SVEUČILIŠTE / UNIVERZITET „VITEZ“ TRAVNIK

FAKULTET POSLOVNE EKONOMIJE

VRSTE TRŽIŠTA

SEMINARSKI RAD

PREDMET: MAKROEKONOMIJA

PROFESOR: prof. Dr. KADRIJA HODŽIĆ

ASISTENT: Mr. Sc. EDIN ARNAUT

STUDENT: AZRA KOLAŠINAC

SMIJER: MENADĐMENT TURIZMA I UGOSTITELJSTVA

TRAVNIK, oktobar 2010. godine

SADRŽAJUVOD.........................................................................................................................................3

1. TRŽIŠTE.............................................................................................................................4

2. CIJENE................................................................................................................................4

3. PONUDA.............................................................................................................................5

4. POTRAŽNJA......................................................................................................................5

5. TEMELJNE TRŽIŠNE STRUKTURE...............................................................................5

5.1. Savršena konkurencija.....................................................................................................5

5.2. Nesavršena (nepotpuna) konkurencija............................................................................9

6. VRSTE NESAVRŠENE KONKURENCIJE......................................................................9

6.1. Monopol.......................................................................................................................9

1.2 Duopol........................................................................................................................10

1.3 Oligopol......................................................................................................................10

7. KLASIFIKACIJA OLIGOPOLA......................................................................................10

8. MONOPOLISTIČKA KONKURENCIJA..........................................................................11

9. NESAVRŠENA KONKURENCIJA NA STRANI POTRAŽNJE...................................11

10. ISTRAŽIVANJE TRŽIŠTA..........................................................................................11

11. SVRHA I POJAM ISTRAŽIVANJA TRŽIŠTA...........................................................12

ZAKLJUČAK...........................................................................................................................15

LITERATURA.........................................................................................................................16

2

UVOD

Tržište predstavlja osnovni element svakog financijskog sustava. Riječ je o mjestu gdje se povezuju različiti sudionici gospodarskog i društvenog života i predstavlja organizirani prostor na kojem se traže tj.. nude financijska-novčana sredstva i na kome se u zavisnosti od ponude i tražnje organizirano formira cijena tih sredstava.

Financijsko tržište predstavljaju fizičke lokacije ili elektronski forumi koji omogućavaju tijek fondova između investitora, poduzeća i vlada. Ono također predstavlja instituciju, kreiran od strane društva, kako bi se na najefikasniji način alocirali ograničeni i oskudni financijski resursi i kako bi se na najefikasniji način zadovoljila tražnja za njima. Ovo tržište objedinjuje kako organizirane institucije, kao što su učinkovite berze, tržišta novca, devizne berze, tako i posredničku i neposrednu trgovinu, tj.. razmjenu hartija od vrijednosti između izdavatelj i investitora.

Na financijskom tržištu se zaključuju kupoprodajni poslovi koji se odnose na aktivu i obnavljaju se poslovi vezani za financijske transakcije. Na njemu se formiraju različite cijene - kamatne stope, devizni tečaj i cijene pojedinih hartija od vrijednosti, što značajno utječe na odnose ponude i tražnje, tokove financijskih sredstava i kapitala, kao i opća gospodarska kretanja.Tržište možemo posmatrati u užem i širem smislu. Uže financijsko tržište predstavlja točno određeno mjesto za trgovinu i vrijeme trgovanja, organizaciju i način funkcioniranja trgovine sa financijskom aktivom.

Često se uže financijsko tržište identificira sa berzom i berzanskim poslovanjem, dok se šire financijsko tržište identificira sa vanberzanskim poslovanjem i najčešće je organizirano preko međubankarskog tržišta i informatičkih sustava. Na ovom tržištu susreću se ponuda i tražnja za različitim oblicima financijske aktive, pri čemu se obavljaju financijski poslovi i zaključuju financijske transakcije.Finansijski instrumenti predstavljaju predmet trgovanja na financijskom tržištu. Njihova razvijenost i diversifikovanost su najbolji pokazatelji stupnja razvijenosti pojedinih financijskih tržišta. Financijski instrumenti za svoje vlasnike predstavljaju njihovu aktivu, odnosno novčane i financijske instrumente s kojima se može trgovati na različitim financijskim tržištima, a za njihove emitente financijsku pasivu, odnosno obveze.

