ZAVRŠNI IZVEŠTAJ – EKSPERIMENT U SISTEMU …okviru Projekta pod nazivom "Energetska efikasnost i obnovljivi izvori energije - politika podrške na lokalnom nivou za energiju" ("ENergy

ZAVRŠNI IZVEŠTAJ – EKSPERIMENT U SISTEMU

UPRAVLJANJA ENERGIJOM (Zadatak 4.4 ENER-SUPPLY)

ENergy Efficiency and Renewables – SUPporting Policies in Local level for EnergY

Sadržaj:

SADRŽAJ: ........................................................................................................................................................ 2 O PROJEKTU ...................................................................................................................................................................... 4 ZAHVALNOST ..................................................................................................................................................................... 4 UVOD .................................................................................................................................................................................. 5 ODRICANJE ODGOVORNOSTI ........................................................................................................................................... 6

1. VAŽNE INFORMACIJE O UPRAVLJANJU ENERGIJOM (ENERGETSKOM MENADŽMENTU) 7 1.1. UPRAVLJANJE ENERGIJOM KAO KONTINUSLAN PROCES .................................................................................... 7 1.2. EM AKCIONI PLAN ................................................................................................................................................... 9 1.3. ENERGETSKI MONITORING ................................................................................................................................... 10 1.4. ENERGETSKI MENADŽMENT I EMS STANDARDI ............................................................................................... 10

2. SMJERNICE OBUKE ................................................................................................................................ 12 2.1. SMJERNICE OBUKE ZA ENERGETSKI PREGLED OBJEKATA ................................................................................ 12 2.1.1 Sudionici .............................................................................................................................................................. 13 2.1.2. Motivacija .......................................................................................................................................................... 14 2.1.3. Program .............................................................................................................................................................. 16 2.1.4. Raspored i trajanje ........................................................................................................................................ 19 2.1.5. Nastavak ............................................................................................................................................................. 19 2.1.6. Resursi, sredstva i potrebni podaci ......................................................................................................... 20

2.2. SMJERNICE ZA TRENING O IZRADI ENERGETSKE BALANCE ............................................................................. 21 2.2.1 Sudionici .............................................................................................................................................................. 23 2.2.2. Motivacija .......................................................................................................................................................... 23 2.2.3. Program .............................................................................................................................................................. 24 2.2.4. Raspored i trajanje ........................................................................................................................................ 25 2.2.5. Nastavak ............................................................................................................................................................. 26 2.2.6. Resursi, sredstva i potrebni podaci ......................................................................................................... 26

2.3. SMJERNICE ZA PROVOĐENJE TRENINGA O OPSKRBI ENERGIJOM .................................................................... 27 2.3.1 SUDIONICI ............................................................................................................................................................. 27 2.3.2. Motivacija .......................................................................................................................................................... 27 2.3.3. Program .............................................................................................................................................................. 28 2.3.4. Raspored i trajanje ........................................................................................................................................ 29 2.3.5. Nastavak ............................................................................................................................................................. 29 2.2.6. Resursi, sredstva i potrebni podaci ......................................................................................................... 29

3. NAJBOLJE PRAKSE U EUROPSKOJ UNIJI ......................................................................................... 30 3.1. ITALIJANSKA MREŽA MENADŽERA ENERGIJE I DRUGE AKCIJE U JAVNOM SEKTORU: PRIMJENA ZAKONA 10/1991 I INOVATIVNE AKCIJE .................................................................................................................................. 30 3.1.1. Uvod ...................................................................................................................................................................... 30 3.1.2. Zakonodavni okvir ......................................................................................................................................... 32 3.1.3. Evaluacija .......................................................................................................................................................... 35 3.1.4. Faktori uspjeha i neuspjeha ....................................................................................................................... 36 3.1.5. Menadžment FIRE-‐a i podrška menadžerima energije ................................................................. 36 3.1.6. Menadžer energije: promjena uloge ...................................................................................................... 39 3.1.7. Uticaj programa .............................................................................................................................................. 39 3.1.8. Zaključak ............................................................................................................................................................ 40

3

3.2. ISKUSTVA GRČKE U MENADŽMENTU ENERGIJE ................................................................................................. 40 3.2.1 Politika energijske efikasnosti u Grčkoj ................................................................................................. 40 3.2.2 Tržište energijske efikasnosti u Grčkoj i neki izabrani slučajevi EM ........................................ 42

3.3. EUROPSKA ISKUSTVA U MENADŽMENTU ENERGIJE .......................................................................................... 43 3.3.1 Sistem menadžmenta energije u Irskoj – SEI ...................................................................................... 43 3.3.2. Monitoring i određivanje ciljeva – ETSU .............................................................................................. 45 3.3.2. Shema energijskog certificiranja za SMEs – AUDIT II ................................................................... 46 3.3.4. Danski standardi za upravljanje energijom ....................................................................................... 47

4. OPIS AKTIVNOSTI I DOBIJENI REZULTATI ................................................................................... 50 5. ZAKLJUČCI: SMERNICE ......................................................................................................................... 55

Primer koji treba da doda svaki partner ................................ Errore. Il segnalibro non è definito. BIBLIOGRAFIJA ........................................................................................................................................... 56

Regulative i službena dokumenta ....................................................................................................................... 56 Priručnik i izveštaji .................................................................................................................................................... 56 Vebsajtovi ....................................................................................................................................................................... 56

4

O Projektu

Izveštaj o Upravljanju energijom (Energetskom menadžmentu) pripremljen je od strane učesnika u okviru Projekta pod nazivom "Energetska efikasnost i obnovljivi izvori energije - politika podrške na lokalnom nivou za energiju" ("ENergy Efficiency and Renewables–SUPporting Policies in Local level for EnergY" (ENER SUPPLY)) kofinansiranog od strane Evropske Unije kroz Program transnacionalne saradnje Jugoistočne Evrope (SEE). Projekat ima za cilj jačanje institucionalnih kapaciteta na lokalnom i regionalnom nivou vlasti u smislu planiranja i upravljanja politikom i merama u oblasti održive energije. kroz projekat je izvedeno 11 eksprimenata u Upravljanjz energijom u 11 zemalja Jugoistočen Evrope. Sve ukupno u eksperimentu je učestvovalo 83 lokalne institucije i više od 200 zaposlenih i eksperata iz različitih teritorija.

Ovaj izveštaj je završni alat i zasnovan je na iskustvu proizašlom iz ove obuke. Razvijen je od strane eksperata i preveden u sve jezike projekta.

Za više informacija o projektu možete pogledati veb sajt projekta: www.ener-supply.eu gde možete naći i link za učenje na daljinu (e-learning platform).

Zahvalnost

Poglavlja su razvijena zaslugom Centra za obnovljive izvore energije i uštede iz Grčke (CRES), koji je odgovoran za celokupan eksperiment u Sistemu upravljanja energijom (SUE) kroz ličnost dr Haralambosa Malamateniosa, Italijanske federacije za racionalno korišćenje energije (FIRE), kroz ličnost starijeg ekperta Danijelea Fornija i starijeg eksperta Đuzepea Tomasetija, kao i menadžera Projekta marka Kaponigra. Ovi stručnjaci su radili i na konačnoj pripremi ovog izveštaja

Predstavnici zemalja učesnica na projektu dodatno su doprineli svojim znanjem i iskustvom: Patricija Karluči, Aurelio Gripa, Ivana Meca, Elena Kitanovska, Aleksandra Kapsimalova, Azrudin Husika, Maša Bukurov, Milana Perić, Milovan Medojević, Margareta Zidar, Nikoleta Ion, Anka Popov, Angel Nikolaev, Cvetoslava Coneva, Nikolaj Nikolov, Besim Islam, Melita Lamljari, Jana Naščakova, Rastislav Ručinski, Vilma Eri. Njihove mogućnosti u sprovođenju celokupnog eksperimenta i postavljanju mera i akcijabile su osnov za valjano sprovođenje aktivnosti.

Posebnu zahvalnost dugujemo zaposlenim u lokalnim i regionalnim samoupravama koji su uzeli učešće u okviru obuka tokom projekta, sarađivali na projektu i prikupljali podatke i bez čije podrške ne bi bilo moguće privesti projekat kraju i postići sve rezultate.

5

Uvod

"Završni izvještaj - eksperiment u Sistemu upravljanja energijom (SUE), " (rezultat zadatka 4.4 projekta) ima za cilj da predstavi detalje celokupnog eksperimenta SU sprovedenog u okviru Padnog zadatka 4 projekta. SUE-eksperimenti je sam po sebi kompleksna simulacija nekoliko alata politike energetske efikasnosti:

- Postavljanje procena potreba - Izrada energetskih pregleda - Javne nabavke za kupovinu mernih uređaja - Energetski bilans - Analiza snabdevanja - Informativne kampanje.

Ovaj izveštaj obuhvata glavne rezultate postignute SUE na lokalnom nivou (tj. na teritorijama koje učestvuju u projektu) i takođe Uputstva za obuku, na osnovu iskustva obuke izvršene u toku trajanja projekta. Izveštaj je obogaćena opisom modela evropskih SUE, sa posebnim osvrtom na italijanske i grčke slučajeve (kao "starijih" članica EU).

Završni izveštaj o eksperimentu u okviru SUE preveden je i adaptiran u svih 11 zemalja jugoistočne Evrope uključenih u projekat ENER-SUPLAJ. U nekim slučajevima takođe su dati predlozi o tome kako da se poboljšaju zakoni (smernice). Ovi predlozi se zasnivaju na iskustvu energetskog menadžmenta u Italiji i Grčkoj, kao i na eksperimentu u Upravi lokalnih vlasti (LA). Većina aktivnosti bila je usklađena sa aktivnostima koje već postoje u lokalnim samoupravama, kao što su izrada energetskih pregleda i bilansa. Partneri, uključeni u eksperiment, razvili su energetski bilans u skladu sa smernicama EU "Baseline Emissions Inventory". U nekim slučajevima eksperiment je doveo do pristupanja Sporazumu gradonačelnika (Travnika u Bosni i Hercegovini, Budaors u Budimpešti, Titel u Srbiji), u drugima pružio je podršku procesu približavanja Sporazumu gradonačelnika (Dolni Čiflik u Bugarskoj, Tripoli u Grčkoj), u drugima je podržao potpisnike (Mihalovce, Slovačka, Skoplje, Bivša jugoslovenska republika Makedonija, Slobozia, Rumunija) i u nekim drugima je doneo zaključak za kompletan Akcioni plan održivog razvoja energetike - SEAP (kao u slučaju Potence u Italiji).

6

Glavni cilj izveštaja je da pruži smernice i sugestije čitavoj tehničkoj zajednici javnih planera, inženjera, ekonomista i drugih profesionalaca koji rade sa lokalnim samoupravama u smislu: - kratak pregled šta je upravljanje energijom i kuda vodi; - Šta je neophodno da se uključi u osnovnu obuku; - Šta treba da se uradi da bi se poboljšalo stanje stvari. U razvoju prvih poglavlja (istorija upravljanja energijom, ISO 50001 i standardi sistema za upravljanje energijom, sadržaja predložen obukom), kao i za "najbolje prakse" sistema za upravljanje energijom širom EU (Poglavlje 3) posao urađen u drugim projektima je kapitalizovan, kao što su: 1. Evropski socijalni fond - Inicijativa Zajednica ADAPT, Ugovor br 124/375, naslov: "Specijalizacija inženjera i drugih naučnika u akcijama energetskih pregeldlja". (European Social Fund – Community Initiative ADAPT, Contract Nr 124/375, title: “Specialisation of Engineers and other Scientists in Energy Audit Actions”) 2. Inteligentna energija - Evropa, ugovor, br. EIE/04/246/S07.38678, naslov: "Benčmarking i šeme upravljanja energijom za SUE - Bes".( Intelligent Energy – Europe, Contract N°: EIE/04/246/S07.38678, title: “Benchmarking and Energy Management Schemes in SMEs - BESS”.

3. Inteligentna energija - Evropa, Ugovor br.: EIE/04/113/S07.38648, naslov: "Promocija prakse upravljanja energijom u tekstilnoj industriji Grčke, Portugala, Španije i Bugarske - SEM-tekstil".( Intelligent Energy – Europe, Contract N°: EIE/04/113/S07.38648, title: “Promotion of Energy Management Practices in the Textile Industries of Greece, Portugal, Spain and Bulgaria - EMS-Textile”.)

4. Inteligentna energija - Evropa ugovor, br. : IEE/07/760 / SI2.499406, naslov: " Evropsko prvenstvo mladih energetskih menadžera - EIEManager prvenstvo".( Intelligent Energy – Europe, Contract N°: IEE/07/760/ SI2.499406, title: “European Young Energy Manager Championship - EYEManager Championship”.

U isto vreme definicije i/ili smernice drugih aktivnosti koje vode ili su podržane od strane Evropske Unije i drugih nacionalnih agencija u potpunosti su iskorišćeni. U ovom trenutku, potrebno je dodati da izveštaj ne teži da se "ponovo izume točak", ali u odgovarajućim poglavljima cilj je da obezbedi odgovarajuću širenje suštinskog znanja aktuelnog evropskog upravljanja energijom.

Odricanje odgovornosti

Autori preuzimaju punu odgovornost za informacije i stavove izložene u ovom priručniku. Ovi stavovi ne predstavljaju gledišta ili stavove Evropske komisije, ko-finansijera projekta. Iako ovaj izveštaj nesumnjivo pruža korist mnogima, za sve greške i propuste koji se javljaju u izveštaju u potpunosti su odgovorni autori.

7

1. Važne informacije o upravljanju energijom (energetskom menadžmentu)

Biti ekonomski konkurentan na globalnom tržištu i raditi na povećanju ekoloških standarda za smanjenje zagađenja vazduha i vode bili su glavni vodeći faktori u većini troškova rada i kapitalnih troškova investicionih odluka za sve poslovne, industrijske ili vladine organizacije. Upravljanje energijom ili Energetski menadžment (EM) je važno sredstvo da se pomogne organizacijama da ispune te kritične ciljeve. Upravljanje energijom (EM) može se definisati kao kontrola energetskih tokova kroz sistem, tako da maksimizuju neto dobrobit u sistemu. To podrazumeva prikupljanje, analizu i praćenje informacija o korišćenju energije, kao i identifikaciju, procenu i sprovođenje mera za štednju energije (EC, 1995).

Postoje brojni razlozi da se upravlja energijom, polazeći od činjenice da dobro upravljanje energijom u zgradama može da smanji troškove energije i ekološke štete. Pored toga, mnogi energetski problemi vezani su za probleme u sektoru usluga. Rešavanje ovih problema ima za krajnji efekat poboljšanja kvaliteta radne sredine, što će povećati moral zaposlenih i produktivnost. Ovi efekti mogu desetostruko pospešiti energetske uštede.

1.1. Upravljanje energijom kao kontinuslan proces

Postoje različiti nivoi na kojima mogu da se energetski relevantne aktivnosti biti planiraju i sprovode. S jedne strane, postoji koncept sveobuhvatnog energetskog planiranja (EM akcioni planovi), koji između ostalog obuhvataju:

• Dobro definisane ciljeve,

• Analiza postojećeg stanja,

• Analiza mogućih mera i scenarija,

• Definisanje akcija i projekata

• Implementaciju i evaluaciju.

S druge strane, postoji mogućnost sprovođenja pojedinačnih mera koje nisu povezane ili ugrađene u koncept sveobuhvatnog energetskog planiranja. Ideja je da se identifikuju i uporede različite mere, samo vrlo grubo, bez prikupljanja gomile podataka i bez projektovanje čitavog akcionog plana. Umesto toga, odabira se samo jedna mera i realizuje kao jedan projekat, odmah.

Mora se naglasiti da je upravljanje energijom dugoročna obaveza, ne samo nešto što se sprovodi jednom, a zatim napušta. Ako energetski menadžer pravilno sprovodi fazu preispitivanja akcionog plana, a zatim plan kontinuiranog poboljšava, napredak je već pokrenut. Međutim, potreba za stalnim unapređenjem je imperativ.

Prema programu "ENERDŽI STAR" (ENERGY STAR), iniciranom od strane američke Agencije za zaštitu životne sredine (EPA), za uspostavljanje uspešnog programa upravljanja energijom trebalo bi da se sledi 7 osnovnih koraka:

8

• Korak 1 - Obavezati se za stalno poboljšavanje: Osnovni elemenat uspešnog upravljanja energijom je posvećenost. Organizacije se obavezuju da odrede osoblje i sredstva za postizanje kontinuiranog poboljšanja.

• Korak 2 - Procena uspešnosti: To je periodičan proces ocenjivanja potrošnje energije za sve važnije objekte i funkcije u organizaciji i uspostavljanju osnova za merenje budućih rezultata sprovedenih mera energetske efikasnost.

• Korak 3 - Postviti ciljeve: Dobro postavljeni ciljevi dnevno vode kroz donošenje odluka i osnova su za praćenje i merenje napretka. Komuniciranje i postavljanje ciljeva može da motiviše zaposlene da podrže napore za upravljanje potrošnjom energije u celoj organizaciji.

• Korak 4 - Kreiranje Akcionog plana: Trebalo bi koristiti detaljan akcioni plan kako bi se obezbedila sistematičnost procesa za primenu mera za poboljšanje energetskih performansi. Akcioni plan se redovno ažurira, najčešće jednom godišnje, tako da odražava dostignuća, skore promene u performansama i prebacivanje prioriteta.

• Korak 5 - Implementacija Akcionog plana.

• Korak 6 - Ocena napretka : Evaluacija napretka uključuje formalnu reviziju i podataka o korišćenja energije i aktivnosti sprovedenih kao deo akcionog plana u odnosu na postavljene ciljeve.

• Korak 7 - Priznavanje dostignuća: Pružanje i traženje priznanje za dostignuća upravljanja energijom je dobar korak za održavanje podrške programa.

Slika 1: Sedam koraka energetskog menadžmenta, prema programu "Enerdži star"

9

1.2. EM Akcioni plan

Akcioni plan upravljanja energijom mora da sadrži, kao minimum, sledeće komponente:

1. Dobro definisane ciljeve

2. Upravljanje strukturama izveštavanja

3. Zahteve za resursima, internim i eksternim

4. Finansijske investicione kriterijume

5. Plan aktivnosti

6. Praćenje potrošnje energije i ciljanje aranžmana

7. Angažovanje osoblja i struktura izveštavanja

8. Izrada plana obuke (za zaposlene - stanare).

Mnogi ljudi misle da upravljanje energijom počinje i završava sa energetskim pregledom. Ovo je delimično tačno, jer, iako je energetski pregled ključni korak, to nikako nije jedini korak u programu energetske efikasnosti. Implementacija preporuka iz energetskog pregleda iziskuje stalno upravljanje tokom niza godina; i ovo će formirati dividendu koje će rasti svake godine. Pored toga, posle prvog sveobuhvatnog energetskog pregleda koji treba da bude sproveden u objektu, neophodno je uspostaviti kontinuirano praćenja, i više ciljane provere treba izvršiti tokom vremena. Rezultat energetskog pregleda je detaljan akcioni plan za sprovođenja predloženih mera energetske efikasnosti u određenom vremenskom roku, zasnovan na vremensko-programskim principima. Planiranje bi trebalo da se sprovede za svaku fazu implementacije i obuhvata:

• ciljevi i mere koje treba sprovesti u svakoj fazi, • vremenski raspored svake faze, • traženu organizaciju i budžet za sprovođenje mera, • određivanje načina na koji će se napredak rada pratiti, • razgraničenje monitoringa/ merenje i/ili evaluacije procedure rezultata svake faze.

