Zeruya Shalev Ljubavni Zivot

7/29/2019 Zeruya Shalev Ljubavni Zivot

1/161

Zeruya Shalev

Ljubavni ivot


2/161

Prvo poglavlje

On nije moj otac, ni moja mati, zato mi onda otvara vrata njihove kue, svojimtijelom vratima, i ja poinjem uzmicati, izgleda pogrijeila sam kat, no ureenaploica uporno svjedoi da je to njihova kua, ili bar da je bila, i pitam slabanimglasom, to se dogodilo mojim roditeljima, a on irom otvara svoja velika usta, siva,nita im se nije dogodilo, Jara, moje mu ime titra u ustima kao riba u mrei, i janahrupim unutra, ruka mi se protrlja o njegovu glatku hladnu ruku, prolazim krozpraznu dnevnu sobu, otvaram zatvorena vrata njihove spavae sobe.

Kao da su zateeni, okreu svoja lica prema meni, i vidim da ona lei na krevetu,glava joj je omotana kuhinjskom krpom s cvjetnim uzorkom, i rukom dri elo kaoda e otpasti, a moj otac sjedi na rubu kreveta, u ruci mu se ziba aa vode, giba se ujednolinu ritmu s jedne strane na drugu, i na podu se, izmeu njegovih nogu, veskupila nervozna malena lokva.

to se dogodilo, pitam, i ona kae, ne osjeam se dobro, i moj otac kae, prijedvije minute osjeala se sjajno, i ona proguna, vidi, on mi opet ne vjeruje. to jerekao lijenik, pitam, i moj otac kae, kakav lijenik, zdrava je ko bik, da sam bar ja

tako zdrav, i ja uporno nastavljam, ali pozvali ste lijenika, zar ne? On mi je otvoriovrata, zar ne?

Kakav lijenik, smije se moj otac, to je moj prijatelj Arie Even, zar ga se nesjea? I moja majka kae, zato bi ga se sjeala, nije se jo ni rodila kad je otiao izzemlje, i moj se otac podie, idem prema njemu, nije mi ugodno ostaviti ga sama.ini mi se da se on sasvim dobro snalazi, kaem ja, ponaa se kao gazda u kui, imoja majka poinje kaljati, oi joj postaju suzne, i on joj nestrpljivo gura au vodekoja je gotovo prazna i ona krklja, ostani sa mnom, lomo, nije mi dobro, no on jeve na vratima, Jara e ostati s tobom, kae i ugazi u prozirnu lokvu, zato inaepostoje djeca.

Ona uzrujana ispija preostalu vodu, i protresa iznad glave mokru krpu, i rijetkakosa proviruje u paperjastim jeurcima, koji pobuuju bol, i dok ih pokuavaspustiti na elo mislim o pletenici koju je imala, debeloj pletenici, s kojom je ilasvagdje, ispunjena ivotom kao maje mladune, i kaem joj, zato si je odrezala, toje bilo kao odrezati nogu, bi li tako lako odrezala svoju nogu? I ona kae, vie minije pristajala, nakon to se sve promijenilo, i isprui se u krevetu, gleda nervoznona sat, koliko dugo on jo namjerava sjediti ovdje, dosta mi je leanja u krevetuusred bijela dana.

Ti doista nisi bolesna, iznenaena sam, i ona se smijulji, naravno da ne, samo nene podnosim, jer dodir njegove ruke s mojom pecnuo me kao ubod, i akprovjeravam je li ruka otekla ili pocrvenjela, a onda pitam zato.


3/161

To je duga pria, kae ona, tvoj otac mu se divi, prije trideset godina zajedno sustudirali, on mu je bio najbolji prijatelj, no ja sam uvijek smatrala da se Arie igranjime, ak da ga iskoritava, ini mi se da on uope nije sposoban nita osjeati. Eto,godinama nam se nije javljao Ali rekla si da on ne ivi ovdje, kaem i shvatim da gabranim, no ona je bijesno nastavila, tono, bili su u Francuskoj, i tek su se sadavratili, no kad postoji dobra volja, veza se moe ouvati i odande, i njeno se liceskupilo na veliinu sredita koncentrirane uvrede, trokut pokriven borama,starakim borama, i s njima moje djetinjstvo, s oima stisnutima od nepovjerenja,zapraenima kao prozori koje godinama nisu istili, koje uvaju lijep ravan nos, kojisam i ja od nje naslijedila, i ispod njega usnice razvuene u gorinu, blijede, koje suse s vremenom praznile, kao da su usisane unutra.

