Zemzem [broj 183, mart 2014.]

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]

http://slidepdf.com/reader/full/zemzem-broj-183-mart-2014 1/48

LIST UČENIKA GAZI HUSREV-BEGOVE MEDRESE U SARAJEVUGODINA XLVI - MART 2014/DŽUMADE-L-ULA 1435. HG

BROJ 3/183 - CIJENA 2 KM, ZA INOSTRANSTVO 2 €

ZEMZEM

STOGODIŠNJICA

ATENTATA

MEDRESA

I NAMAZ

LAJK ZA

PROTESTE 26 4620

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


2 | ZEMZEM

Piše:

Godina XLVI - mart 2014./džumade-l-ula 1435. h.g.Broj 3/183 - Cijena 2 KM, za inostranstvo 2 €

Pokretač i izdavačUdruženje učenika medrese “Gazi Husrev-beg”

Glavni i odgovorni urednik

Munir Mehić

Zamjenik glavnog i odgovornog urednikaLamija Alijević

Grafički urednik i prijelom tekstaAdem Dinarević

FotografijaAdem Dinarević, Zejd Bećić, Ilham Hošić

LektoriEnes Ćeman i Ahmed Tabaković

RedakcijaEnsar Perčo, Enes Ćeman, Ajdin Aladžuz, Tarik Atović,Arif Omanović, Adem Dinarević, Lamija Alijević, MerjemMekić, Lejla Brković, Merjema Mehtić, Zerina Huseinbašić,Ahmed Tabaković, Ahmed Novalić, Tarik Gazić, DžaninDžakmić

Webwww.medresa.ba

[email protected]

AdresaRedakcija lista “Zemzem”, Sarači 49, 71000 Sarajevo

Telefon+387 33 534 888+387 62 664 202+387 61 048 386

Tiraž1700

SekretarTarik Gazić

DistributerDžanin Džakmić

NaslovnicaZemzem

ŠtampaDobra knjiga, Sarajevo

LIST UČENIKAGAZI HUSREV-BEGOVE MEDRESE U SARAJEVU

ZEMZEM

03 | RIJEČ UREDNIKA 04 | FLaSH NEWS06 | aktuelnosti

08 | Ko KOGA LOVI?09 | POETIKA SAMOĆE10 | PUT12 | ISTINA?!14 | REDAKCIJA EMISIJE “MOJAMEDRESA” NA RADIO “bIR”16 | INTERVJU: BUGARI18 | SAN LJETNE NOĆI19 | U RETRO STILU20 | LAJK ZA PROTESTE21 | OPROŠTAJNO PISMO22 | SNI24 | ŠTETNOST DUHANA26 | STOGODIŠNJICA ATENTATA 28 | PARABOLA O NEREDIMA30 | ZAJEDNO SAMI32 | INTERVJU: MAHMULJIN34 | IZBORNE GRUPE36 | NEKAD, U VAKAT38 | TAJNE VREMENA 39 | OKOVI PROŠLOSTI40 | SPORT43 | GOSPODINE Č.!!!44 | KREATIVNI KUTAK 46 | MEDRESA I NAMAZ

SDRŽJ:

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


ZEMZEM | 3

RIJEČUREDNIKA

Mehić Munir / Glavni i odgovorni urednik

V eoma je teško, a to shvatam sa trećim brojemčasopisa „Zemzema“ koji Vam predstavljamo,pisati uvodnu riječ u ovaj, nama učenicimasvakako bitan segment učeničkog aktivizma,

kakav „Zemzem“ jeste. Napisati tekst koji će Vas lagano uvestiu labirinte riječi jeste istinska odgovornost i teško je biti preci-zan u iskazivanju same sadržine „Zemzema“.

Ali, ono što Vam donosimo trećim brojem našeg časopisasvakako je vrijedno čitanja. Kroz ovaj broj koji izlazi sa malimzakašnjenjem koje je prouzrokovano tehničkim problemima,koje smo uspjeli prevazići, želimo doći u dodir sa različitimtemama koje zaokupljaju našu (medresansku) i širu stvarnost.Obzirom da je ova godina sama po sebi zanimljiva, jer se u njojobilježavaju važni jubileji koji su utjecali na povijest Bosne iHercegovine, ali i svijeta, dali smo sebi za pravo prisjetiti se tihdatuma i dati naš doprinos u njihovom obilježavanju.

Ovaj „Zemzem“ obiluje autorskim tekstovima, što ga čini

„izvorno našim“. Također vrijedi pročitati nadasve zanimljivtekst o prestanku i štetnosti pušenja, te naravno tekstove kojisu vezani za nemile događaje iz februara ove godine.

Nadamo se da će ovaj broj „Zemzema“ zadovoljiti Vašekriterije, te da ćete nas i u budućnosti rado čitati.

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


4 | ZEMZEM

Pišu: Envera Huskić, IIId i Adem Dinarević, IVb

Školsko odbojkaško takmičenjeU periodu mjeseca decembra, kao i svake prethodne, i ove

godine je održan odbojkaški turnir. Profesorica sporta - DžanitaResić, pobrinula se da sve prođe u najboljem redu kada je upitanju ova aktivnost. Nakon utakmica između razreda, nalnautakmica odigrana je između ekipa IVd i Ic razreda, da bi na kra-ju, poslije neizvjesne utakmice, kao pobjednik izašla ekipa IVdrazreda čiji je kapiten Fatima Šljivo.

Amina Đokić, IVd

FSH NEWS

Dodjela priznanja učenicima povodom Današkole

Još od 1537. godine svaki 8. januar kako učenicima tako i pro-fesorima Gazijine medrese predstavlja veoma poseban dan, dankada je osnovana najstarija i najuglednija odgojno-obrazovnaustanova - Gazi Husrev- begova medresa. Povodom toga već duginiz godina sedmog januara biva upriličen program dodjeljivanjanagrada i priznanja za postignute uspjehe u prethodnoj godini.Ovogodišnji program bio je obogaćen nastupom hora Gazi Hus-

rev-begove medrese, obraćanjem direktora medrese prof. ZijadaLjevakovića, kao i specijalnom gošćom, interpretatorkom tradi-cionalnog bosanskog sevdaha Amirom Medunjanin. Uz dodjelupriznanja učenicima koji su proteklu godinu završili s odličnimuspjehom i primjernim vladanjem, kao i onima koji su nastavu po-hađali bez izostanaka, dodijeljena su također priznanja za najboljeliterarne radove na konkursu kojeg je izdala Gazi Husrev-begova medresa. Prvo mjesto osvojila je Alagić Aida (III-d), drugoBoudellaa Aiša (III-d), treće Keserović Mersed (III-b).Vrjedno- vani su i mnogi sportski uspjesi u košarci, streljaštvu i šahu. Sželjom da se uspjesi ponove i uvećaju završeno je ovo sedmo-jan-uarsko druženje.

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


ZEMZEM | 5

Potpisan ugovor o uvođenju elektronskog sistema u medresama

Sarajevo, 5. mart 2014. (MINA) - Predstavnici RijasetaIslamske zajednice i Fakulteta informacionih tehnologi-ja iz Mostara danas su u Sarajevu potpisali ugovor o im-plementaciji elektronskog sistema u svim medresama na

području Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, podnazivom “e-Medrese“, što predstavlja aplikativni softvernamjenski razvijen za potrebe digitalnog vođenja peda-goške administracije i evidencije u medresama.

Ugovor su potpisali dr. Amir ef. Karić, rukovodilac Vjerskoprosvjetne službe Rijaseta i v.d. dekana Fakultetainformacionih tehnologija dr. Jasmin Azemović.

Oni su se nakon potpisivanja obratili prisutnim pred-stavnicima medija kao i Dženan Handžić, direktor medrese “Osman ef. Redžović” u Visokom i predsjednik Komisije za elektron-ski dnevnik.

Medrese su stekle ugled, povjerenje i značajnu podršku šire zajednice, posebno muslimana koji na razne načine podržavaju

njihov rad. Učenici i njihovi roditelje opredjeljuju se za medrese prepoznavajući prednosti odgojno-obrazovnog procesa utemel-jenog na islamskim vrijednostima. Uz prepoznatljivu tradiciju medrese ostvaruju i izuzetne rezultate u svome radu. U sistemu vrednovanja odgojno-obrazovnih ustanova kantona, medrese su u samom vrhu po kriterijima vrednovanja kvaliteta na područjimasvoga djelovanja. Učenici medresa postižu izuzetne rezultate na takmičenjima općinskih, kantonalnih, federalnih, državnih, pa iinternacionalnih nivoa. Oni su uspješni debatanti, sportisti, učači Kur’ana, hazi, matematičari, te su učesnici brojnih humanih iekoloških aktivnosti, uz redovan volonterski rad.

Cilj prema kome je usmjeren odgojno-obrazovni proces u medresama je izgradnja ličnosti, slobodnog i otvorenog uma i pre-danog srca.

Dobrovoljno darivanje krvi

U utorak, 4. marta 2014. godine u prostorija-ma Gazi Husrev-begove medrese održana je akcijadobrovoljnog darivanja krvi, kojom su se najstarijeučenice i učenici Gazi Husrev-begove medrese up-isali među hiljade ljudi koji su postali dobrovoljniDarivatelji krvi.

Ova akcija održana je za potrebe Zavoda zatransfuzijsku medicinu FBiH. Akciji se odazvao veliki broj učenica i učenika Medrese, u želji dapomognu bolesnim i onima kojima je krv potreb-na. Svjesni značaja ovakvih akcija, Medresa postajeprepoznatljiva kao škola čiji se učenici tradicionalnoodazivaju istim.

Turnir povodom Dana nezavisnosti BiH

Za Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine Perzijsko-bosanski koledžiz Lješeva, organizirao je turnir u kojem je učestvovala i naša škola.

U prvoj utakmici naši učenici su pobijedili profesore “Đulistana” sarezultatom 6:1, a u četvtrtnalu su izgubili od ekipe SCŠ Vogošća 2:4.

U nalu su se sastale ekipe Gimnazije “Muhsin Rizvić” Breza i SCŠ Vogoša, koji su tek nakon penala riješili pitanje pobjednika. Uspješniji subili učenici iz Breze.

Našu školu su predstavljali: Amar Jusufović, Salih Agić, Zejd Kapo, Adem Dinarević, Belmin Bašić, Bilal Kadić, Ševal Selimović, Zejd Bečići Ilham Hošić, pod vodstvom prof. Omera Derviševića.

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


6 | ZEMZEM

Piše: Lamija Alijević, IVc

vijesti

IZ

SVIJETA

L

ondon - Kako prenosi agencija APpoznati univerzitet u Londonu LSE se izvinio jer je tražio od dva studenta da nose

majicu sa likovima poslanika Muhamme-da i Isusa.

Dva studenta kao predstavnici Unije ateista, sekular-ista i humanista nosili su na studentskom sajmu ma-jice Univerziteta London School of Economics nakojima su bili likovi ispod kojih je pisalo da su poslan-ik Muhammed i Isus. Nakon što im je rečeno da prika-zivanje slike poslanika Muhammada predstavlja vjer-sko uznemiravanje prekrili su likove na ovoj majici.Univerzitet LSE se izvinio muslimanima zbog ovog inci-denta uz napomenu da ova obrazovna ustanova veomaozbiljno shvata pravo značenje slobode govora kao i da su

naučili lekciju iz ovog incidenta.

Univerzitet u Londonu se izviniomuslimanima

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


ZEMZEM | 7

Slovačka jedina evropska država bezdžamije

Okružen prilično malom muslimanskom za-jednicom, Jozef Lenč, slovački profesorpolitičkih znanosti na univerzitetu uspio jepronaći svoj lični put ka islamu.

“Pronašao sam vjeru sam”, kazao je 34-godišnji Lenč, koji jeprihvatio islam kada je imao 25 godina, pišu novine The Slovak

Spectator.

“Kada sam posjećivao nanu, uobičavao sam ići u katoličku

crkvu, ali nešto mi je nedostajalo, naročito s povijesne tačkegledišta. Kršćanske dogme bile su prihvaćene kasnije, korak pokorak, s jakim uplitanjem politike i drugih interesa.” Pronašavšijednu knjigu o islamu, Lenč je nastojao naučiti više o vjeri.“Znao sam mnogo o islamu. Već sam pokušao postiti tokomramazana, stoga je to bio samo jedan mali korak da postanemmusliman”, kazao je Lenč, spominjući kako njegova porodica iprijatelji nisu imali problema s prihvatanjem toga.

“Moja majka je čak prestala pripremati svinjetinu kadadođem na ručak”. Godinama nakon prihvatanja islama, Lenčpriznaje kako je u Slovačkoj općenito mišljenje o muslimanimau velikoj mjeri negativno. “Ljudi ne mogu razumjeti kako me

islam oslobodio”, kazao je Lenč. “Zaista nemam nikakvih ovis-nosti. Ne pijem.”

U Slovačkoj, muslimansku zajednicu s brojem od 4.000 do5.000, čine uglavnom imigranti koji su došli studirati u evropskezemlje devedesetih godina i odlučili se tu nastaniti.

Nedostatak džamija stvara još jedan problem slovačkimmuslimanima, koji nisu pronašli mjesto za namaze i okupljanje.Živeći u jedinoj evropskoj zemlji bez ijedne džamije, zvaničniciu Islamskoj fondaciji su pokušali dobiti dozvolu za izgradnjudžamije u Bratislavi, ali njihova aplikacija je odbijena.

A buja - Američki milijarder Bill Gates obećao je

pomoći u iskorjenjivanju dječije paralize u Ni-geriji, afričkoj najmnogoljudnijoj naciji. „Ovoje moja četvrta posjeta Nigeriji i svake godine

dolazim i vidim kako smo bliže našem cilju iskorjenjivanjadječije paralize. Odlučio sam se udružiti s vama i biću sretankada postignemo cilj i bolest nestane iz ove zemlje“, rekao jeGates na forumu posvećenom ovom problemu.

Predsjednik Nigerije Gudlak Jonathan je najavio dodjelujedne od najvećih nigerijskih počasti Gatesu - titulu Koman-danta Federalne Republike, zbog njegovog doprinosa iskorjen-jivanju bolesti dječije paralize.

Bill Gates pomaže zdravstvene pro-grame u Africi

U nastojanju da privuče milijarde funti arapsk-og kapitala londonski gradonačelnik Boris Johnson je bez imalo ustručavanja, obraća-jući se prisutnima na ovogodišnjem 9. po

redu Svjetskom islamskom ekonomskom forumu (WIEF) koji se ove

godine održao u glavnom gradu Velike Britanije, govorio o svojimmuslimanskim korijenima.

On je pozvao bogate ličnosti iz arapskog svijeta da investi-raju u London. “Hajdemo podići trgovinu, suradnju i partner-stvo i hajdemo to učiniti u gradu koji se još od vremena Offauzdizao i postao najveći na svijetu,” istakao je Johnson svjesnokoristeći vodeću ličnost saksonske historije, kralja Offa za vri-jeme čije vladavine su se kovali zlatnici sa imitacijama arapskihnatpisa i korišteni u trgovini u Sredozemlju.

“Veoma sam ponosan da sam jutros ovdje s vama. Siguransam da sam ja prvi gradonačelnik Londona koji dijelom vodimuslimansko porijeklo, doista, potomak sam muslimanskogpoduzetnika Ahmeda Hamdija. Moj pra-pra-djed bio je po-božni čovjek iz Anadolije koji je obavio hadž i koji se bavio tr-govinom pčelinjim voskom u Istanbulu, što je bila veoma dobra

ideja jer su vam trebale voštane svijeće da osvijetlite džamije”,kazao je gradonačelnik Londona Boris Johnson.

Londonski gradonačelnik muslimanskihkorijena

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


8 | ZEMZEM

Piše: Munir Mehić, IVa

V

rijeme je neobičnamišolovka. Iz tog proizi-lazi jedan sveopći para-doks, vrijeme ne lovi

miševe – lovi ljude. Globaliziranje svije-ta u jednu veliku komunikacijsku mrežuučinilo je ionako kratak životni vijekjoš kraćim. Gledajući sa aspekta čovjekakoji traži znanje, internet i sve njegovemogućnosti su blagoslov od Boga, oazapodataka. Ali podaci nužno ne značeznanje. Oni često budu samo teret našojmemoriji, naposlijetku nerazumljivi re-dovi teksta, obična ekspresija jezika. Al-lah dž.š. svakako ne bi vrijeme digaona nivo vlastitog zaklinjanja da ono nije važan faktor u opstojanju svijeta. Ovajsvijet je po mnogima građen od vremenai prostora. Prostor je materijalna stranasvijeta podložna promjeni koju donosi

vrijeme. Zato čovjek stari, biljka se sušiu korijenu i u cvatu, kamen se periodičnoljušti i na kraju pretvara u prah. Sve zbogtoga jer na njih ima uticaj vrijeme, koje

je Bogom dano da nas čini svjesnim ap-sulutne ovisnosti o Jedinom Bogu, što jei vrhunac ovosvjetovne spoznaje. Kur’anČasni upozorava u mnogim ajetima nanašu krhkost, a istovremeno na Božiju Vječnu egzistenciju. Iz ovog svega proizi-lazi jedno svevremensko pitanje: od kogabježimo? Od vremena ili od sebe?

Sve u svoje vrijeme

Onaj ko sebi dozvoli luksuz mišljenjaučeći od svijeta oko sebe jasno će uvidjetida je mladost doba energije i zdrave am-bicije, a starost doba spoznaje, kontem-pliranja i svođenja životnih računa. Uko-

liko mladalačku energiju iskoristimo napravi način možemo očekivati pozitivanishod na životnom računu.