3

1. TRŽIŠTETržište predstavlja skup kupaca i prodavaca koji svojim djelovanjem određuju cijenu proizvoda ili grupe proizvoda. Definisanje tržišta znaći određivanje kupaca i prodavaca koji posluju na nekom tržištu. Tačnije tržište je mjesto gdje se susreću ponuda i potražnja.

Pod veličinom tržišta podrazumijevaju se njegove granice i neophodno ih je definisati.

Pod granicama tržišta podrazumijevamo:

- Geografske granice i- Granice u smislu asortimana, vrsta proizvoda i usluga

Razlozi zbog kojih se definišu granice tržišta su:

- Potreba poznavanje konkurencije- Potreba poznavanja karakteristika proizvoda i- Potreba poznavanja geografske veličine tržišta kako bi se odredila cijena

1.1. Vrste tržišta

Imamo tri vrste tržišta a to su:

1) Tržište dobara i usluga2) Tržište inputa proizvodnje (rada, kapitala, zemljišta)3) Finansijsko tržište (novca i hartija od vrijednosti)

1.2. Funkcije tržišta

Funkcije tržišta su:

a. Selektivna funkcija tržišta – zakon ponude i potražnje motiviše i nagrađuje najefikasnije i najproduktivnije privredne subjekte

b. Alokativna funkcija tržišta – alokacija ograničenih resursa na različite privredne granec. Distributivna funkcija ttžišta – određivanjem cijene inputa proizvodnje utjeće se na

raspodjelu nacionalnog dohotkad. Informativna funkcija – upoređuju se informacije sa tržišta i donosi odluka o kupovini

dobara ili usluga

2. CIJENECijena po kojoj se proizvodi mogu prodavati na nekom tržištu može biti:

a. Jedinstvenab. Različita od prodavca do prodavca

4

Vrste cijena:

a. Više cijene – smanjuju potražnjub. Niže cijene – podstiču potražnjuc. Ravnotežne cijene – ravnoteža ponude i potražnje

Odnosi ponude i potražnje utječu na obim i kvalitetu tržišta.

3. PONUDAPonuda je količina dobara i usluga koje prodavci žele da prodaju po određenoj tržišnoj cijeni. Što je cijena veća, veća je i ponuda. Kriva ponude je rastuča i mjenja se u zavisnosti od kretanja cijena.

4. POTRAŽNJAPotražnja je količina dobara ili usluga koju kupci žele da kupe po odrešenoj tržišnoj cijeni. Odnos količine i cijene naziva se krivom potražnje. Kriva potražnje ima nagib naniže jer smanjenje cijene povečava potražnju.

5. TEMELJNE TRŽIŠNE STRUKTURE

5.1. Savršena konkurencija

Savršeno konkurentno tržište je tržište na kojem sve tvrtke proizvode identične proizvode, a svaka je tvrtka tako mala da njen izbor razine proizvodnje ne utječe na cijelu industriju. Ulazak na takva tržišta je lak, ukoliko se ukaže prilika za ostvarivanjem profita. Također, ukoliko počnu gubiti novac izlazak je lak.

Pretpostavke savršene konkurencije su:

* preuzimanje cijena (price taking),

* homogenost proizvoda,

* slobodan ulaz i izlaz.

Preuzimanje cijena: Na tržištu konkuriraju mnoge tvrtke, pa se svaka tvrtka za svaki svoj proizvod susreće s većim brojem izravnih konkurenata. Budući da je prodaja svake pojedinačne tvrtke čini samo manji dio tržišta, njene odluke nemaju nikakvog utjecaja na

5

cijene na tržištu. Stoga svaka tvrtka preuzima tržišne cijene kao zadane. Dakle, na savršeno konkurentskim tržištima pojedinačne tvrtke su preuzimatelji cijena (price-takers). Preuzimatelj cijena je tvrtka koja nema nikakvog utjecaja na tržišne cijene, pa stoga uzima tržišne cijene kao zadane.

Homogenost proizvoda: Do preuzimanja cijena najčešće dolazi na tržištima gdje tvrtke prodaju identične ili gotovo identične proizvode. Kad su proizvodi svih tvrtki na tržištu savršeno zamjenjivi, odnosno kad su homogeni, nijedna tvrtka ne može podignuti cijene svojeg proizvoda iznad konkurencije bez da joj znatno opadne prodaja.

