Predmet:

Carinski menadžment i carinske politike

Carinske politikeSeminarski rad

Profesor:

Doc dr Sanel Jakupović

Student: Alisa Miščić

Banja Luka, april 2012. godine

Sadržaj

Uvod................................................................................................................................................3

1.Vrste carinske politike..................................................................................................................3

2. Efekti carine.................................................................................................................................5

3. Instrumenti vancarinske zaštitne politike....................................................................................8

4.Osnovni instituti carinskog sistema..............................................................................................9

5. Carinska roba.............................................................................................................................10

6. Carinska obaveza i carinski obveznik........................................................................................11

Zaključak.......................................................................................................................................13

Literatura........................................................................................................................................14

Uvod

Carina predstavlja dažbinu koja se naplaćuje, najčešće na uvoznu robu u vidu novčanih iznosa, a

po utvrđenim stopama u Carinskoj tarifi, bilo u cilju zaštite domaće privrede, fiskalnih, socijalnih

i drugih razloga. Kod nekih zemalja postoji i carina na robu koja se izvozi iz zemlje. Carinska

politika je jedan od važnijih faktora u funkcionisanju državnog sistema i u odnosu na potrebe

izvršenih usluga prema krajnjim korisnicima tj. građanima. Carine predstavljaju vrstu fiskalnih

prihoda, odnosno posebnu dažbinu koju država naplaćuje prilikom prelaska robe preko državne,

odnosno carinske granice. Spadaju u posredne poreze i predstavljaju jedan od najznačajnijih

instrumenata spoljnotrgovinske razmjene. Značaj carina sa fiskalnog stanovišta naročito je bio

izražen u starom i srednjem vijeku. Danas, međutim, carine više služe ekonomsko-političkim

nego čisto fiskalnim ciljevima, zbog čega se često izučavaju i van nauke o finansijama, a u

sklopu političke ekonomije, spoljnotrgovinske i devizne politike. Kao instrumenat spoljno-

trgovinske politike, carine mogu da djeluju na formiranje i mijenjanje odnosa troškova i cijena

na domaćem tržištu, a preko cijena i na uvoz i izvoz, na ravnotežu trgovinskog i platnog bilansa

na ubrzanje ili usporavanje razvoja određene grane ili privrede, zaposlenost, tražnju i potrošnju i

sl.

1.Vrste carinske politike

Carinska politika predstavlja svjesno usmjeravanje društva na planu carinske zaštite, putem niza

carinskih instrumenata, kako dugoročnih tako i fleksibilnih.

Pa na toj osnovi i postoji:

Aktivna carinska politika - njome se pomaže izvoz. U mjere aktivne carinske politike spadaju

sve vrste subvencija i premija koje su upućene na povećanje izvoza, razne poreske olakšice,

povraćaji carina, oslobađanje od mnogih dažbina i taksi pri izvozu domaće robe.

Pasivna zaštitna politika – obuhvata sve mjere carinske politike koje se sprovode u cilju

ograničavanja uvoza, kao i vancarinska ograničenja uvoza u obliku taksi, poreza i sl. Pasivna

zaštitna politika može biti: nominalna, realna i efektivna.

Nominalna carinska zaštita – predstavlja nominalno opterećenje u Carinskoj tarifi.

Stvarna (realna) carinska zaštita – može se izračunati na osnovu naplaćene carine i ostvarene

vrijednosti uvoza roba.

Efektivna carinska zaštita – je ona carinska zaštita koja omogućava zaštićenim privrednim

granama ili delatnostima povoljnije uslove stvaranja dohotka. Carinska zaštita omogućava

zaštićenoj proizvodnji da za svoje proizvode formira cijene na istom ili približno istom nivou kao

što su cijene iz uvoza u koje je uračunata carina.

