srednja škola

Fakultet (viša i visoka škola)

Magisterij (znanstveni magisterij)

Doktorat

Obrazovanje

Grafikon 29. Spol,dob i obrazovanje ispitanika


Pomoću grafikona 29. vidimo spolnu strukturu ispitanika. Od ukupno 61 ispitanika koji

su sudjelovali u istraživanju, 16 je žena (31.37%), a 35 muškaraca (68.63%). Grafikon

29. prikazuje i dobnu strukturu ispitanika. Od ukupno 51 ispitanika koji su sudjelovali u

istraživanju, najviše (35.29%) ih je između 40 i 49 godina, zatim slijedi dobna skupina

od 30 do 39 godina s udjelom od 29.41%, a 8 ispitanika je mlađe od 30 godina, dok ih

je isto toliko od 50-60 godina. Od svih ispitanika najmanje je starijih od 60 godina,

odnosno samo 2 ispitanika. Grafikon 29. prikazuje i najvišu dostignutu razinu

obrazovanja ispitanika. Najveći broj ispitanika je završilo fakultet i to njih 54.90%,

zatim srednju školu je završilo njih 35.29%, dok magisterij ima svega 5 ispitanika.

Nitko od ispitanika nema doktorat.

48

20%

80%

Da

Ne

57%

43% Da

Ne

Grafikon 30. Jeste li stekli određenu razinu obrazovanja u inozemstvu?


Grafikon 30. prikazuje jesu li ispitanici stekli određenu razinu obrazovanja u

inozemstvu. Njih 10, odnosno 20% je steklo određenu razinu obrazovanja u

inozemstvu, dok većina od ukupno 41 ispitanika, odnosno 80 % nije.

Grafikon 31. Imate li poduzetničkog iskustva prije pokretanja sadašnjeg posla/zaposlenja u

poduzeću u kojem radite?


Grafikon 31. prikazuje da li ispitanici imaju poduzetničkog iskustva prije pokretanja

sadašnjeg posla ili zaposlenja u poduzeću u kojem rade. Većina ispitanika, odnosno njih

29 ima određeno iskustvo, dok 22 ispitanika nema iskustva.

49

37%

63%

Da

Ne

5

14

22

9

1

Manje od 1 godine

od 1-5

od 6-19

od 20-29

Više od 30

Grafikon 32. Broj menadžerskog/poduzetničkog iskustva


Grafikon 32. prikazuje broj godina menadžerskog iskustva ispitanika. Najveći broj,

odnosno 22 ispitana poduzetnika ima od 6-19 godina menadžerskog iskustva što čini

43.14% svih ispitanika. Njih 14 ima menadžerskog iskustva od 1 do 5 godina, a samo 1

ispitanik ima više od 30 godina poduzetničkog iskustva.

Grafikon 33. Jeste li živjeli u inozemstvu?


Grafikon 33. prikazuje jesu li neki od naših ispitanika živjeli u inozemstvu. Njih 32

ispitanika, odnosno 63 % nije živjela u inozemstvu, dok je 19 ispitanika živjelo u

inozemstvu. Neki od njih su nadopisali kako nije nužno otići živjeti u inozemstvo da bi

se postigao uspjeh u poslu ili da niti ne žele ići. Jedan ispitanik je nadopisao kako nije

živio vani, ali da krug ljudi s kojima je blizak živi u inozemstvu i jednim dijelom utječe

na njegov način razmišljanja i pristupa poslu. Oni koji jesu živjeli u inozemstvu, živjeli

su u Norveškoj, Nizozemskoj, Danskoj, Kanadi i Njemačkoj.

50

0

2423

4

0

nema zaposlenih manje od 10 od 11 -50 od 51-250 251 i više

2%

67%

31%

ispod prosjeka industrijske

grane

u prosjeku industrijske grane

iznad prosjeka industrijske

grane

Grafikon 34. Broj zaposlenih u poduzeću


Grafikon 34. prikazuje broj zaposlenih u poduzećima ispitanika. Najveći broj ispitanika

ima manje od 10 zaposlenih (45.10%), 47.06% ispitanika ima od 11 do 50 zaposlenih te

samo 4 ispitanika ima od 51-250 zaposlenih u svome poduzeću. Niti jedan ispitanik

nema više od 251 zaposlenog radnika.

Grafikon 35. Procjena uspješnosti poduzeća


Grafikon 35. prikazuje kako ispitanici procjenjuju svoja poduzeća. Njih 34 smatra kako

su u prosjeku industrijske grane, 16 ih smatra kako su iznad prosjeka industrijske grane

te samo jedan ispitanik smatra kako je ispod prosjeka industrijske grane.

51

5.5. KORELACIJA

Korelacija definiramo kao suodnos ili međusobnu povezanost različitih pojava

predstavljenih vrijednostima dvaju varijabli. Pri tome povezanost znači da je vrijednost

jedne varijable moguće s određenom vjerojatnošću predvidjeti na osnovi saznanja o

vrijednosti druge varijable. Za računanje korelacije, primjenjuje se Pearsonov

koeficijent. Pearsonov koeficijent korelacije koristi se u slučajevima kada između

varijabli promatranog modela postoji linearna povezanost i neprekidna normalna

distribucija. Vrijednost Pearsonovog koeficijenta korelacije kreće se od +1 (savršena

pozitivna korelacija) do –1 (savršena negativna korelacija). Pearsonov koeficijent

korelacije bazira se na usporedbi stvarnog utjecaja promatranih varijabli jedne na drugu

u odnosu na maksimalni mogući utjecaj dviju varijabli.

