ZAGREB PROSINAC 2003. - dominikanci.hr · velikim slovima treba nam. Valja nam izvr{iti zada}u nama zadanu i koliko je god mogu}e u`ivati u tome! Redovni{tvo nije kolona osu|enika

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

ZAGREB, PROSINAC 2003.

VJESNIKHRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

God. XL. prosinac 2003. br. 95

Draga subra}o, cijenjeni ~itatelji!

Otvorimo li stranice Svetog Pisma Novog zavjeta i zavirimo u prve re~enice kojima Sveti Pavao poz-dravlja primatelje, moèmo lako otkriti posrednost kojom se doga|a blizina po{iljatelja i primatelja poru-ke. Marshal Mc Luhan moè mu zamjeriti! Uìvajmo u Uvodu Poslanice Titu «Pavao, sluga Bo`ji i apo-stol Isusa Krista, poslan za promicanje vjere Bo`jih izabranika i {irenje prave bogo{tovne nauke na temel-ju nade u vje~ni ìvot – ìvot koji prije vje~nih vremena obe}a Bog, koji nikad ne laè, a svoju rije~ objaviu svoje vrijeme propovijedanjem koje je meni povjereno naredbom Boga, na{ega Spasitelja – Titu, pra-vom sinu po zajedni~koj vjeri. Milost i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Spasitelja na{ega!»

[to drugo poèljeti vama i sebi u milosnom vremenu Do{a{}a i Boì}a, nego Pavlovski usklik: «milosti mir od Boga Oca i Krista Isusa, Spasitelja na{ega!» Na njivi Gospodnjoj koja je nama povjerena u po~et-cima Tre}eg tisu}lje}a treba nam milost i mir. Da, draga subra}o i dragi ~itatelji, MILOST I MIR, pisanovelikim slovima treba nam. Valja nam izvr{iti zada}u nama zadanu i koliko je god mogu}e uìvati utome! Redovni{tvo nije kolona osu|enika na smrt, nego dragulj u krilu Isusove Crkve.

Okvir za djelovanje moèmo pro~itati u «Odgovoru na glavne izazove s kojima se susre}emo i nate{ko}e i slabosti nas samih «upu}enih na{oj Generalnoj skup{tini koja }e se odràti u Krakowu u srpnju2004.:

1. U prijelazu iz totalitarnog sustava u postupnu demokraciju, tragamo za potpunijim shva}anjemevan|eoske slobode. Na{e prilike su kompleksnije nego li u drugim tranzicijskim zemljama,imaju}i u vidu nacionalno oslobo|enje kroz obrambeni rat, te ra|anje mr`nje koju svaki ratdonosi. Na politi~kom polju èlimo priklju~enje zapadnim demokracijama, no na religioznomplanu bojimo se «zapadnja~kih ideja». Svjesni smo da nam se valja odrediti prema izazovimaovoga vremena i dana{njega svijeta kriterijima Evan|elja, svjesni da na{e navije{tanje treba nositibitne i univerzalne karakteristike, nagla{avaju}i bitne postavke kr{}anstva i iskustva na{ega Reda.U na{em dru{tvu primjetljiva je kriza etike (pona{anja) vi{e nego li dogmatike (vjerovanja).Osje}amo potrebu da pomognemo braniti kr{}anski identitet u Europi, svjesni da Europu, kao iHrvatsku treba reevangelizirati. Pitanje je, koje sadràje ponuditi i na koji na~in Evangelizcijuprovoditi, imaju}i u vidu blizinu pravoslavnog i islamskog svjetonazora… U ovakvimokolnostima poseban izazov predstavlja osmi{ljenje redovni~kog ìvota, kroz promicanje domini-

kanskih zvanja, izbor prioriteta i planiranje apostolata, te uloge pojedinih entiteta (Reda, provinci-je, samostana) u realizaciji dominikanskog poslanja.

2. U zadnjih nekoliko godina imali smo, nakon duè stanke, vi{e sve}eni~kih re|enja i moèmo re}ida provincija ima dovoljno osposobljenog kadra, kao i prikladne uvjete da bi prihvatili izazove iodgovorili na njih. Mla|i kadrovi se postupno uklju~uju u rad na teolo{kim fakultetima, te uz onekoji ve} godinama djeluju ~ine bitnu jezgru na{e nazo~nosti u studijskim centrima. Uz to, bra}a suprepoznala snagu medija i sluè se njima u navje{taju Rije~i. @elimo evangelizirati krozuprisutnjenje umjetni~kog izri~aja ( poezija, likovne izlo`be, koncerte ), te organizacijuznanstvenih skupova unutar na{ih samostana. U slabosti provincije moèmo navesti nagla{eniindividualizam i privatnost (treba ih prihvatiti i poku{ati ukomponirati u redovni~ki ìvot.)., te~injenicu da smo dosta «teoreti~ari» i da katkada zaboravljamo koja je na{a dominikanska«praksa»..

I na kraju, zajedno s Ivanom Taulerom, molimo:

�MARIJO, MAJKO BO@JA, DAJ NAM SVOGA SINA!�O, MARIJO, NOVA [KRINJO ZAVJETNA, NOSITELJICE UTJELOVLJENE RIJEÎ BO@JE I

KRUHA KOJI JE S NEBA SI[AO, NAUÎ NAS @IVJETI U PLODNOSTI DUHOVNOGDJEVIÂNSTVA I U POTPUNOM I RADOSNOM PRIHVA]ANJU BO@JE VOLJE, IZVORANAJVI[E SLOBODE!�NEKA NAM BOG UDIJELI MILOST DA PRIPRAVIMO SVOJE SRCE ZA OVO RA\ANJE I

OVAJ POÎNAK, DA BI SE ON DUHOVNO MOGAO RODITI U NAMA! AMEN.

Na dobro vam Boì}, i milosna vam 2004.!

Fr. Ivan Iko Mateljan, provincijal

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE 4 God. XL. prosinac 2003. br. 95

IZ GENERALNE KURIJE

PISMO UÎTELJA REDA PAPI

Rim, 22. listopada 2003.(03/178) Njegovoj svetosti papi Ivanu Pavlu II.

Sveti O~e,

S precizno{}u koju pamti srce, nemogu}e mi je zaboraviti dane koji su okruìvali smrt pape Pavla VI.,izbor Ivana Pavla I. i njegovu nenadanu smrt. Sje}am se zatim s rado{}u po~etka Va{eg pontifikata. Uistome tom ~asu u mom srcu se, u Buenos Airesu, ra|ala èlja da postanem dominikanac. Ti doga|aji pri-donijeli su mome odazivu na redovni~ki poziv.

Danas me, evo, u Rimu, gdje nastojim biti vjeran slu`bi koju su mi povjerila bra}a izabrav{i me U~itel-jem Reda. S tog naslova èlim Vam izraziti pozdrave Reda propovjednika i svoje osobne.

Svetosti, nije potrebno predstaviti Vam Red. Vi ste osobno upoznali brojne dominikance i dominikan-ke u svojoj rodnoj Poljskoj i u cijelome svijetu preko apostolata na koji Vas je Gospodin pozvao. Poznatanam je Va{a pobo`nost prema svetom Hijacintu, Poljaku, Va{a ljubav prema svetom Tomi i njegovoj mi-sli, mo`da i zahvaljuju}i brojnim profesorima i studentskim kolegama za Va{ih godina na Angelicumu,kako ste nam vrlo jednostavno kazivali u vrijeme audijencije koju ste udijelili Generalnom vije}u Reda upetak 15. velja~e 2002.

Sveti O~e, poput svetog Dominika htjeli ste za Crkvu i ~itav svijet biti putuju}i propovjednik! Mo`daje to razlog zbog kojeg ste uvijek hrabrili Red svojim poticajnim i srda~nim rije~ima u brojnim prigoda-ma. Tu posebno mislim na Va{u poruku za primanja u Castelgandolfu 5. rujna 1983. bra}i koja su se oku-pila na kapitulu u Rimu, te se sje}am va{eg pisma od 28. lipnja 2001. poslanoga bratu Timothyju Radclif-feu prigodom Op}e skup{tine koja se odràla u Providenceu, za vrijeme koje sam bio izabran U~iteljemReda.

Otkako ste nas poticali da se ne bojimo otvoriti vrata Kristu u enciklici Redemptor hominis, htjeli stenam pruìti velik i produbljen crkveni nauk, kako bismo mogli govoriti u svoj {irini i bogatstvu. Da bismou dvjema sli~icama prikazali ono {to danas èlim izraziti, dostatno je navesti dva dokumenta u kojimasmo se posebno prepoznali: Veritatis splendor i Fides et ratio!

Dominikanci tvore jednu obitelj i mi èlimo slijediti Krista kao apostoli tragom svetog Dominika! Bezsumnje, sveci i svetice Reda najbolji su plod koji moèmo ponuditi Crkvi i svijetu. Nakon g. 1978. pruìliste nam veliku radost kanoniziraju}i brojnu bra}u, kontemplativne sestre, redovnice apostolskog ìvota tebra}u i sestre svjetovnjake. Vi ste ~ak godine 1999. svetu Katarinu proglasili suza{titnicom Europe.. Nesumnjam da Vas svi oni na poseban na~in zagovaraju, osobito u ovim te{kim ~asovima.

Naposljetku, kako zaboraviti va{e trajno zauzimanje za mir? Mir nije jednostavno «stanje stvari»,«dana situacija» koju bi trebalo sa~uvati. «On je na{ mir» (Ef 2, 14).

Kao Argentinac, sje}am se sa zahvalno{}u Va{e osobne intervencije da se sprije~i neminovan ratizme|u Argentine i îlea krajem sedamdesetih godina 20. stolje}a. [esnaestog listopada ove godine, za

God. XL. prosinac 2003. br. 95 5 VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

posjeta bra}i u îleu, slavio sam misu u sveu~ili{noj kapelici u Santiagu, podsje}aju}i na 25. obljetnicuVa{eg izbora na Petrovu stolicu i propovijedaju}i o tome.

U tom pre{nom pozivu na mir isto sam tako mogao biti izravni svjedok Va{ih veli~anstvenih gesta iutje{nih rije~i u lipnju 1982. kad ste prvi put posjetili Argentinu u vrijeme rata protiv Ujedinjenog Kral-jevstva na Malvinskim (Falklandskim) otocima i ju`nom Atlantiku. To je bilo razdoblje tjeskobe i straha.Tada ste nas upozoravali na «fenomen uvijek nepravednog rata», pozivaju}i nas da ujedinjenim rukamaizgradimo «~vr{}u vezu nego {to su okovi mr`nje i smrti».

Danas kad posje}ujem svoju bra}u i sestre prisutne u tolikim zemljama na svih pet kontinenata, dubljepotvr|ujem vrijednost tih rije~i i gesta milosr|a i mira u ovih ~etvrt stolje}a. Osobno mogu konstatirati ra-tom izazvana pusto{enja, jo{ vi{e poimam za{to svaki oruàni sukob, neovisno o njegovoj naravi, uvijekranjava Va{e o~insko i pastirsko srce.

Posljednja rije~ zahvalnosti. U ~asu slavljenja Va{e dvadesetpetogodi{nje slu`be nasljednika sv. Pe-tra, htjeli ste nam ponuditi jednostavan i rje~it znak, odabiru}i za biskupa, nasljednika apostolâ, na{egbrata Georges Marie Martin Cottiera, kojega ste istodobno uzdignuli za stoèrnika Rimske Crkve s naslo-vom Svetih Dominika i Siksta, samostanske crkve Angelicuma! Vi vrlo dobro poznajete brata Georgesa,Va{eg bliskog suradnika od godine 1990. To je vrlo dobar i jednostavan subrat, subrat koji voli istinu kao{to se voli osoba. U tome on na stanovit na~in vrlo dobro predstavlja na{u dominikansku du{u.

Iz dubine srca nudim svoju molitvu i molitve Reda. Hvala za toliko dobra i ljubavi.

Za sve sinove i k}eri svetoga Dominika ponizno i{tem Va{ blagoslov.

Brat Carlos A. Azpiroz Costa, OP

U~itelj reda


IZ PROVINCIJALATA

ZAPISNIK I. SJEDNICE PROVINCIJSKOG VIJE]A– Zagreb, 22. rujna 2003. –

Uz novog provincijala fr. Iku Mateljana sjednici su nazo~ili:

fr Ivica Tomljenovi}, fr.Marijan Bi{kup,

fr. Franjo [anjek, fr. Viktor Arh, fr. Luka Prcela,

fr. Mato Bo{njak, fr. Frano Prcela i fr. Zvonko Dànki}.

Vije}u je nazo~io i fr. Zvonko Kneèvi}, ekonom provincije.

Fr. Alojz ]ubeli} se ispri~ao zbog obveza na fakultetu.

Dopisi pristigli ovom vije}u: Sazivno pismo fr. Provincijala br.361/2003.

Dnevni red:

0. Duhovni nagovor fr. Provincijala

1. Imenovanje novog ùpnika Kraljice sv. krunice u Zagrebu

2. Imenovanje voditelja Misije u Hannoveru

3. Odgovor na upitnik U~itelja reda za Op}u skup{tinu, Krakov 2004.

4. Priprema kanonskog pohoda U~itelja reda (17.-30. IV. 2004.)

5. Dogovor termina u vezi s radom Provincijskih vije}a

6. Razno

Kako je ovo bilo prvo provincijsko vije}e koje je sazvao i predsjedao mu novoizabrani provincijal fr.Ivan Iko Mateljan, on se, nakon molitve i uvodne rije~i obratio svakom vije}niku pojedina~no, zahvaliona odazivu i izrazio nadu u dobru i odgovornu suradnju. Posebice se zahvalio fr. Frani Prceli, ex-provinci-jalu, za njegov predan rad u minulom mandatu slu`be provincijala i zamolio ga da jednako tako sluìslu`bu vije}nika.

Ponudio nam je za razmatranje ulomak teksta na{eg biv{eg U~itelja reda, fr. Timothya Radcliffea, po-slanoga franjevcima za njihov Kapitul, objavljenoga u «Mir i dobro» br. 35, od 2. IX. 2003., s ohrabru-ju}im, za sve redovnike vje~no aktualnim pitanjem: «Moè li tuàn propovjednik navje{}ivati Radosnuvijest»? Pozvav{i nas, zatim, na radosno sluènje Radosnoj vijesti, vije}e je zapo~elo rasprave:

1. Imenovanje novog ùpnika Kraljice sv. krunice u Zagrebu:

Kako je dosada{nji ùpnik Kraljice sv. krunice u Zagrebu, fr. I. Mateljan izabran za provincijala, mje-sto ùpnika odmah je postalo ispra`njeno. Provincijal je pitao mi{ljenje samostanske skup{tine u Zagrebui dobio od njih jednoglasan prijedlog da se ta slu`ba povjeri fr. Anti Boba{u. Provincijal je s njim obaviorazgovor i dobio njegovu privolu.

2. Imenovanje novog voditelja HKM u Hannoveru


Fr. Mario Marinov, voditelj na{e Hrvatske katoli~ke misije u Hannoveru, zamolio je, pisanim putem,da ga se razrije{i te du`nosti zbog njegovih zdravstvenih razloga. Molba je prihva}ena te je novim vodi-teljem misije imenovan fr. Nikola Mio~.

3. Odgovor na Upitnik U~itelja reda

Kako se Op}a skup{tina Reda ima odràti u Krakovu idu}e godine, primili smo Op}i upitnik, na kojitrebamo odgovoriti: Koji su glavni izazovi; koje su glavne snage i slabosti Provincije? Budu}i da o tometreba razmisliti, dogovoreno je da ovo bude to~ka sljede}ega Vije}a.

4. Priprava Kanonskoga pohoda U~itelja reda

Kako je ve} najavljen kanonski pohod na{oj Provinciji (vidi Vjesnik prov. br. 94/2003) od 17.-30. IV.2004., koji }e obaviti asistenti U~itelja reda (fr. Rajmund Klepanec i fr. Manuel Merten), du`ni smo odre-diti itinerarij vizitatora, susrete s bra}om i sve pojedinosti povezane s tim pohodom. Tehni~ke stvari, pre-voditelja i sli~no priredit }e Provincijal. Vije}e Provincije, koje }e se sastati 30. travnja, utvrdit }e to~anitinerarij.

5. Termini sastanaka narednih Provincijskih vije}a

Kako bi se pojednostavnilo sazivanje, a bra}i olak{alo uklapanje sastanaka Vije}a s njihovim redovi-tim obvezama, dogovoreno je da }e se godi{nje odràti ~etiri redovita vije}a, i to:

Srijeda, 3. prosinca 2003. u 9,00 sati u Zagrebu,

Utorak, 24. velja~e 2004. u 9,00 sati u Zagrebu

Petak, 30. travnja 2004. (ovo je Vije}e vezano uz Kanonski pohod, pa nije odre|en sat ni mjestoodràvanja).

6. Razno:

Provincijal, fr. Mateljan, dao je nekoliko obavijesti:

� Premje{taji i imenovanja:

Fr. Drago Kolimbatovi} premje{ta se u Kor~ulu, a fr. Marko Boba{ iz Kor~ule u Bol. Fr. Mato Bo{njakimenovan je duhovnikom na{ih sestara u Kor~uli.

Fr. Damir [oki} premje{ta se iz Splita u Zagreb i pridruùje ekipi bra}e koja djeluju u ùpi bl. A.Kaòti}a (fr. Kraljevi} i fr. Zadro).

Fr. Nikola Mio~ iz Bola u Hannover.

Fr. Mirko Jagnji} iz Zagreba u Hamburg.

Fr. Anto Boba{ iz Hamburga u Zagreb.

Fr. Mario Marinov iz Hannovera u St. Grad na Hvaru.

Fr. Frano Prcela u Chicago.

�U samostanu u Bolu obavljaju se opse`ne priprave kako bi tzv. @uta zgrada bila preure|ena i zajed-no s kampom osposobljena da profitabilno funkcionira. Samostan bi bio odvojen i u cijelosti stajao na ra-spolaganju bra}i. Prijedlog je dobio potporu.

� Vije}e je nadalje raspravljalo o organizaciji Dana dominikanske obitelji: kako, kada i gdje? Pre-dloèno je da to bude oko blagdana sv. Katarine Sijenske.

� Bilo je rije~i i o stanju u studentatu i novicijatu, u kojem, na àlost, trenutno nikoga nemamo.

� Fr. Luka Prcela, prior splitskog samostana, ukratko nas je upoznao s predradnjama za cjelovitu ob-novu i dogradnju splitskog samostana. Neki su projekti ve} gotovi. Rije~ je o novih 2.640 ~etvornih meta-ra, ~iji bi financijski izdatci iznosili oko 500 eura po ~etvornom metru. Dakako, ovo su samo predvi|anja i


planovi, a mnoge }e stvari ovisiti o gradskim strukturama, za{titarima starina etc. Ton svemu moraju datibra}a iz samostana.

Zaklju~eno je da Provincijal mora iznova, u dogovoru sa splitskim samostanom, formirati novo povje-renstvo za izgradnju splitskog samostana. Bra}a u samostanu moraju se pripraviti za po~etak radova, zna-ti kako i kamo se iseliti za vrijeme radova etc.