U odnosu na carinsku stopu i namjenu – postoji i takva vrsta politike gdje se cijena formira u

odnosu na:

vrijednost kontigenta, (limitiran je određenim vrijednosnim iznosom);

kontigenta koji je vremenski ograničen, (snižena carinska stopa se primjenjuje do određenog

vremenskog perioda, npr. do 31.decembra neke godine, a nakon toga slijedi redovna carinska

stopa);

kontigenta koji je namjenski ograničen (snižena stopa važi samo za određene uvoznike, npr.

zdravstvene ustanove); i

kontigenta koji je vremenski neograničen (traje sve dok se ne opozove od strane davaoca, i

po pravilu se odnosi na sve korisnike).

Preferencijalna carinska politika (carinski preferencijali) – njih država predviđa u svome

zakonodavstvu ili po osnovu međunarodnih ugovora. Pomoću njih se mogu dati određene

pogodnosti nekim državama u vidu sniženja carinskih stopa ili čak neplaćanja carina, a sve u

cilju unapređenja robne razmjene sa tim državama. U našem carinskom zakonu predviđeno je da

pri uvozu roba iz zemalja u razvoju mogu da se odrede preferencijalne tj. povlašćene carinske

stope, uz uslov da su robe proizvedene u tim zemljama ili da je u tim zemljama vrijednost robe

uvećana najmanje za 51%. Prihodi od carina prema važećim propisima, pripadaju isključivo

državnom budžetu. U fiskalnoj godini u proseku carine i druge uvozne dažbine i takse

participiraju sa 20.3% u ukupnim prihodima države.1 Drugi fleksibilni instrumenti carina i

carinske zaštite – to su dodatne carine koje se uvode kao protivmjera, kao oblik borbene ili

ratničke carine, gdje se najviše koriste:

Sezonske carinske stope – uvode se za određene poljoprivredne proizvode u određenom

periodu u cilju obezbeđenja stabilnosti domaće proizvodnje i domaćeg tržišta,

1 ? Vranješ M., Budžetsko pravo, Pravni fakultet, Novi Sad, 1994.god.str.167

Zabrana uvoza i izvoza – npr. zabrana uvoza opasnih otpadnih materija

Sistem dozvola – neke robe se mogu uvoziti i izvoziti samo uz odgovarajuće dozvole. Tu

spada oružje, municija, neki plemeniti metali, umjetnička djela i sl.

Sistem kvota – oblik ograničavanja uvoza. Vlada utvrđuje kvote za uvoz roba po vrijednosti,

odnosno količini i dinamiku uvoza za period od godinu dana. Korisnici kvota, za robe koja je

razvrstana po kvotama, iste koriste po redoslijedu prijema dokumenta za carinjenje. Jedan

korisnik može koristiti najviše 10% opšte kvote. Za uvoz koji je veći od pojedinačne ili opšte

kvote plaća se carina uvećana 2.5 puta.

Drugi instrumenti vancarinske zaštite – tu spadaju:

- Posebne uvozne dažbine i takse

- Posebne dažbine pri uvozu poljoprivrednih proizvoda

- Porez na promet, PDV

- Mjere administrativne procedure

- Pribavljanje atesta, sertifikata, uvjerenja i sl.

2. Efekti carine

Carinarnice, kao područni organi, u okviru svog djelokruga obavljaju sljedeće poslove: nadzor

nad robom, putnicima i prevoznim sredstvima, carinjenje robe, kontrolu robe čiji je uvoz

odnosno izvoz posebno regulisan; devizno-valutnu kontrolu u međunarodnom putničkom i

pograničnom prometu sa inostranstvom; spriječavanje i otkrivanje carinskih prekršaja, krivičnih

djela i privrednih prestupa u carinskom postupku; vodi u prvom stepenu upravni i prekršajni

postupak i druge poslove iz djelokruga carinarnice. 2

2 ? prof. dr Tomislav Todorović, Carinski sistem i carinsko poslovanje, VPŠ Beograd , 2002.god.str.252

Poslove iz djelokruga carinarnica vrše sljedeće uže unutrašnje jedinice: odsjeci, referati, carinske

ispostave, carinski referati i carinski punktovi.