Tablica 1. Korelacija poduzetničke orijentacije i strateškog promišljanja

Strateško promišljanje Poduzetnička orijentacija

Strateško promišljanje 1 0,195*

Poduzetnička orijentacija 0,195* 1


Tablica 1. prikazuje korelaciju između poduzetničke orijentacije i strateškog

promišljanja. Statističkom analizom svih pitanja u IBM SPSS programu, dobiveni

rezultati ukazuju na to da se ova dva pojma kreću u istom smjeru, no zbog izrazito male

korelacije to nije zakonitost koja se treba smatrati ozbiljnom. Drugim riječima, ako je

poduzetnik više poduzetnički orijentiran,u odnosu na druge poduzetnike, ne znači da će

više strateški promišljati.

52

Tablica 2. Korelacija kontinuiranog redefiniranja i inovativnosti

Uživam biti u mogućnosti

koristiti stare poslovne

modele na nove načine

Razmišljam o razlozima

postignutog uspjeha

Uživam biti u mogućnosti

koristiti stare poslovne

modele na nove načine

1 0,300**

Razmišljam o razlozima

postignutog uspjeha

0,300** 1


Tablica 2. prikazuje korelaciju između korištenja starih poslovnih modela na nove

načine i razmišljanja o postignutom uspjehu. Statistička analiza pokazala je da

korelacija iznosi 0,3 što znači da se ove dvije varijable kreću u istom smjeru te

povećanje jedne varijable utječe na drugu.

Tablica 3. Korelacija proaktivnosti i reflektiranja

Vjerujem da je važno

stalno tražiti nove načine

obavljanja posla

Rekonstruiram događaje

Vjerujem da je važno

stalno tražiti nove načine

obavljanja posla

1 0,560**

Rekonstruiram događaje 0,560** 1


Tablica 3. prikazuje korelaciju između vjerovanja da je važno stalno tražiti nove načine

obavljanja poslovanja i rekonstruiranja prošlih događaja. Statističkom analizom

podataka utvrđena je dobra povezanost dvije varijable zbog toga što je Pearsanov

koeficijent između 0.5 i 0.7.

53

Tablica 4. Korelacija između sustavnog razmišljanja i sklonosti riziku

Obično preuzimam kontrolu u

nestrukturiranim

situacijama

Sagledavam cjelokupnu

sliku prije razmatranja

detalja

Obično preuzimam

kontrolu u

nestrukturiranim

situacijama

1 0,300**

Sagledavam cjelokupnu

sliku prije razmatranja

detalja

0,300** 1


Tablica 4. prikazuje povezanost između preuzimanja kontrole u nestrukturiranim

situacijama i sagledavanje cjelokupne slike prije razmatranja detalja. Korelacija je

dobivena pomoću Pearsonovog koeficijenta pa se može zaključiti kako se varijable

kreću u istom smjeru te kako povećanje jedne dovodi do povećanja druge varijable.

Tablica 5. Korelacija obrazovanja i uspješnosti

Obrazovanje Uspješnost Obrazovanje 1 0,306**

Uspješnost 0,306** 1


Tablica 5. Prikazuje da li su poduzetnici koji imaju veći stupanj obrazovanja uspješniji

od onih koji imaju manji stupanj obrazovanja. Korelacija od 0,306 pokazuje da je veza

pozitivna te da jedna varijabla pozitivno utječe na drugu.

54

5.6.KOMENTARI I RASPRAVA REZULTATA

Na temelju obrade svih podataka i provedene analize ne prihvaća se H1 koja glasi:

Menadžeri koji su poduzetnički orijentiraniji više strateški promišljaju od

poduzetnika koji nisu poduzetnički orijentirani.

Nakon obrade svih odgovora ispitanika i stavljanja istih u korelaciju, a u svrhu

uspoređivanja strateškog promišljanja i poduzetničke orijentacije ispitanika, odbacuje se

H1. Dobivena korelacija prikazuje kretanje u istom smjeru, no zbog izrazito male

vrijednosti ona nije zakonitost koja se treba smatrati ozbiljnom. Poduzetnici koji su

poduzetnički orijentiraniji ne promišljaju strateški više nego poduzetnici koji imaju

manji stupanj poduzetničke orijentacije. Analiza svih odgovora pokazala je da ispitani

poduzetnici jesu poduzetnički orijentirani i da posjeduju sve dimenzije poduzetničke

orijentacije: autonomiju, kompetitivnu agresivnost, inovativnost, sklonost riziku i

proaktivnost. Isto tako, analiza svih odgovora pokazala je i da ispitani poduzetnici

sustavno razmišljaju, da su skloni refleksiji te da kontinuirano redefiniraju poslovne

aktivnosti, što je obilježje poduzetnika koji strateški promišljaju. No, iako se dokazalo

posjedovanje poduzetničke orijentacije i strateškog promišljanje, nije se dokazala

njihova povezanost. Analizom svih odgovora i usporedbom dva navedena pojma u IBM

SPSS programu dobiven je Pearsonov koeficijent 0,195 koji govori da je korelacija

izrazito mala te se postavljena hipoteza odbacuje.