�Vije}e je prihvatilo prijedlog (fr. F. Prcela) da se na sljede}em vije}u formira ~lanstvo Centra za stu-dij i izdava~ku djelatnost.

Isto je tako dogovoreno da se na sljede}em vije}u treba imenovati novi vikar Slovenskog dominikan-skog Vikarijata...

� Bra}a su se suglasila s prijedlogom (fr. Franje [anjeka) da se kona~no napravi Biografski leksikonprovincije.

Dogovoren je dnevni red za sljede}u raspravu vije}a:

– Odgovor na Upitnik U~itelja reda

– Priprava kanonskoga pohoda U~itelja reda

– Formiranje ~lanstva Centra za studij i izdava~ku djelatnost

– Imenovanje vikara Slovenskoga dominikanskog vikarijata

– Kako, kada i gdje organizirati Dan dominikanske obitelji

fr. Mato Bo{njak, O.P.zapisni~ar u zamjeni


ZAPISNIK II. SJEDNICE PROVINCIJSKOG VIJE]AZAGREB, 3. XII. 2003.

Sjednici su nazo~ili: brat Ivan Iko Mateljan (provincijal), bra}a vije}nici: Ivica Tomljenovi}, MarijanBi{kup, Franjo [anjek, Viktor Arh, Luka Prcela, Mato Bo{njak, Frano Prcela, Zvonko Dànki}, Alojz]ubeli}. Vije}u je nazo~io i brat Zvonko Kneèvi} (ekonom provincije).

Duhovni nagovor je odrào brat Ivica Tomljenovi} te je pro~itan zapisnik pro{le sjednice.

1. Imenovanje novog vikara SDV-a

Za novog vikara Slovenskog dominikanskog vikarijata je imenovan brat Viktor Arh.

2. Imenovanje voditelja misije u Hamburgu

Za voditelja misije u Hamburgu imenuje se brat Mirko Jagnji}. Istodobno za njegova pomo}nika uradu imenovan je brat Jozo Mravak koji je dosada boravio u splitskom samostanu.

3. Odgovor na upitnik U~itelja reda u svezi op}e Skup{tine u Krakowu

Brat Ivan Iko Mateljan je pripremio taj odgovor po{tuju}i mi{ljenja ne samo vije}nika nego i drugihfratara. Tekst isti~e izazove kao i trenuta~ne slabosti s kojima se suo~ava na{a provincija.

4. Formiranje ~lanstva Centra za studij i izdava~ku djelatnost

Za nove ~lanove Centra za studij i izdava~ku djelatnost su imenovana sljede}a bra}a: Slavko Sli{kovi}(Voditelj Centra), Franjo [anjek, Marijan Jur~evi}, Alojz ]ubeli} te student Mihael Mario Tolj. O~ekujese da }e novoimenovani ~lanovi Centra u suradnji s Institutom Marie-Dominique Chenu te dominikan-skom inicijativom «Espaces» iz Bruxellesa nastaviti suradnju u pripremi najnovijeg studijskog tjedna.

5. Organizacija dana Dominikanske obitelji

Priprema ovog dana dominikanske obitelji je u zavr{noj fazi. Taj prvi susret bio bi organiziran u Za-grebu, navjerojatnije 22. V. 2004. uo~i blagdana svetog Dominika. O~ekuje se dolazak oko 25 do 30 lju-di. Taj poziv odnosi se na starje{ine samostana, priore i supriore, priore i starje{ice kongregacije An|ela~uvara te predstavnike laika. Detaljnije informacije o ovom danu provincijal }e dati na idu}em provincij-skom vije}u 24. II. 2004. u Zagrebu.

6. Trenuta~no stanje i {anse za dobivanje dozvola za izgradnju samostana u Splitu

Brat Luka Prcela je podnio kratko izvje{}e o idejnom rje{enju rekonstrukcije, dogradnje i nadogradnjedominikanskog samostana svete Katarine u Hrvojevoj ulici u Splitu, koji je izradio gospodin Jerko Ro{in.Spomenuo je da bi ovaj golemi projekt imao prora~un oko 2 milijuna eura. Stvari u pogledu ovoga projek-ta idu naprijed i realno je o~ekivati da }e se uskoro krenuti u njegovu realizaciju.

7. Informacija o stanju i perspektivama «ùte zgrade» u Bolu.

Rije~ je o projektu nazvanom Sveti Dominik – Bol. Izme|u dva mogu}a pristupa ovom projektuvije}nicima se ~ini najprihvatljivijim rje{enje da dominikanci podignu kredit kojeg }e subvencioniratiMinistarstvo turizma, a kao preduvjet tome potrebno je dati hipotekarno jamstvo na neku nekretninu kojuje banka spremna prihvatiti kao garanciju. U kona~nici se iskristalizirao prijedlog da se o ovoj to~ci nedaje kona~no rje{enje, ve} da je to proces u kojem }e svatko prema svojoj slu`bi izvidjeti pravo stanjestvari, i da }e nakon toga biti donesena kona~na odluka.


8. Priprema kanonskog pohoda U~itelja reda

Od 17. do 30. travnja 2004. godine na{u provinciju bi trebali posjetiti Manuel Merten i Rajmund Kle-panec. Brat Ivan Iko Mateljan je pripremio detaljan plan za njihovu vizitaciju svih samostana i ku}a napodru~ju na{e dominikanske provincije. Pitanje prevoditelja provincijal }e rije{iti u dogovoru sa star-je{inama ku}a.

9. Razno

U provincijalat su pristigla dva dopisa o kojima je bra}u vije}nike izvijestio brat provincijal Ivan IkoMateljan. Prvi je stigao iz dominikanskog samostana u Dubrovniku odnosi se na @upu dubrova~ku. Go-spodin Branimir îli} je u svom prilogu dao prijedlog ure|enja na{ega samostana u @upi dubrova~kojizloìv{i svoje vi|enje ure|enja toga samostana odnosno ìvota koji bi se u budu}nosti u njemu odvijao.Osim toga on predlaè hitno sklapanje ugovora o tom projektu. Odlu~eno je da se o stavu vije}nika izvije-sti prior dubrova~kog samostana brat Kristijan Rai~ jer je on taj dopis poslao na adresu provincijalata.

Drugi dopis je stigao od na{eg subrata Pere Juri~a koji moli provincijsko vije}e da mu odobri dodatnupotporu za nastavak radova na na{oj crkvi u Klop~u u iznosu od 10 000 eura. Svi vije}nici su odobrili da-vanje toga iznosa.

U~itelj studenata Zvonko Dànki} je na koncu provincijskog vije}a izvijestio vije}nike o sada{njemstanju u studentatu te o broj~anom stanju na{ih studenata.

fr. Alojz ]ubeli}, O. P.,zapisni~ar


14. srpnja 2003. Prigodom izbora novog provincijala Hrvatske dominikanske provincije o. IvanaIke Mateljana, zagreba~ki nadbiskup, kardinal Josip Bozani} uputio mu je ~estit-ku sljede}ega sadràja:

Mnogopo{tovani O~e!

Upu}ujem Vam iskrenu ~estitku prigodom izbora za provincijala Hrvatske domi-nikanske provincije Navje{tenja BDM, 23. lipnja ove godine na redovitoj izbor-noj provincijskoj skup{tini. Radi iskazanog povjerenja Va{e redovni~ke bra}e,molim obilje Bo`jeg blagoslova u va{oj odgovornoj slu`bi.

Vama i suradnicima s kojima }ete obna{ati odgovorne slu`be u Provinciji èlimobilje Bo`jeg blagoslova u sluènju i upravljanju, a cijelu Va{u Provincijupovjeravam zagovoru Marije, Majke Crkve i svetog Dominika, utemeljiteljava{ega reda.

Srda~no Vas u Gospodinu pozdravlja,

Josip Bozani}, nadbiskup zagreba~kiPredsjednik Hrvatske biskupske konferencije

U Zagrebu,14. srpnja 2003.

Novoizabranom provincijalu stigle su brojne ~estitke od redovni~kih poglavara ipoglavarica te od mnogih prijatelja dominikanske obitelji. Izdvojit }emo samoneke.

Po{tovani i dragi o~e Provincijale,

Izbornici Provincijske skup{tine na svom zasjedanju u Bolu, gdje sam imao ~astbiti dionikom rada skup{tine i ve~ernje bo}arske rekreacije, izabra{e vas zaProvincijala Hrvatske dominikanske provincije. Pridruùjem se brojnim~estitarima i ~estitam na ukazanom povjerenju, kao i va{oj spremnosti sluìtisvojoj bra}i. Neka Gospodin nagradi i blagoslovi Va{ rad u vo|enju Hrvatskedominikanske provincije.

Koristim prigodu zahvaliti Vama, dosada{njem Provincijalu Prceli, kao i ostalim~lanovima Skup{tine za ugodno druènje u Va{em samostanu u Bolu, kao i zakonstruktivnu nazo~nost i uslu`nost va{e subra}e dominikanaca u mojoj mjesnojcrkvi dubrova~koj. Neka vas Gospodin blagoslovi i ~uva.

Uz iskrene ~estitke izvolite primiti srda~an pozdrav i blagoslov u Gospodinu,

@elimir Pulji}, biskup dubrova~ki.

Dragi fr. Iko

Od srca ti ~estitam na izboru za provincijala Hrvatskih dominikanaca! Bio ti teretlak, pomognut podr{kom i pomo}u bra}e! @elim ti svako dobro! Ispri~avam se datek danas {aljem svoju ~estitku. Saznao sam za ovu mogu}nost tek danas od fr.Tomislava, a ve} kad sam ~uo, èlio sam ti izraziti svoju ~estitku i podr{ku, nonisam ni mogao jer sam bio na putu. Primi moje najsrda~nije pozdrave.

Vlado Ko{i}


«On neka raste, a ja da se umanjujem»

êstitamo {to ste izborni dio uspje{no priveli kraju! Od danas, Iko, za Vas i zasuradnike, zakon p{eni~nog zrna postaje stvarnost. Kroz osamljenost inapu{tenost, kroz samozataju i umiranje, kroz Va{e sluènje, Krist i Provincijaneka rastu i cvjetaju. Nadati nam se da }ete od svih imati podr{ku i razumijevanje,da }ete zajedni~ki nositi uspjehe i zastoje dana{njice i sutra{njice.

Frani zahvaljujemo za blizinu, ohrabrenje i podr{ku kroz ove ~etiri godine, za sve{to je ugradio u Provinciju i Kongregaciju.

S vama se raduju va{e sestre iz Kor~ule

s. Katarina MaglicaPo{tovani o. Iko!

Ve} je pro{lo vi{e dana otkako sam doznao da su te bra}a izabrala za svoga novo-ga provincijalnoga poglavara u hrvatskoj dominikanskoj provinciji. No, s obzi-rom da sam se posljednjih dana nalazio na putovanju od Zagreba do Dubrovnika inazad do Sarajeva, tek danas mi je mogu}e napisati ovih nekoliko redaka kojimati èlim izraziti najiskrenije ~estitke na veliku povjerenju koje su Ti bra}a iskaza-la.

Pozdravljaju}i Te s osobitim po{tovanjem, molim vje~nu Mudrost da te uvijekprati kako bi, slijede}i nadahnu}e Duha Bo`jega po zagovoru sv. Dominika, vaz-da mogao misliti i ~initi ono {to je najpotrebnije i najkorisnije Crkvi i Provinciji.

Don Tomo Vuk{i}Po{tovani o~e Provincijale!

Prigodom Va{eg izbora za provincijala Hrvatske provincije otaca dominikanaca~estitam vam na povjerenju {to su vam ga bra}a iskazala i molim Gospodina davam u toj odgovornoj slu`bi podari darove svoga Svetoga Duha te pridoneseteboljitku Provincije i Crkve u na{em hrvatskom narodu.

Jednako ~estitam svim ~lanovima Va{e Uprave i iskreno Vas pozdravljam.

s. M. Blaga Bun~ugaVrh. glavarica dru`be sestara milosrdnica

6. kolovoza fr. Nikola Mio~ predloèn za voditelja Hrv. kat. misije u Hannoveru, umjesto fr.Maria Marinova.

6. kolovoza fr. Mirko Jagnji} predloèn za pomo}nika u HKM u Hamburgu, umjesto o. AnteBoba{a.

14. kolovoza Vrhovni u~itelj reda fr. Carlos Alfonso Azpiroz Costa potvrdio je fr. Franju [an-jeka za Regensa studija Hrvatske dominikanske provincije.

15. rujna Sazvana I. sjednica Provincijskog vije}a, koja }e se odràti u na{em samostanu uZagrebu u ponedjeljak 22. rujna 2003. s po~etkom u 9 sati.

22. rujna fr. Damir [oki}, asigniran u zagreba~ki samostan Kraljice sv. krunice.

30. rujna Prigodom uvr{tenja zagreba~kog nadbiskupa mons. Josipa Bozani}a u kardinal-ski zbor, provincijal fr. Iko Mateljan poslao mu je ~estitku sljede}a sadràja:


Uzoriti Gospodine Nadbiskupe,

S odu{evljenjem i dostojanstvom primili smo vijest kojom Vas je Vrhovniprvosve}enik i veliki prijatelj hrvatskog naroda Ivan Pavao II. Imenovaostoèrnikom Crkve. Va{e ime u kardinalskom zboru rimske Crkve podsjetilo nasje na povjesnika Kr~eli}a, koji je, prenose}i stoljetnu predaju, ponosno istaknuoda je zagreba~ki biskup nasljednik neko} slavne stolice 'hrvatskog biskupa' ijedini istinski 'primas Hrvatske'. Njegove su rije~i osobito prikladne gledom naVas koji dolazite iz drevne kr~ke biskupije, kolijevke glagolja{tva, u kojoj se,usprkos mnogim neda}ama, sa~uvala hrvatska narodna rije~ u bogoslu`ju inarodnoj kulturi.

Usrdno molimo gospodina da Vas podrì u obavljanju dvostruke slu`be, pastiraCrkve i narodnog tribuna.

o. Ivan Iko Mateljan, OP,provincijal Hrvatske dominikanske provincije.

6. listopada fr. Drago Kolimbatovi} asigniran u kor~ulanski samostan sv. Nikole.

1. listopada mons. Josip Bozani} razrije{io je fr. Iku Mateljana slu`be ùpnika ùpe Kraljicesv. krunice u Zagrebu (dopis br. 366/2003.).

1. listopada mons. Josip Bozani} imenovao je fr. Antu Boba{a upraviteljem ùpe Kraljicesvete krunice u Zagrebu (dopis br. 1813/2003).

16. listopada fr. Silvije Ivan Mar{i} asigniran je u zagreba~ki samostan.

16. listopada fr. Kre{imir Matej @ièk asigniran je u zagreba~ki samostan.

16. listopada fr. Matijas Lovro Farka{ asigniran je u zagreba~ki samostan.

16. listopada fr. Marko Boba{ asigniran je u bolski samostan.

16. listopada fr. Mario Marinov asigniran je u starogradski samostan.

25. listopada Tihomir Mili~evi} otpu{ten iz Provincije.

2. studenoga preminuo u kor~ulanskoj zajednici fr. Pavao Petar Njegovec.

15. studenoga Vrhovni u~itelj fr. Alfonso Azpiroz Costa obavje{tava sve Provincije da }e sesljede}i generalni kapitul Reda odràti 24. srpnja 2004. u dominikanskomsamostanu u Krakovu, Poljska.

21. studenoga fr. Jozo Mravak razrije{en du`nosti vojnog kapelana kapelanije sv. Nikole Bisku-pa u Floti HRM, Split, i asigniran u Hamburg za pomo}nika u HKM.

1. prosinca fr. Ivan Odrljin imenovan, na tri godine, kapelanom vojne kaplenaije sv. NikoleBiskupa u Floti HRM, Split.

8. prosinca fr. Alojz ûbeli} potvr|en lektorom u zagreba~kom samostanu Kraljice sv. kru-nice.

8. studenoga fr. Reginald Klape` potvr|en vije}nikom samostanske skup{tine zagreba~ke za-jednice (na mjesto novoizabranog provincijala fr. Ike Mateljana).

2. prosinca


fr. Damir [oki} razrije{en slu`be ùpnog vikara ùpe Gospe od Ruàrija u Splitu(dopis br. 978/03).

3. prosinca fr. Viktor Arh potvr|en za vikara SDV-a

3. prosinca fr. Mirko Jagnji} potvr|en za voditelja HKM u Hamburgu

3. prosinca fr. Ivan Arzen{ek potvr|en za starje{inu u Petrov~u


OBLJETNICE U 2004. GODINI

SIJEÂNJ

60. ro|endan, fr. Joè Rupnik – 31.01.

VELJAÂ

30. godi{njica zavjeta, fr. Zvonko Kneèvi} – 02.02.

LIPANJ

30. godi{njica sve}eni~kog re|enja, fr. Mirko Ljubi} – 22.06.

30. godi{njica sve}eni~kog re|enja, fr. Ilija Zrno – 29.06.

40. godi{njica sve}eni~kog re|enja, fr. Reginald Klape` – 29.06.

40. godi{njica sve}eni~kog re|enja, fr. Ljudevit Je|ud – 29.06.

50. ro|endan, fr. Ivan Arzen{ek – 30.06.

SRPANJ

40. godi{njica sve}eni~kog re|enja, fr. Vinko [esni} – 27. 07.

KOLOVOZ

60. godi{njica sve}eni~kog re|enja, fr. Kerubin Mekjavi} – 13.08.

RUJAN

60. ro|endan, fr. Marinko Zadro – 14. 09.

30. godi{njica zavjeta, fr. Ivan Arzen{ek – 29. 09.

PROSINAC

40. godi{njica zavjeta, fr. Hrvoje Lasi} – 08. 12.

40. godi{njica sve}eni~kog re|enja, fr. Vjekoslav Lasi} – 18. 12.

30. godi{njica zavjeta, fr. Ivan Mateljan – 18. 12.


OBLJETNICE SMRTI BRA]E

SIJEÂNJ

13. 60. godi{njica Lovro Marinkovi}

VELJAÂ

17. 30. godi{njica Jordan Kuni~i}

22. 60. godi{njica An|elko Orlandini

60. godi{njica Jordan Viculin

60. godi{njica Serafin Lupi

60. godi{njica Robert Karni~i}

60. godi{njica Manes Karni~i}

60. godi{njica Herman Andromak

60. godi{njica Branimir Kora}

60. godi{njica Toma Rogulj

TRAVANJ

14. 10. godi{njica Bernard Dedi}

SVIBANJ

03. 50. godi{njica Rozarije Huljev

LIPANJ

04. 10. godi{njica Celestin Bezmalinovi}

RUJAN

25. 10. godi{njica Stipe Vatroslav Budrovi}

PROSINAC

10. 40. godi{njica Augustin Far~i}

28. 40. godi{njica Dominik Domi}


POMIRENJE I IDENTITET: IZAZOVI ZA POLITIKU I TEOLOGIJU U EUROPIVI. Studijski tjedan za dominikanske studente u Europi (Dubrovnik, 1. – 7. rujna 2003.)