Nedavno sam prisustvovao predavan-

ju o produktivnosti u islamu. Na pitan-je jednog od slušalaca predavanja da lije moguće ostvariti sve što se isplanira,odgovor je bio sasvim ljudski – ne! Nekobi okrivio nedostatak vremena, neko vlastitu neodgovornost, ali odgovor biglasio: to je sasvim normalna pojava kodsvih ljudi koji od svog života prave iolesmislenu cjelinu. Ali, svakako, nije nor-malna pojava stalno padati na životnimispitima. Time dopuštamo da nas zmi-ja dvaput ujede iz iste rupe. Rupe zvaneneuspjeh. Sve dolazi na svoje mjesto usvoje vrijeme, ne treba hrliti grlom u ja-gode jer to može donijeti sagorijevanje vlastite ambicije.

Ko koga lovi?

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


Mladost i njene prednosti

Mnogo je poruka u islamskoj tradici-ji koje upućuju na mladost kao najpro-duktivnije doba. Energija koju imamo umladosti je prolazna, njen žar je nepon-ovljiv, baš kao što je prolazna i svjetlost

svake zvijezde na nebu, koja živi samoonoliko koliko Bog hoće. Svijest mladićaje nerijetko svijest na koju se najlakšeutiče, jer nedostaje životno iskustvo.Hadis koji se često ponavlja i koji namje svima poznat, a dovoljno vrijedi da bise trebao zapisati zlatnim slovima u našasrca, otkriva naš položaj i našu ovisnosto vremenu: Prenosi se od Ibn Abbasada je Allahov Poslanik, sallalahu alejhi vesellem, rekao: ‘’Iskoristi pet stvari prijedrugih pet: mladost prije starosti, zdravljeprije bolesti, bogatstvo prije siromaštva,slobodno vrijeme prije zauzetosti i životprije smrti.’’ Na ovakve stvari nije potreb-no umovanje da bi se shvatile. Potrebnoje vjerovanje da bi se pretočile u praksu.Koliko nas je takvih?

Čitanje kao razumijevanje sebe

Mnogi bi rekli da je modernizacijaživota potisnula čitanje, međutim čitan-je nikada neće biti arhaičan proces. Iako

kod naroda sve više prolaze knjige kojeu svojoj suštini ne daju bogzna šta, prava literatura ostaje predmet proučavanja,dok se šund nakon nekog vremena zabo-ravlja, potiskuje iz memorije. Knjige služeza razumijevanje sebe, svoga vremena, auz to nemjerljiv je značaj literature naelokvenciju čitalaca. Za mladića željnogznanja polazna tačka njegovog duhovnogi intelektualnog uzdizanja je knjiga. Um-berto Eko, jedan od najvećih živih kn-jiževnika, piše sljedeće: „Kao prvo, zna-mo da knjige nisu sredstvo preko kojih

neko može misliti umjesto nas; naprotiv,one su strojevi koji potiču daljnje misli.“ Ako već ne možemo pobijediti vrijeme,zašto ga ne iskoristiti i od njega uzeti on-oliko koliko možemo?

U narodu se kaže: „Ne može se halkana dunjaluk nabit’”, kao što se ni vrijemene može zaustavit. Ići rame uz rame sa vremenom može biti savršeni sklad. Zarnije srednji put doista najbolji put?

Biti vjeran Bogu znači biti vjeransebi. Jer u konačnici zbog Njega čin-imo svaki korak i bez Njega niti jedanučinili ne bismo.

ZEMZEM | 9

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


10 | ZEMZEM

Piše: Enes Ćeman, IVa

N

eko se istinski potrudioda nas mlade zbuni iizmiješa nam pojmoveu glavama i može se reći

da je to dosta uspješno i uradio. Kakodrugačije protumačiti to što se današnjiprijatelji broje u stotinama? Ili to što semeđu glavna odlikovanja danas ubrajajuklikovi i „sviđanja“ koja su rezultat tihklikova? Termin popularnosti se promi-jenio i sada uglavnom ide uz one kojipažnju i pozornost traže u ismijavanjudrugih, a vrlo često, mada možda i nes- vjesno, u ismijavanju samih sebe. Zbogtoga postoji toliko žute štampe, tolikobombastičnih naslova i tekstova koji za

glavne vijesti smatraju to ko je šta uradio,s kim je ko bio, ko je o kome šta rekao itome slično. Ali jasno je (bar bi trebalobiti), da u tome svemu nema nikakvogdobra ni vrijednosti, a opet, stvari nikakoda se promijene. Kako bi samo bilo lijepoda u ovom brzom i bučnom vremenu, uovom globalnom selu, bar nakratko, svezašuti i da saslušamo šta nam tišina imaza reći.

Gdje je sloboda?

Svjedoci smo da živimo u vremenumnogih sloboda. Ljudi danas imaju slo-bodu u izražavanju, slobodu u odijevanju,

u vjerovanju i ko zna u čemu već ne. Ali jeparadoksalno da u vremenu tolike slobode vidimo oko sebe tako veliki broj bezličnihi ograničenih ljudi koji ponajviše drže dotuđeg mišljenja i društvenog mnjenja.Kao što o zdravlju najljepše pričaju irazmišljaju upravo oni koji su zdravljališeni, tako i slobodu ne može niko jačei iskrenije osjetiti, niti o njoj ljepše pje- vati od onih koji nisu slobodni u svemu ikoji su svjesni Allahovih granica i zabra-na i drže se podalje od njih. Često smo usvome djelovanju dosta ograničeni zbognormi preko kojih se ne može, ali pot-puna sloboda nam je uvijek dostupna urazmišljanju, u intelektualnom naporu,

snovima i ciljevima. Tu slobodu ne moženiko ograničiti, ukalupiti, ni ukinuti, aona dolazi do izražaja ponajviše - opet usamoći i tišini.

Izdanak tišine

Udaljavanjem od naporne buke današn-jice, te iskrenim preispitivanjem idea-la i vrijednosti koji su danas važeći udruštvu, možemo jedino doći do rezu-ltata do kojih su došli i oni koje Allahdž.š. izdvaja u 191. ajetu sure Ali Imran:

Iz svega navedenog kao jedino rješen-je ističe se krajnja potreba i nužda zapodhitnim obraćanjem tišinama unutarnas. Izbavljenje iz svijeta hedonizma iučmalosti ima da uslijedi onda kada se

napokon probudimo iz tog zamamnogsvijeta lažnog blještavila koji nas usmjer-ava pogrešnim putevima bez perspektive.Svi mi u sebi, bili to spremni priznati iline, nosimo klicu dobra, imamo dušu kojaje od Allaha dž.š. najveći dar nama. U tre-nutku kada se suočimo sa sobom i svo-jom stvarnošću (a najvažnije je prestatizavaravati samoga sebe iz dana u dan) ikada uskladimo život sa savješću, činećiono čime je naš Gospodar zadovol-jan, nastupa buđenje nakon kojeg stvaripostaju čistije, a život smisleniji. Sve do

toga je samo varljivo naslađivanje prolaz-nim dunjalukom.

POETIKA SAMOĆE

„Oni koji i stojeći i sjedeći i ležeći Alla-

ha spominju i o stvaranju nebesa i Zemljerazmišljaju. ‘Gospodaru naš, Ti nisi ovo

uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj

nas patnje u vatri!’“

Kur’an

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


ZEMZEM | 11

I

tako prolaziše i dani i noći, a onje i dalje hodao po starim ispu-calim drumovima gledajući tuđeživote koji su nerijetko bili puno

sretniji od njegovog. Gledao je dječicukoja sretno trče u zagrljaj svojim majka-ma i ponosne očeve koji su namrgođen-im licem odavali sliku ozbiljnih ljudi.

A on? On je bio jedna obična skitni-ca i lutalica bez igdje ikog svog, ostavljenkao zadnje pseto, povrijeđen, ranjen. Išto je više patio to je više padao u očimatog njemu tako savršenog svijeta. Kadje prolazio pored njih glavu su od njegaokretali, s prezirom ga gledali, a neki suga, osmjehujući se njegovoj tužnoj sud-

bini, vrijeđali tako da mu se srce slamaloosjećajući toliku ljudsku mržnju.

A on? On je spuštao ramena i pognuteglave prolazio. Koliko puta se samo pitaogdje je pogriješio, šta je to tako strašnoučinio, koga je povrijedio. I kad god suza tragovima njegovim pljuvali on je još više glavu spuštao, obarajući pogled.Šuteći je prelazio preko svih nevolja kojesu ga snalazile. Gdje god da je krenuoispred njega bi se stvorile prepreke kojesu naizgled bile nepremostive. Kad bi

slomljen od bola izgubio svaki motiv zaživot, odlazio bi na ono isto staro mjestoodakle je sve počelo. Prisjećao bi se tog

savršenog djetinjstva. Svaki put kao da biponovo proživio svu sreću koju je osjećaodok ga je majka grlila i obavijala svojommajčinskom ljubavlju. Među vrtlogomprisjećanja često su batine koje je primaood svog naizgled ozbiljnog i strogog ocaizgledale kao nešto nedostižno. Molioje Boga da takvo što opet doživi iako jeznao da to nije moguće. Naposlijetku bimu sve te lijepe uspomene zasjenila samojedna i to ona najbolnija. Dolazak onogogromnog, mračnog čovjeka koji mu jerekao samo jednu rečenicu kojom je uniš-tio sve dotada lijepo u njegovom životu.Sve te godine prolamala se njegovim mis-lima rečenica ‘’SINKO, OTPUTOVALISU’’. Gdje su otputovali, hoće li se ikada

vratiti?

OTPUTOVALI SU... Koliko je samoputa sjedio na rubu ponora i pitao se gdjesu otputovali?. Zašto su ga ostavili? Iuvijek bi izgubljen u mislima ostajao bezikakvog adekvatnog odgovora. Iz godineu godinu shvatio je da nisu otputovalisvojom voljom. Shvatio je da su morali. Ali to njihovo putovanje učinilo ga jejadnim siročetom. S prolaskom drugedjece pored njega osjetio bi svu njihovugrubost primajući udarce koje su mu

nerijetko upućivali.

A on? On je spuštao glavu oborena

pogleda. Koliko god da su ga tukli, vri-jeđali i psovali on nikad nije imao potre-bu da im uzvrati. Svakim udarcem kojibi primio postajao bi boljim čovjekom.Strpljivo je stiskao svoje omalehne, siroteruke i u mislima se zaklinjao da nikadneće biti takav. Svakim korakom kojeg jeprelazio sve je više želio pobjeći od svihnedaća koje su ga stizale. A što je više že-lio sve mu je lakše bilo.

I tako koračajući istim tim ulicamakroz koje je proživljavao toliko vrijeđan-je, on je postajao sve jači i jači. Mislili suda ga uništavaju bez da su znali da ga nataj način vraćaju iz ponora izgubljenih ukojem se nalazio. Toliko je želio promi-

jeniti svoju tužnu sudbinu da se njegovanada i vjera u bolje sutra kršila s granica-ma pojmljivog za čovjeka.

I na kraju, uspio je. Postao je moćnijii bolji od svih onih koji su ga godinamamrzili i gazili. Iako je postigao ono za štoniko nije smatrao da je moguće njegovosrce nikad nije zaboravilo bol koja je biladuboko urezana u njega, a njegov jezikčesto je ponavljao da je težak put odprosjaka do pobjednika.

PUT

Piše: Huskić Envera, IIId

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


Piše: Sabira Muftić, IVd

Na prostoru izmeđuKraljeve Sutjeske i Va-reša nalazi se Bobovac.Nekadašnja prijestol-

nica Bosanskog kraljevstva. Zbog svogpoložaja i utvrđenja bio je neosvojiv. Izasvoje kapije čuvao je članove kraljevskeporodice među kojima su bili Stjepan Tomaš, Stjepan Tomašević, KatarinaKosača i njena djeca.

Stjepan Tomašević je bio posljedn-

ji bosanski kralj (1461-1463). Bio je sin

pretposljednjeg kralja Stjepana Tomaša(1443-1461) i Vojače bogumilke, pučan-ke, koju Tomaš napušta pod pritiskompapske kurije, nakon čega se ženi Kata-rinom Kosačom. U periodu svoje vladavine Tomašević je bio oženjen Marom Jelačom Branković – iz čega nepobitnoslijedi da je ona i posljednja bosanskakraljica, a ne Katarina. Sa njegovom sm-rću nestaje i Bosanskog kraljevstva i sred-njevjekovne bosanske države.

Nakon smrti Tomaševića, za njim

ostaje njegova žena Mara koja po nekimpodacima odlazi u Mađarsku gdje umire1499. Pored nje ostaju još i Katarina – njegova maćeha i njeno dvoje djece –princ Sigismund i princeza Katarina. Uperiodu kada sultan dolazi sa vojskomda osvoji Bosnu, Katarina boravi u Ko-zogradu iznad Fojnice, a njena djeca uZvečaju na Vrbasu. Katarina se oslobađaiz tada zarobljenog grada i saznaje da sujoj djeca odvedena u Tursku. Za njih jebio zadužen Katarinin brat Stjepan, koji

je već bio poznat pod imenom Ishak-beg

ISTINA?!

12 | ZEMZEM

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


Ishaković. Njih dvoje, Sigismund i Kata-rina, svojevoljno primaju islam i putujuslobodno, a ne kao zarobljenici.

Princeza Katarina umire u Skoplju,nakon čega sultan naređuje Ishak-beguda joj na tom mjestu sagradi turbe. Turbeje izgrađeno i nazvano Kral Kiz-turbesi.

O njemu su se brinuli šejhovi i dervišiskopske Sersem Ali-baba tekije. Turbe senalazilou skopskom naselju Gazi-baba do1963. kada je srušeno prilikom zemljotre-sa. Nakon toga nije obnavljano niti je biladozvoljena bilo kakva privatna inicijativa.Po najnovijim informacijama, nakon 50godina, pokrenuta je inicijativa za obn-ovu turbeta.

Obrazovanje

Princ Sigismund se obrazuje u Kara-hisaru i Istanbulu, te dobija zvanje begai novo ime Ishak-beg Kraljević (Kralog-lu). Bio je sandžak-beg u oblasti Karasi.Od bitne je važnosti spomenuti i to daje učestvovao u bitci na Krbavskom pol-

ju 1493. godine. Fra Ignacije Gavran usvojoj knjizi „Putovi i putokazi“, o ovojbitci kaže: „Tužno je spomenuti da je ovobila međusobna borba naših ljudi. S jednestrane bio je Jakub-paša, Bosanac rodom;u njegovoj vojsci, zajedno s Mehmed-pašom Kareli, bio je i sin bosanske kral-jice Katarine, Sigismund ili kako se tur-

skim imenom zvao, Ishak-beg Kraloglu(tj. kraljević); s druge strane su bili ljudiistog roda i jezika ali druge vjere: knezoviFrankopani, Bosanac Juraj Vlatković i to-liki drugi.“

Cilj

Kraljica Katarina imala je za ciljpovratiti oteto kraljevstvo i ostaviti gadjeci da vladaju. Međutim, vijest o sm-rti princeze Katarine ostavila je trag na

njenom zdravlju. Tako je polahko gubilai nadu u ostvarenje svoga cilja. Godine1478. piše „svoju“ oporuku: „Ako seBosna oslobodi, a njezina djeca ne vrateu kršćanstvo, ostavlja Bosansko kraljevstvo vlasti Rimske crkve. Djeci Sigismundu

i Katarini ostavlja ‘srebreni bodež’, dvijetase i dva vrča srebrena, svete moći ostavl-ja franjevačkoj crkvi sv. Katarine u Jajcu,a ostalo da se razdijeli služinčadi.“ Ne-dugo zatim, tačnije pet dana nakon toga,Katarina umire. Sahranjena je u rimskojcrkvi sv. Marije Araceli. Senad Mičijeviću svojoj knjizi „Blagaj“ za oporuku kaže:

„Teško je povjerovati u autentičnost ove„oporuke“ i brze smrti kraljice. Nije liKatarina otrovana nakon oporuke, ako juje uistinu sastavila? Može li oporuka bitikrivotvorena i nastala nakon Katarininesmrti, sa krivotvorenim datumom? Sve jeto nejasno da bi se oporuka mogla prih- vatiti kao autentična.“

Literatura: Tekstovi Envera Imamovića iz „Oslo-bođenja“Senad Mičijević, „Blagaj“Fra Ignacije Gavran, „Putovi i putokazi“

Princeza Katarina umire u Skoplju, nakon čega sultan naređuje Ishak-begu da joj natom mjestu sagradi turbe. Turbe je izgrađeno i nazvano Kral Kiz-turbesi.

ZEMZEM | 13

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


Upoznati smo s činjenicomda u Gazi Husrev-be-govoj medresi postojemnoge vannastavne ak-

tivnosti koje dodatno edukuju naše uče-nike, te im pružaju mogućnost da unapri-jede svoje znanje u oblastima u kojimasu najbolji. Jedna od tih vannanstavnihaktivnosti je i emisija „Moja medresa“o kojoj se nadaleko čuje. Na tome treba

zahvaliti prethodnim generacijama kojesu učestvovale u realizaciji emisije tokomnjenih šest godina postojanja.

Redakciju uglavnom čine učenici čet- vrtih razreda, koji su članstvo stekli naosnovu velikog truda tokom prethodnetri godine, te talentom za novinarstvom.Ove godine teško je bilo osnovati reda-kciju sa manjim brojem članova, obzi-rom na veliki broj nadarenih učenika.Isto tako, učenici mlađih razreda su radopratili rad starijih, te se pripremali za sl-

jedeće godine, jer jedan od ciljeva Reda-kcije jeste održati kontinuitet kvalitetnih

emisija, te na taj način omogućiti ostalimgeneracijama koje dolaze pripremanjeza budućnost i eventualni posao u novi-narstvu.