H2 se prihvaća: Poduzetnici koji kontinuirano redefiniraju svoje poslovne

aktivnosti pronalaze inovativne postupke kako bi unaprijedili poslovne aktivnosti

H2 se prihvaća budući da su analizom obrađenih podataka i korelacijskom analizom

dobiveni rezultati koji prikazuju pozitivan odnos između dvije varijable, što proizlazi iz

obrađenih odgovora i Pearsonovog koeficijenta (0,3). Obrađeni podaci prikazuju kako

78% ispitanika često prilazi poslovima na jedinstvene načine te kako uživa ubrzavati

promjene u poslu, dok 80% ispitanika smatra da uživa biti u mogućnosti koristiti stare

poslovne modele na nove načine, što zapravo ukazuje na njihovu inovativnost, nadalje

oko razloga postignutog uspjeha često razmišlja 54.90%, a gotovo uvijek 25.49% svih

ispitanika, što ukazuje da kontinuirano redefiniraju svoje poslovne aktivnosti.

55

Korelacijom se dobio Pearsonov koeficijent od 0,3 pokazuje kako je povećanje

kontinuiranog redefiniranja poslovnih aktivnosti povezano s povećanjem inovacija kod

poduzetnika.

H3 se prihvaća: Poduzetnici koji su proaktivni u svom poslovanju često

razmišljaju o prošlim događajima kako bi unaprijedili svoje poslovanje.

H3 se prihvaća budući da su analizom podataka te korelacijskom analizom varijabli

dobiveni rezultati koji prikazuju pozitivan odnos između dvije varijable što proizlazi iz

obrađenih odgovora i Pearsonovog koeficijenta (0,56). Obrađeni podaci prikazuju da

80% ispitanika vjeruje kako je važno stalno tražiti nove načine obavljanja poslova, a

84% ih postane uzbuđeno kada stvaraju nove poslovne prilike, dok ih 75% nikada ne

odlaže bitne stvari za prikladno vrijeme, što nam zapravo pokazuje da su ispitani

poduzetnici u velikoj mjeri proaktivni. Od svih ispitanika, 80% ih u mislima

rekonstruira događaje, dok ih 45.10% često, a 23.53% ih gotovo uvijek rekonstruira

događaje u vlastitom poslovanju. Podaci prikazuju kako 40% poduzetnika razmišlja o

načinu rješavanja problema nakon što ga riješe, 82% ispitanika sagledava cjelokupnu

sliku prije razmatranja detalja, a 85% ispitanika proučava uzrok problema prije

poduzimanja aktivnosti, što pokazuje da ispitani poduzetnici vrlo često koriste refleksiju

u vlastitom poslovanju. Pearsonov koeficijent od 0,56 pokazuje da poduzetnici koji

razmatraju buduće mogućnosti poduzeća također razmišlja i o prošlim događajima kako

bi unaprijedili vlastito poslovanje.

H4 se prihvaća: Poduzetnici koji su skloni riziku sustavno razmišljaju kako bi

riješili probleme u poduzeću.

H4 se prihvaća budući da su analizom podataka te korelacijskom analizom varijabli

dobiveni rezultati koji prikazuju pozitivan odnos između dvije varijable što proizlazi iz

obrađenih odgovora i Pearsonovog koeficijenta (0,3). Kontrolu u nestrukturiranim

situacijama preuzima 78% ispitanika, a 80% ih stvara prilike koje koriste i na osnovu

njih stvaraju prednosti, dok ih se 82% osjeća jako dobro budući da u konačnici sami

odgovaraju za svoj uspjeh te ih gotovo 70% žrtvuje osobni komfor kako bi došli do

prednosti, što pokazuje da su ispitani poduzetnici skloni riziku. Više od 70 % ispitanika

donosi odluku tek kada prikupi sve informacije, 81% ih pokušava naći poveznicu u

56

dostupnim informacijama, a 70% ispitanika prvo sagleda problem, a tek nakon toga

traži rješenje problema. Svi navedeni podaci pokazuju da ispitani poduzetnici često

sustavno razmišljaju. Pearsonov koeficijent (0.3) govori kako poduzetnici skloniji riziku

sustavno razmišljaju kako bi riješili problem ili situaciju.

H5 se prihvaća: Obrazovaniji poduzetnici su uspješniji poduzetnici.

H5 se prihvaća budući da je korelacijom i obradom rezultata dokazano da je razina

obrazovanja povezana s uspješnosti poduzeća. Poduzetnici koji su sudjelovali u

istraživanju su visokoobrazovani (66%), a također ih toliko smatra kako su u prosjeku

industrijske grane. Da su iznad prosjeka industrijske grane smatra njih 31.37%, a samo

1 ispitanik smatra kako je ispod prosjeka industrijske grane, što pokazuje da su ispitani

poduzetnici uglavnom i uspješni u svom poslovanju, Pearsonov koeficijent korelacije

(0,30) ukazuje na postojanje povezanosti te dvije varijable i kako povećanjem jedne

varijable povećavamo drugu. Dakle, što je poduzetnik obrazovaniji, poduzeće je

uspješnije.

57

6. ZAKLJUČAK

Istraživanje tržišta je sakupljanje, evidentiranje i analiza svih činjenica vezanih za

problem transfera i prodaje roba i usluga između proizvođača i potrošača. Istraživanje

tržišta je kritička studija i kontinuirano procjenjivanje tržišta i tržišnih operacija s ciljem

da politika poduzeća, metode i akcije budu zasnovane na čvrstim zaključcima koji

mogu zadržati test objektivnog vrednovanja. Proces istraživanja tržišta sastoji se od

logičnog redoslijeda postupaka koje treba provesti kako bi se došlo do pouzdanih i

valjanih informacija, a koje pomažu prilikom odlučivanja u tržišnom poslovanju. Proces

istraživanja se sastoji od niza manjih i većih zadataka koje treba obaviti kako bi se došlo

do potrebnih informacija tržišta, a polazi od pitanja što treba učiniti, zašto, na koji

način, kada, gdje i tko. Što se tiče istraživanja tržišta kao poslovne djelatnosti, u svijetu

je vrlo razvijeno. Sjeverna Amerika prvi puta ima porast prometa od 2000. godine, dok

se europsko tržište istraživanja tržišta i dalje bori s recesijom te treću godinu za redom

bilježi pad prometa.