Pomirenja je jedna od naju~estalijih tema u zadnjih desetak godina koja se na ovim na{im prostorimasugerira svim narodima – ne samo od strane politi~ara sa Zapada, i to neprestano i vrlo strastveno. U kon-tekstu europskih integracija, posebice manjih naroda i zemalja, ~ini se da je njihov strah od eventualnoggubljenja identiteta sredi{njom pote{ko}om, tematizirana ipak najmanje od strane politi~ara, ~ak {tovi{e(aktivno?!) ignorirana. Premda, dakle pomirenje i identitet u prvi mah teme s {irim aktualno politi~kimaspiracijama i dalekose`nim posljedicama, one su ipak prije svega i ponajve}ma svakodnevni osobni iza-zovi.

Upravo ta napetost izme|u osobnog i {iredru{tvenog odnosno op}ecrkvenog zna~enja, neprestano sepovla~ila kao crvena nit vrlo zanimljivog i nadasve korisnog rada Studijskog tjedna dominikanki i domi-nikanaca u formaciji u Europi, koji se odrào u Dubrovniku od 1. do 7. rujna 2003. Ovogodi{nji VI. Stu-dijski tjedan u organizaciji Hrvatske dominikanske provincije, te u suradnji s europskom dominikanskominicijativom «Espaces» iz Bruxellesa i «Institutom Marie Dominique Chenu» iz Berlina, imao je za temu«Pomirenje i identitet: izazovi za teologiju i politiku u Europi».

Ovo jedinstveno me|unarodno radno okupljanje mladih ~lanova Reda propovjednika okupilo je ~et-rdesetak sudionika i predava~a iz Irske, Poljske, Engleske, Slova~ke, Belgije, Italije, [vicarske, Nje-ma~ke, te naravno iz Hrvatske. Na otvaranju Studijskog tjedna, koji je ove godine za jezike komunikacijeimao engleski, talijanski i jezik doma}ina – sve uz simultano prevo|enje, prigodnu rije~ je uputila ravna-teljica Me|unarodnog sredi{ta hrvatskih sveu~ili{ta (gdje su se odràvala predavanja i diskusije), g|a.Ivana Bur|elez, te provincijal Hrvatske dominikanske provincije, fr. Ivan Iko Mateljan O.P.

Pokreta~ i koordinator Tjedna, fr. Frano Prcela O.P., obra}aju}i se sudionicima i prili~nom broju pred-stavnika medija, naglasio je kako «pomirenje nije samo zada}a onih ratom pogo|enih odnosno dezideratjedino u izvanrednim okolnostima nego svakodnevni izazov i to svakog ~ovjeka. Na{e pripadnosti (iden-titeti) nisu jednoli~ne i kona~ne, nego su izloène neprestanom procesu mijenjanja i preobrazbe. Taj trajniproces profiliranja na{ih mnogostrukih pripadnosti ujedno je i put pomirenja», naglasio je fr. Prcela, i do-dao «svakodnevno se hrvamo s pitanjem koliko promjena trebamo odnosno moèmo podnijeti da nam sene uni{ti identitet, te da od postati druk~iji ne postanemo, protivno na{oj volji, kao pojedinci i zajednice,ne{to drugo u smislu dokidanja ~ak i osnova identiteta.»

Studijski tjedan je navedene izazove kreativnog o~uvanja identiteta i djelatnog prakticiranja pomiren-ja u kontekstu europskih integracija i aktualne uloge dominikanaca promi{ljao na vi{e razina. Govore}i opomirenju u sustavnoj teologiji, ravnatelj «Instituta M.-D. Chenu» iz Berlina, dr. Ulrich Engel O.P., na-glasio je sredi{nje zna~enje pojma pomirenja u teologiji, jer bez me|uljudskog pomirenja nije mogu}epomirenje ni s Bogom, uz sve «nemogu}nosti» ljudskog pomirenja – i onoga u ime drugoga. Profesor Sv.Pisma iz Oxforda, dr. David Sanders O.P., pribliìo je sudionicima biblijske aspekte pomirenja, do~im jedirektor «Espacesa» iz Bruxellesa, dr. Thomas Eggensperger O.P., govorio o politi~kom i filozofskompomirenju. Eggensperger dolazi do zaklju~ka da se filozofija ne bavi tom temom, te da se u najboljemslu~aju pomirenjem bavi politi~ka filozofija odnosno politi~ka etika.


Poseban interes – ne samo sudionika Tjedna iz inozemstva – izazvalo je izlaganje dr. Ante Vu~kovi}aOFM, profesora filozofije iz Splita, pod naslovom «Pomirenje i identitet. Politi~ka i dru{tvena situacija uHrvatskoj». Vu~kovi} je vrlo plasti~no i teolo{ki uvjerljivo upozorio na ljudske slabosti u ostvarenju darai zada}e pomirenja (primjenjive i za druge zemlje a ne samo za Hrvatsku), koje je neprestano izloèno re-duciranju zbog dnevnopoliti~kih interesa. Potaknuo je sudionike u grupnom radu da poku{aju sagledatikoje su to trenutne kofliktne situacije u doti~nim zemljama i kako se prema njima odnose, u smislu traj-nog poslanja prakticiranja pomirenja i profiliranja kr{}anskog identiteta, uzimaju}i upravo mjeru u ìvo-tu Isusa Krista.

Fausto Arici O.P, iz Fribourga u [vicarskoj, referirao je o toleranciji i identitetu u politi~kim teorijamaXVII. stolje}a, a Alessandro Cortesi O.P., profesor iz Rima i Pistoie, govorio je o nedavno izi{lom jed-nom dijelu dnevnika dominikanskog teologa Yvesa Congara kao dobar primjer unutarcrkvenog pomiren-ja. Cortesi je naime predstavljaju}i sukob Y. Congara O.P. s nau~iteljstvom Crkve pokazao kako se moèbiti ka`njen zbog nekih svojih teolo{kih gledi{ta, respektirati autoritete odluke pla}anjem cijene «egzila»i «{utnje», a istodobno ostati vjeran svojim (ne samo!) istraìva~kim spoznajama, te na taj na~in «otpo-rom kroz pokoravanje» prakticirati pomirenje i sa~uvati redovni~ki i teolo{ki identitet.

Savjetnik nekoliko isto~noeuropskih vlada oko institucionalnog prilago|avanja Europskoj uniji, dr.Neven [imac (Pariz/Zagreb), odrào je vrlo angaìrano izlaganje i potaknuo diskusiju na temu politi~kogpristupa pomirenju i identitetu. [imac je izme|u ostalog konstatirao kako je u politi~kim diskursima pi-tanje identiteta lak{e «definirati», te kako taj proces sa sobom uvijek povla~i i neprestanu zada}u pomi-renja, koje je u politi~kom smislu vrlo te{ko koliko toliko kompromisno usaglasiti. Usredo~iv{i se na si-tuaciju u Hrvatskoj i BiH [imac je okvirno zaklju~io kako bez poznavanja svojih pripadnosti (identiteta)nije mogu}e ostvariti dovoljno samopo{tovanja, bez kojega je te{ko odnosno nemogu}e ulaziti u procesepomirenja.

Studijski tjedan ve} po drugi put uprilu~uje pri kraju svoga rada i javno predavanje. Nakon pro{logo-di{nje diskusije s posebnim koordinatorom Pakta stabilnosti, dr. Erhardom Busekom, ove godine je pre-davanje imala Doris Pack, ~lanica Europskog parlamenta i predsjednica Ju`no-europske delegacije EP-a.U svom izlaganju «Politika Europske unije kao traènje pomirenja na Balkanu» Pack je vrlo otvoreno isamokriti~no progovorila o anga`manu EU-a na ovim prostorima, isti~u}i pak kako politika moè samostvoriti preduvjete pomirenja ali ne biti i prvi subjekt u tom procesu.

Pomirenje je ~ini se s glavom i razumom lak{e shvatiti nego li sa srcem i du{om prihvatiti. Premda zna-mo da nam je dalje i}i i da mr`nja ne moè biti trajna, osje}aji su predaleko udaljeni da bismo zatomilipatnju koja nam je nanesena. Teolo{ki promatrano pomirenje pretpostavlja s jedne strane priznanje krivi-ce od strane po~initelja, a s druge strane oprost od strane `rtve. U svakom slu~aju, ne postoji jedan trajniidentitet nego je rije~ o stalnim promjenama i preobraàvanjima, kako kod pojedinaca tako i kod ve}ih za-jednica. Jer kad bi postojali kona~no definirani identiteti imali bismo prili~no dosadan ìvot te bismo sebeabolirali od sustvarateljskog poslanja kojeg nam je Bog namjenio. To u kona~nici zna~i da nam je i pomi-renje svakodnevni izazov, ne samo u drasti~no tragi~nim iskustvima. Jer svakodnevno mijenjanje (processtvaranja identiteta) zna~i opra{tanje od staroga i prihva}anje novoga, uspostavljanje novog odnosa (po-mirenje), sa sobom i s drugima, a to je zada}a svih, ne samo u Europi, bio je zaklju~ak ovih studijskihdana studenata Reda propovjednika.

Frano Prcela, O.P., Chicago


TRIBINE I NOVE KNJIGE

I tijekom ove, 2003. godine odràno je niz tribina i predstavljanja knjiga u zagreba~kom i dubro-va~kom samostanu.

U nedjelju 3. kolovoza 2003. predstavljena je, u dubrova~kom dominikanskom samostanu, knjiga o.Drage Kolimbatovi}a Moj Bleiburg. Ista je knjiga predstavljena i u zagreba~kom samostanu u ponedjel-jak 6. listopada. O knjizi su govorili biskup Vlado Ko{i}, knjièvni kriti~ar Zdravko Gavran i prirediteljknjige fr. Frano Prcela. Ulomke iz knjige ~itao je Jo{ko [evo. Glazbenim to~kama program su obogatili«Glasnici nade».

U ~etvrtak 2. listopada predstavljena je knjiga Sumnja kao krepost – dijalog teologije i umjetnosti.Knjigu su priredili fr. Frano Prcela i Vesna Kusin.

U nedjelju, 2. studenoga odràna je u Kaòti}evoj dvorani tribina «Darovana rije~» na temu «Du{nidan na{ih du{a», na kojoj je predstavljen izbor iz hrvatskoga pjesni{tva na temu Du{noga dana, smrti ivje~nog ìvota. Sudjelovali su: Ma{a Novosel, Zlatko Crnkovi}, Zdravko Gavran i fr. Ivan Iko Mateljan.

U nedjelju, 16. studenoga odràna je u Kaòti}evoj dvorani pjesni~ko-duhovna tribina «Darovanarije~» pod naslovom «âsovi prepoznavanja Tomislava Salopeka». Stihove nazo~noga Salopeka kazivalisu Suzana Jak{ekovi} i Franko ]ori}, glazbene to~ke izveo je trio flauta: Lucija Petra~, Lucija Slavica iKatarina Horvat, a voditelji su bili Z. Gavran i I. Mateljan.

U nedjelju, 23. studenoga, na dan izbora za Hrvatski sabor, odràna je u Kaòti}evoj dvorani pje-sni~ko-duhovna tribina «Darovana rije~» pod naslovom «Paprenjaci» - epigrami Zdravka Gavrana. Epi-grame je kazivala Tihana Juri}, a knjièvno-kriti~ki osvrt izrekli su knjièvnik Boìdar Petra~ i knièvnikriti~ar mr. Vlado Lon~arevi}. Voditelj je bio I. Mateljan.

U nedjelju, 30. studenoga pjesni~ko-duhovna tribina «Darovana rije~», odràna u Kaòti}evoj dvora-ni, bila je posve}ena temi «Hercegova~ki troplet bdjenja, nemira i nade». Sudjelovali su pjesnici ZdravkoKordi}, Miljenko Stoji} i Kre{imir [ego; stihove je kazivao dramski umjetnik Dubravko Sidor, knjièvniosvrt izrekao je Boìdar Petra~, a tribinu su moderirali Z. Gavran i I. Mateljan.

U nedjelju 14. prosinca u 19 sati mladi hrvatski dominikanci predstavili su Kaòti}evoj dvorani novibroj ~asopisa «Izazov istine». Tema broja je bila «vrijeme spasenja i stanje ~ovjeka»

U utorak, 16. prosinca odràna je u Kaòti}evoj dvorani tribina «Na putu globalizacije», na kojoj su iz-laganja podnijeli i u razgovoru sudjelovali predava~i dr. Zoran Ja{i}, dr. Marijan Jur~evi}, op, i ak. Franjo[anjek, op. Tribinu su moderirali Z. Gavran i I. Mateljan.


IZ NA[IH ZAJEDNICA

Z A G R E B

Nakon posljednje Provincijske skup{tine odràne u lipnju ove godine u Bolu, u zagreba~koj samostan-skoj zajednici do{lo je do nekoliko personalnih promjena i dogodilo se vi{e stvari, od kojih spominjemsamo najva`nije.

Kako je o. Iko Mateljan, dosada{nji ùpnik na{e ùpe Kraljice sv. krunice, izabran za provincijalaHrvatske dominikanske provincije, ispra`njeno je mjesto ùpnika. Nakon razgovora sa samostanskomzajednicom i uz pristanak Provincijalnoga vije}a novoizabrani Provincijal predloìo je Nadbiskupskomduhovnom stolu u Zagrebu za novoga ùpnika Kraljice sv. krunice o. Antu Boba{a, koji je imenovan no-vim ùpnikom na Koloniji i na sam dan ùpne sve~anosti – 7. listopada o. g. – od preuzv. gospodina nad-biskupa mons. Josipa Bozani}a uveden je u slu`bu ùpnika. Dok biv{em ùpniku o. Iki Mateljanusrda~no zahvaljujemo na dugogodi{njem nesebi~nom, zdu{nom i revnom obavljanju ùpni~ke slu`be idrugih aktivnosti u samostanu na Koloniji, novom ùpniku o. Anti Boba{u èlimo mnogo Bo`jega svjet-la, milosti i uspjeha u slu`bi koju je preuzeo.

Kad je o. Anto Boba{ preuzeo slu`bu ùpnika ùpe Kraljice sv. krunice u Zagrebu, ostalo je ispra`nje-no mjesto jednoga misionara Hrvatske katoli~ke misije u Hamburgu, te je na tu slu`bu imenovan o. MirkoJagnji}, dosada{nji kapelan na{e ùpe na Koloniji, koji je ujedno postavljen i za voditelja misije u Ham-burgu. I njemu ovom zgodom najljep{e zahvaljujemo za po`rtvovan dugogodi{nji rad na slu`bi kapelanau ùpi i katehete u {koli.

Budu}i da je o. Vjekoslav Lasi}, na svoj izri~iti zahtjev, razrije{en slu`be misionara i voditelja Hrvat-ske katoli~ke misije u Hamburgu, po~etkom prosinca vratio se u Zagreb, u samostan svoje dosada{njeasignacije. Njemu smo pri povratku u zagreba~ku zajednicu izrazili na{u dobrodo{licu uz èlju da njegovboravak me|u nama bude novi doprinos porastu i procvatu solidarnosti i bratskoga zajedni{tva u zagre-ba~kom samostanu.

Promjena nije bila po{te|ena ni pastoralna ekipa ùpe bl. Augustina Kaòti}a na Pe{~enici. Kako je o.Zvonko Dànki}, dosada{nji kapelan, na Provincijskoj skup{tini u Bolu imenovan u~iteljem bra}e stude-nata i promicateljem dominikanskih zvanja, razrije{en je slu`be kapelana na Pe{~enici. Umjesto njega natu slu`bu imenovan je o. Damir [oki}, dosada{nji kapelan na{e ùpe u Splitu. Samostanska zajednicasrda~no ga je do~ekala, zaèljev{i mu obilje Bo`jeg blagoslova i mnogo uspjeha u novoj slu`bi.

Dosada{nji samostanski lektor o. Franjo [anjek postao je regens studija i promicatelj permanentnogobrazovanja Hrvatske dominikanske provincije, pa je zajednica za novog lektora izabrala o. Alojzija]ubeli}a, ~iji je izbor potvrdio o. Provincijal.

Dana 7. listopada 2003. iz Zagreba je avionom otputovao u Chicago eks-provincijal o. Frano Prcela.Novo mjesto njegova rada bit }e na{a misija u navedenom sjevernoameri~kom gradu. Prije odlaska zah-valili smo mu na svemu {to je u~inio za na{u i svoju zagreba~ku zajednicu i zaèljeli mu mnogo Bo`jegblagoslova u sve}eni~kom radu i osobnom ìvotu.


Da ne bismo ostali na suhoparnoj kronologiji, spomenut }u i neka druga zbivanja iz najbrojnije na{ezajednice. Tijekom srpnja, kolovoza i prve polovice rujna bra}a su iskoristila godi{nji odmor kako bifizi~ki odmoreni i duhovno osvjeèni bili spremni za svestrane obveze u novoj {kolskoj (akademskoj) go-dini.

Pojedina su bra}a svojim izlaganjima aktivno sudjelovala na doma}im i inozemnim simpozijima.Neki su se vi{e puta pojavljivali u radijskim i televizijskim emisijama.

Po~etkom rujna po~ela je nova {kolska godina, {to za dvojicu na{ih kateheta zna~i i po~etak vjeronau-ka u osmogodi{njim i srednjim {kolama, u ùpnim vjeronau~nim dvoranama.

U posljednjih nekoliko mjeseci zagreba~ka su bra}a objavila vi{e knjiga, znanstvenih ~lanaka i popu-larnih priloga. Nadam se da su ostala bra}a s time upoznata i da }e rado posegnuti za tim radovima neovi-sno o tome s kojom se vrsti apostolata bave.

Prvoga listopada po~ela su predavanja na Katoli~kom bogoslovnom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu,na kojem profesorsku slu`bu obavljaju ~etvorica bra}e iz zagreba~ke samostanske zajednice, dok dva su-brata sudjeluju u nastavi na Isusova~kom filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Ove godine sve~ano smo proslavili ùpne svetkovine. Sve~anu koncelebraciju na svetkovini bl. Augu-stina Kaòti}a na Pe{~enici 3. kolovoza predvodio je i propovijedao pomo}ni zagreba~ki biskup mons.dr. Vlado Ko{i}. Iako je mjesec kolovoz vrijeme praznika, na spomenutoj sve~anosti bio je nazo~an velikbroj vjernika.

Na svetkovinu Kraljice sv. krunice 7. listopada ve~ernje koncelebrirano euharistijsko slavlje predvo-dio je zagreba~ki nadbiskup mons. Josip Bozani}. Slavlju je nazo~io velik broj susjednih ùpnika, aùpna crkva bila je ispunjena vjernicima.

U Kaòti}evoj dvorani predstavljano je vi{e knjiga na{e subra}e, a rad su nastavile afirmirane tribine:ve~eri poezije “Darovana rije~” i “Utorak sv. Dominika”.

Osim re~enoga, treba istaknuti da su na{a bra}a vi{e puta propovijedala na pu~kim pobo`nostima (svi-banjske i listopadske pobo`nosti, hodo~a{}a i dr.), sudjelovala u pu~kim misijama, trodnevljima, duhov-nim konferencijama; a neki su bili voditelji duhovnih vje`bi, ispomagali u ispovijedanjima i drugimvrstama apostolata po ùpama.