Većina poljoprivrednih proizvoda je homogena (kukuruz, pšenica, ječam...), kao i nafta, benzin, sirovine poput bakra, željeza, drva, pamuka i slično. Ekonomisti takve homogene proizvode nazivaju robama. Sve ove robe imaju ista svojstva, te ukoliko se neka tvrtke odluči podići cijenu, prodaja će joj opasti.

Slobodan ulaz i izlaz je situacija u kojoj ne postoje ograničenja u vidu posebnih troškova koji bi tvrtki otežali ulaz (izlaz) u neku industriju. Kupci mogu lako zamijeniti jednog dobavljača drugim, a dobavljači mogu neometano izlaziti i ulaziti na tržište. Radi se o ulasku na tržišta u koja pridošlica ne mora ulagati velika sredstva, tako da joj je i izlazak ako počne gubiti novac lagan.

Budući da je pojedinačna konkurentna tvrtka preuzimatelj cijena, krivulja potražnje D s kojom se suočava dana je ravnom crtom. Kad se pojedinačna tvrtka suoči s vodoravnom krivuljom potražnje, to znači da može prodati dodatnu jedinicu proizvoda bez spuštanja cijena.

Dodatna jedinica proizvoda povećava ukupne prihode tvrtke za iznos koji je jednak cijeni.

Krivulja potražnje (D) s kojom se pojedinačna tvrtka suočava na konkurentnom tržištu predstavlja istovremeno tvrtkinu krivulju prosječnog i graničnog prihoda. Uzduž krivulje potražnje, granični prihod, prosječni prihod i cijena imaju iste vrijednosti.

D = P = AR = MR

Savršeno konkurentna tvrtka treba izabrati razinu proizvodnje pri kojoj je granični trošak jednak cijeni:

MC(q) = MR = P

Uvjet za maksimiranje profita glasi:

6

Granični prihod (MR) je jednak graničnom trošku (MC) u točki u kojoj krivulja graničnog troška raste. Cijena (P) mora biti jednaka ili veća od minimalnog prosječnog varijabilnog troška (AVC).

P≥AVC

Pravilo o razini proizvodnje:

ako tvrtka proizvodi, to bi trebalo biti na razini na kojoj je granični prihod jednak graničnom trošku.

U kratkom roku poduzeće ostvaruje ekstraprofit. Tvrtka može poslovati s kratkoročnim gubitkom jer očekuje da će zaraditi profit u budućnosti kad cijena njenog proizvoda poraste ili trošak proizvodnje padne. U kratkom roku dozvoljavamo poduzeću da posluje i sa gubitkom u visini FC. Sve dok je tržišna cijena P ≥AVC poduzeće treba nastaviti s proizvodnjom.

Pravilo zatvaranja:

tvrtka treba zatvoriti pogone kad je cijena njenog proizvoda uz razinu proizvodnje pri kojoj se maksimizira profit manja od prosječnog ekonomskog troška, odnosno prosječnog varijabilnog troška AVC

Da bi se maksimizirao profit potrebno je ispuniti 2 uvjeta:

1. MR = MC → nužni uvjet

Π = TR – TC

dП / dQ = 0

dTR / dQ – dTC / dQ = 0

dTR / dQ = dTC / dQ

Kako je dTR / dQ = MR, i dTC / dQ = MC

Slijedi da je : max (TR-TC) u točki (Q) gdje je MR = MC

Obrazac MC = MR ima opće značenje u području maksimalizacije profita i primjenjuje se pri određivanju točke ravnoteže u svim tržišnim stanjima.

2. ( nagib MR) < ( nagib MC) → dovoljan uvjet

d2П / dQ2 = d2TR / dQ2 – d2TC/dQ2

d2П / dQ2 < 0

7

d2TR / dQ2 – d2TC / dQ2 < 0

d2TR / dQ2 < d2TC / dQ2

● Ako je MC<MR ukupni se profit nije maksimizirao i poduzeću se isplati povećati proizvodnju

● Ako je MC>MR razina ukupnog profita se smanjuje i poduzeću se isplati smanjiti proizvodnju

● Ako je MC = MR kratkoročni se profiti maksimiziraju.

