Vrhbosna Naslovna 22017 Layout 1 6.7.2017 12:21 Page 327vrhbosanska-nadbiskupija.org/.../2018/02/Vrhbosna-2-2017-smanjena.pdf · + Fra Andrija Zirdum i + fra Ilija Matanović

Vrhbosna Naslovna 22017_Layout 1 6.7.2017 12:21 Page 327

Izdavač:Vrhbosanska nadbiskupijaKaptol 7, BiH ‐ 71000 Sarajevo

Nakladnik:Medijski centar Vrhbosanske nadbiskupije

Odgovara:Vinko kardinal Puljićvrhbosanski nadbiskup

Glavni urednik:Mladen Kalfić, kancelar

Grafička obrada:MCVN

Tisak:Suton ‐ Široki Brijeg

VRHBOSNA ‐ Službeno glasilo Vrhbosanske nadbiskupije

Vrhbosna 3-2014_Layout 1 10.10.2014. 9:46 Page 223

VRHBOSNA 2/2017

Sadržaj

POSLANICA MLADIMAPoruka Vinka kardinala Puljića za Dan mladih VN .................................................................. 87

SVETA STOLICAPapina poruka za 32. Svjetski dan mladih, 2017. ....................................................................... 88Objavljen Papin motuproprij „Sanctuarium in Ecclesia“ .......................................................... 91

CCEEDelegacija BK BiH sudjelovala u radu simpozija o mladima Europe u Barceloni ................ 92Priopćenje na završetku susreta osoba zaduženih za medije i glasnogovornikaeuropskih biskupskih konferencija i Izjava sofijskog Apostolskog egzarha .......................... 92

BK BIHOdržana sjednica Vijeća HBK i BK BiH za Hrvatsku inozemnu pastvu ................................ 9550. obljetnice Ravnateljstva dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu ..................................... 95Pozdrav biskupa mons. Tome Vukšića u ime BK BiH na znanstveno‐stručnomskupu o 50. obljetnici osnutka Ravnateljstva dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu ....... 98Poziv na IV Međudekanatski susret u BiH ................................................................................. 99Četvrti Međudekanski susret u Bosni i Hercegovini ................................................................. 100Propovijed biskupa mons. Tome Vukšića na IV. Međudekanskom susretu u BiH ............... 101XII. susret biskupa Biskupske konferencije BiH s članovima Konferencijeviših redovničkih poglavara i poglavarica BiH .......................................................................... 102VII. susret biskupa BK BiH s franjevačkim provincijalima u BiH ........................................... 103Zajednička Izjava članova Komisijā „Justitia et pax“ biskupskih konferencijaBosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije .................................................................................. 104Vjerske zajednice imaju obvezu biti moralna vertikala društva .............................................. 108Održana XVI. sjednica Stalnog vijeća BK BiH ............................................................................ 109

IZ VRHBOSANSKE NADBISKUPIJEImenovanje članova za izradu prednacrta o rješavanju socijalne nejednakostimeđu svećenicima u Vrhbosanskoj nadbiskupiji ....................................................................... 110Poziv na Svećenički sabor koji će se održati u Svećeničkom domu VN i u Vrhbosanskombogoslovnom sjemeništu 26. travnja 2017. .................................................................................. 11146. Dan mladih Vrhbosanske nadbiskupije ................................................................................. 112Primanje kandidata u malo Sjemenište i u Bogosloviju ............................................................ 114Poziv na susret profesora Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu s Velikimkancelarom KBF‐a ........................................................................................................................... 115Seminar za ovlast ispovijedanja 2017. ........................................................................................... 116Susret o župnim Caritasima ........................................................................................................... 117Imenovanja i premještaji ................................................................................................................. 118Dozvole ............................................................................................................................................. 118Svećenici slavljenici – jubilarci u 2017. .......................................................................................... 119Povelja o posveti novog oltara ....................................................................................................... 120Povelja o posveti župne crkve i oltara u Haljinićima ................................................................. 121

Vrhbosna 22017_Layout 1 11.7.2017 12:33 Page 3

VRHBOSNA 2/2017

Pastoralna anketa za župe u Vrhbosanskoj nadbiskupiji ........................................................... 122Kronika Vinka kardinala Puljića .................................................................................................... 126

PRILOZIPropovijed kardinala Puljića na misi u Gospinom svetištu Olovo........................................... 134Propovijed Vinka kardinala Puljića u povodu obilježavanja 50 godina Hrvatskekatoličke misije Innsbruck .............................................................................................................. 136Propovijed Vinka kardinala Puljića na 46. Danu mladih Vrhbosanske nadbiskupije ........... 138Propovijed biskupa mons. dr. Ratka Perića na Misi u Katedrali .............................................. 140Propovijed dr. fra Stipe Kljajića na korizmeni petak u Godini laika ....................................... 142Propovijed dr. fra Ivana Šarčevića na Peti korizmeni petak u Katedrali ................................ 144

BILJEŽIMOOdržan XXIII. Sabor svećenika Vrhbosanske nadbiskupije ....................................................... 147Godišnji susret sjemeništa Crkve u Hrvata .................................................................................. 148XX. ministrantsko zborovanje Vrhbosanske nadbiskupije......................................................... 150Posveta novoizgrađene crkve i oltara u župi Uznesenja BDM u Haljinićima ........................ 153Održana I. Vjeronaučna olimpijada .............................................................................................. 154

NAŠI POKOJNICI+ Fra Andrija Zirdum i + fra Ilija Matanović ................................................................................ 155


VRHBOSNA 2/2017 87

Po

slanic

a m

ladim

a

Poruka Vinka kardinala Puljića za Dan mladih VNDragi mladi, S Gospom „veličamo Boga“ za sve darove!

Papa Franjo u svojoj poruci mladima piše:„Susret dviju žena – mlađe i starije – ispunjenje prisutnošću Duha Svetoga i pun radosti ičuđenja (usp. Lk 1, 40‐45). Dvije majke, kao idjeca koju nose u svome krilu, gotovo plešuod radosti. Elizabeta, zadivljena Marijinomvje rom, kliče: “Blažena ti što povjerova da ćese ispuniti što ti je rečeno od Gospodina” (r.45). Dà, jedan od velikih darova koje je Djevicaprimila je zasigurno vjera. Vjera u Boga je ne ‐p r ocjenjiv dar, ali taj dar treba prihvatiti. Eli ‐zabeta blagoslivlja zbog toga Mariju, a Ona jojuzvraća hvalospjevom Veliča (Lk 1, 46‐55), ukojem nalazimo riječi: “Velika mi djela učiniSvesilni” (r. 49).

Evo nas po 46. puta da proslavimo Danmladih Vrhbosanske nadbiskupije u ovomGospinom svetištu. Kao što je Marija doživjelaveliki dar vjere, zato je izrekla svoj da. I Mi po ‐s tajući svjesni dara vjere i hrabro izričući Is ususvoj da, i mi danas, u vjeri, Boga veličamo zataj dar vjere i sposobnost da u pouzdanju sBogom surađujemo.

Isus vas poziva da ostavite svoj trag u živo‐tu, svoj trag u povijesti, kako svojoj osobnoj ta ‐ko i u povijesti mnogih drugih ljudi (usp. Go ‐vor na bdjenju, Krakov, 30. srpnja 2016.).

Za Mariju se kaže da je sve te stvari pohranji‐vala i prebirala u svom srcu (usp. Lk 2, 19.51).Ova jednostavna djevojka iz Nazareta uči nassvojim primjerom čuvati sjećanje na događajeiz života, ali i kako ih povezati, sastavljajući oddijelova cjelinu koja tvori mozaik.

U ovom hodočašću na ovom brdu Ko n džiloželimo u našoj Nadbiskupiji izgrađivati hrabre

vjernike u katoličkom laikatu, koji su sposobnisuočiti se s izazovima života. U ovoj godini100‐te obljentice fatimskih ukazanja, že limoposlušati Gospin poziv na obraćenje, te se hra‐bro uputiti za Isusom u ovom vremenu teškesekularizacije, koja nas želi osakatiti duhovno.

Zato veličamo Boga s Marijom za dar vjere,za hrabrost života, za ovo zajedništvo kojeizgrađujemo u vjeri, za spermnost da i mipreb i remo u svom srcu tajne Božje ljubavi, tese ostvarujemo u suradnji jedni s drugima zabolje sutra.

Neka nas ne prestraši naša ljudska krhkost,niti tmurni oblaci koji se nadvijaju nad našimprostorima, nego puni pouzdanja u Boga budi‐mo svjesni Božjeg povjerenja, koji s nama raču‐na u ovim vremenima na ovim prostorima.

Zato se radujem Vašem dolasku na ovohodočašće Gopi Kondžilskoj, vašoj otvoreno‐sti za molitvu, pokoru i sakrament pomirenja.Radujem se Vašoj mladosti koja izgrađuje hra‐brost za život, te se ne da lako zavesti nitiprev ariti. Znamo komu smo povjerovali. Zatomo limo Majku Mariju da nas povede putemIsusovim, te u svom srcu prebiremo tajneBožje ljubavi veličajući s Marijom Boga.

Želeći Vam iskrenu dobrodošlicu u ovo sve‐tište Gospino, od srca vas pozdravljam, s va ‐ma za vas molim i na sve zazivam obilje Bo ž ‐jeg blagoslova, predajući vas zaštiti naše nebe‐ske Majke.

Vinko kardinal Puljićnadbiskup metropolit vrhbosanski


88 VRHBOSNA 2/2017

SVETA

STO

LIC

A

Draga mladeži,

evo nas ponovno na putu nakon našega pre‐divnog susreta u Krakovu, gdje smo zajednoproslavili 31. Svjetski dan mladih i Jubilej zamlade u sklopu Svete godine milosrđa. Zavodiče smo uzeli svetog Ivana Pavla II. i svetuFaustinu Kowalsku, apostole Božjeg milosrđa,kako bismo ponudili konkretan odgovor naizazove našeg vremena. Doživjeli smo snažnoiskustvo bratstva i radosti, a svijetu dali znaknade. Naše različite zastave i jezici nisu bili raz‐log za suparništva i podjele, nego prigoda zaotvaranje vrata našega srca i građenje mostova.

U zaključnom dijelu Svjetskog dana mladihu Krakovu, najavio sam sljedeću postaju naše‐ga hodočašća, koja će nas, uz Božju pomoć,dovesti do Paname, 2019. godine. Na tom putuće nas pratiti Djevica Marija, koju svi naraštajinazivaju blaženom (usp. Lk 1, 48). Ova novadionica našeg putovanja nastavlja se na pretho‐dnu, koja je u središtu imala blaženstva, i poti‐če nas da nastavimo ići naprijed. Žarko senadam, naime, da ćete vi mladi ljudi i dalje kro‐čiti naprijed, da nećete samo njegovati sjećanjena prošla vremena, već i imati hrabrost u sada‐šnjosti i nadu za budućnost. Takvi stavovi suzasigurno postojali u mladoj djevojci Mariji izNazareta i jasno su izraženi u odabranim tema‐ma triju sljedećih svjetskih dana mladih. Ovegodine (2017.), razmišljat ćemo o Marijinojvjeri, koja u svojem hvalospjevu Veliča kaže:“Velika mi djela učini Svesilni” (Lk 1, 49). Temasljedeće, 2018. godine “Ne boj se, Marijo! Tanašla si milost u Boga” (Lk 1, 30) uvest će naspak u razmišljanje o hrabroj ljubavi kojom jeDje vica prihvatila anđelovo navještenje. Sv j e ‐tski dan mladih 2019. godine bit će nadahnutriječima “Evo službenice Gospodnje. Neka mibude po tvojoj riječi” (Lk 1, 38); to je Marijinodgovor anđelu, bremenit nadom.

U listopadu 2018. godine, u Crkvi će se odr‐žati Biskupska sinoda na temu Mladi, vjera irazlučivanje zvanja. Govorit ćemo o tome kakovi, mladi ljudi, živite iskustvo vjere usred iza‐zovâ našeg vremena. Raspravljat će se takođero temi kako možete postići zrelost na svomživotnom putu raspoznavanjem svojeg osob‐nog poziva, shvaćenog u širem smislu, to jest

poziva na brak, kao životnom opredjeljenju ilizanimanju, odnosno na posvećeni život i sve‐ćeništvo. Nadam se da će hod prema Svj et ‐skom danu mladih u Panami i tijek pripremaza Sinodu ići ukorak jedno s drugim.

Naše doba ne treba mladež koja se izležava po cijeli dan

Prema Lukinom Evanđelju, nakon što je odanđela primila navještaj i na poziv da postaneSpasiteljeva Majka odgovorila “da”, Marija ust ‐aje i žurno hita posjetiti svoju rođakinju Eliz ab ‐eta, koja je bila u šestom mjesecu trudnoće(usp. 1, 36.39). Marija je vrlo mlada; ono što jojje naviješteno neizmjeran je dar, no sa sobomnosi također vrlo velike izazove. Gospodin jojje zajamčio svoju prisutnost i potporu, ali je jošmnogo toga u njezinu umu i srcu ostalo nepoz‐nato i nejasno. Ipak, Marija se ne zatvara ukuću i ne dopušta strahu ili ponosu da ju spu‐taju. Marija nije tip osobe koja, da bi se dobroosjećala, treba dobar naslonjač u kojem se osje‐ća ugodno i na sigurnom. Ona nije djevojkakoja se po cijeli dan izležava na kauču! (usp.Govor na bdjenju, Krakov, 30. srpnja 2016.).Ako starijoj rođakinji treba pomoć, ona ne okli‐jeva nego odmah kreće na put.

Dug je put do Elizabetine kuće, oko 150 km.Ali mlada žena iz Nazareta, vođena DuhomSv etim, ne poznaje zapreke. Ti su joj dani pro‐vedeni na putovanju zasigurno pomogli u raz‐mišljanju o čudesnom događaju, čija je i samabila dio. Isto se događa i nama svaki put kadsudjelujemo na hodočašću. Tijekom puta pri‐sjećamo se događaja iz svoga života, proniče‐mo njihovo značenje i raspoznajemo svoje zva‐nje koje zatim, u susretu s Bogom i u služenjudrugima, dobiva jasne obrise.

Velika mi djela učini Svesilni

Susret dviju žena – mlađe i starije – ispu‐njen je prisutnošću Duha Svetoga i pun rado‐sti i čuđenja (usp. Lk 1, 40‐45). Dvije majke,kao i djeca koju nose u svome krilu, gotovoplešu od radosti. Elizabeta, zadivljena Ma ri ji ‐nom vjerom, kliče: “Blažena ti što povjerovada će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina”

Papina poruka za 32. Svjetski dan mladih, 2017.

"Velika mi djela učini Svesilni!" (Lk 1,49)


VRHBOSNA 2/2017 89

SVETA

STO

LIC

A

(r. 45). Dà, jedan od velikih darova koje je Dje ‐vica primila je zasigurno vjera. Vjera u Boga jeneprocjenjiv dar, ali taj dar treba prihvatiti.Eli zabeta blagoslivlja zbog toga Mariju, a Onajoj uzvraća hvalospjevom Veliča (Lk 1, 46‐55),u kojem nalazimo riječi: “Velika mi djela učiniSvesilni” (r. 49).

Marijina je molitva revolucionarna, to jehvalospjev žene snažne vjere, koja je svjesnasvojih granica, ali se pouzdaje u Božju mil os ‐rdnost. Ta hrabra mala žena Bogu zahvaljujejer pogleda na njezinu neznatnost, kao i zaspasenje koje je donio narodu, siromašnima iponiznima. Vjera je u središtu čitave Marijinepovijesti. Njezin nam hvalospjev pomažeshvatiti Gospodinovo milosrđe kao pokretač ‐ku snagu povijesti, povijesti svakog od nas,kao i čitavoga čovječanstva.

Kad Bog dotakne srce mladića ili djevojke onipostaju sposobni za velika djela. “Velika djela”koja je Svesilni ostvario u Marijinu životu govo‐re nam također o našem hodu kroz život, kojinije besmisleno lutanje, nego putovanje koje, uzasve svoje nesigurnosti i patnje, svoju puninumože naći u Bogu (usp. Angelus, 15. kolovoza2015.). Možda ćete mi reći: “Ali, oče, imam svojegranice, grješnik sam, što ja mogu učiniti?!” Kadnas Gospodin poziva, on se ne zaustavlja na on ‐o me što jesmo ili što smo postigli. Naprotiv, on ‐o ga trenutka kad nas poziva, on gleda sve onošto možemo postići, svu ljubav koju smo sposo‐bni darovati. Poput mlade Marije, možete učini‐ti da vam život postane sredstvom izgradnjeboljega svijeta. Isus vas poziva da ostavite svojtrag u životu, svoj trag u povijesti, kako svojojosobnoj tako i u povijesti mnogih drugih ljudi(usp. Govor na bdjenju, Krakov, 30. srpnja 2016.).

Biti mlad ne znači raskinuti vezes prošlošću

Marija je bila tek izašla iz adolescentske do ‐bi, baš poput mnogih od vas. No, hvalospjevVe l iča odjek je hvale njezina naroda i njegovepovijesti. To nam pokazuje da biti mlad neznači raskinuti veze s prošlošću. Naša osobnapovijest nastavlja se na dugi trag, ona je diozajedničkog putovanja kroz stoljeća onih kojisu nam prethodili. Poput Marije, pripadamosvome narodu. A povijest nas uči da, čak i kadaje morala ploviti po olujnom moru, Crkvu jevodila Božja ruka i pomagala joj da prebroditeške trenutke. Pravo iskustvo Crkve nije kao

neki flash mob, gdje se skupina ljudi dogovorinaći se na nekome mjestu, izvede neki kratkiperformans, a zatim se raziđu. Crkva je baštini‐ca duge tradicije koja se prenosi s naraštaja nanaraštaj, obogaćujući se istodobno iskustvimasvakoga pojedinca. Vaša osobna povijest tako‐đer ima svoje mjesto u povijesti Crkve.

Spominjati se prošlosti služi također tomeda budemo otvoreni neočekivanim načinimana koje Bog djeluje u nama i po nama. To namtakođer pomaže da budemo otvoreni Bogu danas može izabrati za svoje suradnike u ostvari‐vanju svojega nauma spasenja. Vi, kao mladiljudi, također možete činiti velike stvari i preu‐zeti veće odgovornosti jedino ako u svom živo‐tu prepoznate djelovanje Božje milosti i snage.

Želim vam postaviti nekoliko pitanja. Na kojinačin “pohranjujete” u svome sjećanju događa‐je i iskustva svoga života? Kako pristupate činje‐nicama i slikama koje su vam se utisnule u pam‐ćenje? Neki bi od vas, osobito oni koji su ranjeninekim životnim prilikama, možda htjeli “reseti‐rati” svoju prošlost, iskoristiti pravo da zabora‐ve sve što je bilo. Ali htio bih vas podsjetiti da nepostoji svetac bez prošlosti ni grešnik bezbudućnosti. Biser se rađa iz rane u školjci! Isus,svojom ljubavlju, može izliječiti naša srca i pret‐voriti naše rane u prave bisere. Gospodin, kaošto reče sveti Pavao, svoju moć može očitovatipo našim slabostima (usp. 2 Kor 12, 9).

Ipak, sva naša sjećanja ne bi trebala ostati zbi‐jena na jednome mjestu, kao u memoriji nekogtvrdog diska. Ne možemo isto tako sve pohrani‐ti u nekom virtualnom “oblaku” (cloud). Mor ‐amo naučiti kako od proteklih događaja stvoritidinamičnu stvarnost o kojoj ćemo razmišljati i izkoje ćemo izvlačiti pouku i značenja za našusadašnjost i budućnost. Mukotrpna je, ali nužnazadaća otkriti tanku nit Božje ljubavi koja seprovlači kroz sav naš život.

Mnogi ljudi kažu da ste vi mladi rastreseni ipovršni. Potpuno su u krivu! No, treba prizna‐ti da je u ovom našem dobu potrebno ponovnovratiti sposobnost razmišljanja o vlastitom ži v ‐o tu i njegova usmjeravanja prema budućnosti.Imati prošlost nije isto što i imati povijest. Usvom životu možemo imati mnogo uspomena,ali koliko ih je uistinu dio našeg sjećanja?Koliko su one značajne za naše srce i kolikonam pomažu dati smisao vlastitom životu? Nadruštvenim mrežama vidimo lica mladih namnoštvu fotografija koje su trag više ili manjestvarnih događaja, ali ne znamo koliko je sve to


90 VRHBOSNA 2/2017

SVETA

STO

LIC

A

stvarno “povijest”, iskustvo koje se može pre‐nijeti i koje je urešeno svrhom i smislom. Tele ‐v izijski programi nude obilje takozvanih “rea‐lity showa”, ali to nisu stvarne priče, to su sa ‐mo minute koje pred televizijskom kameromprovode osobe koje žive od danas do sutra, bezdubljeg plana. Ne dajte se zavesti ovim lažnimslikama stvarnosti! Budite protagonisti svojepovijesti, odlučujte o svojoj budućnosti!

Kako ostati povezani po uzoru na Mariju?

Za Mariju se kaže da je sve te stvari pohranji‐vala i prebirala u svom srcu (usp. Lk 2, 19.51).Ova jednostavna djevojka iz Nazareta uči nassv o jim primjerom čuvati sjećanje na događajeiz života, ali i kako ih povezati, sastavljajući oddijelova cjelinu koja tvori mozaik. Kako može‐mo naučiti to činiti u praksi? Dopustite mi davam ponudim neke prijedloge.

Na kraju svakoga dana možemo izdvojitinekoliko minuta da stanemo i prisjetimo se lije‐pih trenutaka, kao i izazova, onoga što je bilodobro i onoga što je pošlo po zlu. Na taj način,pred Bogom i pred samima sobom, možemoizraziti svoju zahvalnost, žaljenje i svoje povje‐renje. Ako hoćete, možete sve to također zapi‐sati u bilježnicu, voditi kao neku vrstu duhov‐nog dnevnika. To znači moliti u životu, sa živo‐tom i o životu, a to će vam sigurno pomoći daprepoznate velike stvari koje Gospodin čini zasvakog od vas. Kao što je rekao sveti Augustin,Boga možemo pronaći na širokim poljanamasvoga pamćenja (usp. Ispovijesti, X, 8, 12).

Čitajući hvalospjev Veliča shvaćamo kolikoje Marija poznavala Božju riječ. Svaki stih toghvalospjeva ima svoju paralelu u Staromezavjetu. Mlada Isusova majka znala je dobromolitve svoga naroda. Sigurno su je tome pou‐čili njezini roditelji, baka i djed. Koliko je samovažno prenošenje vjere s koljena na koljeno!Postoji neko skriveno blago u molitvama kojenas uče naši pređi, u onoj živoj duhovnostiobičnih ljudi koju nazivamo pučkom pobožno‐šću. Marija baštini vjeru svoga naroda i obliku‐je je u hvalospjev koji je u potpunosti njezin, aliu isti mah i hvalospjev čitave Crkve. I cijela gaCrkva zajedno s njom pjeva. Da biste i vi mladimogli pjevati Veliča i svoj život učiniti darom zacijelo čovječanstvo, bitno je da se povežete spovijesnom tradicijom i molitvom svojih pre‐daka. Zato je za vas važno poznavati Bibliju,Božju riječ, svakodnevno je čitati i pustiti je da

govori vašem životu, te događaje iz svakodne‐vnog života tumačiti u svjetlu onoga što vamGospodin govori u Svetom pismu. U molitvi i umolitvenom čitanju Biblije (takozvana lectio di ‐v ina), Isus će vaša srca ispuniti toplinom i pro‐svijetliti vam korake, čak i u tamnim trenucimavašega života (usp. Lk 24, 13‐35).

Marija nas također uči živjeti “euharistijski”,to jest zahvaljivati i hvaliti, a ne usredotočiti sesamo na svoje probleme i teškoće. U životu vri‐jedi da današnje prošnje postaju razlozimasutrašnje zahvalnosti. Tako će vaše sudjelovanjena misi i pristupanja sakramentu pomirenja bitiujedno i vrhunac i novi početak. Vaši će se živo‐ti obnavljati iz dana u dan u oproštenju i postatće trajna hvala Svevišnjemu. “Uzdajte se u Božjepamćenje […] njegovo pamćenje je srce ispunje‐no nježnošću i samilošću, koje s radošću brišesvaki trag zla u nama” (usp. Homilija na misiSvj etskog dana mladih, Krakov, 31. srpnja 2016.).

Vidjeli smo da hvalospjev Veliča izvire iz Ma ‐rijina srca u času u kojem susreće svoju starijurođakinju Elizabetu. Svojom vjerom, svojimoštroumnim pogledom i svojim riječima, Eli z ‐abeta pomaže Djevici bolje shvatiti veličinu on ‐oga što Bog u njoj ostvaruje, kao i poslanje kojejoj je povjerio. A vi, jeste li vi svjesni čudesnogvrela bogatstva koji predstavlja susret izmeđumladih i starijih osoba? Koliku važnost pridaje‐te starijim osobama, svojim bakama i djedovi‐ma? S pravom se želite “vinuti u let”, u svomsrcu nosite tolike snove, ali trebate i mudrost iviziju starijih. Dok širite svoja krila da poletite,važno je da otkrijete svoje korijene i preuzmeteštafetu od osoba koje su vam prethodile. Da bise izgradilo budućnost koja ima smisla, potre‐bno je poznavati događaje iz prošlosti i zauzetistav prema njima (usp. Amoris laetitia, 191,193). Vi mladi imate snagu, a starije osobe imajupa mćenje i mudrost. Kao što je Marija učinila sEliz abetom, upravite svoj pogled u starije, svojebake i djedove. Oni će s vama razgovarati o stv ‐arima koje mogu pobuditi oduševljenje u vašemduhu i dirnuti vas u srce.

Kreativna vjernost za izgradnjubudućnosti

Istina je da ste još mladi te vam je stoga mo ‐žda teško shvatiti vrijednost i važnost tradicije.Morate međutim znati da to nije isto što i bititradicionalisti. To nikako! Kad je Marija u Ev a ‐n đelju rekla “velika mi djela učini Svesilni”,


VRHBOSNA 2/2017 91

SVETA

STO

LIC

A

ona želi reći da ta “velika djela” nisu prošlost,nego se nastavljaju događati u sadašnjosti. Nijeriječ o nekoj dalekoj prošlosti. Znati se spomi‐njati prošlosti ne znači biti nostalgičan nitinavezan za određeno razdoblje povijesti, većznati prepoznati vlastite korijene, tako da semožemo uvijek vraćati na ono bitno i sa stvara‐lačkom vjernošću prionuti izgradnji budućno‐sti. Bilo bi potpuno pogrešno i u konačnicibeskorisno njegovati pamćenje koje nas koči isputava, gdje bismo uvijek iste stvari činili naisti način. Pravi je Božji dar vidjeti kako mnogiod vas, sa svojim pitanjima, snovima i preispi‐tivanjima, odbijaju slušati one koji govore kakose stvari ne mogu promijeniti.

Društvo koje cijeni samo sadašnjost sklonoje također odbaciti sve naslijeđe prošlosti, kaošto su na primjer institucije braka, posvećenogživota i svećeničkoga poslanja. Na to se gledakao na besmislene i zastarjele forme. Nekimisle da je bolje živjeti u takozvanoj “otvore‐noj” situaciji, prolaziti kroz život kao da je toneki reality show, bez cilja i svrhe. Ne dajte seobmanuti! Bog je došao proširiti obzore našegživota u svakom pogledu. On nam pomažepridati prošlosti vrijednost koja joj pripadakako bismo bolje gradili budućnost sreće. No,to je moguće samo ako imamo vjerodostojnoiskustvo ljubavi, koje nam konkretno pomaže

razabrati Gospodinov poziv i uz njega prionu‐ti. Jedino nas to čini istinski sretnima.

Draga mladeži, povjeravam naš hod premaPanami, kao i tijek priprema za sljedeću Bis k ‐upsku sinodu, majčinskom zagovoru BlaženeDjevice Marije. Molim vas da imate na umudvije važne obljetnice u 2017. godini: tristotuobljetnicu pronalaska slike Gospe od Apa re c ‐ide u Brazilu i stotu obljetnicu ukazanjâ uFatimi, u Portugalu, gdje, uz Božju po m oć,planiram hodočastiti sljedećega svibnja. SvetiMartin od Porresa, jedan od svetaca zaštitnikaLatinske Amerike i Svjetskoga dana mladih2019. godine, u svojem poniznom svakodne‐vnom služenju, običavao je Mariji donositinajljepše cvijeće, kao znak svoje sinovske lju‐bavi. I vi, poput njega, njegujte odnos prisno‐sti i prijateljstva s Gospom, povjeravajući jojsvoje ra d osti, nemire i brige. Uvjeravam vasda neć ete požaliti!

Neka nas mlada djevojka iz Nazareta, koja jeu čitavom svijetu poprimila tisuću imena i lica,da bi se učinila bliskom svojoj djeci, sve zagova‐ra i pomogne nam da pjevamo o velikim djeli‐ma koja Gospodin u nama i po nama ostvaruje.

Iz Vatikana, 27. veljače 2017.Spomendan svetoga Gabrijela od Žalosne Gospe

Objavljen Papin motuproprij „Sanctuarium in Ecclesia“

U subotu, 1. travnja 2017. objavljen je Papinmotuproprij naslovljen „Sanctuarium inEcclesia“, kojim se opća nadležnost za katoli‐čka svetišta diljem svijeta prebacuje sa Zboraza kler na Papinsko vijeće za promicanje noveevangelizacije na čijem je čelu nadbiskup RinoFisichella. Vijeće će tako biti izravno odgovor‐no za uspostavljanje međunarodnih svetišta iodobrenje njihovih statuta, za proučavanje iprimjenu mjera u svrhu promicanja evangeli‐zacijske uloge svetišta, kao i za njegovanje pu ‐č ke pobožnosti u tim istim svetištima.

Nadalje, Vijeće će biti nadležno za unaprje‐đivanje organskog dušobrižništva u svetištimakao „pokretačke snage nove evangelizacije“, a

k tomu i za promicanje kako nacionalnih takoi međunarodnih susreta usmjerenih prema pa ‐s toralnoj obnovi pučke pobožnosti kao i hodo‐čašćenja u sveta mjesta. Osim toga to će Pap i ‐nsko vijeće promicati posebnu formaciju dje‐latnika svetišta, a jedna od uloga će biti i „bud‐nost“ kako bi se hodočasnicima mogla ponu‐diti dosljedna te stalna duhovna i crkvenapomoć. Konačno, taj će vatikanski ured bitinad ležan za kulturno i umjetničko unaprjeđi‐vanje svetištâ u skladu s via pulchritudiniskao jedno od specifičnih načina evangelizacije.

(kta/rv)


92 VRHBOSNA 2/2017

CC

EE

Delegacija BK BiH sudjelovala u radu simpozijao mladima Europe u Barceloni

Mons. Pero Sudar, pomoćni biskup vrhbo‐sanski i Predsjednik Pedagoškog vijećaKatoličkih „Škola za Europu“ u BiH, Vlč. Tom ‐i slav Mlakić, ravnatelj Nacionalnog katehet‐skog ureda BK BiH i vlč. Šimo Maršić, u imeOdbora za mlade koje djeluje unutar Vijeća zalaike BK BiH sudjelovali su od 28. ožujka do31. ožujka 2017. godine u Barcelonu na Sim ‐poziju o Praćenju mladih na njihovom putuslobodnog odgovora na Kristov poziv. Sim ‐pozij je organiziralo Vijeće Biskupijskih konf ‐er e ncije Europe u prostorima barcelonske bog ‐os lovije, a s ciljem pripreme za najavljenu Sin ‐odu o mladima koja će biti održana u listopa‐du 2018. godine.

Na susretu se okupilo 275 nacionalnih dele‐gata odgovornih za Sveučilišni pastoral, Kat ‐ol ičko školstvu, Katehezu, Pastoral zvanja iPastoral mladih. Simpozij je bio mjesto susre‐ta, molitve, razmjene iskustava u praćenjumladih iz različitih sektora, zajedničkog pro‐mišljanja i osluškivanja mladih. Tema susretabio je događaj susreta učenika s Uskrslim Isu ‐s om na putu u Emaus koji je sudionicimaSimpozija poslužio kao temelj promišljanja opraćenju mladih u njihovom odrastanju.

Vrhunac Simpozija je bilo euharistijskoslavlje u crkvi Svete Obitelji (Sagrada Familia),koje je predvodio Kardinal Agnelo Bagnasco,predsjednik Vijeća Biskupijskih konferencijaEurope. Zadnji dan Simpozija Jutarnju moli‐tvu i Sv. Misu predvodio je Mons. Juan Jose

Omella, nadbiskup Barcelone, koji je zahvaliosudionicima Simpozija na njihovom radu ipozvao ih da slijede model Emausa u praćenjumladih ljudi, osluškujući mlade ljude i prepo‐ručujući im slijediti Krista u njihovom životu.

Kardinal Lorenzo Baldisseri, generalni tajnikSinode biskupa, sudionicima je govorio o Sin ‐od alnom putu koji uključuje Pripremni doku‐ment koji je već objavljen i u kojem se nalaziupitnik koji je upućen cijeloj Crkvi. Radni dok ‐ument (Instrumentum Laboris) Sinode biskupaće biti sastavljen nakon što pristignu odgovori,prijedlozi i sugestije iz cijeloga svijeta, te će bitidan Sinodskim ocima na promišljanje i diskusi‐ju. Zaključne riječi Simpozija bile su povjerenePredsjedniku Vijeća biskupijskih konferencijeEurope, Kardinalu Agnelu Bagnascu, koji je na ‐g lasio važnost odgojitelja u današnjem društve‐nom kontekstu, u kojem je odgojitelj mora bitiza gledan u Isusa, jedinog i pravog Učitelja. Ka ‐r dinal Bagnasco zaključio je riječima upućenimmladima: „Gledamo na generaciju mladih svelikim povjerenjem i ljubavlju; na nama je bitidanas evangelizatori, uvjereni da to danasznači poučiti ljude umjetnosti življenja! Prov id ‐nost nam je dala ovo vrijeme koje je nam seponekad čini zahtjevnim, prihvatimo ga spovjerenjem i ljubavlju (...) Da, želimo ga dobroživjeti mijenjajući sebe i pomažući drugima.“

(kta)

Priopćenje na završetku susreta osoba zaduženihza medije i glasnogovornika europskih biskupskihkonferencija i Izjava sofijskog Apostolskog egzarha

Godišnji susret osoba zaduženih za medijei glasnogovornika europskih biskupskih kon‐ferencija održan je od 7. do 10. lipnja 2017. uSofiji (Bugarska) na poziv predsjednika Bug ‐ar ske međuobredne biskupske konferencijemons. Christa Proykova, sofijskog apostol‐skog egzarha.

U glavnom gradu Bugarske, glasnogovor‐nici su raspravljali o korištenju novih medija, aosobito društvenih mreža, s ciljem povećanjasinodalne dimenzije Crkve i širenja pojma zv ‐anja u kršćanskoj svijesti te služenja i zauzeto‐sti Crkve za Europu i njezina nastojanja u bo ‐rbi protiv oblika zlostavljanja djece na interne‐


VRHBOSNA 2/2017 93

CC

EE

tu. Između ostaloga, razmijenili su iskustva ipr ojekte na području komunikacija.

U Sofiji su 45 delegata iz 25 europskihzemalja imali također prigodu produbiti i vrj ‐e dnovati važnu kulturnu baštinu bugarskogkršćanskog nasljeđa, posjetiti i susreti se sravnateljem Bugarske državne agencije (BTA –Bulgarian News Abency), Maximom Min ch e ‐vim i slaviti Euharistiju sa župnom zajedni‐com. U Katoličkoj Crkvi u Bugarskoj postojiza je dnica latinskog obreda kao i zajednica biz ‐a ntskog obreda. Ova malobrojna katolička zaj ‐ed nica, koja je osobito živa, susreće se s broj‐nim izazovima.

Izjava sofijskog Apostolskog egzarha

U vrijeme dok se Bugarska priprema da poprvi put u svojoj povijesti preuzme predsjeda‐nje Vijećem Europske Unije (od siječnja 2018.),glasnogovornici biskupskih konferencija in fo ‐r mirani su o žalosnom stanju do kojeg je neda‐vno došlo između Sofijskog egzarhata i Fin an ‐cijskog odjela glavnog grada koji uporno odbi‐ja priznati vjerski status katoličkih samostanau Sofiji.