Za određivanje ciljeva svake energetske faze, treba da bude uzeta u obzir očekivana ušteda energije koja je rezultuje prethodne faze implementacije. Kao rezultat toga, u svakoj fazi ciljevi treba da se postavlja u odnosu na objektivnu potrošnju u prethodnoj fazi, a ne u odnosu na početnu energetsku situaciju. Zajednički kriterijum za razgraničenje ovih ciljeva je da svaka faza obezbede takve pogodnosti za preduzeća koje će opravdati, kako potrebna ulaganja za sprovođenje mera, tako i nastavak akcionog plana. Kao zaključak, za pravljenje akcionog plana ušteda energije, sledeće stavke treba uzeti u obzir:

• skaliranja predloženih mera, jer to proističe iz energetskog pregleda;

• kombinacija različitih energetskih projekata adaptacija, kao i njihovu koordinaciju sa drugim ciljevima preduzeća;

• organizacioni nivo i tehnička sposobnost preduzeća da primeni svaku od predloženih mera ili grupu mera,

• finansijsku sposobnost preduzeća da samo-finansira investicije potrebne za projekte energetske efikasnosti, u odnosu na druge prioritete koji mogu imati.

10

1.3. Energetski monitoring

Efikasnije korišćenje energije zasnovano je na boljem poznavanju korišćenja energije. Stoga je neophodno da imati sistem upravljanja energijom koji kontinuirano prati, analizira, verifikuje i saopštava potrošnju energije, i na taj način poboljšati energetsku efikasnosti. Ovo je takozvani zadatak monitoringa energije, koji mora biti kontinuiran i fokusiran na potrošnju energije i troškove, i mora da pokrije sve oblike energije koji se koriste (struja, gorivo, daljinsko grejanje, drugi).

Potpuni inventar opreme koja konzumira energiju moraju biti dostupna i neprestano ažurirana. Mora da sadrži podatke o kojoj vrsti opreme je reč, funkciju, gde se nalazi i njenu snagu. Moraju biti popunjene i liste perioda rada opreme. Ova analiza može biti pridodata na licu mesta podacima monitoringa, ukoliko su na raspolaganju podaci o potrošnji energije. U srednjim ili velikim zgradama, preporučljivo je da se postavi više strujomera u cilju dobijanja preciznijih informacija.

Podaci monitoringa moraju biti analizirani, predstavljeni u vidu izveštaja i distribuirani među korisnicima objekta. Informacije moraju biti obrađene u zavisnosti od ciljne grupe. Komunikacioni kanali moraju biti izabrani u zavisnosti od ciljne grupe, kako bi se maksimizovali uključenost organizacije i energetsko obrazovanje.

Kao deo energetskog monitoringa, energetski menadžer bi takođe trebalo da često proverava status energetskih ugovara objekta, jer uvek mora postojati odgovarajuća ugovorena snaga: ni veća ni manja od potrebno. Veća ugovorena snaga znači veće troškove. Iako energetski ugovori ne predviđaju smanjenje potrošnje energije, oni mogu proizvesti značajne uštede troškova.

Na liberalizovanom tržištu energije postoji nekoliko dobavljača. U tom kontekstu, svaki korisnik mora da se konsultuje tržište redovno da zatraži bolje predloge za snabdevanje energijom. Pored toga, energetski ugovori moraju biti optimizovani u skladu sa profilom potrošnje energije. Posebno što se tiče struje, postoje specijalne tarife, npr. jeftinije tarife u toku noći. Takve tarife treba izabrati i što je više moguće potrošnje električne energije premestiti u noćne sate. Energetski distributeri obezbeđuju online simulatore ili regulatore koji omogućavaju određivanje najbolje energetske tarife.

1.4. Energetski menadžment i EMS standardi

Prema EU smernicama, zemlje članice treba da se obavežu na 9 % godišnjeg smanjenja potrošnje energije. Prema ovom okviru, CEN je izdao ΕΝ 16001 standard za upravljanje, koji se može primeniti na bilo koju vrstu privatne ili javne organizacije u cilju poboljšanja energetske efikasnosti kroz analizu i optimizaciju energije. Pod "korišćenjem energije" uključene su sve vrste energije, kao što su električna energija, prirodni gas, tečna i čvrsta goriva, TNG i komprimovani vazduh.

Ovo se takođe odnosi na kompanije koje su već uključene u šemu trgovanja emisijama u skladu sa Direktivom EC/87/2003, jer implementacija ovog standarda dovodi do značajnih smanjenja emisija energije, samim tim smanjenja emisije. Princip "planiraj-uradi-proveri-deluj" (Plan-Do-Check-Act) važi i kod ovog standarda. Osim toga, njegova struktura je slična ISO 14001:2004, tako da se može lako integrisati u Upravljanje životnom sredinom ili Sisteme upravljanja kvalitetom. Osnovne prednosti implementacije i sertifikacije EN 16001:2009 su sledeće:

11

Ušteda troškova za energiju Smanjenje emisije ugljen-dioksida i efekta staklene bašte Poboljšanja energetske efikasnosti usvajanjem najboljih dostupnih tehnologija Uštede u troškovima proizvodnje Usklađenost sa zakonskom regulativom Poboljšanje korporativnog imidža Povećanje energetske svesti među osobljem.

Takođe, imajući u vidu da energija je jedna od najkritičnijih izazova sa kojima se suočava međunarodna zajednica, Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO) objavila je 15. juna 2011. godine Međunarodni standard ISO 50001 o sistemima energetskog upravljanja (EMS). ISO 50001 je namenjen da pruži organizacijama sa prihvaćenim okvirima integrisanje energetskih performansi upravljanja u svoje prakse. Multinacionalne organizacije će imati pristup jednom, harmonizovanom standardu primenjenom u organizaciji sa logičnom i konzistentnom metodologijom za identifikovanje i sprovođenje poboljšanja.

Standard treba da postigne sledeće:

Pomogne organizacijama u boljem korišćenje postojećih energetskih konzumenata Kreira transparentnost i olakša komunikaciju u upravljanju energetskim resursima Promoviše najbolje prakse upravljanja energijom i da pojača dobro ponašanje u upravljanju

potrošnjom energije Pomaže u proceni i davanju prioriteta u implementaciji novih energetski efikasnih tehnologija Obezbediti okvir za promovisanje energetske efikasnosti u lancu snabdevanja Podrži poboljšanja u upravljanju energijom u projektima za smanjenje emisije gasova staklene

bašte Dozvoli integraciju sa drugim organizacionim sistemima upravljanja kao što su životne sredine,

zdravlja i bezbednosti. ISO 50001:2011 definiše zahteve za uspostavljanje, implementaciju, održavanje i unapređenje sistema upravljanja energijom, čija je svrha da omogući organizaciji sistematski pristup u postizanju kontinualnog poboljšanje energetskih performansi, uključujući energetsku efikasnost, korišćenje i potrošnju energije. Precizira uslove za korišćenje i potrošnju energije, uključujući merenje, dokumentacije i izveštavanje, projektovanje i postupke nabavke opreme, sistema, procesa i osoblje koje doprinose energetskoj efikasnosti.

ISO 50001:2011 odnosi se na sve faktore koji utiču na energetske performanse koje se mogu pratiti i na koje se može uticati, ali ne propisuje kriterijume performansi u vezi sa energijom. ISO 50001:2011 je dizajniran da se koristi samostalno, ali se može uskladiti ili integrisati sa drugim sistemima upravljanja. Primenljiv je na bilo koju organizaciju koja želi da se osigura da je usklađena sa svojom energetskom politikom i želi da pokaže da to drugima, što može da postigne putem samovrednovanja ili sertifikacijom energetskog menadžmenta od strane eksternog proverivača.

12

2. Smjernice obuke

2.1. Smjernice obuke za energetski pregled objekata

Termin "energetski pregled" može da ima drugačije značenje od zemlje do zemlje i u zavisnosti od pružaoca usluge. On može biti drugo ime za čitav proces (na primer, pregled energije, procena, itd), ali aktivnosti ispunjavaju iste kriterijume koji važe za "energetske preglede". Energetski pregled objekata i/ili industrijskih postrojenja može da varira od letimičnog, brzog prolaska kroz objekte, pa do veoma detaljne analize sa računarskim simulacijama na svaki sat. Generalno, razlikuju se četiri vrste energetskih pregleda i ukratko su opisani u nastavku. Pregled pri prolasku kroz objekat (Walk-through Audit): Ova revizija se sastoji od kratke posete objekta u cilju identifikacije oblasti u kojima jednostavne i jeftine aktivnosti mogu da pruže neposrednu uštedu u potrošnji energije a time i novčanu uštedu. Neki inženjeri ove vrste akcija svrstavaju pod mere održavanja (npr. podešavanje termostata, zamena razbijenih prozora, izolovanje izloženih toplovoda ili parovoda, kao i korekcija odnosa gorivo/vazduh u kotlu).

13

Analiza troškova komunalija (Utility Cost Analysis): Osnovna svrha ove vrste pregleda je da se pažljivo analiziraju operativnih troškova objekta. Podaci o komunalijama za nekoliko prethodnih godina koriste se da se identifikuju obrasci korišćenja energije i vršnih potreba, uticaja vremenskih prilika i potencijala uštede energije. Važno je da energetski revizor jasno razume strukturu komunalija i komunalnih troškova i uveri se da nema grešaka u obračunima mesečnih računa, da odredi najdominantnije stavke u komunalnim računima, ili da identifikuje ako objekat može da ima koristi od korišćenja drugih komunalnih struktura, da kupi jeftinije gorivo i smanji svoje troškove poslovanja. Preporučuje se da energetski revizor prethodno obavi pregled pri prolasku kroz objekat i da se upozna sa objektom i njegovim energetskim sistemima. Standardni energetski pregled: "Standardni pregled" pruža sveobuhvatnu energetsku analizu energetskih sistema objekta. Pored opisanih aktivnosti za prethodna dva pregleda, standardni pregled uključuje razvoj referentnih vrednosti za energetsko korišćenje objekta i vrednovanje energetskih ušteda i troškova efektivnosti izabranih mera štednje energije. Obično se koriste pojednostavljeni alati da se razvije referentni energetski modele i da se predvidi ušteda energije korišćenjem mera za očuvanje energije (kao stepen-dan metod i linearni regresioni modeli). Pored toga, analiza prostog perioda otplate se obično se vrši da se utvrdi isplativost mera za očuvanje energije (ECM). Detaljni energetski pregled: Ovaj pregled je najobimniji, ali i vremenski zahtevan tip pregleda, jer podrazumeva korišćenje instrumenata za merenje potrošnje energije za celu zgradu i/ili nekih energetskih sistema u okviru objekta (npr. krajnji korisnici: osvetljenje, kancelarijska oprema, ventilatori, klima uređaji, itd.) Pored toga, koriste se sofisticirani računarski simulacioni programi da procene i preporuče odgovarajuće energetske potrebe objekta. Takođe, uglavnom se obavlja rigoroznija ekonomska evaluacija mera za uštedu energije, kao što se obično ekonomičnost energetske potrošnje određuje na osnovu analize troškova životnog ciklusa (LCC) (koja uzima u obzir niz ekonomskih parametara kao što su kamate, inflacija i poreske stope), umesto analize prostog perioda povraćaja.

2.1.1 Sudionici

Ovaj dio tečaja EM sustava usmjerea je na tehničko osoblje lokalnih vlasti, tj. LRA je osoblje koje će biti uključeni u istraživanje i daljnje razrade podataka potrebnih za izradu i redovito ažuriranje energetske bilance u LRA-a objekti (zgrade, itd.).Tečaj ne bi trebao biti ograničen samo na inženjere, ali mora biti jasno da energetski pregled zahtijeva puno tehničkih (i financijskih) kalkulacija, obavljanje specijaliziranih mjerenja, kao i vrlo dobro poznavanje energije i njezine uporabe (kako bi se moglo predložiti odgovarajuće mjere za uštedu energije).Različite razine obrazovanja treba ispitati prije početka tečaja, kako bi se prilagodile vježbe (poteškoće i trajanje) i izborne teme u skladu s različitim nivoima znanja sudionika tečajeva.Obrazovanje se uglavnom bavi tehničkim temama kao što su pretvorba energije, provošenje i tumačenje mjerenja, potrošnja energije prema zahtijevanim razinama udobnost i očuvanja zdravlja, itd. Poznavanje osnovnih znanja o energiji, sagorijevanju i CO2 emisijama, procesima i mjerilima potrošnje, preduvjet su za uključivanje u tečajeve. On-line

14

tečaj s završnog testa bi mogao biti način da se usklade znanja sudionika, inače treba dodati prvi uvodni tečaj.

2.1.2. Motivacija

Energetski pregled je opći izraz koji se koristi za sustavni postupak koji ima za cilj dobivanje odgovarajućeg znanja o profilu potrošnje energije zgrade ili industrijskog postrojenja. On također ima za cilj identificiranje i usporedbu isplative mogućnosti za uštedu energije za objekt. U energetskom pregleda: • Glavni cilj je postići uštedu energije, • postoj drugi aspekati koje je potrebno razmotriti (tehničko stanje, okoliš), ali je glavni interes je potrošnja energije i mogućnosti uštede, • Izvješća o mjerama za uštedu energije proizvode, • rad može obuhvatiti sve aspekte energije koristeći opis lokacije ili određene dijelove (sustavi, oprema) nekoliko lokacija (horizontalna revizija) Energetski pregled ima presudnu ulogu u provedbi mjera za uštedu energije i osiguranje ciljeva gospodarenja energijom. Također je važno primijetiti da se energetski pregled nije kontinuirana aktivnost, ali je treba periodički ponavljati. Jedan od glavnih ciljeva energetskog pregleda je snimak structure potrošnje energije na početku s obzirom na referentnu potrošnju ili specifičnu potrošnju za pojedina postrojenja i uređaje. Uz korištenje takvih indeksa, potrošnja energije prije i nakon primjene mjera za uštedu energije se može usporediti. Odgovarajuće analiza podataka o potrošnji energije je važna za ispravno identificiranje trendova i područja poboljšanja. Što se tiče potrošnje energije, najjednostavnija analiza je izrada procjene udjela godišnje potrošnje i troškova energije. To omogućuje jednostavnu procjenu ukupne energetske učinkovitosti zgrade. To uključuje: • potrošnja energije izražene u toe koristeći nacionalne odobrene pretvorbe faktora; • indikatori energetske učinkovitosti za zgradu - izračun [npr. kWh/m2/year]; • procjena udjela u ukupnoj potrošnji i cijeni svakog izvora energije, te određivanje prosječne jedinične cijene u toe za svaki; • izrada tablice ukupne godišnje potrošnje energije, troška i postotka za svaku vrstu energije (kWh, kg, itd.); • izrada dijagrama koji pokazuju grafički udio energije i troškova za sve vrste energije; • gdje su dostupni prijašnji podaci o potrošnji energije, usporediti treba kako bi se identificirali trendove. To nije jednostavan zadatak usporediti potrošnju energije dvije zgrade ili dva industrijska pogona. Doista, veličina, položaj i djelovanje može biti značajan faktori u objektuza korištenje energije. Dakle, energetski auditori obično koriste omjere za usporedbu potrošnje energije različitih objekata sa sličnim svojstvima. Ovi omjeri su općenito izračunavaju se na temelju računa za energiju ili podataka prikupljenih tijekom posjeta. Procijenjeni omjeri tada mogu biti u odnosu na referentne omjere utvrđene na sličnim građevinama (ista funkcija, lokacija, itd.) u cilju procjene energetske učinkovitosti zgrade. Omjer je ekonomski ili tehnički pokazatelj izračunat kao razlomak. Različite vrste brojnika i nazivnika se mogu koristiti za definiranje omjera i, na primjer, što se tiče brojnika najčešće se koristi vrijednost kWh energije (ili primarne energije, izraženo u toe, ili potrošnja energije, izražena u kWh) . Umjesto toga, monetarna vrijednost (npr. eura) za vizualizaciju potrošnje energije se može koristiti, ali ta vrijednost ovisi o različitim gospodarskim parametrima, kao što je stopa inflacije u zemlji. Na kraju, potreba za energijom (u kW) također je moguća opcija. Najčešće korišteni nazivnici su: Ø Jedinice proizvodnje (osobito proizvodnih objekata)

15

Ø Površina prostora ili volumen (kao što su grijanje prostora ili volumen u uredske prostore u m2 ili m3). Ø korisnici (uredske zgrade, škole, hoteli, kazališta ...). Ø Stupanj-dan (općenito s 18 ° C kao osnovne temperature). Ø Teoretski, za potrebe u odnosu na stvarnu potrošnju energije. Obrada svih podataka iz prve faze energetskog pregleda zgrade / jedinica, omogućuje preliminarnu analizu trenda potrošnje energije. Dakle, tijekom istraživanja na lokaciji što uključuje karakteristike energetskih sustava, slika o prošloj i sezonskoj potrošnji energije mogu se dobiti. Koristeći primarne podatke, moguće je izraditi prikaz potrošnje. Takavi vremenski dijagrami moraju biti izgrađeni najmanje sljedećim slučajevima: - Potrošnja električne energije u vrijeme grafikon na satu i / ili dnevnoj bazi; - Potrošnja goriva vremenski dijagram na dnevnoj bazi. Postupak energetskog pregleda dovodi do konačnog određivanja potencijala uštede energije, uz korištenje organizacijskih mjera i jednostavanih aktivnosti koje ne trebaju ekonomsku procjenu kroz relevantne energetske studije. Osim toga, to dovodi do određivanja potencijala uštede energije u određenim područjima i sustavima, za daljnje ispitivanje u sljedećoj fazi energetskih stručnjaka ili putem osoblja u zgradi, kad god je to izvedivo. Ovi potencijalne mjere uštede moraju biti podijeljene u tri skupine s obzirom na potencijal za određenu zgradu (visoka, srednja, niska). To uključuje identificiranje i kvantificiranje troškova energije i isticanje tih mjera koje nude najveći potencijal uštede. Ostali aspekti poput provedbe u vremenskom razdoblju, potrebna ulaganja i period povrata investicije su ključni aspekti za potporu odluci o prioritetima. Obrada svih podataka odabranih u prvoj fazi energetskog pregleda zgrade / jedinica, omogućuje preliminarnu analizu karakteristika potrošnje energije. Dakle, tijekom terenskog istraživanja karakterisitka energetskih sustava, može se dobiti slika o njihovim prijašnjim i sezonskim karakterisikama potrošnje energije. Korištnjem glavnih podataka, moguće je izraditi tablice koje prikazuju potrošnje energije u vremenu. Takvi vremenski dijagrami moraju biti izgrađeni najmanje u sljedećim slučajevima: - Vremenski dijagram potrošnja električne energije u satu i / ili dnevnoj bazi; - Vremenski dijagram potrošnje goriva na dnevnoj bazi. Postupak energetskog pregleda dovodi do konačnog određivanja potencijala uštede energije, uz korištenje mjera promjena ponašanja i jednostavanih i troškovno prihvatljivih aktivnosti koje ne trebaju ekonomsku procjenu isplativosti kroz relevantne energetske studije. Osim toga, to dovodi do određivanja potencijala uštede energije u određenim područjima i sustavima, za daljnje ispitivanje u sljedećoj fazi od strane energetskih stručnjaka ili administrativnog osoba u toj zgradi. Ovi potencijalno mjere uštede moraju biti podijeljene u tri skupine s obzirom na svoj potencijal štednje energije za određenu zgradu (visok, srednji ili nizak). To uključuje identificiranje i kvantificiranje troškova energije i isticanje tih mjera koje nude najveći potencijal uštede. Ostali aspekti poput provedbe u vremenskom razdoblju, potrebna ulaganja i period povrata investicije su ključni aspekti za odluku o prioritetima. Sljedeći korak se sastoji od odgovarajuće financijske analize utvrđenih mjera za uštedu. To je vrlo vrijedna informacija za procjenu ekonomske održivosti mjera. Vjerojatno najjednostavniji tehnika koja se može koristiti za procjenu mjera je analiza perioda povrata. Period povrata investicije se može definirati kao "duljina vremena potrebna za iskorištenje ukupnih neto ušteda prije nego amortizacija izjednači trošak kapitala te mjere '. Nakon što je razdoblje povrata investicije je završilo, svi kapitalni

16

troškovi projekta će biti vraćeni i sve dodatne uštede se mogu promatrati kao čista"ušteda". Što je kraće razdoblje povrata investicije, to je project zanimljiviji. Glavni rezultat energetskog pregleda je izrada izještaja o upravljanju energijom. Ta izvješća imaju ključnu ulogu učinkovitom predstavljanju ključnih informacija svim strukturama,glavnim menadžerima i odgovornim voditljeima enegetskih sustava, kao i svihm korisnicima u zgradi. Stoga trebaju biti prilagođeni različitim potrebama svojih čitatelja. Izvješća bi trebala biti što jednostavanija i točnija, a treba istaknuti područja u kojima se energija ne troši učinkovito.Jezik koji se koristi bi trebao biti jednostavan, ali precizan, a izvješće mora biti pravilno strukturirano. Ova izvješća se mogu dopuniti drugim komunikacijskim alatima, poput prezentacija, biltena, seminara ili videa u cilju promicanja šireg uključivanja korisnika zgrada, te stoga promicati učinkovitu provedbu mjera za uštedu energije.