1) Efekat carina na uvoz - vrijednost uvezene robe biće uvećana za iznos carine koji se dobija

primjenom stopa iz Carinske tarife na carinsku osnovicu uvezene robe. To znači da će se

ocarinjena uvozna roba u unutrašnjem prometu biti cjenovno veća od cijene na tržištu zemlje

izvoznice za troškove transporta, osiguranja i druge, ali i za visinu carine koja se plaća prilikom

uvoza. Tako formirana cijena je, po pravilu, veća od tržišne cijene proizvoda koji su carinom

zaštićeni na domaćem tržištu, čime se utiče na obim uvoza. Efekat carine na uvoz ostvaruje se

pod uslovom da postoji domaća proizvodnja robe koja je predmet uvoza.

2) Efekat carina na domaću proizvodnju – cilj uvođenja zaštitne carine jeste stvaranje

povoljnijih uslova privređivanja za određene privredne grane, grupacije i proizvode koji

predstavljaju strateški interes razvoja zemlje. Troškovi proizvodnje koji su zbog nivoa

produktivnosti viši od svjetskih, kompenzuju se visinom carine na uvoz. Sve ovo pod uslovom

da je politika zaštite domaćeg ekonomskog prostora adekvatno data, odnosno da se obezbjeđuje

racionalna carinska zaštita. Da li će racionalna carinska zaštita, preko carine, uticati na razvoj

domaće proizvodnje, zavisi i od elastičnosti domaće potrošnje na povećani nivo cijena uvoznih

proizvoda zbog carine. Imajući u vidu ove i druge okolnosti koje utiču na efikasnost carinske

zaštite, neophodno je da se sa carinom izravnava visina cijene koštanja, maloprodajna cijena

domaćih proizvođača, prethodno uključujći u carinsku osnovicu, pored fakturne vrijednosti, još i

troškove prevoza, osiguranja, provizije i druge troškove vezane za nabavku robe, franko granica.

3) Efekat carina na ponudu i potražnju roba - npr. ako je ponuda određenih roba na domaćem

tržištu mala snižavanjem carinskih stopa može se uticati na povećanje ponude inostranih roba.

Slično, ako je ponuda velika, a potražnja mala, povećanjem carinskih stopa može se uticati na

smanjenje ponude iz uvoza.

4) Efekti carina na cijene – carina direktno utiče na cijenu uvozne robe, jer je uključena u

konačnu cijenu robe, koju snosi kupac, uvoznik. Postoji i indirektan uticaj carina na cijene, a

manifestuje se putem indirektnog djelovanja carine na formiranje cijena roba domaćih

proizvođača. Povećanje cijena uvoznih roba zbog povećanja carinskih stopa posredno vodi

povećanju istih ili sličnih domaćih roba, zato što domaći proizvođači cijene svojih proizvoda

često određuju putem komparacije ovih cijena sa cijenama robe iz uvoza. Na ovaj način često

dolazi do prenosa inflacije sa inostranih tržišta na domaće tržište. Intenzitet uticaja carine na

cijene na unutrašnjem tržištu svakako da zavisi i od ekonomske stabilnosti zemlje, realnosti

kursa domaće valute i od obima i strukture proizvodnje, sistema korišćenja proizvodnih

kapaciteta i drugih činilaca privređivanja. Carina neće uopšte uticati na promjenu cijena na

domaćem tržištu, ako je uvedena na onu robu koja se iz te zemlje izvozi, jer bi u slučaju takvog

porasta cijena izvoznici prodavali tu robu na svom tržištu.