to je radio u Francuskoj, upitala sam, i ona je promrmljala, isto to i na svakomdrugom mjestu, zapravo nita. Tata je uvjeren da je on tamo bio u nekoj misijivezanoj uz sigurnost, neto strogo povjerljivo, ali po mome miljenju on je samo

ivio na raun svoje bogate ene, obina nitarija koja se oenila radi novca, i sad sevratio ovamo da bi se razmetao europskim manirama koje je pokupio, i vidjela samda su njene oi fiksirane na ogledalo na nasuprotnom zidu, gledaju kako joj rijeiizlaze iz usta, prljave, otrovne, i opet sam pomislila, Bog zna to mi je sposobna rei,i poela sam se guiti kraj nje pa sam rekla, moram ii, a ona je izustila, jo ne,pokuavajui me zadrati uza se kao to je pokuala zadrati njega, priekaj trendok on ne ode, i upitala sam zato, i ona je djejim pokretom slegnula ramenima, neznam zato.

Jak miris francuskih cigareta dizao se iz dnevne sobe, i moj otac, koji nikad nijedoputao da se kraj njega pui, izgledao je omotan i obavijen tekim dimom, zgrenna kauu, a u njegovu uobiajenome mekom naslonjau razbakario se njegov gost,pun ugode i zadovoljstva, i promatrao moj ulazak u sobu. Sjea se Jare, uvjeravamoj otac, gotovo preklinje, i gost kae, sjeam je se kao bebe, ne bih je prepoznao, ipodie se prema meni iznenaujue gipko i prua mi svoju lijepu ruku, s dugimtamnim prstima, s kotrljajuim osmijehom, ti uvijek oekuje najgore? I objanjavamom ocu, kad me spazila na vratima, pogledala me kao da sam vas oboje ubio a onaje sljedea, i ja sam rekla, tono, i moja se ruka odvojila od njegove, teka i zateenakao ruka nekoga tko se upravo onesvijestio, jer ju je ispustio iznenada, prije no to

sam bila spremna, i opet sjeo u naslonja, njegove sive ledene oi pretrauju mojelice, i pokuavam sakriti lice u kosi, sjedam preko puta njega i kaem svom ocu, urimi se, Joni me eka kod kue. Kako ti je majka, pita gost, i glas mu je dubok iizazovan, ja kaem, ne ba dobro, i moj nakrivljeni osmijeh bjei, kao i uvijek kadlaem, i moj ga otac gleda sa sjajem u oima, zna da smo zajedno ili na fakultetkad smo bili mladi, kae on, jo mlai od tebe, ak smo neko vrijeme skupastanovali, ali oi gosta nisu uzvratile sjaj, kao da ga te iste uspomene mnogo manjeoduevljavaju,i moj otac ne odustaje, ekaj malo, skae s kaua, moram ti pokazatinau fotografiju, kao i uvijek u njemu prolost budi golemo uzbuenje, gotovo

uvredljivo.Iz druge sobe dopiru zvukovi njegova traenja, otvaraju se ladice, knjige

treskaju o pod, proiavaju tiinu kod nas, gustu tiinu, neugodnu, i gost pali jo


4/161

jednu cigaretu, ak i ne pokuava razgovarati, promatra me svojim budnimpogledom, izazovnim i beutnim istodobno, njegova prisutnost ispunjava sobu, ipokuavam mu uzvratiti blistavim pogledom, ali moje oi ostaju nisko, ne usuujuse popeti do otkopanih gumba na njegovoj koulji, koja otkriva taman i gladaktorzo, i lutaju oko njegovih nogu, do njegovih usiljenih ulatenih cipela, koje seupravo izruguju. A izmeu njih je velika crna vreica, i na njoj pozlaenim slovimapie, Lijeva Obala, parika odjea, i ja gutam hihot, kicotvo koje odande dolazizbunjuje me, kako se to slae s ovim grubim proraunanim licem, i smijeh mizapinje u grlu pa kaljem od neugode, traei to bih rekla, i na kraju progovorim,sigurno nee pronai, nikad nita ne pronae.