2.1.3. Program

- Teme predavanja

- Pred-audit faza / Definiranje opsega energetskog pregleda

- Pred-audit faza / Formiranje tima za energetske revizije

- Pred-audit faza / Procjena vremenskog okvira i proračun

- Pred-audit faza / Prikupljanje zgrada informacije

- Energetski audit faza / mjesto obavljanja pregleda i mjerenja

- Energetski audit faza / Analizom prikupljenih podataka

- Energetski audit faza / Izrada planova za uštedu energije

Energetski audit faza / detaljna analiza predloženih mogućnosti gospodarenja energijom

Energetski audit faza / Priprema izvješća energetske revizije

Post-audit faza / Provedba mogućnostima gospodarenja energijom

Post-audit faza / Praćenje i kontrola

Eventualni uvodni dio za ne-tehničara sudionika: -

Energija i snaga

- Mjerne jedinice

- Izgaranjei emisija CO2

- Električna energija i prirodni plin, od proizvodnje / ekstrakcije do potrošnje

- Učinkovitost i emisije za proizvodnju električne energije

- Mjerne tehnike tražene u energetskim pregledima (za najjednostavnija mjerenja)

- Life Cycle Cost analiza

Vježbe (praktična obuka)

Nr 1: Analiza podataka o zgradi i postrojenju

Glavna svrha ove "vježbe" je ocijeniti karakteristike energetskih sustava i obrasce potrošnje energije u zgradi. Značajke zgrade mogu se prikupiti iz arhitektonskih/strojarskih/elektro projekata ili iz

17

razgovora s voditeljem energetskih sustava u zgradi. Obrazac potoršnje energije može se dobiti prikupljanjem računa za energiju i druge komunalne usluge za nekoliko prethodnih godina. Analiza varijacija u tom slijedu računa omogućuje auditoru utvrditi postoje li sezonski i vremenski utjecaji na korištenje energije u zgradi. Ovi podaci mogu se utvrditi pomoću dobro strukturiranog i sažetog upitnika (tzv. Obrazac za prikupljanje podataka kod energetskog pregleda).

Neki od zadataka koje će se obavljati u ovom koraku / u okviru ove vježbe [zajedno s ključnim rezultatima koji se očekuju od svakog zadatka] su:

• Prikupiti za najmanje tri godine podatake o potrošnji energije [identificirati obrazac korištenja energije].

• Utvrditi vrste goriva [odrediti strukturu potrošnje goriva za najveću potrošnju energije].

• Utvrditi obrasce potrošnje goriva po vrsti goriva [odrediti najvišu potražnju za energijom po tipu goriva].

• Razumjeti strukturu troškova za energiju prikazanu na računima (energije i cijene) [procijeniti ako je zgrada kažnjena za vršnu potrošnju i je li moguće kupiti jeftinije gorivo].

• Analizirati utjecaj vremenskih uvjeta na potrošnju goriva.

• Provesti analizu troškova za energiju iz računa izgradnjom vrsti i veličini zgrada (može se odrediti potrošnja energije po jedinici površine) [za usporedbu s tipičnim indeksima].

18

- Nr 2: kratki pregled

- Od ovog koraka, potencijalne mjere uštede energije trebale bi biti identificirane. Rezultati ovog koraka su važni jer se utvrdilo da li je u zgradi potebno provesti detaljni energetski pregled. Rezultati se prikazuju u tabeli u određenom obliku. Neki od zadataka koji su uključeni u ovom koraku su:

- • Identificirati brige i potrebe korisnika.

- • Provjeriti trenutne postupke rukovanja i održavanja.

- • Utvrditi postojeće uvjete korištenja glavne opreme (rasvjeta, HVAC sustav, motori, itd.).

- • Procjena broja korisnika, opreme i rasvjete (obrazac korištenja energije i sati rada).

- Nr 3: Prikaz bazne potrošnje energije

Glavna svrha ovog koraka / vježbe je razvijanje bazanog modela koji predstavlja postojeće korištenje energije i način rada zgrade. Ovaj model će se koristiti kao referenca za procjenu uštede energije zbog prikladno odabranih mjera uštede energije. Glavni zadaci koje treba obavljati tijekom ovog koraka / vježbe su:

• Nabaviti i pregledati arhitektonskie, strojarske, elektro projekte

• Provjeriti, testirati i procijeniti opremu za učinkovitost, performanse i pouzdanost.

• Dobiti operativni raspored za opremu (uključujući rasvjetu i HVAC sustave).

• Razviti temeljni model za korištenje energije u zgradi.

• Kalibracija osnovnog modela koristeći podatke iz troškova za energiju ili iz mjerenja

Nr 4: Ocjena mjera ušteda energije

U ovoj vježbi, popis isplativih mjera uštede energije određuje se uz korištenje uštede energije i ekonomske analize. Sljedeći zadaci se preporučuje:

• Pripremiti sveobuhvatan popis mjera uštede energije (koristeći podatke prikupljene u preliminarnom pregledu).

• Odrediti uštede energije zbog različitih mjera uštede energije relevantnih za zgradu pomoću osnovnog modela korištenja energije razvijenog u 3. koraku.

• Procjeniti početne troškove potrebne za provedbu mjera ušteda energije

• Procijeniti isplativost svake mjere uštede energije koristeći metodu ekonomske analize.

- Nr 5: Priprema izvještaja o provedenom energetskom pregledu

Procedura energetskog pregleda je završena prezentacijom svih prijedloga za uštedu energije, u obliku kratkog tehno-ekonomskog izvješća, koju je izradio energetski auditor i prezentirao upravitelju zgrade / uravitelju postrojenja. Predviđeni zadaci su: - Identifikacija korisnika zgrade i drugih sudionika kojima rezultate provedenog pregleda treba prenijeti; uključenost tih osoba u provedbi mjera uštede energije. - Tehnike izvješćivanja koje mogu olakšati komunikaciju s ciljanom publikom. - Ostali komunikacijski alati koji mogu nadopuniti izvješća o energetskim pregledima, kao i prezentacija, biltena, seminara ili videa u cilju promicanja šireg uključivanja korisnika u zgradi. - Tipični raspored sadržaja o provedenom energetskom pregledu

19

2.1.4. Raspored i trajanje

Naravno može se podijeliti u najmanje tri dijela od po 5 sati svaki, s intenzivnim vježbama, odnosno u četiri puta po pola dana (4 x 4), ako je potreban uvodni dio za tehnički slabije obrazovanu publiku. Dovoljno vremena treba osigurati nakon svake lekcije, tako da sudionici mogu započeti prikupljanje podataka. Za trodnevni tečaj, svaki od po 5 sati, najmanje dva tjedna su potrebna nakon prve lekcije, ili jedan tjedan, ako su računi za energiju već prikupljeni i samo ih treba organizirati. Barem jedan mjesec ili više, u skladu s uvjetima u zemlju i postupcima potrebno je prije trećeg dana treninga, od aktivnosti prikupljanja podataka i mjerenja do početka izrade energetskih tablica, grafikona, bilanci, ikoje su puno zahtjevnije akrivnosti.

Kako je energetski pregled kompletan postupak, počevši od postupaka potrebnih za dobivanje odgovarajućih informacijao profilu potrošnje energije u zgradi ili industrijskom postrojenju, a završava u identifikaciji i rangiranju od troškovno učinkovitim mjera uštede energije, tečaj o načelima provođenja energetskih pregleda može se organizirati kao samostalan (to je slučaj s mnogim relevantnim programa koji se odvijaju diljem svijeta). U tom slučaju, navedenih 15-16 sati trajanja dovoljno je samo za prezentirati osnove postupaka energetskog pregleda. Kao što postoje brojne vrste energetskih pregleda u različitim razinama detalja, vrijeme potrebno za pružanje uvida potencijalnim izvršiteljima energetskih pregleda o svim ključnim aspektima koje bi trebali znati kako bi ostvarili svoje zadatke na odgovarajući način se povećava kako se glavni tematski krug proširuje od "tipičan "- ili standardni energetski pregled na detaljniji (" dijagnostički "). U tom slučaju, puna dva tjedna treninga neće biti dovoljno (ovisno obrazovanju polaznika).

2.1.5. Nastavak

Stručnjak (tj. vješt "trener") će biti dostupan nekoliko mjeseci nakon tečaja za podršku vježbenicima i pokušati riješiti s njima sve poteškoće koje su se pokazale u prikupljanju i obradi podataka, u identifikaciju mjear uštede energije, te u pripremi završne izvještaja o energetskom pregledu. Podrška se obično može osigurati putem e-maila, telefona ili video veze, pojednostaveći razmjenu dokumenata, iako je neke aspekte kao što je npr. kako koristiti analizator plina ili drugu vrstu mjerne ili čak točno pozicioniranje i priključak opreme treba biti prezentirano na licu mjesta (tj. licem u lice).

Susreti se mogu odvijati u manjim grupama podijeljrnima u zonu ili prema tipičnim problemima koji se pojavljuju (npr. dimenzija ili struka lokalnih sudionika), a napredak također može biti organiziran. U tim susretima je moguće podijeliti iskustva i ojačati veze među ljudima koji su uključeni u te aktivnosti u različitim lokalnim vlastima.

20

2.1.6. Resursi, sredstva i potrebni podaci

Energetski ankete su sastavni dio procesa revizije i oni imaju za cilj procijeniti energetske tokove unutar objekata, identificirati energije rasipanje i daje preporuke o budućem gospodarenju energijom u pogonu. Energetski pregledi, osim posebno ciljanih istraživanja, pokrivaju sve aspekte u vezi s voditeljem u potrošnji energije.Energiju Revizija uključuje detaljne ankete u: • da li su sustavi upravljanja i radnih karakteristika objekta ili organizacija: tko je odgovoran za dobivanje energije i učinkovitu potrošnju energije, korištenje određenog prostora ili zgrade; mehanički i elektro usluge, broj i vrstu korisnika, te stanarska obrasci zgrada i prostori, unutarnja stanja unutar prostora i objekata (temperatura zraka, relativna vlažnost zraka, razina svjetline, itd), i radnoj praksi velikih predmeta postrojenja i oprema (opis polja, vrsti tehnologija, postupaka i usluga, koji je dostupan tehnička dokumentacija); § energije do organizacije raznih sadržaja: Popis vrsta izvora energije i podrijetlo; § korištenje energije unutar objekta: Popis najvećih topline i snage potrošača, potrošnja kvantifikacija, planirane i gotovih projekata u području učinkovite potrošnje energije i zaštite okoliša; § postrojenja i opreme unutar objekta; § izrada vrsta zgrada. Kultura upravljanja unutar organizacije može imati veliki utjecaj na potrošnju energije. Stoga je važno utvrditi strukturu upravljanja i prakse koje se odnose na nabavu energije i potrošnje. Održavanje prakse također mogu imati izravan utjecaj na potrošnju energije, tako da je važno da se utvrdi učestalost i kvalitetu postupaka održavanja, te identificirati nove održavanja mjere koje bi mogle poboljšati energetsku učinkovitost postrojenja i opreme Također je važno utvrditi carine i ugovor o nabavi pod kojima organizacija kupljene vlastite energije. To će omogućiti utvrđivanje je li ili nije organizacija kupuje energiju na najnižu cijenu. Drugi važni aspekti biti ispitane tijekom ove faze uključuje analizu postojeće izvješća revizije energije, korištenje obnovljivih izvora energije, zgrada je korisnički mišljenje na izgradnju energije i udobnosti uvjetima, a potrošnju energije opreme inventara. Očito, točnost energetskog revizije ovisi o prikupljanje i unos kvalitetnih podataka. Kako bi se osigurala točnost, odgovarajuće procedure za prikupljanje mora biti uspostavljena. Ako se premalo podataka koristi, bilo Analiza će biti besmisleno. Nasuprot tome, ako su prekomjerne podaci se prikupljaju to će teško analiza postupak. U nekim slučajevima, podaci koji dolaze iz različitih izvora možda neće biti kompatibilan, što usporedbe vrlo teško. Osim toga, može doći do pogrešaka pri metara čitaju na pogrešan način i kad čitanja pogrešno prijavljeni. Podaci iz računa: Prikupljanje podataka iz računa uključuje prikupljanje nekoliko korisnost i troškova goriva, vađenje svoje podatke i uvođenje podataka u računalo.Revizijskih postupaka, obično zahtijeva minimalno 12 mjeseci analizu ideal od 36 mjeseci analize. Postupak se mora provesti kako bi se osiguralo da su u pravo vrijeme razdoblja pokrivena. Važno je da se usredotočite revizije datume o potrošnji datuma a ne za naplatu datuma. Podaci iz m: brojila pruža koristan izvor energije podataka. Međutim, nekoliko se problemi mogu pojaviti i smanjiti točnost podataka, kao što su čitanje izgubio, metara promjene, ili čak metara koji ne čitaju uopće. Stoga, očitanja brojila treba biti potvrđeno i nekoliko kontrola. Na primjer, treba provjeriti da:

o da je točan broj znamenki zabilježen; o da trenutne čitanja su veći od prethodnih mjerenja;

21

o da su očitanja u roku predviđenim bendova potrošnje energije; o datum očitanja brojila.

Priručnik čitanje metara i zapisivao znamenki rukom je dugotrajan proces koji povećava vjerojatnost pogreške. Pametne mjerni sustavi pružaju izvrsnu alternativu ručnim pristup jer oni mogu biti povezani s podacima hvatanje jedinica, ali nisu uvijek dostupni. U situacijama kada postoje mjerenja nije u mogućnosti osigurati dovoljno detaljne informacije o potrošnji energije, možda će biti potrebno instalirati dodatne pod-mjerne opreme. Iako pod-metara dati detaljne i precizne podatke, instalacija od tih opreme može biti skupo i nezgodno. Tijekom posjete na licu mjesta, ručni i stezni na instrumentima može se koristiti za određivanje varijacije nekih građevinskih parametara kao što su unutarnje temperature zraka, razina svjetline i električne energije. Kad dugoročne mjere su potrebne, senzori obično se koriste, a povezano s podacima stjecanja sustav tako izmjereni podaci mogu biti pohranjeni i biti dostupni na daljinu. Osim toga, ne-Intruzivne opterećenja (monitoring NILM) tehnike se također koristi u zadnje vrijeme.

2.2. Smjernice za trening o izradi energetske balance

22

Energetska bilanca u cjelini ukazuje na procjenu energija iznutra, uzimajući i granice sustava. Za specifični teritorij, energetska bilanca može se opisati kao sintetska procjenu energetskih resursa na području. U Italiji je zakon 10/1991 uredio da Regije i lokalne uprave ("Provincije") moraju pripremiti energetski plan koji se sastoji od energetske bilance, prijedloga aktivnosti, pronalaženja financijskih sredstava, postavljanje odgovarajućih ciljeva u skladu s prioritetom aktivnosti, itd. Zakon također određuje prekršaje za općine s više od 50.000 stanovnika - time izravno kontrolira potrošnju tisuće toe (u tonama ekvivalenta nafte) i pripremu plana za korištenje obnovljivih izvora energije. Planiranje, koje obuhvaća energetsku bilancu, na regionalnoj i lokalnoj razini je složen dokument, a na početku je to bio zadatak "ad hoc" nacionalne energetske agencije. Tu je i pokušaj nacionalne energetske agencije stvoriti službeni priručnik za planiranje i pripremu bilanci na lokalnoj razini, ali nikada nije bio objavljen, jer je previše složen za općine srednje veličine.

Veća pozornost održivom razvoju doživjela je procvat u posljednjih nekoliko desetljeća na lokalnoj razini, pa je porastao interes za planiranje i energetske bilance i neki primjeri se mogu naći, i obično pokretan na lokalnoj i regionalnoj razini planiranja. Taj interes u Italiji potvrđuje masovno sudjelovanje u inicijativi Sporazuma gradonačelnika, s više od 1.800 (od oko 3,800 u 2012.g.) potpisnika među lokalnim vlastima, a više od 300 podnesenih sporazuma i akcijskih planova.

Priručnik i predlošci Saveza za razvoj održive energije – obuihvaća bilancu energije i emisija - šire se diljem Italije i Europe, a sada se može smatrati de facto standardom.

Prije nego što odaberete predloške i smjernice Saveza kao opći standard za eksperimentiranje, inicijative na razini EU-a smatrani su korisnima, ali njihovo širenje je prilično ograničeno te u mnogim slučajevima ovisi o sudionicima projekta. Kod korištenja postupka Pakta za energiju i emisije prvi korak je izrada održivi energetski akcijski plan tako da mnogo više ovisi o podršci na političkoj razini.

Smjernice za pokrivaju informacije o tome kako postaviti tečaj na temelju provedenih programa u jedanaest zemalja i iskustvima stečenim u praćenju i sve aktivnosti podrške za stvaranje energetske bilance i bilance emisija.

Teško je dati točne informacije jer postoje mnoge razlike između zemalja, od načina kako prikupiti podatke. Informacije u daljnjem tekstu su vrlo općenite - ne upućuju na određenu zemlju - i pokrivaju najčešće situacije tijekom treninga i pratećih djelatnosti za pripremu energetskih bilanci.

23

2.2.1 Sudionici

Trening je namijenjen tehnički obrazovanim zaposelnicima lokalnih vlasti, onih koji će biti uključeni u pretraživanje i razradu podataka potrebnih za izradu i redovito ažuriranje energetske bilance i emisija.Tečaj ne bi trebao biti ograničen na samo inženjere, ali mora biti jasno da stanje zahtijeva mnogo izračuna i potrebno je da se bave energijom i troškovima. Različite vrste obrazovanja (tehničke, stručne, itd.) među tehničkim osobljem treba ispitati prije početka tečaja, kako bi se prilagodile vježbe (razina i trajanje) i izborne teme u skladu s različitim profilima koji sudjeluju na tečajevima .Ttakođer treba imati na umu da se radi uglavnom o tehničkim temama kao što su pretvorba energije, odabir faktora emisije i pretvorbe, itd.

Neko znanje o energiji, izgaranje/ emisija CO2 i energetskom sektoru je preporučljivo, inače dodatno treba objasniti za netehničke sudionike.On-line tečaj i završni test bi mogao biti način da se uskladi znanja sudionika, inače prvo uvodno predavanje treba dodati.