Nedavno, 9. prosinca 2003., proslavili smo sedamstotu obljetnicu imenovanja bl. Augustina Kaòti}azagreba~kim biskupom. Na sam dan obljetnice bila je koncelebrirana misa u Kaòti}evoj crkvi naPe{~enici, koju je predvodio i o Blaèniku propovijedao o. Marijan Bi{kup, prior samostana i provincijskipromicatelj {tovanja dominikanskih svetaca i blaènika. Istoga dana ùpnik na Pe{~enici, o. TomislavKraljevi}, govorio je o Kaòti}u na valovima Katoli~koga radija. Tim povodom u mjese~niku “Kana” br.12/2003. objavljen je i prilog o Augustinu Kaòti}u iz pera autora ovih redaka.

[to kazati o ekonomskom stanju zagreba~koga samostana? Planirali smo sustavnije obnoviti samostani crkvu, jer se dugi niz godina na tome vrlo malo ili gotovo ni{ta nije uradilo. No od toga smo odustalizbog podupiranja izgradnje nove crkve i samostana na zagreba~koj Pe{~enici. Podsje}am da je samostan-ska skup{tina prije nekoliko godina odlu~ila da sva financijska sredstva prikupljena u crkvi i na teritorijuùpe na Pe{~enici, koja ina~e po pravu pripadaju samostanu na Koloniji (milostinja, “iura stolae”, darovivjernika za boì}ni ku}ni blagoslov), idu za gradnju na Pe{~enici. Na taj na~in zagreba~ki samostan stal-no pridonosi za spomenutu izgradnju, te je i nedavno od svojih skromnih financijskih zaliha, 50.000 euradarovao za crkvu na Pe{~enici.

S rado{}u napominjem da je tijekom posljednjih mjeseci kroz zagreba~ki samostan “prodefilirao” ve-lik broj bra}e iz na{ih drugih samostana, ku}a i misija u inozemstvu. Zagreb je na{e vjersko, kulturno,zdravstveno i administrativno sredi{te te je posve razumljivo da bra}a i zbog toga trebaju u nj navra}ati.


Svi koji dolaze u na{u zajednicu dobro nam do{li, i dalje }emo se truditi da ih bratski do~ekamo i lijepougostimo. I ovom prigodom molim svu bra}a iz Provincije da svoj dolazak u Zagreb, zbog ograni~enabroja soba, svakako prije najave. Osim toga, molio bih bra}u da se suzdrè od dolaska u zagreba~ki samo-stan u vrijeme odràvanja provincijskoga vije}a ili drugih slu`benih sastanaka na razini Provincije koji setrebaju odràti u Zagrebu.

Blizu smo boì}nim blagdanima. Svim ~lanovima Provincije u ime zagreba~ke samostanske zajednicei u svoje osobno ime èlim obilje Bo`jeg svjetla od Novoro|enoga i mnogo blagoslova, mira, sre}e i za-dovoljstva u novoj godini 2004.

o. Marijan Bi{kup


@ALEC – PETROVÊ

ÂSOPIS ZNAMENJE I ZBORNIK O 80. OBLJETNICI BISKUPA VEKOSLAVA GRMIÂ

âsopis Znamenje, koji ve} deset godina izlazi u Petrov~ama, priredio je u studenome Zbornik svomstalnom suradniku, dugogodi{njem glavnom i odgovornom uredniku dr. Vekoslavu Grmi~u, prigodomdvaju njegovih jubileja, u kojem smo zajedno sa suradnicima poku{ali povu}i nekoliko crta o njegovuliku stvaraoca i mislioca. Biskup Grmi~ sa svojim izvornim i odva`nim razmi{ljanjem nije obiljeìo samoCrkvu u Sloveniji, nego i cjelovito dru{tveno doga|anje, zamolili smo za priloge sudionike razli~itih stru-ka. Ne ide se za ocjenjivanjem djela biskupa Grmi~a, nego za razmi{ljanjem o njegovu djelu i djelovanju,opisu njegova puta, spomen-gradivu, a u intervjuima je progovorio on sam.

Dominikanci i biskup Vekoslav Grmi~

Sve otkako smo se g. 1965. mi dominikanci opet vratili u Sloveniju, neprestano smo povezani s bisku-pom Grmi~em. Usprkos tome {to su ga neki sve}enici napustili i o njemu promijenili mi{ljenje, mi smo unjemu uvijek gledali uspravna ~ovjeka, koji svojim mi{ljenjem, kojemu se nikada nije iznevjerio, dajepe~at slovenskoj Crkvi i dru{tvu. Biskup Grmi~ drì se svoga na~ela koje smo mu mi dominikanci o nje-govoj 80. obljetnici ìvota dali upisati u tzv. “sveti kri`”: “Na{a je najve}a zada}a biti ~ovjek i ìvjeti posvojoj savjesti”.

Moja suradnja s biskupom Grmi~em odnosi se prije svega na izdavanje ~asopisa Znamenje. Po{to jemariborska izdava~ka ku}a Obzorja 1990. prestala izdavati ~asopis, neki od njegovih prijatelja zaklju~ilismo da }emo nastaviti izdavanje. Tako je u Petrov~ama bila ustanovljena istoimena izdava~ka naklada.Iako sam bio svjestan da je to za mene riskantan potez, moram re}i da su me u tome poduprli moji pogla-vari u Provinciji te moja slovenska subra}a. Jedno od poslanja na{ega reda jest i navije{tanje (Bo`jerije~i) ne samo s govorom , nego i pisanom rije~ju.

Biskup Grmi~ uvijek rado dolazi u @alec i Petrov~e. U na{em djelu vidi ostvarenje “aggiornamenta”,tj. otvaranje svijetu i znakovima vremena. Koliko je puta znao govoriti da smo mi dominikanci oni kojiznadu oslu{kivati ljude, koji shva}aju njihove potrebe i te{ko}e, da vjeru navije{tamo neusiljeno i ìvot-no, da traìmo iskricu vjere onih koji su na rubu. Otvorenost prema novoj metodi navije{tanja u pastoralubila je kako njegova tako i na{a zajedni~ka briga.

Biskup Grmi~ u àlskoj ùpi

Kao {to obitelj ~uva uspomene na prijatelje, znance, dobro~initelje i druge ljude koji su joj mnogozna~ili, sli~no se i na{a ùpa rado sje}a sve}enika i drugih zaslu`nih ~lanova. Na{i ùpljani rado govore obiskupima, misionarima i sve}enicima koji u posebnim prigodama dolaze u na{u ùpu. @alski ùpljanizajedno sa sve}enicima imaju na poseban na~in u svijetloj uspomeni biskupa dr. Vekoslava Grmi~a.

Gospodin Grmi~ povezan je sa àlskom ùpom ve} od po~etka svojega biskupovanja. Godine 1968.,kada je postao biskup, p. Manes Zdol{ek, tada{nji ùpnik, zapisao je u ùpnoj kronici: “Mi, narod isve}enici, koji ve} otprije poznajemo novoga biskupa kao obi~noga sve}enika, tome imenovanju veomasmo se razveselili, te u novom apostolskom nasljedniku vidimo odanoga i vjernoga pomo}nikasada{njem (mariborskom) biskupu, koji }e kao biskup biti posebno blizu i pun razumijevanja prema vjer-


nicima i sve}enicima, pa petnaest je godina i sam bio du{obri`nik”. Jo{ je iste (1968.) godine vodiosve~anost postavljanja oltara Marije Pomagaj u àlskoj crkvi i blagoslovio taj intimni kuti} molitve, kudase kroz sve godine utje~u vjernici u razli~itim potrebama i nevoljama. Sljede}ih je godina u àlskoj ùpiimao nekoliko krizmi i vizitacija. Ve} dvadeset pet godina dolazi u @alec na ùpni blagdan – nedjelju sv.Nikole i za druge sve~anosti. Godine 1980. podijelio je sve}eni~ko re|enje p. Miranu Coceju, godine2000. slavio je svoju zlatnu misu. Mi sve}enici i vjernici i unaprijed ga s veseljem o~ekujemo.

Dolazak biskupa Grmi~a k nama za ùpu je uvijek veseo doga|aj. Pred nekoliko godina krizmanici supitali: “Ho}e li do}i onaj biskup koji se smije?” Niz godina u predve~erje nedjelje sv. Nikole vodio jevjerski razgovor sa ùpljanima i ondje im {to{ta protuma~io. Za ùpljane je bilo va`no da im je progovo-rio o suìvotu s onima koji ne vjeruju i s onima koji su se udaljili od vjere. U ìvom sje}anju ostala mi jeizjava da su mi{ljenja o Bogu i ìvotu nakon smrti jako razli~ita, ali je najva`nije ono {to ~ovjek radi i za{to ìvi. Neki vjernici, usprkos vjeri koju ispovijedaju, ne ìve za Boga i besmrtnost, dok neki nevjernici,usprkos nevjeri, ìve za vje~ne vrednote.... Govorio je i o sakramentu pomirenja, predstavio je noviobrednik koji je izi{ao 1976. godine i osvijetlio je mogu}nosti koje on daje... Njegovo navije{tanje u crkvije navije{tanje evan|elja koje na razumljiv na~in èli pribliìti svakome. U svojem propovijedanju zna~ovjeku pribliìti istinu da evan|elje nije samo napisana rije~, nego nadasve ìvot.

Biskup Grmi~ na podru~ju àlske ùpe sudjeluje i na necrkvenim priredbama, osobito na predstavljan-ju svojih knjiga. Kao svaki ~ovjek, i on ima pravo izre}i svoje ìvotno iskustvo. Iskustva prijelomnih ~et-rdesetih godina [pro{loga stolje}a] bila su kod ljudi vrlo razli~ita, ovisno o tome gdje je koga zadesio rat-ni vihor, koji se ni nakon rata nije smirio. Njegova te{ko}a bila je prije svega u tome {to je okupacija bilane{to vrlo kruto i neljudsko. O tome smo ga ve} vi{e puta ~uli govoriti. Razumije se da nitko nije duànprihvatiti njegov stav, osobito ako je imao druga~ije iskustvo. Ali nitko, tako|er, nema pravo podmetatimu stvari koje biskup ne zastupa... Na tim susretima, kao {to je sam kazao, stekao je jo{ jedno iskustvo, tj.da iskrica vjere katkad tinja i u onim ljudima koje su politi~ke okolnosti veoma otu|ile od Crkve. Oniimaju u njega povjerenje i on za njih nalazi rije~. Na taj na~in i njima navije{ta evan|elje.

@alski ùpljani zajedno s dominikanskim sve}enicima zahvalni su biskupu Grmi~u {to im osvjetljujeevan|elje. Zahvalni su mu {to znade progovoriti i onima koji nisu ~lanovi ùpne zajednice te tako i njimaprenosi rije~i ìvota. Neka ga Bog jo{ dugo sa~uva me|u nama.

o. Ivan Arzen{ek, OPo. Viktor Arh, OP

(prijevod sa slovenskog: o. Marijan Bi{kup, OP)


GRU@ - Samostan sv. Krià

Od posljednjeg javljanja za na{ Vjesnik provincije pa do danas moglo bi se re}i: «obi~no!». ^lanovizajednice isti, svaki ima svoje poslove i zaduènje, a sve je uglavnom usmjereno na rad u ùpi. Iako izgle-da da je sve uobi~ajeno, ipak svaki tjedan i mjesec donosi ne{to novo.

To «novo» odnosi se na dva va`na doga|aja za samostan i ùpu: obnova zvonika i priprava za do~ekSv. Oca u Dubrovniku.

Kao vrijedan pothvat za na{ samostan ozna~io bih to {to se pri{lo obnovi kupole na zvoniku. Nakongodinu dana ~ekanja na odgovor i dozvolu od konzervatorskog ureda u Dubrovniku, ta dozvola stigla jepo~etkom travnja. Tako se isti mjesec pri{lo pripravi i radovi su zapo~eli. Sanacija zvonika zavr{ena jekrajem svibnja. Jo{ valja spomenuti da je uz unutarnju i vanjsku obnovu kupole postavljen i novi gromo-bran, pregledana i podmazana zvona. Za vrijeme tih radova na zvoniku istodobno su se odvijali radovi i uklaustru samostana, od ~i{}enja do bojenja. Te radove u klaustru na sebe je preuzeo Organizacijski odborza pripravu pohoda Sv. Oca Dubrovniku.

Drugi vaàn doga|aj: priprava za pohod Ivana Pavla II. Hrvatskoj i Dubrovniku.

Svima nama je poznato da je Gru{ka luka bila sredi{te za susret sa Sv. Ocem, gdje je on sluìo svetumisu.

Prije samog dolaska Organizacijski odbor je odredio da se duhovna priprava obavi u tri centra: Gruù,Gradu i Lapadu. Tako je u na{oj crkvi 2. lipnja obavljena priprava koju je predvodio Ante – ùpnik.Veli~anstvena liturgija odvijala se ispred na{eg drevnog samostana i crkve sv. Krià 6. lipnja 2003. StotoPapino putovanje svijetom, darovano Hrvatskom narodu i Crkvi.

I, na kraju, svetkovinu samostana i ove ùpe proslavili smo sve~ano. Sv. mise bile su izuzetno po-sje}ene, kako za vrijeme trodnevlja, tako i na samu svetkovinu.

Ve~ernju svetu misu i procesiju predvodio je pater Marijan Be{li}, isusovac iz Dubrovnika. Evo, imadosta razloga za zahvalu Bogu i ljudima dobre volje, a i za radost.

Predstoje}i Boì}ni blagdani prigoda su za jo{ ve}u radost.

Bra}i i sestrama sretan Boì} i blagoslovljena nadolaze}a 2004. godina.

Gru{ka zajednica


SPLIT

Jednu ve~er ulazi na{ fr. Jure u rekreaciju pa nakon nekoliko trenutaka kaè: «Sve je ovo po{izilo!» idodaje «Opusto{io Split!». Nismo mnogo komentirali, nego smo se poku{avali «prestrojiti». Za one kojijo{ ne znaju: u rujnu je ovaj samostan napustio p. Damir i naselio se u Zagrebu. Mjesec dana nakon njeganapu{ta nas i p. Jozo Mravak, ponovno Hamburg. Nakon ovih konstatacija obi~no slijedi pitanje: «A tkoje do{ao»? «Nitko»! Ovdje zavr{avaju sva pitanja i svi odgovori, pa }u i ja.

Do parlamentarnih izbora nitko u ovom gradu nije pri~ao ni o ~emu drugom do li izborima. Situacija semalo primirila. îni se da je ve}ina zadovoljna.

Osim ovih novosti, ba{ nekakvih posebitosti i nema. Predboì}no vrijeme, predboì}ni poslovi, ali nasvu sre}u i predboì}ni ugo|aj. Ljudi su na Pazaru nekako veseliji. Na Pazar do|u pripraviti se za Boì}na ameri~ki na~in, kupovanjem potrep{tina, ali sre}om nisu zaboravili i duhovnu pripravu. Tako navratedo Sv. Dominika na ispovijed, daju svoje priloge za siroma{ne, napu{tene... Kad sam ve} kod ispovijedi,nemojte se ljutiti {to }emo se malo i poàliti. îni mi se da ove godine nemamo nikakve ispomo}i. Onimakoji su prije rado dolazili (p. Vinko i Stjepan Dàlto) bolest je uskratila to zadovoljstvo. Neku subra}u po-zivali smo u «goste» za ove blagdane, ali su se «razboljeli» - gripa kaù! Osim ovih priprava za Boì},svake godine pripremamo i humanitarni koncert klapa za splitske besku}nike i socijalno ugroène, a dje-ca s prijateljskim dje~jim zborovima pripremaju boì}ni koncert za djecu.

Od po~etka ove {kolske godine napravili smo za nas velik posao, pripremaju}i web stranice Domini-kanskog pokreta mladih – Veritas. Mladi su se zaista mnogo trudili, a {to su napravili, moète vidjeti nana{im web stranicama. Ova grupa mladih zaista je zaìvjela, i, {to je najva`nije, rado dolaze u na{u ku}u iosje}aju se dijelom dominikanske obitelji. Nadam se da }emo u skoro vrijeme na na{im web stranicamapopuniti i onu rubriku «samostani» koja je rezervirana za splitski samostan.

[to se ti~e samih ~lanova na{ega samostana - svi su na nogama, osim p. Kerubina. îni se da je njemusu|eno svake godine mjesec dana prije Boì}a provesti u bolnici. Nadamo se da }e se do Boì}a oporavitii s nama blagovati za obiteljskim stolom.

Ako je to~no ono {to je pisao brat Timothy – «da za nas potpuno ìvjeti apostolski ìvot zna~i otkriti dasmo i mi potpuno otvoreni i rastegnuti» – onda mi se ~ini da ovaj samostan nije daleko od te punine.

Svima èlimo sretan Boì} i blagoslovljenu nadolaze}u, 2004. godinu.

p. Jozo îrko


Zlatni jubilej sestara dominikanki u Kanadi

Na znakovit dan, kanadski dràvni blagdan “Dana zahvalnosti”, 13. listopada 2003. sestre dominikan-ke hrvatske kongregacije An|ela ~uvara proslavile su zlatni jubilej svoje prisutnosti i rada u kanadskomgradu Sherbrooku. Sve~ano euharistijsko slavlje u samostanskoj crkvi predvodio je biskup Sherbrooka,msgr. André Gaumond, uz koncelebraciju provincijala Kanadske dominikanske provincije, provincijalasalezijanaca, hrvatskih dominikanaca iz Chicaga, brojnih lokalnih sve}enika i zapaènog broja hrvatskihdu{obri`nika iz Kanade. Misnom slavlju i sve~arskom obiteljskom stolu nazo~ile su i hrvatske ~asne se-stre iz na{ih misija po Kanadi te velik broj kanadskih redovnica i prijatelja Reda propovjednika.

Od deset sestara koje su se uputile iz ratom uni{tene i od komunizma u svom apostolatu uskra}ene za-jednice sestara sv. Dominika, pet njih je i danas, premda u poznim godinama, jo{ uvijek – koliko starosnetegobe dozvoljavaju – aktivno. Drugih pet sestara preselilo se u vje~nost, stoga ih se posebno sjetilo u mo-litvenom mementu euharistijskoga slavlja. “Vo|ene ne samo uzvi{enim poslanjem propovijedanja Rado-sne vijesti, ve} i elementarnom potrebom materijalnog pomaganja sestrama u Domovini”, naglasila je~asna Majka Kongregacije an|ela ~uvara, s. Katarina Maglica, u svom obra}anju sve~anom skupu, “i ov-dje u Kanadi nastavile su odgojni rad s omladinom u {kolama i internatima, s mentalno zaostalom dje-com, radile su u vrti}ima i bolnicama, a danas uglavnom rade sa starijim i nemo}nim osobama”.

Za sve~anim ru~kom odaslano je mnoga ~estitka, prezentirano i po koje osobno sje}anje na po~etke.Dvije su sestre pak, jedna obu~ena u staru uniformu a druga s dana{njim habitom, vrlo slikovito i kompri-mirano prezentirale pro{lih pedeset zlatnih godina “na brdu sv. Dominika”, kako se zove breùljak gdje jesmje{ten samostanski kompleks ìvljenog evan|eoskog caritasa.