Kako je u savršenoj konkurenciji granični prihod MR jednak cijeni P, to znači da će poduzeće maksimizirati profit pri onom obujmu proizvodnje kod kojeg su granični troškovi jednaki cijeni MC = P

Uvjet maksimizacije profita konkurentnog poduzeća u dugom roku:

* p = LRMC, u dijelu gdje LRMC raste

* p ≥ LRATC

● U dugom roku nema fiksnih činitelja proizvodnje → pa nema ni fiksnih troškova.

● U dugom roku, svi su troškovi varijabilni → poduzeće može sve proizvodne inpute prilagođavati zahtjevima proizvodnje.

● Radi povećanja outputa, poduzeće proširuje svoje kapacitete i zapošljava više proizvodnih činitelja. U dugom roku razina proizvodnje konkurentne tvrtke koja maksimizira profit trebala bi se nalaziti u točki u kojoj su dugoročni granični troškovi (LRMC) jednaki cijeni (P).

Za razliku od kratkog roka, u dugome roku poduzeće ne ostvaruje ekstraprofit, već samo normalan profit: - zbog slobodne ulaska/izlaska iz grane, poduzeća privučena ekstraprofitom ulaze u granu - krivulja agregatne ponude pomiče se udesno, što uzrokuje pad cijena na tržištu - pad cijene postupno smanjuje ekstraprofit i svodi ga na razinu normalnog profita.

8

Uz pretpostavku zadovoljenja uvjeta maksimizacije profita konkurentnog poduzeća dugog roka ( p = LRMC; p≥LRATC): - ravnoteža poduzeća dugog roka ujedno je i ravnoteža kratkog roka:

p = MR = AR = d = LRMC = LRATC = SRMC = SRATC

- ravnoteža poduzeća je i najniža točka krivulje LRATC, što znači da nema rasipanja resursa

- ravnoteža poduzeća je i optimalna razina proizvodnje dugog roka ( ekonomija/disekonomija obujma)

5.2. Nesavršena (nepotpuna) konkurencija

Nepotpuna konkurencija je takvo stanje na tržištu u kojem postoji jedan ili više subjekat koji mogu utjecati na formiranje cijena i količina koje se nude ili traže. poljedice tog stanja su : 1. previsoke cijene 2. manja potrošnja 3. visoki trškovi 4. manja efikasnost

Tržište nepotpune konkurencije je ono gdje:

1. postoji mogućnost određivanja cijena od strane kako ponude tako i potražnje. Pretpostavka te mogućnosti je ograničeni broj privrednih subjekata.

2. Privredni subjekti na tržištu nesavršene konkurencije su price makeri. U svojoj poslovnoj politici se rukovode određivanjem cijena i količina.

3. Postoji veća ili manja ograničenost ulaska i izlaska drugih privrednih subjekata u granu.

4. Za razliku od savršeno konkurentnih poduzeća čija je krivulja potražnje horizontalna krivulja potražnje poduzeća u nepotpunoj konkurenciji je negativnog nagiba.

u nepotpunoj konkurenciji postoji snažna državna intervencija u ekonomske precese. džava može poticati potpunu konkurenciju pomoću protumonopolistčkog zakonodavstva.

6. VRSTE NESAVRŠENE KONKURENCIJE

6.1. Monopol Oblik nesavršene konkurencije gdje cjelokupnu ponudu kontrolira samo jedno poduzeće. Javlja se u proizvodnji onih dobara i usluga koji nemaju svojih supstituta. Javlja se u onim privrednim granama u kojima je ulazak konkurentima veoma otežan ili onemogućen.

9

Izvor monopolske moći

Do pojave monopola mogu dovesti brojni razlozi: 1. Nadzor nad sirovinama – čest slučaj u nekim granama industrije. Tako, poduzeće koje ima nadzor nad nekom rudom, npr boksitom, može postati monoploist u proizvodnji aluminija. 2. Vlasništvo nad patentima – poduzeće koje ima patent za proizvodnju, npr., specifičnih strojeva, može postati jedini proizvođač tih dobara 3. Politika cijena – često, poduzeće koje prvo započne s proizvodnjom nekog dobra, vođenjem politike cijena onemogućuje konkurente i postaje monopolist 4. Prirodni monopol – prirodni monopol imaju poduzeća čiji AC snažno padaju s povećanjem proizvodnje zbog velike ekonomoije opsega, pa takvo poduzeće može proizvoditi ukupnu proizvodnju grane djelotvornije nego što bi to učinila mnoga poduzeća zajedno. To je čest primjer u distribuciji

1.2 Duopol

Oblik nesavršene konkurencije gdje cjelokupnu ponudu kontroliraju dva poduzeća. Javljaju se u onim privrednim granama gdje je ulazak konkurentima veoma otežan. Proizvodi duopolista mogu biti homogeni, ali i diferencirani.