2.2.2. Motivacija

Zašto obavljanje energetske ravnoteže na općinskoj razini? Opseg i program energetskog stanja nisu uvijek jasni za lokalne tehničko i administrativno osoblje. Uvod o razlozima zašto provoditi analizu nije tako jednostavan zadatak i nužan je za početak. Energetska bilanca je alat koji pokazuje kako se energija koristi na lokalnoj razinii tijekom promatranog razdoblja, tako da je prvi korak za upravljanje energijom na lokalnoj razini i osnova za početak energetskog planiranja. Upravljanje energijom može se promatrati u kratkoročnom do srednjoročnom razdoblju aktivnosti, ovisno o energiji i ekonomskom periodu povrata razmatranih mjera, dok se planiranje aktivnosti promatra u srednjoročnom razdoblju.

Raspodjela ljudskih i ekonomskih izvora za te zadatke zahtjeva političku volju, ali to je dug put, stalne aktivnosti tehničara trebaju pokazati, kroz rezultate i potencijale i da bi se dobila suglasnost za sve razine uprave. S obzirom na izbor metode, također je moguće istaknuti prednosti pokretanja inicijative ulaske u Sporazum gradonačelnika ili druge inicijative. treba ilustrirati i naglasiti, s posebnim prezentacijama kako ove inicijative imaju više fleksibilnosti na početku, kada su neki političari ili zaposlenici više razine prisutni treningu. Prednosti ulaska u savez nisu samo medijska pomocija već i sudjelovanje u međunarodnoj mreži partnera sa sličnim stavovima, suočenih sa sličnim izazovima, kako bi razmijenili ideje i rad rješenja. Postoje i druge naknade (npr. financiranje, prioritet u programima EU-a, itd.) koje bi mogle varirati u vremenu, tako da je potrebno ažurirati stanje ili čak predvidjeti mogući budući razvoj i prikazati u analizi.

Sudionici moraju biti motivirani da preuzmu punu korist tijekom i nakon poduzetih podataka kroz pretraživanje, pripremu i periodičko ažuriranje energetske bilance. Motivacija osobe i lokalne vlasti treba provjeriti prije ulaska, na primjer motivacijsko pismo bi moglo biti potrebno, gdje svaki sudionik objašnjava zašto je bilanca važno za lokalne vlasti (npr. svaku službenu radnju koja se obavi ili namjera da se izradi bilanca ili da se pridružiti Sporazumu) i za nju / njega. Ponovni razgovor o motivaciji na kraju tečaja i usporedba ih s navodima u motivacijskim pisamima, mogla bi biti zanimljiva vježba.

24

2.2.3. Program

Teme lekcija

- Što je energetska bilanca i zašto ulagati vrijeme i resurse u njezinu izradu.

- Sporazum gradonačelnika: što je to i zašto lokalna uprava treba biti dio takve inicijative?

Primarni izvori i finalna potrošnja enegije

- Pretvorbeni faktori prema IEA-Eurostat

- Struktura energetske balance

- Potreba za energijom i kvaliteta energije

- Uloge u općini, privatni kao korisnika i javnosti kao regulatora.

- Izbor sektora u energteskoj bilanci (i zahtjevi Saveza)

- Izvori podataka

- Sporazum gradonačelnika, inventar referentnih emisija i pregled održivog energetskog akcijskog plana. - pokazatelji

- Faktori emisije, standard i Life Cycle Assessment, za goriva, električnu energiju, obnovljive izvore energije i kogeneracije

- Prikupljanje podataka i njegove mogućnosti. Zgrade i javna rasvjeta. Podaci energetskih distributera (čl. 6 Direktive 2006/32/EZ). Ostale metode: intervjui, upitnici, itd.

- Cestovni i željeznički promet

- Lokalna proizvodnja električne energije - Izbor bazne godine

- Normalizacija, temperaturna korekcija, stupanj dana, definicija i međunarodni standardi

- Predlošci - neki od primjera tipičnih mjera (korisno za bolje razumijevanje mogućeg budućeg korak: planiranje)

– Caveat

Eventualni uvodni dio za ne-tehničke sudionike

- Energija i snaga - Mjerne jedinice

- Izgaranje i emisija CO2

- Eletrična energija i prirodni plin, u toe / ekstrakcija na potrošnju

- Liberalizacija energetskog tržišta ako je primjenjiva i ako se ne preklap s programom analizi opskrbe energijom

- Učinkovitost i emisije za proizvodenu električnu energiju

- Life Cycle Assessment pristup

Vježbe

Prvi sastanak

25

Zajedničko čitanje tablice i grafikone energetskih stanja: jedan europski grad slične veličine, možda jedna iz susjedstva. (Nakon tečaja neki od sudionika će čitati te stanja u zemlji, ići više u dubinu, a na sljedećem sastanku imat će drugih zanimljivosti ili nejasnoća o čemu će raspravljati zajedno). Vježba za razumijevanje razlike u primarnoj energiji i finalne potrošnje energije. Zajedničko rezimiranje osnovnih koraka i mogućih izvora podataka.

- Drugi sastanak

Podijelite neke od podataka prikupljenih od strane sudionika (obično najlakše prikupiti: energetski zapisi lokalne vlasti javno dostupnih statističkih podataka, itd.) kako bi razumjeli ono što su važni podaci i kako se pripremili elektroničku tablicu. Vježba pretvorbe energije, raspravljajući sa svim sudionicima o aktivnosti prikupljanja podataka i dijeljenje problema s kojima se suočava i mogućim rješenjima.

- Treći sastanak

Podijelite nove prikupljene podatke (statistički podaci dostupni na upit, podaci iz katastra o zgradama lokalne vlasti, podaci o potrošnji teritorija od energetskih distributera, itd.). Vježbe pretvorbe emisije i izbor pretvorbenih faktora (standardni ili LCA, faktori emisije za električnu energiju, itd.) Raspravljajući sa svim sudionicima o aktivnosti prikupljanja podataka i dijeljenje problema s kojima se suočava i mogućim rješenjima, Primjeri o tome kako izraditi i prezentirati podatke i grafičke prikaze (npr. energije strujanja s Sankey dijagrama, itd.)

- Eventualni Uvodni dio za netehničke sudionik - Vježbe za razumijevanje razlike snage i energije u različitim aplikacijama, Vježba na izračunavanje emisije CO2 iz izgaranja.


Ako publika ili dio netehničkih struka, dodatno u uvodnom dijelu treba objasniti pojmove o energiji, izgaranju/CO2 emisijama, energetske (teorija, jedinica mjere, opskrba energijom, itd.). To bi moglo biti učinjeno kroz predavanje, ako je potrebno zbog svih u publici, ili on-line.

Tečaj će zahtijevati tri i pol dana po 5 sati, sveobuhvatne vježbi ili četiri i pol dana, ako je potreban uvodni dio za netehničku publiku. Dovoljno vremena nakon svake lekcije treba osigurati, tako da sudionici mogu započeti ili nastaviti aktivnosti prikupljanja podataka. Za tečaj od tri i pol dana, najmanje dva tjedna je potrebno je nakon prve lekcije, ili jedan tjedan, ako energetski zapisi lokalne vlasti i lokalnih statističkih podataka su već dostupni i samo treba biti organiziran. Barem jedan mjesec ili više, ovisno o zemlji i uobičajenim postupcima je potrebno za prikupljanje podataka od energetskih distributera, katastra zgrada, itd.

Bilanca energije i emisija zbroj je od radnji za upravljanje teritorijem. Teško je, ako ne i nemoguće pripremiti ravnotežu bez podataka o objektima i sustave, rasvjeti, ugovorima o opskrbi energijom, itd. Tako priprema o stanju treba biti dio šireg programa obuke.

Ako tečaj samostalan, a ne integriran s drugim kolegijima za analizu ospkrbe, izradu energetskog pregleda, trebaocijeniti je li potrebno dodati neka predavnja od pola dana kako bi se dali neki savjeti o tim temama, dodajući također nekoliko sati / dana o: obnovljivim izvorima energije i potencijalima za korišenje, vanjska i unutarnja rasvjeta, promet (više važno za veće lokalne vlastima), studije

26

izvodljivosti, energetsko planiranje, energetske usluga i mogućnosti financiranja od treće strane i upravljanje energetskim sustavima.

2.2.5. Nastavak

Stručnjak će biti dostupan u nekoliko mjeseci (4-6) nakon tečaja, podupirati sve poteškoće koje moraju ispunjavati u prikupljanju i obradi podataka i izradi energetske bilance i inventaru emisija. Podrška obično može biti putem e-maila, telefona ili video veze za jednostavne dokumente. Sastanci manjih grupa po geografskim udaljenostima ili tipičnim problemima, mogu biti važni za napredak. U tim susretima je moguće podijeliti iskustva i ojačati veze među ljudima koji su uključeni u ove aktivnosti u različitim lokalnim vlastima.


Najviše vremena i važan zadatak u energetskoj bilanci je prikupljanje podataka o potrošnji. Prema do izbora, stanje će se pokriti samo potrošnjom izravno (npr. zgrade, javna rasvjeta i sl.) i neizravno (npr. opskrba vodom, odlaganje otpada, grijanje, i sl., ako upravlja općina ili tvrtka u vlasništvu općine) plaća javne vlasti, potrošnja stambenih zgrada, tercijarnim djelatnostima, prijevoz i eventualno industrije.

Najbolji način je da zamolite sudionike da sa sobom nose neke podatke o potrošnji općine. Na taj način će biti moguće napraviti neke vježbe sa stvarnim lokalnim podacima i razmjena iskustva o podacima. Štoviše, budući da prikupljanje podataka obično počinje s računima za energiju, lokalne vlasti, (ako tečaj na analizi ponude nije planiran ili je upravo završio) bit će prigoda razjasniti temeljne aspekte s energetskih računa ili direknim očitanjem, za referentno razdoblje, prikaz poreza - ako se razlikuje u skladu s tim korištenje (npr. zgrade, škole, javna rasvjeta, itd.) - ili ako su ostali porezi (npr. općinski porezi) plaćeni kroz struju.

Imati jasnu viziju vremena i procedura za prikupljanje podataka, u slučaju stručnjaka iz inozemstva bez iskustva u zemlji, bolje da kontaktirate lokalnu vlast u zemlji već uključenu u izradu bilance energije i emisija (npr. putem popisa potpisnika pakta), slične onima koje sudjeluju u treningu.

Podatke potrebne za izradu bilance i koji će se raspravljati i analizirati tijekom vježbe treba zahtijevati od sudionika prije početka obuke. S obzirom na važnost tih podataka, oni bi trebali biti navedeni u uvodnom pozivu.

Optimalno je 15-20 polaznika u svakoj grupi. Naravno, kako bi se poboljšala mogućnost interakcije, dijalog i pitanja / odgovori treba odvojiti vremena. Ako je prisutno više osoba, bolje tijekom vježbe.

U slučaju da stručnjaci dolaze iz inozemstva i ne govore jezik sudionika, simultano prevođenje je visoko preporučeno. Konsekutivno prevođenje je jeftinije i jednostavnije, ali je potrebno gotovo dvostruko više vremena. Postoji opasnost od slabljenja pažnje i više vremena je potrebno za jednaki program.

Za nastavu je potrebno prezentaciju prevedesti na službeni jezik zemlje, pripremiti kopije slajdova za svakog sudionika i osigurati odgovarajući prostor i odgovarajuće termo higrometrijske uvjete.

27

2.3. Smjernice za provođenje treninga o opskrbi energijom

Konačni ciljevi analize opskrbe energijom su također obično jasni za lokalne uprave te u većini slučajeva za cijeli javni sektor. U mnogim situacijama, energija nije jedan od glavnih troškova za upravu. To je ostatak proračuna. Osim toga vrlo je rijetko da uprava vodit točne podatke o potrošnji u smislu financijskih i fizičkih uvjeta. Kako je moguće utvrditi odnos između cijene i potrošnje? Kako utječe promjena cijena? To su najčešće neriješena pitanja za zaposlene u financijskom sektoru i energetske menadžere. Poznavanje profila potrošnje i njegova dimenzija je prvi korak kako bi se pronašlo rješenje za smanjenje troškova energije kroz ponovno pregovaranje o nabavi ili ugovora o pronalaženju novih dobavljača (posebno u razdoblju rastuće liberalizacije). Također je bitno podsjetiti i da je proces energetskog planiranja počinje od vrijednosti potrošnje energije.Dimenzija potrošnje je bitan korak za identifikaciju troškova i priliku za obnovljive izvore i utvrđivanje opsega aktivnosti energetske učinkovitosti.

2.3.1 Sudionici

Tečaj je namijenjen za tehničare i administratore lokalnih vlasti, onih koji će biti uključeni u pretraživanje i razradu podataka potrebnih za definiranje energetskog zakona vlastitog javnog tijela.Tečaj bi trebao biti upućen državnim službenicima koji rade u nabavu, financijskim i energetskim uredima. Također lokalne ESCO ili inženjering tvrtke su dobrodošle. Neke bitne spoznaje o faktorima pretvorbe energije, liberalizaciji tržišta i statistika su bitne. On-line tečaj i završnog testa bi mogao biti način da se usklade znanja publike, inače treba dodati uvodno predavanje.

2.3.2. Motivacija

Analiza opskrbe energijom je alat koji pokazuje koliko se energije koristi u lokalnoj vlasti, to je tzv "energetski račun" lokalne vlasti. Upravljanje opskrbe energijom je kratka aktivnost. Određeni napor u prikupljanju podataka može otežati energetskog manageru i financijskom menadžeru dovršiti zadatak. No politička volja može pojednostaviti rad, stvoriti sinergiju između više ureda i ostvariti pritiska na dobavljača za osiguravanje podataka.Motivacija na političkoj razini može doći iz nekoliko razloga:

- Potreba za izradom plana energije u srednjoročnom - dugoročno;

- U kratkom roku manjak novca u proračunu lokalnih vlasti nameće smanjenje troškova kroz ekonomsku učinkovitost;

- Obveza za kontrolu aktivnosti dobavljača. Sudionici moraju biti motivirani da preuzmu punu korist tijekom i nakon poduzeti podataka pretraživanje, pripreme i periodičkog ažuriranja energetske bilance.

28

2.3.3. Program

Teme lekcija-

- Što je analiza opskrbe i zašto ulagati vrijeme i resurse u nju.

- Struktura cijena energije: struja, prirodni plin i centralno grijanje (na kraju)

- Struja i prirodnog plina, u toe / ekstrakcije na potrošnju

- Liberalizacija energetskog tržišta

- Struktura električne energije i prirodnog plina na tržištu

- Kako čitati račun za energiju

- Izvori podataka i podaci za analizu

- Definicija profila potrošnje energije

- indikatori

- Usporedba različitih ponuda

- Ugovor o preuzimanju energije

- Neki od primjera tipičnih indikatora, kalkulacija, odredbe ugovora, mjerila

Eventualni uvodni dio za ne-tehničara sudionika:

Energija i snaga

- Mjerne jedinice-

Izgaranje i emisija CO2

- Javna nabava (opće informacije).

Vježbe

- Prvi sastanak

Zajedničko čitanje računa električne energije i prirodnog plina (na kraju i grijanje) za lokalne vlasti kako bi razumjeli ono što su važni podaci i kako ih prikupiti u elektroničkom obliku. Važno je prikupiti račune prije sastanka i osigurati početno istraživanje svakog računa u skladu s nacionalnim propisom. Vježba: identificirati različite stavke računa, osobito obračun "energetskih", kao dio ukupnog iznosa. Rasprava sa sudionicima o poteškoćama vezanim uz prikupljanje podataka. To može biti korisno ako će svaki sudionik donijeti kopiju računa.

- Drugi sastanak

Podijelite neke od podataka uključenih u ugovoru o isporuci prikupljenih od strane sudionika (obično najlakše prikupiti: ugovore o lokalnoj vlasti, prikupiti i druge prijedloge prisutne na tržištu, statistički podaci) kako bi razumjeli koji su glavne varijable za usporedbu i kako ocijeniti dvije različite ponude. Vježba za izračun cijene između različitih ponuda. Raspravljajući sa svim sudionicima o odredbama drugih o cijeni unutar ugovora.

- Treći sastanak

Podijelite nove podatke prikupljene od sudionika te izradite pokazatelje (prikupljanje statističkih podataka o stanovništvu i stanovniku će biti vrlo korisno za identificiranje indikatora). Mjerila će se prikupljati prije sastanka.Vježbe za usporedbu pokazatelja i mjerila analize.

Raspravljajući sa svim sudionicima o konačnim rezultatima koje su izradili, usporedba probleme s kojima su se suočili i komunikacija o rezultatima.

29


Tečaj će zahtijevati tri i pol dana po 2 sataz a sveobuhvatne vježbi ili četiri i pol dana ako je potreban uvodni dio. Dovoljno vremena nakon svake lekcije treba osigurati, tako da sudionici mogu započeti ili nastaviti aktivnosti prikupljanja podataka. Za tečaj od tri i pol dana, jedan tjedan je potrebno nakon prve lekcije, ako su podaci iz lokalnih vlasti već su dostupni i samo ih treba organizirati. Barem jedan mjesec ili više, ovisno o zemlji i uobičajenim postupcima je potrebno za prikupljanje podataka od energetskih distributera, itd.

Analiza ponude je zbroj akcija kako bi se optimizirala potrošnja i financijski parametri potrošnje kako bi se kasnije mogli optimizirati. Teško je, ako ne i nemoguće izraditi analizu ponude osnovne znanja o postupcima javne nabave, energetskom tržištu i ugovorima, itd. Istodobno je previše ambiciozan i vremenskim zahtjevno, ako tečaj ne integrira s drugim radnjama koje imaju za cilj koristiti informacije iz analize opskrbe kako bi se smanjila potrošnja energije. Tako bi tečaj o analizi ponude obično trebao biti dio šireg programa obuke upravljanja energijom.

2.3.5. Nastavak

Stručnjak će biti dostupan u nekoliko mjeseci (1-2) nakon tečaja, podupirati sve poteškoće vezane za prikupljanje i razrade podataka, a pri izradi analize opskrbe.Podrška obično može biti putem e-maila, telefonskog ili video veze pojednostaviti udio dokumente. Temeljeno na postupcima razrađenim tijekom treninga, stručnjak može podržavati lokalne vlasti u procesu planiranja za pripremu javne nabave da se definiraju dobavljači energije. Podrška za pripremu radionice uključuje prezentaciju rezultata donosiocima odluka i gradonačelniku.


Opskrba može uključiti potrošnju električne energije, prirodnog plina i / ili daljinskog grijanja (u nekim posebnim slučajevima i drugih goriva za grijanje kao UNP-a). U izradi podaci će se analizirati za usluge kojima upravljaju lokalne vlasti (uredi, škole, sportske, javna rasvjeta, itd. ...). Glavni izvori bit će računi i izjave od distributera. Ponekad je taj zadatak zahtjevan i može zahtijevati više mjeseci (to ovisi od točke isporuke i broj računa). Podaci će biti izrađeni u skladu s računom za razdoblje (mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno ...) kako bi se definirao profil potrošnje. Zbog složenosti nacionalnih propisa vezanih uz poreze i strukture tarifa, jasno definiranje cijene treba biti učinjeno u fazi planiranja. Kako bi se usporedila cijena između različitih ponuda bit će neophodno da se obratite operatorima. Ponekad preliminarni zahtjevi nacionalnog regulatornog tijela, o situaciji na tržištu i stupnuj liberalizacije mogu biti korisni. Što se tiče tečaja o analizi opskrbe optimalno je da imaju 15-20 polaznika u grupi. Naravno, kako bi se poboljšala mogućnost interakcije, dijalog i pitanja / odgovori treba odvojiti vremena. Ako je prisutno više osoba, bolje tijekom vježbe.