Premda s po~etnim zna~ajnim pote{ko}ama etabliranja u jednu posve druk~iju dru{tvenu i crkvenusredinu, sestre su uvijek znale nai}i na otvoreno srce i ruke kako kod osoba iz javnog ìvota tako i kodpredstavnika lokalne Crkve, jer je njihovo prvo propovijedanje uvijek bilo ono djelom, kojega je okolinaodmah razumijevala i cijenila. Sukladno geslu uklesanom na zgradi mati~ne ku}e u Kor~uli, “Bogu, Redui Narodu”, sestre su kroz sluènje malom i zapostavljenom ~ovjeku u ovom frankofonskom dijelu Kana-de slavile Boga, omogu}avale ìvot i tako propovijedale Radosnu vijest po primjeru sv. Dominika,sluè}i ne samo kanadskom narodu, nego svakom ~ovjeku u potrebi, sluè}i tako i prono{enju dobra gla-sa o hrvatskom narodu.

Traè}i u po~etcima pomo} za sebe i svoju Kongregaciju, bile su i jo{ uvijek jesu mnogima, posebicenemo}nima, neprocjenjiva pomo} i nezaobilazna adresa u Sherbrooku, za {to im je o. biskup iskreno zah-valio. A iz zahvalnosti prema svim sestrama koje su u ovih pedeset godina neko vrijeme djelovale u Sher-brooku kanadska zajednica sestara, uz suglasnost uprave Kongregacije, u~inila je vrlo simpati~nu i dirlji-vu gestu pozvav{i ih da sudjeluju na jubilarnoj proslavi, te je {est sestara do{lo iz Domovine i pridruìlose “zlatnom slavlju”.

Frano Prcela, O.P., Chicago


CRKVA I DRU[TVENA MO](promi{ljaji)

I.

Ono {to Crkva za sebe u svakom dru{tvu nu`no traì jest pravo i sloboda propovijedanja evan|elja iìvljenja u vjeri onako kako njezina pravila nalaù i kako to njezine vlasti razumiju, propisuju i tuma~e.No, je li to doista sve, ili je Crkva oduvijek zapravo èljela imati i {to ve}u dru{tvenu mo}?

U prvome razdoblju postojanja temeljni je problem bio u tome {to Crkvi slobodu rimske poganske vla-sti nisu htjele dati, nego su, ba{ naprotiv, progonile i ubijale kr{}ane. Arena sa zvijerima i rimske kata-kombe tako su postale simboli postojanja Crkve u prvim trima stolje}ima nakon Krista. Crkve bez ikakvedru{tvene mo}i i politi~ke vlasti, i bez prava na postojanje.

Onda je do{lo do preokreta, pa je kr{}anstvo odjednom postalo priznatom, ~ak dràvnom vjerom, aCrkva institucijom koja }e se najmanje tijekom srednjovjekovnih tisu}u godina, a u nekim aspektima od-nosno zemljama i mnogo kasnije, postavljati kao ravna dràvnim vlastima, pa ~ak i tako kao da bi dràvnevlasti imale njoj biti podre|ene. Naravno, dràvne vlasti htjele su suprotno: vladari su nastojali podvrgnu-ti Crkvu svojoj vlasti, odre|ivati tko }e biti imenovan za biskupa, pa ~ak i za papu, {to im je u nekim raz-dobljima, uklju~uju}i i kasno XIX. stolje}e, ~ak i polazilo za rukom.

Crkva je, dakle, od svojih po~etaka, po~ev{i ve} od su|enja Isusu na rimskome dràvnomu sudu, bila –silom ili milom – u suo~enju s dràvnim vlastima, u “odmjeravanju snaga” s raznim vlastima koje uop}emogu postojati u nekom dru{tvu, kao {to su “pismoznanci” (intelektualci), “farizeji” (revnosnici), “javnomnijenje”, dru{tveni pokreti i stranke, gerilski, ustani~ki i oslobodila~ki pokreti, diktatori, despoti, oligar-si i monarsi, feudalci, velmoè i pu~isti, staleì, sabori, vojske, policije, sudovi, znanstvene elite, krivov-jerci, kulturni pravci, feminizmi, mediji, ustanove i pokreti civilnoga dru{tva...

S tim u vezi donedavni generalni nau~itelj Dominikanskoga reda, Timothy Radcliffe u jednome svompredavanju1 posve}enom razmatranju teme mo}i i vlasti u Crkvi, kaè:

“Ja nisam crkveni povjesni~ar, no moj je dojam da su se sve institucije koje su danas najvi{e osporava-ne razvile pod dvostrukim pritiskom na Crkvu – da se prilagodi snagama ovoga svijeta, odnosno da im seodupire: centralizirana institucija u Vatikanu; to da Rim imenuje biskupe, a kler da je obvezan na celibat.Sve one zacijelo su oja~ale zbog èlje za kleri~kom mo}i i vla{}u. Ali one su isto tako bile plod odupiranjadrugim institucijama da preuzmu Crkvu i li{e je njezine slobode. Moèmo vidjeti dvije tisu}e godinaorta~kih dogovora i sukoba. Crkva se borila protiv rimskoga imperijalnog carstva, protiv uzdizanja apso-lutisti~kih monarhija od sedamnaestoga stolje}a nadalje, protiv Francuske revolucije i carstava devetnae-stoga stolje}a, te protiv komunizma i fa{izma. Crkva je poput starog ratnika koji je dospio do toga da nastanovit na~in podsje}a na svoje neprijatelje. Ako je papinstvo postalo poput monarhije, tada je to stoga{to je ono stolje}ima bilo u sukobu s monarsima. Ako Vatikan mo`da izgleda poput Kremlja, tada je tostoga {to je komunizam bio vi|en kao najve}i neprijatelj.”


1 Power and Powerlessness in the Church. Lecture sponsored by the Lonergan Institute at Boston College. April 15, 2003.

II.

Danas ìvimo u svijetu koji je pluralisti~ki, i u kojem je kr{}anstvo i pripadnost katoli{tvu samo jednaod “opcija”, po slobodnom izboru. Ne postoji, dakle, nikakva slu`bena vjera ili religija, Crkva ili doktrinakoja bi bila od dràve posebno za{ti}ena ili povla{tena. Svi znamo da to nije uvijek bilo tako, nego da jeCrkva tijekom niza stolje}a imala u mnogim dràvama povla{tenu poziciju. Kao primjer navedimo da je upreddemokratskomu, feudalnomu dru{tvu, u Hrvatskome saboru Crkva sa svojim predstavnicima, prela-tima, stajala rame uz rame s velika{ima, te da je zagreba~ki biskup bio “podban” – osoba koja je za vrije-me upra`njenosti banske stolice zbog iznenadne smrti bana ili nemogu}nosti njegova postavljanja – pri-vremeno preuzimala bansku funkciju, dakle funkciju, kako bi se danas reklo, “predsjednika hrvatske vla-de”. A jo{ je i |akova~ki biskup Strossmayer bio ujedno i ùpan viroviti~ki. Moèmo li to danas uop}e za-misliti?

I druge zemlje koje se tradicionalno nazivalo kr{}anskima ili ~ak katoli~kima proìvjele su unatragdvaju posljednjih stolje}a – devetnaestoga i dvadesetoga – sna`ne procese istiskivanja Crkve i vjere izpolitike i javnoga ìvota, potiskivanja na rubove dru{tva, pa sve do oduzimanja prava Crkvi na bilo kakavjavni utjecaj ili ~ak, u nizu dràva s totalitarnim sustavima vlasti, u prvome redu socijalisti~kih, i na samopostojanje. No nisu se mijenjali samo politi~ki sustavi, mijenjala se i op}a svijest o dru{tvenoj ulozi, mje-stu i nadle`nostima Crkve i vjernika. Ukratko, Crkvi je – generalno govore}i – malo pomalo, ili pak dra-sti~nim prevratima, osporeno, oduzeto i zanijekano pravo na sudjelovanje kako u politi~koj vlasti, tako i upogledu vlasni{tva nad imovinom i prihodima te uop}e na planu raspolaganja drugim polugama dru{tve-ne mo}i, primjerice u odgoju, {kolstvu, medijima, kulturi itd.

Drugi vatikanski sabor, odràn u prvoj polovici {ezdesetih godina pro{loga stolje}a, dakle ve} prije~etiri desetlje}a, imao je stoga kao jedan od svojih temeljnih ciljeva iznova teolo{ki, eti~ki i pastoralnodefinirati poloàj i poslanje Crkve kao ustanove i Crkve kao zajednice vjernika u suvremenim dru{tvima.Pa je taj crkveni Sabor, u Pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu “Gaudium et spes”, uzostalo utvrdio i sljede}e:

“Crkva, koja se, zbog svoje slu`be i nadle`nosti, nikako ne podudara s politi~kom zajednicom niti seveè uz bilo koji politi~ki sustav, znak je ujedno i ~uvar transcendentnosti ljudske osobe.

Politi~ka zajednica i Crkva su, svaka na svom podru~ju, neovisne jedna o drugoj i autonomne. Obje su,iako s razli~ita naslova, u slu`bi osobnoga i dru{tvenoga poziva istih ljudi. Tu }e slu`bu to uspje{nijevr{iti na dobro svih {to obje budu vi{e i{le za zdravom me|usobnom suradnjom, vode}i dakako ra~una oprilikama mjesta i vremena. (…) Crkva pak, utemeljena u Otkupiteljevoj ljubavi, doprinosi da se unutarsvake dràve i me|u svim narodima pro{iri pravda i ljubav. (…)

…Ovozemne stvari i one koje u ljudskom poloàju nadilaze ovaj svijet usko su me|usobno povezane.I sama se Crkva sluì vremenitim stvarima koliko to zahtijeva njezina misija. Ali ona ne stavlja svojunadu u povlastice {to joj ih pruà gra|anska vlast.”

Osim citiranoga, u ovome temeljnom dokumentu II. vatikanskog koncila isti~e se kako Crkva ima“pravo uvijek i svagdje s istinskom slobodom propovijedati vjeru, nau~avati svoj socijalni nauk, nesme-tano obavljati svoju slu`bu me|u ljudima te izricati moralni sud, pa i o stvarima koje se odnose na poli-ti~ki poredak, kada to traè temeljna prava ljudske osobe ili spas du{a, upotrebljavaju}i sva i samo takvasredstva koja su u skladu s Evan|eljem i s dobrom sviju…”

Ni u suvremenomu hrvatskom dru{tvu Crkva nema vi{e nikakvu politi~ku ulogu, katoli{tvo nije ni u~emu bitno “ravnopravnije” od ostalih vjeroispovijesti, katoli~ka etika i moral nisu nikakva slu`bena po-dloga dru{tvene etike, javnoga morala ni ustavnih i zakonodavnih odredaba... Gotovo jedino mjesto gdjeje Crkva slu`beno uklju~ena u neku dràvnu ustanovu jest {kola, gdje se u skladu sa zakonom i sporazu-


mima odràva vjeronauk za onu djecu ~iji roditelji to èle, a predava~i se postavljaju i zapo{ljavaju kaou~itelji na temelju mandata nadle`nih crkvenih tijela. Razumije se, i druge priznate konfesije imaju pravona isto takav specifi~an tretman. To {to je s oko 88% gra|ana koji su se izjasnili katolicima Hrvatska izra-zita “katoli~ka” zemlja ne daje na~elno nikakva ve}a prava Crkvi na prisutnosti u dràvnim i javnim insti-tucijama odnosno u javnim sadràjima nego {to ga imaju ostali.

A sada aktualna mukotrpna rasprava unutar Europske unije i o samo nominalnom spominjanju kr{}an-stva, Boga ili kr{}anskih korijena odnosno ba{tine Europe u budu}emu Ustavu Unije, te sudski postupci uvezi s pravom stajanja krià na zidu {kolskih u~ionica u Italiji, odnosno u vezi s pravom na feredù (veo,kod muslimanki) preko ènskog lica u Francuskoj ili Bavarskoj, samo su vr{na pitanja mnogo komplek-snijih i dubljih pitanja o religijskomu identitetu i definiranju onoga {to Europa uop}e jest u smislu temel-jnih vrijednosti.

III.

U svemu tome Crkva, ~esto u praksi zate~ena udarcima i veleprevratima novijih desetlje}a i stolje}a,suo~ava se s krupnim izazovima na sve strane. Rije~ je tu, dakako, u prvome redu o op}oj krizi vjere i mo-rala, o izazovima drugih vjera, sljedbi, vjerovanja, ideologija, nazora i svakojakih praksa. S tim u veziisusovac dr. Ivan Koprek u jednom svome ~lanku najprije upozorava: “Pokoncilska euforija – izazvanaosje}anjem sjedinjavanja s modernim svijetom – nije mogla biti dugoga vijeka. Crkva se mora suo~iti skrutom stvarno{}u pluralnosti. Vi{e ni u njoj nije moderno govoriti o nekakvoj ukorijenjenosti u trajnost ivrijednost. Uznemiruju}i brojevi o otpadni{tvu od Crkve i sve manjem prakticiranju vjere ostaju znakovineospornoga gubljenja va`nosti Crkve i ravnodu{nosti prema njoj, a pokatkad dapa~e i ìvog neprija-teljstva dijela onih koje ona predstavlja.”

Dr. Koprek zatim ide korak dalje pa u duhu II. vatikanskog koncila primje}uje: “Sigurno, ako ~ovjekna{ih dana ozbiljno shva}a specifi~nu kr{}ansku ideju kr{}anstva, onda mu unitarni model srednjega vi-jeka vi{e ne moè posluìti kao ideal…” On zatim isti~e koncilsku ideju o ulozi laika, koji “i kao pojedin-ci i kao skupine, prodiru u dru{tvo iznutra, vo|eni svojom kr{}anskom savje{}u. U tom se smislu, Drugivatikanski koncil tek po~eo prihva}ati.” Koprek se ipak suo~ava i s ozbiljnom dilemom suvremenosti:“Pitanje je samo moè li Crkva ali i dru{tvo graditi i opstati na totalnom heterogenitetu pluralizma? Nije lipotreban odre|eni homogenitet... (...) Ima podru~ja na kojima bez dvoumljenja moèmo prihvatiti plura-lizam (primjerice, pluralizam jezika i kultura). Zna~i li prihva}anje pluralizma kulture i jezika i to da plu-ralizam nema granica? [to je s pluralizmom istine? Dobro je u ovom kontekstu pripomenuti istinu da sene moè prihvatiti pluralizam koji poti~e ne~ovje~nost. Pluriformitet istine moè se dakle opravdati kaosmislen tako da najprije po|emo od ~injenice da se po{tuje ~ovjeka.”

Upravo to pitanje “po{tovanja ~ovjeka”, priznavanja ~ovjekova prava na ìvot “od za~e}a do prirodnesmrti” (formulacija koja je g. 1990. postala ustavnom kategorijom u Hrvatskoj), {to zna~i problempoba~aja i eutanazije, pa onda eti~ka pitanja kao {to su pravo na legalizaciju istospolnih zajednica, nausvajanje djece u takve zajednice, zatim pitanje dopu{tanja razvoda i nove ènidbe, pravo na otvaranjebordela itd. – to su ona poglavita podru~ja na kojima bi Crkva – kada bi imala dru{tvenu i politi~ku mo},bilo izravnu, bilo ostvarenu preko vjernih joj laika – zasigurno bila iznutra gonjena da ih zakonski reguli-ra u skladu sa svojim moralnim naukom. A podru~ja na kojima bi Crkva tek imala i znala re}i svoje, sigur-no bi se sve vi{e {irila: od moralnoga odgoja i reguliranja slobodnoga vremena mladih pa sve do oponi-


2 Pluralizam – izazov za Crkvu. Obnovljeni ìvot. ^lanak s interneta, bez poblièg odre|enja.3 isto

ranja zakonskim regulacijama koje bezdu{nom trì{tu, golim i sebi~nim interesima, financijskomme{etarenju i lihvi, itd., daje neograni~ene slobode.

Tu se zapravo susre}emo sa sr`nim pitanjem o Crkvi i njezinoj dru{tvenoj mo}i: odustaje li Crkva odure|ivanja dru{tva u skladu sa svojim nazorima zato {to nu`no po{tuje pluralizam, pa stoga ne èlisprje~avati da ~ine poba~aj oni koji drè da poba~aj nije grijeh, zlo ili ne~ovje~nost, ili zato {to ne raspo-laè dovoljnom dru{tvenom odnosno politi~kom mo}i da poba~aj zabrani, a po~initelje sankcionira?!

Odnosno: Moèmo li zamisliti dru{tvo u kojemu bi Crkva mogla mirno promatrati razvratan ìvot lju-di u “Sodomi i Gomori” i {tititi njihovo pravo na takav ìvot zato {to oni misle, po svojoj svijesti i savjesti,da je takav ìvot opravdan, da imaju pravo na nj?

IV.

Ako iza|emo iz sfere ovako zao{trenih hipotetskih pitanja, ako se vratimo na podru~je dru{tvenogaanga`mana crkvenih ustanova u dru{tvu, onda }emo se svakako suglasiti da se Crkva ne treba i ne smijeodricati onih legitimnih sredstava koja sluè odràvanju i ja~anju njezina utjecaja, ostvarivanju njezinatemeljnog poslanja u dru{tvu, nazivalo se to gomilanjem dru{tvene mo}i ili kako druk~ije. Crkva naimenema pravo odustati od organizirane dobrotvornosti, od promicanja solidarnosti i dru{tvene pravde (ma{to to zna~ilo), od prisutnosti u javnosti, a to zna~i i u politi~kom ìvotu, unato~ svoj delikatnosti takvaanga`mana. Jer kr{}ani zacijelo nemaju pravo biti pasivni kad je rije~ o dobrobiti ~ovjeka. Posebna po-zornost, u svakom slu~aju, mora biti dana kulturnom, obrazovnom i intelektualnom podru~ju, na priklad-ne na~ine. Ujedno, sve vrijednosti kr{}anske vjere, sva ba{tina, sve dubine vjerskoga znanja i riznice du-hovnosti moraju se ~initi dostupnima i prikazivati drugima. U svemu, po op}em mi{ljenju, presudnu ulo-gu danas imaju mediji.