Funkciju glavnog urednika tokomproteklih šest godina obavljali su: AhmedŠećunović, Hamza Ridžal, Emir Hambo, Amina Skejić, Emrah Đozić, te ove go-dine Enes Ćeman i Semra Hukić.

Velika odgovornost tokom pripremeemisije spada i na tonskog realizatora,koji zadužen za montiranje emisije. Ovegodine tu dužnost uspješno obavlja Ha-jrudin Ireiz. Kako urednik, tako i tonskirealizator na vrijeme uvode u ove dužno-sti učenike za koje smatraju da imajuumijeća za te dužnosti. Oni koji prate radRedakcije, u emisiji imaju priliku pratititeme iz obrazovnog, vjerskog, kulturnogi ostalih aspekata života. Sve novosti kojese dešavaju u medresi su popraćene i naemisiji. Neizostavni su i brojni intervjui,

kojima nas gosti Medrese uvijek radopočaste, te nam prenesu svoja mnogo-

brojna iskustva, znanja ali isto tako i ko-

risne savjete.

Ono što emisiju čini još posebnijomje to da se kroz okupljanja ostvarujumnogobrojna prijateljstva koja pod dru-gim okolnostima vjerovatno i ne bi bilaostvarena. Da bi učenici svoj rad još višecijenili uvijek je potreban savjet i podrškastarijih, u ovom slučaju nadležnih osobanaše medrese. Prvenstveno, tu je prof.Dževad Pleh koji pruža podršku kada jenajpotrebnija, te se uvijek rado pridružinašim sastancima. Redakciju ove godine

čine: Amina Đokić, Bilal Kadić, LamijaŠećerović, Mudžahid Čaušević, MerjemaMehtić, Ali Drkić, Zejneba Vuković, Zer-ina Huseinbašić, Usama Kapo, AhmedinHurić; tonski realizator Hajrudin Ireiz,te glavna i odgovorna urednica SemraHukić.

Završila bih sa porukom: Bez obzi-ra na koju stranu otišli nakon završetkamedrese, ne zaboravite iskustvo koje vamje medresa pružila, jer to iskustvo je činiposebnim mjestom u životu!

„Moja medresa“

14 | ZEMZEM

Piše: Semra Hukić, IVd

REDAKCIJA EMISIJE

NA RADIJU “BIR”

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


WWW.MEDRESA.BA

ZEMZEM | 15

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


16 | ZEMZEM

Pišu: Benjamin Fajić, IIIa i Merjema Mehtić, IVd

INTERVJU

HFZ.

SULEJMAN

BUGARI

INTERVJU SA:

Saburom se mijenja sve ono što u za- jednici, a prvenstveno kod sebe, želiš da promijeniš.

Sulejman Bugari je

rođen 5. oktobra 1966. godine u Orahovcu - Prizren. Srednju školu -medresu, je završio u Sarajevu. Sa treće

godine Teološkog fakulteta u Sarajevu(današnji FIN), odlazi u Medinu, na Univerzitetislamskih nauka, gdje 1998. godine diplomirana odsjeku Kurán i tefsir. Već sljedeće godine se

zapošljava kao imam u Baščaršijskoj džamiji u Sarajevu, a od 2003. godine, pa sve dosad, radi

i djeluje u džematu Bijele džamije na Vratniku, te kao koordinator ispred

Rijaseta islamske zajednice svihcentara za borbu protiv ovisnosti

o drogama u BiH.

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


ZEMZEM | 17

Prije svega srdačno Vas selamim,esselamu alejkum. Želim naglasiti dasmo jako počašćeni Vašim dolaskomu Medresu, ponosni smo jer imamo priliku da razgovaramo sa hafizomBugarijem, koji je dosta poznat unašim krajevima, pa i šire. Hafizsvojim predavanjima plijeni pažn-

ju velikog broja ljudi, a mi ćemo se potruditi da kroz ovaj razgovor saz-namo dosta toga; na početku, da Vas pitamo, kakvi su vaši utisci sa predavanja, s obzirom na odziv slušalaca išta možete reći?

Zahvaljujem se Allahu što je omo-gućeno da se okupi ovoliko učenika iučenica Medrese na jednom mjestu, utis-ci su posebni, neopisivi, zato što se osjetitokom predavanja, kada su učenici jed-nostavno željni znanja, željni da pronađunajbolji metod kako da implementirajuto što nauče ovdje, kada dođu u svijet jersu, ipak, kao Medresa, kao škola u kojusvi gledaju kao uzor. Uvijek je bila ovaškola uzor i izvor odakle su velikani izla-zili, ne samo ovdje, nego i šire po svijetu.I dan-danas, evo, ja ne mogu da zabora- vim ove medresantske dane, svaki ćošakme podsjeća na ono učeničko, igru, šalu,pitanja, razgovore, druženja, ljubavi, ra-zumijevanja, putovanja... Ja sam preza-dovoljan jer na meni ostavlja poseban

trag što znam šta naša zajednica očekujeod vas sutra, a znam da će uživati jer senapije duša sa izvora odakle i ide sve onošto je potrebno - poruka i napredak nasvim poljima.

Šta nam možete reći o tomekoliko muslimani, evo konkret-no, u BiH pristupaju svojim obav-ezama u vjeri i tim stvarima?

U odnosu na vrijeme prije rata, moguslobodno kazati da je mnogo kvalitetniji

pristup i nekako obostran i jači, kada jeu pitanju vjera i to me posebno raduje,jer je nekako izražena briga i za vjeromi za naukom, a to je temelj, time se uvi-jek razumijevalo. Poslanik a.s. je rekao:“Najbolji među vama je onaj ko ne štetiOnom svijetu na račun ovog i onaj kone šteti ovom na račun Onog i ko nijena teretu ljudi.” Sigurno ako pristupa-mo nauci i vjeri, obostrano praveći spojizmeđu toga, sigurno ćemo manje biti nateretu i sebi i drugima... Smatram da jemnogo bolje stanje sada nego prije rata.

U čemu se krije tajna Vašeg uspjeha?

Za uspjeh, inače kod Allaha dž.š., po-

trebne su tri stvari, dakle, da smo svje-doci da naš uspjeh ovisi samo o Allahu,ako imamo takav pristup prema uspjehu,onda nećemo pogriješiti, da smo svjesnida konstantno naš uspjeh ovisi o Njemu,koliko će mi On dati snage - to je prviuslov, drugi uslov jeste da se na Njegaoslanjam, ne na sebe, svoju sposobnost,

svoju taktiku, i treći, najbitniji - Njemuse vraćam i kajem kad god pogriješim,dakle ono skriveno vraćanje i spremnostda priznamo svoju slabost želeći da saz-namo bolje. Ova tri uslova dokaz su sig-urnosti uspjeha u radu.

Čitajući Vašu biografiju, došlismo do mnogo pohvalnih podataka, vidjeli smo da ste nakon završenogFakulteta islamskih nauka otišli naUniverzitet islamskih nauka u Med-ini gdje ste diplomirali 1998., gdje stediplomirali na odsjeku Kur’an i tefsir;šta možete reći o današnjem stanju,da li ima nešto što biste promije-nili, nešto čime niste zadovoljni?

Svaka promjena je pozitivna i zdrava isve ono što nam se se ne sviđa, ne trebao tome govoriti da nešto ne valja, negosamo treba zavrnuti rukave i krenuti ra-diti. Ja, inače, ne volim da se kritikuje, dase nešto ne radi, ako nešto želiš da kriti-kuješ, onda moraš dosta da se pripremiš,

jako je bitno ako nam se nešto ne sviđa,da ti radiš u onome u čemu je tebi data tasposobnost, olakšanje, da se tu fokusir-aš, da to specijaliziraš, a inače ne može-mo nikad promijeniti stanje, okruženje.Po meni, prvi korak da bismo mogli is-tinski promijeniti stanje oko sebe, npr.,ako se ja zahvaljujem Allahu što si ti us-pio, Allah daje da se meni poveća onošto je meni potrebno; ako meni budekrivo, to nije dobro, sve se može promi-jeniti samo sa posebnim pristupom. Po-slanik a.s. je rekao: ”Svačije srce je bolje

blagošću da mu se pristupa.” Blagost jeta koja mijenja, koja može promijenitisve ono s čim se tine slažeš, u metodiili pristupu, jer imauslov za onog komože pozivati, da biželio da šta promi-jeniš. Poslanik a.s.je rekao: “Ne možepozivati na dobroi odvraćati od zla,osim onaj ko je pažl-

jiv; ne može pozivatina dobro i odvraća-ti od zla, osim onajko je ljubazan i ne

može pozivati na dobro i odvraćati odzla, osim onaj ko je učen,” Dakle, učenje na trećem mjestu. Šta će ti učenostako nisi pažljiv, šta će ti ako nisi ljuba-zan? Saburom se mijenja sve ono što uzajednici, a prvenstveno kod sebe, želišda promijeniš.

Zahvaljujemo Vam se što ste doš-li, podijelili razgovor, savjete s nama.Samo za kraj, možete li neku porukuuputiti mladim?

Obzirom da je poniznost uslov za ra-zumijevanje Kur’ana, Allah Uzvišenikaže: “Ja neću dati da moje ajete razumi-ju oni koji se ohole.” Dakle, poniznost jetemelj da bismo mogli razumjeti porukuKur’ana, ako radimo na poniznosti,pogotovo ako je to radi Allaha, ne da seponizi zato što nisi mogao da odgovoriš. Ako se čovjek ponizi radi Allaha, njegaće Allah podići na stepen… Trebamoda težimo da damo ono najvrjednije štoimamo da bismo mogli ostvariti ono štosmatramo da je potrebno da damo za-jednici, a šta je najvrjednije što imamosa sobom? To je čast. A šta znači datičast? Znači, kada god čuješ da te nekoogovara, vrijeđa, da ti ne reagiraš, negoda odmah u startu mu halališ... Znači,biti spreman, jednostavno da te i vrijeđa-

ju i napadaju, jer i Poslanika su vrijeđali,a što si ti bolji od Poslanika, kad je onradio na onome što je smatrao da je po-trebno da imaju svačija srca, mislim da jeto poruka da to i ostvarimo.

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


Savršeni mir je u tome što nemaničega. Mirno mrtvo more. Životje čudna barka. Nikad ne znate šta vas čeka. A šta te uči bolje nego

padovi? Sve i svi će te jednom povrijediti.

E sad, postoje oni koji su vrijedni svegatoga. Čudni su ljudi danas. Bacaju snoveu bezdan dok glavom bez obzira, pohot-no jure na sutra u svijetu gdje je malo koiskreno voljen. Ljudi prazni i prozirni.Nečista krv, demoni i crne vile. Umornalica ljudi – bez smijeha, bez suza. Ljudipraznih očiju s pogledima utonulim uništa. Kažu da vremenom, eto, postanelakše. Sve stane na trenutak. Kosmos jezakočio noćas. Za koga spreman si umri-jeti da boljelo bi manje?

Hana je bila sama u noći utr-nulih maštanja. U mislima čisti koracikoji intuitivno pokušavaju da premosteosjećaj samoće. Kada vam fali ona jednaosoba, sve ostalo će učiniti da se osjećateusamljeno. Jer, najčešće je upravo ta oso-ba ona koja vam ruši kolotečinu dosad-nog života. I onda vam prokleto fali. Očise napune suzama. Plačete. I najgora vrs-ta plača je onaj tihi. Onaj kad svi spavaju.Onaj gdje osjetiš bol u grlu i oči ti pos-tanu crvene od plakanja. Lome sjećanja,suze, jecanja. Jedini izlaz je udaljiti se od

svega i svakoga. Međutim, lažu oni koji

kažu da su bez ljubavi sretni. Goni sve todovraga, ako nemaš o kome da razmišl-jaš dok putuješ i gledaš kroz prozor. Naraskrsnici mašte i stvarnosti, pregršt tihmisli i maštanja. Odlučila je da ga pozove.

„Halo?“, zadrhtala je na slušali-cu. – „Hej! Kako si?“, odgovorio je Haris. – „Ma, dobro je.“, rekla je prigušenimglasom. – „Je l’ se nešto desilo?“, opet ćeHaris. – „Nije ništa. Samo, ekspert sam zarušenje sopstvenog raspoloženja. Napun-im glavu svim tim negativnim mislima, isamo razmišljam o najgorem.“. Stala je natrenutak. Tišina koja je sve izjedala. Nas-tavila je opet – „ Želiš svratiti do mene?Ima neki lm na kablovskoj večeras, paako želiš, možemo pogledati.“. – „Nar-

avno!“, s druge strane slušalice, bezrazmišljanja – „Dolazim brzo.“, rekao jeHaris, i prekinuo. Hana je sjela, ovaj putnekako mirno. Sigurnije. Ispustila je jedan‘Hvala Bogu, sve je na svom mjestu!’uzdah, i otišla do kuhinje da vidi može lipronaći grickalica, ili nešto.

Nedugo poslije, stigao je i Hanaga je pustila unutra. Zagrlili su se kao dase nisu vidjeli godinama. Zagrljaji imajutu neku čudnu moć da slome svu tugu u vama. Pružili su se po kauču, i počeli gle-

dati lm. – „Bože! Mrzim reklame! Ne

znam da li sam jedina, ali eto, tako je. Tekšto dođe najzanimljiviji dio, oni ti počnupričati o nečemu što te istinski ne zanima.Mislim, baš mi je stalo do vikend akcije uovom trenutku. Da baš!“, pričala je Hana,

uporedo sa spikerom. Haris je samo po-gledao, i nasmijao se. A onda se i on uk-ljučio – „Šta je bilo maloprije? Mislim,kad si me nazvala?“. Zašutili su nakratko.Oboje. Nakon toga je Hana opet poče-la – „Ništa, stvarno. Samo, eto, kažem ti,previše razmišljam. U jednom trenutku,tu si i sve štima. Onda opet, strah me dasve to izgubim. Jednostavno, ne znam.“,zastala je. – „Samo želim da sve budeuredu.“, završila je, nekako tihim glasom. – „Dođi ovdje.“, Haris je ustao i sjeo nakauč, prislonivši Hanu na sebe. – „Hoćeš

dobru vijest?“. Hana ga je izgubljeno gle-dala. – „Sve će proći. Hoćeš lošu vijest?Sve će proći.“, rekao je. – „Ali, bez obzirana sve, šta god da se desi, ja ostajem tu.Kraj tebe.“, govorio je dok su se vraćali uprvobitan položaj.

Reklame su završile i nastavilisu gledati lm. Hana se osjećala nekakoprijatno, nekako sigurno. Voljela je taj os-jećaj. I ništa drugo joj nije bilo potrebno.

SAN LJETNE

NOĆI

Piše: Holden Kolfild, IIIa

18 | ZEMZEM

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


ZEMZEM | 19

Piše: Tarik Gazić, IIIa

“ Jer, sine, nije se prije ovako živ-jelo, nije bilo blagostanja k’odanas, niko nije imao tolikoda se pohvali, a ipak svi su bili

sretni, i ja sam svoj život podijelio takoizmeđu ovoga: neimaština i sreća, i bla-gostanje i kukanje kako se danas živi... Alion nije bio takav, miran i staložen, takvog

ga svi pamte, a bio je kò od brda odval-jen, tako je izgledao, gromada od čovjeka,najjači u selu, ali on kao da jezika nije niimao, ili to narod samo tako kaže...

Od njegovog jezika svi su bili mirni.Ponekad bi zapjevao neku, a i to kad biradio, njegov ozbiljni izraz lica, zapadaobi za oči drugim ljudima. I dao Bog dase u nj zagleda hodžina šći iz susjednogsela, o njihovoj svadbi dugo se pričalo. A tada se nije svako mogao hodžinomšćerkom oženiti; a i od ove otac, stariefendija, nije dao da ona pođe za njim.Pričalo se kasnije da je on nju i na tavanzatvarao i zaključavao, ali da pođe za nje-

ga, ni govora! Mah, dijete moje, i sad sesjetim tog lica, na njemu kao da se ništanije promijenilo, i kao da mu sve to bijašesvejedno. Al` nije vjeruj, kasnije sam seuvjerio u tu njegovu ljubav prema svojojhanumi, o tom silnom poštovanju i brizi,pa haman kò da se i na vjetar ljutio kadbi gordo puhao pored njegove hanume,

kao da je želio da ga u ljutnji i bijesu zaus-tavi, ali ubrzo bi sklonio svoja osjećanja,i njegovo lice, opet isto... i jah, ne rekohti, i zaruke su pale, ali efendija, ne da, pane da...

I prođe dan, dva, i cijela hefta prođe, aRedžo je čekao; bure i teške misli su se unjemu prelamale, ali znao je to da sakrije.Kad jedne večeri, bio ti Redžo na prelu, izaču se odnekle pjesma, i ne znam kakoje znao, kad ti on skoči i reče, onako po-malo staloženo, ali pun nekakva veselja,radosti i reče: ‘Eno mi ženu vode’, i te večeri se i oženi...“

I ne znam jesam li ijednom trepnuoslušajući ovu priču, pažljivo gledajući uoči pripovjedača, a on malo zastade, ot-puhnu i nastavi onako iz misli:

„Moj sine moj, mi muškarci govorimoo dobru i zlu, o herojstvu i kukavičluku, osmislu i besmislu života, o borbi, o ljuba-

vi, a žene... Žene govore samo o ljubavi,i ako se dotiču neke druge teme, ona jeuvijek u službi ove prve, kroz koju ti onežive svoj život i vide svijet. I takvi smoti mi bolan, uvijek govorimo o nekakvimpravima, nepravima, a žene opet govoresamo o jednom pravu - pravu srca. I takoti je to, zakon koji je star koliko i ovaj svi-jet...“

Možda se i ova priča pomalo čini be-smislenom, ali možda ima u njoj neštokazano što ne može odmah da se shvati,ali vremenom postane jasno, međutim,tad te samo Bog Dragi razumije.