5) Kumulativno dejstvo carina – uvođenje zaštitne carine ne samo na određenu vrstu robe čiji je

cilj zaštita, već i na sve proizvode koji su proizvodno povezani sa zaštićenom robom, naziva se

kumulativno dejstvo carine. Pravi efekat carine ostvaruje se kumulativnim dejstvom, kada carina

treba da se plati ne samo na uvoz finalnih proizvoda, već i na uvoz poluproizvoda, podsklopova i

sklopova koji čine finalni proizvod. Kumulativnim dejstvom carine podstiče se povećanje

prodiktivnosti rada, kao osnovnog faktora troškova proizvodnje u svim fazama proizvodnje, od

poluproizvoda do finalnih proizvoda. Ukoliko je carina uvedena samo zbog zaštite gotovih

proizvoda, neophodno je da se izvrši dekomponovanje carine, i to tako što bi se uvela carina na

uvoz dijelova, podsklopova i sklopova, a za finalni proizvod alikvotan dio. Time bi se

ravnomjerno cjenovno opteretile faze dovršavanja dijelova gotovog proizvoda, a finalna roba bi

bila realno zaštićena. 3

6) Protekcionisticki (zaštitni) efekat carina – ogleda se u zaštiti razvoja domaće proizvodnje,

zato što uvozne carine smanjuju konkurentnost inostranih roba na tržištu.

7) Fiskalni efekat carina – to znači da carine djeluju na povećanje državnih prihoda, mada u

savremenim carinskim sistemima ovo nije primarna uloga carina.

8) Prevaljivanje carina – po pravilu, na robu koja se uvozi u jedno carinsko područje, carinu

plaća uvoznik. Pošto iznos carine utiče na ukupan uvoz odnosne robe, dolazi do smanjenja

njenog uvoza, zbog opadanja tražnje za njom. Ako inostrani prodavac želi da održi tržište ili da

poveća izvoz, prisiljen je da cijenu snizi za iznos carine ili bar jedan njen dio. Tako će se cijena

robe zadržati na istom nivou, koji je bio prije uvođenja carine, a uvoznik samo formalno plaća

iznos carine, a stvarno ga snosi inostrani prodavac. Pošto u savremenoj međunarodnoj trgovini

carina nema fiskalni karakter, nego uglavnom zaštitni, prevaljivanje carine sa kupca na prodavca

3 Prof. dr Tomislav Todorović, Carinski sistem i politika, VPŠ Beograd, 2001.god.str252,253,254

postala je uobičajena pojava u svijetu. Međutim, ako je zaštitna carina tako visoka, da predstavlja

zabranu uvoza (prohibitivne carine), u tom sluačju carina se ne može prevaliti sa kupca na

prodavca robe. Pošto prodavac ne može da prihvati iznos takvih carina, uvoza takve robe neće

biti. 4

9) Drugi efekti carina:

a) Efekat carina na potrošnju – carina dovodi do smanjenja potrošnje, jer povećava cijenu

robe koja se uvozi, koju plaćaju domaći potrošači.

b) Efekat carina na zaposlenost – rast carinskih stopa djeluje tako da se povećava zaposlenost,

zbog rasta domaće potrošnje, a time i proizvodnje. Međutim, to je samo na kratak rok, jer se

smanjenje uvoza odražava i na smanjenje izvoza, sto opet smanjuje zaposlenost.

c) Platno-bilansni efekat carina – uvozna carina smanjuje uvoz inostranih roba i tako djeluje

na platni bilans, jer svaki uvoz znači i određeni devizni odliv.

d) Efekat izvoznih carina i efekat carina na izvoz – izvozne carine zadržavaju određene

deficitarne robe na domaćem tržištu, ali i onemogućavaju rast deviznog priliva toj zemlji.

Međutim, carina moze i stimulisati izvoz, putem povraćaja carinskih i poreskih dažbina. Primjer

za to je instrument drawback-a (povraćaja carine) kojim se omogućavalo da se dio naplaćene

carine povrati uvozniku, pod uslovom da uvezenu robu ugradi u finalni domaći proizvod koji će

izvesti u inostranstvo.