Nee pronai, jer je fotografija kod mene, potvruje gost aptom, i upravo sezauje udarac koji slijedi psovka, i moj otac epajui ulazi u sobu, s ladicom koja muje pala na nogu, pa gdje moe biti, ta fotografija, i gost ga podsmjeljivo gleda, pusti,lomo, kakve veze ima, i ja se rasrdim, zato mu ne otkrije da je fotografija kod

njega, i zato mu ja ne otkrijem, i kako on zna da neu otkriti, kao par lopovapratimo nadobudnu potragu, sve dok ja vie ne mogu i ustajem, eka me Joni kodkue, opet kaem, kao da je to lozinka, lozinka moga spasa. teta, ali moj otac, htiosam ti pokazati kakvi smo bili, i gost kae, ona to ne treba, ni ti to ne treba, i jakaem, tono, iako zapravo elim vidjeti kako je nekad izgledalo njegovo tamnoizraajno lice, i otac me prati do vrata, epajui i apui, nije stvarno bolesna, zarne? Samo se pretvara, zar ne? I ja kaem, ma kakvi, stvarno je bolesna,morapozvati lijenika.

Stube kojima se ulazi u zgradu bile su prekrivene glatkim liem koje je poelotruljeti, i oprezno sam gazila po njihovu nijemom vrenju, drei se vrsto zaprohladan rukohvat, jo juer je bilo vreo pod mojim dlanovima, a danas je prestaotopli vjetar i nebo je pomalo kiilo, rijetka jesenja neobvezujua kiica, i stigla samna glavnu cestu u doba kad vozai poinju paliti svjetla, i svi automobili izgledajuisto, i svi se ljudi ine slinima, i ja sam ih pomijeala, pa sve nas je prozrela ovaveer, moju majku,koja je zatoena u spavaoj sobi, mog oca,koji se omata velovimadima prijatelja iz mladosti, i Jonija, koji me eka kod kue, oi mu se sklapaju odumora ispred raunala, i iru, koja stanuje ovdje nedaleko, ba u ovoj uliici, imammnogo toga ispriati, iako smo danas u podne priale, na fakultetu, i pritisnemzvono ali nema odgovora, i bez obzira na to uporno nastavljam, moda se tuira ilije u zahodu, i pokuavam prii zaobilazno, kroz stranje dvorite zgrade, kucam posputenim roletama, dok ne zaujem mjauk i kroz kuhinjski prozor k meni doeTolja, irin maak, ve mu je dojadilo biti sam po cijeli dan,i ja ga gladim a on prede,uspravlja sivi rep, i milovanje me malko smiruje, kao i njega, je tamo na tren zatitrai zgasne.

Tolja, makni se od mene, kaem mu, sad e ti se vratiti ira, ali on me upornoispraa, kao previe pristojan domain koji optereuje svojega gosta, svojega gosta,

lijepi se na njega kao na slatku uspomenu, i uini mi se da oni prelaze cestu predamnom, moj otac kratkim hitrim koracima, njegove krhke udove guta mrak, te krajnjega gost, divljim koracima, njegovo bronano lice odrjeito i napadako, njegovasrebrna kosa blista u noi kao reflektor, i trim prema njima dok su mi za leima


5/161

maji mjauci, i prekoravam ga, gubi se odavde, Tolja, daj se ve vrati kui, i za njimaprelazim cestu,najednom me presijeca kripa konica, slabaan udarac i vrataautomobila se otvaraju, i netko vie, iji je maak? I drugi glas odgovara, to sad vienije vano, zato bi bilo vano.