Mjesna Katolička Crkva stoga bila je primo‐rana obratiti se sudu pravde protiv spomenu‐tog Financijskog odjela koji, unatoč opetova‐nih pisanih izdvojenih mišljenja sa strane raz‐nih mjerodavnih nadležnih organa, kao na pr ‐i mjer Uprave Vijeća za vjerska pitanja pri Vij ‐eću ministara Bugarske, radije želi ići do krajapravnoga postupka koji je u tijeku.

Za egzarhijske pravnike i za mons. ChristaProykova „ova nesretna tvrdoglavost bacaloše svjetlo na poštivanje prava na vjersku slo‐bodu u Bugarskoj u mjeri u kojoj pokazujeranjivost na osobne interpretacije općinskih ilidržavnih službenika”.

Deset godina od ulaska Bugarske uEuropsku Uniju

Deseta obljetnica ulaska Bugarske u Eur op ‐sku Uniju bila je prigoda za razmišljanje o sta‐nju Unije i o društvenim, političkim, gos po ‐darskim i kulturnim izazovima koji postoješirom europskog kontinenta. Stalni promatračSvete Stolice pri Vijeću Europe mons. PaoloRudelli i generalni tajnik COMECE o. OlivierPoquillon svojim su izlaganjima pomogli gla‐

snogovornicima u spomenutom razmišljanju.Nastojanje Crkve u ovom projektu mira i

razvoja, što je sudbina ove zajednice i što biEuropska unija trebala biti, pokazuje se kroztrajno i diskretno praćenje rada europskih insti‐tucija. Brojni izazovi, koji danas prijete ko hezijii samom europskom projektu, zahtijevaju odeuropskih institucija obnovljeni napor u promi‐šljanju vlastitih načina rada tražeći inspiraciju uvelikim idealima. Kao svjedočanstvo zauzima‐nja Crkve za Europu, sastat će se predsjednicieuropskih biskupskih konferencija krajemrujna u Minsku (Bjelorusija), na poziv CCEE‐ate, između ostalih tema, zajednički promišljatio poslanju Crkve u današnjem kontekstueuropskog kontinenta. COMECE ‐ crkveno tije‐lo koje prati rad Eur op ske unije – zajedno sDržavnim tajništvom Svete Stolice, sa svoje ćestrane u jesen (od 27. do 29. listopada 2017.) uRimu organizirati europski dijaloga pod naslo‐vom „(Pre)‐misliti Europu. Kršćanski doprino‐si za budućnost europskog projekta“.

Promišljanje o Europi zaključeno je susre‐tom s bugarskim carem Simeonom II., bivšimpremijerom (od 2001. do 2005.), tijekom kojegsu sudionici upoznati s velikim trudom i nje‐govim osobnim doprinosom u ostvarenjueuropskog projekta.

Sinoda o mladima

Polazeći od predstojeće Sinode o mladima,glasnogovornici su promišljali o tehnološkomrazvoju na području komunikacija i širenjadruštvenih medija. Usredotočili su se na kon‐cept sinodalnosti, na način komuniciranjakršćanskog pojma zvanja te crkvenog nastoja‐nja u borbi protiv zlostavljanja maloljetnikana internetu. Tijekom radnog dijela zasjeda‐nja svoja izlaganja održali su stručnjaci: o.Eric Salobir, generalni promicatelj za društve‐ne komunikacije dominikanaca, sestra Nat h ‐alie Becquart, ravnateljica Nacionalne službeza evangelizaciju mladih i zvanja Francuskebiskupske konferencije, i član Družbe Isusovep. dr. Hans Zollner, predsjednik Centra zazaštitu djece.

Novi mediji, a posebno društvene mreže,mogu dati veliki doprinos u promicanju pra‐kse sudjelovanja vjernika u životu i promišlja‐nju Crkve.

Digitalna kultura, u kojoj se razvija praksa


94 VRHBOSNA 2/2017

CC

EE

„kolektivne inteligencije„ (crowdsourcing)tipična za svijet hakera i „open sourcea“, štoukazuje na sudjelovanje sve većeg brojaumova zauzetih u promišljanju o istom pita‐nju, o istoj situaciji, o istim problemima, kakobi se na kraju identificirao i povećao broj mo ‐gu ćih rješenja na određeni problem bez traže ‐nja da se dođe do „zajedničke odluke”, mo gaobi pomoći u življenju i korektnom razmišljanjusinodalnosti Crkve. Ove nove tehnološkemogućnosti, međutim, zahtijevaju sa straneCrkva i društva u cjelini hitnu pozornost kakobi uistinu bile u službi ljudske osobe, njezino‐ga dobra i njezine istine.

Također i u komunikaciji oko pojma kršćan‐skog poziva, Crkva ne može ne koristiti novasredstava društvenih komunikacija, društve‐nih mreža i kulture slike u koje su uronjenimladi ljudi danas. Nužno je puno raditi kori‐steći pedagogiju videa i dajući glas onim isku‐stvima koja su u stanju pokazati ljepotu različi‐tih zvanja u Crkvi kao služenja za dobro svih ina slavu Božju, a istovremeno pomoći osobi uuvodnom razmišljanju o vlastitom odnosu s

Gospodinom koji poziva svakog od nas.Unatoč patnji uzrokovanoj slučajevima zlo‐

stavljanja maloljetnika počinjenih sa stranezaređenih crkvenih službenika, Crkva je svje‐sna svog poziva da bude na prvoj crti u borbiprotiv svih oblika zlostavljanja maloljetnikakoja se u eri konekcije događa sve više nainternetu i preko interneta. Glasnogovornicisu informirani o inicijativama poduzetim natom području, a na osobit način o onima kojepromiče Centar za zaštitu djece SveučilištaGregorijana i predstojećeg kongresa „Dječjedo s tojanstvu u digitalnom svijetu” koji će seodržati od 3. do 6. listopada 2017. u Rimu i kojipotvrđuje nastojanje Crkve, zajedno s vlastimai brojnim drugim međunarodnim institucija‐ma, u sučeljavanju s tim fenomenom.

Susret je, na koncu, bio i prigoda da se raz‐mijene projekti dobre prakse biskupskih konfe‐rencija na području društvenih komunikacija.

Susret glasnogovornika 2018. godine odr‐žat će se od 26. do 28. lipnja 2018. u Rimu.

(kta)


VRHBOSNA 2/2017 95

BK

BIH

Održana sjednica Vijeća HBK i BK BiHza Hrvatsku inozemnu pastvu

U zgradi Hrvatske biskupske konferencije uZagrebu održana je pod predsjedanjem po mo ć ‐nog biskupa vrhbosanskog mons. Pere Su dara 24.travnja 2017. godišnja sjednica Vijeća Hrvatskebiskupske konferencije i Biskupske konferencijeBosne i Hercegovine za hrvatsku inozemnupastvu. Na sjednici Vijeća sudjelovali su, uz pred‐sjednika biskupa Sudara, ravnatelj Dušob riž ni štvaza Hrvate u inozemstvu dr. Tomislav Markić, kojije ujedno i tajnik Vijeća, fra Miljenko Šteko, pred‐sjednik Ko nfe rencije viših redovničkih poglavara ipoglavarica Bosne i Hercegovine, pod ručni dele‐gati hrv atske inozemne pastve: za Ju žnu Amerikumons. Drago Balvanović, za Kanadu mons. Iv anVukšić, za Njemačku don Ivica Komadina, zaZapadnu Europu vlč. Stjepan Čukman, za Švicar‐sku fra Branko Radoš, za Oc ea niju fra Ivo Tadić,za Sjedinjene Američke Države fra Nikola Pašalići za Sloveniju fra Marko Prpa, te predstavnicapastoralnih suradnika iz Nje m ačke Sanja Jakopić.

Biskup Sudar je otvarajući sjednicu prenio poz‐drave i pohvalu hrvatskih biskupa za rad našihmisionara i pastoralnih suradnika među našim

iseljenicima. Potom je ravnatelj Markić podnio go ‐di šnje izvješće o djelovanju Ravn ate ljstva u 2016.godini, istaknuvši najvažnije dog ađaje u proteklojgodini te predstavivši projekte za tekuću godinu.Posebno je istaknuo 50. obljetnicu utemeljenjaRavnateljstva, a taj će Ju b ilej biti proslavljenZnanstveno‐stručnim skup om, koji će se 25. i 26.travnja održati u Nad biskupijskom pastoralnominstitutu u Zagrebu, te zahvalnim Misnim slav‐ljem, koje će 26. travnja s početkom u 19 sati uzagrebačkoj prvostolnici predvoditi kardinal JosipBozanić, nadbiskup zagrebački, uz koncelebracijuhrvatskih biskupa, okupljenih na redovitom zasje‐danju Hrvatske biskupske konferencije, redovni‐čkih poglavara i svećenika, koji djeluju ili su djelo‐vali u hrvatskoj inozemnoj pastvi.

U nastavku sjednice izvješća o povjerenim impodručjima podnijeli su delegati hrvatske ino‐zemne pastve, podijelivši jedni s drugima pote‐škoće i izazove s kojima se susreću, osobito usituaciji pojačanoga iseljavanja hrvatskih katoli‐ka iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

(kta/ika)

50. obljetnice Ravnateljstva dušobrižništvaza Hrvate u inozemstvu

U povodu obilježavanja 50. obljetnice Rav na te ‐lj stva dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu uNa d biskupijskom pastoralnom institutu u Za g r ‐ebu 25. i 26. travnja organiziran je zn ans tv eno‐str ‐u č ni skup. Pokrovitelji skupa su Hr va ts ka biskup‐ska konferencija i Biskupska konferencija Bosne iHe r cegovine, a u organizaciji sk upa, uz Ra vn ate lj ‐s tvo, sudjelovali su Hrvatsko katoličko sveučilište ika tolički bo g os lovni fakulteti Sveučilišta u Zag ‐rebu i Uni verziteta u Sarajevu.

U pozdravnoj riječi ravnatelj Dušobrižništva zaHrvate u inozemstvu vlč. dr. Tomislav Mar kićpojasnio je kako se za osnutak Rav na t e ljstva uz ‐ima dan imenovanja prvoga nacional nog rav ‐natelja u osobi svećenika Prelature Op us Dei donVladimira Vincea. Njegov dekret da tira od 25. lip‐nja 1966. No, odlučeno je da se proslava jubilejaodrži uz ovogodišnju sjednicu Vijeća.

Predsjednik HBK nadbiskup Puljić izrazio jera dost zbog susreta, te rekao da pedeset godinain stitucionalnoga pastoralnog rada dobra je prigo‐

da Bogu reći iskreni hvala. Najprije za dar vjereko jim je pratio hod naših ljudi u tuđini, kao i zadar njihove ljubavi prema Crkvi koju su očitovaliok upljajući se u misijama i pastoralnim centrimadi ljem svijeta. Ovo je prigoda reći velika hvala Bo ‐gu za svećenike, redovnice i redovnike i zauzetevj ernike laike koji su dekretom naših biskupa po ‐šli djelovati među iseljeništvo. Svojim radom i bri ‐g om za njih oni su ispisali svijetle stranice hrvats ‐ke povjesnice i povjesnice Ka t oličke Crkve. U našuzahvalu želimo uključiti i biskupije domaćine kojesu nas u tim teškim vremenima razumjele i poka‐zale veliko srce prema vjerskim potrebama našihiseljenika, rekao je nadbiskup Puljić, te zahvaluuputio sv ima koji sada djeluju u inozemnoj pastvi.

Biskup Vukšić, prenoseći pozdrave i čestitkeka rdinala Vinka Puljića, naglasio je kako je to pri g ‐oda sa zahvalnošću se sjetiti svih osoba koje su diosvoga života, dušobrižničkoga um ijeća i truda ul ‐ožili za duhovne potrebe hrvatskih iseljenika, kao iza one koji se u naše vrijeme daruju u tu svrhu.


96 VRHBOSNA 2/2017

BK

BIH Skup su također pozdravili gosp. Zvonko

Milas i ministar vanjskih poslova Vlade republi‐ke Hrvatske gosp. Davor Ivo Stier.

Nakon pozdravnih govora ravnatelj Markić jeizvjestio da je u Hrvatskoj inozemnoj pastvi djela‐tno u 187 hrvatskih misija i centara trenutačno197 svećenika od čega su dvije trećine redovnici tepet trajnih đakona, 50 redovnica i 44 pastoralnasuradnika i suradnica laika, te 49 tajnika i tajnica.

Prvi blok predavanja znanstveno‐stručnogsk upa o 50. obljetnici Ravnateljstva dušobrižniš ‐t va za Hrvate u inozemstvu pristupio je temi upovijesnom kontekstu.

Doc. dr. sc. Mario Bara s Odjela za sociologijuHrvatskog katoličkog sveučilišta održao je preda‐vanje „Povijesni kontekst hrvatskih migracija”. Opočecima organizirane pastoralne skrbi među ise‐ljenicima s posebnim osvrtom na djelovanje prvo‐ga ravnatelja dr. sc. Vladimira Vincea govorio je dr.sc. Daniel Pa t afta, OFM s Katoličkog bogoslovnogfakulteta Sveučilišta u Zagrebu. „Kardinal FranjoKuh arić i mons. Vladimir Stanković promotori pa ‐s toralne skrbi među iseljenicima” bio je naslov pre‐davanja doc. dr. sv. Tomislava Anića s Odjela zapovijest HKS‐a. Vremenski predavanje je obuhva‐tio period od 1969. do 1999. godine. Predavač jeukazao da u vrijeme borbe za slobodnu i neovisnudržavu, upravo je iseljena Hrvatska preko inozem‐ne pastve bila nemjerljiv izvor ne samo duhovnepomoći, već i ma t erijalne. Anić je iznio i jedankuriozitet. Na ime, u prvim godinama državnostidevedesetih godina prošloga stoljeća uobičajilo seda hr vatski veleposlanici i konzuli prije odlaska uslužbu odlaze kod mons. Stankovića kako bi dobi‐li kvalitetne informacije o zemljama u koje odlaze,ali isto tako i o iseljenicima u tim zemljama što imje bilo od velike pomoći u organizaciji posla. Nakraju mandata mons. Stankovića u hrvatskom ino‐zemnoj pastvi postojalo je 192 župe i misije u koji‐ma je djelovalo 252 svećenika, a zajedno sa surad‐nicima broj djelatnika inozemne pastve iznosio je542 osobe. Predsjednik Vijeća HBK i BK BiH zahrvatsku inozemnu pastvu pomoćni vrhbosanskibiskup dr. sc. Pero Sudar održao je predavanje„Osnivanje i djelovanje Vijeća za hrvatsku inozem‐nu pastvu”. Biskup Sudar je naglasio kako je osni‐vanje i djelovanje Vijeća izraz i potvrda svijesti do ‐movinske Crkve da Hrvati katolici, iako već ge n ‐eracijama žive kao punopravni članovi mjesnih Cr ‐kava zemalja u kojima žive, ne prestaju biti pasto‐ralna briga i Crkve u Domovini. K tomu, važna je ičinjenica da privrženost Hrvata katolika hrvatskimmisijama i župama u svijetu i plodno djelovanje tihmisija potvrđuje potrebu i opravdanost postojanjai djelovanja Vijeća. Biskup je također naglasio kakoiz toga proizlazi da su Vijeće i Hrvatska inozemna

pastva plodno i dragocjeno svjedočanstvo zajedni‐štva, po svim šavovima, podijeljenoga narodnogabića. Rad Vijeća mora biti potpora misionarima uinozemnoj pastvi, stoga, nastavio je biskup „radVijeća nije i ne može se nazvati samo savjetodav‐nom, nego je ona više posrednička. Pos r e dničkuulogu vrši prvenstveno između domovinskeCrkve i samih svećenika i pastoralnih djelatnika uhrvatskim katoličkim misijama i župama u ino‐zemstvu. Naime, sjednice Vijeća su mjesto i prilikagdje delegati, a preko njih svi djelatnici u hrvatskojinozemnoj pastvi mogu iznositi svoje prijedlogebiskupima kao predstavnicima domovinskeCrkve, istaknuo je biskup Sudar.

U popodnevnom dijelu prvoga dana znanstve‐no‐stručnog skupa o 50. obljetnici Rav nateljstvadušobrižništva za Hrvate u inozemstvu u utorak,25. travnja dat je osvrt na dušobrižništvo za Hrvatepo regijama. O dušobrižništvu među hrvatskimiseljenicima u SAD‐u govorio je dr. doc MateBižaca. Istaknuo je, kako se govori o broju od800.000 Hrvata u SAD‐u od kojih polovica živi naprostoru gdje su nekad postojale hrvatske misije ižupe, a danas su u okviru mjesnih crkvenih struk‐tura. Od druge polovice prema njegovim riječimasamo 25% dobro govori hrvatski i dolazi na hrvat‐ske mise. Stoga je uveden vjeronauk na engleskomjeziku i dvojezične mise. „Rav na te ljstvo mora slatiu SAD mlađe svećenike i koji izvrsno poznajuengleski jezik, bez toga malo će se postići u pastvi”,rekao je na kraju Bižaca. O dušobrižništvu uKanadi govorio je delegat HIP‐a za Kanadu mons.Ivan Vukšić. Danas u 17 hrvatskih župa djeluje 20svećenika i 17 hrvatskih redovnica. Pretpostavljase da danas u Kanadi živi oko 200.000 Hrvata. Savduhovni, kulturni i sportski život odvije se u župa‐ma. Delegat HIP‐a za Južnu Ameriku mons. DragoBalvanović govoreći o tom kontinentu, naglasio jekako u Južnoj Americi postoje samo dva hrvatskakatolička centra u Argentini „Sv. Nikola Tavelić” iu Peruu hrvatska vikarija „Sv. Leopold Mandić”.Ostale dr ž ave J. Amerike imaju povremeni kontakts hrvatskim misionarima iz ove dvije zemlje. Upastoralnom djelovanje uključene su i redovniceKćeri Milosrđa, milosrdnice i karmelićanke. O jedi‐noj hrvatskoj katoličkoj misiji na afričkom kontine‐ntu, onoj u Johannesbourgu govorio je fra IvicaStrčić. Danas se računa da u Južnoj Africi živi oko4000 Hrvata. Prof. dr. sc. Pavo Jurišić s Kat o l ičkogabogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Sa r ajevo pred‐stavio je pastoralni rad dijecezants kog klera međuHrvatima u Australiji. O pas toralu u Australijikojega pokrivaju hrvatski fr a njevci govorio je dr.sc. Ivan Hrstić s Instituta društvenih znanosti IvoPilar koji je predavanje pripremio s prof. dr. sc.Vesnom Drapač sa Sveučilišta u Adeleide.


VRHBOSNA 2/2017 97

BK

BIH

Na kraju prvoga dana znanstveno‐stručnogskupa o 50. o obljetnici Ravnateljstva dušobrižni‐štva za Hrvate u inozemstvu u utorak, 25. travnjabilo je riječ o doprinosu HRT‐a u čuvanju identi‐teta Hrvata katolika u dijaspori. U programu susudjelovali izv. prof. dr. Božo Skoko s Fakultetapolitičkih znanosti Sve u čilišta u Zagrebu i novi‐nar i urednik pri HRT‐u Zvonko Božinović.

U nastavku rada znanstveno‐stručnog skupa o50. obljetnici Ravnateljstva dušobrižništva za Hr ‐vate u inozemstvu u Nad bi sk upijskome pastoral‐nom institutu u Zagrebu 26. travnja dat je osvrt nadušobrižništvo za Hrvate u europskim zemljama.

Del egat HIP‐a za Skandinaviju mons. StjepanBiletić je rekao da se danas pretpostavlja da napodručju Skandinavije ima više desetaka tisuća Hr ‐vata, a samo u Švedskoj živi ih oko 30.000. U Šved‐skoj djeluju četiri HKM, od kojih su tri osnov aneprije više od četrdeset godina, a jedna prije 19 go ‐dina. Jedna HKM djeluje i u Norveškoj. O dušo b ri ‐žništvu među hrvatskim iseljenicima u Nje mačkojgovorio je urednik mjesečnika „Živa zajednica” dr.Adolf Polegubić. Uvodno je istaknuo ka ko premapodacima HKM u Njemačkoj za 2001. go dinuHrvata je bilo 308.337, dok se podaci njem a čkih(nad)biskupija neznatno razlikuju, navode 306.816hrvatskih katolika. No, danas se može pretpostavi‐ti da je u Njemačkoj između 350.000 i 400.000Hrvata, a spominje se i broj od oko 500.000 Hrvata.Danas u Njemačkoj djeluje 96 HKM i HKZ podije‐ljenih u šest pastoralnih područja. U Nje m a čkoj dje‐luje 89 svećenika, 4 stalnih đakona, te 50 pa ‐storalnih suradnika i suradnica, od toga 22 redo v ‐nice, 15 laika i 13 laikinja, te 42 tajnice i dvojica taj‐nika. O. Pinjuh iznio je i nekoliko zanimljivih broj‐čanih podataka: 45 hrvatskih misionara, članovaHercegovačke franjevačke provincije, tijekom petdesetljeća ugradili su 603 godine svoga svećeničkograda u pastoralnu skrb u Švicarskoj. Tome brojuvalja dodati 280 godina stručnog, marljivog i samo‐zatajnog pastoralno‐katehetskog rada tridesetakmisijskih suradnica. Delegat HIP‐a za ZapadnuEuropu i voditelj HKM u Nici vlč. Stj ep an Čukmanna početku izlaganja predstavio je statistiku pozemljama, a potom je predstavio pojedine HKM.

Dušobrižništvo za Hrvate u Austriji predstavioje fra Željko Baković iz HKM Beč, koji je pročitao te ‐k st koji je pripremio delegat HIP‐a za Austriju fraIli ja Mijatović. Danas na području Austrije djeluješe st personalnih župa (Beč, Feldkirch, Graz, Inn sb ‐r uck, Linz, Salzburg), te dvije HKM u rangu samos ‐t alnih kapelanija (Klagenfurt, St. Polten). K tomu semi sna slavlja, susreti i okupljanja održavaju i u pe ‐de set filijala. U dušobrižništvu djeluje 14 svećenika,od kojih su dva biskupska i 12 franjevaca, jedan tr ‐ajni đakon, četiri redovnice te četiri pa s toralna su ‐

radnika. Naglasio je i kako HKM Beč ima i zvanja,jednog franjevca i tri redov nice. O dušobrižniš t vu uSloveniji govorio je delegat HIP‐a fra Marko Prpa.

Posljednji blok predavanja radnoga dijela Znan ‐stveno‐stručnog skupa o 50. obljetnici Ravna telj ‐stva dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu u sri‐jedu 26. travnja u Nadbi sku pijsk ome pastoralnominstitutu u Zagrebu bio je naslovljen „Teološko‐pa ‐s t oralni izazovi kao zalog budućnosti”. Prvo pred ‐a vanje „Identitet u kontekstu iseljeništva” održaoje rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta prof.dr. Željko Tanjić. Osvrt na „Novi val iseljavanja izRe p ublike Hrvatske” dala je doc. dr. Rebeka Me s ‐arić Žabčić, viša znanstvena savjetnica Instituta zamigracije i narodnosti. Posljednje predavanje„Opravdanost i smisao hrvatske inozemne pastveu budućnosti” održao je prof. dr. Pero Aračić sKatoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu, isam svojevremeno ravnatelj HIP‐a (1999.‐2002.).Na kraju predavanja iznio je nekoliko prijedlogavezanih uz HIP: izrada novog dokumenta o HIP‐u; razgovor s biskupskim konferencijama zemaljaprimateljica hrvatskih imigranata; razgovor o sura‐dnji državnih vlasti RH i Crkve u pogledu hrvat‐skih migranata; potaknuti jači doprinos svih hrvat‐skih (nad)biskupija i redovničkih zajednica u ino‐zemnoj pastvi (prema njihovim mogućnostima);inoviranje postojećih, ali i osnivanje novih HKM, tepersonalna promjena koja mora imati određenudinamiku slanjem mlađih svećenika. U tom je viduvažnim istaknuo i pripravu svećenika koja bi setrebala temeljiti na osvješćivanju identiteta, o čemugovori spomenuti dokument o migrantima.

Dvodnevni Znanstveno‐stručni skup o 50.obljetnici Ravnateljstva dušobrižništva za Hrvateu inozemstvu završio je u srijedu 26. travnja okru‐glim stolom „Povratak u Domovinu”.

Na kraju je riječ zahvale uputio predsjednik Vi ‐jeća HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvuvr h bosanski pomoćni biskup Pero Sudar. Tijekomdv a dana čuli smo 25 predavača, a to je 25 reflekto‐ra na jednu vrlo složenu stvarnost. Gledali smo na ‐še iseljenike, razmatrali što je bilo, što će biti od njihi stvarnost kako ih Crkva treba pratiti. Što će biti sna šim katolicima koji odlaze, tko će naseljavati ovedvije države, Hrvatsku i BiH, ni to ne znamo, ali jasam uvjeren da će i u jednoj i drugoj državi biti Hr ‐v ati. Bit će Hrvata katolika, do k le bude onih kojibu du sposobni zaplakati nad sudbinom svoga na ‐roda i svoje domovine, zaključio je biskup Sudar.

Zahvalno euharistijsko slavlje u povodu 50.obljetnice Ravnateljstva dušobrižništva zaHrvate u inozemstvu dogodilo se u zagrebačkojprvostolnici, a predslavio ga je uzoriti gospodinJosip kardinal Bozanić.

(hip/m.k)


98 VRHBOSNA 2/2017

BK

BIH Pozdrav biskupa mons. Tome Vukšića u ime BK BiH

na znanstveno-stručnom skupu o 50. obljetniciosnutka Ravnateljstva dušobrižništva za

Hrvate u inozemstvuUzoriti gospodine kardinale i preuzvišena

braćo nadbiskupi i biskupi!Mno gopoštovani oci provincijali i sestre pro‐

vincijalke!Poštovani predavači, organizatori i svi sudio‐

nici ovoga Znanstveno stručnoga skupa!Sve vas srdačno pozdravljam u ime Biskupske

konferencije Bosne i Hercegovine i prenosimvam dobre želje i blagoslove svih ostalih biskupa,a posebice predsjednika kardinala Vinka Puljića,za uspješan rad kroz ova dva dana. Predavači ćenastojati osvijetliti tijek i način uspješnog organi‐ziranja pastoralnih zajednica, te vrlo zaslužandušobrižnički rad za hrvatske katolike u inozem‐stvu na raznim stranama u svijetu i suradnju spartikularnim crkvama i biskupskim konferenci‐jama u zemljama naših iseljenika.

Ovo je prigoda da se s velikom zahvalnošću sje‐timo svih osoba, koje su dio svoga života, dušobriž‐ničkoga umijeća i truda uložili za duhovne potrebehrvatskih iseljenika, kao i za one koji se u naše vri‐jeme daruju u tu svrhu: biskupa, svećenika, redo‐vnika, redovnica, pastoralnih suradnika i socijalnihradnika. Pri tomu mislimo jednako na one čestobezimene svećenike, koji su pratili prognanike predotomanskim najezdama, kao i na sve poznateosobe kroz proteklih oko 150 godina. Naime, ovonovo dušobrižništvo započelo je polovicom 19. sto‐ljeća brigom za hrvatske radnike, koji su sudjelova‐li na izgradnji Sueskoga kanala u doba egipatskihapostolskih vikara Hrvatâ: biskupa Vujičića i njego‐va nasljednika Ćurčije, kad je prvi imenovaoTvrtkovića a drugi Karačića za dušobrižnika, i evo,Bogu hvala, uspješno traje do Sudara i Markića.

Tijekom posljednjega pola stoljeća ovim veli‐kim poslom ravnaju Vijeće za hrvatsku inozemnupastvu i Nacionalni ured za hrvatsku inozemnupastvu. Vijećem je do sada predsjedalo nekolikobiskupa, a Nacionalni ured je vodilo više svećeni‐ka. Hvala im svima za strpljivo vršenje odgovor‐ne zadaće, koju su vrlo uspješno obavljali. Osimtoga, to Vijeće i taj Ured, kao zajedničke ustanoveHrvatske biskupske konferencije i Biskupskekonferencije BiH, danas su mjesta uspješne sura‐dnje naših dviju konferencija, što treba ne samopohvalno istaknuti nego i nasljedovati.

Sav taj veliki projekt bilo je moguće ostvariti

zahvaljujući dobroti, suradnji i otvorenosti parti‐kularnih Crkava i civilnih vlasti u zemljama, ukoje su naši iseljenici dolazili. Stoga njihovu ple‐menitost nikako ne smijemo zaboraviti. Ona jebila ogromna i također danas je takva, bez obzi‐ra što bismo ponekada možda željeli više.

Danas u inozemstvu živi već nekoliko gene‐racija hrvatskih katolika. Samim time oni imajurazličite duhovne potrebe, različit odnos premapočetnoj Crkvi i domovini, iz kojih potječu, štodonosi nove izazove. Neki od njih ne znaju višehrvatski jezik, neki ga teško razumiju. No, kaogrupu, sve ih povezuje činjenica zajedničkogapodrijetla i velika ljubav prema tom kraju, što suna osobiti način dokazali tijekom posljednjegarata, na čemu im je beskrajno zahvalna cijelaNacija. Ali zajednička im je također razdjelnica,koja ide između nostalgije za prošlim i atrakcijesadašnjega, između potrebe integracije i opasno‐sti asimilacije, između vjernosti svojoj etničkojzajednici i pretakanja u novu političku naciju.

Nove prilike traže nove oblike dušobrižništva, anovi doseljenici trebaju i dosadašnji način. Stoga ćei ubuduće biti delikatna zadaća njihovih dušobriž‐nika, a organizirana briga za njih velika obvezadomovinske Crkve. No, stoljeće i pol postojanjasuvremenoga dušobrižništva obvezuje također napropitivanje njegove dosadašnje duhovne učinko‐vitosti i pastoralnih plodova. Hrabri potrebu da senastavi u dobru, ali i da se popravlja ono što trebabiti bolje. U tom smislu, čini se da bi od velike kori‐sti bilo, ako bi službena državna predstavništvabolje radila svoj posao, posebice na prosvjetnoj ikulturnoj razini, i time se oslobodio prostor i ene‐rgija, kako bi hrvatske katoličke zajednice i njihovidušobrižnici po svijetu na još vidljiviji način djelo‐vali kao personalne župe, koje bi još više bile usmje‐rene pastoralnom smislu, i koje bi bile u stanju –smije li se nadati!? – same sebi osigurati takođerbarem dobar dio svećeničkih i redovničkih zvanja.Naime, zdrava je svaka zajednica, koja je u stanjusama sebi osigurati predvodnike, koji joj trebaju.

Sa željom da dragi Bog blagoslovi sva pleme‐nita nastojanja naših iseljenika i njihovih dušo‐brižnika, i da se s ovoga skupa ponude najboljamoguća rješenja za njihove potrebe, sve vassrdačno pozdravljam.


VRHBOSNA 2/2017 99

BK

BIH


100 VRHBOSNA 2/2017

BK

BIH Četvrti Međudekanski susret u

Bosni i HercegoviniČetvrti Međudekanski susret održan je, 27.

travnja 2017. u prostorijama Nadbiskupijskogsjemeništa „Petar Barbarić“ u Travniku. Bu d u ćida se nadbiskup metropolit vrhbosanski ka r ‐dinal Vinko Puljić u vrijeme susreta nalazio naplenarnom zasjedanju Hrvatske biskupske kon‐ferencije u Zagrebu kao delegat Biskupske kon‐ferencije BiH, sastanku je predsjedao mons.Tomo Vukšić, dopredsjednik BK BiH i vojnibiskup u BiH. Sudjelovali su i drugi biskupiosim jednog člana BK BiH koji je bio spriječen.Također su sudjelovali: franjevački provincijal izSarajeva, vikar Hercegovačke fr a njevačke pro‐vincije iz Mostara, generalni vi kari iz Sarajeva iMostara te biskupski vikar iz Banje Luke kao i26 od 28 dekana koliko ih uk u pno ima u svečetiri biskupije u Bosni i He r cegovini:Banjolučkoj, Mostarskoj‐duvanjskoj, Trebinjsko‐mrkanskoj i Vrhbosanskoj nadbiskupiji.

Sudionici susreta upoznati su da sredstva,koja su prikupljena u Nedjelju solidarnosti uBiH prošle 2016. godine, dostavljena na 80 župakoje imaju manje od po 200 vjernika u svimbiskupijama u Bosni Hercegovini. Također suupoznati s visinom sredstava prikupljenih uNedjelju solidarnosti, 19. ožujka 2017., kojaiznosi 135.000,00 KM. Izražena je zahvalnostsvim vjernicima koji su svojim darom pokazalispremnost pomoći onima koji su u stvarnimpotrebama. Osim ove materijalne potpore, bi s ‐kupi osobito potiču na međusobnu duhovnupovezanost kroz molitvu i sveto življenje. Ta k ‐o đer zahvaljuju svim župnicima koji su animi‐ranjem župne zajednice, ali i osobnim doprino‐som, pomogli da zajednice s malem brojemosjete potporu onih s većim brojem vjernika.

Sudionici susreta saslušali su i izlaganje fraJoze Marinčića pod naslovom: „Apostolskinauk, zajedništvo, lomljenje kruha i molitve, sprimjenom na domaću situaciju kakva je ikakva bi mogla biti“. Na temelju odlomka izDjela apostolskih istaknuto je da je Isusov Duhvelika snaga ljubavi koja poput ognja otvara ipročišćuje ljude da se mogu razumjeti i jedans drugim živjeti te činiti zdravu životnu zajed‐nicu odnosno stvarati pretpostavke za drukči‐ji, ljudskiji i božanskiji svijet i život u njemu.Istaknuo je da bi posebno svećenici u pastora‐lu trebali graditi Isusovo zajedništvo odnosnobiti otvoreni prema svim ljudima osobitoprema onima koji žive u bijedi, siromaštvu,eg zistencijalnim nevoljama starosti i bolesti tepriskočiti u pomoć i svojim kolegama u službi.

Tijekom diskusije izneseni su pojedini kon‐kretni prijedlozi te zajednički razmišljano oiznalaženju najboljih načina ostvarenja istin‐skog crkvenog zajedništva krajevne Crkve uBo sni i Hercegovini.

Susret je završen svečanim Euharistijskimslavljem u sjemenišnoj crkvi sv. Alojzija Go n z ‐age uza sudjelovanje brojnih hodočasnika kojisu molili pokraj groba časnog sluge BožjegaPetra Barbarića. Euharistijsko slavlje prevodioje i prigodnu propovijed izrekao biskup Vukšić.

Uprava i cijela sjemenišna zajednica s rekto‐rom vlč. Željkom Marićem bila je ponovno go ‐s t oljubiv domaćin susreta, a dijecezanski bi s k ‐upi susreli su se i razgovarali su sa sjemeni‐štarcima svojih biskupija.

Travnik, 27. travnja 2017.Tajništvo BK BiH


VRHBOSNA 2/2017 101

BK

BIH

Draga braćo biskupi i svećenici!Draga braćo i sestre!

U svetopisamskim odlomcima misnih čita‐nja u proteklim danima, koji su uslijedilineposredno nakon Uskrsa, slušali smo izvje‐štaje o trijumfalnom događaju Isusova uskr‐snuća. Njegovi učenici, vidno zatečeni, bili suu ne d oumici zbog svega što se dogodilo, pasu u po četku čak odbijali povjerovati. K tomu,još uvijek su bili također u veliku strahu zbogstvarne opasnosti, da im se dogodi tragedija,slična Isusovoj.

Slušali smo također izvještaje o Isusovimvišekratnim ukazanjima apostolima i drugimosobama, kojima je ohrabrivao njihovu vjeru uuskrsnuće, liječio njihove strahove i sumnje,osnaživao njihovu ljudsku hrabrost pred opa‐snostima i potaknuo ih za početak svjedočko‐ga propovijedanja.

Nakon slušanja tih opisa Isusova uskrsnućai njegovih ukazanja, misna čitanja u ovom tje‐dnu, preuzeta najčešće iz Djela apostolskih,sve više nam nude opis muka apostola, koje subile plod otpora ondašnjih moćnika svijeta nji‐hovu hrabrom naviještanju, što su ga oni vrši‐li usprkos zabranama, koje su im bile izrečene.