Za nastavu je potrebno prezentaciju prevesti na službeni jezik zemlje, primjerak slajdova za svakog sudionika i soba sa adekvatne prostora i uvjeta, 3-4 PC-u kako bi se organizirati vježbe.

30

3. Najbolje prakse u Europskoj uniji

Ovaj dio sadrži kratak opis implementacije menadžmenta energije u Italiji i Grčkoj i legislativnog okvira koje su ove dvije članice EU primjenile. Ovaj dio takođe sadrži i osnovne preuzete međunarodne najbolje prakse u oblasti menadžmenta energije (EM).

3.1. Italijanska mreža menadžera energije i druge akcije u javnom sektoru: primjena Zakona 10/1991 i inovativne akcije

3.1.1. Uvod

Zakon no. 308/1982 nalaže, za velike industrijske potrošaće sa preko 1000 zaposlenih ili potrošnjom energije koja prelazi 10.000 toe/godišnje, obavezu imenovanja osobe odgovorne za racionalno korištenje energije (obično se označava kao menadžer energije - EM). Uprkos tome što su mnoge kompanije zadovoljile ovaj zahtjev iz Zakona, mnogi nisu informisali Ministarstva o njihovim menadžerima energije, postoji nedostatak strukture namjenjene za upravljanje podacima dobijenih od odgovorne osobe i povrh svega nedostataj aktivnosti na ovoj problematici uzrokuju nefunkcionisanje ovog sistema nakon godinu od donošenja ovog Zakona.

Nakon 9 godina, Zakon 9 i Zakon 10 od 9 januara 1991. vezano za implementaciju novog Nacionalnog plana za energiju, postavljeni su mnogi napredni zahjtevi kako bi se promovisalia energijska efikasnost i obnovljivi izvori energije. Član 19 Zakona 10/1991 produžava obavezu godišnjeg imenovanja EM-a, ne samo za velike potrošaće iz industrijskog sektora koji prelaze 10.0000 toe/godišnje, već i za potrođaće iz ostalih sektora čija potrošnja prelazi 10.0000 toe/godišnje. Zakon takođe dodatno definiše ulogu tog iznosa i uključuje sankcije za kompanije i organizacije koje ne ispunjavaju ovu godišnju obavezu. Tada je obaveza za vođenje mreže menadžera energije dodijeljena FIRE-u, Italijanskoj federaciji za racionalnu upotrebu energije.

FIRE je ne-profitna organizacija osnovana od strane ENEA-e (Italijanski zavod za nove tehnologije, energije i održivi gospodarski razvoj), te dvije organizacije, osnovane na temelju Zakona 308/1982 (AIGE, Italijansko udruženje za menadžement energije, te EMC, Energy Manager Club).

U sljedećim godinama, doneseni su brojni zakoni, uredbe, i tehničke norme koje razvijaju ulogu EM postajući vrlo kompleksno polje, s ekspertizom u mnogim područjima - ne samo energija i okolina, već i financija i komunikacija. Glavni cilj definisanja broja (kao prag za potrošnju energije) bilo je stvaranje instrumenta za preduzeća koja imaju značajnu potrošnju primarne energije, da podstiču mjere energetske efikasnosti i podržava menadžment i donositelje odluka (u javnoj upravi) za ostvarivanje održivog razvoja i kako bi mogao igrati centralnu ulogu u racionalizaciji i smanjenju potrošnje energije.

Imenovan EM može biti zaposlenik kompanije koja podliježe obavezi ili vanjski konsultant. Drugi pristup je osobito koristan za mala i srednja poduzeća i lokalne vlasti, koja nemaju potrošnju energije toliku da opravda zapošljavanje posebne osobe.

Uvođenje broja za EM odnosi se na različite sektore, kao što su javni, industrijski, prometni, komercijalni i poljoprivredni. Budući da su EM zadaci horizontalni i da se bave svim aspektima koji se

31

odnose na korištenje energije, njegov/njena uloga je povezana sa svim zakonima i propisima koji se odnose na energetsku efikasnost.

Jedna od glavnih prednosti koje dolaze iz odluke o definisanju praga potrošnje za energetski intenzivne organizacije (i industrijsko i tercijarno-javne uprave) je stvaranje nacionalne mreže, koja bi se lako mogla proširiti i na europski nivo, što je korisno za širenje najbolje prakse i mijenjanje iskustva među imenovanim EMS.

Uspostavljanje zakonske obveze o imenovanju EM nije dao očekivane rezultate. U tom smislu, glavni tržišni neuspjesi su bili i još uvijek se odnose na činjenice da mnogi javni i civilni korisnici nisu imenovali EM, neadekvatan hijerarhijski položaj nekih energetskih menadžera u njihovim tvrtkama, teškoće u uvjeravanju rukovodilaca i donositelja odluka o usvajanju predložene mjere.

Glavni cilj člana 19 Zakona 10/1991 je imenovanje EM-a u svakoj tvrtki koja dosegne prag o potrošnji energije koji je naveden u prethodnim članovima. EM ima zadatak da racionalizira finalnu potrošnju, tako da inicijative koje on / ona će poduzeti treba da imaju snažan uticaj na upravljanje na strani potražnje s prednostima za krajnje korisnike, preduzeća i, naravno, za zemlje s obzirom na održivi razvoj, konkurentnost i ovisnost o stranim zemljama za primarnu energiju.

Energetski Menadžeri se bave provođenjem mjera energetske efikasnosti djelovanjem u svojim organizacijama (industrija i javna uprava), dopuštajući im da predlažu i izvode gotovo sve vrste djelovanja na ovom području. Istraživanje provedeno u FIRE-u 1998. pokazalo je zanimljive rezultate: 10% od postavljenog EMS-a je odgovorio da gotovo 65% u posljednje tri godine provodi mjere energetske učinkovitosti (npr. povrat topline, kogeneracija, itd.).

Italija je uvela obavezan pristup koji može poboljšati sposobnost poduzeća da se suoči s izazovom održivog razvoja. Mora se naglasiti da je ova vrsta obaveznog pristupa uvedena kada cijene energije su i dalje bile vrlo niske, pokazujući pojačanu senzibilnost energetske efikasnosti i njegovoj promociji.

Definisanje brojeva koji se odnose na pragove potrošnje bi trebalo biti koristno za širenje dobre prakse i razmjene iskustava među imenovanim EMS. Čak i ako je svrha imenovanja bila vrlo velika, tržište je pokazalo neku vrstu propusta, koja se odnosi na činjenicu da mnogi javni i civilni korisnici nisu imenovali energetske menadžere i postoji neadekvatan hijerarhijski položaj nekih EMS-a u svojim preduzećima, i teškoće uvjeravanja rukovodilaca i donositelje odluka u prihvaćanje predloženih mjera.

U provedbi i izvršenju programa EM sudjeluju različite organizacije i akteri u Italiji kao što su:

• Ministarstvo gospodarskog razvoja. Odjela Ministarstva za energiju u Ministarstvu je glavni odgovorni za EM program. Ministarstvo daje upute za FIRE i može donositi uredbe, definirati zakonske akte (npr. Zakonodavni dekret 311/2006).

• FIRE. Italijanski Savez za racionalno korištenje energije. Glavna zadaća FIRE-a u EM Programu uključuju sljedeće aspekte:

1. Upravljanje bazom podataka EMS, podrška i obuka EM;

2. Identifikacija problema i širenja najbolje prakse,

32

3. Organizacija radionica i konferencija u Italiji, ponekad u suradnji s drugim organizacijama (npr. ENEA);

4. Podrška preduzećima u postupku imenovanja EM;

5. Praćenje i promicanje uloge EM

6. Objava svake godine knjige sa spiskom imenovanih EM

• ENEA. Italijanska nacionalna agencija za nove tehnologije, energiju i održivi privredni razvoj. U saradnji s FIRE-om, ENEA organizira kurseve za EM.

• Obaveze organizacija. Obaveze kompanija definisne Zakonom 10/1991 se mogu podijeliti u četiri sektora:

- industrijski; - transportni; - javni; - komercijalni i korisnici usluga.

Vlada je dala ENEA-i i FIRE-u oko 100.000-150.000 €/godišnje do 2000. godine za njhove aktivnosti vezano za EM. Danas, FIRE ne dobija nikakvu finansijsku podršku za svoje aktivnosti, iako su procjene da troškovi ovih zadataka koštaju oko 125.000 €/godišnje.

3.1.2. Zakonodavni okvir

Glavni pravni i politički okviri koji reguliraju ulogu EM su: 1. Zakon 308/1982 uveo obavezu imenovanja EM za industrije koje se dostižu potrošnju energije definisanu samim Zakonom; 2. Zakon 10/1991 set obaveza za preduzeća i organizacije s osnovnom potrošnje energije iznad definisanog praga; 3. Ministarski Memorandum 219F 2/3/1992 Glavna zadaća EM je provedba energetskih bilanci, energetskih pregleda i alcija energetske efikasnosti; 4. Ministarski Memorandum 226F 1993/02/03 FIRE upravlja EM bazom podataka i mrežom, dodatno, FIRE podržava i daje organizacione i tehničke savjete EM; 5. Zakonodavni dekret 79/99 i 164/00 Liberalizacija tržišta električne energije i prirodnog plina je učinila ulogu EM složenijom; 6. EM u javnoj upravi daju glavnu ulogu u vezi s obaveznom izjavom o energetskoj efikasnosti za zgrade i u kontroli ugovora za energetske usluge; 7. Organizacije koje su ispunile EM obaveze, mogu izravno sudjelovati u sistemu bijelih certifikata. S obzirom da ne postoji metoda za tačnu procjenu uticaja instrumenta ne postoji, učinjen je dodatni napor kako bi saznali neke podatke koji su neophodni da se uradi kvantitativna analiza.

33

Reference legislation Tasks Indicators Success and Fail factors

Law 308/1983Industrial enterprises with more than 10.000 toe of primaryenergy consumption or 1.000 employes indicate an energymanager

In the first year around 600 energy managers appointed

No application for the next years; no knowledge about possibleresults

The absence of a structure for managing the appointed energymanagers implied the complete failure of the law with regard to thisaspect

Law 10/1991Industrial enterprises with more then 10.000 toe and otherusers with more then 1.000 toe of primary energyconsumption indicate an energy manager

Ministerial memorandum 219/F 1992

The role and the ideal profile of the energy manager aredefined together with the procedure to calculate the annualconsumption in toe.

Around 2.500 appointed energy managers since 1994. A yearlybook published by FIRE collect the appointed energy manager

This time the presence of FIRE as dedicated Association to manageguarantees the appointment procedure

Ministerial memorandum 226/F 1993

FIRE is given the task to manage the Energy Managernetwork and to give technical support to the appointedEnergy Managers

Energy Managers implement energy balances, audits andmake energy efficiency proposals

The yearly updated book with the references of organizations andenergy managers, divided by activity sectors, stimulates theidentification of the energy manager with their role, strenghten theirconfidence and the exchange of information bilateraly or inlocal/sectoral groups/network

Number of audits and energy efficiency proposals implementedAt least an estimated 30-40% of the appointed energy managerssucceded in carring on the aims of law 10/1991 with respect to energyefficieny

FIRE management and support of the Energy Managers network

Energy Managers exchange information and experiences with FIREand obtain technical support. Energy manager understand theimportance of a continuous training and are able to enhance theirskills

Decree of the President of the Republic 412/1993 Number of undertaken support actions in the public sector

Even if the use of RES is mandatory in new and restructured buildings only few Public Administration have fulfilled this obligation. The lackof central control and of public officers formation comported a failure. FIRE is participating in some action to overcome these problems

Law 109/1994 Law 415/1998 Leg.Decree 157/1995 Leg.Decree 65/2000

Energy Manager role is broadened and becomes morecomplex for the changes in the regulatory framework andthe liberalization of electricity and natural gas markets

Number of energy performance and third party financingcontracts stipulated

Leg.Decree 79/1999 Leg.Decree 164/2000

Number of companies that consider the possibility to change thesupplier

In many medium and large enterprises the responsibility for energysupply remains in the responsibility of other managers.This fact hasthe disadvantage of preventing the management to link energy supplyand use in the enterprise (e.g. emission trading has not be consideredon time since other managers didn't know it)

Leg.Decree 311/2006 (trasposing directive 2002/91/EC)

Energy Managers in the Public Administration are given acontrol role with respect to the mandatory energyefficiency declaration for buildings

Number of accepted and refused acts There are no data available at national level to evaluate the success ofthe measures.

Energy Managers can submit experiences and have amanagerial and technical support from FIRE

Min.Decrees 20/7/2004 setting up the white certificate system, an incentive mechanism for demand side energy efficiency measures

Min. Decree 21/12/07the organizationss obliged to appoint an EM and fulfillingthe obligation can directly participate to the whitecertificate system (WhC).

Number of organizations directly participating through their EM

For the first couple of years the participation was marginal also due tothe complexity of the mechanism and its relatively low economicalvalue. With the new guidelines at the end of 2011, introducing amoltiplication facto, the interest and the participation are growing.

Leg. Decree 115/08 (transposing directive 2006/32/EC)

Implementing decrees have to be issued for thequalification/certification of energy service providers(energy experts and ESCo) and certification of energymanagement systems and energy audit

All the needed technical standard have been issued (UNI 11339,UNI 11352, ISO 50001, UNI TR 11428), while implementingdecree are missing.The number of certified energy experts, ESCOs and energymanagement systems

In 2011 were certified a couple of ESCOs, around 20 energy expertsand the first energy management system of a the public authority

EMs of public sector are responsible for monitoring theenergy service contracts

Number of EMS responsable for monitoring the energy servicecontracts

No data are available at the moment, just some personalcommunications with Ems

Slika 2: Shema zakonodavnog okvira za osnivanje i podršku uloge menadžera energije u Italiji: zadaci, odnosi, indikatori, uspjeh i nedostaci.

34

Kao što je spomenuto prije, EM program je u vezi sa sljedećim instrumentima: • Zakon 308/1982. Zakon uvodi po prvi put broj imenovanih EM u Italiji za industrijski sektor, čak iako je uloga EM jasno definirana Zakonom 10/1991. • Predsjednička Uredba 412/1993. Uredba se može vidjeti kao prvi instrument za kontrolni mehanizam za sve državne termoelektraname. Ona je dala naznake o temeljnoj važnosti uvođenja mjera energetske učinkovitosti i odgovornosti termoelektrana. • Zakonodavni okvir o javnim radovima. TPF (financiranje od treće strane) dao je priliku za EM da ostvare akcije energetske efikasnosti u javnoj upravi kako bi se ispunili zahtjevi koji ne bi bili realizirani zbog nedostatka ekonomskih i financijskih resursa u javnom sektoru. Zakon 109/1994, Zakon 415/1998, Zakonodavni dekret 157/1995 i Zakonodavne uredbe 65/2000 predstavljaju najvažnije zakonske akte. Uredba o liberalizaciji tržišta energije. S početkom procesa liberalizacije energetskog tržišta, uloga EM se nije promijenila. U tom novom kontekstu, EM možete kupiti električnu energiju i prirodni plin, u potrazi za najboljim i najpovoljnijom ponudom na slobodnom tržištu. Dva akta pravnog okvira za liberalizaciju energetskog tržišta su Zakonodavne Uredbe 79/1999 i 164/2000. • Zakonodavna Uredba 311/2006. 2002/91/EZ direktiva o energetskoj učinkovitosti zgrada je prenesena s ovom uredbom, dati su zahtjevi lokalnim vlastima o izvještavanju o ispunjavanju standarda energetske učinkovitosti u zgradama. EMS ima presudnu ulogu u ovom kontekstu, jer oni moraju provjeriti, kontrolirati i potpisati te izvješća energetske učinkovitosti. • Ministarska Uredba 20/7/2004. Ova uredba je utvrdila ciljeve za uštedu energije na prirodni plin i struju distributera uvodeći mehanizam koji se odnosi na sistem bijelih certifikata. subjekti koji su ovlašteni za sudjelovanje u mehanizmu su distributeri, tvrtki i EMS (s ministarske uredbe 21/12/2007). • Zakonodavna Uredba 115/2008, predstavlja prenošenje Direktive 2006/32/EZ o energetskim uslugama i energetskoj efikasnosti. To predstavlja još jednu obavezu za EM: u energetske ugovore o pružanju usluga (ugovor o snabdjevanju toplinom), javna tijela moraju imenovati tehničko lice za praćenje ugovorom dogovorenih performansi. Ako je javni organ dužan da imenuje EM, druga osoba mora obavljati kontrolu. Uredba također zahtijeva tehničke standarde za ESCO, energetske stručnjake, sistem menadžementa energije i energijske preglede. Provedbena ministarska uredba će biti donesena s ciljem uspostvaljanja sistema certificiranja u skladu s tehničkim standardima.

35

3.1.3. Evaluacija

Broj imenovanih EM je bio 600 u prvoj godini. Godine 2011., imenovano je ukupno 2057 EM od strane pravnih lica čija je to obaveza..

Program se provodi uz dobre rezultate ako se govori o broju imenovanih EM. To je tačno, pogotovo ako govorimo o industrijskom sektoru, dok tercijarni i javni sektor može učiniti mnogo više. Ne-industrijski korisnici imaju niži prag, a često i računi za energiju nisu ništa u ukupnoj bilanci plaćanja, i kao rezultat toga u ovom sektoru, imenovanje EM nije opravdano, kao što je u industrijskom sektoru. Sadašnje cijene fosilnih goriva i električne energije mogu pozitivno uticati na broj imenovanih EM povećati njihov broj.

Mora se reći da FIRE nema pristup podacima o potrošnji u kompanijama, tako da je nemoguće utvrditi koliko kompanija koje su dužne imenovati EM to nije učinilo. U slučaju lokalnih vlasti lakše je procjeniti, budući da prag od 1.000 toe otprilike važi za populaciju od oko 12,000 do 15,000 stanovnika.

Tabela 1: Menadžeri energije imenovani u 2010.

menadžer energije (obavezan i neobavezan) u 2010. poljoprivreda 57 enegija, gas, voda i otpad 292

industrija 633

usluge energijom 83

usluge, javni servis i hoteli, popravak automobila i potrošačkih roba 134

transport 408 komunikacije, mediji, sport 37

usluge podrške preduzećima, izdavanje, putničke agencije 8

javna administracija, javne i privatne usluge 349 finansijske, osiguravajuće, profesionalne, naučne i tehničke aktivnosti 122

UKUPNO 2.123 Broj menadžera iz organizacija koje imaju obavezu 1.651, a iz onih koje nemaju 472. Uzimajući u obzir lokalne menadžere za organizacije sa više lokacija ukupan broj dostiže iznos 2.660.

36

Drugi važan aspekt je da nikada nisu primjenjene kazne za one koji nisu izvršili obavezu imenovanja EM. Kompanije i javna administracija koja ne ispunjava svoje obaveze uvijek plaćaju kazne.

3.1.4. Faktori uspjeha i neuspjeha

Činjenica da broj EM nije se posebno smanjio unatoč činjenici da ekonomske sankcije nikada nisu primjenjene je dokaz da se program percipira kao koristan i dobar.

FIRE procjenjuje da je broj italijanskih općina koje treba da imenuju EM trebao biti oko 600. To znači da je samo jedna trećina do jedna polovina općina ispoštovala obavezu (čak i ako je, naravno, ovo samo procjena).

Zakon nije propisao nikakve ekonomske sankcije i nije stvoriti bazu podataka o potrošnji primarne svih kompanija koje posluju u Italiji, i to su osnovni razlozi što EM program ne pokazuje bolje rezultate.