Bjeim odande, ne usuujem se pogledati unatrag, pred sobom vidim svog oca i

gosta kako koraaju bliski i zagrljeni, glava mog oca miluje iroko rame, ali ne, tonisu oni, dok ih zaobilazim trei, vidim da je to par, mukarac i ena koji nisumladi, ali izgleda da je njihova ljubav mlada, i posrem na bunom odvojku za nauetvrt, s mene lijeva znoj kao krv maka koji me slijedi na odvojku, u napadakomskoku, i znam da e tei i tei i tek se kraj naih vrata zaustaviti.

to se dogodilo, Krtiice pita on, lice mu je toplo, mek mu je trbuh omotanpregaom, i vidim stol prostrt za veeru, no i vilica pristojno ekaju na crvenomubrusu, i umjesto da budem sretna, ljuta sam, ne zovi me tako, koliko sam ti veputa rekla da mi je dojadilo da me tako zove, i njegove se oi zamagle uvredom i

kae, pa ti si poela s tim imenima, i ja kaem, pa to, ja sam takoer s tim prestala ati ne, juer si me tako nazvao pred ljudima, i svi su pomislili da mumlja on, stalo mije do toga to mi mislimo, i ja kaem, kad e ve jednom shvatiti da nema mi, imaja i ti, i svatko ima pravo na svoje misli, i on uporno nastavlja, ali nekad si voljela date tako zovem, i ja bjesnim, koliko je tuno biti sam, kako samo ira to moe, i ondase sjetim njezina maka, debeljukastog razmaenog Tolje, mekanog i krznenog kaojastuk, i kaem, nisam gladna, i otiem u spavau sobu i legnem na krevet i mislim,to emo sada bez svojih malih slatkih nadimaka, on mene vie nee zvati Krtiice ija njega vie neu zvati takoriu, pa kako emo onda uope razgovarati.

ujem da zvoni telefon, i njegov mek glas podie slualicu, i onda on ue u sobu ikae, ira je na telefonu, i kaem, reci joj da spavam, i on kae, ali ona te treba, iprua mi slualicu koja se klima. Nestao je Tolja, plae ona, i susjedi su rekli da jenetko ovdje prije pregazio maku i bojim se da je to on, i ja proapuem, smiri se, toje sigurno neki drugi maak, Tolja se ne udaljava od kue, i ona plae, imam osjeajda je to bio on, uveer me uvijek eka, i ja kaem, ali Tolja jedva da izlazi iz kue, iona kae, ostavila sam kuhinjski prozor izae, to mu je falilo kod kue.

Sigurno je pod krevetom ili tako neto, kaem joj, zna kakve su make, skrivaju

se i pojavljuju kad ih je volja, idi sad spavati i sutra ujutro e te probuditi, i onaproapue, da bar, i opet pone plakati, on je bio moja beba, bez njega samizgubljena, mora doi da mi ga pomogne traiti, i ja kaem, ali ira, tek sam sadstigla i nemam se snage pomaknuti, daj da priekamo do sutra, ali ona je uporna, ina kraju kaem, dobro.

Pokraj vrata pitao je, to s hranom koju sam pripremio, njegove oi razoaranepovrh usta koja vau. Komad rajice upleo se u rijei i titrajui se objesio nanjegovu bradu, i ja sam rekla, moram pomoi iri da potrai svog maka, i on jerekao, uvijek se ali da ne kuham i uvijek kad kuham ne jede. to da sad radim,

uzrujala sam se, da si joj rekao da spavam, sad ne bih trebala otii, vjeruj mi da bihradije ostala kod kue, i on je nastavio predano vakati, kao da vae ono to samrekla, premee rijei u ustima, bulji u televizor, i pogledala sam ga za rastanak iizala, uvijek kad sam ga ostavljala inilo mi se da ga vie neu vidjeti, da je ovo


6/161

posljednji put, i sve te stotine puta kad sam se prevarila nisu izbrisale tu izvjesnostnego da se to jednom ne dogodi.

ira je sjedila u kuhinji, s glavom na prljavom stolnjaku, kosa joj se mijeala smrvicama. Toliko sam se toga bojala, plakala je, i na kraju je sve jo stranije negoto sam mislila, i ja sam rekla, priekaj prije no to ue u korotu, doi da ga prvo

potraimo, i poela sam plaziti po kui traei ga pod krevetima, u ormarima, ivikala sam kao luakinja, Tolja Tolja, kao da u time to se jako trudim pronai gaokajati svoju krivnju, pa trebala sam ga vratiti kui, ili ga barem udaljiti od ceste, itako sam uporno puzala, uperci praine prekrili su me kao da sam se preruila uovcu, proklinjui onu sekundu kad sam odluila navratiti k njoj, zato nisam ilaravno kui, zato sam se toliko urila ispriati joj, sve dok me nisu zaboljela koljenai rekla sam, dosta, hajde da potraimo vani.