Današnji odlomak iz Djela apostolskih opi‐suje upravo jedan od takvih događaja. Naime,nakon što su apostoli čudesnom Božjom inter‐vencijom izašli iz tamnice, u koju su bili zatvo‐reni samo zato što su propovijedali, odmah suotišli čak u Hram i započeli ponovno propovi‐jedati. Zbog toga vlasti su ih privele na ponov‐ljeno suđenje. Veliko vijeće i njegov vrhovnisvećenik, koji su imali vlast uhapsiti i zatvori‐ti apostole, kao predstavnici vlasti toliko nisupodnosili Isusa da niti ne izgovaraju njegovoime. Time samo pokazuju koliko ga preziru.On je, prema ovom izvještaju, za njih samo „toime“ i „taj čovjek“.

Kaže sveti pisac: „Dovedoše ih i privedošepred Vijeće. Veliki ih svećenik zapita:’Nismo livam strogo zabranili učiti u to ime? A vi ste etonapunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete nanas navući krv toga čovjeka’“ (Dj 5,27‐28).

Apostoli su, dakle, bili trostruko okrivljeni:zato što su svjesno prekršili strogu zabranu da

govore u Isusovo ime, zato što je Veliko vijećebilo u strahu da bi se njihov nauk mogao pret‐voriti u optužbu protiv predstavnika vlasti dasu krivi za Isusov progon i smrt, a ponajviše subili krivi zato što su svojim naukom napuniliJeruzalem. I svaka od tih optužaba nosila je sasobom mogućnost vrlo teških kazna. No, tipredstavnici vlasti očito još uvijek nisu primje‐ćivali, da su apostoli, u međuvremenu, iz sta‐nja straha pred progonom i umiranjem, biliprešli u stanje u kojemu je u njima umro svakistrah pred smrću, jer su su već tada znali da im„je živjeti Krist, a umrijeti dobitak“ (Fil 1,21).

Na ponovljene zabrane, opomene i prijetnjeVelikoga vijeća, kako nas izvješćuju Djela apo‐stolska, Petar i apostoli nisu ustuknuli većponosno priznaju da su širili Isusov nauk. Za h ‐ valjujući Duhu Svetomu, kojega im je Bog dao,jer su mu se pokoravali (usp. Dj 5,32), oni odbi‐jaju posluh zemaljskoj vlasti, zato što je onaustala protiv Boga samoga i njegovih pr ava nazemlji. Pred tim sudom izriču poznatu pouku,koju bi Isusovi učenici svih generacija trebaliprimjenjivati pred svakom vlašću, koja se pona‐ša na jednak način. Zaista je vrlo hrabra vjerasvakoga kršćanina, koja je u stanju voditi setada izrečenim pravilom Petra i drugih aposto‐la: „Treba se većma pokoravati Bogu negoli lju‐dima!“ (Dj 5,29). I, ne samo da su apostoli bilitoliko hrabri!Nego riskirajući još više, govoreistinu o nepravednoj optužbi i os udi protivIsusa, čime Petar i apostoli prelaze u čak u nekuvrstu javne protu‐optužbe. No, ne zato da bi semožda otvorio sudski proces pr otiv progonite‐lja i ponizilo ih se, nego s na kanom da se evan‐gelizira i neprijatelje Isusova imena. Kažu apo‐stoli tim predstavnicima vlasti: „Bog otacanaših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivšiga na drvo. Njega Bog desnicom svojom uzvisiza Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podariIzraela i oproštenjem grijeha. I mi smo svjedocitih događaja i Duh Sveti kojega dade Bogonima što mu se pokoravaju’“ (Dj 5,29‐32).

Mogli su tako govoriti jer ih je vodilo pravi‐lo: „Treba se većma pokoravati Bogu negoliljudima!“ To jest, i ljudima i njihovim zakoni‐ma se treba pokoravati, ali samo dok su usuglasju s Bogom i njegovim zakonima.

Propovijed biskupa mons. Tome Vukšića na IV. Međudekanskom susretu u BiH

„Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima“


102 VRHBOSNA 2/2017

BK

BIH Svako vrijeme donosi svoje izazove za Isu ‐

sove sljedbenike i njegov nauk! Samo u dr u ‐gim oblicima, povremeno se pojavljuju nosite‐lji vlasti koji bi, slično kao neko „veliko vijeće“ili neki „veliki svećenik“, htjeli apostolimazabraniti, da govore i da šire Isusov nauk, dapromiču dostojanstvo čovjeka i njegova prava.Iskustvo partikularne Crkve u Bosni i Her ce ‐govini i njezinih apostola u tom je smislu, na ‐žalost, vrlo dugo. Više negoli stoljetno! Pre č e ‐sto su im zabranjivali da govore i da pune ovuzemlju i njezina naselja Isusovim naukom. Iponosni smo što je našim precima tako čestostvarna životna vodilja bila Petrova rečenica:„Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudi‐ma!“No pored njihovih slabosti za koje moli‐mo Božje milosrđe, nije mali broj onih koji su,vođeni tim pravilom, čak životom stradali, jersu bili duboko svjesni, da postoji i odgovor‐nost za šutnju. I u tim teškim časovima navje‐šćivali su te, kao nekada prorok Izaija, pona‐vljali: „Sionu za ljubav neću šutjeti,Jeruzalemaradi neću mirovati, dok pravda njegova ne za ‐sinek’o svjetlost,dok njegovo spasenje ne pl a ‐ne k’o zublja“ (Iz 62,1).

Legitimiralo ih je pred Bogom i pred ljudi‐ma samo poslanje Crkve te želja da Božja prav‐da zasine kao svjetlost i da njegovo spasenjeplane kao zublja. Drugu legitimaciju niti su tra‐žili niti su trebali. Zato su s Izaijom ponavljali:„neću šutjeti“ i „neću mirovati“. I mogla ih je utomu nastojanju delegitimirati jedino Crkvazbog njihova eventualnog odustajanja od tih

načela, a nikako neka ovozemaljska vlast. Va ž ‐no je to ponoviti danas za vrijeme ovog Euh ar ‐i stijskog slavlja, kojega koncelebriraju brojnibiskupi i svećenici u prisustvu velikoga brojavjernika. To prvenstveno zato,štoje to dugo is ‐k ustvo odgovornoga govora ime Evanđelja iCr kve, proizašloga također iz pobijeđene na p ‐asti da se, ne daj Bože, propusti šutnjom, svimanama i poticaj i pouka, ohrabrenje i škola.Posebice u ove dane, kada jednomu našemubratu ovozemaljska vlast kaže, da mu ne pri‐zna legitimaciju samo zato što je govorio. I zatošto stalno ponavlja: „Treba se većma pokorava‐ti Bogu negoli ljudima!“

U svemu onomu što je obrana Božje časti,čovjekova dostojanstva, jednakoga prava kato‐lika i svih drugih vjernika, kao i onih koji tonisu, njemu, koji ima legitimaciju Crkve da nešuti i da ne miruje i nitko mu drugi tu ovlastne može osporiti i oduzeti,njegovoj Biskupiji,svećenicima, redovnicima, redovnicama i vjer‐nicima, ali i svima ostalima koji bilo gdje nep ‐ravedno pate, izražavamo svoju solidarnost,blizinu i molitvu. Sa željom da se sve neprav‐de isprave, i u vjeri da svi dijelite ovo mišlje‐nje, molimo Gospodina Boga, da nam svimadadne mudrosti, kako bismo „Duh Sveti i mi“(Dj 15,28), slijedeći primjer Isusa i njegovihapostola, uvijek mogli ispravno odlučiti što jenajkorisnije za Božju stvar, bilo da ne šutimobilo da ne mirujemo. Odnosno, bilo da govori‐mo ili činimo.

Amen!

XII. susret biskupa Biskupske konferencije BiH sčlanovima Konferencije viših redovničkih

poglavara i poglavarica BiHDvanaesti susret biskupa Biskupske konfe‐

rencije BiH s članovima Konferencije viših redo‐vničkih poglavara i poglavarica BiH održan je,28. travnja 2017. u prostorijama Nadbiskupskogordinarijata vrhbosanskog u Sarajevu.

Tijekom osvrta na prošli susret razmišljalose posebno o buđenju novih svećeničkih iredovničkih zvanja. Spomenute su brojnehvale vrijedne molitvene inicijative koje sepoduzimaju na planu molitve za zvanja uredovničkim i župnim zajednicama kao i dje‐

lovanje u okviru djela za zvanja u svakoj poje‐dinoj biskupiji. Svjesni važnosti i sve većeaktualnosti ove teme, zaključeno je da tomebude posvećen sljedeći susret.

Središnja tema ovog susreta bila je: Suradnjakatoličkih laika i laičkih udruženja s redovnici‐ma i redovnicama na području pastorala.Sudionici susreta saslušali su dva prigodnaizlaganja s naglaskom na pojedine crkvenedokumente, osobito koncilske, koji, na temeljusakramenta krštenja, govore o sudjelovanju


VRHBOSNA 2/2017 103

BK

BIH

vjernika laika u trostrukoj Kri st ovoj službi:proročkoj, svećeničkoj i kraljevskoj, a bilo jeriječi i o konkretnom angažmanu laika u živo‐tu krajevne Crkve u Bosni i Her c eg ovini. Sp o ‐m enute su poimence i laičke ud r uge te djelova‐nje vjernika laika na raznim razinama kao ipotreba duhovne i materijalne po moći laicimaod strane svećenika, redovnika i redovnica uzajedničkom radu za kraljevstvo nebesko.

Biskupi i redovnički poglavari i poglavaricepotiču sve članove svojih biskupijskih i redo‐vničkih zajednica da otvorenost ponajprije sr ‐ca, ali i vrata župnih i redovničkih kuća za

vjernike laike koji se, kao članovi kraljevskogsv ećenstva, žele uključiti u razna polja aposto‐lata u skladu sa svojim poslanjem i sposobno‐stima. Svjesni brojnih izazova poratnog vre‐mena, pozivaju sve na jačanje crkvenog jedin‐stva i zajedništva uz poštivanje poslanja i služ‐be svakog pojedinca. U tom duhu potiču tako‐đer na molitvu brojnim svecima laicima međukojima posebno blaženom Ivanu Merzu.

Sarajevo, 28. travnja 2017.Tajništvo BK BiH

VII. susret biskupa BK BiH s franjevačkim provincijalima u BiH

Sedmi susret biskupa Biskupske konferen‐cije Bosne i Hercegovine s franjevačkim pro‐vincijalima u BiH održan je, 28. travnja 2017. uprostorijama Nadbiskupskog ordinarijata vr h ‐b osanskog u Sarajevu.

Pošto su se osvrnuli na prošli susret, bisku‐pi i franjevački provincijali konstatirali su dasu stvoreni preduvjeti za realiziranje zajedni‐čke pastoralne godine svećeničkih kandidatana kon svršenog teološkog studija te izrazilisvoju suglasnost da se poradi na njezinoj pro‐vedbi. Ponovno je razmišljano o iznalaženjunajboljeg načina pastoriziranja župa s malimbrojem vjernika, ali i brige za svećenike koji ži ‐ve i djeluju u takvim župama. Ponovno je izra ‐ž ena svijest da je Crkva preživjela i najteža vr ‐emena zahvaljujući upravo malim zajednica‐ma, ali i da je potrebno mudro rasporediti du ‐h ovne snage na dobro svih.

Središnja tema susreta bila je: Sudjelovanjebiskupija i provincija u inozemnoj pastvi. Uuvodnom izlaganju spomenuti su konkretnipodaci o broju svećenika, redovnika, redovni‐ca i pastorlanih djelatnika u hrvatskoj inozem‐noj pastvi. Iznesene su i neke poteškoće s koji‐ma se susreću pastoralni djelatnici u inozem‐noj pastvi. Biskupi i provincijali sa zabrinuto‐šću saslušali su podatke o odlasku brojnih čla‐

nova biskupijskih zajednica iz Bosne i Her ce g ‐o vine i Hrvatske i pojedinih zemalja u kojimaHrvati stoljećima žive u bogatije zapadnezemlje te razmišljali o potrebi da i ti vjernicibudu pastoralno zbrinuti. Iznijeli su i konkre‐tne podatke o broju svećenika i redovnika izbis kupija i provincija u Bosni i Hercegoviniko ji pastoralno skrbe za Hrvate katolike u mi ‐s ijama i župama širom svijeta. Razmišljano jeo iznalaženju načina da biskupije i provincijeu BiH nastave pastoralno brinuti za one župe imisije za koje su i do sada skrbili te da i na tajnačin pokažu solidarnost i zahvalnost premabrojnim biskupijama koje su konkretnom po ‐m oću u vremenu komunizma, rata i poraćapo k azivale ljubav prema krajevnoj Crkvi u Bo ‐sni i Hercegovini.

Biskupi i provincijali upoznati su i s najav‐ljenim pohodom kardinala Petera Turksona,prefekta Dikasterija za promicanje cjelovitogaljudskog razvoja, koji će od 6. do 8. svibnja bitigost Komisije „Justitia et pax“ Biskupske kon‐ferencije BiH, kojom predsjeda banjolučki bis ‐k up mons. Franjo Komarica.

Sarajevo, 28. travnja 2017.Tajništvo BK BiH


104 VRHBOSNA 2/2017

BK

BIH Zajednička Izjava članova Komisijā „Justitia et

pax“ biskupskih konferencija Bosne iHercegovine, Hrvatske i Slovenije

Članovi Komisije „Justitia et pax“ Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine (BK BiH)okupili su se 6. svibnja 2017. u središtu Banjolučke biskupije na obilježavanju 20. obljetniceosnutka Komisije. Njima su se pridružili i članovi istih komisija Hrvatske i Slovenske biskup‐ske konferencije (HBK i SŠK). Na jubilarnoj sjednici sudjelovao je i poseban gost, kardinal PeterTurkson, dugogodišnji predsjednik Papinskog Vijeća „Justitia et pax“, a sad predsjednikDikasterija za cjeloviti ljudski razvoj, novoimenovanog tijela Svete Stolice.

Sa svoga zajedničkog zasjedanja sudionici upućuju crkvenoj i sveopćoj javnost sljedeću

IZJAVU

U duhu Apostolske Konstitucije Pastor Bonus pape sv. Ivana Pavla II., Komisija „Justitia etpax“ (Pravda i mir) BK BiH nastoji – između ostalog:

∙ na području BK BiH promicati pravdu i mir prema načelima Evanđelja i crkvenog dru‐štvenog nauka;

∙ prikupljati vijesti i rezultate istraživanja o pravdi i miru, o napretku naroda i o povreda‐ma ljudskih prava te ih vrednovati i upoznavati javnost sa svojim zaključcima;

∙ njegovati odnose s katoličkim udrugama i drugim ustanovama i izvan Katoličke Crkve,koje se iskreno zanimaju za ostvarenje pravde i mira u svijetu;

∙ održavati posebne odnose s Papinskim vijećem „Justitia et pax“, odnosno Dikasterijemza cjeloviti ljudski razvoj.

Od svoga osnivanja Komisija je članica Konferencije europskih Komisija „Justitia et pax“.

I. Biskupi Bosne i Hercegovine su i prije osnivanja Komisije „Justitita et pax“ – u duhuEvanđelja i društvenog nauka Katoličke Crkve, dosljedni crkvenim stavovima u vezi s ratom imirom mnogo puta – zajednički i pojedinačno – apelirali i zauzimali se da do rata ne dođe, dase zaustavi nametnuti rat i da se uspostavi pravedan i trajan mir za sve stanovnike Bosne iHercegovine. Konstantno su se zauzimali za temeljna ljudska i građanska prava i slobode svihnaroda i vjera. Dizali su odlučno svoj glas protiv svih vrsta ratnih i poratnih zločina i nasilja –nad konkretnim čovjekom, neovisno radilo se o katolicima ili nekatolicima.

Biskupi su tijekom rata (1992‐1995) u svojim brojnim apelima domaćim i međunarodnim poli‐tičarima jasno davali do znanja „da ne pristaju ni na kakvo mijenjanje granica svojih biskupija,niti na nestanak s tih prostora većeg dijela hrvatskog naroda i Katoličke Crkve, koja mu je inačebila i ostala vjekovima najvjernija roditeljica i zaštitnica“. To su nastavili činiti i nakon rata.

U svojoj izjavi od 29. 1. 1995. biskupi su napisali i ovo:„Duboko smo ožalošćeni zbog nedopustivih propusta međunarodne političke zajednice, koja je pokaza‐

la neshvatljivo popuštanje prema agresiji i „sili jačega“, a ravnodušnost prema svom pučanstvu koje trpineizmjerne nepravde, nasilja, rušenja, progonstva, klanja… Zaprepašteno se pitamo je li moguće da supolitički interesi i prestiži beskrajno važniji od čovjeka, od ljudi i naroda, koji se bez ikakve krivnje nala‐ze pred genocidnim istrebljenjem nakon tolikih stoljeća svoje nacionalne opstojnosti, vjerske prakse ‘kul‐turne otvorenosti prema svima na ovim prostorima’?“.

U svome pismu Visokom predstavniku Carlosu Westendorpu od 4. 12. 1998. bili su takođerjasni i dosljedni:

„Tražimo ostvarenje prava na siguran povratak i život dostojan čovjeka na vlastitom posjedu i u svomzavičaju, ne samo za pripadnike svoje katoličke zajednice, koji se žele vratiti nego i za pripadnike svakedruge vjerske zajednice ili etničke skupine“.

Biskupi BiH su i deset godina nakon rata (29. 10. 2005.) – po tko zna koji put – javno upozo‐


VRHBOSNA 2/2017 105

BK

BIH

rili da Daytonski mirovni sporazum postaje trajan izvor nestabilnosti i ujedno prijetnja miru, teda je najviše štete donio pripadnicima domicilnog hrvatskog naroda odnosno Katoličke Crkve:

„Iako su najmalobrojniji i najveće žrtve rata, prognano ih je 67 %, a vratilo se do s ada (2005.) samo13 %, Hrvati su žrtve i Daytonskog sporazuma, jer kao konstitutivni narod nemaju ni prava manjine.Kao najstariji narod u BiH traže samo da u pravima i dužnostima budu izjednačeni s druga dva narodau toj zemlji.“

Također i tijekom sljedećih 10–12 godina su biskupi BK BiH u brojnim svojim javnim nastu‐pima kritički, ali dobronamjerno, upozoravali na nametnuti kontrolirani i dozirani kaos unepravedno uređenoj, nefunkcionalnoj i preskupoj državnoj tvorevini, gdje nije bilo mogućeostvariti ni osigurati potrebni napredak i sigurniju budućnost za sve narode i građane BIH.

Na takav njihov dosljedan i principijelan stav obvezivale su ih smjerodavne riječi pape sv.Ivana Pavla II., izrečene u Sarajevu 13.4.1997., da su kao biskupi „obvezni upozoravati na nasi‐lja, raskrinkavati nepravde, nazivati zlo pravim imenom i svim zakonitim sredstvima braniti povjereneim zajednice“.

II. U duhu jasnih i dosljednih upozorenja i prokazivanja od strane biskupa BK BiH brojnihnedostataka u temeljnom uređenju države BiH i selektivnosti i nedosljednosti u provođenjuDaytonskog mirovnog sporazuma tijekom više od dvadeset poratnih godina, izjašnjavala se iKomisija „Justitia et pax“ te iste BK.

U svojim brojnim izvješćima Komisija je:∙ jasno označavala i obrazlagala uzroke konstantnog stanja obespravljenosti građana i

naroda u BiH;∙ predlagala konkretna rješenja;∙ slala apele relevantnim domaćim i međunarodnim političkim čimbenicima za korjenitu

promjenu postojećeg nezadovoljavajućeg društveno‐političkog stanja u državi;∙ kontinuirano ukazivala da je jedan od glavnih izvora obespravljenosti građana i naro‐

da u BiH nedemokratski, neracionalan i nefunkcionalan ustroj multietničke države BiH, a to susve gorki plodovi nepravednih rješenja nametnutog Daytonskog mirovnog sporazuma.

Komisija je uvijek iznova u svojim godišnjim izvješćima argumentirano ukazivala da Anex 4Daytonskog mirovnog sporazuma kao Ustav BiH zapravo nije legitiman, jer njegovi potpisnicinisu demokratski izabrani od strane građana BiH i njenih konstitutivnih naroda. On nije nilegalan s obzirom da kao međunarodni sporazum nije nikad ratificiran u Skupštini BiH nitipotvrđen od strane Predsjedništva BiH.

Komisija je višekratno ponavljala općepoznatu činjenicu da je spomenuti Sporazum zausta‐vio prolijevanje krvi, ali nije donio pravdu i pravednost za sve stanovnike zemlje, nego stalnipolitički konflikt među domaćim strankama i političarima. Taj konflikt, koji čini državu BiH svenestabilnijom i besperspektivnijom, ugrožava ujedno i susjedne zemlje.

Komisija je i tijekom zadnjih godina u višekratnim svojim izjavama za javnost, koje je pro‐sljeđivala na adrese svih odgovornih domaćih i međunarodnih dužnosnika, konkretno upozo‐ravala na u praksi sve dramatičniju situaciju – dekonstituiranog domicilnog hrvatskog naroda.Njega sada (22 godine nakon rata) prema crkvenim statističkim podacima nedostaje na podru‐čju cijele države BiH čak više od 45 % od njegovog predratnog broja. U gotovo polovici države– u entitetu Republika Srpska (RS) – uslijed temeljitog etničkog čišćenja i onemogućavanja održi‐vog povratka prognanog katoličkog pučanstva nedostaje ga više od 90%.

Tijekom proteklih godina Komisija je često pozivala na dosljednu i striktnu primjenuAneksa 7 Daytonskog mirovnog sporazuma da se svim izbjeglim i prognanim osobama stvoreuvjeti za siguran i održiv povratak. Općenito je poznato da je kod svih dosadašnjih donatorskihi obnoviteljskih akcija najmanje pomoći dodijeljeno prognanim Hrvatima (3 %!), napose pro‐gnanim Hrvatima s područja RS‐a, gdje su rezultati njihova održivog povratka poražavajući.Višestruko je isticala da bez održivog povratka u svoja rodna mjesta onih prognanika i izbjegli‐ca, koji se još uvijek žele vratiti, neće biti zadovoljena pravda niti ostvareno pomirenje među lju‐dima. Rat koji je stotine tisuća naših sugrađana protjerao iz njihovih kuća, uništio im živote i


106 VRHBOSNA 2/2017

BK

BIH imovinu bio je projekt države ili država. Zato obnova kuća, povratak, stvaranje uvjeta za nor‐

malan život isto tako treba biti projekt države ili država. Stoga je Komisija smatrala i smatrakako nitko, u ime bilo kojih ciljeva, nema pravo proglasiti povratak prognanih završenim dokse ne provede Aneks 7 Daytonskog mirovnog sporazuma i dok i prognani Hrvati – katolici nedobiju iste uvjete – kao i drugi – za svoj održivi povratak.

Osim na bolnu i dramatičnu činjenicu fizičkog iskorjenjivanja domicilnog hrvatskog – kato‐ličkog naroda, Komisija je u više navrata upozoravala službene dužnosnike i cjelokupnu jav‐nost također i na potpuno brisanje njegovih kulturnih, etničkih i političkih identifikacija i naziv‐lja – od brisanja u matičnim uredima do promjena imena ulica, zatiranja kulturnih društava ivjerskih institucija.

Upozoravala je i na fatalnu nebrigu velikog broja službenih predstavnika Hrvata u zakono‐davnoj i izvršnoj vlasti na razini cijele države, a osobito entiteta RS, za opstanak hrvatskog naro‐da u vlastitom zavičaju, te za nužnu materijalnu pomoć onim malobrojnim Hrvatima katolici‐ma, koji su, uz brojne poteškoće, uspjeli ostati u svom rodnom kraju ili su se – uz velike prepre‐ke – uspjeli vratiti odakle su nasilno bili istjerani.

Takvim ponašanjem ti politički predstavnici hrvatskog naroda pristajali su na legaliziranjenasilnog progona i iskorjenjivanja naroda u velikom dijelu Bosne i Hercegovine, a samim tim idefinitivnog nestanka Katoličke Crkve na tim prostorima.

Komisija je ponavljala riječi biskupā BiH i biskupā Republike Hrvatske (RH) iz 1993. godine,kojima su oni naglašavali kako se ne mogu „pomiriti ni s kakvim političkim rješenjem o budućnosti tenapaćene zemlje (BiH), koje bi ozakonilo uništenje više od polovice članova i imovine Katoličke Crkve i hrvat‐skog naroda u Republici BiH. Time bi se praktički ugasile dvije katoličke biskupije na području Europe“.

Komisija je poticala sve odgovorne u vlasti da odlučnije i zajednički porade na uređenjudržave uz garanciju svih osnovnih i građanskih prava i sloboda, osobnih i kolektivnih u svimdijelovima zemlje. Upozoravala je da će samo djelomična i kratkoročna rješenja uređenja drža‐ve nastaviti rađati novim nepravdama i dovesti u pitanje daljnju opstojnost države BiH, ali idomicilnih naroda u nekim njenim sadašnjim dijelovima.

III. Katolička je Crkva u ovim krajevima i u prošlosti i u sadašnjosti neustrašivo i dosljednobranila čovjekovo dostojanstvo, njegovu bogolikost i temeljna ljudska prava.

Javnosti je poznato da u ovakvim bosansko‐hercegovačkim odnosima domicilni Hrvati ikatolici nemaju jednake mogućnosti sudjelovanja u javnom informiranju putem kojega se one‐mogućava stvaranje istinite predodžbe u bh javnosti o stanju i problemima hrvatskog i katoli‐čkog pučanstva u BiH. Često se u javnosti prikazuje kako svi drugi u zemlji imaju više proble‐ma nego Hrvati. Kad se o problemima Hrvata i katolika izvješćuje to se radi na senzacionalisti‐čki i neobjektivan način zbog čega se Hrvati sasvim pogrešno percipiraju kao teret Bosne iHercegovine i u njoj kao remetilački faktor.

I ovaj put ponavljamo svoj moralni sud – na koji imamo pravo – i kao kršćani i kao građani– da se svim građanima ove naše predugo zgažene – države – pa tako i ovdašnjim katolicimamora omogućiti pravo na izgrađivanje svoje budućnosti, kao što je to slučaj i u svakoj drugojsuvremenoj europskoj prosperitetnoj i funkcionalnoj, pravno uređenoj državi, a što se tijekomsvih poratnih godina onemogućavalo.

Također i ovaj put Komisija ponavlja gorku i dramatičnu činjenicu da su katolici u BiH danasfizički najugroženiji dio Katoličke Crkve na cijelom europskom kontinentu.

Svjedoci smo da se nastavlja – pa i povećava neizvjesnost fizičkog opstanka Katoličke Crkveu Bosni i Hercegovini, unatoč neumornom nastojanju vodstva Crkve da u ovoj politički i pra‐vno nesređenoj zemlji bude prijeko potreban čimbenik pravednog i trajnog mira.

Komisija ponovno upozorava da se u BiH nastavlja nepravedna legalizacija zločina počinje‐nih u ratu 1992. – 1995., kao i politička previranja, sukobi i opća društvena nesigurnost, oteža‐vanje povratka prognanih, onemogućavanje zapošljavanja osobito mnogih mladih ljudi, pove‐ćanje nestabilnosti brojnih obitelji, te afektivno i društveno razdvajanje čitavih zajednica.

Komisija i ovaj put potiče sve odgovorne da odlučnije pristupe korjenitim ustavnim promje‐


VRHBOSNA 2/2017 107

BK

BIH

nama države BiH na načelima federalizma, decentralizacije, supsidijarnosti te legitimnog pred‐stavljanja njegovih konstitutivnih naroda i nacionalnih manjina.

Komisija apelira na službene predstavnike međunarodne zajednice u BiH da pruže učinko‐vitiju političku, pravnu i materijalnu pomoć za uspostavljanje stvarne ravnopravnosti napodručju cijele države svih pripadnika triju konstitutivna naroda Bošnjaka, Srba i Hrvata, kaoi drugih građana.

Komisija se pridružuje i ovaj put svima onima, koji se trude oko konačnog donošenja Ustava– jednog za cijelu zemlju – umjesto dosadašnja četiri različita ustava.

IV. Bosnu i Hercegovinu, kao „semiprotektorat“ međunarodne zajednice, ta istaMeđunarodna zajednica – nažalost – ostavila je tijekom svih poratnih godina da bude „prostornesigurnosti“ umjesto zone mira. Svakom iole humanom čovjeku, a pogotovo političaru, zasi‐gurno je jasno kako održavanje ovakvog „kontroliranog kaosa“ u BiH predstavlja latentnuopasnost ne samo za stabilan mir u ovom dijelu Europe nego i za svjetski mir.

Zato pozdravljamo i podržavamo „Izvješće“ Europskog Parlamenta od 20. veljače 2017. oaktualnoj situaciji u BiH u kojem je izražena spremnost da se državi BiH učinkovitije nego rani‐jih godina pomogne u okviru procesa stabilizacije i pridruživanja Europskoj Uniji.

Komisija „Justitia et pax“ BK BiH, zajedno s Komisijom HBK i Komisijom SŠK izražava zah‐valnost europskim političarima, osobito onima iz Hrvatske i Slovenije, za njihov dragocjenidoprinos u pripremanju i u prihvaćanju ovog dokumenta međunarodnog karaktera, na teme‐lju kojega će se – nadamo se – moći konačno učinkovitije poraditi oko uređenja BiH kao pra‐vne, sigurne i prosperitetne države za sve njezine stanovnike, etničke i vjerske zajednice, a oso‐bito obespravljenu katoličku populaciju u njoj.

Zahvalni smo svim našim dobročiniteljima – osobito Svetom Ocu i Svetoj Stolici – za svudosadašnju dragocjenu brigu i potporu životu i djelovanju Katoličke Crkve u ovoj zemlji, kao izauzimanju – osobito njenih pastira – za istinu i pravdu, za ravnopravnost, za praštanje, pomi‐renje i pravedni mir za sve stanovnike Bosne i Hercegovine.

Stanislav Zore,ljubljanski nadbiskup, metropolit,

predsjednik Komisije „Justitia et pax“ SŠK

Vjekoslav Huzjak,bjelovarsko‐križevački biskup,

predsjednik Komisije „Justia et pax“ HBK

Franjo Komarica,banjolučki biskup,

predsjednik Komsije „Justitia et Pax“ BK BiH


108 VRHBOSNA 2/2017

BK

BIH Vjerske zajednice imaju obvezu biti moralna

vertikala društvaNa plenarnom zasjedanju Papinskoga vije‐

ća za međureligijski dijalog u Rimu, 9. lipnja2017., predstavljajući stanje u BiH, vojni bi s ‐kup u BiH mons. Tomo Vukšić je podsjetio su ‐d ionike na činjenicu da na ovom području tra‐dicionalno postoje različite religije, narodi icivilizacije, među kojima oduvijek postoje raz‐ličiti oblici susretanja i dijaloga, ali takođerrazdoblja sukobljavanja. Podsjetio je da se na ‐s tavlja povijesni proces smanjivanja demogr a ‐fske prisutnosti katolika, što je posljedica sine‐rgije mnogo razloga, među kojima u novijevrijeme posebice treba naglasiti posljednji rat injegove posljedice. Sve to je dovelo do toga dadanas u BiH, prema rezultatima posljednjegapopisa stanovništva, živi samo oko 15% kato‐lika. Istovremeno, pravoslavaca je oko 31%, amuslimansko stanovništvo je naraslo na neštopreko 50%. To znači da je BiH, nakon Albanijei Kosova, time postala treća država u Europigdje je muslimansko stanovništvo u apsolutn ‐oj većini. To je podatak od ne maloga značenja,ne samo za ovo područje nego i mnogo šire.

Iako je, u smislu materijalne obnove, vidljivnapredak u posljednjih dvadesetak godina, jošuvijek postoji velika potreba liječenja psiholo‐ških rana i dubokih trauma, nastalih za vrije‐me posljednjega rata. Stoga se, kao apsolutanprioritet, nameće potreba uspostave legalnih,društvenih, političkih, kulturnih, vjerskih i go ‐s p odarskih pretpostavki radi izgradnje i uspo‐stave pravednoga i trajnoga mira, utemeljeno‐ga na dijalogu u punom poštivanju prava po ‐je dinih osoba i triju konstitutivnih naroda. Aradi postizanja te svrhe, potrebna je konkretnasuradnja svih sastojnica društva, uključujućione vjerske.

Gledano iz katoličke perspektive, međureli‐gijski dijalog je opće katolička misao Drugogavatikanskog sabora, a na licu mjesta on je egzi‐stencijalna i moralna potreba naše svakodne‐vice, jer se radi o zemlji koju nastavaju ljuditriju velikih vjerskih grupa. Nastavaju je i raz‐ličiti narodi. U njoj su prisutne također raznekulture i civilizacije: srednjoeuropska i medi‐teranska kršćanska, bizantinsko pravoslavna ibizantinsko otomanska. Njihovi pripadnici, ktomu, tradicionalno žive zajedno u istim gra‐

dovima i selima i stoga su predodređeni zameđusobnu suradnju.

Biskup Vukšić je naglasio da postoji među‐vjerski dijalog u čiju svrhu je osnovano i Međ ‐u religijsko vijeće. Međutim, zamisao i praksudijaloga, metodologiju koju se pri tomu slijedii svrhu dijaloga vjerske i društvene strane,kako po svijetu tako u BiH, ne razumiju jedna‐ko niti vrše na isti način, što je otvoreno velikopitanje i problem.

Neriješena politička pitanja, nastavio je, utj ‐eču na međureligijske odnose i dijelom uv je tu ‐ju sam dijalog. Posebice činjenica da su bošnja‐čki muslimani apsolutna većina u jednom dije‐lu BiH, a srpski pravoslavci to isto u drugomentitetu, dok su hrvatski katolici ma njina naobje strane, omogućuje česte i mnoge ma ni ‐pulacije protiv hrvatskih katolika. A u traženjupravednoga rješenja za ovu situaciju, Hrvatipredlažu federalizaciju cijele zemlje, što podr‐žava i Europski parlament, a što ne pr i hvaćajuostali. Naspram tomu, naime, kod Bo šnjaka jesnažan unitarizam ili želja za održ a vanjembarem sadašnjega stanja, dok Srbi če s to izraža‐vaju želju za povratkom izvornomu Day tonua nije im nepoznat čak ni secesionizam.

Katoličke, pravoslavne i muslimanske od g ‐o jne ustanove organiziraju, ponajviše na insis ‐t iranje katoličke strane, konkretne oblike sura‐dnje kao što su studijski susreti, karitativnadjelatnost, posjeti studenata i mladih, no po že ‐ljna bi bila aktivna teološka i svaka drugasuradnja, koja bi bila izvorno vjerska.

Pokoja radikalna islamska grupa prisutnaje u BiH. Dogodio se i pokoji atentat sa smr‐tnim posljedicama ali, srećom, manjim negolina nekim drugim stranama. Postoje ponekadai provokacije na ovoj bazi te je kao nedavniprimjer spomenuo isticanje, uoči mjeseca Ra ‐m azana, crne zastave s arapskim natpisom ublizini jedne katoličke crkve.

Državna vlast je 2006. godine sa SvetomStolicom potpisala Temeljni ugovor, a 2010. iUgovor o dušobrižništvu vojnika, čija je pro‐vedba još uvijek samo pobožna želja, čak i navrlo jednostavnim pitanjima kao što je ozako‐njenje vjerskih blagdana. Skoro jednaka situa‐cija je s ugovorom, koji je BiH potpisala sa


VRHBOSNA 2/2017 109

BK

BIH

Srpskom pravoslavnom Crkvom, a koji jeuglavnom kopija onoga potpisanoga sa Sv ‐etom Stolicom. No sličan ugovor s Isla mskomzajednicom još uvijek nije potpisan, a nekikažu da je to zato što bi državna vlast željelada i ovaj ugovor bude kako bez pozitivne dis‐kriminacije jedne zajednice.

Intenzivnija suradnja među različitim vjer‐skim zajednicama, naglasio je biskup Vukšić,bila bi korisna također za promicanje i obranuvlastitih prava kod političkih snaga. Nekaprava često su samo djelomično poštovana,kao na primjer: poštivanje slobode vjere, auto‐nomija vjerskih zajednica, poučavanje vjero‐nauka u svim odgojnim ustanovama, napre‐dak dušobrižništva bolnica, zatvora i vojnika,način dobivanja dozvola za gradnju vjerskihobjekata itd. Druga prava su pak nerijetko

onemogućena, kao što su: neka prava studena‐ta i nastavnika u odgojnim ustanovama u vla‐sništvu vjerskih zajednica, puna primjena dr ž ‐avnoga zakona o slobodi vjere te ugovora kojisu potpisani sa Svetom Stolicom i s drug imzajednicama, zdravstveno osiguranje vje r s kihslužbenika, restitucija dobara oduzetih za vri‐jeme komunističkoga režima itd.