Osim toga, Zakon 10/1991 zahtjeva imenovanje EM, kako bi se obvezniku dala mogućnost za pristup javnom financiranju, ali se čini da to nije primijenjeno u konkretnim uvjetima. Drugi kritični aspekt tiče se one tvrtke koja imenuje kao EM zaposlenika koji nije stručnjak za energetska pitanja, već samo kako bi se ispoštovao Zakon 10/1991.

Dobar alat za povećanje primjene EM programa bi bilo davanje FIRE-u ovlaštenja da ima statističke podatke o potrošnji energije u tvrtkama, kako bi bilo moguće pronaći tvrtke i industrije koje nisu ispunile obavezu.

3.1.5. Menadžment FIRE-a i podrška menadžerima energije

Od 1992, FIRE radi na razvoju mreže, ali i na stvaranju različitih pratećih instrumenata kao što su radionice, seminari, časopis "Gestione Energia" i web stranici www.fire-italia.it - sve instrumente čiji su rezultati vrlo korisni za pravljenje vodiča o tehnologijama, propisa, mogućnosti financiranja, te liberalizaciju tržišta. Gestione Energia je FIRE-ov kvartalni časopis koji prikuplja neke od ovih alata. Drugi su dostupni na web stranici FIRE-a.

Može se procjeniti da oko 200-400 ljudi sudjeluju svake godine na obuci / tečajevi za podsjećanje u organizaciji ENEA i FIRE, dok svake godine 600 energetskih menadžera sudjeluje u FIRE-a organiziranim sastancima i radionicama širom Italije.

37

0"

100"

200"

300"

400"

500"

2003" 2004" 2005" 2006" 2007" 2008" 2009" 2010"

Par$cipants+to+ENEA0FIRE+E.M.+courses+

Slika 2: Učesnici na treninzima za menadžere energije organizirane od strane ENEA-FIRE

U projektu e-Quem (2006-2008) razvijen je free on-line tečaj, na temelju početne analize potreba o potražnji i ponudi energetskih stručnjaka. Osim uobičajenih tema (energija, okoliš, zaštita okoliša, tehnički standard, energetska efikasnost, obnovljivi izvori, ugovori vezani za energiju, itd.), tu su i pitanja kao organizacija i upravljanje, komunikacija i marketing, ekonomijea i financije.

FIRE je također surađivao s ENEA-om u 2003-2008 na programu čiji je cilj jačanje uloge menadžera energije u regijama 1. cilja u Italiji i stvaranje regionalne mreže od njih kako bi podržao planiranje i upravljanje energetskim pitanjima na regionalnoj i lokalnoj vlasti .

FIRE je također bio aktivan u CEN CENELEC-BT-JWG-EM radnoj skupini zaduženoj za zadatak analize prilike za uvođenje nekih standarda za menadžere energije i stručnjake u Europskoj uniji (standardi za ESCO, sistem menadžementa energije, ušteda energije i proračun efikasnosti, bijeli i zeleni certifikati su također analizirani od strane iste radne grupe). Kao rezultat, neke preporuke su urađene sredinom 2005. za provedbu europske i nacionalne norme o tim temama. Iz tih preporuka su razvile europske norme o energetskim sistemima upravljanja (EN 16001:2009) i energetske učinkovitosti usluga (EN 15900:2010) i italijanski standardi o energetskim stručnjacima (UNI / CEI 11339:2009) i energetskih tvrtki ( UNI / CEI 11352:2010). Štaviše, urađen je Italijanski tehnički izvještaj (UNI / TR 11428:2011 CEI) o energetskom pregledu, ne izazvavši zastoj na paralelnom radu na evropskoj razini na prEN 16247.

FIRE je također aktivna u poticanju usvajanja sustava upravljanja energijom kroz namjenske nacionalne događaje, tečajeve i seminare u suradnji s drugim nacionalnim organizacijama i svojom internetskom stranicom. Među tim aktivnostima FIRE - čekajući službeno imenovanje od strane italijanskog akreditacijskog tijela - povremeno traži informacije od glavnih italijanskih certifikacijskih tijela i iz drugih izvora za ažuriranje popisa na svojim internetskim stranicama certificiranih organizacija u skladu s EN 50001 16001/ISO.

38

Tabela 2: Neslužbeni popis certificiranih organizacija u Italiji koje su uvele EN 16001 i ISO 50001, a (do marta 2012.)

EN 16001 ISO 50001 C.I.S.I.T. S.n.c. - ICIM SPA Genergia - Det Norske Veritas Italia- ISO 50001 Comau spa - BSI Group Luxottica - SGS Italia Hydronit S.r.l. - ICIM SPA Montaione (municipality) - Det Norske Veritas

Italia Iecotec S.r.l. - ICIM SPA Ilsa spa - Certiquality SRL Intesa San Paolo - Det Norske Veritas Italia Irca Rica spa - BSI Group Lu.Ve S.p.A - ICIM SPA Lottomatica Group S.p.A. - Det Norske Veritas Italia

M&IT Consulting - BSI Group Energest srl - BSI Group Nuova Solmine spa - Certiquality SRL

Faktori uspjeha i neuspjeha

FIRE djeluje kroz ekonomsku podršku ENEA-e (oko 100,000 €) koju je dodjeljivalo Ministarstvo gospodarskog razvoja do 2000. Posljednjih godina, zbog nekih promjena u organizaciji ENEA-e, FIRE radi sav taj posao bez te podrške, tako da je FIRE morao financirati svoje aktivnosti iz različitih izvora (stvarajući uslugu rezerviranu samo svojim članovima).

FIRE je odlučio zadržati što više informacija što je više moguće dostupne svakom korisnika, ali svejedno potencijal mreže je smanjen. Iz tog razloga, godišnja EM knjiga može biti korisna za EM kako bi im se osigurala veza s drugim kolegama, čak i ako skuplja samo osobne podatke postavljenog EM. U svakom slučaju, može se smatrati korisnim instrumentom umrežavanja i razmjene iskustva i pogleda. Faktori uspjeha i neuspjeha Promicanje energetske učinkovitosti je bio najvažniji cilj Zakona 10/199. Postojanje velikog broja imenovanih EM da provode mjere energetske učinkovitosti predstavlja važan rezultat, čak i ako mnogi od njih nisu uspjeli u tome.

Tipične prepreke s kojima se EM suočavaju su sljedeće: - energija ne predstavljaju osnovnu djelatnost industrijske tvrtke u kojoj radi EM; - top menadžement često nije svjestan značaja energetskih pitanja; - u nekim slučajevima EM nisu u stanju razgovarati s zaduženim za donošenje odluke o nabavkama (na primjer angažovanje službenika); - ponekad, nedostatak gospodarskih i financijskih resursa, predstavljaju jedan od tipičnih prepreka za EM;

39

Da bi se riješili ta pitanja, postoje moguća rješenja koja se mogu provoditi: - Komunikacijska kampanja može se organizirati i stvoriti više svijesti o pitanju energetike u cjelini; - EM treba dobiti širu obuku, kako bi im se dala znanja o okolišu, financijama i vještinama komuniciranja,

- ESCO kompanije i njihova uloga mora biti unaprijeđena, s obzirom da oni mogu ponuditi usluge koje uključuju financiranje od treće strane (TPF) i ugovaranje energetske učinkovitosti (EPC);

- EM treba da garantuje za dio ušteda energetskih projekata i mjera što je prednost i poticaj za više aktivnosti energetske učinkovitosti i uštedema.

3.1.6. Menadžer energije: promjena uloge

Energetsko tržište se mijenja brzo uz primjenu politike liberalizacije i širenja financiranje od treće strane i ESCO tvrtki, novih tehnologija energetske učinkovitosti i većih cijene energije.

Zbog svih tih razloga, EM moraju biti profesionalne osobe u stanju da:

- Prate potrošnju energije svojih industrija / tvrtke;

- Ispituju i proučavaju energetske tokove i provjeravaju da li postoje bilo kakve navike protiv energetske učinkovitosti;

- Provjeravaju O & M procedure i izradu studije izvodljivosti;

- Ocjenjuju prijedloge iz operatora i vanjske tvrtke (ESCO tvrtki) i nositi se sa ugovaranjem električne energije i plina na slobodnom tržištu.

Da bi se mogli nositi sa svim tim raznim temama, kao što je rečeno, oni bi trebali imati različite vještine, osim tehničkih sposobnosti: okoliš, financijske i komunikacijske vještine moraju biti dodane na njihov "EM profil".

Faktori uspjeha i neuspjeha

ENEA i FIRE zajedno organiziraju tečajeve za EM, tečajeve pohađa od 200 do 400 sudionika. U posljednjih nekoliko godina, Sveučilišta su počela nudi studije i tečajeve o upravljanju energijom i energetskom učinkovitosti.

Pitanje vezano za proces liberalizacije energetskog tržišta - kao što je prethodno rečeno – mora se funkcija upravljanja energijom pridružiti nabavci energije, jer gdje su funkcije ostale odvojene, teško je dobiti najbolje cijene i odnose cijena energije kao i provedbu IPPC direktivi ili trgovanja emisijama.

3.1.7. Uticaj programa

Gotovo je nemoguće utvrditi neto uticaj EMS programa i isto se može reći za njegovu učinkovitost, kao što nije lako izračunati uštedu energije dobivene iz EM energetske učinkovitosti. FIRE-ova istraživanja mogu pomoći u tom smjeru, ali nisu dovoljni za određivanje neto uticaja programa.

40

Također troškovnu učinkovitost programa je teško izračunati: kao što je rečeno prije, u 2000. izravni troškovi za Vladu su procjenjeni na 100.000 €. U narednim godinama taj je trošak bio beznačajan.Trošak za tvrtke je teško kvantificirati.

Prema nedavnom istraživanju FIRE-a, može se reći da je prosječna plaća od EM oko 30.000 do 60.000 € godišnje, što znači da bi trebao biti u mogućnosti napraviti uštedu najmanje tog iznosa kako bi se opravdalo njegovo postojanje unutar tvrtke. Ako se uzme u obzir energetska ušteda od 10 posto godišnje, slijedi da račun za energiju tvrtke mora biti oko 600.000 eura kako bi opravdali svoj posao.

3.1.8. Zaključak

Može se reći da je program uspio jer je zadovoljavajući broj EM imenovan tokom godina, i oni provode mnoge mjere energetske učinkovitosti, kako u javnom tako i u privatnom sektoru, postižući rezultate u bolnicama, zgradama, supermarketima i u industrijskom sektoru zahvaljujući energetski učinkovitim tehnologija (učinkovita rasvjeta, učinkovita rješenja za grijanje i hlađenje, kogeneracija, djelotvorniji električni motori, itd.). ESCO su omogućile provedbu projekata koji se nisu mogli finansirati. U budućnosti, s većim širenja sistema, broj bijelih certifikata dobivenih izravno od strane organizacija s imenovanim EM vjerojatno će postati pokazatelj uspješnosti programa.

EM u Italiji ima mogućnost za rad u mreži, kojim upravlja namjenska firma (FIRE), koja im daje mogućnost da lako razmjenjuju probleme, rješenja i najbolje prakse.

U okviru EM programa, imenovani EM treba ispunjavati i posebne uvjete: on / ona bi trebao biti stručnjak za energetska pitanja, pripremiti listove godišnje energetske bilance, upravljati računovodstvom energije, voditi nabavu električne energije, prirodnog plina i drugih goriva, u mogućnosti pripremiti dijagnozu problema u vezi energije, odgovoran je za korištenje energije u toplinskim postrojenjima, revizor za certifikaciju zgrade.

Naravno, nije lako pronaći sve ove zahtjeve u jednoj osobi, tako da u mnogim slučajevima je bolje da se razmisli o EM kao koordinatoru nekih kadrovskih resursa s različitim vještinama u oblasti energetskih pitanja.

Kao što je već rečeno u paragrafima gore, Zakon 10/91 postigao je samo dio svojih ciljeva. Ono što je sigurno je da se najzanimljiviji slučajevi provedbe Zakona 10/91 u javnom sektoru mogu naći u srednje velikim gradovima, s obzirom da u malim lokalnim sredinama nedostaje resursa. U svim sektorima EM može postati instrument u rukama lokalne politike kako bi saznali problemi i moguća rješenja i da ih podrže u provedbenim propisima, na temelju izravnog iskustva na terenu, koja su moguća i primjenjiva.

3.2. Iskustva Grčke u menadžmentu energije

3.2.1 Politika energijske efikasnosti u Grčkoj

Politika energetske učinkovitosti u Grčkoj je artikulirana kroz nacionalni akcioni plan za energetsku učinkovitost (NAPEE) za razdoblje 2008-2016, koji je poslat Europskoj komisiji. Ukupna strategija NAPEE temelji se na uspostavi učinkovitog energetskog tržišta i korištenju najnovijih tehnologija u

41

oblasti energije. Glavni cilj NAPPEE je postići 9-postotno smanjenje potrošnje energije do 2016, odnosno uštediti 14.41 TWh i poboljšati energetsku neovisnost zemlje.

NAPEE sadrži sljedeće kategorije mjera:

• Vodoravne mjere. Ove mjere nisu izravno povezane s bilo kojim sektorom gospodarske aktivnosti. One podržavaju intervencije kao što su uspostavljanje standarda za energetsku učinkovitost, zakonodavne inicijative u vezi energetske učinkovitosti (kao što je ugradnja direktive 2006/32 u nacionalni zakonodavni okvir), energetske mjerne sisteme, osposobljavanje i druge inicijative koje su dovele do prilagodbe suvremenih alata i tehnika.

• Unakrsno-sektorske mjere koje se tiču energetske učinkovitosti zgrada, provedba energetskih sistema upravljanja u sektoru usluga i javnom sektoru i poticanje kogeneracije i sistema daljinskog grijanja.

• Mjere u javnom sektoru, kao što je obavezno provođenje "zelenih" postupaka javne nabave, ugradnja solarnih sistema, implementacija integriranog energetskog plana za lokalne vlasti, poslovni nastan energetskih usluga stolovi i klasifikacija općina prema njihovoj potrošnji energije. Mjere u vezi energetske učinkovitosti u javnom sektoru u zgradama provodi se izdavanjem zajedničke ministarske odluke (JMD Δ6/Β/14826/2008 za "mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti i uštede u javnom sektoru», predviđa uskraćivanje javne potrošnje energije za visoke neefikasnu opremu, te imenovanje energetskog nadzornika u javnim zgradama), a primjena zelenih nabavki je pokrenuta donošenjem Zakona 3855/2010 "mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti korištenja finalne energije i energetskih usluga". Zakon predviđa izdavanje ministarske odluke da se postavi specifikacija u vezi nabavki u javnom sektoru. Ugradnja solarnih sistema je pokrenuta od strane novog nacionalnog programa "fotonaponski sistemi na krovovima”. Mjere u vezi integriranih planova energetske učinkovitosti i razvrstavanja nisu još pokrenuta.

• Mjere u prijevozu, kao što su eko-vožnje, zamjena zastarjelih vozila, porezni poticaji, definisanje udjela s obzirom na sudjelovanje novih vozila u javnim ustanovama, razvoj planiranja mobilnosti s ciljem povećanja korištenje javnog prijevoza.

Dodatno, NAPEE se usredotočuje na poboljšanje postupaka za prikupljanja podataka o energiji, analizama i predviđanjima. NAPEE također pruža temelj za planiranje i provedbu i ciljane promotivne kampanje, na lokalnoj i nacionalnoj razini, s ciljem da mobilizira i senzibilizirati ljude kako bi se povećali rezultati mjera energetske učinkovitosti. Očekuje se da će provedba NAPEE pridonijeti značajnom smanjenju potrošnje fosilnih goriva i električne energije, dok se učvršćuje daljnji prodor prirodnog plina i obnovljivih izvora energije u energetskom sistemu zemlje. Pogotovo što se tiče industrijskog sektora, mjera pod nazivom "Poticaj za provedbu obaveznog sistema upravljanja energijom" je usmjeren na provedbu sistema upravljanja energijom (EMS) u industriji. Provedba ove mjere očekuje se da će dovesti do industrijskih energetskih ušteda od 1 posto. Vlada će subvencionirati 1.000 industrijeskih preduzeća, 10.000 eura po preduzeću. "Promicanje dobrovoljnih sporazuma" u industriji ima za cilj uspostavljanje rpograma dobrovoljnog sporazuma koji se temelji na postojećim europskim projektima. Mjera će se provesti u svim industrijama koje nisu uključene u shemu trgovanja emisijama (ETS). Jezgra od sporazuma je Akcijski plan, koji će uključivati ciljeve, pristup odabiru partnera, prednosti i poticaje (osim subvencija). Kroz Akcijski plan industrijska preduzeća će se obavezati na provedbu određenih mjera s ciljem smanjenja potrošnje energije. Industrijska preduzeća koja žele postati partneri će dobiti

42

pomoć, savjete i tehničku pomoć iz nacionalnih kontakt tačaka u oblikovanju i provođenju "Akcijskog plana".

3.2.2 Tržište energijske efikasnosti u Grčkoj i neki izabrani slučajevi EM

Do sada su tržištem usluga energetske učinkovitosti upravljale konzultantske tvrtke koje pružaju usluge krajnjim korisnicima energije, uključujući nabavku i instalaciju energetski učinkovite opreme, opskrbu energijom i / ili građevinskog obnovi, održavanje i rad, upravljanje postrojenjem, kao i kompanije za davanje usluga energijom (EES). Osim toga, tu su i proizvođači energetskih tehnologija i / ili trgovci na veliko, koji pružaju energetske usluge povezane s proizvodima koje prodaju. Neki od tih proizvoda se odnose na energetsku učinkovitost, drugi se odnosi na obnovljive izvore energije. Oni ne preuzimaju bilo kakv financijski rizik u pružanju svoje usluge. ESCO pristup nije široko proveden u zemlji još uvijek. Dvije tvrtke djeluju kao ESCO, dok EES provideri su glavni akteri u uslužnom sektoru energetske učinkovitosti na tržištu. Konačno, postoje dvije glavne komunalne tvrtke za energiju (PPC i DEPA). Nisu, međutim, uključene u EES. Sljedeći tercijarni segmenti sektora su povremeno se obraćali za EES usluga i ESCO na pilot osnovi: • osnovne i srednje škole • lokalne uprave (općine, pokrajine, regije) • zdravlje / bolnice • hoteli / ugostiteljski • industrijska preduzeća. Što se tiče industrijskog sektora, brojne primjene energetske učinkovitosti su napravljene koje se odnose na proces proizvodnje. Sektor kućanstava nije imao značajan razvoj još uvijek. Mala CHP, otpadna toplina i solarni sistemi su glavne usluge koje se pružaju u industrijskom sektoru. Hoteli i javne zgrade također uvode dodatne mjere energetske učinkovitosti prilikom obnove. Dostupna EES financiranja koja se koriste su: ESCO i proizvođač / trgovac financiranje, Energija korisnik / kupac financiranje i financiranje od treće strane (TPF) od strane banaka za velike projekte. Polagani rast EES je zbog kasne primjene pravnih i institucionalnih instrumenata za pokretanje i održivost ESCO tvrtki. To uključuje nedostatak jasnih i podržavajućih postupaka javne nabave i nepostojanja ugovorneog i administrativnog uputstva za odabir, kontrolu i otplatu energetskih usluga. Poticaji koji se odnose na provedbu energetske učinkovitosti i OIE su ili u obliku poreznih olakšica (za korištenje solarnih sistema za zagrijavanje pitke vode ili FN sistema) ili financiranje opravdanih troškova (za CHP i korištenja obnovljivih izvora energije) kroz Nacionalni razvojni Zakon i grčki NSRO (Nacionalni strateški referentni okvir), djelomično podržan od strukturnih fondova EU. Prepreke uključuju faktore kao što su: • niska svijest, nedostatak informacija i skepticizam na strani potražnje na tržištu energetskih usluga. • ograničeno razumijevanje energetske učinkovitosti i EPC od strane financijskih institucija. • mala veličina projekata koji uzrokuju odbojnost banaka za financiranje. • visoke tehničke i poslovne percepcije rizika.