Kad smo izale, stisnula se uza me, njeno njeno tijelo ukoeno, proaptala je,hvala to ide sa mnom, ne znam to bih bez tebe, njene rijei zabijaju u moje tijelo

otre avlie krivnje, i hodale smo malim ulicama pokraj glavne ceste i vikale, ToljaTolja, i svaki put kad bi iz kante za smee iskoio maak ona bi napeto zgrabilamoju ruku i zatim je pustila u razoaranju, i na kraju nije bilo izbora i pribliile smose polako glavnoj cesti, i ona je rekla, ti idi pogledati, ja ne mogu, i traila samizmeu jureih svjetala, hladnih, parova samih zluradih oiju, i nita nisam vidjela,tako su brzo uklonili odande veliko tijelo,razmaeno,prepuno poverenja, s dugimbrkom koji je uvijek skrivao smijeak, izmiljen a opet tako stvaran.

To mi samo pokazuje koliko sam usamljena, rekla je kad smo sjele na klupu kraj

zgrade, ima sreu da nisi sama, i osjetila sam nelagodu, kao i uvijek kad sespomene ta tema, jer ona je Jonija upoznala prije, i uvijek mi se inilo da jezaljubljena u njega, i eto ja sam joj uzela i njega rei, uzmi Jonija a meni daj maka,kao to sam joj obiavala rei kad mi se Tolja umiljavao, podsjeao me na svemake koje sam voljela u ivotu, uvijek sam se bolje snalazila s makama nego smukarcima, ali Joni se nije sloio da imamo maku jer po njegovu miljenju tonikad zapravo to uope zavrava dobro. Od siline crnih misli bilo mi je teko disati,i onda je sa smeem sila susjeda s gornjega kata, i ira ju je upitala, moda stevidjeli Tolju, i susjeda je odgovorila, ini mi se da sam ga vidjela djevojkomkovrave kose, i njene ruke koje pokuavaju odrediti visinu djevojke i duinu

kovra zamrznute preda mnom, i ja se preplaim, zato se nisam presvukla, iliskupila kosu, i ira me gleda i susjeda me gleda, promumljala je ira, i susjeda jerekla, to sad ve ne znam, i ula je u zgradu ostavljajui me samu s njom, i reklasam, ira, za ime Boje, rekla bih ti, i ona me presjekla ledenim glasom, nije mivano to se dogodilo, ja samo elim svog maka. Vratit e se, preklinjala sam, vidjete da e se vratiti do jutra, i ona je rekla, umorna sam, Jara, elim spavati, i glas jojse opet slomio, kako u spavati bez njega, navikla sam s njim spavati, njegovopredenje me smiruje, i rekla sam, onda u ja spavati s tobom, i prest u kao maka, iona je rekla, daj prestani, mora se vratiti Joniju, uvijek se trudila biti obzirna

prema njemu, pokazujui svoju ljubav zaobilaznim putovima, i ja njezinu glasu,zaguljivu, moram se s time suoiti sama, apnula sam sitnim glasom, jo ima nadeda e se vratiti, i ona je rekla,zna da nema.


7/161

Na povratku sam mislila, uvijek u nijekati, i nitko osim mene nee znati, i akonijeem dovoljno dugo, istina e se saviti, uzmaknuti pred lai, i sama mislila samna uas koji me preplavio tamo na skliskim stubama, kako katkad prestigne svojuzrok, i pokuala sam se sjetiti to je bilo toliko prijetee na tom licu, i nisam sesjeala lica, samo straha, i kao uvijek u takvim trenucima mislila sam s olakanjemna dragog Jonija, slatkog, eto sad emo zapoeti veer ispoetka, i pojest u sve toje pripremio, mrvicu neu ostaviti na tanjuru, ali izvana sam vidjela da je u kuimrano, ak je i televizor bio ugaen, i samo je telefon budan, uporno zvoni, ipodigla sam ga, uplaena da je to opet ira, no bila je moja majka.