Ako se pozornije pro~ita {to Kongregacija za nauk vjere u svojoj Doktrinalnoj noti iz g. 2002. kaè onekim pitanjima vezanima uz sudjelovanje katolika u politi~kom ìvotu, onda }emo najprije uo~iti pozivkatoli~kim laicima na odgovornost: “Dru{tveni nauk Crkve nije uplitanje u vlast pojedinih zemalja. No,jama~no postavlja obvezu vjernika laika da bude moralno dosljedan u svojoj savjesti, koja je jedna i nepo-dijeljena.” U nastavku razvijanja iste teme u doktrinalnoj se noti isti~u ~vrsta katoli~ka na~ela, od kojihCrkva u dru{tvenom anga`manu svojih pripadnika o~ito i nipo{to ne èli odustati. Pa se tako navodi:

“U demokratskim dru{tvima o svim se prijedlozima slobodno raspravlja i svi se oni slobodno ocjenju-ju. Oni koji bi, u ime po{tivanja savjesti pojedinca, htjeli u moralnoj du`nosti kr{}ana da budu dosljedniprema vlastitoj savjesti vidjeti ne{to zbog ~ega ih treba isklju~iti iz politi~koga ìvota, odri~u}i im legi-timno pravo da u politici djeluju na temelju vlastitih uvjerenja u pitanjima od op}ega dobra, upali bi usvojevrsni netolerantni sekularizam. Takvim stavom ne bi nijekala samo va`nost sudjelovanja kr{}ana ujavnome i politi~kom ìvotu, ve} i mogu}nost same naravne etike. U tom slu~aju, bio bi otvoren put zamoralnu anarhiju koja ne bi imala ni{ta zajedni~ko s opravdanim pluralizmom. To bi imalo za o~itu po-sljedicu ugnjetavanje slabijega od strane ja~ega. Osim toga, marginalizacija kr{}anstva ne bi donijelani{ta dobro za budu}nost dru{tva i slogu me|u ljudima; naprotiv, ugrozila bi same duhovne i kulturalnetemelje civilizacije.”

Ako bi se ove zamr{ene formulacije htjele i smjele jednostavnije i slobodnije prere}i, onda bi porukaKongregacije za nauk vjere bila da Crkva po{tuje pluralizam, ali da postoje granice obrane op}ega dobra idobra ~ovjeka i ~ovje~anstva koje imaju apsolutnu vrijednost, i koje nikakav demokratski sustav parla-mentarizma i pluralizma ne smije dovoditi u pitanje. Jo{ slobodnije, slikovitije i zao{trenije re~eno, kadabi ovozemaljske vlasti htjele legalizirati ono {to je po naravnoj etici zlo – recimo ubojstva nevinih, razne


vrste nasilja, terora i drugih nasrtaja na ljudska bi}a, tada bi se katolici u politici bili du`ni bezuvjetno su-protstaviti takvoj “moralnoj anarhiji”. Jer je, razumije se, rije~ o obrani dostojanstva i integriteta ~ovjeka;kad bi, naime, Crkva odustala od spasenja ôvjeka, {to bi uop}e ostalo od poslanja koje je dobila odBogo~ovjeka, Spasitelja svijeta?!

V.

Ako bi se ra{~lanio sastav i profil hrvatskih blaènika i svetaca, od bl. Augustina Kaòti}a, intelektual-ca i biskupa djelatnoga na podru~ju znanosti, evangelizacije, prosvjete, obrazovanja i socijalne skrbi, pado bl. Ivana Merza, angaìranoga mladog intelektualca koji je ìvio svojim lai~kim pozivom, bio vrlopoboàn i odan Crkvi u doba ideolo{kih ugroza, pa do bl. Alojzija Stepinca, koji se na{ao u `rvnju poli-ti~ki proizvedenih strahota i situacija, svjedo~e}i svoje vjerni{tvo i katoli{tvo, svoju ljudskost, svoje ro-doljublje – onda bi se ve} iz toga – unato~ vremenskim rasponima od srednjega vijeka pa do druge polovi-ce 20. stolje}a – moglo dosta toga zaklju~iti o mogu}im modalitetima anga`mana Crkve u suvremenomudru{tvu u svjetlu brojnih pitanja o (dru{tvenoj) mo}i i nemo}i Crkve i njezinih ~lanova.

Ovo su samo neke naznake za razumijevanje va`nosti teme Crkve i njezine dru{tvene mo}i. U taj ob-zor svakako }e, same po sebi, u}i – odnosno ve} ulaze - i teme biskupijskih ustroja, koji jo{ uvijek nosesnaàn pe~at feudalnoga doba, zatim crkvenih nekretnina, povrata nacionalizirane imovine, ulaènjaCrkve kao suvlasnika u trgova~ka dru{tva koja se bave financijskim kapitalom (banke, osiguravaju}adru{tva...) i drugim djelatnostima, razvijanja vlastitih gospodarskih djelatnosti, osnivanja novih ustano-va, odnosa prema politi~kim strankama, vladi, organizacijama, ustanovama, u~ili{tima, udrugama “civil-noga dru{tva” itd. Tu su naravno i pitanja uloge Crkve u procesu globalizacije i u va`nim svjetskim ili lo-kalnim doga|anjima, primjerice u pitanjima ameri~koga vojnog napada na Irak, protiv kojega je papaIvan Pavao II. bio tako izri~ito i odlu~no kao {to to Sveta Stolica odavno u politi~kim pitanjima nije bila.Ili, recimo, uloga istoga pape u pogledu "teologije oslobo|enja" odnosno dokinu}a komunizma.

Danas nam naime izgleda sasvim normalno kada susretnemo tezu poput ove sadràne u naslovu tekstaiz njema~koga tjednika kr{}anske orijentacije "Rheinischer Merkur", iz listopada 2003., u prigodi 25. ob-ljetnice pontifikata Ivana Pavla II., a koji glasi: "Kako je Papa komunizam bacio na koljena". Da bi se ko-munizam "bacilo na koljena", za to je, nedvojbeno, trebala golema mo} – ne dodu{e mo} divizija, negoneka druga vrsta mo}i, ali takva koja – recimo to otvoreno - ne po~iva samo na duhovnoj snazi papinskihrije~i. Crkva naime ima vrhunsku diplomaciju, koja je veoma sna`no sredstvo ovozemaljskoga reda ko-jim se ona sluì da bi utjecala na politi~ka zbivanja i procese. A dobra diplomacija pretpostavlja mnogotoga, ponajprije financijska sredstva, kadrove, znanja, veze i raspolaganje informacijama.

Pravo Crkve da se sluì sredstvima dru{tvenoga utjecaja i mo}i: diplomacijom, medijima, znanostima,kulturom, ustanovama itd. rijetko tko danas osporava. Crkva èli utjelovljivati kr{}anske vrijednosti u re-alni svijet, i onaj tko bi od nje zahtijevao da se drì samo liturgije i ~isto duhovnih sadràja zapravo bi juistisnuo iz toga svijeta. Ovako pak, dana{nji Papa odnosno samo papinstvo slovi kao "vrhovni moralniautoritet ~ovje~anstva", bez kojega bi svijet bio i na politi~koj razini neusporedivo siroma{niji i zbunjenijinego {to je to danas. Osim toga, dvije tisu}e godina povijesti pokazuju da je katolicizam mnogo vi{e odsame duhovnosti, da je on ~imbenik povijesti.

Naravno, uvijek se tu postavljaju i pitanja dokle smije sezati dru{tveni anga`man Crkve. Tu ne postojejednozna~ni odgovori. Nitko, primjerice, ne }e osporavati blaènomu Alojziju Stepincu, kao biskupu,pravo na one javne i politi~ke aktivnosti koje su imale za cilj pomaganje ljudima ugroènima od fa{izmaili komunizma; papi Piju XII. prigovarat }e se da nije dovoljno napravio da Crkvu suprotstavi nacizmu, a


onakvu javnu poziciju i djelatnost Crkve koja je poznata iz povijesti kao teokracija, ili pak kao inkvizici-ja, po kojoj su Giordano Bruno, toliki krivovjerci ili tobo`nje vje{tice poslani na loma~u svi }e jedno-du{no osuditi. Kad su plodovi dobri, nitko ne }e re}i da Crkva nije imala pravo presegnuti na politi~ki te-ren. I obrnuto.

VI.

Ako bi se iz povijesti htjela izvu}i neka pouka, onda bi se mo`da moglo zaklju~iti da je Crkva neoprav-dano presezala na polje dru{tvene i politi~ke vlasti svaki put kada bi se prema ljudima odnosila represiv-no, sluè}i se instrumentima sile, kaznenim tijelima, snagom svoje povla{tene mo}i. S druge strane, op}aje ocjena da je Crkva postupala dobro kada bi se svojom realnom politi~kom, gospodarskom, intelektual-nom, moralnom ili drugom mo}i sluìla da bi pomagala ljudima ugroènima od neke druge mo}i, posebi-ce od nasilnih reìma ili okupatorskih vlasti. Teolozi i drugi intelektualci danas su suglasni da svoju te-meljnu svrhu Crkve treba ostvarivati putem sluènja ljudima, posebice slabima, siroma{nima, bolesnimai napu{tenima, a ne putem bezobzirna nametanja svojih duhovnih i moralnih vrijednosti pluralisti~komedru{tvu. Majka Terezija bila bi simbol i krajnji model te i takve Crkve u XX. stolje}u.

No Crkvu, s druge strane, nije mogu}e svesti na razinu siroma{koga sluènja siroma{nima, jer se niukupnost ljudskih situacija ne moè svesti na situaciju indijskih gubavaca i besku}nika. Bez golemoganovca i materijalne pomo}i {to su je njema~ke i druge kr{}anske Crkve – ~esto zahvaljuju}i upravo prisil-nom ubiranju poreza od svojih vjernika – slale na sve strane globusa, karitativna i misionarske aktivnostina dobrobit potrebitih ~esto ne bi realno bile ni mogu}e ni djelotvorne.

Namjesto zaklju~ka, mo`da bi se moglo re}i sljede}e: Crkva, kr{}anska zajednica i vjernici morajuimati odgovaraju}u mo} u svome dru{tvu da bi uop}e mogli sluìti bli`njima i primjereno se zauzimati zanjihovo dobro – po~ev{i od stvarnoga raspolaganja prostorima za molitvu, liturgiju i duhovne vje`be pasve do mogu}nosti javnoga, politi~koga, diplomatskoga, gospodarskoga i kulturnoga anga`mana za prav-du, mir i razumijevanje me|u ljudima i narodima. S druge strane, Crkva, kr{}anske zajednice i vjernicimorali bi se jako ~uvati eventualnoga vladanja nad ljudima, dru{tvima i narodima, jer je sr` kristovskogaposlanja u tome da se Rije~ drugima navije{ta i propovijeda u Duhu slobode i istine, a ne da ju se drugimaname}e tako da ih se prisilno podvrgava regulama koje oni dragovoljno ne prihva}aju. - Ma koliko te{kobilo gledati da se pred na{im o~ima doga|a ono {to je po kr{}anskom nazoru grijeh ili zlo. I ma kolikonam u takvim situacijama bilo te{ko promatrati kako pred na{im o~ima grabe ~ak i nevina Pravednika dabi ga razapeli, a da poput apostola Petra i sami ne posegnemo za ma~em.

Zdravko Gavran


HRVATI , EUROPEIZAM I GLOBALIZAM(povijesni presjek)

Ru{enje berlinskog zida i komunisti~ke ideologije sovjetskog modela, otvaranje Kine svjetskomtrì{nom gospodarstvu, a prije svega pojava Interneta te nove informati~ke tehnologije koja omogu}ujetrenutni prijenos informacija na cijelom na{em planetu, afirmiraju}i uspon jedne dominantne svjetskeideologije ~iji pokreta~i – slobodna razmjena i demokracija – usmjeruju svijet gospodarskom i dru{tve-nom napretku, politi~koj i kulturnoj slobodi, iskonskom snu svih ljudi: miru me|u narodima i dràvama.

U globalizaciji, pojmu koji se pojavljuje osamdesetih godina minuloga stolje}a, neki otkrivaju novimesijanizam, religijsko-ideolo{ki amalgam posve stran na{em tradicionalnom pogledu na svijet, najav-ljuju}i nekog ‘u~itelja svjetova’ koji bi kao ‘spasitelj povijesti’ evoluciju kozmosa doveo svom ispunjen-ju (New Age).

Zemlja danas uvelike nalikuje pijanom brodu, upravljanom isklju~ivo odnosima sile, nesposobnomsmanjiti nejednakosti u razjedinjenom svijetu. Nas ponajvi{e zanima sudbina hrvatskog broda. Na{i poli-ti~ari razli~itih opcija, lijevi i desni, progresivni i konzervativni, zaklinju se u europeizam. Neki se i javnodeklariraju ‘europskim Hrvati(ca)ma’, kao da smo mi ‘dotepenci’ iz nekog udaljenog dijela Zemljine ku-gle. Razumljive su na{e èlje za {to brìm ulaskom u europsku uniju i me|unarodne integracijske proce-se. Pitanje je samo koja je cijena integracije i ho}emo li poput generacija minulih stolje}a znati i uspjetisa~uvati dostojanstvo i kulturno naslje|e naroda kojem pripadamo.

Dana{njoj globalizaciji (pojam dugujemo kanadskom sociologu Herbertu Marshallu McLuhanu) pret-hodila su dva sli~na poku{aja, Rimsko Carstvo i Europa u 16. stolje}u, tj. u doba velikih otkri}a. Rim, kojije pet stolje}a upravljao ogromnim imperijem s organiziranim slobodnim protokom ljudi i robe, bio jeistinski mozaik naroda i jezika. Upotrebom latinskog u upravi i vojsci u zapadnom i gr~kog u isto~nom di-jelu Carstva dràvni slu`benici napu{taju materinji jezik i njeguju jezik osvaja~a. Na cijelom podru~jumo}nog Imperija dràvni se slu`benici odijevaju na isti na~in, nazo~uju proslavama svetkovina u po~astcareva, zajedno s pukom prisustvuju cirkuskim i kazali{nim predstavama, posje}uju javna kupali{ta. Re-gionalni identiteti ne nestaju, ali su zasjenjeni prihva}anjem gr~ko-rimskog na~ina ìvota koji postaje~vrstom poveznicom Carstva. Ova akulturacija, ustvari ‘romanizacija’, inspirirana helenisti~kim duhom,podsje}a nas na danas sveprisutnu ‘amerikanizaciju’ na{ega pona{anja: ameri~ka glazba, jeans odje}a,hamburgeri, coca cola i {to{ta drugo. Istina, jedan Gal ili Sirijac, koji su redovito posje}ivali rimsko kupa-li{te samim tim nisu postajali ‘Rimljani’, kao {to se ni danas mladi Hrvat ili Hrvatica ne preobrazuje uAmerikance zbog ~injenice da im se dopada ameri~ka glazba ili im prijaju MacDonaldovi hamburgeri.

Ipak, i u jednom i u drugom slu~aju prisutna je te`nja za identifikacijom, bila ona svijesna ili ne, èljada se postane sastavnim dijelom ‘globalne kulture’ koju se smatra vrednijom od neke lokalne ili manjenacionalne kulture. U oba slu~aja postavlja se isto pitanje: u kojoj je mjeri ovakvo pona{anje nametnutoili pak èljeno? Neovisno o na{em odgovoru, nesporno je da je kultura mo}nika, tj. onih koji dominirajusvijetom, privla~ivija kad se tako lako i masovno prihva}a. I dana{nji propagatori globalizacije politi~ki ikulturno dovoljno su mo}ni o~arati osvojene narode i njihovu vladaju}u elitu, naàlost ne uvijek u ciljunjihove dobrobiti i napretka.


Europsko 16. stolje}e, prvo istinsko stolje}e globalizacije, povezuje dru{tvene posebnosti s humani-sti~kom univerzalnom filozofijom i s - u {kolovanim krugovima - podijeljenim osje}ajem napretka koji sepoistovje}uje s pojmom moderniteta.

Sredinom 15. stolje}a na europskom kontinentu dolazi do zapaènog demografskog napretka, kojemupogoduje privremeni uzmak triju apokalipti~kih zala - kuge, glada i rata - koja su tijekom prethodnogastolje}a desetkovala europsko stanovni{tvo. Srednjovjekovni san o jedinstvenoj kr{}anskoj Europi podvodstvom pape i cara raspr{io se u brojne manje feudalne monarhije i teritorijalna vojvodstva.

Oko 1490. u najve}em dijelu Europe napokon je uspostavljen mir. Zavr{eni su krvavi husitski ratovi(1434.), stogodi{nji englesko-francuski rat (1453.), engleski gra|anski rat ‘dviju ruà’ (1485.), mirom uLodiju (1454.) uspostavljena je ravnoteà me|u talijanskim gradovima-republikama, a ènidbom Ferdi-nanda Aragonskog s Izabelom Kastiljskom (1469.) prestaje suparni{tvo dvaju iberskih kraljevstava koja}e dovr{iti ‘rekonkvistu’ Granade, financirati Kolumbovu ekspediciju, a time i otkri}e Novoga svijeta(1492.).

Veliki istraìva~ki pothvati Europljana i otkri}a nepoznatih krajeva nisu bili plod neke iznimne teh-ni~ke revolucije nego postupnog prikupljanja ~injenica i usavr{avanja instrumenata za dugu oceanskuplovidbu. Ako su neki jo{ u ranom srednjem vijeku dràli da je Zemlja ravna ploha, takvo je mi{ljenjeustuknulo pred znanstvenim djelima dominikanca Alberta Velikog (1206.-1280.) i franjevca Rogera Ba-cona (1214.-1292.), koji potvr|uju Aristotelovu (384.-322.) i Ptolemejevu (90.-168.) misao da je Zemljasferi~nog oblika. Pomorskoj avanturi, koja }e rezultirati otkri}em Novog svijeta i bijelom ~ovjeku omo-gu}iti da svojoj vlasti podredi cijeli ‘Orbis terrarum’ (Magellanes, 1519.), pripomo}i }e gospodarski ivjerski motivi: sve ve}a potreba Europe za dragocjenim kovinama, mirodijama prijeko potrebnim u preh-rani i ljekarni{tvu, traènje novih prostora i svijest obveze miroljubivog navije{tanja Evan|elja nevjerni-cima.

Planet Zemlja odjednom postaje veliko globalno trì{te. êtvrt milijuna Europljana u prvom stolje}uod otkri}a ‘Novog svijeta’ karavelama i galionima prelazi oceane i mora do novih bijelom ~ovjeku dotadnepoznatih prostora. Na istim brodovima susre}emo konkvistadore, trgovce i misionare. Neki ve} mislena organizacijske probleme otkri}a, konkviste i kori{tenja tih novih prostora u kojima obitavaju neobi~nimu{karci i ène, koji preziru zlato i bogatstva ìve}i u jednostavnosti, kao u vremenu prije iskonskog gri-jeha praroditelja ljudskoga roda. Jedan [panjolac, kroja~ po zanimanju, godine 1569. iz Meksika pi{esvojoj èni da slijedi njegov primjer, jer “ovdje }emo ìvjeti kako nam se svi|a, bit }emo sretni”. Svi,me|utim, ne}e biti sretni. Ekonomsku i financijsku mo} Europljana u Novom svijetu zasjenit }e tragi~nasudbina ameri~kih starosjedilaca, plja~kanih, porobljavanih, prisiljavanih na nemogu}e radne uvjete urudnicima, ubijanih na najokrutniji na~in, o ~emu 1542. dominikanac Bartolomé de Las Casas izvje{}ujeKarla V. U svom Kratkom izvje{}u o uni{tenju Indija Las Casas upoznaje cara sa sudbinom indijanskogpoglavice Hatueya s Kube, koji je nastojao izbjegavati kr{}ane, tj. Europljane, ali je na kraju bio uhi}en ivezan uz stup da bude spaljen. Neki mu je franjevac pri{ao i po~eo govoriti o Bogu i kr{}anskoj vjeri, okojoj poglavica nikad ni{ta nije ~uo, uvjeravaju}i ga da }e, ako se pokrsti, i}i u nebo, mjesto slave ivje~nog po~inka; u protivnom, oti}i }e u pakao i vje~no trpjeti patnje i muke. Malo promisliv{i, poglavicaupita redovnika idu li i kr{}ani, tj. Europljani u nebo? Kad mu je ovaj rekao da idu oni koji su bili dobri,poglavica Hatuey bez okoli{anja izjavi da ne èli u nebo, nego }e radije u pakao da ne bi opet nai{ao nakr{}ane i da ne gleda tako okrutne ljude.