43

• pravni i regulatorni okvir, uključujući i administrativne prepreke ograničenoj državnoj potpori. • ne razumije se protokol mjerenja i verifikacije za osiguranje učinkovitosti. • nedostatak motivacije. Potencijalne potrebe za EES odnose se i na javni sektor (obrazovne institucije, javne zgrade, bolnice) i na privatni (industrija, komercijalni objekti, poslovne zgrade, hoteli, bazeni, kuće i sl.). Tržište je široko otvoreno za razvoj. S obzirom na vrlo male veličine postojećih ESCO tvrtki u Grčkoj, ima puno više potencijala za partnerstva (industrijskih i proizvodnih asocijacija) u odnosu na konkurenciju. U današnje vrijeme međutim, uvjeti nisu jasni, jer se zakonodavni okvir ne provodi. Stoga, potencijalni partneri imaju druge prioritete, prema njihovom poslu. Najčešće usvojene i obećavajuće marketinške strategije u EES tržištu su: • povećanje širenja potencijalnih ESCO usluga i projekata • prikladan sistem akreditacije za pouzdan i kvalificirani ESCO • razvoj sistema financiranja banaka u njihovoj liniji usluge • standardizirana štednja mjerenje i verifikacija • Potpora vlade putem jasnog i neposrednog pravnog okvira • javne građevine voditi prema primjerima • provedba međunarodnih ugovora o zaštiti okoliša (Kopenhagen 2010). Na kraju, valja spomenuti da do sredine 1999, sve vladine i zgrade iz javnog sektora osnovale ured gospodarenja energijom (EMO) zadužen za planiranje mjera za uštedu energije. Naredbe za određenim rasporedom djelovanja su napravljene, postupci i odgovornosti su navedeni i predloženi planovi djelovanja. Međutim, ovaj postupak nije proveden u praksi, a problem se vraća na snagu ovih dana, kroz gore navedene energetske nadzornike u javnom sektoru zgrada (preko JMD 2008.) Doista, operatori "javne zgrade" (općine, sveučilišta, ministarstva i sl.) doista su počeli dodjeljivati dužnosti najpodesnijim zaposlenicima. Također, Centar za obnovljive izvore energije (CRES), koristi se za upravljanje programom energetske revizije. Program pruža financijsku podršku i tehničku pomoć za energetske revizije u zgradama, kao i malim i srednjim preduzećima. U studenom 1997, ukupno 50 energetskih pregleda je izvedeno u građevinarstvu (15 u hotelima, 10 u bolnicama i 25 u javnim zgradama). Do studenog 2001., ukupno 119. energetskih pregleda je provedeno na industrijskim procesima. Ministarstvo unutarnjih poslova, javne uprave i decentralizacije je donijelo program energetske revizije za energetske menadžere u javnim zgradama.

3.3. Europska iskustva u menadžmentu energije

U narednom dijelu biće kratko opisane i komentarisane prakse menadžmenta energije u u različitim razvijenim zemljama.

3.3.1 Sistem menadžmenta energije u Irskoj – SEI

Održive energije Irske (Sustainable Energy Ireland - SEI) tvrdi da će rastuće cijene energije i uvođenje ugljikovog oporezivanja uticati na operativne troškove poslovanja u Irskoj. Tvrtke koje uspješno mogu poboljšati svoje operativne učinkovitosti i smanjiti svoje operativne troškove moći će

44

uživati konkurentsku prednost. SEI je utvrdio da postoji prostor za preduzeća da povećaju svoju energetsku učinkovitost i kako bi poboljšala svoju konkurentnost kao rezultat toga, i zbog toga je uveden sistem upravljanja energijom koje se mogu provoditi u sedam osnovnih koraka:

1. preuzimanje obaveze od strane najvišeg rukovodstva

2. ocjena trenutnog stanja

3. postavljanje ciljeva

4. izrada akcijskog plana

5. dodjela sredstava

6. provedba plana

7. pregled i ocjena.

Filozofija Irskog sistema je slična ISO 9001. Također usvaja plan - Do - Check - Act ciklus. Jedina bitna razlika je u tome što je usmjerena na uštedu energije, a ne na upravljanje kvalitetom. Poboljšanja energetske učinkovitosti proizlaze iz provedbe posebnih savjeta energetske učinkovitosti. Točnije, prema SEI, 65% troškova za energiju irskih kompanija je za električnu energiju, od čega 60% ide na motore i pumpe, 20% do hlađenja, 15% na komprimirani zrak i 5% na rasvjetu. Potencijalne uštede u obliku komprimiranog zraka su u rasponu 10 do 40%, u rasvjetu od 10 do 50% u grijanje od 10%: 25%, a kod motora od 5 do 50%.

Minimiziranje curenja u sistemu komprimiranog zraka, regulacija pritiska na odgovarajućoj razini, eksploatacija prirodnog klime općenito, korištenje alternative komprimiranom zraku, prekidač svjetla kad nije potrebno, održavanje i čišćenje rasvjetnih tijela, korištenje učinkovitih žarulja, montaža kontrola, zamjena starih svjetiljki, pravi servis kotla i cijele proizvodne i pomoćne opreme, izolacija kotla, rad na odgovarajućoj temperaturi, izolacija zgrada, isključiti motor, gdje se ne koristi, korištenje energetski učinkovitih motora s promjenjivom brzinom, pravilno podmazivanje i održavanje, montaža elektroničkih ventila, izbjegavanje istodobno hlađenje i grijanje i analiza energije zapisi su samo nekih od općih mjera predloženih od strane svih poduzeća SEI.

U cilju procjene energetske učinkovitosti provođenja mjere ušteda različitih tvrtki, SEI je uvela širok sistem referentnih vrijednosti. Rezultat za svaku tvrtku je izražen u obliku indeksa energetske učinkovitosti (EPI). To se temelji na omjeru godišnje potrošnja energije u ukupnoj proizvodnji proizvoda, mjereno u obliku individualno za svaku tvrtku, da bi odražavala njihovu jedinstvenu mješavinu proizvoda i procesa. Za članove prve godine ovaj indeks je normaliziran na 100, a nakon toga se poboljšava ili pogoršava u svojoj energetskoj učinkovitosti.

Svake godine se pravi godišnje izvješće od strane SEI za sve irske tvrtke koje provode svoje planove. Promjena EPI za neku tvrtku se prikazuje i opravdava ukratko. Ukupne rezultate provedbe predloženog sustava su također predstavljene i komentirane. Općenito energetska učinkovitost se povećava kada se vrijednost EPI smanjuje. Ovaj program gospodarenja energijom je jednostavan i lako se primjenjuju za male i srednje tvrtke. Međutim, malo daje smjernica o praksi gospodarenja energijom i analizama energetskih podataka. Vrednovanje između različitih tvrtki je jednostavan proces, koji ne daje pouzdane informacije. Sistem se može shvatiti kao dobar, mali, prvi korak prema energetskoj učinkovitosti malih tvrtki.

45

3.3.2. Monitoring i određivanje ciljeva – ETSU

Biro za upite o energetskoj efikasnosti u Velikoj Britaniji, je uradio niz publikacija za podršku energetske učinkovitosti, tokom razrade Program energetske učinkovitosti sufinanciran je iz programa EU SAVE. Mnog vodići za dobre prakse ovog programa bili su usmjerene na praćenje i određivanje ciljeva. Dva od njih bili opšte prirode, jedan je za mala i srednja poduzeća i drugi za velike tvrtke. Posebni vodiči su bili usmjereni na pojedine sektore kao što su: tvornice tekstila, mljekare, tvornice stakla, čelika, itd.

Praćenje i određivanje ciljeva su vrlo važni za gospodarenje energijom. Uštede energije proizlaze iz pravilne primjene odgovarajućih mjera za očuvanje energije. Međutim, bez odgovarajućeg praćenja i određivanje ciljeva rezultati postupaka se ne mogu mjeriti, napredak se ne može pratiti, odstupanja od programa se ne mogu ostvariti i korektivne mjere se ne mogu poduzeti. Upravljanje je nemoguće bez mjerenja.

Prema ETSU, postoje četiri glavna elementa uspješnog sistema praćenja i određivanja ciljeva.

1. Prikupljanje podataka: Većina ovih podataka se može lako prikupiti.

2. Analiza i interpretacija: transformira podatke u korisne informacije.

3. Izvještavanje: Osigurava da prava informacija dođe do zadužene osobe.

4. Akcija: Pruža rezultate, bez njega ostali elementi su besmisleni.

Ključni energetski pokazatelj koji se koristi je specifična potrošnja energije (Specific Energy Consumption - SEC), koji se izračunava podjelom potrošnje energije u svim svojim različitim oblicima (struja, plin, gorivo, lož ulje, itd.) po količini proizvedenih ili obrađenih proizvoda. SEC se koristi za poređenje potrošnje energije između preduzeća iz istog industrijskog sektora te između energetskih karakteristika različitih vremenskih razdoblja iste tvrtke.

Četiri vrste ovog indikatora se koriste u provedbi praćenja i ciljanja, i to:

- Potrošnja energije u odnosu na proizvodnju

- Specifična potrošnje energije u odnosu na proizvodnju

- Kumulativni zbir razlika (CUSUM)

- Kontrolni grafik

Prvi uglavnom prikazuje odnos između potrošnje energije i proizvodnje, što je obično linearno. Drugi uglavnom određuje ekonomičnost. CUSUM sadrži promjene u toku potrošnje energije i pomaže u izračunu njihovih posljedica. Kontrolni Grafik reagira brzo na vrijednosti izvan očekivanih granica koje se javljaju, kada je proces izvan kontrole. Posljednja dva elementa se prvi put koriste u statističke kontrole procesa, ali su također vrijedne u praćenju potrošnje energije.

ETSU-ov M & T vodić pruža mogućnost objedinjavanja svih informacija o tome kako organizirati i provoditi energetsko praćenje i ciljanje, ali ne daje informacije o tome kako razviti integrirani sistem gospodarenja energijom, poduzeti mjere štednje energije, motivirati osoblje, itd. Ova pitanja su predstavljena u različitim, specijaliziranim ETSU publikacijama, dok je koncept integriranog sistema

46

sličan ISO 14001 i EMAS nije predložen. Međutim, vodiči ETSU pružaju izvrsne informacije o tome kako razviti specifične dijelove sistema upravljanja energijom kao što su: motivacija osoblja, specijalizirane mjere za uštedu energije za određene industrijske sektore, kriterije za odabir informacijskog sistema za upravljanje energijom, ocjenu ulaganja u energetske projekte , itd.

3.3.2. Shema energijskog certificiranja za SMEs – AUDIT II

Cilj projekta AUDIT II bio je napraviti sveobuhvatan pregled programa energetske revizije u EU plus Norveška, kao i u zemljama kandidatima (u to vrijeme) za članstvo. Projekat je bio sufinanciran od strane SAVE programa Europske unije oko 2002. Certifikat razvijen u ovom programu nije bio konkurentan sistemu upravljanja okolišem. Kompatibilnost je bitna u slučaju malih preduzeća koja su kasnije mogao odlučiti da ostvare puni sistem upravljanja okolišem. Kroz ovaj projekt, postalo je jasno da su upravljanje energijom i osnovna znanja u malim i srednjim preduzećima obično vrlo oskudna, a jednostavne alate, kao i jednostavne akcije su potrebne za poboljšanje stanja.

Tipične uštede mogu se postići s praktičnim mjerama ili s manjim ulaganjima. Primjeri mjera štednje su

(I) troškovi električne energije: prebacivanje na više ekonomske tarife električne energije, smanjenje nepotrebne rasvjete, zamijeniti obične žarulje sa fluorescentnežim svjetiljkama, popravak curenja komprimiranog zraka u mreži, sprječavanja nepotrebnog grijanja pogotovo u sistemima protiv smrzavanja i čišćenje kondenzatora rashladnih sistema;

(Ii) troškovi grijanja: smanjenje nepotrebno visoke unutrašnje temperature, spriječava nepotrebnog grijanje provjerom kontrolne tačke i remont kontrolne opreme, kontrola vremena rada ventilacije, čišćenje kotlova i remont plamenika i prelazak sa električnog grijanja na daljinsko grijanje.

U Finskoj, to je opće prihvaćeni integrirati energetski certifikat u postojećim energetskim revizijama kao dodatni modul. Polazna tačka je da konzultanti obavljaju nadzor certifikata u vezi s energetskim pregledom. Većina prikupljanja podataka i inspekcije obavlja se tokom revizije.

Energetski pregled daje osnovne podatke za energetski certifikat. Vlasnik zgrade može naručiti certifikat energije kao dodatni zadatak. U tom slučaju, kontrolna lista za provjeru energetskog certifikata se pregleda tokom revizije, i daju se preliminarna ocjena i upute o mogućim popravkama klijentu. Kad vlasnik zgrade obavjesti revizora da su praktične mjere štednje (a možda i druge mjere) provedene, pregled energetskog certifikata se obavlja za izradu završnog ocjenjivanja. Ako su temeljna pitanja u redu, potvrda se može izdati. Ocjenjivanja služi klijentu uglavnom kao alat za praćenje kada se certifikat obnavlja. Proces je prikazan na sljedećoj slici.

47

Energijski audit i energijski certifikat zahtijevaju sudjelovanje osoblja tvrtki, auditor intervjuirata odgovorne osobe. Certifikat vrijedi za dvije do tri godine, nakon čega se treba obnoviti. Kada se certifikat obnavlja, barem energetski pregled koji pokriva energetska pitanja i certifikate moraju biti izvršeni. U stvarnom energetskom auditu, objekt je zgrada i njeni tehnički sistemi. Energetski certifikat prvenstveno sadrži informacije koje se odnose na operativne rutine organizacije (korištenje i upravljanje tehničkim sistemima u zgradi koja ispunjava kriterije za uštedu energije).

Certifikat ispituje operativne rutine tvrtke u energetskim i okolinskim pitanjima, a ne potrošnju energije u zgradi u energetskom certifikatu za stambene zgrade. U malim i srednjim preduzećima, udio zgrade u ukupnoj potrošnji energije može biti mali. Važnije su proizvodnja, upute i rutine osoblja.

Osim toga, to je projektirano na takav način da je moguće poboljšanje operativne rutine kako bi se poboljšala ocjena certifikata. To odgovara osnovnoj ideji zaštite okoliša za provedbu sistema kontinuiranog poboljšanja.

Certifikat razvijen u projektu ima za cilj da bude univerzalno primjenjiv certifikat za mala i srednja preduzeća, bez složenih proizvodnih procesa koji troše značajne količine energije. To ne može biti ograničeno na tvrtke bez okolinske dozvole, ili na određeno područje aktivnosti. Stavke se moraju provjeriti, a certifikat treba biti toliko općenit da nema potrebe za odobravanje komplikovanih rutina provjere. Međutim, to bi trebalo biti jasno istaknuo da tvrtka, odnosno energetski certifikat nije zamjena za okolinske dozvole.

3.3.4. Danski standardi za upravljanje energijom

Koncept upravljanja energijom razvijen je 1990-ih od strane Danske energetske uprave (DEA) u tesnoj saradnji sa industrijskim organizacijama. Danski standard za gazdovanje energijom (DS 2403), pod kojima bi kompanije bile sertifikovane, uveden je u maju 2001. Osnovna ideja danskog sistema za upravljanje energijom bazira se na elementima: planiraj, uradi, proveri i deluj. Tokom planiranja, organizacija formira pregled potrošnje energije i uspostavlja opštu energetsku politiku.

Politika formira bazu za ciljeve i planove potrebne za postizanje ciljeva. Organizacija uključuje zaposlene i obezbeđuje da energija postne deo operativne kontrole, nabavke, planova održavanja, projektne aktivnosti, itd. Navedeno implementira upravljanje energijom. U redovnim intervalima organizacija razmatra sistem i pažljivo ispituje da li se planovi i operativna kontrola sprovedeni i

48

ciljevi postignuti. Ako nešto zaostane, organizacija osigurava da se iniciraju aktivnosti da se nadoknadi propušteno. Rad u sistemu upravljanja energijom omogućava organizaciji da pokaže sebi i korisnicima njenih usluga da potrošnju energije drži pod kontrolom i stalno poboljšava.

Standard za upravljanja energijom projektovan je tako da se primenjuje na sve vrste i veličine preduzeća, bez obzira na različite geografske, kulturne i socijalne uslove. On pruža okvir unutar kog pojedine kompanije kroje svoje sisteme upravljanja energijom. Njegova struktura i terminologija su u skladu sa standardom za upravljanje životnom sredinom, ISO 14001, kao i za upravljanje kvalitetom, ISO 9001. Glavna razlika je da se standard za upravljanje energijom fokusira posebno na energetska pitanja. Sistem upravljanja energijom integrisan je u druge sisteme upravljanja u mnogim danskim kompanijama. Češće se koristi uz upravljanje životnom sredinom nego uz upravljanje kvalitetom. Kompanije koje su već implementirala sistem upravljanja zaštitom životne sredine mogu da koriste standard za upravljanje energijom da ojačaju energetski aspekt njihovog sistema. Energetski menadžment može se opisati sa pet osnovnih koraka - od kojih svaki sadrži brojne manje korake. Pet koraka se iterativno ponovljaju tokom životnog veka sistema. ENERGETSKA POLITIKA: Energetska politika definiše opšte smernice za napore u cilju postizanja veće energetske efikasnosti. Uspostavlja se i održava od strane menadžmentskog vrha kompanije. PLANIRANJE: Na osnovu pregleda energetskih parametara formira se pregled najznačajnih potrošača energije, odnosno mašina, opreme i aktivnosti koje troše najviše energije ili koji nude najveći potencijal za uštedu energije. Pregled predstavlja osnovu za utvrđivanje redosleda prioriteta aktivnosti za uštedu energije. Konkretni energetski ciljevi se postavljaju u skladu sa ukupnom energetskom politikom. Da bi se postigli ciljevi kompanija razrađuje akcione planove. IMPLEMENTACIJA I RAD: Zaposleni su uključeni u realizaciju ciljeva i bivaju garant da racionalno korišćenje energije postane deo njihovih svakodnevnih rutina. Ovo uključuje uvođenje procedura za energetski svesnu kupovinu, eksploataciju i održavanje opreme sa značajnom potrošnjom energije, projektovanje energetski efikasnih aktivnosti, itd. PROVERA I KOREKTIVNE AKCIJE: Kompanija prati i meri značajnu potrošnju energije i sve aktivnosti sa značajnim energetskim aspektima. Korektivne i preventivne akcije su preduzete u slučaju neusaglašenosti, na primer kada energetski ciljevi nisu postignuti u određenom roku. IZVEŠTAJ MENADŽMENTA: Upravljački vrh periodično procenjuje kako se odvija implementacija plana, ciljeva i kontrole rada kako bi se osigurao kontinuitet pravilnog delovanja kompanije. Izveštaj menadžmenta mora da ukaže na eventualnu potrebu za promenama elemenata sistema za upravljanje energijom, u svetlu posvećenosti stalnom poboljšanju.