Strateško promišljanje označava rješavanja strateških problema raznim kombinacijama

racionalnog i konvergentnog pristupa s kreativnim i različitim misaonim procesima

kako bi se pronašli alternativni načini natjecanja na tržištu i pružanja vrijednosti

kupcima (Moon, 2013). Strateško promišljanje je sagledavanje procesa i rezultata u

cjelini koje potom organizacija prilagođava promjenjivoj okolini te definira smjer kojim

bi menadžment trebao voditi organizaciju. Sustavno razmišljanje je sposobnost

holističkog sagledavanja sustava na način da se razumiju svojstva, snage, obrasci i

međuodnosi koji oblikuju i određuju ponašanje sustava što onima koji posjeduju

sustavno razmišljanje pruža mogućnosti za djelovanje. Proces kontinuiranog

redefiniranja predstavlja provjeru iste situacije iz više perspektiva. Redefiniramo

situacije kada pokušavamo razumjeti nove, komplicirane događaje, unaprijediti

preferirane ishode ili promijeniti kako su određene akcije percipirane. Reflektivno

razmišljanje zahtijeva kontinuiranu evaluaciju vjerovanja, pretpostavki i hipoteza na

osnovu postojećih podataka i na osnovu mogućih interpretacija podataka. Odluke

temeljene pomoću refleksije su važnije i pronicljivije od odluka donesenih zbog

autoritativne, emocionalne obveze donošenja odluka budući da uključuju stalne

provjere i evaluaciju.

58

Poduzetnička orijentacija predstavlja sklonost poduzeća da djeluje autonomno i

inovativno, da preuzima rizike te da poduzima proaktivne inicijative prema

potencijalnim tržišnim prilikama. Eksterni ili vanjski utjecaji označuju kombinaciju

faktora u vanjskom okruženju koji igraju značajnu ulogu u razvijanju poduzetništva i

poduzetničkih aktivnosti. Koncept vanjskih utjecaja bitan je zbog toga što utjecaji

poput ekonomije, sociokulture, političko pravnih i tehnoloških utjecaja oblikuju

mogućnosti razvijanja svakoga poduzeća u određenoj industrijskoj grani. Interne

varijable koje utječu na primjenu i implementaciju poduzetnički orijentiranog načina

razmišljanja i vođenja poduzeća su: stavovi izvršnih menadžera, organizacijski resursi i

kompetencije, organizacijska kultura i organizacijska struktura.

Poduzetnička orijentacija sastoji se od pet dimenzija: autonomija, inovativnost,

proaktivnost, kompetitivna agresivnost i sklonost riziku. Posjedovanje svih pet

dimenzija u redovnom poslovanju označava poduzetnički orijentiranog poduzetnika ili

poduzetnički orijentirano poduzeće. Autonomija se definira kao sloboda pojedinca ili

poduzeća koja potiče njihovu kreativnosti kako bi iznjeli svoju ideju koju će pratiti do

određenog zaključka. Kompetitivno agresivna poduzeća su ona koja su izrazito

natjecateljski orijentirana te svoje poslovanje unapređuju i usavršavaju u svakom

pogledu. Inovativnost podrazumijeva spremnost odustajanja od starih načina ili navika i

pokušavanje neprovjerenog pristupa ili ideja. Proaktivnost je proces traženja prilika,

perspektiva okrenuta budućnosti karakterizirana visokom sviješću o vanjskim

trendovima, događajima i djelovanja u tom smjeru. Sklonost riziku označava

poduzimanje hrabrih akcija i postupaka izlagajući se nepoznatim i nesigurnim

situacijama uz ulaganje značajnih resursa u nepoznatom okruženju.

Kako bi se usporedilo strateško promišljanje i poduzetnička orijentacija, provedeno je

istraživanje u industrijskoj grani gotovih metalnih proizvoda. Istraživanje je provedeno

kroz tri faze te je odgovoreno na 51 anketni upitnik. Stavljanjem u omjer 649 poslanih

anketnih upitnika i zaprimljena 51 odgovora, odnosno ispunjenih anketnih upitnika

dobiva se povrat odgovora od 7.9%. Na temelju obrade svih podataka i provedene

analize, odbacila se H1 koja tvrdi: "Menadžeri koji su poduzetnički orijentiraniji više

strateški promišljaju od poduzetnika koji nisu poduzetnički orijentirani". Analizom svih

odgovora i usporedbom ta dva pojma dobiveni koeficijent korelacije 0,195 pokazuje

kako su ta dva pojma povezana, ali je korelacija vrlo mala te je stoga zanemariva.

59

Tvrdnja da poduzetnici koji kontinuirano redefiniraju svoje poslovne aktivnosti

pronalaze inovativne postupke kako bi unaprijedili poslovne aktivnosti je prihvaćena.

Većina ispitanih poduzetnika potvrđuje kako voli biti u mogućnosti koristiti stare

poslovne modele na nove načine, a oko razloga postignutog uspjeha često razmišlja

54.90%, a gotovo uvijek 25.49% svih ispitanika. Korelacijom se dobio Pearsonov

koeficijent od 0,3 što pokazuje kako je povećanje kontinuiranog redefiniranja poslovnih

aktivnosti povezano s povećanjem inovacija kod poduzetnika.