3. Instrumenti vancarinske zaštitne politike

1) Pasivni instrumenti vancarinske zaštite - ne utiču direktno na cijenu uvozne robe, ali djeluju na

količinu, pri čemu ograničavaju njenu ponudu, što vodi povećanju cijene domaće istovrsne ili

slične robe.

Admistrativne zabrane i procedure:

robni režim – ima za cilj da ograniči uvoz određenih roba, u određenom vremenskom

periodu, što se postiže izdavanjem radnih dozvola i davanjem uvoznih kvota.

zabrana uvoza i izvoza – npr. zabrana uvoza opasnih otpadnih materija.

sistem dozvola – neke robe se mogu uvoziti i izvoziti samo uz odgovarajuće dozvole. Tu

spada oružje, municija, neki plemeniti metali, umjetnička djela i sl.4 Dr Jovan Sejmenović, Jovana Gligić, Poreski i carinski sistem i politika, UPS Banja Luka, 2010.god.str.271

sistem kvota – oblik ograničavanja uvoza. Vlada utvrđuje kvote za uvoz roba po

vrijednosti, odnosno količini i dinamiku uvoza za period od godinu dana. Korisnici

kvota, za robe koja je razvrstana po kvotama, iste koriste po redoslijedu prijema

dokumenata za carinjenje. Jedan korisnik moze koristiti najvise 10% opšte kvote. Za

uvoz koji je veći od pojedinačne ili opšte kvote plaća se carina uvećana dva i po puta.

2) Drugi instrumenti vancarinske zaštite - tu spadaju:

posebne uvozne dažbine i takse

posebne dažbine pri uvozu poljoprivrednih proizvoda

porez na promet PDV

mjere administrativne procedure

pribavljanje atesta, sertifikata, uvjerenja i sl.

4.Osnovni instituti carinskog sistema

Instituti su mnogobrojni i oni omogućavaju efikasno funkcionisanje carinskog sistema. To su

npr. carinska linija, carinsko područje, carinsko pogranični pojas, carinska roba, carinska

obaveza, carinski obveznik i dr.

Carinska linija je linija koja ograničava carinsko područje jedne zemlje. Ona se u većini

slučajeva poklapa sa državnom granicom na kopnu, moru, graničnim rijekama i jezerima, ali

postoji mogućnost da se carinska linija ne poklapa sa državnom granicom. Carinska linija se

poklapa sa državnom granicom BIH i ona ograničava carinsko područje naše zemlje. Primjer

nepoklapanja carinske linije i državne granice je Slobodna zona u Solunu koja je postojala na

osnovu sporazuma Grčke i Kraljevine SHS još iz 1925.god., a sporazum je bio sklopljen na 50

godina. Carinska linija koja je ograničavala carinsko područje Slobodne zone u Solunu nije se

poklapala sa državnom granicom Kraljevine SHS.

Carinsko područje je teritorija na kojoj se primjenjuju carinski propisi određene zemlje, kao

i ugovorni propisi koje je država zaključila sa nekom drugom državom. To je područje države na

kome ona sprovodi svoj carinski suverenitet.

Carinski prelazi su prelazi preko carinske linije preko kojih se odvija robni promet tj. uvoz,

izvoz i prevoz. Oni su indetični graničnim prelazima.

Carinsko-pogranični pojas na kopnu, kao i kada carinska linija ide duž rijeke, obuhvata dio

carinskog područja BIH u širini od 10 km od carinske linije prema unutrašnjoj teritoriji BIH.

Pogranični promet može biti malogranični i dvovlasnički. Malogranični promet je promet roba

i usluga koji se obavlja u pograničnom području, tj. u oblasti neposredno uz granicu.

Malogranični promet obavlja stanovništvo koje živi u ovoj oblasti, preduzeća čija se sjedišta

nalaze u ovom području, kao i preduzeća koja su registrovana za ovu djelatnost i čije se sjedište

ne nalazi u ovom području.