Katoli~ka crkva u globalizatorskoj eri velikih otkri}a ne odstupa od svojih univerzalisti~kih te`nji.Kristof Kolumbo je me|u prvima najavio da }e se uskoro ostvariti evangelizacija na{eg planeta. [iri seideja i o neminovnom svr{etku svijeta. înjeni~no, otkrivene zemlje pripadaju ne samo kralju ili carunego i Isusu Kristu. Kristijanizacija amerindijanskih naroda nedjeljiva je od konkviste.


Vrijeme otkri}a name}e bitno razli~itu sliku svijeta od ideologije o op}em jedinstvu kojim upravlja je-dan vo|a. Javljaju se ideje pluralizma, tolerancije, po{tivanja tu|ih stavova. Ali kako misliti pluralisti~ki irazli~ito ne kidaju}i veze jedinstva i zajedni{tva ? Ve}ina Europljana ne nalazi odgovor na postavljeno pi-tanje. [tovi{e, ono izaziva tjeskobu u jeku Reformacije. Naime, necivilizani starosjedioci novootkrivenihzemalja diljem na{eg planeta ni europski krivovjerci nisu primjereni jedinstvenom i skladnom svijetu ko-jim, gledano s europske perspektive, upravljaju car i papa. Na taj na~in veliki san europskih zanesenjakaglobalizacije, koja je ~itavom ljudskom rodu obe}avala napredak i blagostanje, nije uspjela zbog nerazu-mijevanja s onim drugim, sa svojim susjedom, sa strancem.

Hrvatski narod od svog doseljenja na podru~je ‘Lijepe na{e’ i pisma kojim papa Ivan VIII. hrvatskomvladaru Branimiru 7. lipnja 879. godine priznaje principatum terrenum, {to se u onovremenom poli-ti~kom kontekstu smatralo priznavanjem Hrvatske kao suverene zemlje, ustrajno daje svoj obol europ-skim integracijama traè}i da se pritom po{tuju i njegove posebnosti. Plejada na{ih studenata i profesorana najrenomiranijim sveu~ili{tima afirmirala je svoje i hrvatsko nacionalno ime diljem Europe, kako tije-kom srednjega vijeka tako i u moderno doba, istaknuv{i se u znanosti, knjièvnosti i umjetnosti, diploma-ciji i obrani rimsko-kr{}anskog kulturnog naslje|a, osobito na planu pribliàvanja latinskog Zapada i sla-venskog Istoka. Europa se ponosi Hermanom Dalmatinom, svestranim u~enjakom i prevoditeljem znan-stvenih dosega Antike i islamskog svijeta s arapskog na latinski, Jurjem iz Slavonije, pari{kimsveu~ili{nim profesorom i duhovnim pisce, Ivanom Stojkovi}em, ambasadorom Pari{kog sveu~ili{ta kodpape MartinaV. i cara Sigismunsda, animatorom Baselskog crkvenog sabora, Markom Maruli}em, ocemhrvatske knjièvnosti i europske duhovnosti na prijelazu srednjovjekovlja i humanizma, Franom Pe-tri{em, uglednim filozofm, u~enim Ru|erom Bo{kovi}em, biskupom Josipom Jurjem Strossmayerom imnogim drugima. U potvrdu hrvatskog europeizma navest }emo tek dvojicu ‘vizionara’ integrirane Eu-rope, Dubrov~anina Ivana Stojkovi}a te bosanskog i srijemskog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, ocamodernog ekumenizma.

Renomirani dubrova~ki dominikanac, kojega radikalna struja ~eskih husita na Baselskom saboru(1433.) naslovljuje Ivanom Slavenom iz Hrvatske (Ioannes Sclavus de Carvatia) i svojim zemljakom izDubrovnika, grada u Hrvatskoj (conterraneus noster de Ragusio, quae est civitas in Carvatia), svojom jeizgra|enom li~no{}u sna`no utjecao na op}a dru{tvena, intelektualna, politi~ka i religiozna zbivanja te jes nagla{enim interesom za znanost i ljubavlju prema knjizi sna`no utirao put europskom i hrvatskom hu-manizmu.

Stojkovi}ev javni rad zadire u sredi{nje doga|aje i lomove Europe u osvit modernog vremena. Pod ut-jecajem Aristotelove Politike, vi{e ili manje svjesno podre|uje papin autoritet op}em saboru, pa je nakonrazlaza Bazelovaca i pape vjerovao da ostaje u zajedni{tvu s op}om Crkvom. Kao animator Baselskogkoncila Stojkovi} nastoji provesti reformu crkvenih struktura makar i pod cijenu propasti papine dràve iostvariti jedinstvo kr{}anskih naroda u miru, sigurnosti i me|usobnoj slozi. U svojim govorima i pred-stavkama stalno ukazuje na poraznu ~injenicu da je corpus christianorum iznutra razdijeljen krivovjerji-ma i suparni{tvom vladara i nacija, a izvana ga komadaju Turci s Istoka, Arapi sa Zapada, Saraceni s Jugai Tatari sa Sjevera. Papa se oslanja na neovisnu papinsku dràvu, a Stojkovi} na op}i sabor kao jedinu pri-liku za nadnacionalni dogovor. Za boravka u Carigradu (1435.-1437.), gdje priprema zajedni~ku platfor-mu za dijalog Istok-Zapad, u oùjku 1436. javlja u Basel: ‘Ako prestanu razgovori s Grcima i Zapad pre-kine svako nastojanje oko jedinstva s Isto~nim crkvama, Carigrad }e pasti pod Turke, a nakon toga trebao~ekivati da }e Kraljevstva Ugarsko i Hrvatsko mnogo nemilosrdnije biti opusto{ena negoli prethodnihgodina’. U uspostavi jedinstvene kr{}anske ekumene Stojkovi} vidi priliku za oslobo|enje isto~nobal-kanskih naroda i njihovih nacionalnih crkava od potpunog uni{tenja.


Biskup i dràvnik, najve}i dobrotvor i kulturni predvoditelj hrvatskog naroda, sjajan govornik i poli-ti~ki mislilac, apostol razumijevanja i suradnje medju ljudima i narodima, humanist i vizionar, Josip JurajStrossmayer bio je i ostaje jedan od najve}ih graditelja moderne Hrvatske i po{tovan daleko izvan njezi-nih granica te s pravom zauzima jedno od naj~asnijih mjesta u panteonu hrvatskih velikana. Sjajni nastupii briljantni govori na Prvom vatikanskom saboru (1869.-1870.) pribavit }e mu izuzetan ugled u kato-li~kom svijetu, pa i {ire, ali ga osobna slava i popularnost ne}e zaustaviti u iskrenom nastojanju da hrvat-ski narod bude otvoren prema drugima. Kao pripadnik naroda ba{tinika zapadne i isto~ne kr{}anske civi-lizacije i kulture, ali i kao Metodov nasljednik na stolici srijemskih biskupa, Strossmayer je istinski pre-te~a modernih ekumenskih traènja puta k jedinstvu, otvorenom dijalogu i nalaènju elemenata koji teèslozi i suradnji u razli~itostima, ne optere}uju}i se stoljetnim naslagama nerazumijevanja i suprotstav-ljanja. Njegovi pogledi na Crkvu, kr{}anstvo i dru{tvo, izraèni u saborskim govorima, ocjenjuju se vi-zionarskim: internacionalizacija kardinalskog zbora, odgovornost nacionalnih Crkava, ekumenski pokrets ciljem povezivanja razli~itih kr{}anskih tradicija u Europi i u svijetu, uvo|enje narodnog jezika ubogo{tovlje, mjesto i uloga laika u Crkvi, va`nost biblijskih i humanisti~kih studija, po{tivanje prava na-roda i narodnosnih skupina ostvarenja su Drugog vatikanskog sabora i Crkve na{ih dana za koja se naPrvom vatikanskom koncilu s nevi|enom energijom zalagao biskup Strossmayer, predstavnik hrvatskognaroda, koji je minulih stolje}a ~asno izvr{io svoju posredni~ku ulogu crkvenog i kulturnog povezivanjaZapada i Istoka, Rima i Carigrada, univerzalnog (katoli~kog) i nacionalnog (pravoslavnog) kr{}anstva naovda{njim prostorima za susrete i dijalog, kako je na{e krajeve okarakterizirao papa Pavao VI.).

U dopisivanju s lordom Gladstoneom i europskim dràvnicima Strossmayer se zalaè za napredak iboljitak hrvatskog naroda. U Memorandumu ruskoj vladi 1876. iskreno i nesebi~no iznosi svoja - pomalonaivna ali iskrena - razmi{ljanja o globalnoj europskoj politici. Po njemu }e u budu}nosti Europom ovla-dati tri nacije ili narodnosne skupine: Nijemci, koji }e, ujedinjeni, ubudu}e vr{iti najve}i utjecaj na prilikeu Europi, i to tim vi{e {to }e njihovo fizi~ko i moralno jedinstvo rasti i ja~ati; Latini }e se svim silamame|usobno povezati {to ~vr{}im vezama i nastojati opskrbiti onim vlastitostima koje sa~injavaju pravusnagu i jakost svakog naroda; dok Slaveni tek u novije vrijeme po~inju ja~e utjecati na europske poslove.Hrvatski prelat tu prije svega misli na Ruse, jedini slavenski narod koji u njegovo vrijeme uìva samostal-nost, dok je preostala slavenska obitelj podlo`na tu|em zakonu i tu|oj volji. Strossmayer je sura|ivao smnogim uglednim Europljanima svoga vremena i prièljkivao ‘da takovih muèva bude i u Hrvatskoj’.

Globalizacijom se nastoji homogenizirati prostor vrijednosti i odrediti pravila konkurentnosti i renta-bilnosti na planetarnoj razini, {to }e mo}nim korporacijama omogu}iti da investiraju gdje i kada to èle iprodaju {to èle, oslobo|ene pritisaka socijalnog zakonodavstva pojedinih zemalja.

Globalizacija je, dakle, prisutnost svijeta u na{im ìvotima, u proizvodima koje svakodnevno tro{imo iu informacijama koje nam mediji serviraju. Rezultat je to uskla|enog i zdruènog djelovanja informa-ti~ke revolucije, dinamizma mo}nih multinacionalnih kompanija i te`nje Sjedinjenih Ameri~kih Dràvaza hegemonisti~kom ulogom velesile. Pobjednik iz Drugog svjetskog rata (1945.), duboko poniène uVijetnamu i Indokini (1975.), SAD danas vide glavni pokreta~ svoje mo}i u posvema{njoj liberalizacijitrgova~ke razmjene.

Neprihvatljiva je, me|utim, nejednaka raspodjela dobitka , budu}i da se globalizacijom bogati jo{ vi{ebogate, a siroma{ni jo{ vi{e osiroma{uju. Ideju globalizacije valja prihvatiti kao ‘znak vremena’, kao kli-cu kr{}anskog univerzalizma koji bri{e zapreke nerazumijevanja, po{tuju}i jezik i identitet osobe. Globa-lizacija nas, dakle, ne smije stra{iti, ali nam se zalagati da bude usmjerena op}em interesu svih ljudi, po-sebno ljudi ‘bez glasa’, siroma{nima, prezrenima i odba~enima. Ne moèmo i ne smijemo ostati neo-dre|eni u ru{enju osobnih i zajedni~kih vrijednosti – prava ~ovjeka, demokracije, domovine, nacije.


Hrvatski narod, ba{tinik naslje|a rimsko-kr{}anske civilizacije i kulture, svjestan ~ovjekovaodre|enja, opredjeljuje se za mir, znaju}i da ‘mir nikada nije darovan, nego ga valja izboriti’. Na tu nasstvarnost podsje}a ugledni francuski medievist Pierre Chaunu, a na{a nas povijest u~i da se prihva}anjemsvoje vlastite kulture moè i}i ususret drugim kulturama, ~ije }e nam upoznavanje omogu}iti da boljeprodubimo svoje.

Kr{}anstvo, na ~ijem se idejnom naslje|u nadahnjujemo, u izgradnju budu}nosti unosi ~itava ~ovjekai cijeli ljudski rod, jer je kao nositelj univerzalizma sposobno uravnoteìti i najnegativnije aspekte globa-lizma i povezati ljude ne stavljaju}i ih u istovrsne dru{tvene kalupe.

Franjo [anjek op.Zagreb, 14. prosinca 2003.

«Ne vii~, ne vii~!» - sje}anje na p. Bepa

Morao sam ostarjeti da bih do{ao do zaklju~ka kako je moj glas u mojim mla|im godinama bio pre-bu~an ~ak i za nagluhu ~eljad. Morao sam doìvjeti da i meni po~nu smetati bu~ni glasovi mla|e subra}e.Zahvaljuju}i tom iskustvu, sada tako|er shva}am za{to je na{ padre Bepi (tako smo ga zvali od milja) namoj bu~ni govor reagirao sa svojim tihim i otegnutim «Ne vii~, ne vii~!». A, «nota bene», on tada nije bionagluh kao {to sam ja bio u njegovim godinama, a pogotovo sada. Pa kad se jo{ uzme u obzir da je u svemsvojem djelovanju nastupao smireno i staloèno, takvo je njegovo reagiranje bilo to razumljivije. Ipak ni-sam te njegove rije~i odvi{e uzimao k srcu jer, dok ih je izgovarao, na usnama sam mu primje}ivao laganismije{ak i na temelju toga zaklju~ivao da me voli i kada galamim...

U ovom napisu ne mislim iznositi biografske podatke na{eg padre Bepa. Oni su doneseni u Vjesnikuna{e provincije (God. XX, 1983., br. 55., str. 25.-29.) prigodom njegove smrti, i to onako kako ih je onsam zapisao nekoliko mjeseci prije svr{etka svog zemaljskog ìvota. Iznijet }u radije nekoliko svjedo~an-stava, i to od onih koji su ga poznavali i koji su s njime kontaktirali, a koji jo{ i danas ìve.

Svi su ga doìvljavali kao sveca

Od smrti na{eg padre Bepa ve} je prohujalo dvadeset godina. Posve dovoljno da zaboravimo i na one skojima smo bili prisno povezani. Usprkos tome stao sam se propitkivati na razne strane ne bih li doznaokako su ga drugi doìvljavali, {to su drugi prema njemu osje}ali i kako se on prema njima odnosio.Isklju~ivo moje mi{ljenje ne mora biti mjerodavno. Naro~ito sam nastojao doznati nisu li mo`da i drugiosje}ali da ih padre Bepi voli i, susljedno, nije li upravo njegova ljubav prema svim ljudima bila jedna odnjegovih glavnih odlika? Uostalom, ~ujte i sami zaklju~ite!

Kad je davne 1967. godine na{a sestra Leticija Delonga posjetila svog bolesnog oca Boù koji je bio ubolnici na Firulama, on }e joj o na{em padre Bepu ve} tada: «êrce moja, ono ti je ìvi svetac. Svaka nje-gova rije~ lije~i, a i samom svojom pojavom smiruje one kojima dolazi u posjete.»

Pred gotovo dvije godine na{a se je sestra Ksaverija Oreb odazvala mojoj molbi i o padre Bepu napisa-la, me|u ostalim, i ovo: «Doìvljavala sam ga kao izvanredna ~ovjeka, sve}enika, redovnika i Domini-kanca. Kao redoviti ispovjednik na{e zajednice u sv. Martina (13 godina u dva navrata) brinuo se za svakui pojedinu sestru. Bio nam je i otac i brat. @elio je da budemo ‘svjetlo svijeta’. @ivio je s Bogom, zra~e}i


ljubavlju i dobrotom. Nikada nije pokazivao znakove ùrbe. Uvijek je bio spreman saslu{ati svaku sestrusmireno i strpljivo. I nije takav bio samo prema nama. Sam Bog zna kolike je okorjele gre{nike priveo napravi put. Tamo gdje se nitko nije usudio po}i on je odlazio i doti~ne uspijevao privesti Bogu.»

Naro~ito je va`no svjedo~anstvo na{eg nestora, oca Randa Par{i}a, {to ga zapisa u Ljetopisu samosta-na sv. Nikole u Kor~uli prigodom smrti padre Bepa (u knjizi broj 4, od 1981.- 1983., na stranici 121.):«Bio je dragi padre Bepi du{a puna Boga, puna pobo`nosti, puna dominikanskog duha i ljubavi premaRedu i na{oj dominikanskoj provinciji. Hodao je na{im samostanima, crkvama, ulicama i bolnicama –svetac! Ne opozivljem. To~no govorim. Svi mogu potpisati ovu izjavu, svi ovako misle…Ispisao je {estbilje`nica imenima bolesnika koje je posjetio (ima ih 12.568) te ih ispovjedio ili pripremio za put uvje~nost…Zami{ljam koliki i kakav ga je {palir do~ekao u nebu…»

Padre Bepa nije se moglo ne voljeti

Zanimljiva je izjava samog padre Bepa koju uzgredice i, rekao bih, stidljivo navodi u svojoj autobio-grafiji: «Na opetovano traènje Provincijala (oca An|elka Orlandini – opaska pisca ovih redaka) neradome je vratio u Provinciju General o. Ludovik Theissling, veliki dobro~initelj na{e Provincije». I onda do-daje: «Puno me je volio». A ja sa svoje strane tvrdim: padre Bepa nije se moglo ne voljeti, jer i on je nesamo svakoga volio, nego i svakome pomagao kad god je vidio da mu moè pomo}i. Evo kako sam toosobno doìvio. Za vrijeme sedamdesetih godina minuloga stolje}a na{a se Provincija stavila na obnovurazorenog zagreba~kog samostana i gradnju doli~ne crkve, jer smo prije imali samo kapelu. Da bih do{aodo potrebnih nov~anih sredstava, drào sam pu~ke misije za na{e sunarodnjake po Sjedinjenim Ame-ri~kim Dràvama. A kako zbog kriti~nog personalnog stanja Provincija nije imala posebnog ekonoma,padre Bepi, kao vrstan dugogodi{nji ekonom na{e Rimske Kurije, ponudio se i sredio ekonomske knjigeProvincije prije zavr{etka mog mandata. Pa kako bi ga mogao ne voljeti?!

Sestra Ksaverija, u ve} citiranom pismu, pi{e: «Zadivili su me bra}a Dominikanci svojom bratskom,upravo sinovljevom ljubavlju prema padre Bepu. Njegovali su ga i bdjeli nad njim danju i no}u. Uvjerenasam da kod Boga ne}e zaboraviti svog padre Iliju, kojega je od milja zvao ‘Snago moja’; ni padre Iku, kojiga je uvijek nasmijavao svojim {aljivim dosjetkama; ni svu ostalu bra}u i sestre, jer svi su bili sretni da ba-rem u ne~em mogu pomo}i svom dobrom i dragom padre Bepu.»