1.3 Oligopol

Oblik nesavršene konkurencije u kojoj nekoliko poduzeća sudjeluje u cjelokupnoj ponudi. Javljaju se u onim privrednim granama gdje je ulazak konkurentima otežan. Proizvodi oligopolista su homogeni ali i diferencirani. Tipično oligopolno tržište je tržište automobila.

7. KLASIFIKACIJA OLIGOPOLA

1. Obzirom na homogenost proizvoda kojeg poduzeće proizvodi, odnosno mogućnosti njegove supstitucije:a) homogeni ( čisti) oligopolib) nehomogeni oligopoli

2. Obzirom na broj poduzeća na tržištu: a) duopol – dva poduzeća na tržištu b) ostali modeli oligopola – više poduzeća na tržištu

10

3. Obzirom na samostalnost njihova nastupa na tržištu:

a) modeli samostalnog djelovanja oligopoliste: - KLASIČNI MODELI - Cournotov model - Bertrandev model - Edgeworthov model - Stackelbergov model

b) SUVREMENI MODELI - model prelomljene krivulje potražnje - model prostrane distribucije poduzeća

c) model koordiniranog djelovanja oligopoliste: - formalno uz sporazum - neformalno bez sporazuma

4. Obzirom na politiku konkuriranja poduzeća na tržištu:a) modeli konkuriraju određivanjem količine b) modeli konkuriraju određivanjem cijene c) modeli necjenovnog konkuriranja putem elemenata d) obzirom na ekonomsku stranu poduzeća:

- simetrični oligopoli - oligopoli prilično jednake ekonomske snage. - asimetrični oligopoli - oligopoli različite ekonomske snage.

8. MONOPOLISTIČKA KONKURENCIJA

Oblik nesavršene konkurencije gdje u sektorskoj ponudi sudjeluje veliki broj poduzeća različite veličine. Proizvodi su međusobno diferencirani po nekom svom obilježju što takvom poduzeću daje prednost pred konkurencijom. Ulazak konkurenata na takvo tržište je relativno lagan jer nema značajnijih prepreka Obzirom na navedena obilježja monopolistička konkurencija je najbliža savršenoj konkurenciji. Primjer ovakvog tržišta je trgovina na malo.

9. NESAVRŠENA KONKURENCIJA NA STRANI POTRAŽNJEMonopson: takvo tržišno stanje gdje je samo jedan kupac na strani potražnje.

Duopson: takvo tržišno stanje u kojoj na strani potražnje sudjeluju samo dva kupca.

Oligopson: takvo tržišno stanje gdje na strani potražnje sudjeluje više kupaca. Razlika između monopola ponude i potražnje je u tom što monopoli ponude žele nametnuti cijenu višu od ravnotežne dok monopoli potražnje žele ostvariti cijenu nižu od ravnotežne.

10. ISTRAŽIVANJE TRŽIŠTAIstraživanje tržišta je primjena naučnih metoda u procesu prikupljanja, obrade i interpretacije informacija vezanih za sve čimbenike tržišta: proizvođače, potrošaće, trgovinu i konkurenciju. Pružanje relevantnih informacija osnovni je cilj istraživanja zbog toga informacije dobivene istraživanjem tržišta moraju biti objektivne, iscrpne i pravovremene.

11

Na istraživanje tržišta postavljaju se veoma odgovorni zadaci, prvenstveno jasna slika željenih ciljeva, poznavanje metodologije donošenja poslovnih odluka, kao i znanstvenih metoda istraživanja. Istraživanje tržišta je aktivnost koja zahtijeva vrlo često mnogo sredstava, educiran i kvalitetan kadar, te brižljivu pripremu za sam proces istraživanja. Suvremene metode istraživanja zahtijevaju timsku aktivnost stručnjaka raznih profila.