Međutim, usprkos poteškoćama, rekao jena kraju biskup Vukšić, Katolička Crkva u BiHje uvjerena da bi iskren međureligijski dijalogpomogao uspostavu društvenoga sklada,ozdravljenje rana iz teške prošlosti te osnaži‐vanje svijesti i vlastitoga poziva vjerskih zajed‐nica da moraju biti moralna vertikala društva.

(kta)

Održana XVI. sjednica Stalnog vijeća BK BiHStalno vijeće Biskupske konferencije Bosne

i Hercegovine održalo je, 12. lipnja 2017. u pr ‐o storijama Nadbiskupskog ordinarijata vrh b ‐os anskog u Sarajevu svoju šesnaestu sjednicu.Predsjedao je nadbiskup metropolit vrhbo‐sanski kardinal Vinko Puljić, predsjednik BKBiH, a sudjelovali su dopredsjednik BK BiHmons. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH, i članVijeća mons. Pero Sudar, pomoćni biskupvrhbosanski, te generalni tajnik BK BiH mons.Ivo Tomašević.

Članovi Stalnog vijeća razmotrili su proved‐bu zaključaka sa 69. redovitog zasjedanja BKBiH održanog 21. i 22. ožujka 2017. u Mo s t arukao i zaključke s XII. susreta biskupa BK BiH s

članovima Konferencije viših redovničkihpoglavara i poglavarica BiH održanog 28. tra‐vnja 2017. u Sarajevu te zaključke sa susretabiskupa s franjevačkim provincijalima u BiHodržanog istog dana u Sarajevu.

Članovi Vijeća razmotrili su i važnije dopi‐se koji su pristigli u vremenu nakon zasjedanjau Mostaru te dali potrebne smjernice TajništvuBK BiH.

Članovi Vijeća dogovorili su i dnevni red70. redovitog zasjedanja BK BiH koje će se odr‐žati, 13. i 14. srpnja 2017. u Banjoj Luci.

(kta)


110 VRHBOSNA 2/2017

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Na susretu i razgovoru sa svećenicima profesorima koji stanuju u Vrhbosanskom bogoslov‐nom sjemeništu, kao i drugim svećenicima, predloženo je da se pristupi izradi prijedloga ilinacrta o rješavanju socijalnih nejednakosti među svećenicima Vrhbosanske nadbiskupije. Kakoje to vrlo složeno pitanje potrebno je od nekih prijedloga poći. Zato najljubaznije molim slijede‐će imenovane članove da priprave jedan prednacrt radnog materijala, bilo da zajedno ili svakiosobno pripremi, kako bi mogli krenuti u bazu za razmišljanje i doradu.

Članovi su: dr. sc. Darko Tomašević, dekanmons. dr. Niko Ikić, profesormons. mr. Tomo Knežević, profesormr. Ivica Mršo, profesor

Kada pripremite radni materijal uputiti ćemo ga u bazu, kako bi i drugi svećenici dali svojemišljenje i prijedloge. Probat ćemo izraditi dokument koji bi bio smjernica za našu Nadbiskupiju.

U nadi da ćete prihvatiti i dati svoj doprinos rješavanju ove složene teme iskreno pozdrav‐ljam i želim obilje Božjeg blagoslova!

Vinko kardinal Puljićnadbiskup vrhbosanski

Mladen Kalfić, kancelar

_____________________________________Dostavlja se:ImenovanimaArhivu

PREDMET: Imenovanje članova za izradu prednacrta o rješavanju socijalne nejednakostimeđu svećenicima u Vrhbosanskoj nadbiskupiji

Datum: 27. ožujka 2017.Broj: 221/2017


VRHBOSNA 2/2017 111

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Svim svećenicima koji djeluju u Vrhbosanskoj nadbiskupiji

PREDMET: Poziv na Svećenički sabor koji će seodržati u Svećeničkom domu VN i u Vrhbosanskom

bogoslovnom sjemeništu 26. travnja 2017.Datum: 10. travnja 2017.Broj: 270/2017

Prema Pastoralnom kalendaru i već ustaljenoj praksi Svećenički sabor je u srijedu nakondruge uskrsne nedjelje. Tako je Sabor ove godine 26. travnja i počinje sv. Misom u sjemenišnojcrkvi sv. Ćirila i Metoda u 9:30 sati.

Radni dio susret početi ćemo u 10:45 sati u dvorani Svećeničkog doma Vrhbosanskenadbiskupije. Uvodni pozdrav i kratko razmatranje imat će uzoriti gospodin Vinko kardinalPuljić, nadbiskup vrhbosanski.

Ova pastoralno‐liturgijska godina u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, koju smo započeli na svet‐kovinu Bezgrješnog Začeća BDM 08. prosinca 2016., nosi naslov Hod vrhbosanske Crkve s laicima.Sve naše aktivnosti i službeni susreti prožeti su razmišljanjima kako ovu mjesnu Crkvu ojačativećom suradnjom laika u svakodnevnom apostolatu. Zato će dominantna tema i Svećeničkogsabora biti u vezi Godine laika, te će predavanje održati mons. mr. Marko Tomić, sudski vikar,župnik i dekan. Uobičajeno je da nakon predavanja bude prigoda razgovora na predstavljenutemu. Za nas je ovo aktualna tema i uvjeren sam da govoreći o njoj možemo jedni druge ohra‐briti i obogatiti.

Zatim slijede potrebne informacije iz Centra za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“, Generalnogtajništva Sinode VN i Ekonomata naše Nadbiskupije.

Zajednički ručak predviđen je u 13,00 sati u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu. Mole se svećenici koji ne mogu doći da svoj nedolazak obrazlože u pisanom obliku i na vri‐

jeme dostave kancelariji Ordinarijata.Molim vas također da sa sobom ponesete albu i štolu bijele boje. Radujući se susretu iskreno vas pozdravljam u Gospodinu.

Mons. Luka Tunjić, gen. vikarMladen Kalfić, kancelar


112 VRHBOSNA 2/2017

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

46. Dan mladih Vrhbosanske nadbiskupije

Datum: 03. svibnja 2017.Broj: 337/2017

Komušina-Kondžilo, 26. i 27. svibnja 2017. godine„VELIKA MI DJELA UČINI SVESILNI” (LK 1, 49)

Dragi župnici!Radosno vas pozivam na slavlje 46. Dana mladih Vrhbosanske nadbiskupije u Gospino sve‐

tište u Komušinu na Kondžilu koji će se održati 26. i 27. svibnja pod geslom Velika mi djela učiniSvesilni (Lk 1, 49).

Kako bismo se što bolje organizirali i pripremili za taj događaj, dali svoj doprinos i učinili gaplodnim i blagoslovljenim za čitavu našu dijecezu, predstavljam Vam okvirni program hodočašća:

PETAK, 26. SVIBNJA

SUBOTA, 27. SVIBNJA

OPĆE ODREDBE

1. Svi župnici i ostali pastoralni djelatnici odgovorni za pastoral mladih trebaju na vrijemeoglasiti, pozvati i pripremiti mlade na ovo hodočašće, te organizirati prijevoz na razini župeili dekanata. Podsjećam župnike da je Komušina‐Kondžilo dijecezansko Gospino svetište te daje hodočašće mladih obvezan dio pastoralnog plana naše Nadbiskupije!

16:00 18:00 Okupljanje i smještaj sudionika

18:00 Sv. Misa

19:00 Večera

20:00 – 23:30 Radionice (Živa Biblioteka)

23:30 – 00:00 Meditativna molitva

00:00 – 00:30 Klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom

01:00 – 07:00 Noćni mir

07:00 – 09:00 Dolazak hodočasnika

09:00 – 10:00 Pokorničko bogoslužje

10:00 – 11:00 Procesija

11:00 – 12:00 Sv. Misa

12:30 – 13:30 Ručak

13:30 – 15:30 Program


VRHBOSNA 2/2017 113

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

2. Ove godine sakrament krizme će primiti oko 2000 mladih naše Nadbiskupije. Pozivam sveodgovorne za pripremu krizmanika da Dan mladih bude mjesto duhovne obnove i bliže pri‐prave za sakrament potvrde. Stoga bi bilo dobro da na Danu mladih budu prisutni svi ovogo‐dišnji krizmanici.

3. Budući da je ovo prije svega molitveno‐pokorničko hodočašće kojemu je cilj produbiti iučvrstiti naše vjerničko zajedništvo, voditelji hodočasničkih grupa trebaju pripraviti mladena dolično ponašanje u skladu sa svetošću mjesta i događaja.

4. Neka svi župnici, župni vikari, časne sestre i drugi voditelji skupina mladih unaprijedisplaniraju vrijeme i ovaj dan odvoje za hodočašće i mlade koje će dovesti na susret. Potrebnoje da zajedno sa svojim mladima sudjeluju u cijelom programu kako bi on uistinu imao smi‐sla. Program završava u 15:30 sati.

5. Očekujem da se đakoni i bogoslovi sve tri bogoslovije i sjemeništarci oba sjemeništauključe i nesebično stave na raspolaganje za pomoć i suradnju.

6. Predprogram za mlade će započeti u petak. Mlade koji se odluče doći trebaju prijavitinjihovi župnici u Nadbiskupijski centar za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“ (tel. 033/766‐225)do 19. svibnja. Svi mladi i su obvezni ponijeti sa sobom vreće za spavanje i podmetače. Imatće osiguran smještaj i hranu. Kontakt osoba: Josip Milanović.

7. Svi svećenici‐hodočasnici trebaju se spremno i bez oklijevanja staviti na raspolaganje zapojedinačno slavlje sakramenta pomirenja koje će biti kod župne crkve između 09:00 i 10:00sati, a svećenici koji žele koncelebrirati na Kondžilu trebaju sa sobom ponijeti vlastito misnoruho bijele boje.

8. Ove godine liturgiju će animirati mladi Sarajevskog dekanata (čitači, prinos darova,molitva vjernika, ministranti). Župnici župa iz kojih mladi sudjeluju trebaju na vrijeme pri‐praviti svoje mlade za tu službu. Poželjno je da mladi budu u narodnoj nošnji svoga kraja, alinije obvezno.

9. U sklopu Festivala vjere i Sajma mogućnosti bit će proglašeni pobjednici Natječaja zadodjelu malih grantova Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“ za pro‐jekte mladih.

10. Poslije zajedništva koje svi ostvarujemo na euharistijskom slavlju, dobrotom naših sponzorai dobročinitelja, po povratku procesije s Kondžila, svim će hodočasnicima i njihovnim duhovnimpastirima u 12:30h biti ponuđen jednostavni obrok da bi se ostvareno zajedništvo nastavilo.

11. Kako bismo znali koliko je mladih bilo na susretu, molim sve župnike da prijave brojmladih koji će doći na susret u Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“

Današnji mladi odrastaju u ozračju gdje se nude lažne i iskrivljene vrijednosti daleko odistinskih i Onoga koji je jedina i prava ljubav. Mladi su naša sadašnjost i budućnost, stoga imtrebamo prići s više pozornosti, žrtve i odricanja. Mi moramo i trebamo biti oni koji će im poka‐zati i izvesti na pravi put.

Naše 46. dijecezansko hodočašće mladih Gospi Kondžilskoj i sve hodočasnike stavljam podnjezinu zaštitu i zagovor, uvjeren da će Majka Kristova i Majka naša izmoliti svima nama potre‐bne milosti i tako nam dati snage suočavati se sa svakodnevnicom.

Uz srdačne pozdrave svima rado podjeljujem svoj pastirski blagoslov!

Vinko kardinal Puljić nadbiskup vrhbosanski


114 VRHBOSNA 2/2017

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Primanje kandidata u malo Sjemeništei u Bogosloviju

Datum: 16. svibnja 2017.Broj: 365/2017

Među drugim brojnim pastoralnim zadaćama, župnici i njihovi suradnici će se tijekom ljetasuočiti s još jednom vrlo važnom zadaćom, a to su novi kandidati za Sjemenište i Bogosloviju.Osim razgovora, u kojem se prije svega nastoji utvrditi ispravna nakana kandidata, te njegovesposobnosti i prikladnost, postoji i administrativna procedura pa ovdje donosimo što je potre‐bno za primanje kandidata Vrhbosanske nadbiskupije u Nadbiskupsko sjemenište PetarBarbarić u Travniku i Vrhbosansko bogoslovno sjemenište u Sarajevu.

Dokumenti koji se traže za Nadbiskupsko sjemenište Petar Barbarić u Travniku:

1. Vlastoručno napisana molba2. Krsni list s unesenim podatkom o primljenom sakramentu potvrde3. Izjava/suglasnost roditelja4. Preporuka/mišljenje župnika o prikladnosti kandidata za svećeničku službu5. Svjedodžba o završenoj školi (VIII. ili IX. razredu)6. Uvjerenje o završenom V., VI. i VII. razredu7. Izvod iz matice rođenih (rodni list)8. Liječničko uvjerenje9. Dvije fotografije (veličina 6x4 cm)

Dokumenti koji se traže za Vrhbosansko bogoslovno sjemenište u Sarajevu:

1. Vlastoručno napisana molba2. Krsni list s unesenim podatkom o primljenom sakramentu potvrde3. Kratki životopis za kandidate koji su bili u sjemeništu, duži za one koji nisu4. Preporuka/mišljenje župnika o prikladnosti kandidata za svećeničku službu5. Maturalna svjedodžba6. Svjedodžbe o sva četiri završena razreda srednje škole7. Izvod iz matice rođenih (rodni list)8. Liječničko uvjerenje i zdravstvena legitimacija9. Tri fotografije (veličina 6x4 cm)10. Potvrdu o nekažnjavanju

Svi se originalni dokumenti (nikako kopije!) predaju vlastitom župniku, koji neka ih dostavina adresu:

NADBISKUPSKI ORDINARIJAT VRHBOSANSKIKaptol 7BiH ‐ 71 000 SARAJEVO

Ako je ikako moguće, valja izbjeći slanje poštom kako se originalni dokumenti ne bi izgubi‐li ili bili oštećeni. Mole se župnici da kandidatima pomognu u prikupljanju valjanih dokume‐nata, te da ih Ordinarijatu dostave što prije, a najkasnije do 1. kolovoza tekuće godine.Kandidati će o rezultatima svoje molbe, o čemu odlučuje uzoriti gospodin Vinko kardinalPuljić, nadbiskup vrhbosanski, biti obaviješteni također preko vlastitog župnika.

Mladen Kalfićkancelar

mons. Luka Tunjićgeneralni vikar


VRHBOSNA 2/2017 115

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

PREDMET: Poziv na susret profesora Katoličkogbogoslovnog fakulteta u Sarajevu s Velikim

kancelarom KBF-aDatum: 20. svibnja 2017.Broj: 366/2017

U razgovoru s pojedinim profesorima, dobivao sam upit, kada ću imati susret s profesorimaKatoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu, kao što imam sa drugim strukturama uNadbiskupiji. Rado sam prihvatio prijedlog te sazivam sve profesore i predavače na KBF‐u nazajednički susret u prostorijama Ordinarijata u utorak 30. svibnja 2017. s početkom u 15:30sati. Susret je trebao biti i prije, ali zbog fizičkih poteškoća odgođen je. Pozivam na kavu u 15sati, kako bi mogli započeti rad u 15:30.

Predlažem slijedeći dnevni red susreta:

1. Uvodna riječ kardinala Puljića2. Prikaz Dekana o stanju na KBF i planovi3. Glavna tema je ‐ KBF u službi Krajevne Crkve prema Koncilskim smjernicama4. Uloga profesora kao učitelja i odgojitelja vjere i morala5. Razno

Radujem se ovom susretu i izmjeni razmišljanja. Nakon susreta slijedi zajednička večera ublagovaonici Ordinarijata u 18:30 sati.

Iskreno vas pozdravljam i na sve zazivam obilje Božjeg blagoslova!

Vinko kardinal Puljićnadbiskup metropolit vrhbosanski

veliki kancelar KBF‐a________________________________________________Dostavlja se:Preč. dr. sc. Darku Tomaševiću, dekanu KBF‐aSvim profesorima i predavačima na KBF‐u

Redoviti profesori:Prof. dr. sc. Niko IKIĆ

Izvanredni profesori:Izv. prof. dr. sc. Pavo JURIŠIĆIzv. prof. dr. sc. Ante PAVLOVIĆIzv. prof. dr. sc. Darko TOMAŠEVIĆIzv. prof. dr. sc. Franjo TOPIĆ

Docenti:Doc. dr. sc. Mario BERNADIĆDoc. dr. sc. Milenko KREŠIĆDoc. dr. sc. Zorica MAROSDoc. dr. sc. Šimo MARŠIĆDoc. dr. sc. Pavle MIJOVIĆDoc. dr. sc. Zdenko SPAJIĆDoc. dr. sc. Dubravko TURALIJA

Viši asistenti:Dr. sc. s. Bernarda HORVATMr. sc. Oliver JURIŠIĆMr. sc. Tomo KNEŽEVIĆMr. sc. Ivica MRŠO

Honorarni nastavnici ‐ vanjski suradnici:Doc. dr. sc. Marinko PERKOVIĆIzv. prof. dr. sc. Tomo VUKŠIĆIzv. prof. dr. sc. Drago ŽUPARIĆDr. sc. Sanda D. SMOLJODr. sc. Mirko ŠIMIĆMarko STANUŠIĆ


116 VRHBOSNA 2/2017

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Seminar za ovlast ispovijedanja 2017.Datum: 09. lipnja 2017.Broj: 455/2017

Seminar za ovlast ispovijedanja u 2017. godini održat će se 04. i 05. rujna u Vrhbosanskombogoslovnom sjemeništu u Sarajevu. Predavači i ispitivači su: dr. vlč. Mirko Šimić za moralnuteologiju, mr. mons. Marko Tomić za kanonsko pravo i mr. mons. Tomo Knežević za pastoral‐nu teologiju (liturgijski pastoral).

Građa i literatura:

‐ iz moralne teologije: Katekiazm Katoličke crkve, br. 1699‐2051.; Papinsko vijeće „Iustitia et pax“,Kompendij socijalnog nauka Crkve, Zagreb 2005., br. 105 – 208); Papinska biblijska komisija,Biblija i moral: Biblijski korijeni kršćanskog djelovanja, Zagreb, 2010.; B. Häring: Kristov zakon I,Zagreb, 1973.; V. Valjan: Moral spolnosti, braka i obitelji, Sarajevo, 2002.

‐ iz kanonskog prava: Kanoni o posvetiteljskoj službi Crkve 834‐1253 i crkvena administra‐cija; Velimir Blažević: Ženidbeno pravo Katoličke crkve. Pravno‐pastoralni priručnik, Zagreb 2004.;Viktor Nuić: Opće pravo Katoličke crkve. Priručnik uz Novi Zakonik crkvenog prava, Zagreb 1985.,str. 281‐404.; BK BiH: “Pravilnik o crkvenim maticama i drugim uredskim knjigama”, Vrhbosna3/1999, str. 322‐327. Stat ŽEV‐a, Vrhbosna 2000, br. 3. Primopredaja župe, Vrhbsna 1990, br. 2;Odredbe o zbirnim misama „Mox jugiter“, Vrhbosna 1991, br. 3. Statut SVVN, Vrhbosna 1992, br.2; Pravilnik dekanske službe, Vrhbosna 1997, br. 4. Pavilnik Međupomoći, Vrhbosna 2005, br. 3.

‐ iz pastoralne teologije (liturgijski pastoral): sve važeće liturgijske knjige o sakramentimai sakramentalima.

Seminaru nazoče svećenici koji još nemaju trajnu ovlast ispovijedanja, osim ovogodišnjihmladomisnika koji prvu godinu ovlasti dobivaju na temelju svježe završenog studija teologije(ovo pravilo vrijedi za Vrhbosansku nadbiskupiju). Svećenici kojima je ovo treći seminar nakraju polažu usmeni ispit i bivaju predloženi za trajnu ovlast. Svećenici kojima je ovo prvi idrugi seminar polažu pismeni test. Kolege koji trebaju prenoćište i smještaj neka se unaprijednajave ravnateljstvu Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa (tel. 033/584 060, fax. 033/584 062,mail: [email protected] ).

Dnevni red (ponedjeljak) 04. rujna:

10‐11.45h Predavanje i rasprava iz liturgijskog pastorala12 h Koncelebrirana Euharistija s Nadbiskupom; objed15‐16.45h Predavanje i rasprava iz kanonskog prava17‐18.45h Predavanje i rasprava iz moralne teologije19h Večera

Dnevni red (utorak) 05. rujna:

8.30‐11.15h Usmeni ispit za svećenike koji nazoče trećem seminaru9‐11h Pismeni test iz sva tri predmeta za svećenike koji nazoče prvom i drugom seminaru11.30h Koncelebrirana Euharistija s Nadbiskupom. Nakon objeda nastavak usmenog

ispitivanja ako bude potrebno.


VRHBOSNA 2/2017 117

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Podsjećam da je sudjelovanje na svim predavanjima obvezno. Tko bez dopuštenja profesorane bube na predavanju ne može pristupiti pismenom testu odnosno usmenom ispitu.

Koncelebracija je sastavni dio programa seminara i zato je poželjno da koncelebriraju i onisvećenici koji dotičnog dana slave Euharistiju u svojoj župi. Nadbiskup u homiliji obrađujeteme koje želi staviti na srce mladim svećenicima.

Ponijeti albu i štolu.Svećenici koji eventualno neće moći sudjelovati na seminaru trebaju to javiti u pisanom obli‐

ku navodeći razlog izostanka.Seminar završava ručkom. Prošlih godina se događalo da svećenici odlaze odmah nakon

pismenog testa ili usmenog ispita ispustivši sv. Misu i ručak. Jedinstvena je ovo prigoda poka‐zati i učvrstiti i na ovaj način naše bratsko zajedništvo. Stoga molim sve sudionike seminara daostanu na sv. Misi i ručku te se nakon toga raziđu svojim kućama.

Radujući se susretu iskreno pozdravljam u Gospodinu!

Predsjednik komisijemons. Luka Tunjić

generalni vikar

Susret o župnim CaritasimaCaritas Vrhbosanske nadbiskupije u suradnji s Caritasom Bosne i Hercegovine organizirao je u

dvorani Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u srijedu, 26. travnja 2017. prvi zajednički susret zažupnike uključene u projekt „Razvoj župnih Caritasa u Vrhbosanskoj nadbiskupiji“.

Susret je organiziran nakon Sabora svećenika Vrhbosanske nadbiskupije. Na susretu supored župnika uključenih u projekt sudjelovali i predsjednik Caritasa, kardinal Vinko Puljić,nadbiskup metropolit vrhbosanski, ravnatelji Caritasa BiH i Vrhbosanske nadbiskupije, tekoordinatori ovog projekta iz spomenutih Caritasa. Susret je moderirao, vlč. dr. sc. MirkoŠimić, ravnatelj Caritasa Vrhbo sa nske nadbiskupije.

Predsjednik Caritasa, kardinal Puljić je nakon uvodnog pozdrava naglasio značaj žu p nihCaritasa za pastoralno djelovanje Crkve, osobito u ovoj godini laikata. U svom govoru, mons.Tomo Knežević, ravnatelj Caritasa BiH zamolio je župnike da se ne umore od činjena dobra ida ulože maksimalne napore kako bi se i ova pastoralna djelatnost Crkve razvila. U na stavkususreta gosp. Zlatko Malić iz Car i tasa BiH, predstavio je temu Župni Caritas u kojoj je pose‐bno naglasio što jeste, a što nije župni Caritas, zatim koje su njegove osnove zadaće i kakomože izgledati struktura župnog Caritasa. Župnicima su predstavljene ak t i vnosti koje slijedeu ovom projektu, a naglasak je stavio na studijsko putovanje u biskupiji Biella (Italija) koje ćese početkom svibnja organizirati za župnike ili njihove suradnike u ovom projektu. O ovojtemi govorili su ravnatelj vlč. Mirko Šimić i koordinatorica projekta gđa Irma Araranković.

Projekt „Razvoj župnih Caritasa u Vrh bo sa nskoj nadbiskupiji“ financiraju Catholic ReliefServices (CRS) i Caritas Italiana, a provodi ga Caritas Vrhbosanske nadbiskupije uz potporuCaritasa Bosne i Hercegovine. Projektom se želi razviti i ojačati djelovanje župnih Caritasa udvadeset župa Vrhbosanske nadbiskupije, kao jedan od prioriteta pastoralnog i karitativnogdjelovanja Crkve.

(kta/caritas.ba)


118 VRHBOSNA 2/2017

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Imenovanja i premještajiImenovanje gosp. Ante Kvesića kao dostavljača u postupku beatifikacije Časnog sluge

Božjega Petra Barbarića (Dekret broj 265/2017 od 07. travnja 2017.).

Vlč. Anto Trgovčević razrješen službe župnika župe Presvetog Srca Isusova u Novom Selu istavljen u svećeničku mirovinu (Dekret broj 274/2017 od 11. travnja 2017.).

Vlč. gosp. Anto Stjepanović primljen u Vrhbosansku nadbiskupiju na 5. Godina „ad exepe‐rimentum“ i imenovan župnikom župe Presvetog Srca Isusova u Novom Selu (Dekret broj275/2017 od 11. travnja 2017.).

Vlč. gosp. Vlado Markić ekskardiniran iz Vrhbosanske nadbiskupije i innkardiniran u Dubr ‐ov ačku biskupiju (Dekret broj 309/2017 od 25. travnja 2017.).

Vlč. gosp. dr. sc. Dubravko Turalija imenovan službenim prevoditeljem spisa na talijanskijezik u postupku beatifikacije Časnog sluge Božjega Petra Barbarića (Dekret broj 402/2017 od 31.svibnja 2017.).

Vlč. gosp. Dražen Kustura razrješen službe župnog vikara u župi Uznesenja BDM na Stupui poslan na postdiplomski studij komunikologije u Rim (Dekret 412/2017 od 1. lipnja 2017.).

Imenovanje preč. gosp. Mladena Kalfića kao pridodanog bilježnika u postupku beatifikacijeČasnog sluge Božjega Petra Barbarića (Dekret broj 415/2017 od 1. lipnja 2017.).

Imenovanje gosp. Franje Radoša za usluge kopiranja u postupku beatifikacije Časnog slugeBožjega Petra Barbarića (Dekret broj 416/2017 od 1. lipnja 2017.).

DozvoleDopis broj 199/2017 od 21. ožujka 2017.: dozvola blagoslova obnovljene kapele i zvona na gro‐

blju u Lipovcu župa Sv. Antuna Pustinjaka Gorice

Dopis broj 223/2017 od 28. ožujka 2017.: dozvola obnove kapelice na groblju Zaselje župa Sv.Martina Biskupa Bučići.

Dopis broj 292/2017 od 19. travnja 2017.: dozvola blagoslova novoizgrađene kapele na čast sv.Ivana Pavlu II. na groblju Bukva u župi Presvetog Srca Isusova Prozor.

Dopis broj 312/2017 od 26. travnja 2017.: dozvola blagoslova zvona na novosagrađenoj crkvi užupi Uznesenja BDM Haljinići.

Dopis broj 319/2017 od 1. travnja 2017.: dozvola izgradnje nove kapelice na groblju uRumbocima župa Sv. Franje Asiškoga Rumboci.

Dopis broj 364/2017 od 1. travnja 2017.: dozvola gradnje pomoćnog objekta u župi Sv. IvanaKrstitelja Lug‐Brankovići.

Dopis broj 379/2017 od 31. svibnja 2017.: dozvola blagoslova kapele na groblju u Jelahu župaSv. Ivana Krstitelja Jelah.

Dopis broj 380/2017 od 1. lipnja 2017.: dozvola uređenja interne kapelice u prostorijama RadioMarije BiH.


VRHBOSNA 2/2017 119

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Svećenici slavljenici – jubilarci u 2017.Po godini rođenja u 2017.:50. rođendan slave:

vlč. Zlatko Ivkić; vlč. Andrija Janjić; vlč. dr. Anto Ledić; vlč. Josip Senjak

75. rođendan slavi:vlč. mr. sc. Božo Odobašić

Po godini ređenja u 2015.:25 godina:

vlč. Željko Čuturić; vlč. Mirko Ikić

50 godina:vlč. mr. Luka Brković; vlč. Vinko Radić; vlč. Josip Šušak

Jubilarcima čestitamo!


120 VRHBOSNA 2/2017

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E


VRHBOSNA 2/2017 121

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E


122 VRHBOSNA 2/2017

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Pastoralna anketa za župe u Vrhbosanskoj nadbiskupiji


VRHBOSNA 2/2017 123

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E



124 VRHBOSNA 2/2017

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E



VRHBOSNA 2/2017 125

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E



126 VRHBOSNA 2/2017

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

1. ožujka 2017. U 9:00h Nadbiskup je otišao u bolnicu Dubrava u

Zagrebu gdje je bio primljen radi operacije žuči. Poprijemu Nadbiskup se susreo sa doktorom prof.Leonardom Patrlj ravnateljem kirurgije te bolnice. Uprijepodnevnim i poslijepodnevnim satimaNadbiskup je obavljao pripremne nalaze za operaciju.

2. ožujka 2017. U 6:30h Nadbiskup je predslavio Svetu misu u bol‐

ničkoj kapeli u nazočnosti bolničkog kapelana i tajni‐ka te uz nazočnost pacijenata i medicinskog osoblja.

U 7:45h Nadbiskup je operiran. 3. ožujka 2017. Nadbiskup je proveo u bolnici na oporavku.

Tijekom cijeloga dana Nadbiskupa su posjećivalidoktori i medicinsko osoblje želeći se upoznati snjime i komunicirati.

4. ožujka 2017. U jutarnjim satima Nadbiskup je otpušten iz bol‐

nice na kućnu njegu. U 11:00h Nadbiskup je predslavio Svetu misu kod

sestara SMI u Naumovcu. U 14:00h Nadbiskup se uputio u Sarajevo. 6. ožujka 2017.U 9:15h Nadbiskup je dao interviju za poljski

magazin. U 9:45h Nadbiskup je primio na razgovor mons.

Ivu Tomaševića generalnog tajnika BK BiH.U 15:30h Nadbiskup je primio na razgovor patra

Matu Anića urednika Radio Marije BiH i svećenikavlč. Antu Stjepanovića.

7. ožujka 2017. U 7:00h Nadbiskup je predslavio Svetu misu u

kapelici VBS‐a i time započeo kanonsku vizitaciju teinstitucije. Svetoj misi nazočili su odgojitelji i bogo‐slovi. U svojoj homiliji Nadbiskup je pozvao bogo‐slove na propitivanje svoga života i boravka u bogo‐sloviji tijekom korizmenoga vremena. Nadbiskup jenapomenuo da je potrebno očistiti srca koja su zatro‐vana mržnjom jedni prema drugima te to povezao saevanđeljem toga dana u kojem Gospodin nas učimoliti Gospodnju molitvu. Nadbiskup je takođerprotumačio i što je to kanonska vizitacija te napome‐nuo da je posljednja bila 2009. godine. Nakon Svetemise i doručka Nadbiskup je u prijepodnevnim sati‐ma obavio pojedinačne razgovore sa odgojiteljima uVBS‐u te s nekoliko djelatnika laika koji su uposleni‐ci VBS‐a.

U 15:00h Nadbiskup je predsjedao sjednicomUredničkog vijeća Katoličkog tjednika. Sjednici sunazočili preč. Mladen Kalfić kancelar, vlč. MiroslavĆavar direktor Medijskog centra VN, vlč. JosipVajdner glavni urednik Katoličkog tjednika, mons.

Ivo Tomašević generalni tajnik BK, vlč. Šimo Maršićravnatelj centra za pastoral mladih i profesor na KBF‐u, preč. Vlatko Rosić ravnatelj KŠC‐a Sv. Franjo uTuzli i gospodin Brane Vrbić. Na sjednici se razgova‐ralo o uspješnosti te tiskovine te o pokretanju katoli‐čkog web portala koji će uskoro biti pokrenut podnazivom ”Nedjelja”.

U 15:45h Nadbiskup je primio na razgovor vlč.Josipa Vajdnera glavnog urednika Katoličkog tjedni‐ka i župnika župe Briješće.

8. ožujka 2017. Od 9‐12h Nadbiskup je obavljao razgovore sa

djeltnicima laicima koji rade u VBS‐u u sklopukanonske vizitacije VBS‐a.

Od 15‐18h Nadbiskup je nastavio sa kanonskomvizitacijom VBS‐a.

9. ožujka 2017.Od 9‐12h Nadbiskup je obavljao vizitaciju u VBS‐u.U 15:00h Nadbiskup je predsjedao sjednicom

Ordinarijata.U 16:00h Nadbiskup je primio na razgovor arhi‐

đakone mons. Antu Meštrovića, mons. Pavu Jurišićai mons. Bosiljka Rajića.

U 16:30h Nadbiskup je primio na razgovor mons.Ivu Tomaševića generalnog tajnika BK BiH.

U 17:00h Nadbiskup je primio na razgovor s. KatuKaradžu provincijalnu glavaricu sestara franjevkibosansko‐hrvatske provincije.

10. ožujka 2017. Od 9‐12h Nadbiskup je obavljao kanonsku vizita‐

ciju u VBS‐u.U 16:00h Nadbiskup je nazočio sjednici vjeća

Centra za mlade VN.U 18:00h Nadbiskup je predslavio Svetu misu za

početak duhovnih vježbi za mlade u Centru. U 20:00h Nadbiskup je održao duhovni nagovor

za sudionike duhovnih vježbi. 11. ožujka 2017. Nadbiskup je predvodio duhovne vježbe u

Centru za mlade. 12. ožujka 2017. U 9:00h Nadbiskup je održao duhovni nagovor za

sudionike duhovnih vježbi. U 11:00h Nadbiskup je predslavio Svetu misu za

kraj duhovnih vježbi u Centru za mlade. U 15:00h Nadbiskup je primio na razgovor dr.

Selvera Šabanovića, liječnika. U 16:00h Nadbiskup je primio na razgovor preč.

Borisa Salapića, župnika i čuvara svetišta u Komušinii dekana usorskog dekanata.

U 17:15h Nadbiskup je primio na razgovor sestruEmanuelu i sestru Ceciliju Miljko iz družbeKlanjateljica Krvi Kristove.

Kronika Vinka kardinala Puljića0d 1. ožujka do 1. lipnja 2017.


VRHBOSNA 2/2017 127

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

13. ožujka 2017. U 8:30h Nadbiskup je primio gospodina Igora Pejića. U 9:45h Nadbiskup je primio na razgovor mons.

dr. Franju Komaricu, biskupa banjolučkog.U 10:00h Nadbiskup je predsjedao sjednicom Vijeća

za ekumenizam i dijalog među religijama BK BiH. U 11:20h Nadbiskup je primio na razgovor fra

Marijana Karaulu. U 12:00h Nadbiskup je primio na razgovor vlč.

Miroslava Ćavara direktora Medijskog centra VN ižupnika župe Uznesenja BDM na Stupu.

U 15:00h Nadbiskup je nastavio vizitaciju u VBS‐u. 14. ožujka 2017. Od 9‐12h Nadbiskup je obavljao vizitaciju u VBS‐u. Od 15‐18h Nadbiskup je obavljao vizitaciju u VBS‐u. U 18:15h Nadbiskup se susreo sa apostolskim

nuncijem u BiH mons. Luigi Pezuttom u zgradinuncijature.

15. ožujka 2017.Od 9‐12h Nadbiskup je obavljao vizitaciju u VBS‐u. Od 15‐18h Nadbiskup je obavljao vizitaciju u VBS‐u. 16. ožujka 2017. U 9:30h Nadbiskup je posjetio VBS i dovršio

vizitaciju. U 10:10h Nadbiskup se susreo sa dr. sc. vlč.

Mirkom Šimićem ravnateljem Caritasa VN i profeso‐rom moralne teologije na KBF‐u u Sarajevu.

U 16:30h Nadbiskup je predslavio Svetu misu uKŠC‐u Sv. Josip povodom proslave nebeskog zaštitni‐ka toga KŠC‐a. Nakon Svete mise Nadbiskup je nazo‐čio prigodnom programu u dvorani škole.

17. ožujka 2017. U 9:00h Nadbiskup je primio na razgovor s.

Admiratu Lučić provincijalnu glavaricu sestara SMIsarajevske provincije.