Provedenim istraživanjem prihvaćena je i H3: "Poduzetnici koji su proaktivni u svom

poslovanju često razmišljaju o prošlim događajima kako bi unaprijedili svoje

poslovanje". Obradom rezultata možemo zaključiti kako između tih varijabli postoji

jaka veza. Tvrdnja da poduzetnici koji su skloniji riziku sustavno razmišljaju kako bi

riješili probleme u poduzeću je točna tvrdnja budući da većina poduzetnika preuzima

kontrolu u nestrukturiranim situacijama, rekonstruirajući situacije koje su dovele do

problema. Također je prihvaćena i H5 koja tvrdi da su obrazovaniji poduzetnici i

uspješniji poduzetnici jer Pearsonov koeficijent korelacije (0,30) potvrđuje kako

povećanjem jedne varijable povećavamo drugu. Dakle, što je poduzetnik obrazovaniji,

poduzeće je uspješnije.

Dakle, iz ovog diplomskog rada proizlazi zaključak da je većina poduzetnika u

industrijskoj grani gotovih metalnih proizvoda poduzetnički orijentirana, što znači da su

u svakodnevnom poslovanju hrabri, inovativni i proaktivni. Osim što su poduzetnički

orijentirani, poduzetnici i strateški promišljaju kontinuiranim redefiniranjem poslovnih

aktivnosti, reflektiranjem na prošle situacije te sagledavanjem poduzeća kao cjelinu.

Korištenjem ova dva pojma ispitani poduzetnici zasigurno poboljšavaju izvedbu svoga

poduzeća te ostvaruju znatnu konkurentsku prednost.

60

LITERATURA

1.KNJIGE:

1. Boyd H., Westfall R. ( 1973), Market Research: Text and Cases, Richart Action,

Graw- Hill

2. Dewey, J., (1933). How We Think, Henry Regnery, Chicago

3. Gutić D., Bačelić J., Bačelić Z. (2011), Istraživanje tržišta, Grafika, Osijek

4. Jelenc,L., (2009), The Impact of Strategic Management Schools and Strategic

Thinking on the Performance of Croatian Interpreneunial Practice, Doktorska

disertacija, Ljubljana: Ekonomski fakultet u Ljubljani

5. Marušić, M., (1992), Istraživanje tržišta, Informator, Zagreb

6. Marušić, M.,Vranešić T.,(2001),Istraživanje tržišta, Adeco, Zagreb

7. Milisavljević, M., (1981), Marketing, Savremena administracija, Beograd

8. Philips, Ch., F., Dunson D. J. (1986),Marketing, Principles and Methods, R.D.

Irwin

9. Rocco,F.(1988),Istraživanj tržišta-marketinški pristup, Školska knjiga, Zagreb

10. Senge, P. (1990). The fifth discipline: The art and practice of the learning

organization. New York: Doubleday.

2. ČLANCI

1. Arbaugh, J.B., Cox,L.W., Camp,S.M. (2009) Is Enterpreneurial Orientation a

Global Construct? A Multi-Country Study of Entrepreneurial Orientation,

Growth Strategy, and Performance, The Journal of Business Inquiry, Vol. 8, str.

12-25

2. Avlonitis, G.J. & Salavou, H.E. (2007). Entrepreneurial orientation of SMEs,

product innovativeness, and performance, Journal of Business Research, str.

566–575.

3. Barringer, B. R., Bluedorn, A. C. (1999),. The relationship between corporate

entrepreneurship

4. Bonn, I. (2001), Developing strategic thinking as a core competency,

ManagementDecision, str. 63–70.

61

5. Bonn, I. (2005). Improving strategic thinking: A multilevel approach.

Leadership and Organization Development Journal, str. 336-354.

6. Benito-Ostolaza,J.M., Sanchis-Llopiz J.A., (2013), Training strategic thinking:

Experimental evidence, Journal of Business Research

7. Copland, M. A. (2000), Developing the problem-framing skills of prospective

principals, Annual Meeting of the American Educational Research Association

8. Covin, J. G., Miles, M. P.(1999) Corporate entrepreneurship and the pursuit of

competitive advantage,Entrepreneurship Theory & Practice, str. 47-63.

9. Covin, J. G., Slevin, D. P. (1989), Strategic management of small fi rms in

hostile and benign environments, Strategic Management Journal, Vol. 10, str.

75-87

10. Covin, J. G., Slevin, D. P. (1991), A conceptual model of entrepreneurship as

firm behavior. Entrepreneurship Theory and Practice, str. 7-25.

11. Covin, J. G., Wales, W. J., (2011), The Measurement of Enterpreneurial

Orientation, Baylor University

12. Drucker, P.F. (1998), The Discipline of innovation, Harvard Business Review,

str .149–157.

13. Falgueira, T.,Rodrigues,R. G.,(2012), Entrepreneurial Orientation, Market

Orientation and Performance of Teachers and Researchers in Public Higher

Education Institutions, Public policy and Administration, Vol 11., str. 703-718

14. Graetz, F. (2002). Strategic thinking versus strategic planning: Towards

understanding the complementarities. Management Decision, str. 456–462.

15. Green, K. M., Covin, J. G., Slevin, D. P. (2008). Exploring the relationship

between strategic reactiveness and entrepreneurial orientation: The role of

structure-style fit. Journal of Business Venturing, str. 356-383.