A mje{tani Bola, gdje je padre Bepi bio ùpnik i domorodac, dali su u tisak – kako navodi padre Randou spomenutom Ljetopisu – sljede}u oprosnicu: «Vrijeme ne }e mo}i izbrisati uspomenu na lik na{eg du-gogodi{njeg ùpnika, mje{tanina, tje{itelje àlosnih, iskrenog prijatelja svakog ~ovjeka. Vama @upni~e,dragi na{ o~e Bepi, trajna ljubav i zahvalnost od svih va{ih mje{tana, Bola». Sli~nu su oprosnicu tiskali ioni stanovnici Bola koji su nastanjeni u Splitu…

A {to re}i o padre Bepinoj ljubavi prema Bogu?

Gotovo je i suvi{no o tome govoriti kad znamo da je Kristova rije~: «[to god ste u~inili jednome odmoje najmanje bra}e, meni ste u~inili.» Ipak, evo i s tog podru~ja nekoliko dragocjenih svjedo~anstava:

Na{ fra Ante Kova~evi} tvrdi da se dvije godine uzastopce na{ao u koru, u Bolu, dok je padre Bepikle~e}i molio krunicu, i to na sam blagdan Boì}a. «Ne!, nije mi se pri~inilo. Svojim sam o~ima vidiokako mu od ganu}a teku suze niz lice.»

Na{ fra Ivo Plenkovi} smatra da je padre Bepijeva ljubav prema Bogu dolazila do izraàja ~ak i kroznjegovo pjevanje. «Kad god sam ga slu{ao kako u Do{a{}u pjeva ‘Rosite, nebesa...’ ili u korizmi ‘Retke izmuke Kristove’, svaki sam put bio potresen do dna du{e.»

Padre Bepieva ljubav prema Bogu odraàvala se i u njegovoj tanko}utnoj savjesti. «Posljednji je danmjeseca svibnja», pripovijeda on na{em fra Karlu Posavecu. «Deset je sati i spremam se na po~inak. Oko


mi zapne na zidni kalendar i spontano prebacim list od tog mjeseca iza ostalih listova. Legnem izapo~nem svoju starinsku molitvu: ‘Jo gren u posteju moju kako u greb moj, ako ustanen fola ti budi Boèmoj, ako priminen primi duh moj.’ Jedva sam izgovorio posljednje rije~i ove molitve, a savjest me preko-ri da su one u proturje~ju s onim {to sam malo~as u~inio, prebaciv{i onaj list kalendara kao da sam siguranda }u sutra ìv osvanuti. Ustanem, vratim ga natrag, ponovno legnem i tada istom – mirno zaspim.» A daje doista uvijek ra~unao s mogu}no{}u Bo`jeg poziva, evo jo{ jedne njegove izjave: «Svake ve~eri prijepo~inka izvu~em klju~ iz svoje brave, ali samo napola. Ako se dogodi da po no}i umrem, bra}a ne}e mo-rati razbijati vrata, nego }e rezervnim klju~em, - jer u ekonomatu postoje duplikati klju~eva svih soba -gurnuti izvana moj klju~ i sobu otklju~ati bez problema.»

Odakle padre Bepu toliko bogatstvo ljubavi?

Ovo nam se pitanje samo od sebe name}e nakon {to smo ~uli tolika svjedo~anstva o njegovoj ljubavi.Zasigurno su ga ve} u obitelji u~ili da s ljubavlju uzvra}a sve one znakove pa`nje kojima je bio okruènkao deveto i posljednje dijete. Ipak, drìm da je do tolike ljubavi do{ao preko svoje izvanredne pobo`no-sti i odanosti prema sv. Josipu. Naime, kao poo~im Sina Bo`jega sv. Josip se trajno napajao na izvoruVje~ne ljubavi i Crkva ga ne bez razloga naziva «uzorom svih kreposti», pa prema tome i ljubavi. A o pa-dre Bepijevoj odanosti prema sv. Josipu govori nekoliko ~injenica. Kad je g. 1912. imao u}i u novicijat,vru}e je èlio i u redovni{tvu zadràti svoje krsno ime Josip. U ono vrijeme to nije bio obi~aj. Ali {to nijeuspio on, uspjelo je posredovanje njegova oca, koji je tako|er bio veliki {tovatelj sv. Josipa. Nadalje, izvi{e sam izvora doznao da se padre Bepi danomice molio sv. Josipu. Nakon {to bi svakodnevno izmoliobarem jedan dio krunice, nadodao bi i molitvu koja se u na{em Redu moli za vrijeme listopadskihpobo`nosti tako|er poslije krunice: «K tebi se, o sveti Josipe, utje~emo u svojoj nevolji…» Naposljetku,padre Bepi je sam napisa u svojoj autobiografiji da je uvijek nosio sa sobom, kamo god je bio premje{ten,uokvirenu sliku kipa sv. Josipa iz istoimene crkve u Bolu, u Podbarju, koju mu je otac darovao kad jeoti{ao u novicijat.

Moj opro{taj s padre Bepom

@ivio sam u na{em kor~ulanskom samostanu kad je do mene doprla vijest da je padre Bepi na umoru.Upravo sam se spremao za misije u centralnu Bosnu, u ùpu Jela{ke. U tom apostolskom pothvatu prik-lju~it }e mi se na{ fra Mato Bo{njak, iz Zagreba. Krenut }emo iz svojih sjedi{ta u isto vrijeme i, ako svebude teklo po planu, na}i }emo se u Jela{kama dan prije po~etka misija. Ali ako je padre Bepi na umoru,po povratku ga zasigurno ne}u na}i ìva. Zato bez doumljivanja, umjesto preko Metkovi}a, krenem prekoSplita, da ga jo{ jednom vidim i da mu na taj na~in o~itujem svoju ljubav i zahvalnost. Po dolasku se naj-prije javim prioru Luki, kako je i red, i doznam da je padre Bepi ve} od jutros u komi. U njegovoj sobi na}i}u sestru Ksaveriju gdje sjedi i moli. Ulazim i kao {to sam uvijek obi~avao, ve} s vrata viknem «PareBepi, kako ste?» Prene se, kao da sam ga probudio, pa }e mi posve tiho, ali s onim svojim karakteristi~nimsmije{kom ‘Ne vii~!, ne vii~!’…

Onih se godina pri~alo kako svojom «jerihonskom trubom» budim i umiru}e. A ja sam bio sretan {tomi je jo{ jednom pokazao da me voli i kada galamim.

Fr. Drago Kolimbatovi}


NA[I POKOJNICI

o. PAVAO NJEGOVEC OP(18. 02. 1920–02. 11. 2003.)

S nadom u uskrsnu}e, opremljen sakramentima umiru}ih, na Du{ni dan, 2.studenoga 2003. god., u 83. god. ìvota, 56. god. redovni{tva i 50. god.sve}eni{tva, preminuo je na{ subrat, dugogodi{nji ~lan dominikanskog samo-stana Sv. Nikole u Kor~uli, o. Pavao (Petar) Njegovec. Sprovod, na grobljuSv. Luke u Kor~uli (4. 11. 2003), kojemu je neposredno prethodila sv. misa,vodio je o. Ivan Mateljan, provincijal Hrvatske dominikanske provincije uzprisutnost brojnog sve}enstva, redovnika, redovnica, prijatelja i gra|anaKor~ule.

Sprovodno slovo drào je o. Drago Kolimbatovi}, novi ~lan samostana Sv.Nikole, prvi i dugogodi{nji redovni~ki suputnik o. Pavla. Iz ovoga posmrtnogslova donosim najbitnije crtice ìvota o. Pavla.

O. Pavao Njegovec se rodio 18. 2. 1920. god. u [kriljevcu kao ~etvrto inajmla|e dijete u svojoj obitelji. Kr{ten je s imenom Petar u ùpi Marge~an uHrvatskom zagorju, gdje je zavr{io osnovnu {kolu. Klasi~nu gimnaziju je

poha|ao i uspje{no maturirao u Vara`dinu, a potom 1944. god. zapo~eo studij na Prirodoslovnom fakul-tetu Sveu~ili{ta u Zagrebu. Na istom fakultetu u to vrijeme je studirao i mladi, nadobudni dominikanac o.Ton~i De{kovi} s kojim se o. Pavao ubrzo sprijateljio, a potom odu{evio redom kojem je pripadao o.Ton~i te je nakon ~estito odra|enog ~etvrtog semestra stupio u dominikanski red i zapo~eo novicijat uDubrovniku uzev{i redovni~ko ime Pavao. U Dubrovniku je, na Dominikanskom filozofsko-teolo{komu~ili{tu, zavr{io studij i na blagdan Sv. Petra i Pavla, 29. 6. 1953 . zare|en za sve}enika. Kao redovnik,dominikanac, o. Pavao se odlikovao revno{}u obdràvanja redovni~kih pravila, razborito{}u, istan~animosje}ajem za bratsku ljubav i zajedni~ko dobro te je u mnogim samostanima u kojima je boravio biran zasamostanskog priora i starje{inu. Njegov uzoran ìvot privla~io je i druge. Stoga nije ~udno da su iznajuèg kruga obitelji i rodbine potekle dvije redovnice, dominikanke i jedan sve}enik, dominikanac.Drugo njegovo osobito dominikansko obilje`je je bilo apostolat propovijedanja i ispovijedanja. Kaopu~ki misionar, sam ili sa subra}om, odrào je brojne pu~ke misije (samo s o. Dragom jedanaest, a s o.Random devet) i to na visokoj razini te su mnogi ùpnici traìli ba{ njega. Da je njegovo propovijedanje iapostolat proizlazilo iz obilja kontemplacije govori ~injenica da je odrào preko pedeset duhovnih vje`biu raznim, mu{kim i ènskim redovni~kim zajednicama, te da je bio dugogodi{nji duhovnik sestara domi-nikanki u Kor~uli. Kao ispovjednik odlikovao se velikom razborito{}u i blago{}u te su ga, ~ak i kada jesve teè silazio do sakristije i ispovjedaonice, mnogi vjernici traìli za ispovijed.

Molitva i osobita odanost prema Blaènoj Djevici Mariji bili su jedno od najvidljivijih obilje`ja o. Pa-vla. Njegovi prsti i usne bili su trajno zaposleni Krunicom. âk kada je u bolesti toliko onemo}ao te vi{enije mogao dràti krunicu u ruci, i tada je micao prstima kao da moli krunicu. A samo dva dana prije smrtipjevao je sa subra}om njemu tako dragu pjesmu Majko Bo`ja Bistri~ka, moli se za nas. Mi smo tvoji put-


nici, blagoslovi nas. Zdravo, zdravo, zdravo Marijo! To su mu bile i posljednje izgovorene rije~i ne bezrazloga ispjevane njegovoj i na{oj nebeskoj Majci. Tako je, okruèn molitvom i pa`njom subra}e te istin-skom njegom i ljubavlju sestara dominikanki, na sam Du{ni dan, preminuo na{ dragi o. Pavao. ^vrsto senadamo za to s po{tovanjem i ljubavlju molimo da }e o uskrsnu}u mrtvih Gospodin na}i o. Pavla tamogdje svi dominikanci ~eznu dospjeti pod pla{tem Bezgre{ne Djevice i Majke iz molitvenog sna sv. ocaDominika.

o. Mato Bo{njak, OP

Hvala, pater Pavle!

U nedjelju 2. studenoga, na spomendan svih vjernih mrtvih (Du{ni dan), pridruìo im se u vje~nosti ina{ o. Pavao Njegovec u 83. Njegove se mladena~ke godine mogu definirati kao razdoblje traènja iisku{enja. Od svojih je roditelja ba{tinio ìvu vjeru da Bog vodi sva~iji ìvot, ali istodobno traì na{e slo-bodno opredjeljenje. Pavao je zarana spoznao da ga Bog zove na jedan poseban na~in ìvota, ali nije znaokamo. Nije ~ekao skr{tenih ruku dok mu ne do|e neko jasno nadahnu}e, nego je slijedio izazove i krenuo.Bog mu je podario èlju za znanjem, za studijem, i ta ga je èlja napokon dovela na pravo mjesto: u domi-nikansku zajednicu. Zaèlio je postati dominikanac. Unato~ isku{enjima {to su dolazila sa zdravstvenestrane, Pavao je postigao taj svoj ìvotni cilj. Prve redovni~ke zavjete poloìo je 1. studenoga 1948., asve~ane 1. studenoga 1951. Za sve}enika je zare|en u Dubrovniku 29. lipnja 1953. Bio je odli~an propov-jednik i ispovjednik, odgojitelj i poglavar, voditelj mnogih duhovnih vje`bi i pu~kih misija diljem domo-vine i izvan nje. Posljednje godine svoga ìvota proveo je u samostanu sv. Nikole na otoku Kor~uli, gdjeje bio dugogodi{nji ispovjednik i duhovnik sestrama dominikankama i njihovu pomlatku.

Pokopan je u zajedni~koj grobnici otaca dominikanaca u Kor~uli 4. studenoga. Sprovodne obrede vo-dio je novi provincijal o. Iko Mateljan uz nazo~nost velika broja Bra}e i Sestara. Po{tovanje o. Pavlu iska-zali su svojom nazo~no{}u i sve}enici orebi}kog i kor~ulanskog dekanata, te mnogi prijatelji i ~lanovisvjetovnoga dominikanskog reda. Zahvalnost p. Pavlu za njegovu dugogodi{nju duhovnu skrb izrekla je,u ime svih sestara, s. Kristina Male{ ovim rije~ima:

«Trebalo je izdràti 83 godine, duge i kratke u isto vrijeme, ìvot prihvatiti i trajno umirati, znati pri-mati, ali i davati, ìvjeti u zajednici i ostati sam, biti prosjak pred Gospodinom, a propovijedati o neiz-mjernosti njegove ljubavi.

U ti{ini samostanskih zidova oslu{kivao si Gospodinov govor i sam iznena|en ~udesno{}u njegovadjelovanja u vlastitom ìvotu. On je lije~io bolesno, rasvjetljavao zapleteno, ~uvao ugroèno. On je budiozaspalo i davao snage za djela na koja te slao. Gospodin je u tebi rastao, a ti si se umanjivao. Na kraju svo-jih dana postao si ponovno dijete, ovisan o bra}i i sestrama u svemu, zaboravljiv i zahvalan za svakupomo}, za bombon ili bananu.

Polako su te napu{tale ìvotne sile omogu}uju}i duhu da neoptere}eno, smireno i s povjerenjem, ura-sta u Gospodina.

Dobar si boj bio, trku zavr{io i svome se Gospodinu vratio. On te pozvao u ovaj ìvot, obradio temilo{}u sve}eni{tva, da nastavlja{ njegovo djelo na zemlji: da pou~ava{ i razja{njava{, da tje{i{ i ohrabru-je{, da opominje{ i pomaè{, da voli{ i opra{ta{.

Godinama si bio duhovnik u na{im zajednicama. Nastojao si nas {to bliè privesti Bogu, budio u namasvijest o uzvi{enosti redovni~kog poziva, èlju da dnevno postajemo bolje i savr{enije osobe. Po{tivao siljudsku slobodu, razumio umor i slabost, uvaàvao postepenost rasta naravnog i milosnog ìvota.


Mo`da ti do sada nismo rekli jednostavni, topli, ljudski HVALA. Kad netko ode, tek onda ga znamocijeniti, tek onda ozbiljnije razmi{ljamo o onome {to nam je zna~io dok je s nama bio. Dok si ìvio, svenam se ~inilo tako obi~no i samo po sebi razumljivo.

Hvala ti, o~e Pavle! Za sve dobro, lijepo i plemenito {to si ljudima, na poseban na~in nama sestrama,darovao, Gospodin ti stostruko uzvratio.

Po~ivao u miru Bo`jem!»

s. Katarina Maglica

O. Krsto Marinov, ofm – brat Marija Roka Marinova

Ro|en je u Primo{tenu 7. prosinca 1926.. Zare|en za sve}enika u Dubrovniku 7. kolovoza 1949., kaomladomisnik djelovao je neko vrijeme u Kotoru. Punih 28 godina poslije toga djelovao je u ùpi sv. Niko-le na Krnjevu u Rijeci i tri godine u Crikvenici. Zatim je premje{ten u Pazin, gdje je tijekom 21 godinepropovijedao, ispovijedao i odràvao brojne te~ajeve duhovnih obnova za razne skupine. U svako dobabio je na raspolaganju za ispovijedi i za savjete. Utemeljio je zajednicu djevojaka koje se Bogu posve}ujuusred svijeta. One djeluju u Hrvatskoj i Sloveniji i pripadaju svjetovnom institutu papinskoga prava, ma-loj franjeva~koj obitelji. Preminuo je u Zadru 10. listopada 2003. Pokopan je u Zadru 13. listopada.

(Slu`beni Vjesnik pore~ko-pulske biskupije, br. 5/03, str. 178.)



SADR@AJ

Uvodna rije~ fr. Provincijala ........................................................................................................... 3

IZ GENERALNE KURIJEPismo u~itelja reda Papi................................................................................................................... 5

IZ PROVINCIJALATAZapisnik I. sjednice provincijskog vije}a ........................................................................................ 7Zapisnik II. sjednice provincijskog vije}a ...................................................................................... 10Obljetnice u 2004. godini ................................................................................................................ 16Obljetnice smrti bra}e ..................................................................................................................... 17Pomirenje i identitet: izazovi za politiku i teologiju u Europi ........................................................ 18Tribine i nove knjige ....................................................................................................................... 20

IZ NA[IH ZAJEDNICAZagreb ............................................................................................................................................. 21@alec – Petrov~e .............................................................................................................................. 24Gru` - Samostan sv. Krià .............................................................................................................. 26Split ................................................................................................................................................. 27Zlatni jubilej sestara dominikanki u Kanadi ................................................................................... 28Crkva i dru{tvena mo} .................................................................................................................... 29Hrvati, europeizam i globalizam ..................................................................................................... 35«Ne vii~, ne vii~!» - sje}anje na p. Bepa ......................................................................................... 39

NA[I POKOJNICIo. PAVAO NJEGOVEC OP ........................................................................................................... 42O. Krsto Marinov, ofm – brat Marija Roka Marinova .................................................................... 44Boì}na posljednica «LAETABUNDUS» ...................................................................................... 45


VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

IZDAJE: Dominikanski provincijalat, Kontakova 1, 10000 Zagreb

UREDIO I ODGOVARA: fr. Ivan Iko Mateljan, provincijal

GRAFI^KO OBLIKOVANJE OMOTA: Ivica Lozina

LIKOVNI PRILOZI: Tihomir Lon~ar

GRAFI^KA PRIPREMA I TISAK: DENONA d.o.o., Zagreb

DATUM: prosinac 2003.

Documents

ZAGREB PROSINAC 2003. - dominikanci.hr · velikim slovima treba nam. Valja nam izvr{iti zada}u nama zadanu i koliko je god mogu}e u`ivati u tome! Redovni{tvo nije kolona osu|enika