Aktivnosti istraživanja i poznavanja tržišta pružaju kvalitetne odluke donosiocima marketing odluka. Poduzeća koja posluju po principima marketing koncepcije neprekidno istražuju i prate nastale promjene u okruženju. Marketing odluke kao najsloženije odluke u poslovanju poduzeća zahtijevaju veliki fond informacija iz tržišnog okruženja koje možemo dobiti samo istraživanjem tržišta. Kvantiteta informacija dobivenih u samom procesu istraživanja ne određuje i njegovu kvalitetu. Samo kvalitetne informacije su temelj za donošenje ispravnih poslovnih odluka. Kvalitetno istraživanje tržišta preduvjet je za izradu kvalitetnog plana kao temeljnog plana poslovnih aktivnosti poduzeća u kvantitativnim i kvalitativnim oblicima. Financijsko ulaganje u kvalitetno istraživanje tržišta je daleko manje od štete koja bi mogla nastati ako ono ne bi bilo obavljeno kvalitetno.

11. SVRHA I POJAM ISTRAŽIVANJA TRŽIŠTA Poznato je da poduzeće svoje osnovne ciljeve ostvaruje na tržištu kroz zadovoljavanje potreba društva uz ostvarivanje vlastitog dohotka. Ukoliko poduzeće posluje po načelima marketing koncepcije, mora poznavati svoje tržište, mišljenja svojih potrošača, svoje potencijalno tržište, konkurentsko tržište kao i sve promjene koje se na tržištu događaju.

Jedan od naših teoretičara Dr. A Bazala, ovako definira istraživanje tržišta:

« Istraživanje tržišta je prikupljanje, registriranje i analiziranje svih problema u vezi s tržištem (odnosno u vezi s odnosom između proizvoda – usluga i potrošača, tj. kupaca) u cilju određivanja prošlih, postojećih, mogućih i budućih potrošača odnosno kupaca »

Da bismo mogli izvesti predviđanja prilika na tržištu i predviđanje prodaje, istraživanje tržišta kao disciplina koristi se naučnim metodama, otkriva, proučava i analizira faktore koji utječu na formiranje potrebe, potražnje i potrošnje.

Postoje dva pristupa postupka u istraživanju tržišta:

• Makroekonomski i

• Mikroekonomski

Makroekonomskim istraživanjem tržišta utvrđuju se globalna kretanja na nacionalnom tržištu, a ujedno su i podloga za mikroekonomska istraživanja koja se odnose na istraživanja ponude i potražnje određenog konkretnog proizvoda.

Istraživanje tržišta ima kvantitativnu i kvalitativnu komponentu. Zadatak kvantitativnog istraživanja jest da utvrdi količinu proizvoda koju tržište može apsorbirati. Ovim

12

istraživanjem dobivamo informacije o potrebama, potražnji i veličini tržišta za određeni proizvod.

Kvalitativno istraživanje utvrđuje razloge koji navode potrošača da neku robu kupuje ili ne kupuje. Informacije koje dobivamo ovim istraživanjem ukazuju motive kupnje, želje i zadovoljstvo potrošača za određenim proizvodima.

Istraživanjem tržišta dobivaju se informacijske podloge za donošenje kvalitetnih marketing odluka. Kako je ranije navedeno, odlučivanje u poduzeću predstavlja veoma složen proces,

Ta složenost posebno je vidljiva u oblasti marketinga, gdje veliki broj faktora utječe na donošenje odluka, a većina faktora nije mjerljiva.

Velik broj faktora specijalno onih koji su vezani za tržište prisutno je i takve su prirode, da poduzeće na njih ne može značajno utjecati.Posljedice marketing odluka vidljive su u efikasnosti poslovanja cijelog poduzeća, a ne samop u sektoru marketinga. Okruženje je u stalnim promjenama što povećava složenost marketing odluka, zato se kvaliteta marketinških odluka može povećati samo povećanjem kvalitete informacija. Osnovni zadatak istraživanja tržišta je upravo osiguranje kvalitetnih informacija za donosioce odluka. Istovremeno istraživanje tržišta predstavlja jednu od funkcija marketinga čiji je osnovni zadatak osigurati potrebne informacije u tri osnovne međusobno povezane oblasti i to:

a) u oblasti istraživanja subjekta tržišta

b) u oblasti istraživanja instrumenata marketinga

c) u oblasti istraživanja politike marketinga

Sve ciljeve marketinga poduzeće može ostvariti samo poznavajući subjekte tržišta tj. potrošača. trgovinu i konkurenciju. U okviru odriješene strategije marketinga, istraživanje instrumenata marketinga omogućava utvrđivanje njihove optimalne kombinacije.