Dvovlasnici su lica koja žive na teritoriji jedne države, a imaju imanje na teritoriji druge države,

tj. njima granica siječe imanje na dva dijela. Zato oni imaju povlastice da mogu preko graničnih

prelaza prenositi stvari potrebne za obrađivanje tih imanja i slično.

5. Carinska roba

Carinska roba je roba koja se po pravilu izvozi, uvozi ili provozi preko carinske linije i nad

kojom se sprovode mjere carinjenja. Po pravilu to je pokretna stvar koja ide iz jednog carinskog

područja u drugo. Tu se mogu javiti i određena odstupanja. Npr. slučaj prevoza domaće robe iz

jednog domaćeg mjesta u drugo domaće mjesto ali preko teritorije druge države.

Carinska roba treba da bude samo ona roba koja voljom ljudi prelazi preko carinske linije.

Ako se ovaj prelaz odvija mimo volje ljudi ona ne bi trebala da se smatra carinskom robom. Npr.

stihijni prelaz divljači, stoke, ptica. Međutim, ako se ove životinje prenose preko carinske linije u

kavezima onda se one smatraju carinskom robom.

Carinska roba ima vrednost tj. može se izraziti novčano. U našem carinskom sistemu je

predviđeno da se stvari, koje su na carinsko područje Jugoslavije dospele na bilo koji način,

smatraju carinskom robom. To mogu biti i stvari koje su napuštene od nekog vlasnika ili stvari

čiji se vlasnik ne zna.

Carinska roba se nalazi pod carinskim nadzorom od momenta prelaska robe preko carinske

linije sve do završenog postupka carinjenja. Carinski nadzor nad carinskom robom se vrši nizom

mjera, kao što su: čuvanje i pregled carinske robe, sprovođenje carinske robe, uzimanje uzoraka,

prospekata, fotografija ili drugih podataka, pregled i pretres prevoznih i prenosnih sredstava,

pregled prtljaga putnika, lični pretres putnika.

Svaka carinska roba ima mesto u Carinskoj tarifi. Carinska tarifa je sređen spisak roba u kome su

predviđene određene carinske stope. Carinskim zakonom u BIH je predviđeno i koje se robe ne

smatraju carinskom robom. To su npr. javne isprave, pismonosne poštiljke, čekovi, mjenice,

akcije, poslovne knjige, finansijska dokumentacija. Ove robe nisu carinska roba pa se nad njima

ne sprovodi carinjenje, ali se vrši carinska kontrola iz preventivnih razloga.

6. Carinska obaveza i carinski obveznik

Carinska obaveza za robu nastaje pri njenom fizičkom prelazu preko carinske linije. U tom

momentu prelaska preko carinske linije nastaje i obaveza plaćanja carine, tj. carinska obaveza. U

našoj zemlji Carinskim zakonom je previđeno da se iznos carine i drugih uvoznih dažbina za

robu, za koju je nastala carinska obaveza, utvrđuje na dan prihvatanja carinske deklaracije.

Obaveza plaćanja carine na robu nastaje:

1. Za robu koja se uvozi, pa i preko slobodne carinske zone, danom kada je roba prešla

carinsku liniju. Sva roba, koja se uvozi u carinsko područje zemlje, podliježe plaćanju

carine po fakturi, osim za robe koje ne podliježe naplati carine.

2. Za brodove privrednih organizacija kupljenih u inostranstvu.

3. Za robu smještenu u konsignaciona skladišta, danom kad je kupac preuzeo prodatu robu

sa konsignacionog skladišta.

4. Za robu koja je privremeno uvezena u carinsko područje zemlje, danom podnošenja

jedinstvene carinske isprave za konačno carinjenje te robe.