Jo je tu, aptala je bijesnim glasom, i kaem ti da mi tata to radi namjerno,sigurna sam, eli vidjeti tko e se prvi slomiti, umirem od gladi i ovdje samzarobljena zbog njega, i rekla sam, pa izai naas u kuhinju, u emu je problem, iona je rekla, ali ne elim ga vidjeti. Onda jednostavno hodaj zatvorenih oiju pa ganee vidjeti, predloila sam, a ona je zaurlala, ali tako e on mene vidjeti, zar ne

shvaa? Ne elim da me vidi, i ja sam rekla, ne brini se, mama, nee dovijeka ostatikod vas, i ula sam u mranu spavau sobu. Joni je tamo leao smireno diuisklopljenih oiju i stavila sam mu ruku na elo i apnula,laka ti no takoriu.

Drugo poglavlje

Gdje li sam ve vidjela ovakva slova, etvrtasta, ukraena, kao u starom sveskuBiblije, sa zaglavljima, i k tome zlatnima, zlatno na crnom, ispunjavaju mi oi dokzurim kroz prozor. Autobus se zaustavlja na stanici, razjapi vale, i ja zurim u golemnatpis, uznemirujui, sve dok se slova ne spoje jedno s drugim, Lijeva Obala, viumi, parika moda, i strelovito ustajem, pokuavam se progurati do izlaznih vrata,Izbliza je natpis jedva vidljiv, toliko je velik i visok, i samo njegovo zlato blijetislatkim obeanjem kao zimsko sunce, i ja se grijem njegovom svjetlou,

pribliavam se velikom izlogu, novom, jo prije mjesec dana ovdje su prodavaligraevinski materijal, a sada ovu odjeu, i zagonetna, izmeu njegovih zailjenihcipela, i eto sad je potpuno otkrivena, ponosno se pokazuje,najvie ona haljina bojevina, kratka i uska s dugim rukavima, i na lutki u izlogu izgleda fantastino, istienjene plastine grudi koje stoje isturenih bradavica kao to i treba stojim prednjom, tuno nabrajam sve razlike meu nama, i iza njenih iroko razmaknutih noguvidim njegovu usku stranjicu dobro omotanu crnim samtenim hlaama kojeisprobava pred ogledalom, primie se i odmie, odmie i primie, i jedva sam moglavidjeti njegovo lice, skrilo se iza tankih lutkinih lea, no mogla sam osjetitizadovoljstvo koje ga je obasjalo, to to on radi tamo sve vrijeme, zaudila sam se, pato on o sebi misli, udvara se ogledalu kao ostarjeli maneken, a onda se proirioprostor izmeu lutkinih nogu i ena koja je stajala na vratima trgovine,rekla mi je,slobodno probaj, imam je u svim bojama, a ja sam promucala, elim u ovoj boji, i


8/161

prodavaica je ledenim glasom rekla, teta ju je bez veze skidati s lutke, doi daprvo vidimo kako ti stoji model, i ja sam bila uporna, probat u samo ovu ovdje,moram vidjeti ponienu lutku, i ula sam u trgovinu za njom.

On je ve stigao iz uske kabine za presvlaenje, ovaj put nosei smee hlae,divljim se koracima pribliavajui ogledalu sa strane, i ja, bez razmiljanja, traim

zaklon, kao da se u trgovinu spustio pljusak, izmigoljila sam se i ula u kabinu ukojoj njega vie nije bilo ali je ostao njegov snaan miris, gazim po crnim hlaamakoje je upravo skinuo, njuim njegove stare hlae objeene na vjealici, kopam podepovima, zato su mu potrebni toliki kljuevi, i prodavaica pita, gdje je cura kojaje htjela haljinu iz izloga,i ja kaem produbljenim glasom, ovdje sam i pruam rukuvan. Stavlja mi haljinu u ruku, i ubrzano se svlaim, mijeam svoju odjeu snjegovom, no umjesto da probam haljinu, oblaim hlae koje je on skinuo, i njihovje dodir uzbudljiv i hladnjikav, kao da se na njih prilijepila njegova glatka koa, iujem korake koji se pribliavaju i prodavaica kae, zauzeto je, proba se, i njegov