U retro stilu

„Dobro djelo nastaje pod pritiskom teška života.“( T. Mann, Isto) Da li?

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


Pošten čovjek danas ne zna čemubi se prije začudio: onome štoprosječnog, modernog homsapiensa sablažnjava, ili pak on-

ome što ga oduševljava? Dakako, preširo-ka tema – ali, konkretizirajmo je jednimkrasnim primjerom – rješavanje svihnaših problema građanskim neposluhom.

Sekunde. Vječnost. Grč. Noge. Pokušaj.Žmarci. Ništa. I opet.

***

Zašto je tako – jasno nam je svima; kakodalje – nije jasno nikome. Sve je to partijašaha – armija pješaka strada za mejdan.Masa satkana od onih koji istinski (ne)znaju šta hoće, kontrolirani od strane ve-likog uma. Ljudi od plastelina – bez oči-ju. Postade navika da slijedimo vodećeg,a vodeći nije znalac, već ko viče najglas-nije. U pohodu na bolje sutra zgužvala

se svrha. Zato mene izbori zbunjuju.Osjećam, ipak, da čovjek mora da oda-bere uvijek. Čovjek se zapita kako se toonda zove, to što mi biramo da živimona određeni način: beskrajna hrabrost ilibeskrajni kukavičluk.Malo bolje. Ali ne... ne mogu još, ne... nedovoljno. Klecanje. Mučni napor, zam-

or, znoj. Zamalo. Još malo. Izdrži... Na-pokon!

***

Stanje takvo kako jeste. Rade od devetdo devet, a rma ode na tender. Došlida protestuju jer nemaju hljeba da jedu.I onda - šamar. Sve se to pretvori u skuppod maskama. Oni i onakvi kao u pre-

thodnom paragrafu uzimaju proteste usvoje ruke. Bespotrebno nepotrebni uistom prisustvu, ni sami ne znajući zbogčega ustaju tako glasno. Svakako da semora ustati, pa do promjene – prom-jenom. I svakako da ne treba na šamarokrenuti i drugi obraz. Ipak, tu su. Priča.Ko psuje zlo ne misli! Hajka. Ostavke,nego šta! Anketa je pokazala da ustvarinisu ni sigurni za koga bi glasali, kad bise vanredno obavili izbori. Ali glasali bi,dabome. Po onoj čuvenoj „nisam bio daglasam ZA jedne, nego PROTIV onih

drugih“. Naravno, tu je i društvo kojesvojim opće-(ne)prihvaćenim komentari-ma i mišljenjima prate svu situaciju prekodruštvenih mreža. Lajk za proteste! Pa tisad vidi stepen opterećenosti. Jesmo pa-sivni bez toga, šta?

Piše: Benjamin Fajić, IIIa

LajkZA PROTESTE

Dok god je takvo stanje, intelek-tualna manjina će tražiti način, a velebosanski šljam će citirati ‘Da Vinčijev kod’ i ‘Alhemičara’ i di-jeliti pamet ko je vulgaran, a kon. Jer, nije sve kako izgleda: akose čovjek stalno žali na problem animalo ne radi na rješenju, ne vje-ruj da stvarno ima problem i tjerajga vragu kad s pričom ode u odužalosti.

20 | ZEMZEM

KOLUMNA

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


K ada bih imao jedan ko-madić života, dokazivaobih ljudima koliko griješekada misle da prestaju da

se zaljubljuju kada ostare, a ne znaju dasu ostarili kada prestanu da se zaljubljuju.

Kada bi Bog za trenutak zaboravio dasam ja samo krpena marioneta, i podario

mi komadić života, moguće je da ja ne bihkazao sve što mislim, ali nesumnjivo bihmislio sve što kažem.

Stvari bih cijenio, ne po onome što vrijede, već po onome što znače. Spav-ao bih manje, sanjao više, shvatio sam dasvaki minut koji provedemo zatvorenihočiju gubimo šezdeset sekundi svjetlosti.Hodao bih kada drugi zastanu, budio sedok ostali spavaju. Slušao bih druge kadagovore, i kako bih uživao u sladoledu odčokolade.

Kad bi mi Bog poklonio komadićživota, oblačio bih se jednostavno, izlagao

potrbuške suncu, ostavljajući otkrivenimne samo tijelo, već i dušu. Bože moj, kadbih imao srce, ispisivao bih svoju mržnjuna ledu, i čekao da izgrije sunce. Slikaobih Van Gogovim snom, na zvijezdamajednu Benedetijevu poemu, a Seratovupjesmu bih poklanjao kao serenadu u tre-nutku svitanja.

Zalijevao bih ruže suzama, da bih os-jetio bol od njihovih bodlji, i strastvenipoljubac njihovih latica.

Bože moj, kad bih imao jedan ko-madić života.

Ne bih pustio da prođe ni jedan jedinidan, a da ne kažem ljudima koje volim daih volim. Uvjeravao bih svaku ženu i sva-kog muškarca da su mi najbliži i živio bihzaljubljen u ljubav.

Dokazivao bih ljudima koliko griješekada misle da prestaju da se zaljubljujukada ostare, a ne znaju da su ostarili kada

prestanu da se zaljubljuju. Djeci bih pok-lonio krila, ali bih im prepustio da samanauče da lete. Stare bih poučavao da smrtne dolazi sa starošću, već sa zaboravom. Toliko sam stvari naučio od vas, ljudi.

Naučio sam da čitav svijet želi da živina vrhu planine, a da ne zna da je istinskasreća u načinu savladavanja litica.

Shvatio sam da kada tek rođeno dijetestegne svojom malom šakom, po prviput, prst svoga oca, da ga je uhvatio zauvijek. Naučio sam da čovjek ima pravo dagleda drugog odozgo jedino kad treba damu pomogne da se uspravi.

Toliko sam toga mogao da naučim od vas, premda mi to neće biti od veće ko-risti, jer kada me budu spakovali u onajsanduk, ja ću, nažalost, početi da umirem.

Gabriel Garsija Markes

ŠTA DRUGI PIŠU?

ZEMZEM | 21

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


22 | ZEMZEM

Piše: Ensar Perčo, IVa

S„Stojim na stepeništu željezničkestanice, prvi put u svom životu.Gledam u putnike dok gužvamtek kupljenu kartu i razmišljam o

tome kuda su pošli svi oni? Da li su se

zaputili na poslovno putovanje, posjetitinekog prijatelja ili su pošli na put života?Usput vidim umorna lica kako izlaze iz vagona, lica koja su vidjela mnoge stra-hote i preživjela mnoge brodolome. Licakojima je sreća davno okrenula leđa, kaošto je meni, prije godinu i pol.Da li neštočekaju? Vjerovatno da. Možda neko boljesutra, možda neko gore jučer. Uglavnom,svi smo tu, nešto čekamo. Naposlijetku,mi svi čekamo Godoa.“

Prije nekoliko ljeta, dok je još bio osno- vac, život je zamišljao kao put u kom rijet-ki ne uspiju. U kom rijetki uspiju biti spu-tani, biti odvedeni sa koordinata Bogomdanih. Živjeti život od danas do sutra,bez osvrtanja ka egzistencijalnim prob-lemima, bila je njegova svakodnevnica.Živjeti život sazdan od sreće i bezbrižno-sti, uljuljkan u sigurnost toplog domai rodne grude, nije ni zamišljao kakoživot, njegov vječiti saveznik, može bitiokrutan. Odveć je kovao planove, korakpo korak, kako nastaviti dalje poslije os-

novne škole, kojim stazama kročiti i nakoji način sticati koru hljeba. Zamišljao jesebe, okružen najbližom porodicom, pri-jateljima, komšijama kako niza uspjehe,

SNI

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


ZEMZEM | 23

jedan za drugim. Zamišljao je kako cijelisvijet upravo čeka na takvu osobu da sepojavi, kako će cijeli svijet biti pod utje-cajem njegovog djelovanja. Nije ni slu-tio da će biti marioneta od koje okolinazahtjeva da čini, ne ono što on želi, negoono što prija toj većini. Privodeći kraju

školsku godinu svog završnog razreda os-novne škole, još jednom je dokazao da jenepobjediv. Prosjek 5.0 već osmu godinuzaredom. Pohvale, motivacije i nagradepljušte sa strana, ulijevajući dodatni en-tuzijazam njegovom egu.

Dosegnuo je zvijezde, bar je tako on mis-lio, a ustvari nikada ih nije ni ugledao.Svoju zvijezdu padalicu susreo je nedugopo početku prijemnih ispita. Svi planoviza budućnosti bili su skovani na temel-jima pohađanja srednje škole u rodnom

kraju, sa prijateljima s kojima je odrastao.Sa istim dječacima i djevojčicama koji susa njim zajedno plakali i smijali se, padaliu ljubavne vode i spašavali jedni druge iztih voda, koji su gledali uspone i padovesvog djetinstva. Desilo se upravo ono štomu nije bilo ni na kraj pameti. Umjestoda svijet bude pod njegovim utjecajem,prvi put je osjetio bol ograničenosti, prviput se osjetio kao da mu je uskraćena ap-solutna sloboda kojom je oduvijek baha-to raspolagao, prvi put je pao pod utjecaj većine. Ali ne i zadnji. U posljednjem tre-

nutku, upisan je u školu daleko od svogrodnog kraja, u školu koja od dječakapravi čovjeka, koja je uspjela prekaliti inajtvrđe umove, rodnu maticu intelektu-alne elite bošnjačkog naroda. Školu čijejavno mnijenje dolazi u potpuni kontrastsa realnošću.

Upravo to javno mnijenje je ono što muje na neki način pomagalo da odagnastrah od novog, strah koji će ponovo bitistvoren kada spozna pravu zbilju te insti-

tucije. Taj prelomni period je podnio jakoteško. Taj lažni osmijeh, o kom se mnogopriča, postao mu je novi saveznik. Životga je odveć izdao. Ali ne. Pa on je prem-lad da razmišlja o životu. On ništa nezna, još uvijek je zelen. Šta uopće jedančetrnaestogodišnjak može da zna o živo-tu? Dovoljno da stvori vlastite stavove,simpatije i antipatije, cjelovitu sliku o svi-jetu i životu oko sebe, da sanja sne, dapodnese izdaju tako naivno. Mnogo višeod odrasle osobe. Ali odrasle osobe suu svom svijetu, u svjetu u kom su drugi,

stari ili mladi, umno inferiorniji. Čak sui izdajice. One autsajdere iz svog svijetasu zapečatili sindromom ‘’krize srednjihgodina’’. Zašto je tako? Oduvijek se pi-

tao. Zašto su odrasli tako brutalni? Jednoje sigurno, jednog dana će sigurno sazna-ti. Vraćajući priču ka polasku u srednjuškolu, on je bio spreman. Spakovao jeuspomene, želje i nadanja i pošao na put.Put koji će mu promijeniti život zauvijek.Odavno je razmišljao o toj novoj ško-li koju je upisao, ako se to uopšte možepovezati sa glagolom ‘’upisao’’. Odabrao?Ne, on je sigurno nije odabrao.

Drugi su imali taj luksuz. On je pros-to došao tu. Da, došao je. Od njega seočekuje da završi tu školu na način na kojisu njegovi preci to završavali, na način nakoji njegova najbliža rodbina želi. A to je,da uspjeh 5.0 postane stereotip njegovogodrastanja. Da ponosno zadrži prosjekkoji je oduvijek krasio njegove rubrikeu dnevnicima. Ali on se zarekao. A štoli je strašno kad se nevino biće zareknena nešto! Zarekao se da neće upotpuni-

ti njihovim zahtjevima, upravo onakokako oni nisu njegovim. Iako je njemuna štetu, okus osvete je toliko sladak daje sposoban u potpunosti odagnati gorkiokus poraza. Godinu za godinom, učio jekoliko mu je trebalo da zadovolji prolaz-nu ocjenu.

Zadovoljavanje prolazne ocjene postaloje i sveopće zadovoljstvo. Nije osjećaotugu za propuštenim uspjehom, niti srećuzbog nekolicine steknutog. Nije svakidan radio na samounapređivanju, već

na samounazađivanju. Svetio se i postaoovisan. Više nije mogao učiti niti nizatiuspjehe sve i da je htio. Osjećao se praz-no, osjećao se izdano od onih od kojih jenajviše očekivao.

Ali sve to nazivaju odrastanje. On je topreviše ozbiljno shvatio. Na kraju, kada jetražio oslonac u najbližoj porodici, životje opet umješao svoje ruke. Ili je to uradi-la sudbina, svejedno, ostao je osakaćen.Opet je primio fatalni udarac od onih odkojih se najmanje nadao. Smrt je ugrabi-

la njegovog oca, smrt koja je vjerni slugasudbine. Sve se urotilo protiv njega. Aopet, tu je on i njegov prijatelj lažni os-mijeh. Postali su odveć prisni da se nisu

razdvajali. Činili su varke tako vješto dasu drugi ljudi ravnodušno posmatra-li na njega kao na nekog koga ništa nijedotaklo. A unutra, on je bio ogoljen. Bioje spreman na novi početak. Na uziman-je samo onog što mu treba iz djetinjstvada bi prokopao temelje nove budućnosti,nove ličnosti. Ostavio je mnogo prostoraza uspomene, jer su ga one kontrolisale.

A uspomene su tirani. Učinio je greškukoju prosto nije mogao ispraviti. Sada, uzavršnoj godini srednje škole, on je rav-nodušan. Ne osjeća sreću zbog skorogkraja, niti tugu zbog skorog rastanka. Neosjeća nostalgiju prema rodnoj grudi,ne osjeća nostalgiju prema momcima idjevojkama sa kojima je odrastao. On jesada tu, sam. Sam u svom svijetu u komna druge, čak i one najbliže, gleda kaona prolaznike. Kao na stvari na koje netreba pridavati toliko pažnje. Čudno je

kako jedna tako mlada jedinka može takobrzo proživiti uspone i padove. Kako živ-ot izdajom čovjeka najviše nauči, kakoizdaja bude upravo sredstvo kojom živ-ot od nas kupi ljubav. Sada pred upis nafakultet, on više ne prima pohvale. Nijega niko nagradio za trud već dugi niz go-dina, niko mu nije ulio motivaciju. Ne gaji velike nade za budućnost.

On prosto nešto čeka. Ne obazire sena tuđe savjete. Ne obazire se na rezul-tat tuđeg iskustva, koje bi njemu trebalo

da služi kao neki GPS u daljnjem životu. A zašto bi? Upravo su ti ljudi u njemusravnili želju za napredovanjem. Naposli-jetku, kupio je kartu, stoji na stanici živo-ta, i čeka. Usput, baca pogled na drugeljude, druge svjetove i čeka voz koji ćega odvesti u bolje sutra. Ustvari šta je taj voz? Da li je to mašina ili možda neštoapstraktno, neki dar sudbine koji mi sviprimimo kad tad? Ko je ustvari ‘’on’’? Tajkoji nešto čeka, ali nije siguran šta, on kojizna da je cilj ništa, a put do cilja sve. Prtl-jag su mu snovi koje je oduvijek pohranio

negdje u sebi, a odredište... neko boljesutra.

Čudno je kako jedna tako mlada jedinka možetako brzo proživiti uspone i padove. Kako životizdajom čovjeka najviše nauči, kako izdaja budeupravo sredstvo kojom život od nas kupi ljubav.

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


24 | ZEMZEM

Piše: Adem Dinarević, IVb

ŠTETNOSTDUHANA

S

vakodnevno smo u prilicičitati vijesti o štetnosti du-hana, ali ponovo, i uprkossvim upozorenjima, uprkos

savjetima, i stalnim pov-ećavanjem cijene cigareta bosansko-her-cegovačko društvo je jedno od vodećihu Evropi po broju ispušenih cigaretapo glavi odraslog stanovnika. Naročitozabrinjava broj omladine koji konzumira-ju duhan i postaju ovisnici o nikotinu,koje je, kako kažu naučnici, teže izliječitinego ovisnost o kokainu, što samo gov-ori o opasnosti koja prijeti, makar samouzeli cigarete radi uklapanja u društvo.Izgleda da se ne uklapa onaj koji u društ- vu pušača ne konzumira cigarete i na neki

način on i ne pripada tom društvu.

Pametno je ne boraviti u društvu

pušača, štaviše, prema istraživanjima,pasivni pušači, su u većoj opasnosti odpušača, jer oni udišu već prerađeni dimiz pluća pušača, koji je dosta opasniji.

Statistika kaže da godišnje umre 600.000pasivnih pušača.

U današnjem vremenu, vrši se velikapropaganda tako da je društvo svjesnood opasnosti duhana i uglavnom smoupoznati sa svim štetnim djelovanjimaduhanskog dima, od spolne nemoći ineplodnosti, pospješivanja starosti (boreoko očiju, suho i blijedo lice), smanjenjeradne sposobnosti, izazivanje raka usnešupljine, grla i jednjaka, mokraćnog mje-hura i gušterače i mnoge druge bolesti.

A zapravo, svako ko kupi kutiju cig-areta je toga svjestan, jer na kutijama se

nalaze natpisi: “Pušenje šteti vama i lju-dima oko vas”, “Pušenje izaziva neplod-nost”, itd.