5. Za neocarinjenu robu i prevozna sredstva koje su državni organi, privremeno ili konačno

oduzeli

6. Za robu koja se iz konsignacionog skladišta prenosi u carinski magacin, danom kada je

roba iznesena iz konsignacionog skladišta.

7. Za provoznu robu koja je na carinskom području zadržana radi uvoza danom podnošenja

JCI za carinjenje te robe.

8. Za robu koja se izvozno – uvozno carini poslije oplemenjivanja danom podnošenja

prijave za izvozno – uvozno carinjenje.

Zastarjelost prava za naplatu carine je, takođe, regulisano carinskim propisima. Pravo za naplatu

carine zastarjeva za pet godina od dana kada je nastala obaveza plaćanja carine. Rok od pet

godina naziva se relativna zastarjelost, dok je deset godina rok apsolutne zastarjelosti. 5

Takođe postoje i izuzeci koji predviđaju da neke robe ne podležu plaćanju carine. To su sledeće

robe:

- roba koja je izvezena i ocarinjena, a u našu zemlju se vraća neprodata ili se vraća zato što

ne odgovara obavezama koje su predviđene ugovorom

- roba koju su naši državljani izvezli i koja je ocarinjena,a vraća se iz inostranstva

- dokumentacija koja se šalje u vezi sa međunarodnim licitacijama i konkursima,

- roba koja se prodaje u slobodnim carinskim prodavnicama

- štampani ili snimljeni materijal iz oblasti kulture, prosvete i nauke i slično.

Carinska obaveza prestaje od momenta kada su proračunata carina i druge dažbine plaćene.

Može se dogoditi da prestane obaveza plaćanja carine i kada carina još nije proračunata i

naplaćena, ako se roba koja se izvozi tj. uvozi uništi dok je pod carinskim nadzorom. Ako je roba

nestala dok je pod carinskim nadzorom ili je pokradena npr. na putu od carinske linije do

određene carinarnice tada ne prestaje obaveza plaćanja carine, jer je roba ušla na naše tržište.

Carinski obveznik je fizičko ili pravno lice koje je dužno da plati carinu za robu koje je

uvezena. To je primalac robe, vlasnik robe ili lice koje on ovlasti, lice na koje glasi prevozna

isprava, lice koje robu unosi ili iznosi iz carinsko područja i druga lica koja su dužna da plate

carinu.

5 Zakon o carinskoj politici BIH

Zaključak

Savremena ekonomska istorija sveta obogaćena je, ne samo saznanjem, već i neposrednim

uticajem carine kao glavnog instrumenta za zaštitu nacionalnog ekonomskog prostora. Otuda je

carina na današnjem nivou razvoja svjetske privrede izuzetno važan instrument carinske politike

svake zemlje. Dinamičan razvoj proizvodnih snaga u kapitalizmu i nastanak savremeno

organizovanih država doveo je do promjene funkcije carine. Povremene ekonomske krize u

cikličnom kretanju proizvodnih snaga i njihov uticaj na međunarodne tokove robe doprinjele su

da carine postanu dominantan i najznačajniji instrument kojim se obezbjeđuje zaštita domaće

proizvodnje. Tako carina, od isključivo fiskalnog karaktera, dobija karakter značajnog

instrumenta privredne politike koji obezbeđuje razvoj proizvodnih grana, dugoročno povećava

efikasnost nacionalne proizvodnje i doprinosi obezbjeđenju dinamičnog razvoja zemlje. Do

svjetske privredne krize 1929.god.carina je bila skoro jedini instrument zaštite domaće

proizvodnje.

Literatura

Dr Jovan Sejmenović, Jovana Gligić, Javni prihodi, UPS Banja Luka, 2007.god.

Prof. dr Tomislav Todorović, Carinski sistem i politika, VPŠ Beograd, 2001.god.

Vranješ M., Budžetsko pravo, Pravni fakultet, Novi Sad, 1994.

Zakon o carinskoj politici BIH