Zaključujemo da je istraživanje tržišta sigurno jedna od najznačajnijih funkcija marketinga. Poduzeće koje posluje na marketinškim principima mora raspolagati informacijam o svim zbivanjima na tržištu. Samo poslovnim odlukama koje su donesene na osnovi informacija dobivenih istraživanjem tržišta mogu osigurati rentabilnost poslovanja na duži rok, što ukazuje da ciljevi istraživanja tržišta moraju biti jasni ne samo nosiocima pojedinih odluka, već i svim čimbenicima u određenom poslovnom procesu.

Proces istraživanja tržišta

Kada se u poduzeću pojavi konkretan marketing problem o kojem treba donijeti odluku, a informacijska podloga s kojom se raspolaže nije dovoljna da bi se donijela racionalna odluka, pristupa se istraživanju tržišta.

Dr. F, Rocco ukazuje na elemente koje mora sadržavati zahtjev za istraživanje tržišta:

- opis problema kako bi se uočili motivi za pokretanje zahtjeva

13

- opis svrhe istraživanja prema mišljenju u potrebama organa koji pokreću istraživanje

- posebna specifikacija važnijih pokazatelja u koje se želi dobiti uvid

- objašnjenja odluka koje će se donijeti na temelju rezultata istraživanja

- određivanje termina do kada odluke treba da budu donesene i rok do kojeg rezultati istraživanja moraju biti podneseni

Proces istraživanja tržišta dijeli se na tri faze:

a. pripremna fazab. istraživanjec. primjena istraživanja

Faze procasa istraživanja tržišta:

1. Definiranje problema i ciljeva istraživanja2. Određivanje izvora podataka i vrste istraživanja3. Određivanje metoda i obrazaca za prikupljanje podataka4. Određivanje vrste uzorka i prikupljanje primarnih podataka5. Analiza podataka i interpretacija rezultata6. Sastavljanje izvještaja

Dalje se još dijeli na: analizu situacije, neformalno istraživanje, plan istraživanja, prikupljanje i registriranje podataka, obradu i analizu te interpretaciju.

Metodološka procedura istraživanja započinje inicijativom, odnosno zahtjevom za istraživanjem kao pripremnom fazom. Definiranje problema je najvažniji i najteži zadatak u cjelokupnom istraživanju. U praksi se događa da poduzeće u stvari ne zna što treba istražiti. Analiza situacije omogućava objektivizaciju i uočavanje problema koji treba detaljno istražiti. Za analizu situacije informacijsku podlogu sačinjavaju izvori kao što su posebna dokumentacija poduzeća i razne stručne publikacije.

14

ZAKLJUČAK

Kada govorimo o tržištu u globalu, možemo reći da tržište predstavlja bilo koje mjesto gdje se susreću ponuda i potražnja za robom, uslugama ili novčanim sredstvima.Organizovani prostor, sa svim potrebnim elementima neophodnim za njegovo funkcioniranje, kao što su točno određeno vrijeme, tržišna pravila , uzanse kupoprodaje i sl.. nazivamo tržištem. Da bismo uspješno definirali problem, potrebno je provesti neformalno istraživanje, koje omogućava da se stekne bolji uvid u sam problem, te da se postavi hipoteza koju će praktično istraživanje potvrditi ili oboriti. Obično neformalno istraživanje obuhvaća razgovore s kupcima, rukovodiocima, ekspertima, distributerima i svima onima koji sudjeluju u postavljanju hipoteze. Ako smo uspjeli ocijeniti uzroke pojava, započeli smo time centralnu fazu procesa određivanja problema. Sekundarni izvori podatka pomažu u pravilnom definiranju problema i mogu olakšati izbor potrebnih metoda istraživanja. Uloga rukovodioca marketinga i istraživača čvrsto je u svezi definiranja problema.

15

LITERATURAMikroekonomija - skripta, peto izdanje Robert S. Pindyck i Daniel L. Rubinfeld

INTERNET:

- http://hr.wikipedia.org/wiki/ - http://www.authorstream.com

16