U 10:00h Nadbiskup je predsjedao sjednicomEkonomskog vijeća VN.

U 15:00h Nadbiskup je primio na razgovor gospo‐dina Željka Matijevića.

U 16:00h Nadbiskup je primio na razgovor gene‐rala Iliju Nakića.

18. ožujka 2017. U 9:30h Nadbiskup je posjetio sjemenište u

Travniku i obavio susret sa roditeljima i poglavarimasjemeništa.

U 11:00h Nadbiskup je nazočio prigodnoj priredbiu sjemeništu.

U 11:45h Nadbiskup je predslavio Svetu misu usjemenišnoj crkvi.

U 14:30h Nadbiskup je u župi Uzdol predslavioSvetu Misu zadušnicu za pokojnog Antu Zelenikuoca vlč. Ljube Zelenike.

U 17:00h Nadbiskup je predslavio Misu uočnicuSv. Josipa u župi Rankovići.

19. ožujka 2017. U 11:00h Nadbiskup je predslavio Svetu misu u

župi Marindvor povodom proslave zaštitnika te župeSv. Josipa.

U 15:30h Nadbiskup je primio na razgovor gospo‐dina Igora Pejića i gospodina Ivana.

20. ožujka 2017. U 10:00h Nadbiskup je primio dvojicu poduzetni‐

ka iz Krajine. U 11:00h Nadbiskup je dao interviju za PINK TV. U 14:30h Nadbiskup je otputovao u Mostar na

zasijedanje BK BiH. U 18:00h Nadbiskup je predslavio Svetu misu u

mostarskoj katedrali a propovijedao je mons. MarkoSemren pomoćni banjolučki biskup.

21. ožujka 2017. Nadbiskup je predsjedao sjednicom BK BiH. 22. ožujka 2017. Od 9‐12h Nadbiskup je predsjedao sjednicom

BK BiH. U 13:30h Nadbiskup je otputovao za Sarajevo. U 17:00h Nadbiskup je primio na razgovor gospo‐

dina Miru Kovača i gospođu Nives Tiganj. 23. ožujka 2017. U 9:00h Nadbiskup je primio na razgovor gospo‐

đu Sonju Maroš.U 10:00h Nadbiskup je primio na razgovor mons.

Ivu Tomaševića generalnog tajnika BK BiH. U 11:00h Nadbiskup je primio na razgovor dr.

Marka Vukšu umirovljenog liječnika. U 15:00h Nadbiskup je predslavio Svetu misu

zadušnicu za pokojnoga Zvonku Grubišića oca vlč.Josipa Grubišića u Žepču. Nakon Svete miseNadbiskup je predvodio ukopne obrede na grobljubl. Ivana Merza u Novom Naselju. Svetoj misi nazo‐čilo je 37 svećenika i veliki broj vjernika i prijateljapokojnika.

24. ožujka 2017. U 9:00h Nadbiskup je primio na razgovor dr. sc.

vlč. Tomu Mlakića, pročelnika Katehetskog ureda ipreč. Mladena Kalfića, kancelara.

U 11:00h Nadbiskup je primio na razgovor dr. sc.vlč. Tomu Mlakića pročelnika Katehetskog ureda, dr.sc. vlč. Darka Tomaševića dekana KBF‐a u Sarajevu idr. sc. vlč. Šimu Maršića prodekana i profesora naKBF‐u u Sarajevu.

U 14:00h Nadbiskup je primio na razgovor grupuprofesora i laika sa Camebridga sa Wolf instituta načelu sa profesorom Edmundom Kesellerom.

U 15:00h Nadbiskup je nazočio sjednici profesorai odgojitelja u VBS‐u.

U 17:15h Nadbiskup je primio na razgovor gospo‐dina Vedrana Đidu.

25. ožujka 2017. U 9:00h Nadbiskup je primio na razgovor dr. sc.

don Michele Capassa rektora sjemništa RedemptorisMater iz Vogošće i vicerektora vlč. Marijana Lindića.

U 10:30h Nadbiskup je nazočio svečanoj akademi‐ji u VBS‐u povodom Blagovijesti patrona VBS‐a.

U 12:00h Nadbiskup je predslavio Svetu misu ipod Misom podijelio službu lektorata jednome bogo‐slovu a osmoricu primio među kandidate.


128 VRHBOSNA 2/2017

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

U 16:00h Nadbiskup je primio na razgovor vlč.Slavišu Stavnjaka svećenika VN.

26. ožujka 2017. U poslijepodnevnim satima Nadbiskup se uputio

u Zagreb. 27. ožujka 2017. Nadbiskup je obavio liječnički pregled i uputio se

u BiH. 28. ožujka 2017. U 10:00h Nadbiskup je primio na razgovor vlč.

Josipa Vajdnera glavnog urednika Katoličkog tjedni‐ka i župnika u župi Briješće.

U 11:00h Nadbiskup je primio na razgovor gospo‐dina Antu Bilića poduzetnika iz Nove Bile.

U 13:00h Nadbiskup je u Apostolskoj nuncijaturinazočio svečanom ručku kojega je nuncij upriličiopovodom dolaska posebnog papina izaslanika zaMeđugorije mons. Henrika Hosera. Susretu je nazo‐čio i dr. Dragan Čović član predsjedništva iz redahrvatskog naroda te biskupi BK BiH.

U 15:30h Naadbiskup je primio na razgovor vlč.Josipa Vajdnera i gđu Katu Senjak.

U 17:00h Nadbiskup je primio na razgovor mons.Henrika Hosera posebnog papina izaslanika zaMeđugorije.

29. ožujka 2017. U 10:45h Nadbiskup je primio na razgovor vlč.

Vladu Vrebca župnika župe u Bjelom Brdu. U 11:00h Nadbiskup je primio na razgovor gđu

Sandu Smoljo Dobrovoljski voditeljicu Centra zasavjetovanje VN.

30. ožujka 2017. U 9:00h Nadbiskup je primio na razgovor fra Jozu

Marinčića provincijala franjevačke priovincije BosneSrebrene.

U 10:00h Nadbiskup je primio na razgovor dr. AmruDelić i gospođicu Nađu Firtus predstavnice UNFPA.

U 11:00h Nadbiskup je primio na razgovor dr. sc.Mirka Šimića ravnatelja Caritasa VN i dvojicu građe‐vinskih stručnjaka.

U 13:00h Nadbiskup je primio na razgovor fraPeru Karajicu župnika na Dobrinji.

U 15:00h Nadbiskup je predsjedao sjednicomOrdinarijata.

U 19:0h Nadbiskup je primio na razgovor vlč. dr.sc. Peru Vrankića.

31. ožujka 2017. U 10:00h Nadbiskup je pohodio samostan sestara

karmelićanki na Stupu. U 11:00h Nadbiskup se u prostorijama Caritas VN

susreo sa ravnateljem dr. Mirkom Šimićem. U 12:00h Nadbiskup je primio na razgovor vlč.

Antu StjepanovićaU 15:00h Nadbiskup je primio na razgovor gospo‐

dina Gorana Dabo iz Sarajeva. 1. travnja 2017.U 12:00h Nadbiskup je predslavio Svetu misu

zadušnicu na Plehanu za pokojne fra Andriju

Zirduma i fra Iliju Matanovića te nakon Mise nazočioukopnim obredima koje je predvodio provincijal fraJozo Marinčić. Sprovodu je nazočio mons. MarkoSemren pomoćni banjolučki biskup te oko 80 svećeni‐ka i veliki broj vjernika.

U 15:30h Nadbiskup je posjetio Komušinu te sesusreo sa preč. Borisom Salapićem čuvarom svetišta iprojektantom svetišta na Kondžilu gospodinomJurom Pranjićem. Nakon susreta nadbiskup je u prat‐nji preč. Borisa i projektanta Pranjića obišao mjestoizgradnje svetišta te dogovorio prioritetne građevin‐ske zahvate. Nakon toga susreta Nadbiskup se upu‐tio u Sarajevo.

2. travnja 2017. U 15:00h Nadbiskup je primio na razgovor preč.

Marka Majstorovića župnika župe Presvetoga SrcaIsusova katedrala i sarajevskoga dekana.

U 17:00h Nadbiskup je primio na razgovor vlč.Antonia Čuturu pastoralnog suradnika u župiPresvetoga Srca Isusova katedrala.

3. travnja 2017. U jutarnjim satima nadbiskup je otputovao u

Zagreb. U 19:30h Nadbiskup je u Zagrebu primio na raz‐

govor gospodina Franju Marića. 4. travnja 2017. U 10:30h Nadbiskup se u Zagrebu susreo sa mons.

Petrom Palićem tajnikom HBK. 5. travnja 2017. U 10:00h Nadbiskup je u Zagrebu primio na raz‐

govor vlč. Tomislava Markića ravnatelja Ureda zainozemnu pastvu.

U 17:00h Nadbiskup je u Zagrebu primio gospodi‐na Tomislava Marića predsjednika HKD Napredakpodružnica Zagreb.

6. travnja 2017. U poslijepodnevni satima Nadbiskup je obišao

svoju rodbinu u Petrinji. 7. travnja 2017. U poslijepodnevnim satima Nadbiskup se vratio

u Sarajevo. 8. travnja 2017. U 9:00h Nadbiskup je primio na razgovor sestru

Julijanu Djaković provincijalnu glavaricu sestaraMilosrdnica sarajevske provincije, sestru ekonomu izamjenicu.

U 9:30h Nadbiskup je primio na razgovor dr. sc.vlč. Mirka Šimića ravnatelja Caritasa VN i profesoramoralne teologije na KBF‐u u Sarajevu.

9. travnja 2017.U katedrali Presvetoga Srca Isusova Nadb is ‐

kup je predslavio Svetu misu u 10:30 povodomnedjelje muke Gospodnje. Oko katedrale išlo se usvečanoj procesiji a muka Gospodnja se svečano ukatedrali pjevala. Svetoj misi nazočio je veliki brojvjernika.

U 15:30h Nadbiskup je primio na razgovor gospo‐dina Davora Madžarevića.


VRHBOSNA 2/2017 129

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

U 17:30h Nadbiskup je primio na razgovor vlč.Josipa Vajdnera župnika župe Briješće i glavnogurednika Katoličkog tjednika.

10. travnja 2017. U jutarnjim satima Nadbiskup je otputovao u

Zagreb. U 18:00h Nadbiskup se susreo sa njegovom emi‐

nencijom kardinalom Josipom Bozanićem zagreba‐čkim nadbiskupom.

11. travnja 2017. Nadbiskup se u jutarnjim satima uputio u

Sarajevo. U 17:30h Nadbiskup je primio na razgovor gospo‐

đu Gabrielu Ključe. 12. travnja 2017. U 9:00h Nadbiskup je primio neokatekumenske

bogoslove na čelu sa rektorom don MicheleCapassom na tradicionalno uskršnje čestitanje.

U 10:30h Nadbiskup je predslavio Misu posveteulja u katedrali. Svetoj misi je nazočilo oko 80 sveće‐nika raznih službi u biskupiji.

U 12:00h Nadbiskup je obavio razgovore sa svećeni‐cima vlč. Vedranom Lešićem i vlč. Ljubom Zelenikom.

U 13:00h Nadbiskup je održao sjednicu sa dekani‐ma u VBS‐u.

U poslijepodnevnim satima Nadbiskup se uputiou Zagreb.

13. travnja 2017. U 9:00h Nadbiskup je posjetio apostolskog nunci‐

ja u RH mons. Alessandra D’ Errica. U 17:00h Nadbiskup je predslavio Misu Večere

Gospodnje u Župi Garevac. Svetoj misi nazočio ježupnik te oko 70 župljana. Nakon Svete miseNadbiskup je dao interviju za Posavsku televiziju teu pratnji župnika i vlč. Ante Perića obišao spomenmjesto Burića štalu.

14. travnja 2017. Nadbiskup se vratio u Sarajevo.U 18:00h Nadbiskup je nazočio obredima

Velikoga Petka. Obrede je predvodio mons. PeroSudar pomoćni biskup.

15. travnja 2017. Od 8‐9 sati Nadbiskup je bio u katedrali kod

Isusova groba. U 11:00h Nadbiskup je upriličio svečano primanje

za svećenike, redovnike i redovnice grada Sarajevapovodom Uskrsa. Uskrsnu čestitku izrekla je sestraKata Ostojić.

U 13:00h Nadbiskup je održao press konferencijuna kojoj je pročitao Uskrsnu poslanicu.

U 14:00h Nadbiskup je dao interviju za radioMariju BiH i Mir Međugorije.

U 21:00h Nadbiskup je predlavio Svetu misu bdi‐jenja u katedrali i pod Misom podijelio sakramenteinicijacije dvjema djevojkama župljankama katedral‐ne župe. Svetoj misi nazočio je veliki broj vjernika.

16. travnja 2017. U 10:30h Nadbiskup je predslavio pontifikalnu

Svetu misu u katedrali koju je prenosila državna televi‐zija. U svojoj homiliji Nadbiskup se posebno osvrnuona ratove, nepravdu i ubijanje nerođenih te to istaknuokao protu sliku Kristu koji je život i mir. Svetoj misinazočio je veliki broj vjernika te oko 10‐tak koncelebra‐nata među kojima mons. Tomo Vukšić vojni ordinarij tefra Jozo Marinčić provincijal Bosne Srebrene. NakonSvete mise upriličeno je Uskrsno primanje za građanegrada Sarajeva u prostorijama Ordinarijata.

17. travnja 2017. U 11:00h Nadbiskup je u Svećeničkom domu VN

upriličio uskrsni prijem za službenike javnoga i poli‐tičkoga života BiH. Prijemu su nazočili dr. DraganČović član predsjedništva iz reda hrvatskoga narodate Bakir Izetbegović iz reda bošnjačkoga naroda. Usvome govoru Nadbiskup se osvrnuo na trajnunepravdu koja se provodi nad hrvatskom narodu uBiH te o nemogućnosti ostvarivanja jednakih prava.

U 15:30h Nadbiskup je posjetio dom za nezbrinu‐tu djecu Egipat i susreo se sa sestrama i štićenicimatoga doma.


Zagreb.19. travnja 2017.U jutarnjim satima Nadbiskup se iz Zagreba upu‐

tio u Banjaluku. U 11:30h Nadbiskup se u Banjaluci susreo sa

mons. Antom Orlovcem. U 11:45h Nadbiskup se susreo sa mons. Franjom

Komaricom biskupom banjolučkim. U 15:00h Nadbiskup je posjetio župu Podmilačje i

susreo se sa župnikom fra Filipom Karadžom.U 18:30h Nadbiskup je predslavio Misu u travni‐

čkom sjemeništu. U 19:30h Nadbiskup je u sjemeništu primio na

razgovor vlč. Miljenka Džaltu. U 20:00h Nadbiskup je primio na razgovor vlč.

Đuru Arlovića prefekta u sjemeništu. U 21:00h Nadbiskup je predvodio Euharistijsko

klanjanje u sjemenišnoj kapelici. 20. travnja 2017. U 9:00h Nadbiskup je predsjedao susretom župnika

i poglavara sjemeništaraca u Travničkom sjemeništu. U 11:00h Nadbiskup je predslavio Svetu misu u sje‐

menišnoj crkvi Sv. Alojzija Gonzage povodom danasjemeništa. Naime 15. travnja navršilo se 120 godinaod smrti Petra Barbarića pa je proslava dana sjemeni‐šta pomjerena na ovaj datum. Svetoj misi nazočio jeveliki broj vjernika budući da je zavjetni četvrtak anazočilo je i 15 svećenika koncelebranata. Nakon Svetemise Nadbiskup je nazočio prigodnom programu ipredstavi o povijesti sjemeništa u sjemenišnoj auli.

U 16:15h Nadbiskup je primio na razgovor đako‐ne, njih 19, koji studiraju na KBF‐u u Zagrebu i nala‐ze se u pastoralnom posjetu BiH predvođeni profeso‐rom pastoralne teologije dr. Josipom Šimunovićem. Ukratkim crtama Nadbiskup im je prezentirao povijest


130 VRHBOSNA 2/2017

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

biskupije i bio otvoren za njihova pitanja. Nakonsusreta đakoni su pošli u katedralu na Sv. Misu.

U 20:00h Nadbiskup je nazočio svečanoj večeri naPalama u prostorijama župnoga ureda sa studentimaiz rimskoga zavoda Germanicum et Hungaricum.


Zagreb. U 18:15h Nadbiskup se u župnom uredu u Doboju

susreo sa vlč. Borisom Salapićem župnikom uKomušini i gospodinom Jurom Pranjić te održaokratki sastanak.

22. travnja 2017. U 10:00h Nadbiskup je stigao u župu Uzvišenja

Sv. Križa u Bistrici kod Žepča te obavio ispit iz vjero‐nauka za 20 pripravnika za sakrament svete krizme.Pod Misom u 11:00h Nadbiskup je podijelio sakra‐ment svete krizme u toj župi.

U 16:00h Nadbiskup je stiga u župu MarijePomoćnice Kršćana u Globaricu te se susreo sa pri‐pravnicima za sakrament svete krizme, njih 12 i oba‐vio ispit iz vjeronauka.

U 17:00h Nadbiskup je predslavio Svetu misu ipod misom podijelio sakrament svete krizme za tih12 pripravnika i sakrament prve svete Pričesti zadvoje pripravnika.

23. travnja 2017. U 10:00h Nadbiskup je pohodio župu Sv. Antuna

Padovanskoga u Busovači i susreo se sa pripravnicimaza sakrament svete krizme, njih 72 te obavio ispit iz vje‐ronaku. U 11:00h Nadbiskup je predslavio Svetu misuu toj župi i podjelio sakrament krizme pripravnicima.

U 17:00h Nadbiskup je primio na razgovor dr. sc.vlč. Hrvaoja Kalema, svećenika VN koji je završiostudij fundamentalne teologije u Rimu.

24. travnja 2017. U jutarnjim satima Nadbiskup je pošao zajedno

sa drugim vjerskim poglavarima obići stratišta gdjesu stradali građani i vjernici tjekom minuloga rata.Vjerski lideri obišli su mjesta Kazane, Kruščicu,Križančevo selo i Korićanske stijene te se pomolili zažrtve rata. Od vjerskih lidera u ime SPC‐a nazočio jevladika Grigorije, u ime IZ Husein efendija Smajić au ime židova gospodin Jakob Finci. U imeVrhbosanske nadbiskupije pored nadbiskupa nazo‐čili su i svećenici voditelji nekih od temeljnih institu‐cija nadbiskupije te predstavnici redovnika i redo‐vnica. Ovaj gest vjerskih poglavara popraćen jemedijski vrlo pozitivno. Cijeli program bio je uorganizaciji MRV‐a. Nakon toga Nadbiskup se upu‐tio u Zagreb.

25. travnja 2017. U 9:30h Nadbiskup je posjetio HAZU i susreo se

sa predsjednikom HAZU‐a akademikom ZvonkomKusićem i drugim članovima akademije.

U 10:00h Nadbiskup je nazočio simpoziju u HAZU.U 11:30h Nadbiskup je obišao Strossmayerovu

galeriju u zgradi HAZU‐a te muzej.

U poslijepodnevnim satima Nadbiskup se uputiou Sarajevo.

26. travnja 2017. U 9:30h Nadbiskup je predslavio Svetu misu u

crkvi Sv. Ćirila i Metoda povodom svećeničkog susre‐ta. Nakon Svete mise Nadbiskup je nazočio radnomsusretu u dvorani svećeničkoga doma. Susretu jenazočilo oko 180 svećenika.

U 15:00h Nadbiskup je nazočio susretu o župnomCaritasu koji je organiiziran u prostorijama VBS‐a odstrane Caritasa VN i Caritasa BiH.

U 16:00h Nadbiskup se uputio u Zagreb. 27. travnja 2017. Od 10‐18h Nadbiskup je nazočio zasjedanju HBK

u Zagrebu. 28. travnja 2017. U 9:00h Nadbiskup je u Zagrebu primio na razgo‐

vor patra Antu Tustonjića provincijala Isusovacahrvatske provincije.

U poslijepodnevnim satima Nadbiskup se uputiou Sarajevo.

29. travnja 2017. U 8:30h Nadbiskup je primio na razgovor vlč.

Miroslava Ćavara direktora Medijskog centra VN ižupnika župe Uznesenja BDM na Stupu.

U 10:15h Nadbiskup je primio na razgovor mons.Franju Komaricu banjolučkog biskupa.

U 11:00h Nadbiskup je predvodio blagoslov noveprovincijalne kuće Školskih sestara franjevki KristaKralja Bosansko – hrvatske provincije na Bjelevama teposvetu oltara. Nakom Mise i posvete te blagoslovakuće Nadbiskup je nazočio svečanom ručku.

U 17:30h Nadbiskup je primio na razgovor mons.Egidija Živkovića biskupa iz Gradišća.

U 19:30h Nadbiskup je primio na razgovor vlč.Marka Mikića vicerektora u VBS‐u.

30. travnja 2017. U jutarnjim satima Nadbiskup se uputio na Kupres. U 10:15h Nadbiskup je stigao na Kupres i susreo

se sa 61 pripravnikom za primanje sakramenta Sv.Krizme te obavio ispit iz vjeronauka. U 11:00hNadbiskup je predslavio Svetu misu i pod misompodjelio sakrament svete potvrde za 61 pripravnika.Svetoj misi nazočio je velik broj vjernika. Na krajuSvete mise Nadbiskupu se zahvalio i uručio prigodnedarove mons. mr. sc. Marko Tomić župnik.

U 15:00h Nadbiskup je posjetio župu Suho Polje naKupresu i susreo se sa župnikom fra Markom Jukić.

U 17:15h Nadbiskup se u VBS‐u susreo sa sjeme‐ništarcima hrvatskog govornog područja koji se nala‐ze na susretu sjemeništaraca u Travniku. Nadbiskupje održao kratko predavanje o povijesti biskupije tebio otvoren za postavljanje pitanja. Susretu sjemeni‐štaraca nazoče sjemeništa iz Splita, Sinja i Zadra adomaćin je Travničko sjemenište.

1. svibnja 2017. U 10:00h Nadbiskup je u svetištu Gospe Olovske

blagoslovio hodočasnike koji su se okupili. U 11:00h


VRHBOSNA 2/2017 131

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Nadbiskup je predslavio Svetu misu u Olovu. Svetojmisi nazočilo je oko 2000 ljudi i oko 30 svećenika kon‐celebranata među kojima provincijal FPBS fra JozoMarinčić, dekan sutješkog dekanata mons. AntoĆosić i mnogi drugi svećenici različitih službi.Nazočili su i bogoslovi dviju bogoslovija dijecezan‐ske i franjevačke. Uz oltar bio je izložen kip GospeFatimske. Naime na današnji dan počinje pobožnostštovanja kipa BDM Fatimske, gdje će povodom 100godina ukazanja Gospe u Fatimi kroz nadbiskupijuići kip koji je nabavila nadbiskupija u Fatimi. Kip ćeproći kroz 155 župa naše nadbiskupije. Danas izOlova kip je odnešen u Bijeljinu te će svaki dan biti udrugoj župi nadbiskupije gdje će ga vjernici moćičastiti. Kip je nabavljen u Fatimi i blagoslovljen ukapelici ukazanja. Kapelicu u kojoj se kip nosi izra‐đen je po nacrtima akademskog kipara IlijeSkočibušića. Tom prigodom je tiskan i mali molitve‐nik u kojem se nalaze razne pobožnosti vezane zaGospu Fatimsku i obljetnicu koja se slavi.

2. svibnja 2017. U jutarnjom satima Nadbiskup je otputovao u

Zagreb. 4. svibnja 2017. U poslijepodnevnim satima Nadbiskup se susreo

sa mons. Zlatkom Korenom župnikom župe Sv. Blažau Zagrebu.

U 18:00h Nadbiskup je predslavio Svetu misu usamostanu sestara SMI zagrebačke provincije naKraljevcu. Nazočio je veliki broj sestara i časna majkaRadoslava Radek. Nakon Mise Nadbiskup je obišaobolesnike i starački dom koji vode sestre te se zadržaona večeri.

5. svibnja 2017. U 13:00h Nadbiskup je iz zračne luke u Zagrebu

otputovao u Salzburg gdje se u poslijepodnevnim sati‐ma susreo sa župnikom hrvatske župe bl. AlojzijaStepinca fra Zlatkom Špeharom. Razlog Nadbiskupovapohoda Salzburgu jeste podjela sakramenta krizme.

6. svibnja 2017. U 11:00h u župnoj crkvi u Salzburgu Nadbiskup je

podijelio sakrament svete krizme za 74 pripravnika.Svetoj misi nazočio je veliki broj vjernika njih oko2000. Nakon Svete mise Nadbiskup se zadržo naručku te se uputio u HKM u Innsbruck. U poslijepod‐nevnim satima Nadbiskup se u Insbrucku susreo sažupnikom vlč. Mariom Oršolićem.

U 19:00h Nadbiskup je nazočio svečanom progra‐mu kojega je organizirala ta misija povodom slavlja50 godina od osnivanja. Razlog Nadbiskupova poho‐da jeste upravo 50 godina od osnivanja HKMInnsbruck. Na programu koji je sadržavao uglavnomgovore i folklorne točke Nadbiskup se kratko obratiosa nazočnima prigodnom riječju.

7. svibnja 2017. U 11:00h Nadbiskup je u Innsbrucku predslavio

Svetu misu povodm proslave 50 godina od osnivanjate misije. Svetoj misi nazočio je veliki broj vjernika te

misije. Koncelebriralo je 5 svećenika među kojima idr. Tomislav Markić ravnatelj ureda inozemnepastve i jedan đakon. Nakon mise Nadbiskup jenazočio svečanom ručku te se uputio u karmelskisamostan u Innsbrucku gdje se susreo sa sestramakarmelićankama. U tome samostanu većina sestaraje sa područja bivše države. Nakon pohoda karmeluNadbiskup se uputio u zračnu luku u München teotputovao u Zagreb.

8. svibnja 2017. U 10:00h Nadbiskup je stigao u karmelski samo‐

stan u Brezovici. U 11:00h Nadbiskup je predslavioSvetu misu i predvodio obred polaganja doživotnihzavjeta sestre Jelene karmelićanke koja je rodom izVN iz Sarajeva. Svetoj misi nazočio je veliki broj ljudite oko 25 svećenika i dva đakona te provincijal kar‐melićana hrvatske provincije otac Srećko Rimac.Nakon mise Nadbiskup je nazočio svečanom ručkukoji je priređen u tu čast.

U 15:00h Nadbiskup se u župi bl. Alojzija Stepinca– Nova Gorica – susreo sa kardinalom PeteromTurksonom prefektom Dikasterija za promicanje cje‐lovitog ljudskog razvoja te sa mons. FranjomKomaricom i održao radni susret. Susretu su nazoči‐li i predstavnici ministarstava i civilne vlasti RH.

U 17:00h Nadbiskup je sestrama u Brezovici odr‐žao duhovni nagovor i proveo odrđeno vrijeme snjima u razgovoru.

10. svibnja 2017. U 16:00h u prostorijama Ordinarijata zagrebačke

nadbiskupije Nadbiskup se susreo sa kardinalomJosipom Bozanićem zagrebačkim nadbiskupom.

11. svibnja 2017. U 11:30h Nadbiskup se u Zagrebu susreo sa dr.

Draganom Čovićem članom predsjedništva BiH izreda hrvatskoga naroda. Nakon toga susretaNadbiskup se uputio u Sarajevo.

U 17:30h Nadbiskup je primio na razgovor dr. sc.vlč. Tomu Mlakića pročelnika Katehetskog ureda VN.

12. svibnja 2017. U 10:00h Nadbiskup je u Maglaju primio na raz‐

govor gospodina Miju Ćosića izvođača građevinskihradova u svetištu na Kondžilu.

U 11:00h Nadbiskup je predslavio Svetu misu užupi Sv. Leopolda Mandića u Maglaju povodom pro‐slave njezina nebeskoga zaštitnika. Svetoj misi jenazočio veliki broj ljudi te svećenici iz okolnih župa.

U 15:00h Nadbiskup se u prostorijama Ordinarijatasusreo sa mons. Aloisom Schwarzom biskupom izKlagenfurta. Naime mons. Schwarz nalazi se u trodne‐vnoj posjeti našoj nadbiskupiji povodom godišnjegasusreta biskupija partnera. Klagenfurtska biskupija ivrhbosanska nadbiskupija su biskupije partneri.

U 18:00h Nadbiskup je predslavio Svetu misu užupi Briješće povodom proslave njezina nebeskogazaštitnika Sv. Leopolda Mandića. Svetoj misi jenazočio i koncelebrirao mons. Alois Schwarz biskupiz Klagenfurta.


132 VRHBOSNA 2/2017

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

13. svibnja 2017. U 9:30h Nadbiskup je sa delegacijom iz biskupije

Klagenfurt i ravnateljem Caritasa VN vlč. MirkomŠimićem posjetio župu Gromiljak i kratko se zadržao.Nakon toga kratkoga posjeta Nadbiskup se uputio užupu Brestovsko gdje je u 10:00h započeo sa ispitiva‐njem pripravnika za Svetu krizmu, te je pod misom u11:00h Nadbiskup i biskup Schwarz podjelili sakra‐ment krizme pripravnicima. Pod Svetom misom pro‐povjedao je biskup Alois Schwarz.

U 14:00h Nadbiskup se sa delegacijom uputio nagradilište Caritasova doma Ivan Evanđelist Šarić teobišao gradilište.

U 16:30h Nadbiskup je sa delegacijom obišao gra‐dilište rezidencije u Sarajevu.

U 19:00h Nadbiskup i delegacija posjetili su sre‐dišnjicu Caritasa VN i tamo nazočili svečanoj večeriupriličenoj za goste iz Klagenfurta.

14. svibnja 2017. U 10:30h Nadbiskup je predslavio Svetu misu u

katedrali a pod misom je propovijedao mons.Schwarz. Pod Misom Nadbiskup je mons. Schwarzuudijelio zlatnu plaketu u znak zahvalnosti za sve štoje učinio za nadbiskupiju. Nakon mise upriličen jesvečani ručak u prostorijama Ordinarijata. Nakonručka gosti su otputovali u zračnu luku i time je zavr‐šio ovogodišnji susret i partnerstvo kojemu jeNadbiskup bio domaćin.

U 16:00h Nadbiskup je stigao u župu UznesenjaBDM na Stup i obavio ispit vjeronaučnog znanjakrizmanika.

U 17:00h Nadbiskup je predslavio Svetu misupod kojom je podjelio sakramnet Krizme pripravni‐cima te župe.

15. svibnja 2017. U jutarnjim satima Nadbiskup je otputovao u

Zagreb.16. svibnja 2017.U 18:30h Nadbiskup je predslavio Svetu misu u

kapeli sestara SMI zagrebačke provincije u Novojvesi. Nakon Mise Nadbiskup se zadržao na večeri udruštvu časne majke s. Radoslave Radek i provinci‐jalne glavarice sestre s. Petre Marijanović.

17. svibnja 2017. U 16:00h Nadbiskup je primio na razgovor sestru

Mariju Marković.U 17:00h Nadbiskup je primio na razgovor gospo‐

đu Francisku Šakić.18. svibnja 2017. U 15:00h Nadbiskup je posjetio sestru Gordanu

Igrec provincijalnu glavaricu sestara Kćeri Božje ljubavi. U 16:00h Nadbiskup je posjetio sestru s.

Miroslavu Bradicu časnu majku sestara MilosrdnicaSv. Vinka Paulskoga.

19. svibnja 2017. U poslijepodnevnim satima Nadbiskup se vratio

iz Zagreba. U 16:00h Nadbiskup je primio na razgovor odgo‐

jitelje u VBS‐u na čelu sa preč. mr. sc. JosipomKneževićem rektorom.

20. svibnja 2017. U 10:00h Nadbiskup je stigao u župu Bugojno i

obavio ispit iz vjeronauka pripravnika za sakramentSvete krizme.

U 11:00h Nadbiskup je predslavio Svetu misu užupi Bugojno i pod Misom podjelio saktrament Svetekrizme za 37 pripravnika. Svetoj misi je nazočio veli‐ki broj vjernika.

U 15:00h Nadbiskup je posjetio župu SkopaljskaGračanica i susreo se sa župnikom vlč. Tadijom Ivoš.

U 16:00h Nadbiskupje stigao u župu Uskoplje iobavio ispit iz vjeronauka pripravnika za sakramnetSvete krizme.

U 17:00h Nadbiskup je predslavio Svetu misu užupnoj crkvi u Uskoplju i pod misom podjelio sakra‐ment Svete krizme za 72 pripravnika.

U 21:30h Nadbiskup se u Sarajevu susreo sa obite‐lji Bergamaschi.

21. svibnja 2017. U 10:00h Nadbiskup je stigao u župu Presvetoga

Srca Isusova u Prozor i susreo se sa pripravnicima zasakrament Svete krizme, te obavio tradicionalni ispitiz vjeronauka za pripravnike.

U 11:00h Nadbiskup je predslavio Svetu misu ipod Svetom misom podjelio sakrament Svete potvrdeza 71 pripravnika te župe. Krizmanici su bili odjeve‐ni u tradicionalne narodne nošnje ramskoga kraja.

U 17:00h Nadbiskup je primio na razgovor don.Michele Capassa rektora sjemeništa Redemptoris materu Vogošći i vicerektora vlč. Marijana Lindića.

22. svibnja 2017. U jutarnjim satima Nadbiskup se uputio u Zagreb.U 16:45h Nadbiskup se susreo sa gospodinom

Bogdanom Maleševićem. 23. svibnja 2017. Nadbiskup je boravio u Zagrebu. 24. svibnja 2017. U 19:00h Nadbiskup se susreo sa fra Ivom Mar tin ‐

ovićem novim provincijalom franjevaca trećoredacaglagoljaša.

25. svibnja 2017. U 8:00h Nadbiskup je blagoslovio nove prostorije

privatne poliklinike Radiochirurgia Zagreb kojoj jevlasnik dr. Dragan Schwarz.

U 10:00h Nadbiskup je primio na razgovor sestruSniježnu Stjepandić.

U 13:00h Nadbiskup je u generalnoj kući sestaraSMI primio na razgovor gospodina Andreja Plen ko ‐vića premijera RH.

U 16:30h Nadbiskup je primio na razgovor profe‐sora Franju Marića.

26. svibnja 2017. U 11:30h Nadbiskup se u župi Bosanski Brod

susreo sa župnikom vlč. Željkom Vlajićem.U 12:30h Nadbiskup se u župi Bijelo Brdo susreo

sa župnikom vlč. Vladom Vrebac.


VRHBOSNA 2/2017 133

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

U 13:30h Nadbiskup se u župi Derventa susreo sažupnikom vlč. Ivom Kopićem.

U 15:30h Nadbiskup je stigao u Komušinu. U 16:00h Nadbiskup je sa župnikom i dekanom

preč. Borisom Salapićem obišao gradilište svetišta naKondžilu.

U 18:00h Nadbiskup je predslavio Svetu misu užupnoj crkvi povodom početka 46 dana mladih VN.U crkvi je nazočilo oko 150 mladih te četiri svećenikakoncelebranta.

27. svibnja 2017. U 8:45h Nadbiskup je u Komušini ispovijedao

vjernike.U 11:00h Nadbiskup je na brdu Kondžilu predsla‐

vio Svetu misu povodom 46 dana mladih VN.Nazočilo je oko 2500 vjernika, te 33 svećenika konce‐lebranta i trajni đakon vlč. Robert Čabraja.

U 16:25h Nadbiskup je stigao u župu Sv. Petra iPavla u Kakanj gdje se susreo sa pripravnicima zasakrament Svete Krizme njih 12 te obavio ispit izvjeronauka.

U 17:00h Nadbiskup je predslavio Svetu misu podkojom je podjelio sakrament Svete krizme za 12 pri‐pravnika župe Kakanj.

28. svibnja 2017. U 11:00h Nadbiskup je u župi Haljinići predslavio

Svetu misu posvete nove župne crkve. Nadbiskupa jedočekao vlč. Josip Šimunović župnik i veliki broj vjer‐nika. Na početku prije svečanoga ulaza u crkvu žup‐nik je iznio nekoliko crtica iz povijesti župe. Na poče‐tku Mise župnik vlč. Josip Šimunović pozdravio jeNadbiskupa i zaželio mu dobrodošlicu. U svojojhomiliji Nadbiskup je protumačio obred posvete ola‐tara i crkve te vjernicima uputio pastirsku porukuohrabrenja. Svetoj misi nazočilo je oko 20 dijecezan‐skih svećenika koncelebranata te oko 500 vjernika.Ministrirali i pjevali su bogoslovi VBS‐a. Naime župaHaljinići osnovana je prije 40 godina i do sada nijeimala župnu crkvu. Prije dvije godine započelo se sagradnjom nove i ove godine je i dovršena.