16. Haung, S.K.,Wang Y., (2011), Entrepreneurial orientation, learning

orientation,and innovation in small and medium enterprises, SciVerse

ScienceDirect, str. 563-570

17. Joardar, A., Wu, S. (2011) Examing the dual forces of individual entrepreneurial

orientation and liability of foreignness on international entrepreneurs, Canadian

Journa of Administrative Sciences, str. 328-340

62

18. Jong, J.P.J., Parker, S.K., Wennekers,S.,Wu,C. (2011), Corporate

Entrepreneurship at the Individual Level:Measurement and Determinants, EIM

reasearch Reports

19. Khandwalla, P.N. (1976/1977). Some top management styles, their context and

performance, Organization & Administrative Sciences, str. 21–51.

20. Korthagen, F. A. (1988). The influence of learning orientations on the

development of reflective teaching, Teachers’ Professional Learning , str .35-50

21. Liedtka, J.M,(1998.), Strategic Thinking: Can it be Taught? Long Range

Planning, Vol. 31

22. Lumpkin, G. T., Dess, G. G. (1996) Enriching the entrepreneurial orientation

construct - a reply to“Entrepreneurial Orientation or Pioneer Advantage”,

Academy of Management Review, str. 605-607

23. Maleyeff, J., Arnheiter,E.A.,Venkateswaran, V. (2012), The continuing

evolution of Six Sigma, The TQM Journal, Vol.24

24. Menguc, B. Auh, S. (2006), Creating a firm-level dynamic capability through

capitalizing on market orientation and innovativeness, Jouranal of the Academy

of Marketing Science

25. Miller, D., Friesen, P. H. (1982), Innovation in conservative and entrepreneurial

firms: Two models ofstrategic momentum. Strategic Management Journal, str.

1-25.

26. Miller, D. (1983), The correlaters of entrepreneurship in three types of firms,

Management Science, Vol. 29, str. 770-791.

27. Mintzberg, H. (1973), Strategy-making in three modes, California Management

Review, str. 44–53.

28. Moon, B. (2013) , Ancident and strategic management, Strategic Management

Journal, Vol. 20, str. 421-444.

29. Morić Milovanović, B., (2012), Moderatorni utjecaj okoline na odnos između

poduzetničke orijentacije i poslovne uspješnosti malih i srednjih proizvodnih

poduzeća, Poslovna izvrsnost Zagreba, Vol. 2.

30. Morić Milovanović, B., Laktašić, M. (2013), Uloga resursa i poduzetničke

orijentacije kao preduvjeta uspješnog razvoja poduzeća, Zbornik Ekonomskog

fakulteta u Zagreb, Vol 1.

63

31. O'Shannassy, T. (2003), Modern strategic management: Balancing strategic

thinking and strategic planning for internal and external stakeholders, Singapore

Management Review, str. 53-67.

32. Okhomina, D. (2012), Entrepreneurial orientation and psychological traits: the

moderating influence of suppertive environment, Journal of Behavioral Studies

in Business

33. Pisapia, J., Reyes-Guerra, D., & Coukos-Semmel, E. (2005). Developing a

strategic mindset: Constructing the measures, Leadership Review, str. 41-68

34. Pisapia, J., Robinson, D. J., (2010) Transforming the academy: strategic thinking

and/or strategic planning?, International Conference

35. Pisapia, J. (2012), Strategic thinking and vision integration in universities,

Working paper

36. Pearce, J. A.,Kramer, T. R.,Robbins, K. R. (1997), Effects of managers'

entrepreneurial behavior on subordinates, Journal of Business Venturing, vol.

12, str. 147-160

37. Rauch, A., J. Wiklund, G.T. Lumpkin & M. Frese (2009), Entrepreneurial

Orientation and Business Performance: An Assessment of Past Research and

Suggestions for the Future, Entrepreneurship Theory & Practice, str. 761-787.

38. Shaheen, K., Ali, Q., Shah, S., H., H, (2012), Towards a hybrid model of

Strategic Thinking: revisiting the paradox of strategy development versus

design, Kuwait Chapter of Arabian Journal of Business and Menagment

Review, Vol. 1.

39. Thoumrungroje, A., Racel, O., (2013), The contigent role of customer

orientation and entrepreneurial orientation on product innovation and

performance, Journal of Strategic Marketing, Vol. 21., str. 140-159

40. Tonković Grabovac, M., Morić Milovanović, B. (2015) Provjera osnovnih

modela poduzetničke orijentacije na hrvatskim poduzetnicima, Suvremena

psihologija, 18(1)

41. Venkatraman, N. (1989). Strategic orientation of business enterprises: The

construct, dimensionality, and measurement, Management Science, str. 942-962.

64

42. Voss, Z.G., Voss, G.B., & Moorman, C. (2005), An empirical examination of

the complex relationships between entrepreneurial orientation and stakeholder

support, European Journal of Marketing, str.1132–1150.

43. Zahra, S. A. (1991), Predictors and financial outcomes of corporate

entrepreneurship: An exploratory study, Journal of Business Venturing, Vol. 6,

str. 259-285.

44. Zahra, S. A., Neubaum, D. O.(1998) Environmental Adversity and the

Entrepreneurial Activities of the New Ventures, Journal of Developmental

Entrepreneurship,Vol. 3, str. 123-140.

45. Zahra, S. A., Covin, J. G. (1995), Contextual infl uence on the corporate

entrepreneurship-performance relationship: A longitudinal analysis, Journal of

Business Venturing, Vol. 10, str. 43-58.

46. Wheelen, J.D., Hunger, T.L.(1998). Strategic menagment and business policy,

Reading, MA:Addison-Wesley

47. Wiklund, J. (1999), The sustainability of the entrepreneurial orientation –

performance relationship, Entrepreneurship Theory and Practice, str. 37-48.