Prema anketi koju sam proveo, većinaučenika puši radi uklapanja u društvo, adobar dio njih uopšte ne zna zašto kon-zumira cigarete. Kakogod, o pomenutojtemi je potrebno više akcije i posvećivan-ja pažnje, ne samo na teorijskom nego ina praktičnom nivou.

Također, studije pokazuju da nika-da nije kasno prestati sa pušenjem, jerosoba koja je pušila čitav život, i nakonprestanka od 15 godina rizik od koro-narne bolesti je isti kao i kod osoba koje

nisu povukle dim u životu.

SAVJETI

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


ZAŠTO PUŠITE?

1. Da se uklopim u društvo 52%

2. Htio sam probati 21%3. Nagovorilo me društvo 16%4. Ne znam. 11%

ZDRAVSTVENE PREDNOSTIPRESTANKA PUŠENJA

- Nakon 20 minuta: smanjuje se broj otkucaja srca i krvnipritisak

- Nakon 12 sati: razina ugljičnog monoksida u krvi padana normalu

- Nakon 2 do 12 sedmica: poboljšava se cirkulacija i pov-ećava funkcija pluća

- Nakon 1 do 9 mjeseci: smanjuje se kašalj i nedostatakzraka

- Nakon 1 godine: rizik od koronarne bolesti srca je upolamanji nego kod pušača

- Nakon 5 godina: smanjuje se rizik za moždani udar

- Nakon 10 godina: rizik od raka pluća je upola manjinego kod pušača, smanjuje se i rizik od raka usta, grla,jednjaka, mokraćnog mjehura, maternice, gušterače

- Nakon 15 godina: rizik od koronarne bolesti je isti kaokod osoba koje nisu nikada pušile

Islamski stav

Ebu Hanife, Hanbel, Malik nisu živjeli u doba ras-prostranjivanja duhana, tako da nisu ni ostavili propiso tome. Međutim ono što je ostalo je njihova metod-ologija dolaska do određenih rješenja.

Ljudi se brane na razne načine. Kada se većinipušača kaže da su cigarete haram brane se time štokažu da je mekruh. Međutim, ono što se mora deni-rati je šta je haram, a šta mekruh? Haram je ono štoje strogo zabranjeno, a mekruh je u biti pokuđenaradnja.

Međutim, pravna škola Imama Ebu Hanife, me-kruh dalje dijeli na mekruh tahrimen i mekruh ten-zihen. A kada se kaže da je pušenje mekruh misli sena mekruh tahrimen, tj. na radnju koja se nalazi zanijansu manjem stepenu zabrane od harama. Takoda, iako postoji razilaženje učenjaka po ovom pitanju,

većina kaže da je haram. Ono što je zanimljivo, samoEbu Hanife pravi razliku kod mekruha, tako da i todovoljno govori o ovom pitanju.

A i u prijevodu Kur’anskog ajeta se kaže: „Ne ubi-jajte sami sebe.“

Pušač samom kupovinom i konzumiranjem cig-arete ima mnogo grijeha od kojih su najveći: ubijasebe, ubija druge, rasipa imetak – novac, potpomažegriješenje, potpomaže nepokornost Allahu, ne poštu-je Allahove kuće, jer ulazi smrdljiv u njih, uznemiravamuslimane, uznemirava meleke, umanjuje vrijednost

namaza i sebi i drugima

Pametnom dosta.

ZEMZEM | 25

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


26 | ZEMZEM

Gledajući nazad kroz povijest, Prvi svjetski rat je

samo jedan u nizu velikihdogađaja koji su promi-

jenili tok historije, ali događaj koji zasig-urno nosi sa sobom mnogo veću težinunego što nam se čini. U januaru 1914.,cjelokupna politička slika svijeta je bilatakva da se nikako nije moglo naslutiti daće to biti godina početka svjetskog suko-ba koji će odnijeti preko 40 miliona životai godina u kojoj će se razviti događaji koji

će zauvijek ostaviti traga na svijet.

Ova godina je godina u kojoj se obil-ježava stogodišnjica Prvog svjetskog ratai godina u kojoj se, iako sto godina pos-lije, otvara mnogo novih pitanja vezanihza ovaj događaj. U centru pažnje i ovegodine kao i te 1914. je Sarajevo i sveono što se desilo u našem gradu: Sara-jevski atentat, nadvojvoda Franc Ferdi-nand, Gavrilo Princip, pokret Mlada Bos-na, i naravno neizbježna analiza politike

tadašnjih srpskih nacionalističkih krugo- va.

Da li je Sarajevski atentat terori-zam?

Da li je Sarajevski atentat terorističkičin, upravo je jedno od glavnih pitanja vezanih za ovaj događaj, i upravo ćemoto pitanje obraditi u ovom tekstu.

STOGODIŠNJICA

ATENTATA

Piše: Arif Omanović, IVb

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


Kada se govori o terorizmu bilokoje vrste i prisustvu istog u današnjimdruštvima onda prije svega trebamo pazi-ti na činjenicu da terorizam nikako nemožemo posmatrati kao tačno generič-ki određen pojam. Naime, u relevantnojliteraturi možemo pronaći više od 200

denicija terorizma. Međutim, jedno odglavnih i trajnih obilježja terorizma jestenjegova politička pozadina kojom se ubitnome određuje namjera aktera teroris-tičkog čina. To je po mnogima i najvećamoć terorizma. Prema tome, ono što je zanekoga terorizam, za drugoga je istovre-meno taj čin borba za slobodu; dok su zanekoga teroristi zaista teroristi, za drugesu oni heroji, borci za slobodu i naciona-lni osloboditelji. Mislim da kroz ovakavokvir u potpunosti možemo promatrati iSarajevski atentat, jer postoji mnogo više

strana sa kojih se gleda na ovaj događaj,a samim tim i dosta različitih mišljenja isuprostavljenih stavova po ovom pitanju.Stoga, za odgovor na navedeno pitanjepotrebna je detaljnija i dublja analiza kaoi mnogo dublji znanstveni pristup.

Činjenica koja je poznata svima jesteda su neposredni izvršioci Sarajevskogatentata bili pripadnici organizacije MladaBosna predvođeni Gavrilom Principom.Riječ je prije svega o nacionalističkompokretu koji se zalagao za južnoslavens-ko ujedinjenje. Takva jedna ideologijabila je klasična prosrpska, i kao takva

imala je potporu srpskih nacionalističkihkrugova. Ali mnogo značajniju ulogu jeimala tajna organizacija Narodna odbra-na nastala 1908. godine, koja je od samogosnivanja promovirala srpske kulturnei nacionalne interese, a kasnije i stvorilaprostor za djelovanje Mlade Bosne. Sve teorganizacije bile su povezane sa srpskim

nacionalnim interesima kao i srpskim vlastima bez kojih takve organizacije nebi mogle ni postojati.

Narodna odbrana bila je prije sve-ga radikalna frakcija koja 1911. godinestvara tajnu terorističku organizaciju“Ujedinjenje ili smrt (Crna ruka), na či-jem čelu je bio Dragutin Dimitrijević Apis. Njegova uloga u atentatu dokazanaje na Solunskom procesu na kojem je os-uđen na smrt i pogubljen 1917. godine.Ovakva odluka suda samo je dokaz da

su sve organizacije sličnog tipa u tomperiodu pomagale jedna drugu u ostva-renju istog cilja, a to je atentat. Svijet jesvjedočio, za mnoge dotada neviđenom,državno sponzoriranom terorizmu. Dvamjeseca nakon toga Austro-Ugarska jeobjavila rat Srbiji, a ratni vihor je nedugozatim zahvatio cijelu Evropu.

Postavlja se pitanje zašto je Sara-jevski atentat deklariran kao klasičniterorizam?

Analizom svih raspoloživih denicijaterorizma kao i promatranjem elemenatakoji karakteriziraju i presudno određujuterorizam jasno i nedvosmisleno se vidi:strateška i unaprijed planirana upotre-ba terora, nasilje, usmjerenost na tačnoodređene mete koje ne učestvuju u direk-tnoj borbi, i na kraju želja za ostvarivan-jem političkih ciljeva.

Dalje, prema Global Terrorism Data-base Codebook atentat je akt koji za cilj

ima ubijanje istaknutih pojedinaca ili

grupe ljudi. Stoga nepobitna je činjen-ica da je Sarajevski atentat terorizam i to

državno sponzoriran jer udovoljava svimkarakteristikama i određenjima tog čina.

Međutim, nerijetko je osporavanje tečinjenice, ali ono nije utemeljeno. Premapojedincima to je bio samo neuspješanakt. Argument za takvo mišljenje nala-ze u strategiji Crne ruke za koju kažuda je imala za cilj destabilizirati Aus-tro-Ugarsku, te tako odgoditi početakPrvog svjetskog rata za koji Srbija nakonBalkanskih ratova nije bila spremna. Su-protna stajališta gore navedenom su do-

sta uvjerljivija i prema njima Sarajevskiatentat je jedan od najuspješnijih teroris-tičkih akata u povijesti. Njihovi argumen-ti ukazuju da je konačan cilj politike kojaje stajala u pozadini atentata ujedinjenjejužnoslavenskih zemalja kao što smo napočetku i rekli. Samim atentatom to nijepostignuto, ali ideja koja je začeta u tomperiodu dovela je do toga da ta politikabude ostvarena konačnim razrješenjemdogađaja: mirovnim sporazumom nakonPrvog svjetskog rata u Versaju 1919. st- vorena je južnoslavenska država.

ZEMZEM | 27

Članak u New York Timesu nakonatentata

Franc Ferdinand

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


28 | ZEMZEM

Historijski gledano, pobune ineredi su oduvijek bili rezu-ltat nesposobnosti vladajućestrukture nad određenim

narodom. U modernoj historiji, ništa senije promijenilo. Počevši od francuskerevolucije u XVIII st. kada je Robespjeruništio apsolutizam pa sve do pada Ber-linskog zida, narodi, naročito evropski,nisu trpili autokratsku vlast. Generalno, vladajući režimi koji su bili zasnovani naograničavanju prava subjekata su režimikoji su bili uništeni iznutra. Primjer nala-zimo na našim prostorima, u bivšoj SFRJ.Stabilan ekonomski rast i blagostanje un-utar jedne države su faktori koji mogu naneki način ublažiti određene doze nacio-nalizma i međunacionalne mržnje unutarnje.

Međutim, kao i svaka druga imperija idržava prije, SFRJ je prošla kroz uspon, vrhunac i pad svog postojanja. To sedesilo 1992. godine kada je određenim

spletom okolnosti srbijanska ekstremnadesnica došla na vlast. Padom CentralnogKomiteta, težnjama određenih narodaza nezavisnošću i ekonomskom ‘padavi-com’ , stvorila se scena za potop jednetakve države. Taj pad su sproveli narodiunutar te države, nezadovoljni upravotim vladajućim režimom. Kao i u mod-ernoj historiji, takve primjere nalazimo imnogo ranije. Naprimjer, ukoliko se os- vrnemo na nastanak današnjeg broj jedanopresora, Sjedinjene Američke Države, vidjet ćemo da su nastale odbijanjem

priznavanja vlasti Engleske krune nadnjima.

Nadalje, vraćajući se opet u modernuhistoriju, pad Sovjetskog Saveza se ta-kođer desio zbog unutrašnjih problema.Rušenje te, vrhunski uređene, države se

desilo zbog unutrašnjeg nezadovoljstva,kako vladajuće tako i podaničke strukturedruštva. Nakon toga, ono što se desilo is-točnoj Evropi je bilo neizbježno.

ParabolaO NEREDIMA

Piše: Ensar Perčo, IVa

Stabilan ekonomski rast i blagostanje unutar jednedržave su faktori koji mogu na neki način ublaži-ti određene doze nacionalizma i međunacionalne

mržnje unutar nje.

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


Brzi proces integracije same Evrope jebio ubrzan željama Zapada da popuni vakum koji se stvorio padom SSSR-a.Instaliranjem demokratskih vlada u zem-ljama istočne Evrope, na test je stavljenistočnjački podanički mentalitet.

Nažalost, danas, nakon dvadeset godina,

na površinu izlazi ta antipatija koju Is-tok oduvijek gaji prema Zapadu. Pojamdemokratije u kojoj narod upravlja svojomsudbinom je oduvijek bio veoma čudannarodima koji su navikli da žive pod ap-solutnom vlašću. I to ne samo u IstočnojEvropi, u većini zemalja koje su imalemalo ili nimalo doticaja sa demokratskimdruštvenim uređenjem, dešavale su seslične stvari. Pa u tom kontekstu može-mo posmatrati i Brazil kao državu koju supotresali vojni udari od strane sekularista,međutim koja je u modernom dobu ipakuspjela pridobiti demokratski način vla-davine. Ali ta antipatija je još uvijek ostala

unutar Latino-Američkog stanovništva.Sada, konkretno sagledavajući Ukrajin-sku krizu, nam je dosta lakše sagledatineke okolnosti koje su pridonijele stva-ranju same krize.

Status Krima

Naime, Krim je povijesno gledano teri-torij Ruske Federacije. Još davno, u dobaSovjetskog Saveza, Krim je pripojenUkrajini od strane Sovjetskog lidera Ni-kite Hruščova zbog, kako on kaže, ‘’bliskeekonomske i industrijske povezanostiKrima i Sovjetske Savezne države Ukra-jine’’. Samim tim, teritorij koji je oduvi-jek Rusiji pružao izlaz na Crno More jepripojen drugoj državi. To je učinjeno jerje sovjetsko rukovodstvo smatralo da ćeSovjetski Savez biti vječan. Zbog toga, idanas, većinu Krimske populacije sačinja- vaju Rusi. Sama kriza u Ukrajini je počelazbog sukoba opozicije i velikih nesuglasi-

ca oko pripojenja Europskoj Uniji.

Na jednoj strani, Rusi, ne žele pripojenjeEuropskoj Uniji, a na drugoj strani ukra-jinsko stanovništvo to želi. Taj podaničkimentalitet Istočnjaka, o kom sam govo-rio, je ključni faktor u cijeloj krizi. Narodikoji nisu u stanju naći kompromis za un-

utarnje probleme su narodi koji nisu zreliza demokratski sistem vladavine. Nadal-je, Ruska vojna intervencija koja se desilana Krim je pokazatelj spremnosti Ruske vlade da vrati sve teritorije koje su prvo-bitno, u sklopu SSSR-a, ustupile drugimčlanicama. Vraćajući se u 2009. godinu,Rusi su aneksirali Južnu Abhaziju i Os-etiju, gruzijske teritorije, koje su također,povjesno gledano, Ruske, ali su date naupravu Gruziji kao članici SovjetskogSaveza.

Svi ti faktori su, direktni ili indirektni,povodi za Ukrajinsku krizu. Također,sa druge strane, Europska Unija, kojaje svjesna tog ekspanzivno-agresivnogkaraktera Putinove vlade, odlučila je pov-ećati opreznost. Američko ministarstvoodbrane je kao rezultat vojne intervencijena Krim, povećalo vojne vježbe sa Pol-jskim zrakoplovstvom te povećalo svojeprisustvo u pribaltičkim zemljama (Latvi-ja, Litvanija, Estonija). Također NATO jeposlao svoje radar avione iznad Rumuni-

je i Poljske (svojih članica) kao dodatnemjere opreza.

Ta šahovska igra Istoka i Zapada nas ne-prestano očarava, ali činjenica je da dva-deset i prvo stoljeće, barem za sada, pripa-da Istoku koji u potpunosti vodi akcionupolitiku, dok Zapad, sa druge strane, vodiu potpunosti reakcionu politiku. Da li jeto greška ili se tu krije određena lukavostEurope koja želi proširiti svoj utjecaj?

Vrijeme će otkriti.

ZEMZEM | 29

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


30 | ZEMZEM

Piše: Benjamin Fajić, IIIa

Pop kleknu pred njim i u malenojšaci napipa oči. „Hvaljen nekaje Gospod naš, hvaljeno imenjegovo...“ – zaplaka Toma.

„Nisi valjda posumnjao da će te Gospodostaviti? Naprotiv, šalje ti oči, da vidiš!“ –

reče dječak brižljivo stavljajući popu očiu duplje. Toma na trenutak izranjavanimkapcima prekri svoje nove oči, pa ih ondaširom otvori i iz te klečeće perspektive,budući da mu je glava bila pognuta, ugle-da pred sobom kopita i rep. Osjeti mirissumpora i toplotu ognja. Zajeca i pokušada ustane, ali je samo postigao da se pre-turi unazad. I tada se pred njim, u svojodvratnosti i veličini, ukaza gospodartame...