U 15:30h Nadbiskup je posjetio zajednicu sestaraSMI u Doboju.

U 16:15h Nadbiskup je stigao u župnu crkvu uDoboju gdje ga je dočekao župnik vlč. Pero Iljkić.Nakon svečanoga dočeka Nadbiskup je obavio ispitvjeronaučnoga znanja za 4 pripravnika te župe zasakrament Svete potvrde.

U 17:00h Nadbiskup je predslavio Svetu misu užupi Doboj pod kojom je podjelio sakrament Svetepotvrde za 4 pripravnika.

29. svibnja 2017. U 8:30h Nadbiskup je primio na razgovor gospo‐

đu Tetiane Stawnychy predstavnicu BK SAD‐a. U 10:45h Nadbiskup je primio na razgovor patra

Krešimira Djakovića župnika župe Sv. Ignacija naGrbavici.

U 15:00h Nadbiskup je primio na razgovor vlč.Marka Mikića vicerektora u VBS‐u.

30. svibnja 2017. U 9:00h Nadbiskup je primio na razgovor grupu

studenata isusovačkoga univerziteta iz Bostona ‐SAD, njih 18 te 3 profesora među kojima je jedan isu‐sovac svećenik. U jednosatnom susretu kardinalPuljić nastojao je prikazati povijest BiH s posebnimnaglaskom na rat i poslijeratna događanja. Studentisu sa velikim zanimanjem slušali o katoličkoj crkvi uBiH te o osobnom svjedočanstvu Nadbiskupa. U svo‐jim pitanjima studenti su poseban naglasak stavili napomirenje nakon rata te odnos prema islamu.

U 10:30h Nadbiskup je primio na razgovor vlč.Marka Majstorovića župnika katedralne župe Pre ‐svetoga Srca Isusova i dekana sarajevskoga dekanata.

U 15:00h Nadbiskup je predsjedao sjedincom saprofesorima KBF‐a.

U 18:00h Nadbiskup je primio na razgovor dr. sc.vlč. Šimu Maršića profesora i ravnatelja Centra zapastoral mladih Ivan Pavao II.

U 20:00h Nadbiskup je primio na razgovor mr. sc.preč. Željka Marića rektora maloga sjemeništa uTravniku.

31. svibnja 2017. U 8:30h Nadbiskup je primio na razgovor vlč.

Fabijana Stanušića ravnatelja svećeničkoga doma VN. U 9:00h Nadbiskup je primio na razgovor fra Josu

Oršolića župnika župa Zvornik i Srebrenica i fraMarija Jurića gvardijana iz Tolise.

U 10:00h Nadbiskup je primio na razgovor gospodi‐na Nicola Minasi novoga ambasadora Talijanske repu‐blike. U polusatnom razgovoru Nadbiskup je predsta‐vio stanje BiH i Crkve novome ambasadoru s posebnimnaglaskom na obespravljenost Hrvata katolika u BiH.

U 11:00h Nadbiskup je primio na razgovor fraJosipa Tomasa župnika župe u Novome Šeheru.

U 11:30h Nadbiskup je primio na razgovor vlč.Dražena Kusturu župnog vikara župe UznesenjaBDM na Stupu.

U 15:00h Nadbiskup je primio na razgovor dr. sc.vlč. Tomu Mlakića pročelnika Katehetskoga ureda VN.

Kroniku zabilježio vlč. Bojan Ivešić, tajnik


134 VRHBOSNA 2/2017

PR

ILO

ZI

Propovijed kardinala Puljića na misiu Gospinom svetištu Olovo(početak Gospinog mjeseca - 01. svibanj 2017.)

Mnogopoštovani provincijale!Braćo misnici!Draga braćo i sestre hodočasnici, kao i vi koji nas pratite preko radio Bobovca i

radio valova Radio Marije!

Nakon ovog domovinskog rata započelismo redovito svake godine dolaziti ovdje unajstarije svetište, kako je provincijal rekao,Bosne srebrene, ali to je u biti najstarije svetištene samo Bosne srebrene nego cijele ovedržave. Tu se okupljamo da započnemosvibanjsku pobožnost. Došli smo svojoj Majci.Ove godine, na poseban način, ovo hodočašćeima svoje značenje. Kako je Fatimsko ukazanjebilo prije 100 godina, odlučili smo poslušatiGospu pa pred njezinim likom obnovitiposvetu. Ovaj lik Gospe Fatimske je blag ‐oslovljen u samom svetištu ukaznja i donijelismo ga ovdje i pred njim ćemo obnovitiposvetu. Onda će ovaj lik Gospe Fat i mske poćipo našim župama kao ho do č asnica. Ovdje ježupnik iz naše najistočnije župe Bijeljine i onće ponijeti lik u Bijeljinu i taj će lik poći svakidan po župama tako da svaka se župa posvetiprečistom srcu Marijinu. To je Gospinapreporuka kod ukazanja.

Čuli smo da je prva poruka Evanđelja obr ‐atiti se, i zapravo to i jest smisao posvećenja,odreći se zla, grijeha i predat se njezinu srcu.Koja je uloga Marijina srca? Da nas vodi Isusujer upravo je to njezina uloga na ovom svijetu.Donijela je Isusa, rodila ga, pratila ga dopodno križa a onda pod križem dobila jeposebnu ulogu. Postala je nama svima Majka.I majčino srce po prirodi brižno je, zauzeto je.Tako ako mi danas obavimo to predanjeMarijinu srcu imamo osjećaj da će njezinobrižno majčinsko srce pratiti naš život, da živi‐mo krštenje koje smo obnovili na početkuMise. Olako zaboravimo da smo mi ucijepljeniu Krista uskrsloga. Lako zab or avimo da jeDuh Sveti nas opečatio na krizmi, lako zabo‐ravimo da uskrsni dar praštanja primamo uispovijedi. Vi svi znate kada se Isus pojavio nasam Uskrs među apostolima da im je dao dar,

Duha Svetoga i kome oproste oprošteno im je.Evo taj dar doživjeli smo i u ovom svetištu.Već godinama ovaj crni kamen pamti sve tedivne i milosne trenutke kada su ljudi doživ‐jeli duh vjere kroz sakrament opraštanja.Upravo tu želimo obnoviti zahvalnost Bogušto nam prašta, što ponovno obnavlja srce usvojoj ljubavi. Danas na poseban način želimnekako prisvjestiti nam tu posvetu. Želimo odMarije naučiti kako Božju Riječ prihvatiti. Viste toliko puta čuli, kod pozdrava Gospinogkada molimo neka mi bude po tvojoj riječi, evoslužbenice Božje. Prvo to želimo naučiti ‐ kakoBožju Riječ čuti i prihvatiti. To je zapravosvijetlo, a čuli smo iz Evanđelja da će nam timebiti i suđeno. Ne smijemo zaboraviti da dokhodimo ovom Zemljom da imamo divnušansu obratiti se, popraviti se, Bogu se predati,a kada dođe zadnji čas toga više nema, dolazisudnji dan i sudit će nas Božja Riječ, kolikosmo je slušali, koliko smo je prihvatili i živjeli,i svjedočili. Zato od Marije danas na posebannačin želimo naučiti kako biti ponizan i BožjuRiječ prihvatiti. Mi katolici ne znamo dovoljnovrednovati Božju Riječ. Imamo skoro svi ukućama i Sveto Pismo i Evanđelje, i to sam većjedne godine ovdje propovijedao i želimponoviti opet. Volio bih kada bi mi istinskimolili tako da svaki dan otvorimo Sveto Pismoi da vidimo što mi Bog poručuje, jer to je obja‐va Božja, ne samo davne godine, ta objava živii danas. I kada god je čitamo tada Bog menigovori. Nažalost, mi često puta nemamoponizno srce Marijino da kažemo “evo služ be ‐nice neka mi bude po riječi Božjoj”. Božjutrebamo srcem čuti. Ima mnogo učenih ljudi, ai mi smo mnogo toga pročitali, ali dok god tone siđe do srca život se vjere ne pokreće. Našaposveta ide za tim da naše srce bude otvorenoi da Božja Riječ živi u njemu, da i mi živimo odBožje Riječi, da nam to bude svjetlo. Isus jerekao da je došao da donese svijetlo. Kolikoputa mi i unatoč sunca i svih svjetala stvaramomrak u našoj duši? Mrak beznađa, grijeha,zloće, sebičnosti, oholosti, zavlada našim srci‐ma. Zato je potrebno nakon divnog oproštenja


VRHBOSNA 2/2017 135

PR

ILO

ZI

grijeha da sačuvamo to svijetlo u duši, svijetlopouzdanja u Boga, svijetlo nade da Riječ Božjau nama bude djelotvorna. Marija, kaže Drugivatikanski sabor, je bila poslušna u vjeri. NijeMarija znala što Bog od nje želi, Bog ne otkri‐va odjednom svoje planove. Zašto to radi nijenam uvijek jasno ali On daje svoja objavljenjau datom momentu, daje nam rasvjetljenje štonam je činiti. Zato nam je potrebna Marijinaposlušna vjera. Na početku provincijal reče daje danas kriza vjere, kriza kao da nemamopouzdanja u Boga. Smijem biti osoban, kaodijete, ona teška vremena iza Drugog svjet‐skog rata kada nije bilo ni kruha ni ruha, znatevi dobro stariji da smo imali zakrpu na zakrpina svojoj odjeći, ali nikada nisam čuo od svojihroditelja da kažu joj kako ćemo. Stariji su znalireći: “dat će Bog”. Imali su neko nevjerojatnopouzdanje u Boga. To su teška vremena kadasu bila dva bez duše a treći bez glave ali ljudisu imali pouzdanje u Boga. Gdje smo mi toizgubili? Posvetiti se Mariji i njezinom srcu toznači vratiti to pouzdanje u Boga. Bog samnom računa i ja s njim moram računati.Bogu nitko nije suvišan. Mi u našim razg ov or ‐ima znamo često puta ljude procjenjivati on jeovakav, on nije normalan, a ja bih se pitao tkoje od nas normalan? Samo je Krist normalan asvima nama ponešto fali. U svima nama jeograničenost ljudska, nedostaje nam ono štotreba ali imamo dovoljno da se u Boga pouz‐dajemo. U zadnje vrijeme ponavljam pitanje:zašto smo tako nezadovoljni? Zato što uvijekpatimo za onim što nemamo a ne znamo Boguzahvaljivati na onome što imamo. Evo recimo,ovdje je prije nekoliko dana bilo snijega kolikohoćete a vidi danas, i sunce, pa kud ćemo boljezahvaljivati Gospi i Bogu. Toliko toga namaBog daje a mi smo otupili srcem da vidimo tedarove i da zahvaljujemo. Zato želim u namaprobuditi to pouzdanje u Boga. Učimo odMarije i zato se i posvećujemo njezinom srcuda znamo poput nje pouzdati se u Boga iračunati s Bogom evo službenice, evo slu ž b ‐enika Božjega da Bog svoja djela po namaizvodi. Često puta mi to ne možemo ljudskimriječima sve obrazložiti, ali možemo se u Bogapouzdati. Čuli smo kako je Petar nakonDuhova propovijedao, priključio se narod ibili su postojani u molitvi, Riječi Božjoj,izgrađivanju zajedništva i lomljenju kruha. Tapostojanost danas nama treba. Čim pođe

kakva kriza ljudi su skloni bježati. Tako i uovoj zemlji, zahvatila ju je takva kriza da onošto su životima branili sada badava ostavljajui sada pozivaju biskupe da nešto učine. Štoćemo mi učiniti? Mi možemo samo hrabritiljude, mi ne možemo stvoriti državu jer čimpočnemo nešto politički govoriti odmah šta sepetljate u politiku? Ne petljamo se, samo traži‐mo da možemo opstati, da imamo sigurnost,da sačuvamo svoj identitet, a vi gradite tudržavu ako je možete napraviti. Nama trebasamo da na svojim korijenima budemo slobo ‐dni i sigurni. Zato želimo izmoliti tu snagu dane budemo kukavice pred krizama kojedolaze a bit će ih. Vidite kako je svijet poludio,oružja na svaku stranu i to kao igračke sa timraketama i bombama. Taj jadni sirijski narodpati što se sile velike preko njih tuku. Teškomagarcu ako se konji preko njega tuku, kažestara poslovica.

Ova posveta koju ćemo danas obaviti i štoće krenuti po biskupiji neka nas to obnovi uvjeri da se ne obeshrabrimo, da ne klonemoduhom, da ne izgubimo nadu, nego poputnaših predaka, koji se nisu bojali života, hra ‐bro da hodimo. Moram to spomenuti, kada jebilo najteže naše su kuće bile pune radosne pj ‐e sme i djece. Danas, rekao bih da nije baš danemamo kruha, da nemamo što obući, i jednoi drugo imamo, nedostaje nam duh. Bože dajnam svoga Duha da se ne bojimo života. Zatodanas na poseban način molimo Mariju izvorsvijetla i života da nam izmoli svijetlost u duši,hrabrost za život da iz vjere živimo noseći križsvaki dan. Nije to Isus uzalud rekao da tkohoće za mnom neka se odreče sebe i nekauzme križ. Nema ni jednog od nas da nemasvoj križ. Kaže stara poslovica da dva se rakana istoj vatri pekla a jedan drugom nisuvjerovala. Sve mislimo da onaj drugi ima lakšikriž od mene, svatko ima svoj križ i prihvati gai nosi ga jer to će biti tvoj blagoslov u vječnosti.

Draga Gospe tebi smo došli kao Majci i dajda od tebe naučimo Božju prihvatiti, Božjuživjeti i svjedočiti da ne klonemo duhomunatoč svih kušnja nego s pouzdanjem u Bogaidemo hrabro naprijed.

Amen!


136 VRHBOSNA 2/2017

PR

ILO

ZI

Propovijed Vinka kardinala Puljića u povodu obilježavanja 50 godina Hrvatske

katoličke misije Innsbruck(Innsbruck – 07. svibnja 2017.)

Draga braćo misnici!Draga braćo i sestre!

Evo me k vama da zajedno s vama kako napočetku Mise rekoh, zahvalim Bogu jer nas jevjera okupila i sačuvala. Zato dolazeći vamanosim vam zagrljaj vašega kraja i vašegazavičaja. Kada god ovako propovijedam izvandomovine imam običaj reći ljudima da u menije dvojaki osjećaj. Prvo se radujem da ste vjerusačuvali i da vas ona okuplja i da ste kao jednaobitelj. Onda, teško mi padne to što niste usvom kraju, u svom zavičaju. Ali, rekoh napočetku da je upravo otajstvo Euharistije onokoje vas okuplja, Isus dobri pastir, on nas oku‐plja. Sveta Misa je izvor zajedništva. Koliko bivas se sačuvalo da nije bilo Mise na hrvatskomjeziku gdje ste mogli doživjeti, razumjeti, Bogadoživjeti. S pravom imamo zahvaliti Gosp od ‐inu što smo imali na to priliku.

Prije 50 godina započela je ova misija uInnsburucku i tada se bilježi prvo kršenje.Kroz 50 godina svećenici su vas okupljali i viste se ovdje nalazili kod kuće, jer u Crkvinismo stranci, tu smo kod kuće i u Crkvi nijebitno koji smo narod. Katolička Crkva nam jedom, ali na poseban način svatko od nas nosiobilježje svojeg zavičaja, svoje okoline. Nije točudno, i Isus je nosio naslov Nazarećanin iakoje cijeli život propovijedao po drugim krajevi‐ma. Mi svi znamo da je Krist spasitelj cijelogsvijeta ali njegov ga je zavičaj obilježio na časusmrti. Tako će i nas. Mi svi nosimo dokumentei u tim dokumentima uvijek će pisati gdje smorođeni. Rodni kraj će nas pratiti. Mi možemoiz njega otići ali uvijek će se čitati ime iprezime, rođen tu i tu. Rodni kraj će nas prati‐ti i zato možemo zahvaliti ovoj novoj sredinikoja nas je prihvatila, nas Hrvate i katolike izsvih krajeva. Prihvatila nas je jer je to zapadnakultura, jer je to kršćanska kultura i zato je biloolakšanje ugraditi se u novu sredinu. Pos l o ‐vica kaže da kada pređeš prag poštuj zakonepraga. Tako i vi dolazeći iz svog kraja i zav ‐

ičaja u ovu domovinu prvo vam je bilo naučitijezik a onda zakone i crkvene običaje, jer sevalja uklopiti i u crkveni život. To neće biti sadrugim narodima koji nisu zapadne kulture.Možda još to ne shvaćaju, mi koji živimo sdrugima i drugačijima to razumijemo štoznači zapadna kultura, što znači kršćanskakultura, to je sasvim nešto drugo. Zato se lakšeuključiti. Važno je shvatiti, ono što rekoh,kršćanin je u svakoj crkvi kod kuće. I vas ovdjesveta Misa okuplja kao jednu obitelj alimoramo shvatiti da ta Misa mora nas i odga‐jati. Ta Euharistija na kojoj se naviješta RiječKristova, ta poruka, Krist je taj prema kome semi ravnamo. Ne prema nekim vođama, IsusKrist je pastir koji nas okuplja, koji nas ujedin‐juje, koji nas Ocu vodi. Mi koji puta i zaborav‐imo to što jesmo. Kada ste ulazili u crkvu prvoste uzeli svete vode i prekrižili se i to znači daste ušli kao katolik. To nas podsjeća na kršten‐je i ne smijemo zaboraviti da smo po krštenjupostali s Kristom ujedinjeni. Nije to samo van‐jski znak, to je milost, stvarnost po kojoj smopostali djeca Božja. I kada čujete da svećeniksa oltara govori braćo i sestre, to nije fraza, toje milosna stvarnost jer smo mi u Kristu svibraća i sestre. Ali mi često živimo, čuli stekako nas upozorava Sveti Petar apostol, da naneki način živimo puni svjetovnog duha. Tajduh nametne ovo javno mnijenje, taj duhsekularizacije, materijalizacije. Pa što se ondauvuče u nas? Otrov! Pogledajte koliko tajotrov zna uvući nesloge, mržnje, nerazumije‐vanja. Makar smo po krvi roditeljskoj po ve ‐zani braća i sestre znaju se svađati. Na po se ‐ban način interes nas želi razdijeliti.

Isus nas želi objediniti, složiti i zato naspoziva da praštamo i da gradimo zajedništvo.I ovaj jubilej koji slavite nije samo zahvala,nego i svijest da moramo izgrađivati to jedinst‐vo vjere, jedinstvo zajedništva u kojem smo svimi u Kristu, ali svako je od nas različit. Bog nijenikada stvorio duplikat, svi smo različiti.Narod to kod nas kaže svatko je na svoje brdo


VRHBOSNA 2/2017 137

PR

ILO

ZI

tkan. To znači da smo originali. Ali to ne značida ne možemo zajedno, zato moramo postatisvjesni koja je cijena našeg spasenja. To jenjegova smrt i pobjeda nad smrću ‐ uskrsnuće.Kada sam ja na jednoj krizmi pitao, neću sadaspomenuti župu, koja je istina vjere najvažnijaza nas, bilo je zanimljivo čuti! Jedan mali dižeruku i kaže: najvažnija istina je Kristovouskrsnuće. To je ono od čega mi živimo. I zatokada čujete da Crkva nedjeljom poziva slavitiMisu, to je proslava uskrsnuća. Svaka nedjeljnaMisa je temelj naše vjere i ako to zanemarimonismo ni svjesni koji je to propust i grijeh. Zatoje prevažno shvatiti što to znači biti katolik,vjernik, kršćanin, vjerovati u Kristovo uskr sn ‐uće, vjerovati u Euharistiju, živjeti od te Euha ‐ristije, čuti Riječ Božju. Znate, mi svi puno putačujemo navještaje Riječi Božje ali ako ta Riječ nedođe do srca ona ne pokreće jer samo kadaRiječ Božja takne u srce, ona pokreće i ondadođeš kući obogaćen, prosvijetljen, oplemen‐jen. Znate da svaka molitva oplemenjuje.Smijem malo osoban biti, kada smo bili djecaroditelji su kažnjavli uvečer, a mi smo to voljelida bude iza krunice jer tada će biti blaže a prijebi bilo strože. Molitve oplemenjuju. Zašto? Pa skim si takav si, a u molitvi s Bogom razgo‐varaš, Bog je ljubav i zato je važno shvatiti bitnaše vjere, a to je s Bogom živjeti.

Sjećam se u ratu kada su granate padale tenakon komunizma kada su ljudi počeli tražitiBoga onda jedan doktor dođe meni nakonMise i kaže naučite me moliti. Ja sam zamoliojednog svećenika da ga poučava i nakonjednog vremena u onim teškim danima bom‐bardiranja susretnem ga i pitam ga kako si, aon odgovara tako jednom divnom rečenicom:“divno je s Bogom živjeti!” Bez Boga je mrak uduši a otrov u srcu. Zato je prevažno taj otrovčistiti, Božje svjetlo primati i onda zračitiradosnom vjerom. Ta radosna vjera znači živ‐jeti iz nade. Zato želim vas ohrabriti, koji seskupljate na Euharistiju, na Misu, na slušanjeRiječi Božje, na blagovanje tijela i krvi njegove,da shvatite da je to moja cijena od koje ja živim,to daje smisao mojoj patnji. To daje smisao daznam oprostiti, podnijeti druge, da izdržimo ukušnjama. Nisu kušnje zato da nas unište negoda se popravimo i prisjetimo se koje vrijednos‐ti u srcu nosimo, zašto sam se spreman žrtvo‐vati. Zato neka ovo nekoliko riječi potakne naustrajnost, vjernost i postojanost.

Moram pri kraju ove propovijedi još kojukazati u odnosu na stari kraj i zavičaj. Mnogi sudošli za vrijeme komunizma tražeći kruha. Bilasu to teška vremena. Mnogi su došli bježeći odnemilosrdne ruke rata a mnogi su došli tražećikruha nad pogačom. Istina ovdje ćete više imatiali ćete više i potrošiti. To je vrlo relativno.Međutim, jedno bih vas hrabrio. Vidim dačuvate svoje tradicije i to je dobro, to je našidentitet. Međutim važnije je čuvati korijenjevjere. Vi znate što starijima znači Misa, svetostbraka, vjernost, strahota ubijanja nerođenedjece. Vi znate što znači da je obitelj prva školavjere. Vi ćete prenijeti vjeru djeci ne pričanjempriča već svojim primjerom. Možda će djecamalo i lutati ali ako naiđe na plemenito srce ocai majke koji su vjerni Bogu, Crkvi, svome roduvratit će se. Jedno vas moram posebno potaknu‐ti. Vi znate da obilazim nakon rata sve naše kra‐jeve. Moram priznati da s tugom susrećemstarce i starice koji jako često oplaču za Božić iUskrs vireći kroz prozor hoće li im tko doći.Moram priznati da i meni natjeraju suze na oči.Neće oni na svoju djecu jer ih vole, ali im teškopada kada ih djeca zaborave. Onda mi svećenicipokušavamo ih utješiti blizinom i pohodom. Najoš jednu stvar bi ukazao. Ovdje jasno živite uboljem standardu ali pojedinci kada dođu tamoonda počnu župniku zapovijedati što će raditi.Čime će jadan ne bio? Na poseban način vashrabrim da ne zaboravite grobove svojihpredaka. Vodite svoju unučad i pokažite imgdje su sahranjeni njihovi djedovi, bake, nemoj‐mo se dati iskorijeniti. Hvala Bogu da ovdjeimate slobodu živjeti i izgrađivati se. Ali nemo‐jte zaboraviti grobove predaka ali i onoga šljivi‐ka, njiva, staza, šuma. Pokazujte svojoj djeci gdjeste odrastali, išli u školu. Možda i niste tamo išliu školu, možda ste ovdje je završili ali netko tvojje tamo živio. Pokaži da ne zaborave svoje kori‐jenje. Ono što me raduje da ste unatoč tome štose došli u novu domovinu, naučili jezik,sačuvali svoj materinji hrvatski jezik. Raduje meto i čuvajte svoje korijenje. To ste vi i kada toizgubite izgubili ste sebe.

Neka vas ovaj jubilej sve ohrabri da znateistinski živjeti ono što jeste. To je nešto štoposebno mi znamo uporno naglašavati, svojevolimo i svoga se ne stidimo. I zato želim dauvijek Sveta Misa i Isus budu oni koji će vasokupljati da budete na ponos svome kraju isvom zavičaju. Amen!


138 VRHBOSNA 2/2017

PR

ILO

ZI

Propovijed Vinka kardinala Puljića na46. Danu mladih Vrhbosanske nadbiskupije

(Komušina-Kondžilo, 27. svibnja 2017)

Draga braćo misnici svih službi!Draga braćo i sestre na ovom svetom brdu

Gospe Kondžilske!Posebno dragi mladi!Također i vi koji nas pratite preko radio valova i

elektronskih medija, kao i vi koji ćete nas pratitipreko poruka koje će mediji prenijeti.

Evo mi smo pohodili danas ovo kondžilskobrdo već 46. puta. Došli smo svojoj Majci, alikao što svake godine govorim tako ću i ove, dasmo došli i moliti i učiti. Danas na posebannačin, na prijedlog svetoga Oca pape Franježelimo od Marije naučiti Boga veličati. Ali dabi to naučili potrebno je od Marije naučiti dasmo i mi neznatni, maleni, ograničeni i svjesnida smo grešnici. Tek tada možemo shvatitiveličinu Božje ljubavi. Dokle god je čovjekumišljen, zao, ohol, nije sposoban shvatitiveličinu Božje ljubavi. Zato smo i mi došliovdje na kondžilsko brdo, Gospi Kondžilskojda učimo biti svjesni svoje neznatnosti,malenosti. Svi mi to osjećamo, tu malenostkada nas “zvrkne” kakva bolest. Da imaš neznam koliko novaca i imanja kada te bolest“zvrkne” vidiš kako si malen. Malen si! Ali nemislim o tome govoriti, nego želim probuditisvijest naše malenosti, neznatnosti, ogra ni ‐čenosti a kada smo svjesni grešnosti onda iskrušenosti. Tada postajemo svjesni stećijednu novu dimenziju gledanja na ovaj svijet.Dimenziju gdje gledamo Božju veličinu. Da ‐nas nisam mogao s vama pješačiti od župskecrkve, jer godine čine svoje i mašina polakootkazuje, ali sam sjedeći ovdje gledao ta divnabrda. Bože koje li ljepote u našoj Zemlji, sve jepuno prirode, tako lijepa priroda u kojojčovjek može srce dići Bogu. Mi ne znamo zah‐valiti Bogu za tu divnu grudu na kojoj smorođeni, za tu divnu prirodu kojom nas jeobdario. Vi znate da hodeći ovim brdima nasv akom koraku voda izvire iz zemlje a mi neznamo zahvaliti za te divne darove vodekojom nas je Bog obdario, ta vrela divna ičista, pitka i bistra voda koja teče našim pot ‐ocima. To govorim jer sam vidio što znači

život bez vode, vidio sam što znači piti mutnuvodu. To je bilo prošle godine u devetom mj e ‐secu kada sam pohodio Afriku i kada samvidio kako mutnu vodu piju. U meni sestresao osjećaj nezahvalnosti Bogu i mojojdivnoj dragoj zemlji divne i bistre vode. Mi semožemo napiti do mile volje, a oni mutnuvodu piju. Znate, čovjek nema te dimenzije dashvati sve Božje darove koje imamo, ili tedivne cvjetove koje gledamo.

Isto tako htio bih poučiti ljude da svakojutro kada ustanemo možemo biti svjesni dasmo progledali. Ima ljudi koji nemaju taj dar.Kažu za divnog slikara Gabrijela Jurkića, kojije pred kraj života oslijepio i nije mogao viševidjeti, kako ga je jedan iz tog vremena irežima došao pitati, neću ga imenom spo mi ‐njati: hajde Gabrijele mi ćemo ti platiti lij e ‐čenje. On je rekao: hvala ti, strah me je akopro gledam očima da neću vidjeti ono što sadasrcem vidim. Koliko god očima gledamo nika‐da ne možemo vidjeti ono što srcem možemovidjeti. Kada čovjek pronikne u Božju dobro‐tu, Božju blizinu, to su divni darovi. Rekaosam da smo došli na ovo brdo da naučimo odMarije kako Boga veličati. Najljepši dar kojiimamo to je ovo što se kod Marija očitovalo,dar vjere. Mi se nismo posebno napatili za darvjere, kršteni smo, odrasli u kršćanskoj sredinii nismo se posebno napatili u vjeri u Boga. Imaljudi koji su prolazili kroz kušnje vjere kada suBoga pitali i tražili od Boga odgovore jer subili na iskušenju vjere. Marija je povjerovala izato je Elizabeta naziva blaženom, blago tebijer si povjerovala. Dakle, mi danas moramoshvatiti to blaženstvo što možemo vjerovati.To je blagost koju nosimo u srcu. Koji putaolako i otupimo na tu vjeru, oguglamo. Me đ ‐utim, blago vjernima jer oni u vjeri sve doživl‐javaju, u vjeri odgovore traže, u vjeri imajujakost pouzdanja u Božju dobrotu. I zato odMarije danas naučimo Boga veličati za taj darvjere koji nas okuplja. Mi se nismo danasokupili na jedan miting, mi smo se okupili kaovjernici, obitelj, kao Marijina djeca, došli smoMariji reći da: od tebe Majko učimo kako Boga


VRHBOSNA 2/2017 139

PR

ILO

ZI

veličati, kako shvatiti da imamo taj dar vjere.Zato želimo poput Marije istinski u svojoj nez ‐na tnosti reći hvala ti Bože za taj dar vjere, štosmo tvoji jer se kršćanima zovemo, što smokršteni jer smo Kristovi. Zato u ovoj godini unašoj biskupiji posebno treba shvatiti da odga‐jamo laike, da budu hrabri u vjeri.

Mi moramo znati da nosimo posljediceonog teškog komunističkog vremena kada sudoušnici, prodane duše često puta unosilinesigurnost u društvo pa su se udaljili laici isvećenici, izgubili povjerenje jedni u druge jernikada ne znaš tko je od UDBE poslan dakontrolira, da na neki način izmišlja koje kakvepriče kako bi ona vlast imala pravo ne k ogazatvoriti i to je ostalo u mentalitetu. Ali, ja vammoram još jednu ispričati. Nije ostao sa momentalitet, ostali su i ljudi koji su na neki načinslužili tom društvu i toj politici. Oni su moždakošulju promijenili ali službu nisu jer pog le ‐dajte da za vrijeme te komunističke vlasti,kada bi htjeli postići uspjeh onda bi plasiralipojedine laži u društvo samo da ljudi jednidrugima ne vjeruju i da jedni drugih se boje.Jasno, to je posebno bilo prema našim ise ‐ljenicima vani u tuđinu, izmisli što bilo samoda jedni drugima ne vjeruju. To je bila taktika ita ista taktika ponavlja se danas. Danas istotako Crkva počinje smetati, smetati jer je u ov ‐om ratu izišla čista obraza i sada treba kojekakve izmišljotine izmisliti na tu Crkvu.

Prvo ne smiješ istinu govoriti! Vidjeli stekako su napali biskupa banjalučkog. Sada jena neki način izmišljena cijela lažna priča zapokojnog nadbiskupa Žanića, i za biskupaPerića u Mostaru ‐ lažni film snimili. Treba uCrkvu unijeti nesigurnost. Onda su htjeli iovdje na mene izmisliti kako ja pokupi svenovce ovdje iz Svetišta i zato se ne može sve ‐tište završiti. Treba ocrniti i mene. I to su ljudiu Crkvi jer su i danas u službi takvih.

Dragi mladi, neće vam biti lako doći doistine jer će vas isti ti ljudi lažima obmanjivatipreko medija i preko kakvih drugih sredstavada vam ponude lažni život, život trke zaužitcima jer je to pravi život, ne vjerujte Crkvijer vas ona želi odvratiti od takvog puta. Evo,ja stojim pred vama i već godinama propovi‐jedam ovdje u Svetištu i na drugim mjestima ineću odustati od evanđeoske istine bez obzira

kako doživljavao provokaciju, osude, napade.Ali vas hrabrim da vam Gospa bude primjer,vjerujte Kristu a ne nama smrtnicima jer Isusje i meni i tebi uzor kako u ovom vremenu živ‐jeti, ne dati se zavesti, ne dati se ucijeniti, nedat se upropastiti jer naš narod treba zdravubudućnost a ne propalu mladež, nego zdravubudućnost koja će osnivati obitelji, koja će bitihrabra odazvati se duhovnom pozivu, onakoja će biti spremna žrtvovati se za opće dobroa ne samo za vlastite interese.

Zato vas danas dragi mladi hrabrim, vel i čajteBoga za dar vjere i neka vam Isus bude putokazkako ćete živjeti. Isus je rekao da On je put, isti‐na i život. Njemu vjerujte, njega se držite adržati se Krista to znači prihvatiti križ i ići zanjim. Zato vas hrabrim da se ne bojite, imampovjerenja u vas jer vas Bog hoće i s vamaračuna i zato i ja s vama računam. God ine idu,prolaze, i zato želim vas podsjetiti da je Marijasve te događaje u svom srcu čuvala i prebirala. Ivi ćete prebirati po svom srcu. Neki dan samsusreo neke s kojima sam pro v eo svoju mladostpa kako smo se sjećali sva kog detalja izdjetinjstva, svakog događaja, pr e pričavali smo stoliko emocija i uspomena. Dragi mladi, zap am ‐tite kada dođete u moje godine i vama će bitidrago ovo hodočašće. Itekako ćete prep ri č avatisvojoj djeci i unu ča dima da ste pješačili izKomušine na Kondžilo pjevajući i moleći zajed‐no za tu vjeru koju smo primili od svojihpredaka kako bi je predali budućim pokoljenji‐ma. I vi poput Gospe prebirite u svom srcu usp ‐omene i događaje koje je Bog utkao u vaš život,čuvajte to jer to je vaša svetinja.

I završavam, na poseban način želim daistinski kao što ste hodili danas za Gospinimlikom penjući se na ovo brdo Kondžilo, ja vasživo molim hodite cijeli život za Gospom bezobzira koje zvanje budete imali, ponosnibudite na taj dar vjere i ne dajte se prepastiucjena nego hrabro kročite ponosni i sauspravnim pogledom u budućnost. Ne dajte sezastrašiti time da nama nema života, ima akosmo s Bogom. Hvala ti Bože za ovu divnugrudu na kojoj smo nikli i na kojoj se želimoostvariti i veličamo te za sve darove koje si namdao i daj nam oči vjere da sve to očima vjerepratimo i gledamo i u svom srcu prebiremo.

Amen!


140 VRHBOSNA 2/2017

PR

ILO

ZI

Propovijed biskupa mons. dr. Ratka Perića naMisi u Katedrali

(Prigodom duhovne obnove župnicima i drugim svećenicima u Sarajevu 8.travnja 2017.)

Katolička nas moralka uči da postoje četiritemeljne ili stožerne krjeposti u čovjekovuživotu: razboritost, pravednost, jakost i umje‐renost. A stožernima se zovu zato što su poputstožera oko kojega kruže druge ljudske snagei moralne vrline koje se mogu očitovati u toli‐kim trenutcima života: blagost, čistoća, dobro‐ta, milosrdnost, strpljivost, velikodušnost,vjernost, uslužnost, uzdržljivost i tako redom.Mi ćemo samo nekoliko primjera o stožernojkrjeposti jakosti u Stadlerovu nadbiskupskomživotu u prvim godinama njegove 37‐godišnjeslužbe (od 1882. do 1918.).