49

Do 2001. više od 500 danskih kompanija implementiralo je upravljanje energijom. U više od 80 % preduzeća realizacija upravljanja energijom deo je sporazuma o energetskoj efikasnosti sa DEA. Ostatak kompanija uključeno je u upravljanju energijom učestvujući u demonstracionim projektima ili kroz učešće u mrežama lokalnih dijaloga. Učesnice kompanije čine više od 60 % od ukupne potrošnje energije u trgovinu i industriju u Danskoj. DEA daje upravljanju energijom visok prioritet. Danas je to uglavnom energetski intenzivna kompanije koje implementira upravljanje energijom. Cilj je da se postepeno sve više preduzeća privuče i energetski obaveže. Standard za upravljanje energijom je jedan instrument za postizanje cilja. Drugi je jak fokus na dva elemenata u upravljanju energijom koji se mogu odvojeno sprovoditi: energetski efikasan dizajn i svesna kupovina energije. Demonstracioni projekti energetski efikasnog dizajna pokazali su da kompanije mogu da ostvariti približno 15 do 30 % smanjenja potrošnje energije ako izvrše energetsku procenu projekata pri izgradnji novih ili obnovi fabrike. Povraćaj ovih investicija je obično u roku od 0-4 godina.

50

4. Opis aktivnosti i dobijeni rezultati

Bosna i Hercegovina

Na području iz Bosne i Hercegovine koje je uključeno u projekt izvrđena su dva energijska pregleda:

- energijski audit administrativne zgrade općine Vitez i

- energetski audit zgrade muzeja u Travniku.

Osim toga, REIC je prikupio račune za električnu energiju glavnih javnih zgrada u općini Vitez, ali zbog nepostojanja liberaliziranog tržišta električne energije analiza snabdjevanja nije urađena. Nije bilo interesa uprave uključene u projekt za izradu energetskog bilansa. Osim toga, nema ulaznih podataka za energetski bilans i mnogo podataka mora biti procijenjeno.

Tokom treninga EMS, u januaru 2011., predstavnici općine Vitez su tražili od REIC obavljanje energetskog pregleda svoje upravne zgrade. REIC je prihvatio taj zahtjev, a taj energetski pregled je bio i praktični dio obuke. U fazi pripreme REIC je poslao upitnik (koji je dobijen od CRES-a) i uzima u obzir račune za struju i lož ulje za razdoblje 2008 - 2010. U dva tjedna, REIC je dobio popunjeni upitnik. Dana 28. januara 2011., REIC je obavio energetski pregled. Sljedeća mjerenja su urađena:

- Mjerenje sastava dimnih plinova i njihova temperatura iz kotla za grijanje na lož ulje

- Screening toplinskih gubitaka pomoću termo grafičke kamere.

Na temelju energetskog pregleda, REIC je uradio izvještaj o energetskom pregledu. Dana 10. februara 2011., energetski pregled je predstavljen sudionicima EMS treninga u zgradi općine Vitez. Mjerenje dimnih plinova i toplinskih gubitaka odrađeno je ponovno u praktičnom dijelu obuke EMS. Izvještaj o energetskom pregledu je preveden i poslat tehničkom partneru CRES-u.

Energetski pregled zgrade muzeja u Travniku je urađen na zahtjev općine Travnik za vrijeme treninga. REIC je započeo s energetskim pregledom zgrade muzeja u Travniku u aprilu 2011. Ulazni podaci su prikupljeni koristeći CRES-ov upitnik. Termo grafička mjerenja nisu mogla biti urađena u aprilu zbog vanjske temperature koja se zahtjeva tokommjerenja, mjerenja, zbog toga su obavljena su u oktobru 2011. REIC je završio izvještaj o energetskom pregledu u martu 2012.

4.1. Primjena eksperimentisanja u oblasti menadžmenta energije

Na temelju prikupljenih podataka o potrošnje energije u zgradi općine Vitez, provedenih mjerenja, obilaska i provedene analize, zaključeno je sljedeće:

- Zgrada se grije na najskuplje gorivo (lož ulje) godišnje troši oko 22 tone (ovaj iznos također uklkučuje potrošnju za grijanje zgrade policije), ukupni trošak je oko 42,000.00 KM godišnje,

- Stanje i učinkovitost kotla na lož ulje je prilično dobro (učinkovitost se procjenjuje na 88%),

- Zgrada ima dobre prozore (sa aspekta toplinske izolacije), termo-grafički pregled otkriveno je utvrio da neki od prozora nisu bili pravilno instalirani (neodgovarajuće hermetični), na zgradi policije prozori lsu jako loši,

51

- Toplinski gubici kroz krov su vrlo značajni (nema toplotne izolacije na stropu),

- Fasada zgrade nema toplinsku izolaciju,

- Postojeći kotao nije dovoljan za grijanje zbog čega se struja koristi za dodatno grijanje, I tako stvaraju dodatni troškovi od oko 4,500.00 KM godišnje,

- Potrošnja električne energije u druge svrhe je prilično niska.

Imajući sve to na umu, date su sljedeće preporuke za poboljšanje energetske učinkovitosti i smanjenje troškova energije:

1. Zamjena kotla na lož ulje s kotlovima na pelet (dva kotla svaki po 200 kW). Troškovi energije bi se smanjili bi se za oko 31,500.00 KM godišnje. Procjena investicija za ovu mjeru je 40.000,00 KM, a rok otplate je 1,3 godina. Ulaganja uključuju nabavu i ugradnju kotla i sve druge potrebne opreme. Dobavljači kotlova na pelet daju petogodišnju garanciju. Isplativost investicije ne ovisi mnogo o cijeni peleta. Cijena peleta se očekuje da će rasti u budućnosti, međutim, cijena loživog ulja će rasti još i više. Nakon provedbe ove mjere, emisija CO2 će se smanjiti za oko 70 tona godišnje.

2. Toplinska izolacija krova - Preporučuje se postavljanje 20 cm sloja kamene vune na strop zgrade. Ovim bi potrošnja loživog ulja bila smanjenja za 1,83 tona godišnje ili 4,1 tona peleta godišnje. Smanjenje troškova će biti oko 3,500.00 KM godišnje za loživo ulje ili oko 1,200.00 KM za pelet. Procjena ulaganja u ovu mjeru je u iznosu od 5,100.00 KM, što znači da je rok otplate je 1,46 godina za lož ulje, i 4,15 godina za pelet.

3. Rekonstrukcija toplinske cijevi od kotlovnice do zgrade policije. Zgrada policije je povezana s kotlovnicom općinske zgrade kroz podzemni vrelovod. Kapacitet cjevovoda topline je veći od potrebnog, zbog čega je brzina vode u cijevi manja od potrebne. To uzrokuje veće gubitke topline u cjevovodu. Nema podataka za financijsku ocjenu ove mjere.

Toplinska izolacija na fasadi zgrade značajno bi smanjila potrebe grijanja zgrade i poboljšala udobnost. Međutim, odnos između uloženih sredstava i očekivane uštede je takav da rok otplate je duži od preporučene. Dakle, ova mjera se preporuča samo u slučaju korištenja dijela grant sredstava.

U zgradi ne postoje značajni potrošači električne energije. Snaga bojlera za pripremu tople potrošne vode je 5 kW. Preporučuje se ugradnja kombiniranog kotla (ili ugradnja izmjenjivača topline u postojećem kotlu) za pripremu tople vode. Na taj način bise smanjila potrošnja energije kao i troškovi obračunate snage. Troškovi obračunate snage tokom zimskih mjeseci neće biti veći od 100 KM.

U energetskom auditu su učestvovala dva predstavnika općine Vitez dajući ulazne podatke. Tim REIC broji tri stručnjaka za energetske preglede.

Zgrada Muzeja je priključena na sistem daljinskog grijanja u Travniku. Sistem koristi domaći ugljen kao izvor topline. Unatoč tome, troškovi grijanja su izuzetno visoki. Za 522 m2 i oko 66 kW instalirane snage, Muzej plaća oko 10.500 EUR godišnje. To je zbog Općinske odluke o potpori privatnih potrošača kojom javne instutucije plaćaju višu cijenu. Procjenjuje se da instaliranjem vlastitog kotla i razdvajanje od daljinskog grijanja troškovi grijanja mogu biti oko 5 puta manji.

Zgrada Muzeja nema toplinsku izolaciju i prozori su u vrlo lošim uvjetima (drveni prozori, stari više od 25 godina). Dakle, potrošnja topline je izuzetno visoka, ali s obzirom na ugovor s preduzećem za daljinsko grijanje ne postoji potreba za mjere energetske učinkovitosti.

52

U energetskom auditu učestvovao je jedan predstavnik općine Travnik, a jedan od djelatnika Muzeja sudjelovao je pružajući ulazne podatke. Tim REIC broji tri stručnjaka za energetske preglede. Travnik je član Povelje gradonačelnika i energetski pregled će se koristiti u SEAP-u.

4.2. Legislativa i zahtjevi

Energetski audit

BiH nema zakon o energetskoj učinkovitosti, ni na državnoj i entitetskoj razini. Nacrt zakona je izrađen u sklopu projekta EU, a nacrt je u javnoj raspravi. Ne postoji definirana EE politika na bilo kojoj razini vlasti. Unutar EU-a ide na projekt, zakon o EE bi trebao biti donesen. Strateškim dokumentima na različitim razinama u obzir EE u zgradama kao visoki prioritet. No, ti dokumenti nisu definirani fiskalne i financijske mehanizme za EE u zgradama. Nacionalni akcijski plan za EE je u fazi razvoja.

Ministarstvo prostornog planiranja FBiH je donijela novi zakon o energetskoj učinkovitosti u zgradama u kolovozu 2010. Novi zakon je u skladu s glavnim zahtjevima relevantnih EU direktiva. Minimalna energetske učinkovitosti zgrada, metodologiji energetske preglede, zahtjevi za energetsko certificiranje EE u zgradama i energetsko certificiranje su definirani.

Prema zakonodavstvu u FBiH, svaki novi objekt mora imati certifikat energetske učinkovitosti (EPC), kada podnijeti zahtjev za uporabne dozvole. Nove zgrade moraju postići najmanje ocjenu B klase biti odobren u fazi planiranja, prije nego što počne gradnja. EPC je najvidljiviji aspekt novog propisa u svezi energetske učinkovitosti zgrade. Ovaj dokument dodjeljuje oznaku energetske učinkovitosti stambenih i nestambenih zgrada ili građevinskih objekata. Za postojeće zgrade EPC sadrži troškovno učinkovite mjere za poboljšanje svoje energetske učinkovitosti.

Postojeće zgrade dužni su da se energetski certifikat u slučaju obnove, iznajmljivanje i prodaju / kupnju. Vlasnik mora dati valjani certifikat za kupca kad djelo osnovan. U slučaju najma, najmoprimac mora dobiti kopiju certifikata. Minimalna energetske učinkovitosti postojećih zgrada nakon obnove je klasa B. pravi korist od certifikata energetske učinkovitosti u danim preporukama za građevinsku vlasnika. To su prikazane na stranici 3 potvrde. Ove preporuke treba biti prvi korak prema rekonstrukcije energetskih pitanja postojećih zgrada. Predloženi poboljšanja uključuju kratak opis, procjenu troškova za svaku poboljšanje mjera, štedne i paybacks i utjecaj na energetsku zvjezdicama, ako su sve mjere koje treba provesti. Preporuka za certificiranje su rezultati proučavanja slučaj posebne zgrade.

Svi javni objekti moraju imati energetski certifikat do 2013 (tri godine nakon knjige pravilu je stupio na snagu). Svaka javna zgrada, ili u kojima se pružaju javne usluge, veće od 500 m2, potrebna za prikaz na prvoj stranici u EPC na glavnom ulazu.

Metodologija energetskog certificiranja definiran je Pravilnikom o energetskoj certifikaciji zgrada. Energetski pregled je stup certifikaciju, a to je definirano Pravilnikom. Metodologija izračuna je opisano u regulaciji energetske učinkovitosti i uključuje grijanje, topla voda, ventilaciju i pomoćne potrebama, izraženo u smislu primarne energije. Zahtjevi za energetsko certificiranje definirani su Pravilnikom. Jedina pravna osoba (organizacija, a ne pojedinac) ovlaštena od strane Ministarstva ovlašten izdati energetski certifikat. Da bi se pravni, certifikat mora biti potpisan od strane ovlaštene organizacije (AO).

53

EPC stambenih zgrada ima 5 stranica. Prva stranica EPC-a sadrži:

- Opće podatke o zgradi (vrsta objekta, lokacija, vlasnik,

- Energija stopa od A + do G,

- Podatke o ovlaštenoj organizaciji koja je izdala EPC (ime i prezime, matični broj, broj EPC, datum izdavanja, itd.),

Druga stranica EPC-a sadrži:

- Podaci o objektu ili objektu (tlocrtno, volumen grijanja prostora, oblik faktor, gubici topline po m2 grijanog prostora)

- Podatke o klimatskim uvjetima,

- Podatke o grijanje / hlađenje sustava,

- Podatke o energetskim potrebama,

- Podaci o potrošnji energije i emisija CO2

- Podaci o U. vrijednosti elemenata zgrade

Treća stranica sadrži preporuke za poboljšanje EE. Trenutno ne postoji obveza za ostvarivanje tih preporuka. Četvrta stranica sadrži definiciju tehničkih predmeta, a peta stranica sadrži opis pravila, normi i metodologija za izračun koriste za razvoj EPC. EPC u nestambenim zgradama, osim toga, sadrži energetskih potreba za hlađenje i ventilaciju.

Kritične točke u provedbi energetskog certificiranja su toliko odgovorna uprava ne zna da su ti zahtjevi su na mjestu. Ministarstvo radi na promicanju niza pravilnika.

Bilans energije

Energetska bilanca nije obvezno za općine i kantona, dok je obveza entiteta i državne razine. Energetska bilanca ne uključuje ravnotežu ugljičnog dioksida od Bosna i Hercegovina nije u EU ETS-a prema Kyoto protokola, Bosna i Hercegovina je zemljama u razvoju i nema CO2 obveze.

Analiza snabdjevanja

Na nacionalnoj razini, Ministarstvo s primarnom odgovornošću nad energetskom sektoru je Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine (MVTEO). Regulatorna provedba je odgovornost Državnog električne energije Regulatorna komisija (DERK), koja ima nadležnost nad prijenosom električne energije, operator transportnog sustava rada i međunarodne trgovine.

Na entitetskoj razini, dvije odgovarajuće ministarstva ministarstvo energije, rudarstva i industrije Federacije Bosne i Hercegovine (FMEMI) i Ministarstvo industrije, energetike i rudarstva Republike Srpske (MIEMRS). FBiH električne energije Regulatorna komisija (FERK) i RS energetska regulatorna komisija (RERS) provoditi regulaciju proizvodnje, distribucije i opskrbe električnom energijom unutar svojih subjekata. FERK ima tri povjerenika, RERS ima pet, svaki odobren od strane njihovih entitetskih parlamenata. Kao i DERK-a, FERK i RERS financira izvan središnje proračuna.

- Evolucija u liberalizaciji

54

Tržišni sudionici su Neovisni operator sustava u Bosni i Hercegovini (NOS BiH), jedna tvrtka za prijenos, tri odvojena vertikalno integrirani programi koji se bave proizvodnje, distribucije i opskrbe, od kojih su u vlasništvu entiteta, trgovci i povlašteni kupci.

Tržište električne energije u Bosni i Hercegovini je djelomično liberalizirano od 2006. Otvaranje tržišta regulirana je Odlukom o otvaranju tržišta od 2006. Prema Odluci na nacionalnoj razini kvalificiranih potrošača električne energije mogu kupiti električnu energiju na tržištu (mogu birati dobavljača). To je plan da se u potpunosti liberalizirano tržište električne energije do 2015. Sljedeći potrošači mogu biti kvalificirani potrošači:

1. od 2007, potrošači s godišnjom potrošnjom električne energije većom od 10 GWh,

2. od 2008, potrošači s godišnjom potrošnjom električne energije većom od 1 GWh,

3. od 2015, svi potrošači, uključujući i kućanstva.

U međuvremenu, svi koji nisu kvalificirani potrošači su tarife potrošači. Tarife su definirani od strane regulatornih komisija entiteta (znači da Federaciju Bosne i Hercegovine ima vlastiti Regulatorne komisije, kao i Republike Srpske).

U 2012, tu su 3 dobavljači električne energije u Bosni i Hercegovini. Dvije tvrtke su u vlasništvu Federacije Bosne i Hercegovine. Tarife za svako poduzeće definira relevantnom regulatornom komisijom. Tarife su različite za svaku tvrtku.

55

5. Zaključci: smjernice

Energetski menadžment je složen alat. Kao što je pokazano, njegova prva primjena datira pre više od 30 godina. Trenutno postaje nešto popularniji kroz implementaciju novih standarda ISO 50001 za sistem upravljanja energijom. Obzirom na sporo uvođenje sistema upravljanja kvalitetom ISO 90001 kao i ISO 140001 u javnom sektoru, čini se malo verovatnim da će EMS biti lako uveden u kratkom ili srednjem vremenskom roku u lokalne javne uprave. Međutim, neke mere upravljanja energijom mogu se uvesti.

EMS-eksperiment u Srednjobosanskom kantonu je proizveo: dva energetska pregleda i jednu analize snabdevanja energijom, kao i informativne kampanje. Iako je bilo moguće da se postigne određeni rezultat (smanjenje emisije od 70 tona), potrebno je istaći trenutna uska grla u početnom sprovođenju mera energetskog upravljanja kao što sledi:

- Nedostatak saradnje od strane distributera energije u dobijanju podataka; - Nepostojanje metodologije u skladištenju podataka - Nedostatak osnovnih podataka (projekti) - Nedostatak političke obaveze - Odsustvo znanja za obračun cena Uzimanjem u obzir postojeće primarne i sekundarne legislative u BiH preopručuje se da se uvedu propisi koji će olakšati prevazilaženje prepreka na sledeći način.

Obzirom na energetski bilans:

Uvođenje obaveze prikupljanja podataka potrebnih za energetski bilans (zavodi za statistiku i dr.).

Obzirom na analizu snabdevanja:

Ubrzavanje liberalizacije tržišta električne energije.

Obzirom na energetske preglede:

Uvođenje zakonske obaveze o provođenju energetskog audita.

56

Bibliografija

Regulative i službena dokumenta

- Joint Research Centre of the European Commission (2010), Energy Efficiency in Public Procurement – Member States' experience, barriers/ drivers and recommendations. Petten.

- European Union (2002), Directive 2006/32/EC. Bruxelles.

- European Union (2006), Directive 2002/91/EC (2010/31/EC). Bruxelles.

- European Union (2006), Directive 2003/87/EC. Brussels.




- European Union (2009), Action climate package. Bruxelles.

- European Union (2000), COM(2000) 769. Green Paper. Brussels.

- European Union (2005), Green Paper on energy efficiency. Brussels.

- European Union (2000), COM(2006) 105 Green Paper. Brussels.

- European Commission (2011), 5th report on cohesion.

- European Union (2011), IEE Guidelines. Brussels.

- European Commission (2011), Energy Efficiency Plan 2011

Priručnik i izveštaji

- Beggs, C., 2002. Energy: Management, Supply and Conservation. Butterworth-Heinemann, Elsevier Science.

- European Commission, Directorate General XII, (1995). Energy Management System.

- Krarti, M., 2000. Energy Audit of Building Systems – An Engineering Approach. CRC Press.

Vebsajtovi

- http://ec.europa.eu/energy/intelligent/

- www.fire-italia.it

- www.enea.it

- www.europa.eu

- www.cen.eu

- www.covenants.eu

- ie.jrc.ec.europa.eu/

57

- www.southeast-europe.net

- http://ec.europa.eu/energy/efficiency/action_plan/action_plan_en.htm

.

Documents

ZAVRŠNI IZVEŠTAJ – EKSPERIMENT U SISTEMU …okviru Projekta pod nazivom "Energetska efikasnost i obnovljivi izvori energije - politika podrške na lokalnom nivou za energiju" ("ENergy