„Pope Tomo!“ – primjerenosvečano progovori on, glasom hrapavi-

jim i sušim od svih zemaljskih glasova. Tomi se učini da će mu bubne opne pući.„Izdržao si kušanje slašću – nisi uzeo

hrskavi sendvič sa šunkom koji sam tibio namijenio. I vlašću – nisi poveo dušeza sobom ovamo. Dobro, dobro, nisamni mislio tako ozbiljno s tim, pustimo to.Bitno da si pokleknuo pred čudotvorst- vom! To mi je omiljeni štos!“ Toma je

drhtao od straha, osjećajući da će mu setelo raspući. „Ali ti... bio si samo dječak,on... Laj... Laj je bio anđelčić...“ „Oooo,mili moj, nećemo se sad vrijeđati na rasnojosnovi – uostalom, ako je po onome štoti propovijedaš, pa ja i jesam anđeo, zarse ne sjećaš kako ide legenda? Naivan si,pope Tomo! Sve vrijeme mašeš pričamao vjeri, a hitaš za dokazom da Bog zaistapostoji. Zar si stvarno povjerovao da će tise on bilo kako pokazati? Ovo sa Niko-lajem bila je prva glupost koja mi je palana pamet, ali i to je bilo dovoljno, jadni

moj!“ „Bježi od mene! Odlazi, sotono!“ – vikao je Toma raspuklim glasom, uzaluduzmičući pred đavolom. „Ali naravno da

ZAJEDNO

SAMI

..Svi veliki lozo-utopisti -hvala, al’ mene ne tješi ta pričao patriotizmu, dogme i lažnenauke. Ja znam da mrtvi plaču,jer srcem čujem jauke! Jecaju i

kunu... pitaju “Zašto?”... “Jel bilo vrijedno?” Jel bilo vrijedno? Recito majci što je izgubila jedinočedo! ...a mi i dalje živimo bijed-no i u očaju... Suze za raju u star-om kraju. Cijelom svijetu! Nek’znaju! Nek’ znaju da se ovdje pu-calo i plakalo iz istog očaja! Nek’znaju da ni dan-danas ne znamoni razloga ni značaja!

Marko Šelić, “Zajedno sami”

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


je bilo dovoljno, jer ipak si želio dokaz,zar ne? Cijelog života govoriš drugimao tvrdoći vjere, a ipak nisi uvjeren u tosve?“ Đavo se tugaljivo nasmija. „‘Ne uz-imaj uzalud imena Gospoda Boga svog’, Tomo! ‘Ne iskušavaj Gospoda Boga svo-ga’, pope Tomo! ‘Ne traži dokaze’, Tomo

– koliko puta si te riječi upućivao ljudi-ma? Ti mrziš ljude! Hajmo pošteno! Recimi, ti ih očajnički mrziš, oduvijek mrzišbližnjeg svog cijelom snagom svoje vjere.Oduvijek želiš da svi onu dođu k meni jersu, prema tvojim mjerilima, tako grješni,grješni što žive živote umjesto da kao tiosjećaju punoću vjere. Toliko, toliko gr-ješni – kao da se ne može istovremeno ijedno i drugo... a pravedni Toma će spa-siti svoju dušu ispravnom vjerom, zar ne?Reci mi to!“ „Odlazi, odlazi, odlazi!“ – gorkoje ridao nesrećni pop. Đavo odnekudizvuče kišobran i otvori ga, mada muta kiša očigledno nije mogla naškoditi.Zamišljeno pogleda u nebo zastrvenotmurnim, teškim oblacima. „Da, da, toje jedna veoma tužna priča... namirisatijednu tako praznu dušu, bez vjere u bilošta. Taj me vonj odmah zapahnuo, čimsam kročio u autobus. Jeste, reći ćeš, nekisu čak pojeli moj sendvič, popili sokić ilikupili cigare, jeste, pa šta mogu kad samse baš na tebe nameračio i gotovo? Niko

drugi nije bio tako nevjerovatno prazan. Tužna, tužna priča, Tomo. Čak je i onajnesrećnik vjerovao u nešto: u ljepotukrhkih stanovnika mora, u svoj idiotskiposao u mjenjačnici, u eventualnu tri-naestu platu... makar toliko. A ti? Ti si vjerovao u vjerovanje. Hm. Vjerovati u vjerovanje. A šta to, zaista, jeste? Ništa!

A da, i vjerovao si u tuđe nevjerovanje,što je jadno. Jadno i kao podsticaj za živ-ot, i kao učenje. Tanka lozojica, rekaobih. I onaj šporet imao je više duha odtebe, jadni moj Tomo, a ni nesrećnik nijemrzio ljude toliko kao ti. Hoćeš li mislitida likujem i tjeram šegu ako sad pustim

koju suzu nad tobom, ili ćeš shvatiti da touopšte nije neumjesno?“

Umjesto odgovora, Toma iznjedara izvuče onaj veliki zlatni krst iuperi ga u đavola. „Nestani! Odlazi, ču-ješ? Bog me neće napustiti, nikada menije napuštao! Cijlog života me je vodioi...“ Đavo ukloni sažaljivi osmijeh sa lica,udari ga po ruci i otkinu mu ruku iz ra-mena. Ona tresnu o zemlju i poče da gori. Tomini prsti su i dalje stezali teški krst,koji se nagrižen otrovnim kapima, lahkoi nepovratno topio. Popu se ote jauk, ađavo mu se unese u lice: „Otkud znašda je ono što te je sve vrijeme vodilo bioBog?“

„Ne... ti... ti jedan ne možešpostići... sva ta zla... potrebna da po-bijediš... Bog... Bog je jači... ti jedan nemožeš...“ Licem uz lice, đavo mu tihimglasom dometnu samo još ovo: „Otkudznaš da sam samo jedan?“

Uz strašne krike i jauke, dušapopa Tome gasila se u magli.

***

Roman Zajedno sami Marka Šelićana poseban način, duhovito is-pričanom pričom, obnavlja prastarumisao da čovjek, bio kralj ili pros-jak, do istine o sopstvenom živo-

tu dolazi na međi svjetova, u časuprelaska na onu stranu. Pa se tako,jednog dana, i Radoje Bakrač, maličovjek, a glavni junak romana, kojise za života nije pitao ni o kakvomsmislu, niti da li banalna svakod-nevica obećava istu takvu vječnost,našao pred vratima samosaznanja.Marko Šelić nam svoju verziju povijesti o Raju i Paklu pripovijedanepretenciozno, maštovito, i upravo

stoga njegova iščašena, crnohumor-na vizualizacija pejzaža onostranos-ti, tragom srodnih pokušaja, djelujeuvjerljivo. Umjetnost oduvijek želida dočara nevidljivo i nedohvatno, ida naš svakidašnji život, prosječan,anoniman, nikakav, upravo onakavkakav je proživio i Radoje Bakrač,odmjeri prema autoritetu vječnostikoja nas prevazilazi. Dok sa ostalimsrodnim dušama, „zajedno sam”,na ničijoj zemlji, u autobusu za kojise ne zna kuda ide, čeka da li će seskrasiti u konačnom miru ili sago-rijevati u beskonačnoj griži savjesti,Bakrač se dosjeća da istinu o svijetu,ali i o sopstvenom postojanju možepronaći jedino – u sebi. Sve ostalopodložno je konvencijama i inter-pretacijama, starim koliko je staracivilizacija.

Mi živi volimo to tako nekako dazamišljamo – čovjek “svodi račune”,u kojem mu se – kako Šelić ironič-no prikazuje kroz urnebesno uvod-no poglavlje – “odvrti lm života”.Njegov je glavni junak i rezoner,Radoje Bakrač, jedan tipični mlađibeogradski everyman sadašnjice, nipo čemu, reklo bi se, vidno različitod tolikih drugih. Djelo koje svaka-ko plijeni pažnju čitaoca, kao zreliknjiževni uradak, jer pisanje je zaistanajčarobnija igra i jedan od dragoc-jenijih nakita svakodnevice!

ZEMZEM | 31

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


32 | ZEMZEM

Piše:

GENERAL

Sakib MAHMULJIN

Pišu: Ali Drkić, IIIa i Semra Hukić, IVd

Možete li nam reći kolikomladi znaju o Danu nezavis-nosti i koliko se oni zaista in-

teresuju za taj praznik?

Međunarodna zajednica je uređivalaškolstvo u BiH te nije dala da se provodiprogram onako kako smo mi željeli što

bi bilo sasvim normalno. U školstvu jezabranjeno spominjanje riječi agresija,ne možete naći ni u jednom udžbenikuo agresiji, o pravednoj borbi Bošnjaka za vrijeme agresije. Tako da mlade gener-acije kroz školski sistem vrlo malo mogunaučiti. Nažalost i javni servisi, televizijs-ki, stidljivo govore o tim stvarima. I ondajednostavno ostaje informiranje prekotribina gdje ti naši ljudi koji su bili ne-posredni učesnici mogu nešto prenijetimladim generacijama. Naravno, ostajedžemat i porodica gdje mi moramo zaista

svojoj djeci, unucima, mladim populenti-ma prenijeti kroz šta smo mi sve prolazili.

Koliko je bitno poznavati prošlost i kulturu jednog naro-da, u Vašem slučaju kulturu

Bošnjačkog naroda, da bi se moglokomandovati istim?

Ako je riječ o komandovanju, vi mor-ate biti dio toga i ne možete biti izvan

toga. Znate, to nije bilo klasično koman-dovanje; u klasičnom komandovanju,komadanti su bili daleko od linije fronta. To su načela koja se poštuju, međutimkod nas je to sve bilo drugačije. Ako siželio biti dobar i uspješan komandant iako si želio narediti ljudima, morao si bitiuz njih i dio njih. Naša povijest govorida su Bošnjaci ratovali na svim ratišti-ma Evrope, van Evrope, u nečije ime, zanečije interese. A sada smo se prvi putu povijesti borili za svoj opstanak, svojudomovinu, svoju vjeru i svoju porodicu.

Gdje su vojnici zaista pokazali, ja bihrekao, bosanski, bošnjački duh vaspitan-ja, prije svega u porodici da se i životima

brani čast, imetak i svoja porodica

Smatrate li da se više omla-dina zalagala za odbranu BiHu to vrijeme, nego što bi sada?

Ja molim Boga da više niko ne dobi-je priliku da učestvuje u ratu i u odbrani

BiH. Ne mislim da bi međunarodna za-jednica ili bilo ko trebao da to dozvoli.Međutim ja nikad ne sumnjam da bi zais-ta prave i iskrene patriote stale u odbranu,ako bi, ne daj Bože, sutra trebalo da sebrani BiH kao država, da se brani čitavograđanstvo BiH, svi narodi, prije svegabošnjački narod, ako bi protiv njega bilausmjerena agresija. Ali ponavljam, molimBoga da time ne iskuša ove nove mladegeneracije.

Zašto je BiH smetala pri

ideologiji Srba i Hrvata da st- vore svoje samostalne države?

INTERVJU

Brigadni general, zamjenik ministra odbrane VladeFBiH, rođen je 1952. u Kozarcu. Završio je višu ško-

lu za cestovni saobraćaj i ekonomski fakultet. Biona dužnostima u saobraćajnoj i nansijakoj službibivše JNA u Čapljini (1970-1989), radnik RSTOBiH(1989-1992), član Generalstaba ARBiH (1992), člankomande i komandant 3. korpusa ARBiH (1993),komandant 3. korpusa ARBiH (1993-1996). Živi iradi u Sarajevu.

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


Velikosrpska i Velikohrvatska politika, ustvari su i kroz I Jugoslaviju i II Jugoslaviju nastojali da taj svoj životni prostori svoje međusobne nesporazume riješe preko leđa Bošnjaka.Obje politike su naravno željele da Bošnjaci budu na njihovojstrani protiv one druge strane. Mi se naravno nismo dali uvućiu tu zamku, jer smo bili svjesni da ako nešto uradimo za nekogda nam se to može vratiti i obiti o glavu. Zašto da se mi borimoza interese drugih? Logičnije da se borimo za svoje sopstvene

interese, što smo mi i uradili.

Da li je ideja o realizaciji vojnih snaga u BiH previše kasno došla?

Ako mislite na formiranje odbrambenih snaga, odnosno ARBIH, nije kasno. Ja sam na predavanju rekao da trebamopogledati malo dublje, što je naš rahmetli predsjednik i vidio.Ključna stvar u ovim svim dešavanjima, nakon raspada Jugo-slavije je ustvari bila da se dobije međunarodno priznanje BiH.Na II Zasjedavnju AVNOJ-a nije olahko prošlo da BiH budefederalna jedinica SFRJ. Srpski ekstremisti, iako su bili u parti-zanima, i tad su bili protiv toga. BiH nisu vidjeli. Bosne ima iuvijek će je biti.

Pošto ste na predavanju spomenuli rahmetli predsjednika, možete li nam reći po kojim oso-binama pamtite Aliju Izetbegovića?

Meni je čast i mislim da mi je Allah učinio milost da upoz-nam jednog takvog čovjeka, jednog takvog velikana, jednog velikog Bošnjaka, velikog Bosanca, jednog, ne možemo mi reći velikog muslimana, pravog muslimana, jednog pravog vjernika, velikog vizionara, državnika, vojskovođu i kažem, bila mi ječast da sam bio jedan od njegovih, u nekom periodu i najbližih

saradnika. Vrlo lijepe me uspomene i sjećanja vežu za njega.Od njega sam puno naučio u životu i cijenim sve što je uradio.Mislim da je sve radio za dobrobit BiH, Bošnjaka i muslimanana ovim prostorima.

Možete li nam reći koliko je bila bitna vjera uživotima naših vojnika?

Rahmetli Rasim Delić, general, komandant vojske, kad seobraćao III korpusu, na čijem sam čelu i ja bio jedno vrijemerekao: „Vi ste između ostalog, pored vojničke uprave, uspjelida očuvate svoju tradiciju i svoju vjeru, i vi ste taj plamen širiliu čitavoj ARBIH.“ Ja sam ponosan da smo mi omogućili, svim

Bošnjacima, svim vjernicima, da potpuno slobodno ispoljavaju vjeru, da se vjerom ponose. Naravno, to nismo onemogućavalidrugima, ko god je želio da to radi, mogao je raditi. Treći kor-pus je malo bio i po tome prepoznatljiv, jer je imao tamo i 7.Muslimansku brigadu i sve ostale brigade. Mi ustvari nismoništa posebno učinili, nego omogućili ljudima da slobodno iz-raze svoju volju, a oni su bili vjernici i imali su pravo da prak-ticiraju svoju vjeru.

Na kraju, da li nam možete reći šta vas je kao pojedinca održalo u svom tom stanju. Ali i nakontoga, da li je uopće moglo postojati nešto kao po-jedinac?

Ja sam protiv toga kad neko ističe nešto „ja, ja, ja“. Mi smodanas svjedoci toga, pogotovo sad iz perioda agresije na BiH,od njega je zavisio pad BiH, ovaj događaj, ovo. Ja ne mislim

da je to tako. Mi smo ipak svi, kao kolektiv, jedno. I kad smotako djelovali, bili smo vrlo uspješni. Zato sam i napomenuoda je vrlo bitno da imamo jedno jedinstvo. Pazite, vi ste moglibiti najbolji strateg, komandant i nacrtati na karti idealnu stvar.Ko je treba provesti? Ako je ne provede vojnik, džaba vama,odlično stoji na karti, ali u praksi od toga nema ništa. Mi smo,hvala Bogu, imali najbolje vojnike, a mi komandanti smo bilisamo organizatori toga.

ZEMZEM | 33

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


Piše: Abdullatif Muhamed, IVa

IZBORNA NASTAVA

KIRAETARAPSKI

Biti karija a uz to poznavati riječi koje izgovarašje kombinacija koju vam može ponuditi izbornaKiraet-arapski. Ali to nije sve, legendarni časovipuni smijeha, provala, poučnih poruka, ali iskl-

jučivo na arapskom jeziku, je ono što još karakterizira ovu iz-bornu grupu. Sve to ne bi bilo potpuno, bez potpunih ličnostikoje su sadržane u likovima profesora Ahmeda Halilovića i hfz.Hamdije Begića.

Sve osim jednog časa smo održali, i sa tog smo teška srcaotišli i to dovoljno pokazuje našu predanost izbornoj koju žel-jno iščekujemo.

Izbornu grupu sačinjavaju sljedeći učenici: Belmin Bašić, Abdulvahid Jusić, Usama Kapo, Abdullatif Muhamed, Abdu-lah Džihić, Emin Grahić, Elvedin Muhibić, Haris Žižo, Lami-ja Alijević, Merjem Mekić, Lejla Brković, Amina Jusić, Esma

Sulejman. Ako nas želite pronaći, tu smo u čitaoni, čut’ ćetehrpu arapskih riječi i osjetiti puno ljubavi, naravno prema jezikui Kur’ anu i našim profesorima. Izborna je tako koncipirana daiz arapskog jezika učimo nove riječi radeći tekstove različitihsadržaja, te iz konverzacija koje se odvijaju svaki čas u suradnjisa profesorom.

Čas kiraeta se odvija tako što učimo nove sure, vježbamouvježbane stranice i na kraju profesor provjerava naše znanjekoje, nažalost, ponekad zakaže. Toliko iz male prostorije puneljubavi i velikih ambicija.

34 | ZEMZEM

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


ZEMZEM | 35

HISTORIJA-GEOGRAFIJA

Piše: Mudžahid Čaušević, IVa

Izborna grupa historija-geograja je jedna od izbornihgrupa koje učenici naše škole rado biraju kao svojuizbornu nastavu. Učenici ove izborne grupe predmetaimaju priliku da saznaju mnogo više o predmetima -

historiji i geograji, i na ova dva izborna predmeta se obrađuje

mnogo opširnije gradivo nego u redovnom nastavnom planu iprogramu.

Naravno, pored obilnog gradiva učenici ove izborne grupe,uz saradnju sa našim dragim prof. Hajrudinom Mešićem, obi-laze mnoge važne ustanove, muzeje, spomenike i druga histori-jska znamenja grada Sarajeva, ali i naše domovine BiH. Oveškolske godine naša izborna grupa je posjetila više muzeja grada

Sarajeva, kao što su Svrzina kuća, Despića kuća, te muzej Bosnei Hercegovine. Ovakav vid nastave uveliko pomaže učenicimada se odmore od klasičnog rada u kabinetu, što ovu izbornunastavu čini još više zanimljivijom i privlačnijom.