Stanje u Sarajevu, i u Bosni. Kada je 5.srpnja 1881. breveom Ex hac augusta papa LavXIII. uspostavio redovitu biskupsku hijerarhi‐ju u Bosni Hercegovini, stanje u novopodignu‐toj Vrhbosanskoj nadbiskupiji bilo je ovakvo:zagrebački svećenik dr. Josip Stadler, s 38godina života, a od toga 13 godina svećeni‐štva, imenovan je nadbiskupom i do dva dana,20. studenoga 1881., zaređen u Rimu. A već 15.siječnja 1882. sretno je stigao u Sarajevo. Da bise osnovala jedna biskupija, Sveta Stolica obi‐čno traži povoljne materijalno‐strukturalneuvjete kao što su: biskupska rezidencija i ordi‐narijat, katedrala, sjemenište, bogoslovija,pastoralni dijecezanski kler i druge ustanovenužne za dobro funkcioniranje nove crkvenejedinice ili zajednice. A ovdje, u Sarajevu, apo‐stolski vikarijat, koji je djelovao isključivo sfranjevačkim apostolskim vikarom i redovni‐čkim klerom na župama, uzdignut je na razi‐nu nadbiskupije da bi nova crkvena dijecezatek uspostavila i podignula malo dijecezanskosjemenište, bogosloviju, kaptol, odredila župena biskupovo raspolaganje, odgojila biskupij‐ski kler, sagradila katedralu. Nadbiskup jeStadler u spomenutom biskupijskom smislumorao početi s gole ledine. Nigdje ništa odtoga što je navedeno. I još k tomu povjerenamu je kao apostolskomu administratoru iBanjolučka biskupija do travnja 1884. godine.

1 ‐ Podigao je u Travniku Nadbisk up ‐sko sjemenište s gimnazijom i sjemenišnomcrkvom sv. Alojzija Gonzage za sjemeništarce

iz Sarajevske nadbiskupije, te iz Banjolučke,Mostarsko‐duvanjske i Trebinjske biskupije.Trebao je pronaći kvalificirane profesore zaosmogodišnju gimnaziju kao i prikladnepoglavare za odgoj sjemeništaraca u vidu bud ‐ućih svećenika. I jednu i drugu crkvenu usta‐novu, odgojnu i obrazovnu, povjerio je ocimaisusovcima koji su u Travnik dolazili iz raznihzemalja Europe. Gimnazija u sjemeništu odpetoga razreda osnovne počinje od 1882. a većpetorica prvih velikih maturanata sa svjedo‐džbom završavaju 1890. godine.

‐ Trebalo je imati mudre hrabrosti i ustrajnejakosti pa to djelo započeti i pratiti, unatočsvim poteškoćama, osobito novčanima. Alinije samo to!

2 ‐ Usporedo sa sjemeništem i gimnazijomnadbiskup je Stadler formirao kanonički kap‐tol, svoje savjetnike u upravi Nadbiskupijom,pozvavši četvoricu svećenika koje je dobropoznavao: Antona Jegliča iz Ljubljane, AndrijuJagatića iz Zagreba, Ivana Koščaka iz Senja iJosipa Bezića iz Splita. Iznajmio im je kuću zastanovanje, a tek 1895. podignuta je kaptolskazgrada u koju je preselio i sam Nadbiskup.Nije dakle našao niti imao ijednoga dijecezan‐skoga svećenika s područja Nadbiskupije krozprvih 12 godina. A u Travniku su od 22 učeni‐ka prvoga razreda 1882., nakon 8 godinaškole, petorica maturirala, svaki četvrti. Sveprema Isusovoj prispodobi o zasijanu sjemenuna njivi.

‐ Trebalo je imati razborite jakosti u DuhuSvetomu pa naći prave svećenike koji će doći uSarajevo i nastojati zajedno s Nadbiskupomafirmirati napredak Katoličke Crkve i uduhovnom i u materijalnom pogledu premaprojektu Svete Stolice. Nadbiskup je bio u to ‐me uporno ustrajan!

3 ‐ Dok su se travnički gimnazijalci razvija‐li u maturante trebalo je misliti na podizanjezgrade koja će primiti ustanovu bogoslovno‐ga sjemeništa i ustanovu filozofsko‐teolo‐škoga studija. Od kupovine takve zgrade1889. do konačna njezina dovršetka 1901. pro‐šlo je 12 godina, iako su bogoslovi mogli u


VRHBOSNA 2/2017 141

PR

ILO

ZI

svoje lijevo krilo zgrade već u jesen 1893. godi‐ne. Sudbinu gradnje pratila su različita razmi‐šljanja i pitanja treba li bogoslovijsku zgraduuopće podizati u Sarajevu, kako je Stadlernaumio i obrazlagao, ili u Travniku, kako suhtjeli isusovci i austrijska vlada. Valjalo je izdr‐žati punih 12 godina započinjanja, zaustavlja‐nja, zaduživanja i konačna završenja radovana bogosloviji i crkvi sv. Ćirila i Metodija, žive‐ći više na dugovima nego na gotovini.

‐ Nadbiskup je Stadler pokazao nadljud‐sku, nadnaravnu jakost u svemu tom pothva‐tu, A i ljudski živci imaju svoje granice. Pa i upedesetim godinama. U njega su i tada sviživci bili na broju, a krjepost jakosti nadilazilabroj godina.

4 ‐ Svi ovi impozantni radovi i pothvati najednu stranu, a gradnja katedrale na drugu.Kakav si Nadbiskup ako nemaš svoje katedra‐le! O tome je Nadbiskup razmišljao i pisao narazne strane već od 1882. Od blagoslova kame‐na temeljca 1884. do posvete katedrale Pres ve ‐t om Srcu Isusu na Križevo 1889. trebalo jeizdržati, pogotovo što su se za svaki objektpredviđeni predračuni povećavali, rokovi pro‐duživali, a dugovi množili.

‐ On je svladavao poteškoće, ne bojeći seživjeti u dugovima, nego je, uzdajući se u Bo ‐žju providnost, u zagovor Blažene Djevice Ma ‐rije i sv. Josipa, herojski nadvladavao svak o d ‐nevne poteškoće. Nije se borio za svoj ljudskiprestiž, nego za kraljevstvo Božje.

5 ‐ Nadbiskup je Stadler kao pravi duhovniotac bio otvoren i darežljiv u pomaganju sesta‐ra Milosrdnica sv. Vinka Paulskoga, koje su većbile u Sarajevu od 1871., kupivši im zemljište uglavnoj ulici grada; u pozivanju sestara KćeriBožje ljubavi iz Beča 1882. i kupujući im i pro‐širujući kuće nazvane Zavod sv. Josipa iMarijin dom, te u osnivanju nove družbe,Sestara Služavki Maloga Isusa.

6 ‐ Providnosnim putovima pozvao je 1890.godine skupinu djevojaka, Slovenki, koje su sezaposlile u Nadbiskupskoj ubožnici u Sara je ‐

vu. I glavnu ubožnicu i njezino proširenje ku ‐p ovao je na kredit: sve malo on Nebu molita‐va, a i Nebo njemu malo kredita. Ubožnicu jeslužbeno otvorio na blagdan sv. Rafaela,arkanđela, 24. rujna 1890. A kada je 1891. čuoza Ivanu Sorman, iz Trsta, nju je zamolio dadođe s djevojkama kojima bi povjerio vodstvoUbožnice. Sve je teklo providnosno. Tu je sku‐pinu djevojaka Nadbiskup uskoro pretvorio uredovničku družbu. Dok su se na jednoj straničetvrtotečajci bogoslovi u Sarajevu 1893./94.pripremali za svećeničko ređenje, na drugoj suse strani pripravnice Služavki Malog Isusa spre‐male za svoje prve zavjete koje su položile oBožiću 1893. godine. Sve mu je polazilo odruke, ali uz nemale ljudske muke.

‐ Ne možemo obrađivati daljnje primjere. Aima ih u preobilju kao što su “Augustineum”,“Betlehem” i Samostan “Egipat” u Sarajevu(1899.), Samostan sv. Josip u Vitezu (1907.),Samostan s crkvom na dobru “Dolorosi” u Čar‐daku (1908.). Ne samo neumoran graditelj negoi marljiv prevoditelj Svetoga Pisma, pisac filo‐zofskih i teoloških studija i knjiga… Kao kakavsvjetski šahovski velemajstor koji igra simul‐tanku protiv trideset igrača, tako je i nadbiskupStadler išao od jednoga do drugoga gradilišta,doma i ustanove, donatora i spo n zora. I pobje‐đivao vjerom, nadom i ljubavlju pokazujućinenadmašivu jakost u službi siromaha, duhom,kojima je obećano Kraljevstvo Božje.

Završit ćemo tvrdnjom da je Nadbiskupsavjesno surađivao s darom jakosti Duha Sve ‐t o ga koji je primio u sakramentu sv. krizme, isa stožernom krjepošću jakosti vježbajući sesva kodnevno u izdržljivosti na Božjem putupr otiv svih poteškoća i struja. Zato mu je iotvoren biskupijski proces 2002. a svetostoli‐čki 2008. I što se više budemo utjecali Bogu dapogleda na Nadbiskupove zasluge te njegovzagovor čudesno osjećali i Postulaturi prijav‐ljivali, to ćemo ga prije ugledati na oltaru kaodomaćega blaženika.

Dao Bog da to bude uskoro!


142 VRHBOSNA 2/2017

PR

ILO

ZI

Propovijed dr. fra Stipe Kljajića na korizmeni petak u Godini laika

Formiranje laika za evangelizacijsku zadaću CrkveDragi vjernici, braćo i sestre!

Jedno od najčešćih pitanja koja ljudi postav‐ljaju samima sebi ili drugima jest: što je to naj‐važnije? Nesumnjivo da su mnoge stvarnosti učovjekovom životu važne, da se bez njih moževrlo teško ili ne može nikako, no što je to ipaknajvažnije? Odgovor nije, niti je to ikada bio,jednoznačan i jednostavan, budući da ovisi omnogim datostima. Na primjer, bolesnik će upravilu odgovoriti da je to zdravlje, zaroblje‐nik sloboda, nesretno zaljubljeni uzvraćenaljubav, izdani prijatelj vjerno prijateljstvo, bes ‐ku ćnik dom, ratom ugroženi mir itd. Odg ov ‐ori se, nadalje, dodatno kompliciraju ovisno o„lokalitetu“ najvažnijega: najvažnije u radu,na poslu, u obitelji, u međuljudskim odnosi‐ma, u vjeri ili naprosto u životu kao takvomu?Nema sumnje da nikada nije lako izdvojiti ononajvažnije, osobito samo jedno kao najvažnije.

O tome, između ostalog, govori i današnjikratki evanđeoski odlomak iz evanđelja poMarku. Pismoznanac, jedan pismoznanac, pri‐stupa Isusu s pitanjem koja je to zapovijedprva od svega, odnosno koja je to zapovijednajvažnija. Sama scena, odnosno događaj,nam je poznat, budući da ga donose i drugadvo jica sinoptika, Matej i Luka, i budući da sedosta često pojavljuje u liturgijskim čitanjima.Međutim, upravo zbog toga što ga pod navod‐nicima znamo, što nam je postao poznat dobanalnosti, ne bi bilo loše da se malo zaustavi‐mo na njegovoj posebnosti.

Posebnost Markovog opisa susreta izmeđuIsusa i pismoznanca očituje se barem u tri seg‐menta. Ovo je prvi i jedinstveni slučaj da seIsusu ne obraćaju pismoznanci kao grupa, kaopripadnici jedne od četiri religiozne sljedbeonovremenog židovstva, nego jedan pismoz‐nanac: osobno. Nadalje, ovo je također prviput da pismoznanci ne pitaju Isusa nešto da gaiskušaju, da ga uhvate u riječi, da bi ga mogliposlije optužiti i ukloniti (što su u konačnici iučinili). I na koncu, novost se sastoji i u tomeda se Isus vrlo pozitivno izražava o pismozna‐ncu, da ga javno hvali govoreći mu kako nijedaleko od kraljevstva Božjega. Već iz ovih

činjenica – prije nego nastavimo s daljnjimtumačenjem događaja – trebali bismo naučitikako kod Isusa nema generalno otpisanih,kako ni svi pismoznanci koji uistinu nastupa‐ju kao Isusovi protivnici i neprijatelji i koje isam Isus naziva nimalo lijepim imenima (lupe‐ži, licemjeri, ubojice proroka, žderači udovičkihdobara…), nisu isti i kako se nikada ne smijegeneralizirati. A kod nas? Nemamo li mi stvar‐nih ili umišljenih neprijatelja kojima ne daje‐mo apsolutno nikakvu šansu i koje tako čestogeneraliziramo? Isusova pohvala pismozna‐nca trebala bi nam biti trajnom opomenomkada kolektivno sudimo i presuđujemo druge,pa bili oni i naši stvarni neprijatelji.

Pismoznančevo pitanje je, nadalje, zanimlji‐vo i zbog toga što on od Isusa zapravo ne tražida mu poreda Božje zapovijedi po važnosti; nekaže koja je zapovijed najvažnija od svih dru‐gih zapovijedi, nego koja je to zapovijed važ‐nija od svega: i od zapovijedi i od svega dru‐goga. Naprosto, koja je zapovijed najvažnijakao takva. Drugim riječima, što je to najvažni‐je: najvažnije i u vjeri i u životu?

Isusov odgovor je istovremeno i star i nov, ipoznat i radikalno inovativan. Odgovarajućipismoznancu Isus zapravo citira Toru, točnijejedno od najpoznatijih mjesta iz knjigePonovljenog zakonika (Pnz 6,4‐5), poznato ikao Shema odnosno Credo (Vjerovanje), u koj ‐em se izričito kaže da je Jahve jedini Gospodini da njega treba ljubiti iznad svega: svim src ‐em, svom dušom i svom snagom. Najvažnijaje, dakle, ljubav. I to ljubav prema Bogu. S testrane gledajući Isusov odgovor je već poznat,jer su pobožni Židovi upravo ovaj tekst reciti‐rali svako jutro i svaku večer.

Međutim, odgovor je istina poznat, no vrloteško ostvariv. Nema nikakve dvojbe da je lju‐bav tajna. Svaka ljubav. Osobito ljubav premaBogu. Mi olako kažemo da Boga volimo, kakonam je on na prvome mjestu, kako nam je oniznad svega. No, ljubimo li Boga doista svimsvojim srcem, svom dušom i svom snagomsvojom? Odnosno, je li nam doista Bog naprvome mjestu u svakodnevnom životu? Svismo u opasnosti – ma kako se zvali i ma kako


VRHBOSNA 2/2017 143

PR

ILO

ZI

visoke vjerske službe obnašali – da nam ljubavprema Bogu ostane samo na usnama. Da čakstalno i pričamo o Bogu a da je u našem kon‐kretnom, svakodnevnom životu, Boga takomalo: sve kao s Bogom i o Bogu a u biti bezBoga. Slikovito govoreći, Bog nam ne silazi susana, ali nikako da pređe u ruke: nikako da sriječi pređemo na djela. Svi smo također – htje‐li to javno priznati ili ne – u iskušenju da sum‐njamo u Božju ljubav, točnije da u vlastitojnutrini budemo nezadovoljni jer nas Bog neljubi onoliko koliko mi to zaslužujemo. Mol i ‐mo se, činimo tolika dobra djela iz ljubavi pr ‐ema njemu, a on ne uzvraća onako kako oče‐kujemo. Štoviše, čini se kako više ljubavipokazuje prema onima koji ga ne ljube, koji su„poluvjernici“ ili čak nevjernici. I na koncu ujoš smo većem i češćem iskušenju da ljubavprema Bogu svedemo na ispunjavanje njego‐vih propisa, Božjih zapovijedi. Ponajviše zbogstraha pred Bogom ljubav pretvaramo u služe‐nje, a očinsko‐sinovski odnos na gospodarsko‐robovski, zapravo trgovački i mehanički: Bogudamo Božje – ali u doslovnom smislu – inastavljamo po svome, jer smo uvjereni dasmo izvršili traženo. Daleko je to od ljubavi,da leko je to od života djece Božje koja Bogavole zato što su od njega voljena: još prijesvoga nastanka.

S druge strane Isusov je odgovor zapravoposve nov. Isus se ne zaustavlja samo na ljuba‐vi prema Bogu nego joj uz bok stavlja ljubavprema čovjeku i kaže kako su te dvije ljubavinerazdvojive i jednako vrijedne. Iako se Isusponovno poziva na poznati tekst iz Levitskogzakonika (Lev 19,18), njegovo izjednačavanjeljubavi prema Bogu i ljubavi prema čovjeku jezapravo posve novo: ne nalazi se nigdje dru‐gdje u čitavom Starom zavjetu (izuzev tradici‐je helenističkog židovstva).

Ljubav prema čovjeku je još teža. Osobitopraktična ljubav prema konkretnom čovjeku.Iako ćemo s pravom reći kako bez ljubavi nemožemo, kako živimo od ljubavi (Božje i dru‐gih ljudi), ipak se svako malo razočaramo uljubav. Naša nas svakodnevna iskustva nelju‐

bavi, osobito neljubavi nama najbližih i naj‐dražih osoba, tjeraju da posumnjamo i u lju‐bav. Nakon toliko truda i žrtve, nakon tolikopokazane i dokazane ljubavi, drugi nam neuzvrate ljubavlju. Tada, razočarani i poraženi,napuštamo uski i trnoviti put ljubavi, prašta‐nja i milosrđa, put dobra i krećemo na putnapuštanja ljubljenih ili na smišljanje osvete.Tako već s jutra razmišljamo o neuzvraćenojljubavi i smišljamo načina kako da vratimoistom mjerom. Tako se noću, budući da sveviše sumnjamo u ljubav kao jedini lijek za sve,„prevrćemo u nesanici naših nedovršenih ra č ‐una s drugima“ (Ivan Šarčević).

Nikako da shvatimo i djelujemo iz uvjerenjakako je ljubav prema drugome uspješna i ondakada se čini neuspješnom, kada je neuzvraće‐na. Kako ljubav ima smisla samo ako drugogaljubimo zbog njega, zbog njegovog dobra ikako ljubav zapravo nema alternativu. Kako jeljubav uspješna i onda kada je krajnje poraže‐na: upravo kako je poražena Isusova ljubav nakrižu. Jer da to nije tako, onda je Isusov križuistinu kraj ljubavi: lijepi mit o Bogu i čovjekukoji iz ljubavi umire za ljude, za grešne ljude,no mit koji s križem završava. Uskrsnuće jekonačna potvrda smislenosti ljubavi.

I na koncu još samo jedno. Isus na koncurazgovora kaže pismoznancu da nije dalekood kraljevstva Božjega. Ne kaže mu da je većušao u kraljevstvo Božje, niti da će ući, negoda nije daleko. Zašto? Zato što je potvrdioIsusov odgovor da su ljubav prema Bogu iprema čovjeku najvažnije, važnije od svihpaljenica i žrtava, no samo potvrdio: riječima.Nedostaju djela. Ljubav valja provoditi udjelo. I to cijeloga života.

Poput pismoznanca i mi znamo što je naj‐važnije. Znamo. Ako ostane samo na spoznaji,samo na riječima tada i mi nismo daleko odkraljevstva Božjega. Ipak, za ulazak u njegapotrebno je znanje pretočiti u praksu, potre‐bno je svakodnevno ljubiti na Isusov način, ato znači konkretno i radosno. Čak i neprijate‐lje. Naše neprijatelje. Amen.


144 VRHBOSNA 2/2017

PR

ILO

ZI

Propovijed dr. fra Ivana Šarčevića na Peti korizmeni petak u Katedrali

Područja posebnog apostolata laika(crkvena zajednica, društvo, obitelj, mladi)

U našoj nadbiskupiji ova je godina posveće‐na vjernicima laicima. Tema je to, kako je tra‐žio i rektor katedrale, ovogodišnjih korizme‐nih propovijedi. Tema široka, naoči lagana, aliustvari nedovršiva; zahtijeva mnogo vremenaa još više stvarnoga obraćenja. Ovom prilikom– za propovijed – ponudit ćemo skromne poti‐caje za razmatranje s neskrivenom nakanomda svi mi koji činimo Crkvu promijenimo isvoje mišljenje i svoju praksu. Riječ je, dakle, oos obnoj promjeni, o osobnom obraćenju u po ‐g ledu na Crkvu. Od slike Crkve (od ekleziolo‐gije) u mnogome ovisi naša praktična vjera,naše misli, riječi i djela. Vjera je pak uvijek crk ‐v ena. Jer osobna vjera redovito niče i raste uob itelji (maloj kućnoj crkvi) i istodobno u cr k ‐venoj, župnoj zajednici, i u njima se ostvaruje.

Kada kažemo da naša vjera izrasta iz male,kućne, obiteljske crkve koja je sastavni diožupne crkvene zajednice (ponajprije euharistij‐ske zajednice – CL 26), onda je jasno da govori‐mo i o vjernicima laicima, da pod tim najprijepodrazumijevamo svoje uže i šire obitelji,svoje roditelje i rodbinu od koji smo bili odga‐jani u vjeri, s kojima i danas nastavljamo putvjere, kao ravnopravni članovi, kao svjedocievanđelja, kao crkveni ljudi koji u svojim zaj ‐ed nicama činimo manju ili veću Božju i Kri ‐stovu obitelj. Jedna od osnovnih Isusovih željai poruka i jest učiniti od ljudi bratstvo i sestrin‐stvo, uspostaviti kraljevstvo djece jednogamilosrdnoga Oca, učiniti sve ljude i čitavočovječanstvo jednom obitelji uzajamnog pošti‐vanja i solidarnosti.

Isus nije bio svećenik, ni redovnik, ni šefstranke, ni teolog, ni poglavar. Bio je, reklibismo, laik vjernik. Nije mu bila nakana da senjegovi učenici razlikuju u dostojanstvu pozi‐va i poslanja. Oko sebe sabire prilično običneljude, iz naroda, u svakom slučaju bez privile‐gija podrijetla ili društvenoga statusa i sve ihšalje da izgrađuju Božje kraljevstvo. Odatle,svi su kršćani, od “običnih vjernika” do redo‐vnika, svećenika, do biskupa i pape jednakogdostojanstva po krštenju i po Isusovu pozivu iposlanju. Razlikujemo se u službama ostvarenja

toga poziva (usp. AA 2). To za posljedicu imada vjernici laici svoj poziv da budu Isusoviučenici i svoje poslanje u svijetu primaju uvi‐jek od Krista Isusa. Njima taj poziv nitko nedaje, on je Kristov milosni dar i svatko nanjega odgovara slobodno u vjeri.

U Crkvi se, na temelju Novoga zavjeta go v ‐ori o sveopćem, svetom narodu, o univerzal‐nom Božjem puku svih rasa i jezika, naroda ikultura. Riječ laik dolazi od riječi laos – puk,narod, ali ne u etničkom značenju kao etnos, niu političkom kao demos. Nažalost, kroz povi‐jest je promijenjeno značenje riječi laik. U nje ‐mu ima prizvuka podcjenjivanja i nedostojno‐sti. A riječ je o onima koji pripadaju Božjem na ‐r odu, laosu, dakle riječ je o Božjim laicima, okraljevskom svećenstvu (usp. 1 Petr 2,4‐10). Poslužbama, a ne po dostojanstvu kršćanskogapoziva, u Crkvi razlikujemo ministerijalno sv ‐e ćeništvo (biskupi, svećenici, đakoni), redo‐vnike i vjernike laike. Svi su ravnopravni čla‐novi sveopćega/kraljevskog svećenstva, svi sudje‐luju u Isusovim trima službama: posvećenja,pr oroštva i upravljanja, svi, naravno, premarazličitim karizmama i službama, mandatimai zadaćama.

Vjernicima laicima – kako ističe Drugi vati‐kanski koncil – svojstveno je i vlastito da djelu‐ju u svijetu (usp. LG 31): u obitelji, na radnommjestu, u različitim područjima javnoga života,od obrazovanja i politike, do kulture i sporta.Oni su pozvani da posvećuju, produhovljuju“vremeniti poredak”, da “ozdravljaju svjeto‐vne ustanove” (LG 36), da budu “duša svije‐tu”, “kako bi božansku poruku spasenja up o ‐znali i primili svi ljudi diljem zemlje” (AA 2).Istodobno, zajedno s pastirima sudjeluju uizgradnji svoje manje i veće crkvene zajednice(ekleziogeneza).

Sve mi ovo relativno dobro znamo, ali većzarana se u kršćanstvu stvorila velika i poposljedicama štetna razdjelnica između vjerni‐ka laika i klera, između vjernika i redovnika(“Bogu posebno posvećenih osoba”). Svi,dakle, znamo za nekršćanske podjele, ali ihnastavljamo. Stoljećima se odvajao svećenik od


VRHBOSNA 2/2017 145

PR

ILO

ZI

naroda, iako je “uzet iz naroda”, iz obitelji, izpuka. Stoljećima se i za vrijeme temeljnogsakramenta izgradnje Crkve, u euharistiji, sve‐ćenik previše odvajao i izdvajao od vjernika. Ida nas je prisutna bolna pastoralna podjela(neki govore i o “pastoralnoj šizmi”), s jednestr ane klerikalizacija Crkve, a s drugi strah odlaicizacije Crkve, ne u smislu ateizacije, nego dau nedostatku svećenika, laici ne preuzmu sve.

I danas je, nažalost, prisutna klerička oholosti ponižavanje vjernika laika, kao da klerici iredovnici ne dolazi od običnih ljudi, iz običnogapuka, nego su neka posebna duhovna bića. Idanas je nažalost prisutno klerička umišljenostslična onoj farizeja koju Isus oštro kritizira,kojom se pojedini ljudi u Crkvi već samomcrkvenom funkcijom, bolje kazano službom,smatraju boljim vjernicima od drugih. Isus jejasan: Ne raste čovjekova ljudskost ni njegovavjera proporcionalno s visinom i veličinom nje‐gova položaja. Naprotiv, s višom službom rasteveća odgovornost i poziv za veće služenje.Služenje je kriterij pozicije i položaja. Isus kažesvojim učenicima: Tko hoće biti prvi, neka budesluga svima (usp. Mk 9,35). Ne kaže Isus da nitkone smije biti prvi, ili da smišlja razne smicalice ivaranja te glumi kako ne želi biti prvi ili kako gaje prvo mjesto zateklo jer to drugi hoće i jer je tosama Božja volja, nego ako se već hoće biti prvi,neka to bude pošteno, s pročišćenom motivaci‐jom i povrh svega kroz služenje. Odatle svi uCrkvi, svatko na svome mjestu, svaki člansveopćeg, kraljevskoga svećenstva treba služiti:kako biskup i svećenik u partikularnoj Crkvi,biskupiji i župi, tako svaki vjernik u obitelji, naradnom mjestu, u Crkvi, u društvu.

Ako u Crkvi postanemo svjesni Isusova sve ‐općega poziva na služenje i ako doista prakti‐čno ostvarujemo jednakost u dostojanstvu svihvjernika, ako smanjimo naše ljudski postavlje‐ne podjele, ako počnemo poštivati jedni drugeu razlikama karizmi i službi, onda ćemo zacije‐lo biti odgovorniji prema Isusovu pozivu. Izićićemo iz “crkvene introvertiranosti” (EG 27) odkoje boluje službeni dio Crkve, biskupi, sveće‐nici i redovnici, iz sebičnog stanja samookre‐nutosti na sebe i na zaštitu samo svojih prava,povlastica i svoga slobodnoga vremena. Izićićemo iz stanja vjere koja nema dostatno djelot‐vorne ljubavi pa se život klerika pretvara uteški napor i tlaku, i u bezosjećajnost za bližnje,druge crkve, zajednice i narode.

Ako pak vjernici laici, svjesni da čine Crkvui da su Crkva, svjesno prihvate svoju odgovor‐nost za svoj poziv i službu, ako izađu iz sv ‐oje pasivnosti, u koju su dijelom i sami gurnutiod strane svećenika i redovnika, a dijelom i sv ‐ojom vjerničkom mlitavošću i nebrigom, akoshvate da ih nitko ne može lišiti odgovornostipred Kristovim pozivom i od stvaralačkogsvjedočenja kršćanskoga poziva u društvu isvijetu, onda će se zasigurno početi širiti i utje‐lovljivati evanđelje u naš svijet, počet će evan‐gelizirati svoju sredinu, župsku zajednicu,društvo i svijet.

I za svećenike i redovnike i za vjernike laikedanas vrijedi Isusov urgentni poziv da posta‐nu sol zemlje i svjetlo svijeta. A to najprijeznači da se na svakom mjestu, bili mi na misiili na ulici, u bolnici ili školi, u tvornici iliuredu, počne naviještati temeljna evanđeoskaporuka ljudskoga zajedništva. Ta poruka glasi:“Bog ljubi čovjeka. To je najjednostavnija zbu‐njujuća novost što je Crkva duguje čovjeku.Riječi i život svakog kršćanina mogu i morajubiti odjek tog navještaja: Bog te ljubi, Krist jeradi tebe došao, Krist je za te ‘Put, Istina iŽivot’ (Iv 14,6)” (CL 34). Jer u našem svijetu, una šem društvu i državi, u našem narodu, uovom gradu, u svima našim zajednicama i obi‐teljima – koje potresaju tako strašne podjele ikonflikti, a koji su ponajviše iz sebične pohle‐pe i uskogrudnog lokalpatriotizma – ništa toli‐ko ne nedostaje kao ova jednostavna poruka:Bog ljubi čovjeka, svakog čovjeka. Ali ta porukane smije ostati samo na usnama, na lijepim rij ‐e čima nego treba da postane djelo, djelotvornaljubav gdje god mi bili i štogod pošteno radili.

Doista, trebamo postati svjesni da živimo uvremenu u kojem se ljudske misli, riječi, djelanajviše usmjeruju na razgraničavanje ljudi odljudi, na dijeljenje naroda od naroda, zajedniceod zajednice, vjeru od vjere, laika od svećeni‐ka – silno je mnogo podjela. Tobožnja čistoćaod razlika, čistoća obitelji, naroda, čišćenjesvoga teritorija od drugih postavljena je kaoideal, a ustvari je to strašna obmana, antievan‐đeoski i izravno bezbožnički projekt, projektprotivi Boga koji želi da se svi ljudi spase, dasvi budu njegova ljubljena djeca. Taj projektupravo i samoga vjernika čini podvojenim,čini od njega duhovnoga šizofrena. Nema,naime, pogubnijega puta nego što ga danasčine mnogi vjernici svih vjera, mnogi kršćani i


146 VRHBOSNA 2/2017

PR

ILO

ZI

ljudi u Crkvi: razdvajaju vjeru i život, razgra‐đuju “životnu sintezu” evanđelja i svakodne‐vnice. Štoviše, tobožnja realnost, tzv. realnapolitika na koju su mnogi, i moćni i nemoćnipozivaju, obescjenjuju sve ljude koji žive izsvoje vjere, nazivaju ih posprdno i rug al ‐ački laicima, naivnima, nesposobnim, nevješti‐ma, a ustvari je to antihumano i antivjerničkoetiketiranje.

Pozvani smo, dakle, u Crkvi i svijetu, ovi‐sno o mjestu i vremenu, o prilikama i okolno‐stima, ovisno o talentima i karizmi, o službi izadaći, i uvijek poštujući bližnjega kao ljublje‐

no Božje dijete, bez dvoličnost, izvrnuti tu lje‐stvicu svjetovni vrednota, te u sintezi vjere iživota, svjedočiti svim ljudima i na svim mje‐stima da Bog ljubi čovjeka. Vjernici laici, ilikako crkveni dokumenti kažu christifideles –dakle Kristovi vjernici, kršćani, trebaju biti onikoji ne unose mržnju i strah u ovaj svijet, negosu oni u čijoj prisutnosti naši suvremenici, našibližnji, naši sugrađani, naši susjedi, naše kole‐ge i kolegice na radnom mjestu postaju boljiljudi i preko nas se pitaju o Bogu i slave Bogau djelima poštenja i pravde, ljubavi i milosrđakoja Bog čini preko nas.


VRHBOSNA 2/2017 147

BIL

JEŽIM

O

Održan XXIII. Sabor svećenikaVrhbosanske nadbiskupije

U srijedu, 26. travnja 2017. u Sarajevu jeodržan XXIII. Sabor svećenika Vrhbosanskenadbiskupije na čelu s nadbiskupom metropo‐litom vrhbosanskim kardinalom VinkomPuljićem. Na tom redovitom godišnjem susre‐tu sudjelovala su 183 dijecezanska i redovni‐čka svećenika koji djeluju na teritoriju Vrhb o ‐sanske nadbiskupije.

Sabor je započeo Euharistijskim slavljem kojeje u sjemenišnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda pred‐vodio kardinal Puljić. Uvodeći u Misno slavlje,kardinal Puljić zahvalio je svim svećenicima kojisu se odazvali na sudjelovanje ističući da jeEuharistija “najjači izvor našeg zajedništva”.

U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić jekazao da njihov susret ima onoliku težinukoliko svatko od njih istinski moli ističući da jeEuharistija njihova najsnažnija molitva iz kojeizvire svećenički identitet. Podsjećajući da jeKristovo Uskrsnuće obnovilo svećeničkodostojanstvo, potaknuo ih je da o tome razmi‐šljaju. “To dostojanstvo ne izvire iz papira ilidekreta niti dolazi od toga koliko sam pame‐tan ili sposoban. To dostojanstvo izvire upravoiz Uskrslog Krista koji nas je obdario svetimredom, uključio nas u svoje svećeništvo, i tokao Vrhovni svećenik”, kazao je kardinalPuljić. Dodao je da će se, kroz prihvaćanje isti‐ne da je Isus došao za spas duša, u svećenici‐ma probuditi “taj žar, istinska revnost zasvaku dušu, revnost da donesemo to Kristovospasenje”...On je baš izabrao nas da to spase‐nje, koje je donio, prenesemo drugima poputapostola koji su, unatoč prijetnjama, u hramupropovijedali. Htio bih da u nama bude ta hra‐bra vjera, da se ne damo zavesti ni politikom,ni javnim mnijenjem, ni sekularnim kriterijem,nego istinskim, evanđeoskim kriterijem i danas zapravo to evanđelje drži”, istaknuo jekardinal Puljić. Kazao je da godišnjim skupomi zajedništvom svećenici budu ohrabreni kakobi živjeli s još više radosnog poleta i s jošvećim pouzdanjem u Boga. “Ne gradimo mibudućnost; ona je u Božjim rukama, a mi smoposlani ostvarivati sadašnjost vršeći Božjuvolju i čineći ono što Bog od svakoga od nasdanas traži“, kazao je kardinal Puljić. Rekao jeda mjesna Crkva vrhbosanska živi na “raskr‐

šću svjetova i kultura te da je prisutna agresi‐vna sekularizacija“ pa su potrebni svećenicihrabre vjere koji će radosnu vijest radosnonaviještati kako bi drugi u njihovim očimavidjeli i doživjeli da istinski vjeruju da UskrsliKrist živ u nama i među nama.

Nakon Misnog slavlja uslijedio je radni diosusreta u dvorani Svećeničkog doma.

Obraćajući se okupljenim svećenicima na po ‐četku skupa, kardinal Puljić podsjetio je nakalendar pastoralnih događanja u Vrhb osa nskojnadbiskupi te podsjetio na neke važnije datumai okupljanja. Istaknuo je potrebu promicanja ka ‐t oličkog tiska te molitve za mir u Bosni iHercegovini i u svijetu kao i konkretne potporepotrebnima preko Djela sv. Petra apostola iPapinskog djela sv. Djetinjstva. Pozvao je na jošveću uključenost svih svećenika u aktivnostiSinode Vrhbosanske nadbiskupije. Podsjetio je ida se tijekom 2017. godine obilježava stotaobljetnica od početka Gospinih ukazanja uFatimi te dodao da će mjesna Crkva vrhbosan‐ska biti posvećena Prečistom Srcu Marijinu.

U skladu s pastoralno‐liturgijskom godi‐nom u Vrhbosanskoj nadbiskupiji pod naslo‐vom „Put Vrhbosanske Crkve s laicima“, pre‐davanje na temu: „Godine laika – uloga imogućnosti“ održao je mons. mr. Marko To ‐mić, sudski vikar, župnik i dekan. Pojasnivšišto je mjesna Crkva, kazao je da su vjernicilaici osposobljeni kroz sakramente inicijacijeza osobno služenje u Crkvi. Podsjetivši da ježupa osnovna stanica crkvene strukture načelu s župnikom kao vlastitim pastirom, istak‐nuo je važnost principa supsidijarnosti s ulo‐gama koje proizlaze iz ranga sakramentalnogstatusa. Posebno se osvrnuo na važnost djelo‐vanja župnih pastoralnih i župnih ekonom‐skih vijeća, a progovorio je i o crkvenim lai‐čkim udrugama i društvima kao i o različitimvidovima apostolata ističući da po tome dola‐zi do izražaja sinodalnost Crkve.

Okupljenim svećenicima obratio se i gene‐ralni tajnik Sinode Vrhbosanske nadbiskupijevlč. Mario Bernadić te ukratko predstaviosedmi broj Biltena Sinode u kojem se nalazi i„Program provođenja Puta Vrhbosanskenadbiskupije s laicima“.