48. Wiklund, J., Shepherd, D. (2003), Knowledge-based resources, entrepreneurial

orientation, and the performance of small and medium sized businesses,

Strategic Management Journal, Vol. 24, str. 1307-1314.

3. INTERNET:

1. BusinesDictionary - www.businessdictionary.com/definition/education.html ,

pregledano 24.6.2015

2. Education Services-

myeducationservices.wordpress.com/2011/04/13/importance-of-education-

%E2%80%93-why-it-is-important-in-life/,pregledano 24.6.2015.

3. ESOMAR - https://www.esomar.org/uploads/industry/reports/global-market-

research-2014/ESOMAR-GMR2014-Preview.pdf, pregledano 18. 5. 2015.

4. LimeSurvey - www.limesurvey.org, pregledano 24.6.2015.

5. Idealware - www.idealware.org/articles/fgt_online_surveys.php, pregledano

24.6.2015.

65

POPIS TABLICA

TABLICA NAZIV TABLICE STRANICA

1. Korelacija poduzetničke orijentacije i strateškog promišljanja 51

2. Korelacija kontinuiranog redefiniranja i inovativnosti 52

3. Korelacija proaktivnosti i reflektiranja 52

4. Korelacija između sustavnog razmišljanja i sklonosti riziku 53

5. Korelacija obrazovanja i uspješnosti 53

POPIS SHEMA

SHEMA NAZIV SHEME STRANICA

1. Proces istraživanja tržišta 5

POPIS GRAFIKONA

GRAFIKON NAZIV STRANICA

1. Udio i vrijednost tržišta istraživanja tržišta u svijetu 2013. godine

7

2. Često prilazim poslovnim zadacima na jedinstvene načine

32

3. Uživam ubrzavati promjene u poslu

32

4. Vjerujem da je za ostvarenje poslovnih ciljeva krajnji rezultat daleko

važniji od prihvaćenih poslovnih procedura

33

5. Obično preuzimam kontrolu u nestrukturiranim situacijama

33

6. Uživam biti u mogućnosti koristiti stare poslovne modele na nove

načine

34

7. Vjerujem da je važno stalno tražiti nove načine obavljanja poslova

34

66

8.

Vjerujem kako za uspjeh moramo biti u skladu s prihvaćenim poslovnim praksama

35

9. Sam stvaram poslovne prilike koje koristim i stvaram prednost

35

10. Osjećam se jako dobro, jer u konačnici, ja odgovaram za moj vlastiti poslovni uspjeh.

36

11. Moja vještina ophođenja s ljudima omogućila mi je mnoge poslovne prilike

36

12. Postajem uzbuđen stvaranjem svojih poslovnih prilika

37

13. Osjećam postignuće tražeći poslovne prilike

37

14. Vjerujem da je bitnije razmišljati o budućim mogućnostima nego o prošlim postignućima

38

15. Najveći mi je užitak kada je moj obavljeni posao među najboljima

38

16. Često koristim prednost postignuća žrtvujući osobni komfor

39

17. Nikada ne odlažem bitne stvari za prikladnije vrijeme

39

18. Osjećam se vrlo samosvjesno predlažući poslovne ponude

40

19. Osjećam se nelagodno kada nisam siguran što moji poslovni suradnici misle o meni

40

20. Čini se da mnogo vremena provodim tražeći nekoga tko će mi reći kako riješiti sve moje probleme

41

21. Uvijek se nastojim sprijateljiti s ljudima koji bi mogli biti korisni u

mom poslu

41

22. Osjećam se samosvjesno kada sam u društvu veoma uspješnih poslovnih ljudi

42

23. Sustavno razmišljanje

42

24. Refleksija, prvi dio tvrdnji

43

25. Refleksija, drugi dio tvrdnji

44

26.

Refleksija, treći dio tvrdnji

44

27. Kontinuirano redefiniranje poslovnih aktivnosti, prvi dio tvrdnji

45

28. Kontinuirano redefiniranje poslovnih aktivnosti, drugi dio tvrdnji

46

29. Spol, dob i obrazovanje ispitanika 47

67

30.

Jeste li stekli određenu razinu obrazovanja u inozemstvu?

48

31. Imate li poduzetničkog iskustva prije pokretanja sadašnjeg posla/zaposlenja u poduzeću u kojem radite?

48

32. Broj menadžerskog/poduzetničkog iskustva

49

33. Jeste li živjeli u inozemstvu?

49

34. Broj zaposlenih u poduzeću

50

35. Procjena uspješnosti poduzeća

50

68

PRILOG

Anketni upitnik

PODUZETNIČKA ORIJENTACIJA I STRATEŠKO PROMIŠLJANJE

Vaši odgovori su dragocjeni! Budite iskreni i označite ponuđenu opciju koja odgovara

vašoj realnoj, a ne željenoj reakciji. Ne postoji točan ili pogrešan odgovor. Svi odgovori

su anonimni i koriste se samo u agregiranoj formi. Za ispunjavanje upitnika Vam treba

približno 10 minuta! Unaprijed se zahvaljujemo na suradnji.

I. PODUZETNIĈKA ORIJENTACIJA

Ocijenite (1 – u potpunosti se ne slažem, 2 – ne slažem se, 3 – niti se slažem niti se ne

slažem, 4 – slažem se, 5 – u potpunosti se slažem) koliko često upotrebljavate vještinu

kad se pojavi složeni problem, dvojba ili odluka:

1. Često prilazim poslovnim zadacima na jedinstvene načine.

2. Uživam ubrzavati promjene u poslu.

3. Vjerujem da je za ostvarenje poslovnih ciljeva krajnji rezultat daleko važniji od

prihvaćenih poslovnih procedura.