Na ovu izbornu nastavu idu sljedeći učenici: Sadžida Ka-zić, Medina Babić, Emina Nuhić, Hatidža Hadžiabdić, FatimaŠljivo, Sumeja Suljević, Zejneba Vuković, Lamija Kalajdžić, Amina Čolaković, Adna Imamović, Almedina Karadža, MelihaSpahić, Adin Begić, Džavid Čavkunović, Ensar Perčo, IbrahimMuhotić, Faris Kadić, Amer Ganjgo, Hajrudin Ireiz, Fahrudin Ahmić i Mudžahid Čaušević.

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


36 | ZEMZEM

Piše: Lamija Alijević, IVc

U mojim godinama rijetkoko uzima pero da neštozapiše, ali dobro bi biloovoj omladini dati koji

savjet i probuditi svijest o čistoj i iskrenojljubav. Moj Husein i ja smo se uzeli ‘62.godine i vidi koje smo godine u braku.Dobro pazi šta nas je sve snašlo dok senismo uzeli, a bogme i u braku smo na

svašta naišli. Sabur, poštenje i ljubav –eto šta smo imali.

Najstarije sam dijete bila u majke ibabe. Čim sam malo šta mogla raditi,majka me naučila i da kuham i peremi da volovima polažem, pa i da muzem,a brigu o mlađim sestrama i braći dane spominjem. Dvan’estero nas u kući,a vazda je i poneki musar znao svra-tit’. Begovska smo familija, znao sered. Sinko, čim se ustane valja raditi, abogme nije se ležalo k’o ovi danas, u

podne ustanu. E, moj sinak, u zoru sedigne, sabah klanja, babu otpratimo naposao, a onda se prihvatimo posla. Ci-jeli dan u poslu prođe, a vala zdravo sebilo, svima potaman...

Doš’o vakat da i ja počnem ašikova-ti. Znala su mi, dijete, i po trojica dolazi-ti. A svakom sam znala reć’ u kol’ko ćedoći, da se ne sretnu. Ih, koliko sam noćiznala ne spavati. Pa ovaj ti priča ‘vako,pa onaj ‘nako. Ma plaho bilo. A pravoda ti kažem, išli su i oni drugim curama

pod pendžer, nije da nisu, ali znao sered: pod pendžer i nikako drugačije. Pako kome zapadne, kako je zapisano.

Išla sam sa rodicama i sestrama i nateferiče. E na jednom tom teferiču uhvatise neka gužva, neki se momci pošli bit’,a ja ugledah nekog momka u vojničkom

odijelu, pa mu priđem, k’o biva njemune smiju ništa, vojnik je. Bogme, on timene sve zagleda, a ja ni habera. Kad jeprošla ta gužva vratim se ja svojim ses-trama, kad dođe mi jedna kona, veli pita

Nekad, u vakat...

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


ZEMZEM | 37

onaj u uniformi može lipod pendžer da mi dođe. Ja se k’o snebivam, ali hajdenek’ dođe. Reče mi da je sa Veljeg Luga kod Višegra-da, a siroče. Babu mu ubiličetnici, a majka preselilamalo poslije što ga je rodi-

la. Živi kod amidže, a sadnavratio kod nekih rođaka,pa se potreo u nas u selu.Ne prođoše ni dvije, ni trinoći, kad eto ti njega podpendžer. Dugo se ašikovalo.Sve sam milsila kako li ćestići do željezničke, valjaloje niz Kotarić do Rogatice. Tako skoro svaku noć.

Prosili me, sine, raz-ni begovi, davali i imanjeza mene ako treba, a ja nehtjedoh. Jednu noć, dođeHusein i nosi minđuše iprsten. Stavi ih preda mei veli da se uzmemo, a japočnem plakati, kako ćumajku i babu ostaviti. Valai stara sam bila, 23 godine već, vakat je. Uzmem zarukui dogovorimo se da ko od njegovih dođeda prosi. Reče mi da će doći njegova stri-na, a ona mi je po majci rodica, taman će

lijepo progovoriti.

Tako je i bilo. Dođe strina za koji dan,a mati i ja same kući bile, svi se ostali pos-lom zabavili. Poče priču strina što je došlai kako, ali veli kako je čula da su mene raz-ni momci prosili, a ja nisam htjela. Kaže ida je Husein siroče, nije za begovske šćeri.K’o da me ošamari kad ‘nako reče. Majkame pogleda, a ja im kažem da mi je dražesa Huseinom hljeba ne jest’, a pošteno,nego sa kojekakvim begovima i agamaharamom se hraniti i tako djecu rađati.

Strina mi se nasmija, a majka pohvali. Etošta ti rod može učiniti...

Sad je gora muka bila babi reći. Matije sve završila, a znao je i on, vakat je, ha-man stara cura da ostadoh. Za koji dandođoše svatovi i sve je prošlo kako tre-ba. Nismo dugo živjeli na Veljem Lugu,a lijepo je bilo, dobio je službu u Sarajevuna Željezničkoj stanici. Tražili smo ka-kvu kuću, pa smo na kraju odlučili zem-lju kupiti i svoju kuću napraviti. Kad mepitao gdje da traži, samo sam rekla nek’nam bude blizu džamija, a ostalo je manje važno. Tako i bi, našao nam je lijepu zem-lju i krenuli smo od početka. Nije se para

nešto imalo, al’ polahko smo pravili. Em-ina nam se rodila u decembru, samo smomalu kuću imali, ma k’o šupa, al’ nama li-jepo opet, samo nek’ smo zajedno. Poneš-

to je Husein posudio, a oslanjali smo se nanjegovu platu. Imali smo plaho zemlje, pasijali svašta, a nekoliko i koza smo nabavilii kokoši, ma plaho se živilo, moje dijete.

Komšiluk nam je plah bio, sa svimasmo kako treba bili. Bilo je i muslimanai čifuta, ali niko nikom nikad nije smet’o.Kasnije smo i dvojicu sinova imali, ne znase koji je bolji bio. Sve u džamiju trčali,a jedan se i na jabuku penj’o kad čujeezan, da i on prouči. A vala su i šejtaninekad bili, ma k’o djeca. Narod pamti, a

i sad priča, kako se iz naše kuće pjesma vazda čula. Zapjevam ja dedi, a bogme idedo meni. Nismo nikad žalili da damosvima. Ko god u Saraj’vo dođe, bujrumkod nas. Stanovali su sa nama i moja braćasa ženama, a i sestre sa muževima dok senisu snašli i vazda mir, sloga: samo kadse hoće.

Eto, sinak, da ti ne dužim. Vala nit’kak’e plahe pare, nit’ imanja da smo ima-li u početku, ali znali smo se volit’, znalismo jedno drugom mir podarit’, pa smo

tako i uspjeli.

Majka me pogle-da, a ja im kažemda mi je draže saHuseinom hljebane jest’, a pošteno,nego sa kojekakvimbegovima i agama

haramom se hranitii tako djecu rađati.Strina mi se nasmija,a majka pohvali. Etošta ti rod može učin-iti...

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


38 | ZEMZEM

Piše:

To je trebao da budenajposebniji dan umom životu, i bio je. Dugosam ga čekao. Iako nis-

am imao pravo na to, jer ona nije imalazbog čega da dođe, nije imala razlog dase vraća, samo je jednom otišla. Vjerovaosam sebi da neće doći, ali opet duboko usvome biću iskopao sam zlatnu nadu daće doći, znao sam to, nisam se prevario.Uistinu, došla je. Stajao sam, ukočen.Gledajući kako korača, polahko, ali sigur-no. Posmatrao sam je. Između nas stajalesu uvažene znamenitosti našeg Sarajeva,izgrađeni mostovi, posebne ulice... I go-dine.

Godine koje sam proveo beznje, one koje su sve odnijele. Doz-ivale su se, čuo sam njihov jecaj.Odjekivanje potrošenog vremena.

Vidio sam čežnju u njenim očima, za timgodinama, ali povratka nije bilo. Nažalost. Te godine su odnijele sve uspomene,nastanjene na Miljackoj, i ko zna gdje su

sada.Sve je prolazilo, i kazaljke na

satu, i ljudi u prolazu, jedino što jestoxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxjalo, bioje pogled. Moj i njen. Prije tog danashvatao sam da se ona javila savjesti kojaju je zvala da se promijeni. I bila je dru-gačija. Bila je posebno ponosna. Nijeodavala svoju ljubav ni pod koju cijenu.Nisam mogao da vjerujem da se ljudiboje onih koje su nekada voljeli. Baš takva je ona bila, bojala se. Ponekad pomis-lim da se bojala svoje izdaje, borbe sasamom sobom. Bojala se biti sretna, nezato što ne želi, već zato što ne zna kako.

Taj dan godine su nas dočekale. Stalesu ispred i pričale su šta im se desilo beznas. Nikada se nisam tako osjećao. Nikadanisam vidio više topline u nečijim očima,a istovremeno i kajanje za izgubljenim.

Oboje smo nešto izgubili. Ona mene, a jasebe onakvog kakav sam bio s njom. Da-nas su me osjećaji nadvladali, izgubljenesu granice srca, dominira ona. Samo ona.

Rekao sam joj da je volim, šutila je. Nijehtjela da se izjasni, možda zbog srećeili tuge, svakako je navikla na oboje.Ustinu sam je volio, i ona je mene vol-jela i svi su to znali, osim nas. Zapra- vo, znali smo i mi, ali bolje nam jeodgovaralo neznanje. Jer kada ne znaš,nemaš pravo ni na osudu, ni ljubav.Prevazišli smo sitne iskre, osjećaje i ludo-sti, sada nam treba čudo.

Čudo?

Samo da odemo na kraj svijeta, da vidimo kako žive drugi, kako se vole,kako mrze. Da im jednog dana pokaže-mo princa i princezu, i sreću koju sudavno nekad sakrili. Iako kažu da se ne valja vraćati, kada je ona u pitanju, ta mimudrost ne treba. Između ostalog, tek jefebruar, još uvijek je zima. Kažu da s vre-

menom dolazi i raspoloženje, stoga, jedvačekam proljeće.

To je moje čudo.

TAJNEVREMENA

Piše: Merjema Mehtić, IVd

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


ZEMZEM | 39

Tišina, lagani vjetar nosi tekopalo jesensko lišće. Samsjedim na klupi u parku.Misli moje, jedna za dru-

gom naviru, sjećanja me polahko stižu.Sjećanja tako nježna, tako mila, na danebezbrižne, kada još nisam znao ni šta ježivot, koliko je on kratak, ni koliko je tan-ka nit između njega i smrti. Uspomenesu i dalje dolazile, jedna za drugom, sveljepša od ljepše, svaka mi se tamo negdjeu daljini horizonta poput predstave odi-gravala, kao da je ponovo doživljavam.

Sreća, strah, tuga, zbunjenost, sve se tou mom srcu odjednom nalazilo, sve menajednom obuzelo, te stare emocije, svešto sam ikad osjećao bilo je opet tu.

Mnogo toga ima što je i zaboravljeno,ali to i nije toliko bitno. Da je vrijednosjećanja bilo bi i zapamćeno, a ne u zab-orav bačeno. Uspomene se i dalje jednaza drugom u vijenac nižu, stare emocijepoput izvora iz dna moje duše naviru, svete slike, svi ti prizori opet su tu, na jed-nom mjestu.

Uspomene, a šta su to ustvari us-pomene? Jedan obični lanac koji nas veže

za prošlost, koji nas čvrsto drži u svijetukoji je već davno prošao, koji nas drži uokovima dana minulih koje nećemo višenikada da živimo, koji su bili i prošli. Sveje to nekad davno bilo, svaki od tih čino- va je već odigran i nema potrebe da seodigrava ponovo, treba da idemo dalje,ne osvrćući se za onim što je prošlo i štonije više, jer mnoge suze su puštene zaonim što nije više.

Ali čovjek je takav, čezne za onimšto nema, što je prošlo. Tragovi ostaju u

našim dušama, ali tim tragovima vrijemese vratiti neće, ono ide dalje, teče svo-jim tokom onako kako je već određeno.Nemir, umor, nešto u duši mojoj nedo-staje, osjećam se nepotpuno. Ali, je liuopšte moguće biti potpun, je li mogućeumom dosegnuti kosmičke visine, je limoguće ovim ograničenim razumom dapojmimo veličinu koja je sve ovo stvorila, veličinu koja sve ovo održava i koja samojednom riječju sve ovo može da sravni, daučini kao da nas nikada nije ni bilo?

Um nas ne može da vodi daleko,postavlja nam granice i govori da jedovoljno preći preko granica na kojima

su drugi stali. Ali srce, ono nas vodi dal-je, ono je čisto, iskreno i daje nam snageda prevaziđemo sami sebe, da sebi silompostavljene granice pređemo i da sebe isvoju ličnost dovedemo na novu razinu,do potpune čistoće, do smisla svega, dobiti, do suštine našeg postojanja.

Mnogo toga se dešavalo, dešava se, ajoš više toga će da se u životu desi, samotreba biti spreman, i imati dovoljno čistosrce da te činjenice prihvatimo onakve

kakve jesu i da budemo svjesni da svešto se događa i zbiva, da ima svoju svrhu,svoju bit, koja je nama u datom momentunepoznata, ali spoznat ćemo jednog danabit svakog, pa i naizgled lošeg događaja.Samo je na nama hoćemo li biti u stanjuda svoje srce očistimo od prezira, od svihnagađanja da je bilo ovako ili onako i dajednostavno stvari prihvatimo, nabacimoosmijeh na lice i koračamo dalje životom,svjesni da se sve događa s nekim razlo-gom i da će se kockice u slagalici kojuzovemo životom složiti u jedan savršensklad.

Okoviprošlosti

Piše: Alem Meštrovac, IIIa

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


40 | ZEMZEM40 | ZEMZEM

Piše: Tarik Atović, IVb

Nakon plasmana na Svjetsko prven-stvo u Brazilu koje će se održati u perio-du od 12. juna do 13. jula, reprezentacijaBiH je svrstana u prvi šešir žrijebanja zaEvropsko prvenstvo u Francuskoj 2016.godine. U Nici je održan žrijeb kvalik-acija za Evropsko prvenstvo i to će biti

prvi Euro na kojem će nastupati čak 24reprezentacije. To znači da prve dvije izsvake skupine direktno idu na natjecanje,kao i najbolji trećeplasirani, dok ostataktrećeplasiranih odlazi u dodatne kvalik-acije.

Fudbalska reprezentacija BiH saznalaje imena svojih protivnika u kvalikaci-jama. U grupi B sa našom selekcijom zaplasman boriti će se reprezentacije Belgi-je, Velsa, Izraela, Kipra i Andore. Počeloje dobro po izabranike Safeta Sušića na-kon što smo iz šestog šešira dobili Ando-ru, a potom iz petog Kipar. Izrael nas jezapao iz četvrtog gdje je realno bio mno-go jačih reprezentacija. Iz trećeg šešira unašu gruu B izvučen je Vels. Ako nas ježrijeb “mazio” do drugog šešiša, ondanas je tu denitivno napustio obzirom

da je kao posljednja u grupu B izvučenafudbalska reprezentacija Belgije, jedna odnajboljih napadačkih ekipa današnjice.

Francuska je pridodana u skupinu I,a s reprezentacijama iz te grupe igrat ćeprijateljske utakmice, ne za bodove, pa te

utakmice neće utjecati na poredak.

SPORT

Uprkos očekivanjima, naši Zmajevi se protiv Egipta nisu pro-slavili. Štaviše, Faraoni su nam održali pravu fudbalsku lekciju

i rezultatom 2:0 otpravili Zmajeve nazad u Sarajevo. Bila je todaleko najlošija partija Sušićevih izabranika u posljednjih ko znakoliko godina. Bez truda, bez ideje, bez imalo zalaganja.

Prvi gol smo primili od Gede u 52. minuti nakon uspavanosti,ali i drugi gol, gol Salaha je greška odbrane, moglo je biti i gore,ali završilo je sa 0:2 u Innsbrucku. Treba reći da je ovaj Egipat do-

sta slabiji u odnosu na Egipat prije nekoliko godina koji je haraocijelom Afrikom.

Žrijeb kvalifikacionih grupaza EURO 2016

Prijateljska sa Egiptom

Fudbalska reprezentacija nije ispunila očekivanja

“Pobjeda Egipta je zaslužena. Nije nam trebao poraz,ali nije ni prvi ni posljednji u prijateljskim utakmicama.Poraz će nam pomoći da shvatimo neke stvari”, kazao jeSušić.

Reprezentacija Bosne i Hercegovine po prvi put u historiji nositelj žrijeba

FUDBAL

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


ZEMZEM | 41 ZEMZEM | 41

Trofej Svjetskog prvenstva u Sarajevu

Trofej Svjetskog prvenstva star je 40 godina, a 8. i 9. martabili smo u mogućnosti vidjeti ga uživo. Ovaj trofej je 6,175 kilo-grama teško remek djelo talijanskog skulptora Silvia Gazzanigei originalno ime nosi kao ‘Victory’. Trofej će u devet mjesecipreći više od 150.000 kilometara te obići 90 država na šest kon-tinenata, uključujući i 53 države koje, poput Bosne i Hercegov-ine, nikad nisu imale priliku ugostiti FIFA-in trofej. Posebnodizajniranim avionom kojim je ovaj najpoznatiji simbol fudbalau četvrtak stigao u Bosnu i Hercegovinu svoje putovanje nas-tavlja prema Parizu.