148 VRHBOSNA 2/2017

BIL

JEŽIM

O

Vlč. Šimo Maršić ukratko je spomenuo nekeod brojnih inicijativa Nadbiskupijskog centraza pastoral mladih „Ivan Pavao II.“ te zahvaliosvećenicima za suradnju. Napomenuo je da ćena Susretu hrvatske katoličke mladeži u Vu ‐kovaru, 29. i 30. travnja 2017. sudjelovati oko1.300 mladih iz Vrhbosanske nadbiskupije.

Potrebne informacije iznio je i nadbiskupij‐ski ekonom preč. Franjo Tomić. Susret je zavr‐šen zajedničkom molitvom i objedom u prosto‐rijama Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa.

(kta)

Godišnji susret sjemeništa Crkve u HrvataTravnik, 29. travnja - 1. svibnja 2017.

„Zvanje je pustolovina koja se isplati živjeti do kraj….! Sv. Ivan Pavao II.

U gradu na rijeci Lašvi, u čijoj se neposred‐noj blizini nalazi neumrlo djelo nadbiskupaStadlera, koji 1882. godine utemelji malo sje‐menište, zbio se osobiti susret sjemeništa izRepublike Hrvatske i Bosne i Hercegovine.Pr e mda je redoviti godišnji susret ipak je oso‐bit zbog sjemeništarca, mladića koji odlučišeizbliže slijediti Onog koji ih zavoli i pozva.

Hodočašće na mjesto mučeništvaDrinskih mučenica

Na hodočašće koje prozvasmo „Put Dri ns ‐kih mučenica“, sjemenišna zajednica iz Splita,Sinja, Zadra s domaćinima iz travnič kog sje‐meništa, krenula je do mjesta mučeništvasestara Kćeri Božje Ljubavi u daleko Go ražde.U subotu, 29. travnja, vozeći se i moleći, prvanam postaja bijaše franjevačko sje menište uVisokom. Tu nas dočeka odgojitelj StipoAlandžak, koji nam pokaza sjemenište, kon‐vikt, sportsku dvoranu, sjemenišnu knjižnicu,lapidarij te zoološku zbirku. U sjemenišnojcrkvi pomolismo se i krenusmo prema Sar aj ‐eva, a preko Romanije do Go ražda. SestraAntonela, iste družbe kao i drinske mučenice,bijaše nam više nego izvrstan vodič. Upo zn ‐asmo sestre, njihove životne putove, službe alii hrabrost vjere koju nam darovaše. SestraAntonela zgodno izlažući životne prilikesestara pomogla je sjemeništarcima vidjeti iživotne poteškoće i ne obeshrabriti se. Izm ol ‐i smo krunicu na čast mučenicama i stigosmodo bivše vojarne, danas osnovne škole, mjestogdje su sestre dovedene s Pala, preko brda, doGoražda. Tu se pomolismo i zapalismo pet

svijeća mučenicama na spomen. Pred spomenobilježjem izmolismo zahvalnu molitvu i spu‐stismo pet ruža u hladnu rijeku koje nas pove‐zaše s pet sestara bačenih u Drinu koja impostade grob bez križa.

Na Palama zavjet sv. Josipu

Okrjepljeni napustili smo Goražde, vozećise i gledajući Drinu koja čuva priču o sestra‐ma, preko Prače, Romanije došli smo na Pale.Mala je to zajednica katolika, jedva njih sed ‐am desetak, ljubomorno čuva prekrasnu drve‐nu crkvicu podignutu na čast sv. Josipu. Sla ‐veći Euharistiju, učinismo zavjet, na uočnicusvetom Josipu. Nismo zaboravili ni ostavilirazmišljati o Drinskim mučenicama, jer i onesu dolazile u ovu crkvu u zagovor sv. Josipu.Okrjepljeni nedjeljnom euharistijom, čitajućievanđelje o Emausu, doživjeli smo svoj vlasti‐ti Emaus. Uputismo se do samostan, koji jespaljen po uhićenju sestara, od kojeg ostadošesamo dijelovi zidina. Pod dojmom zatrtogsamostana, uz Miljacku, dođosmo u Vrh bo ‐snu, središte vrhbosanske crkvene pokrajine,u Sarajevo.

U srcu Vrhbosne susret s nadbiskupomvrhbosanskim

Šetnjom od Bentbaše, kroz Bašćaršiju, zast ‐adosmo kod kipa sv. Ivana Pavla II., tik ispredkatedrale. Razgledavši katedralu, dođosmo dodrugog velebnog zdanja nadbiskupa Sta dl era,do Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa gdjenas dočeka rektor Knežević. U auli Pavla VI.,


VRHBOSNA 2/2017 149

BIL

JEŽIM

O

nadbiskup i metropolit, Vinko kardinl Puljić po ‐z dravio je sjemeništarce i približio im život cr ‐kve u BiH. Razgledavši bogoslovnu crkvu kr e n ‐usmo prema Travniku iščekujući da nam se pr ‐idruže i sjemeništarci sa Šalate i franjevački sje ‐meništarci s Kaptola, koji su hodočastili na su ‐sret katoličke mladeži u grad heroja ‐ Vukovar.

Ispunjeno Barbarićevo sjemenište

Dolaskom sjemeništa sa Šalate i Kaptolasjemenište u Travniku postalo je dirljivo mje‐sto susretišta. Iz nadbiskupskog sjemeništa„Zm ajević“ iz Zadra stiglo je 16 sjemeništara‐ca predvođeni rektorom don Antom Dražina,iz franjevačkog sjemeništa iz Sinja 12 sjemeni‐štaraca s dva odgojitelja fra Ivanom Udo vi ‐čićem ravnateljem Gimnazije i fra Nedjeljkomdoprefektom, a trojica sjemeništaraca imala sukrizmu te nisu mogli sudjelovati. Iz nadbi‐skupskog sjemeništa podno Marjana, iz Splita,uz odgojitelje don Juru Bjeliša rektora, donVedrana Torića, prefekta i don Matu Brečića,duhovnika stiglo je 18 sjemeništaraca. Desetsjemeništaraca, franjevačkog sjemeništa s Kap ‐tola došlo je sa svojim viceprefektom fra Dan ‐iel om Patafta. U najkompletnijem sastavu sti‐glo je Međubiskupijsko sjemenište sa Šalate.Uz novog rektora don Matiju Pavlakovića, du ‐h o vnika Ivana Grbešića, prefekte vlč. GoranaBužaka i vlč. Josipa Đurina, stiglo je 48 sjeme‐ništaraca. Na susretu u Travniku je nazočilo111 sjemeništaraca.

Euharistijskim slavljem, u Petrovoj crkvi,ušli smo u marijanski svibanj

Dostojno je susret onih koji se odazvaše Kr ‐i stu započeti euharistijom koju zapovijedičiniti Njemu na spomen. Osobitost tog slavljaje i mjesto, crkva groba Petrova, koja je posveis p unjena licima mladića. Prigodnu propovi‐jed izrekao je preč. Ante Meštrović, kanonikst o lnog kaptola u Vrhbosni, izaslanik nadbisk ‐upa vrhbosanskog. Pozvao je sjemeništarceod a zvati se Kristu, prisjetivši se i svoga rada uzadarskom sjemeništu.

Dodir Petrove krunice

Ovaj prigodni susret zaslužuje i izvanredneodluke. Svjestan važnosti susreta, rektor Želj‐

ko Marić, odlučio je, poslije euharistijskog sl a ‐vlja, ponuditi na čašćenje krunicu na kojoj jePetar Barbarić žarko i često molio, a čuva se uriznici sjemeništa. Izloženu, na grob, krunicupočastili su svi nazočni, neki dodirom, nekicjelovom, neki poklonom.

Promocija sjemeništa u auli

Predstavnici sjemeništa predstavili su životsvojih zajednica, osobitosti i redovite poslove.Rektor Marić pozdravivši sve, otkrio je motosusreta, riječi sv. Ivana Pavla II. koji u sarajev‐skoj prvostolnicu, 1997. godine sjemeništarci‐ma i bogoslovima za nasljedovati ponudi bašprimjer travničkog sjemeništarca Petra Bar ba ‐rića ‐ „Zvanje je pustolovina koja se isplati živje‐ti do kraja…“ Sjemeništarci iz Sinja predstavilisu život svoje zajednice u prisutnosti GospeSinjske, sjemeništarci iz Zadra kroz govor ipjesmu, splitsko sjemenište prikazalo je prigo‐dni recital o Viktoru, sjemeništarcu pobjedni‐ku. Sjemenište sa Šalate predstavilo se krozmolitveno‐glazbeni prikaz života svoje zajed‐nice. Franjevačko sjemenište s Kaptola prika‐zalo je svoje aktivnosti. Sjemenište iz Travnikapredstavilo je svoju zajednicu dramsko –koreografskim igrokazom „Nadbiskupska klasi‐čna gimnazija“. Prikazujući tešku zbilju prošlo‐sti BiH, utemeljenje Sjemeništa, na temelju za ‐pisa o. Puntigama, citirajući originalne dijelo‐ve Travničke spomenice, uključujući djelo travn ‐ičkog nobelovca Ive Andrića ‐ Priča o kmetuSimanu, i dvije posvetne pjesme nastale u trav ‐ni čkom sjemeništu Do nebesa i Rajska djevo,koje napisa travnički sjemeništarac Petar Per ‐ica, kasnije isusovac i mučenik s Dakse. Sve jeprožeto epizodama iz života Petra Barbarića.

Sportska natjecanja

Dugo iščekivana prigoda revanširati se zaporaze od prošle godine, poslije ručka, u dvo‐rani organizirano je natjecanja u nogometu,košarci, stolnom tenisu i šah. Oni malo manjevični sportu i navijanju otišli su do Bojne, isu‐sovačkog groblja, gdje je bio i prvi Petrovgrob. Natjecanja je vodio vlč. Đuro, travničkiprefekt. Najizvrsnije rezultate ostvarili su sje‐meništarci sa Šalate osvojivši prvo mjesto unogometu, košarci i šahu. Travnički sjemeni‐štarci iscrpljeni od priprava susreta, svakodne‐


150 VRHBOSNA 2/2017

BIL

JEŽIM

O

vnog dvorenja, nisu uspjeli obraniti prošlogo‐dišnji uspjeh.

Susret odgojitelja

Osvrćući se na godišnji susret, odgojitelji supromišljali pastoral duhovnih zvanja i podije‐lili iskustvo. Zaželjeli da se i ostala sjemeništauključe u godišnji susret. Predloženo je da od ‐gojitelji malih sjemeništa imaju godišnji susretu organizaciji biskupskih konferencija kao štoimaju velika sjemeništa. Donesena je odlukada sljedeći susret bude u sjemeništu u Splitu.

Svibanjska pobožnost

Prije odlaska svojim kućama, započeli smo,zajedno, svibanjsku pobožnost, koju će svakosjemenište nastaviti, u crkvi moleći krunicu ilitanije svetog Josipa čiji spomendan danas sl ‐avimo. Zajednička fotografija ispred sjeme ni ‐šne crkve ostat će svjedokom ovogodišnjegsusreta. Tijekom zajedničke večere, proglasilismo pobjednike, podijelili nagrade i darove, tese službeno pozdravili radujući se zbog dogo‐đenog i iščekujući novi susret.

preč. Željko Marić, rektor

XX. ministrantsko zborovanjeVrhbosanske nadbiskupije

Na održanom XX. susretu ministranataVrhbosanske nadbiskupije, 6. svibnja 2017. su ‐dj elovalo je njih 567 iz 42 župe naše na db ‐iskupije. Ministranti su hodočastili u godiniposvećenoj laicima u Vrhbosanskoj nad‐biskupiji u katedralu Srca Isusova u Sarajevuu okviru XX. dijecezanskog godišnjeg mi nis ‐trantskog zborovanja. Obučeni u svoja odijela,ministranti su krenuli u svečanoj procesiji odVrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa dokatedrale Srca Isusova. Svečano Euharistijskoslavlje u sarajevskoj prvostolnici predvodio jegeneralni vikar Vrhbosanske nadbiskupije iNacionalni ravnatelj papinskih misijskih djelau Bosni i Hercegovini mons. Luka Tunjić uzkoncelebraciju 32 svećenika, koji su došli upratnji ministranata, te asistenciju đakona vlč.Ante Vrhovca.

Na samom početku euharistijskog slavlja,riječi dobrodošlice ministrantima i svećenicimaizrekao je koordinator ovog susreta sastavubogoslovije VIS Emanuel za vođenje pjevanja ukatedrali za vrijeme sv. Mise, direktoruCaritasa VN vlč. Mirku Šimiću koji je sa djelat‐nicima Caritasa pripremio za sve ministrante injihove voditelje po paketić. Koordinator sezahvalio i medijima KTA i Katoličkom tjednikukao i Radijo Mariji na medijskoj pažnji i podrš‐ci te direktnom radijskom prijenosu sv. mise izvicerektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjem en ‐išta vlč. Marko Mikić. U svom pozdravnom

govoru se i zahvalio svima onima koji su nabilo koji način uzeli učešća i pripomogli u orga‐nizaciji ovog ministrantskog zborovanja:Vrhbosanskoj nadbiskupiji na čelu sa našimnadbiskupom kardinalom Vinkom, kance‐larom i ekonomom nadbiskupije, kompletnojupravi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništakao i svim bogoslovima VBS‐a, ravnatelju kao izaposlenicima KŠC‐a sv. Josip – Sarajevo, rek‐toru katedrale, katedralnom župniku kao i na ‐šoj neumornoj časnoj sestri Zrinki katedralonojsakristanki, Centru za pastoral mladih na čelusa njihovim pročelnikom, djelatnicima kao isvim volonterima koji su pripomogli u organi‐zacijskom pogledu ovog susreta. Vo ka lnoinsturmentalnom katedrale. Također se zahv a ‐lio i djelatnicima PU Stari Grad zad už en ima zamir i red te regulaciju prometa na sp o menutimlokacijama, kao i djelatnicima Hitne pomoći iVatrogasne jedinice Grada Sarajeva koje su bilena stadionu KŠC‐a.

Svetopisamski odlomak liturgije današnjegadana je čitala ministrantica Antonija Markovićiz župe sv. Ane – Radunice, a molitvu vjernikasu čitali Elizabeta Totić i Marko Stojanović,ministranti iz župe Uzašašća Gospodinova ‐Novi Travnik.

Mons. Tunjić je u prigodnoj propovijedinaglasio ministrantima da trebaju prihvatitisebe, svoje roditelje i obitelj, mjesto i vrijeme,jer nas je „Bog želio baš ovakve, darovao nam


VRHBOSNA 2/2017 151

BIL

JEŽIM

O

određene sposobnosti, talente, određenu dob,godine života i želi da ga ovakvi kakvi jesmoproslavimo, da se po nama proslavi Njegovosveto ime i širi njegovo kraljevstvo ovdje nazemlji.“ Mons. Tunjić je ministrantima skren‐uo pozornost na vrijeme koje im Bog daje umladosti jer „ sve što sad ispustite poslije ćeteteško ili nikako nadoknaditi. Stoga, umjestomobitela, interneta, facebooka i televizije,treba puno više čitati dobre knjige, učiti stranejezike, treba se puno više zanimati za kulturu,puno više osobne molitve i čitanja SvetogPisma. Vaš razvoj i vaša budućnost zavise odstarijih, ali u najvećoj mjeri zavisi od vas i vašespremnosti ostvariti svoje snove.“

Nakon molitve vjernih, ministranti iz poje‐dinih dekanata donijeli su i prigodne darove teih predali generalnom vikaru mons. Tunjiću.Ministranti iz župa Gromiljak i Lepenica kodKiseljaka, kao predstavnici Kreševskogdekanata, prinijeli su: Kiseljačke pogačice imineralnu vodu. Ministranti iz župe Bežljapokraj Komušine, kao predstavnici Usorskogdekanata, prinijeli su sliku Gospe Komušanske,a ministranti iz župe sv. Ivana Krstitelja Travniki Presvetog Trojstva Novi Travnik darovali su,kao predstavnici Travničkog dekanata,Travnički sir. Ministranti iz župe Glavosjeka sv.Ivana Krsitelja Odžak su, u ime Doborskogdekanata, prinijeli vodu, vino i hostije.

Liturgijsko pjevanje animirao je bogoslovnivokalno‐instrumentalni sastav VIS Emanuel.Bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sje‐meništa vodili su brigu da se cijeli programodvija po planu, a ekonom VBS‐a vlč. GoranKosić sa dijelom bogoslova i zaposlenika VBS‐a pobrinuo se za okrjepu ministranata.

Nakon okrjepe u Vrhbosanskom bogo slo v n ‐om sjemeništu, uslijedio je natjecateljski dio naprostoru Katoličkog školskog centra sv. Jos ipa.

Na susretu su sudjelovali ministranti iz 42župe, a iz 12 od 13 dekanata; žepačkog:Globarica (19), Lovnica (10), Lug‐Brankovići(25), Maglaj (10), Radunice (13), Zavidovići (4), isv. Josip Zenica (3) te Žepče (26); ramskog:Prozor (21) i Rumboci (31); doborskog: NovoSelo‐Balegovac (14), Odžak (16) i PosavskaMahala (3); sutješkog: Kraljeva Sutjeska (8);kreševskog: Banbrdo (4), Kreševo (4),Brestovsko (5), Kiseljak (10) Busovača (4) iGromiljak (16); sarajevskog: Briješće (3),Katedrala (20), Novo Sarajevo (12) i Stup(10);

tuzlanskog: Husino (3) šamačkog: Domaljevac(31) i Grebnice (15), travničkog: župa PresvetogTrojstva Novi Travnik (14) i UzašašćaGospodinova Novi Travnik (37), Podkraj (20) iRankovići (25), Travnik (9), Ovčarevo (15), Vitez(20), Turbe (4); usorskog: Bežlja (3), Teslić (2);brčanskog: Brčko (4) te bugojanskog: (Kupres(27), Suho Polje (10), Skopaljska Gračanica (30),Bugojno (7) i Uskoplje.

Rezultati natjecanja:Vjeronaučni kviz: 1. mjesto: Lucija Rošić iz

župe Domaljevac 2. mjesto: Viktorija Zeko izžupe Uzašašća Gospodinova Novi Travnik; 3.mjesto: Nikolina Malić iz župe sv. Ane Podkraj.

Malonogometni turnir (4.‐6./9 razred): 1.mjesto: župa Novo Selo ‐ Balegovac; 2. mjesto:župa Stup ‐ Sarajevo; 3. mjesto: župa Prozor.

Malonogometni turnir (7.‐9./9 razred): 1.mjesto: župa sv. Franje Asiškog Rumbocipokraj Prozora; 2. mjesto: župa Globaricapokraj Žepča; a 3. mjesto: župa Lug Brankovići.

Stolni tenis: 1. mjesto: Franjo Posavac izUskoplja; 2. mjesto: Luka Barešić iz Žepča; 3.mjesto: Jelena Anđić iz Domaljevca.

Šah: 1. mjesto: Ilija Mihaljević iz Kupresa; 2.mjesto: Ante Čakić iz Odžaka; 3. mjesto: MatejPačak iz Odžaka.

Igra „mice“: 1. mjesto: Mijo Fofić iz Rumboka2. mjesto: Marija Čančar iz Bežlje; 3. mjesto:Ružica Mioč iz Kupresa.

Igre bez granica: 1. mjesto: župa UzašašćaGospodinova – Novi Travnik; 2. mjesto: župasv. Obitelji Kupres; 3. mjesto: župa sv. IvanaKrstitelja Travnik.

Na kraju natjecanja, koordinator vlč. MarkoMikić podijelio je diplome, pehare i prigodnenagrade, te se još jednom zahvalio svima kojisu uzeli učešća na ovom XX. po redu susretuministranata Vrhbosanske nadbiskupije, isvima na fair playu, bogoslovima VBS‐a kao ivolonterima centra za pastoral mladih „IvanPavao II“ kao i djelatnicima KŠC‐a koji subesprijekorno pratili i bili sve vrijeme nausluzi. Svima već sada poziv da se i dogodinenađemo u još većem broju na dvadeset iprvom susretu, a koji će se ako Bog da održatiu treću vazmenu subotu a dan uoči IV.Vazmene nedjelje – „Nedjelje Dobroga pasti‐ra“ 2018. godine.

J.D. / M. M.


152 VRHBOSNA 2/2017

BIL

JEŽIM

O

POPIS ŽUPA PO DEKANATIMA KOJI SU PRIJAVILI I DOVELI SVOJE MINISTRANTE NA XX. SUSRET MINISTRANATA VRHBOSANSKE NADBISKUPIJE U

SARAJEVU, 06. 05. 2017. GODINE

Od najavljenih 44 župe i 592 ministranata na XX. SUSRETU MINISTANATA Vrhbosanskenadbiskupije iz 4. arhiđakonata te iz 12 od 13 dekanata, a iz 42. župe sudjelovalo je njih: 570ministranata u pratnji svojih što svećenika njih (29) i (1) đakona i nekoliko vjernika laika kojisu dopratili ministrante svojih župa.


VRHBOSNA 2/2017 153

BIL

JEŽIM

O

Posveta novoizgrađene crkve i oltarau župi Uznesenja BDM u Haljinićima

U župi Uznesenja Blažene Djevice Marije uHaljinićima kod Kaknja bilo je iznimno sveča‐no u nedjelju, 28. svibnja 2017. Za vrijemepučke Mise nadbiskup metropolit vrhbosan‐ski kardinal Vinko Puljić posvetio je novoiz‐građenu crkvu i oltar u koji je ugrađena pove‐lja te moći blaženog kardinala AlojzijaStepinca. Za ovu prigodu raseljeni Haljinićanisu došli iz različitih dijelova BiH, Hrvatske iEurope, a nazočili su hodočasnici iz nekolikožupa Vrhbosanske nadbiskupije.

Od ranih jutarnjih sati prostor ispred crkvepreplavili su vjernici koji su pristizali kako bisvojom nazočnošću uzveličali događaj koju sučekali četiri desetljeća, posvetu crkve i oltara uHaljinićima. Lijepa novoizgrađena crkva bilaje premala da bi primila sve one koji su ježeljeli razgledati te se pomoliti u njoj. Kako bise prekratilo čekanje do početka mise pjevalesu se liturgijske i pučke pjesme.

Službeni dio svečanosti započeo je sveča‐nom procesijom od sakristije do ulaznih vratau novoj crkvi. Nakon što su kardinal, župnikvlč. Josip Šimunović te 20‐ak svećenika‐ kon‐celebranata došli do crkvenih vrata pročitanisu najbitniji nadnevci iz povijesti župe koja jeosnovana 1977. godine.

Župa Haljinići nastala je odvajanjem poje‐dinih zaseoka od Kraljeve Sutjeske, a vlč.Šimunović je u svome obraćanju podsjetio datemelji nekoć započete crkve na lokalitetuCrkvenjak nikada nisu dovršeni dok se misakr oz sve ove godine slavila u župnoj kući. Gr ‐adnju crkve pred kojom se sada nalazimo započelismo 13. svibnja 2015., a blagoslov kamena‐temelj‐ca bio je 10. prosinca iste godine. Danas, na 40.obljetnicu župe, posvetit ćemo crkvu i oltar, rekaoje Župnik te pozvao dvojicu članova žu p n ogpastoralnog vijeća, inače rođake, Ma rij ana iMijata Mijačevića da predaju Kar d inalu klju‐čeve crkve.

Nadbiskup je zahvalio te podsjetio kako jecrkva mjesto okupljanja zajednice, a onaj kojiokuplja tu zajednicu je svećenik s dekretom.Zato je kardinal predao ključeve župnikuŠimunoviću koji je potom simbolično otklju‐čao novu crkvu u koju su ušli koncelebranti tevjernički puk za koje nije bilo dovoljno mjesta

pa su mnogi ostali vani.Nakon što je započeo euharistijsko slavlje

Kardinal je poškropio nazočne vjernike i pro‐stor crkve. Objasnio je razliku između živeCrkve i građevine u kojoj se “izgrađuje” vjerate potaknuo vjernike da budu poslušni Duhukoga su primili za vrijeme blagoslova.

Na početku svoje propovijedi vrhbosanskinadbiskup je povezao evanđeosko čitanje sizgradnjom i posvetom crkve. Usporedio jevjernike s hramom Duha Svetoga i podsjetiona dostojanstvo koje treba imati svaki kršća‐nin. Danas kada se posvećuje crkva sve se u njojtakođer posvećuje. Ne samo ovo zdanje nego i ljudikoji su doprinosili svojim prilozima, koji suneumorno radili na njoj, rekao je između ostalo‐ga kardinal.

Poslije propovijedi uslijedio je svečani činposvete oltara. Najprije je kancelar nadbiskupi‐je i nekadašnji haljinićki župnik preč. MladenKalfić pročitao povelju koju su potpisali kumo‐vi crkve Anto i Ana Rudelj, župnik vlč. JosipŠimunović i uzoriti gospodin Vinko kardinalPuljić, nadbiskup vrhbosanski. Povelja je zaje‐dno s moćima blaženog kardinala AlojzijaStepinca pohranjena u oltar, a potom jeNadbiskup izmolio posvetnu molitvu i nakraju predao upaljenu svijeću župniku koji jeupalio ostale svijeće u prezbiteriju.

Euharistija je završena zahvalom Župnikasvima koji su pridonijeli izgradnji crkve.

Misno slavlje pjesmom je animirao zborbogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog sjeme‐ništa pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

Nakon svega je upriličeno narodno veseljenadomak crkve.

Usprkos brojnim negativnim događajimakoji su se odvijali 1977. godine, za vrijeme osni‐vanja župe mora se reći kako su vjernici posve‐tom crkve i oltara konačno, nakon 40 godina,dobili bogoštovni prostor kakav i dolikuje.

(KT/m.k.)


154 VRHBOSNA 2/2017

BIL

JEŽIM

O Održana I. Vjeronaučna olimpijadaU Žepču je, 2. lipnja 2017. godine održano

završno natjecanje Vjeronaučne olimpijade „Hodkroz liturgijsku godinu“ za Vrhbosansku nadbi‐skupiju i Banjalučku biskupiju. Natj ec anje, kojesu organizirali Školske sestre franjevke KristaKralja bosansko‐hrvatske provincije Pr e čistogSrca Marijina i Katehetski ured Vrh b osanskenadbiskupije, započelo je Svetom mi s om koju jepredvodio nadbiskup metropolit vrh bosanskiVinko kardinal Puljić. Svetu Misu su animiralimladi framaši iz Bučića i glazbena sk upina mla‐dih KŠC‐a Don Bosco.

Kardinal Puljić je u svojoj propovijedi, oslo‐njenoj na evanđeoski izvještaj o Isusovom upitu:„Petre, ljubiš li me?“, ohrabrio vjeroučenike dasvoje znanje o Isusu pretoče u svjedočanstvo sva‐kodnevnog života. Govoreći o to me kako mladi‐ma pomoći da budu i imaju prijatelja, istaknuo jeda je upravo cilj školskog vje ronauka i župnekateheze je da mladi u Isusu, koji nikoga i nika‐da nije iznevjerio, kroz molitvu i čitanjeEvanđelja otkriju prijatelja. Pozvao ih je da odga‐jaju svoju savjest, da se uče razlučivati dobro odzla i da svjedoče svoju opredijeljenost za Isusa,svoga prijatelja. Oh ra b rio ih je da se odupiruživotnim strujama i mnijenju koje nije naIsusovoj strani te ih pozvao da imaju povjerenjada će im Isus pomoći oduprijeti se mnogim i raz‐ličitim kušnjama. „Isus, koji od njih očekuje samoda ga ljube jer onaj tko ne zna ljubiti ne zna niživjeti… Mjerilo ljubavi je spremnost na žrtvu zaIsusa svoga prijatelja“, kazao je kardinal Puljić.Da bi znanje postalo ravnanje, da bi znali odva‐gnuti što je Božje a što ljudsko, kardinal Puljićmlade je preporučio mudrosti Duha Svetoga.

Olimpijada je nastavljena natjecanjem osno‐

vnih i srednjih škola u KŠC‐u „Don Bosco“ čije seravnateljstvo potrudilo da ova prva Vje ro na učnaolimpijada bude lijepo organizirana.

Prva tri mjesta u natjecanju osnovnih školaosvojile su škole:

1. OŠ Jaklić iz Bugojna ‐ predvođena s.Ivankom Mihaljević.

2. OŠ Fra Lovro Karaula iz Livna ‐ predvođe‐na vjeroučiteljicom Silvijom Rubić.

3. OŠ Dubravica ‐ Vitez ‐ predvođena vje‐roučiteljem Bernardom Herakovićem.

Prva tri mjesta u natjecanju srednjih školaosvojile su škole:

1. KŠC Don Bosco Žepče ‐ ekipa predvođe‐na s. Mirjam Ramljak.

2. SŠ Vitez ‐ predvođena vjeroučiteljicomIvonom Vinac.

3. SŠ Prozor ‐ predvođena vjeroučiteljicomŽeljanom Jozić.

Na kraju je predstojnik Katehetskog uredadon Tomislav Mlakić zahvalio svima koji su namnoge načine doprinijeli da se ova prva Vje ‐ronaučna olimpijada u Vrhbosanskoj nad ‐biskupiji organizira i lijepo dovrši. Na posebannačin je zahvalio sestrama franjevkama Vl a tkiDujmović i Ivoni Sliško koje su od početkaravnale cjelokupnom organizacijom i Pov je r ‐enstvom za provedbu Olimpijade.

Vrhbosanska nadbiskupija je nagradila prvo‐plasirane ekipe petodnevnim obilaskom Zadra,Šibenika i Nacionalnog parka Krka, a sestre fra‐njevke bosansko‐hrvatske provincije drugopla‐sirane i trećeplasirane ekipe kampovima namoru i na planini.

(kta/m.k.)


VRHBOSNA 2/2017 155

NA

ŠI P

OKO

JN

ICI

+ Fra Andrija Zirdum i + fra Ilija MatanovićMnogobrojni vjernički puk Bosanske Posa vine

oprostio se u subotu, 1. travnja 2017. na Plehanu oddva svoja velikana: dr fra Andrije Zirduma i fra IlijeMatanovića, franjevaca provincije Bosne Srebrene.

Ta dva franjevca koja su rođeni i pripadajuPlehanskom distriktu preminula su istoga dana usrijedu, 29. ožujka u jutarnjim satima; fra Andrijaje preminuo u bolnici u Slavon s k om Brodu u 81.godini života, 58. godini redovništva i 54. godinisvećeništva, a fra Ilija Mat anović u bolnici uOrašju, u 75. godini života, 38. godini redovništvate 46. godini svećeništva.

Misa zadušnica s ispraćajem služena je u subo‐tu, 1. travnja za fra Andriju u franjevačkoj crkviPresvetog Trojstva u Slavonskom Brodu, koju jeuz desetoricu svećenika predvodio ge n eralnivikar Đakovačko‐osječke nadbiskupije mons. IvanĆurić, a za fra Iliju u župnoj crkvi sv. Marka uPotočanima kod Odžaka uz desetoricu svećenikapredvodio je doborski dekan preč. Jakov Filipović.

Uz lijesove pokojnika istoga dana sprovodnuMisu u plehanskoj crkvi sv. Marka, evanđeliste naPlehanu pred mnogobrojnim puk om, brojim redo‐vnicama predvodio je kardinal Vinko Puljić, nadbi‐skup metropolit vrhbosanski. Uz stotinjak svećeni‐ka i redovnika suslavili su provincijal franjevačkeprovincije Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić, pomo‐ćni banjolučki biskup mons. Marko Semren te do ‐m aći gvardijan fra Anto Tomas.

I dok je jeka tuge za ta dva „hrasta bosanska“,koja su istoga dana „pala“ ‐ odnosno pr e s elila seGospodinu, dodirivala taj pusti kraj u kojem sufranjevci prisutni još od srednjeg vijeka, tješila jekršćanska nada da su sada u miru s Gospodinom.

Posvjestio je to u svojoj homiliji kardinalPuljić tješeći puk naglasivši da se kao kršćaniprepoznajemo da smo Kristovi po tome kolikoRiječ Božju slušamo i vršimo Njegovu volju.Ustvrdio je da su fra Andrija i fra Ilija živeći svojredovnički poziv doista to i ostvarili. Rije či suću‐ti uputio je kardinal Puljić rodbini po k o jnika tečasnoj provinciji Bosni Srebrenoj.

U ime provincije Bosne Srebrene sažalnicu rod‐bini i plehanskoj zajednici uputio je provincijalMarinčić. Govoreći o kršćanskoj nadi, ustvrdio je,da je da su put nade pokojni fra Andrija i fra Ilijaizabrali odlukom da budu franjevci i nikada seposlije na tom putu nisu pokolebali, već su ljudi‐ma bili doista pravi nav jestitelji Kristove radosnevijesti spasenja i nove nade. Posvješćujući što susve dobra ta dvojica franjevac za svoga plodnogredovničkog života učinila izdvojio je fra Andrijinrad kao profesora i znanstvenika, istraživača fra‐

njevačke prošlosti. Naglasio je njegovu upornost,uloženi trud i ljubav prema baštini, koja je u timkrajevima bila zatajivana. Naglasio je da tomesvjedoče i djela kulturne i umjetničke vrijednostikoje je prikupljao. Govoreći o po k o jnom fra Ilijiustvrdio je da je živio život u jed nostavnosti, čistoi snažno, pristupajući sv a kom zadatku odgovor‐no. Ustvrdio je da je njegova osobitu ljubav premaprirodi, svjedočila njegovu franjevačku dušu.„Znao je dopustiti u svom pastoralnom radu daga dotakne nevolja drugoga te tako konkretnonavijesti Božju ljubav prema čovjeku. Posvuda jeradio nesebično, skrovito i nenametljivo te tako nafranjevački način vršio svoju svećeničku službudarivajući sebe Bogu i drugim ljudima, slijedeći utome Krista.“, rekao je provincijal.

Ustvrdivši da nam od pokojnika ostaje sa mo onošto su razdali zahvalio je pok. fra An driji i fra Il iji naustrajnom svjedočenju ljudske plemenitosti un atočsvim teškoćama vremena u kojem su živjeli.

Domaći gvardijan fra Anto je kratko ocrtaoživot i djelo pokojnika.

Fra Andrija Zirdum, krsnim imenom Josip,rođen je 1937. godine u Žeravcu u obitelji Blaža iAnice, koji su imali jedanaestero djece. Troje ih jeodabralo duhovni poziv te je uz fra Andriju bratVelimir, također svećenik Bosne Srebrene, a pok.sestra Veljka bila je članica Mil o srdnih sestara Sv.Križa u Đakovu. Fra Andrija je za svećenika zare‐đen 1963. godine. Vršio je službu profesora povi‐jesti na Franj evačkoj teologiji u Sarajevu, odgojite‐lja franjevačkih novaka i župnog vikara u različi‐tim župama. Autor je velikog broja značajnihpov ije snih knjiga i studija i kolekcionar veomavrijedne zbirke umjetnina “Žeravac”. Za vrijeme iposlije zadnjega rata djelovao je u franjevačkomsamostanu u Slavonskom Brodu sve do 2008.kada se preselio u svoj rodni Žeravac gdje je svedo svoje bolesti bio na službi župnog vikara.

Fra Ilija Matanović rođen je u Donjem Svilaju28. veljače 1942. u obitelji Joze i Anice. Imao jeosmero braće i sestara od kojih je brat Zlatkotakođer svećenik franjevačke provincije BosneSrebrene. Za svećenika je zaređen 1971. godine.U svojoj je provincije obnašao različite službe.Bio je gvardijan u samostanu na Plehanu, župniku Sivši, Breškama, Potoč a n ima i Špionici te župnivikar u Sivši i Pot oč anima. Zadnjih sedam godi‐na boravio je i djelovao u župi Potočani.

Pokojni fra Andrija i fra Ilija pokopani su je dando drugoga na fratarskom groblju na Ple ha nu. Sp r ‐o vodne obrede predvodio je provincijal Marinčić.

(kta/b.l.)



Vrhbosna 3-2013_Layout 1 11.12.2013. 10:32 Page 317

Documents

Vrhbosna Naslovna 22017 Layout 1 6.7.2017 12:21 Page 327vrhbosanska-nadbiskupija.org/.../2018/02/Vrhbosna-2-2017-smanjena.pdf · + Fra Andrija Zirdum i + fra Ilija Matanović