4. Obično preuzimam kontrolu u nestrukturiranim situacijama.

5. Uživam biti u mogućnosti koristiti stare poslovne modele na nove načine.

6. Vjerujem da je važno stalno tražiti nove načine obavljanja poslova.

7. Vjerujem kako za uspjeh moramo biti u skladu s prihvaćenim poslovnim praksama.

8. Sam stvaram poslovne prilike koje koristim i stvaram prednost.

9. Osjećam se jako dobro, jer u konačnici, ja odgovoran za moj vlastiti poslovni uspijeh.

10. Moja vještina ophođenja s ljudima omogućila mi je mnoge poslovne prilike.

11. Postajem uzbuđen stvaranjem svojih poslovnih prilika.

12. Osjećam postignuće tražeći poslovne prilike.

69

13. Vjerujem da je bitnije razmišljati o budućim mogućnostima nego o prošlim

postignućima.

14. Najveći mi je užitak kada je moj obavljeni posao među najboljima.

15. Često koristim prednost postignuća žrtvujući osobni komfor.

16. Nikada ne odlažem bitne stvari za prikladnije vrijeme.

17. Osjećam se vrlo samosvjesno predlažući poslovne ponude.

18. Osjećam se nelagodno kada nisam siguran što moji poslovni suradnici misle o meni.

19. Čini se da mnogo vremena provodim tražeći nekoga tko će mi reći kako riješiti sve

moje poslovne probleme.

20. Uvijek se nastojim sprijateljiti sa ljudima koji bi mogli biti korisni u mom poslu.

21. Osjećam se samosvjesno kada sam u društvu veoma uspješnih poslovnih ljudi.

II. STRATEŠKO PROMIŠLJANJE

2. Sjetite se složenog problema, dvojbe ili odluke s kojom ste se bili susreli. (Može biti

poslovno ili privatno povezano, ili oboje.) Sada, pažljivo pročitajte svaku navedenu

vještinu promišljanja. Zatim ocijenite (1 – gotovo nikada, 2 – rijetko, 3 – ponekad, 4 –

često, 5 – gotovo uvijek) koliko često upotrebljavate vještinu kad se pojavi složeni

problem, dvojba ili odluka:

1. Suzdržavam se donositi odluke dok ne prikupim sve informacije.

2. Razmatram ishode mojih prijašnjih odluka.

3. Pokušavam naći poveznicu u dostupnim informacijama.

4. Najprije odlučim o načinu sagledavanja problema. Nakon toga tražim rješenje

problema.

5. U mislima rekonstruiram događaje.

6. Najprije definiram problem, a nakon toga ga raščlanim na segmente.

7. Odabirem prvo rješenje koje mi padne na pamet.

70

8. Nakon rješavanja problema, razmišljam o tome kako sam pristupio rješavanju

problema.

9. Tražim osnovne dugoročne korektivne mjere.

10. Sagledavam cjelokupnu sliku prije razmatranja detalja.

11. Obično pronalazim više od jednog objašnjenja načina funkcioniranja stvari.

12. Proučavam uzrok problema prije poduzimanja aktivnosti.

13. Slušam suprotna stajališta suradnika.

14. Rekonstruiram događaj.

15. Osmišljavam plan rješavanja problema prije nego uzmem u obzir druga stajališta.

16. Pitam se, kako povezati točke u ovoj situaciji.

17. Slušam ideje koje nisu prethodno uzete u obzir.

18. Pokušavam razumjeti kako i zašto nešto funkcionira nakon što je razriješeno.

19. Tražim temeljne promjene u organizacijskoj strukturi koje mogu dovesti do

značajnih poboljšanja rada.

20. Povezujem sadašnji problem i osobno iskustvo.

21. Pokušavam razumjeti kako su ljudi međusobno povezani u određenoj situaciji.

22. Pokušavam shvatiti kako su povezane činjenice u određenoj situaciji.

23. Inzistiram na mojem prvom dojmu, iako su prepoznate druge alternative.

24. Fokusiram se na ono što se predvidjelo i propustilo.

25. Razmišljam o razlozima postignutog uspjeha/neuspjeha

71

III. OPĆI PODACI

3. Spol

a) Ž

b) M

4. Dob

a) manje od 30

b) 30-40

c) 40-50

d) 50-60

e) više od 60

5. Najviše dostignuta razina obrazovanja:

a) srednja škola

b) fakultet (viša i visoka škola)

c) magisterij (znanstveni magisterij)

d) doktorat

6. Jeste li stekli određenu razinu obrazovanja u inozemstvu?

a) da

b) ne

7. Imate li poduzetničkog iskustva prije pokretanja sadašnjeg posla/zaposlenja u

poduzeću u kojem radite?

a) da

b) ne

72

8. Broj godina menadžerskog/poduzetničkog iskustva?

a) manje od 1 godine

b) 1-5

c) 6-19

d) 20-29

e) više od 30

9. Jeste li živjeli u inozemstvu?

a) da

b) ne

10. Broj zaposlenih u Vašem poduzeću:

a) nema zaposlenih

b) manje od 10

c) 11-50

d) 51-250

e) 251 i više

11. Procjena uspješnosti Vašeg poduzeća:

a) ispod prosjeka industrijske grane

b) u prosjeku industrijske grane

c) iznad prosjeka industrijske grane

73

Documents

USPOREDBA STRATEŠKOG PROMIŠLJANJA I …oliver.efri.hr/zavrsni/920.B.pdfgotovih metalnih proizvoda poduzetnički orijentirani i da li strateški promišljaju. Predmet istraživanja