RUKOMET

Rukometna reprezentacija Bosne i Hercegovine okončala jekvalikacije za Svjetsko prvenstvo koje će se 2015. godine održatiu Kataru. Sve do zadnjeg kola naša reprezentacija je imala pobjede,ali u zadnjem je poražena u gostima od selekcije Portugala rezul-tatom 27:26. Ipak to je bilo dovoljno da odemo u baraž u kojemćemo igrati protiv selekcije Islanda. Prva utakmica baraža igrat će se7. ili 8. juna, a revanš 14. ili 15. juna u Islandu. Žrijebom je takođerodređeno da bh. reprezentacija bude domaćin u prvom susretu.

KOŠARKA

Partije našeg Mirze Teletovića u posljednje vrijeme su solidne u

dresu Brooklyn Netsa. Najviše se proslavio početkom godine kadaje u nekoliko utakmica zaredom postigao zavidne rezultate, a vlastitirekord po postignutim koševima oborio je u utakmici protiv Dalasakada je postigao nevjerovatnih 34 koša, od toga čak 7 trica.

Ipak, nakon što su Carmelo Anthony i Kevin Durant postavili vlastite rekorde karijere po broju ubačenih poena, King James LeB-ron je postao 18. igrač u posljednjih 51 godinu koji je postigao 60 i više poena po jednoj utakmici. Ovo je ujedno i njegov lični rekordu karijeri. Anthony je protiv Charlotte Bobcatsa u pobjedi Knicksaprošle noći ubacio čak 62 poena, postavivši lični rekord. Durant jeubacio 54 poena protiv Golden State Warriorsa. U pobjedi MiamiHeata protiv Charlotte Bobcatsa od 124:107, James je postigao čak

61 poen. Time pokazuje da je najbolji igrač današnjice, jer je oborio irekord NBA lige, da u više od 6 utakmica postigne više od 30 poena.

1. BiH2. Portugal

3. Latvija4. Estonija

6 5 0 1 164:155 106 4 0 2 168:154 8

6 2 0 4 165:159 46 1 0 5 153:182 2

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


42 | ZEMZEM42 | ZEMZEM

TENIS

Damir Džumhur

Damir je kvalikacije za AustralianOpen odigrao bez izgubljenog seta, pobi-jedivši Nijemca Dustina Borwna (nalazise na 101. Poziciji ATP liste) sa 6:4, 6:2,zatim Belgijance Nielsa Deseina (198.)

sa 7:6(3), 6:1 i Rubena Bemelmansa sa7:6(1), 6:3. Time je izborio plasman najedan od najvećih teniskih turnira, jedan

od 4 Grand Slam turnira - AustralianOpen. Damir je na turniru bio bolji odČeha Jana Hajeka (ATP 103.) sa 6:4, 6:2,6:1, da bi u drugom kolu prošao dalje

hrvatskog tenisera Ivana Dodiga, koji jepredao meč zbog grčeva. Damir je po-ražen od Čeha Tomasa Berdycha sa 6:4,

6:2, 6:2 u 4. kolu. To je bila jedna od nal-jepših bajki Australian Opena. Damir jedočekan u Sarajevu na Aerodromu predmnogo navijača.

FORMULA 1

Glasnogovornica sedmerostrukog svjetskog prvaka u Formuli 1 Mi-chaela Schumachera, Sabine Kehm, otkrila je okupljenim novinarimaohrabrujuće vijesti vezane za stanje njemačke legende.

Schumacher se nalazi u komi od 29. decembra prošle godine, kada jedoživio pad na skijanju i od tad mu je život u opasnosti.

“Prije svega želim reći da smo svi uvjereni da će se Michael izvućii probuditi. Znali smo od početka da je ovo osjetljiv proces, pri kojemmoramo biti strpljivi. Vrijeme procesa nije ni najmanje bitno. Radimonaporno s timom doktora kojima u potpunosti vjerujemo. Michaelposljednjih dana pokazuje ohrabrujuće znakove i zato vjerujemo daće dobiti ovu borbu”, izjavila je Kehm ispred bolnice u Grenobleu.

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


ZEMZEM | 43

Gospodine Č.!!!

Piše: Ahmed Tabaković, IVb

Cijenjeni gospodine Č.,

upoznajte Tomáša. Pro- fesor. Književnik. Filozof. Ilisamo pokušaj. Živi na relaciji

Krakow-London.Dovoljno informacija je predočeno o Tomášu

u njegovoj autobiografiji koju vjerovatno nikadniko neće pročitati za njegova života. Možda ste ga sreli, srećete ga ili ćete ga sresti već jednom.On ne živi tu. On tu ne dolaz i. Ali je stalno tu.Govori i javlja se u trenucima nemorala. Čedan.

Sjedio sam više puta s njim. Posljednji put

u Havani. Govori često o svojoj smrti. Čovjekbi pomislio da je već umro. Ali je živ! Tad mi

je ostavio oporuku da Vas, dragi gospodine Č.,obavijestim o njemu. Opet je umirao. Ovaj put

žešće i jače nego ikad prije. Dao mi je papirić sasljedećim sadržajem:

Tomáš u potrazi za identitetom kojeg nema.

Tomáš ne voli nikoga. Tomáš nema prijatelja.

Tomáš pas i stranac. Tomáš traži gospođu Mr- grt. Tomáš paranoik.Tomáš mrtvac koji se budi.

Znam, dragi gospodine, da Vam se gadi ovajčovjek. Njegova je želja da ga upoznate.

S poštovanjem,

Tomášev poznanik

***

Čekao sam dvije godine odgovor na ovo pismo i nisam ga dobio. Da li ga trebam i dobiti?

Prije dva mjeseca napišem na Twitteru:

Dugo čekam odgovor gospodina Č. Nije seudostojio odgovoriti. I vjerovatno neće još zadugo.Proći će još dva-tri stoljeća. Izučavatelj Č., potomak gospodina Č., će pronaći ovo pismo. Da liće ga obuzeti sram zbog njegovog prapra...djedaili će ostati ravnodušan? Hoće li mi on odgovoriti? @gospodin_č. @bezumlje

***

Treće jutro kako se budim sa gla- voboljom. Nisu to obične glavobolje. Pi-latovske. Uz to i vrtoglavica. VjerovatnoTomáš opet dolazi. Svaki minut provjeravam

mail i čekam poziv. Zaspao sam.Sanjao sam gospođu Mrgrt. Onakvu ka-

kvom je opisao Tomáš.

Zvono na vratima. Izađem. On! Znao sam!Govorio je na meni nepoznatom jeziku. Groho- tom se nasmijao nad mojom sudbinom. Pružiomi je crnu kovertu. „Očekivao sam da ćemo senaći u Kijevu“, prozborih. Krenuo je. Okrenu sei dobaci: „Doviđenja. Opet umirem.“

***

Kovertu sam otvorio poslije. U njojsjeme za milion dolara.

***

Tomáš,nadam se da ćeš se ubrzo vratiti i preves-

ti one rečenice. Sjeme sam poslao gospodinu Č. Mislim da će ga to više obradovati, nego da ga isam posjetiš. Odbio bi te.

Izvini, ali moj stan je mali za nas dvojicu.Previše sam se družio s tobom i nakon svega ti

priznajem da te ne volim. Ti i ja nikad nismo

bili prijatelji. Samo poznanici. Od svega jedino

vrijedi Mrgrt. Jučer sam je vidio, na onom hod-

niku gdje sam i tebe prvi put upoznao. Dočekaome njen osmijeh. Čini mi se da taj hodnikuskoro neću više gledati. Nadam se da ćeš umri- jeti kako treba. Nismo prijatelji, a ni saveznici, jednostavno loš si za te uloge. Jedino je gospodinČ. lošiji od tebe. I njegov kraj je ubrzo.

A ti, ako već nisi umro, uzmi lažno ime iidi na Sjever. Gore nema ništa, kažu. Za svaki slučaj ponesi sjeme za milion rubalja, moždaČ.-a nađeš gore.

Poznanik

43 | ZEMZEM

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


44 | ZEMZEM

Piše:

Poezija Trenuci palimpsesta

Il miglior fabroS. M.

Vrijeme i prostor nisu najveće tajne nebeskenajveća tajna je treptaj oka tvogajer je on na mizanu teži od kosmosai pokret tvoj, što čitav dunjaobujmi jednim zamahom.

I kad ptica omahne krilimaomahne zbog tebejer njen zamah nijeako kod tebe nije.

Razum vrata otvara,

Srce tajne otkrivaPodigni čašuSamo onoliko koliko je dovoljnoDa spodobe ne vide njenu sadržinu

Zanemari neispunjene ljude Jer oni nisu čitali Tadeuša Ruževiča.Ne daj se polisemiji...Ona razara duše.

Ako još jednom podvikne na tebe,Ostavi mu ranu,Duboko urezanu,Da više nikada ne izustiNiti jednu nepotrebnu riječ.

Ne čekaj starost da pišeš o borbi, slobodi Jer onda ćeš imati djecu i unuke.

Sjeti se šta su tlapili stariI ne idi njihovim stopama,Nabaci malter na ispisan kamenI ureži koji redak o tome kako je Slavko dodirnuo nebo.

Mehić Munir, IVa

Leden, oštar zrak kroz nozdrve struji.Oči natopljene bijelom masom njišu se po brdima.Ruke zrakom plivaju, već su primile boju hladnu,ni krv više ne grije.Pod nogama škripe ledenice,put zatrt, sve ponosne pahuljice.Pokušavamo vratove ugnjezditi u debele šalove.Šećemo udove, tako tijelu toplije je.Zabavlja nas ritmični ples usnene pare.Kape debele, crte čela pokrile,razne oblike radnji poprimile.Ubrzali bi, jer hladnoća prste pritišće,a led pod nogama tanak nam je.Iza silnih stvari da sakrijemo se želja nam je. Toliko duh jak nam je da zime

obične prestrašile su ga.

Santijana Demir, IVd

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


ZEMZEM | 45

Fall

Kneel, in silence, alone,My spirit bears me,Pray, for guidance, towards home,In darkest hours

Kneel (dream within dream we travel)In silence (empires of faith unravel) Alone (sealed with our virtues’ treasures)Kingdoms falling

Down (whose hand commands this thunder?)In silence (cry as we’re torn asunder)

Alone (unto what gods do I call?)Protect us in our fall

Away My soul wandered,Borne by graceI flew on high. ShelteredFrom this thunder,Calling heaven

Take me away from time and seasonFar, far away we’ll sing with reasonPrepare a throne of stars above

As the world once known will leave me

Take me away upon a plateauFar, far away from fears and shadow Strenghten my heart in times of sorrow Light the way to bright tomorrows

Answer our call in desperate hoursShelter our fall from earthly powers Temper our souls with flame and furnaceBear us toward a noble purpose

Heaven hides nothing in it’s measures

Mortal men blinded by false treasuresFormless and vanquished we shall travelShield and sword will guide our battle

Salvation comes in desperate hours Angels on high proclaim these powersLead us from chaos, we shall follow Bear us to a bright tomorrow

Ensar Perčo, IVa

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


Piše: Zerina Huseinbašić, IVd

Ezan se začuo s minareta Begove džamije i najavio akšam-namaz.Od silnih obaveza ne stižem više ni da sjedim u haremu iščekujući vrijeme akšama kao nekad. Žurim da se abdestim i pristignem u

džemat. Gužva je. Lica se smjenjuju u abdesthani, ozarena i prože-ta nekim neuobičajenim nurom.

Vodom hladnom umivam se i čistim dušu. Tiho je, nema se vremena za priču.Uzimam kaput i krupnim koracima gazim ka ulazu. Još poneki Medreslija pristižes istom namjerom kao i ja. Efendija već završava Fatihu kada sam ja podigaoruke. Ote mi se duboki uzdah, nekontrolisan, težak. Polahko se smirujem, preddragim Bogom ponizno stojim i sve brige ostavljam iza sebe. Nema trenutka uživotu koji se može porediti s osjećajem zadovoljstva, sreće i sigurnosti dok sto-jim u namazu. Nema toga što bih radije radio do obavljao najiskreniju molitvu. Allah dragi i ja. Ovako sitan, malen, praška, prolazan na ovom dunjaluku kao i svedrugo. Subhanallah. Onda se još jednom zahvaljujem Uzvišenom i padam Mu nasedždu. Koliko je samo emocija probudio u meni glas mujezina, pomalo hrapav

i suh, ali opet tako lijep, koliko je jak taj njegov glas, koliko je samo važan kadokuplja Božije iskrene robove na namaz. Nema ljepše od ove Begove džamije,kažem sam sebi dok predajem selam na desnu stranu, toliko ukrasa, uspomena iboja, okvira i rana, toliko boli, tuge, smijeha i sreće...

Ejvallah. Dižem glavu prema kupoli i gubim se jer mi misli lutaju i odlazedaleko do Poslanika, našeg Miljenika s.a.v.s. i njegovih plemenitih ashaba, da imse Allah smiluje. Trnci me prolaze od ispunjenosti i rahatluka, ljepote duše ismiraja srca. Klanjam još dva rekata, pa dohvatim tespih, tiho izgovarajući dove.Dugo nisam akšam klanjao u “svojoj” džamiji, džamiji iz medresanskih dana.Sve me još podsjeća nekako na te dane bezbrižnosti i veselja i tek ih sad cijenim,poslije dvadeset godina. A i vakat je bio drugačiji, svašta se promijenilo, osimjednog, neka me jaka sila vuče u okrilje ove kupole više nego u ostale sarajevskedžamije. Lijepo mi. Proučim Fatihu i ustajem polahko da se rukujem. Radim totako srčano i ushićeno da se bojim da ću nekom previše stisnuti dlan. Vidim istarog Ibrahima, još se dobro drži, haman pa se nije ni promijenio nikako, vjerničuvar harema ove Božije kuće. Prepozna i on mene, pa se rukovasmo, pita me zafamiliju i život, kako ga provodim, a ja njega za zdravlje. “Šućur Allahu”, veli mi.

Napijem se još vode sa šadrvana, zastanem malo, osvrnem se i još jednomzahvalim Milostivom što me uputio na pravi put, put istine i blagostanja. U dušimi olakšanje radi izvršenja obaveze, ali neki težak teret što idem za svojim pos-lom i brigama koje sam skoro pa zaboravio. Koraci mi tromi, usporeni, tužni.Na vratima harema dočeka me stara kaldrma i mnogo različitih lica. Svako svojubrigu brine.

MEDRESA

I NAMAZ

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


“ Do b ro ta je la nac od z la ta k o j i po vez u je čo v-

ječa ns t vo. ”

JO H A N N WO L FG A NG VO N GO E T H E

“ P ros tod uš n i l j ud i raz m iš l ja j u k a k o da po-

t roše v r i je me, a pa me t n i k a k o da g a is k o r is te. ”

A R T H U R SC HO P E N H A U E R

“ R i j e č k o j

u s i z a d r ž a o z a

s e b e, t v o j

j e r o b ; r i j

e č k o j a

t i j e p o b j e g

l a, t v o j j e

g o s p o d a r. ”

A R A P S K

A M U D R

O S T

“ R i b e s e l

o v e z a u d i

c u, a l j u d

i z a r i j e č. ”

A R M E N S

K A P O S L

O V I C A

“ R i j e č i i z

s r c a d o p i

r u d o s r c a

, r i j e č i s j

e z i k a s a m

o

d o u š i j u.

”

S L O V E N

S K A P O S

L O V I C A

“ N i k o se ne b i t r e b ao st i d i t i si r o maš t v a no mno -

g i b i se t r e b al i st i d i t i sv o g a b o g at st v a.” J O H AN N N E S T R O Y “ Ak o se na p ut u d o c i l j

a p o č ne š z aust av l j at i d a

b ac i š k ame n na sv ak o g p sa k o j i z al a j e na t e b e , d o

c i l j a ni k ad ne ć e š st i ć i .” F J O D O R M I H A J L O V I Č D O S T O J E V S K I

“S ve u s vijet u s vodi se na jedn u l ud u j urij u, i

a k o čo ve k za vo lj u dr ugi h, a ne po s vojoj strasti

,

po s vojoj potre bi, k u l uči za no vac i li za čast - on

je b uda la u s va k om s l učaj u!”

JOH A N N WO L FG A NG VO N GO E TH E

“O prez, ma k a k o ma len bio, ni k ad nije uza-

l udan.”

EZO P

“ N ik ad u živ ot u ne smi jemo pr est at i nadat i se i č eznut i. N aime, post o

je r i ječ i za k o je znamo da su li je pe i dobr e, i za n jima mor amo č eznut i.” G EOR G E EL I OT

“ N it dobr o g a je č v r š ć a od užet a nasil ja.” EG I P AT SK A M U DR OST

8/10/2019 Zemzem [broj 183, mart 2014.]


Vazduh i svjetlost i vrijeme i prostor

„… znaš, ili sam imao porodicu ili posao, neštomi je oduvijek stajalo na

putuali sada sam

prodao kuću, našao sam tomjesto, ogroman studio, trebalo bi da vidiš prostor isvjetlost,

prvi put u životu imam mjesta i vremena dastvaram.“

ne, dragi moj, ako ćeš da stvarašstvaraćeš, makar radio

16 sati dnevno u rudnikuilićeš stvarati u maloj sobi sa 3 djetetadok si na socijalnoj pomoći,stvaraćeš i kad su ti dio uma i diotijela raznijeti,stvaraćeš slijepobogaljendementan,stvaraćeš s mačkom koja ti se penje uzleđa dok sečitav grad trese od zemljotresa, bombardovanja,

poplave i požara.

Vazduh i svjetlost i vrijeme i prostornemaju ništa s timi ne stvaraju ništaosim možda dužeg života za nalaženjenovihizgovora.

Čarls Bukovski

Documents

Zemzem [broj 183, mart 2014.]