duboki glas, ali ja ovdje probam. ao mi je, kae ona, za koji as kabina e seisprazniti, i ja ujem kako on objanjava neto na francuskome, i kroz procijepizmeu uskih vrata vidim ga u smeim hlaama, i dotjerana djevojka mae smeomkouljom pred njim, nagovara ga na mekom francuskom, i on se poinje svlaitipred ogledalom, izgleda da su sve kabine zauzete, i otkriva miiava mladenakaprsa skoro u boji koulje, i epuri se kao paun u novoj odjei, pripaljuje sebi idjevojci pokraj sebe cigaretu, i vidim da ona pui s dugakom mutiklom koja joj sesavreno slae s crvenom preciznom kaciga-frizurom, i s jaknom skrojenom pomjeri.Nesigurnim hebrejskim ona pita prodavaicu za haljinu koja je bila u izlogu,boje vina, i prodavaica kae, upravo je na probi, ali imam je u drugim tu, iprodavaica usmjeri povik prema vratima zatvorene kabine, onda, to je s tobom,ovdje se eka na kabinu, i na haljinu, i ja brzo izustim, uzet u haljinu, s uitkomoslukujem uzvik razoaranja djevojke s mutiklom, navuem svoju odjeu otprije, iprije no to sam uspjela zatvoriti smiak zaula sam uzrujan glas, no hajde ve, tose tu zbiva, i vrata se razjapie prema meni, tjerajui me u zid.

Kormanova ki, kae on.

Jednom sam rukom drala haljinu a drugom pokuavala povui smiak, u kojemje bolno zapelo nekoliko stidnih dlaica, moje bose noge gaze njegove hlae, i

vidjela sam pred sobom njegove gumbe koji se redom otkopavaju sve dok nijeskinuo koulju, irei jak vonj glatkih pazuha, teak miris izgorjelih borova, njegovepune usne ispupene uslijed ei, i njegov tamni jezik koji ih smiruje, ee po njimaopet i opet. Njegove oi gledale su me s bolnom usredotoenou, prodirui kaokomadi ugljena koji su gotovo posve dogorjeli i u kojima je preostao samo vrupepeo, i bez sputanja pogleda otvorio je smiak na hlaama i pustio da kliznu niznjegove duge noge, mladenake, otkrivajui pripijene crne gae s izboinom nasredini, i pokuala sam gledati u stranu, kao onda kad bih sluajno vidjela svog ocau donjem rublju, ali on to nije dopustio, jednom rukom okrenuo je moje lice prema

sebi, spustio ga, ba kao to se namjeta lutka u izlogu, i onda je uzeo moju ruku istavio je na vrelu izboinu. Osjetila sam kako crne gae oivljavaju, kao da je tamosavijena slonova surla koja se eli istegnuti u radosnom pokliu, i moja se rukaskupila oko nje, i poloila sam tamo i drugu ruku, putajui haljinu da padne, i on


9/161

me nije dirao ali njegove su oi leale na meni kao ruke, prenosei tresuu struju,gurajui me nadolje, da kleknem na hlae prostrte na podu i prislonim obraz nanapetu tihu erupciju koja se dogodila izmeu koe i tkanine. I onda sam zauladjevojku s mutiklom kako kae, alors, Arie, i on je poloio kaiprst na usne ipovukao me gore, stiui silom moje ruke na gaama, i onda hitro obukao svojestare hlae, umalo zakopavi smiak skupa s mojim rukama unutra, pokriokouljom glatka otkrivena prsa i nestao iz kabine, vukui sa sobom hrpu odjee, i jasam se brzo obukla, traei haljinu u ispranjenoj kabini, izgleda da ju jepogrekom uzeo, i iskoila sam ak prije no to sam uspjela zavezati vezice nacipelama.

Ve su stajali kod blagajne, on uspravan i visok, popravlja svoju sijedu kosu naglavi, i ona elegantna i privlana u kratkim hlaama i modernoj jakni, ne lijepa aliuglaena na nain uglaenosti dojmljivije od ljepote, ape mu neto na uho,prekapa po hrpi odjee i iz nje izvlai moju haljinu, i ja im urno prilazim, probaica

nezavezanih vezica, zbog mnogih ogledala teko je znati gdje su oni uistinu a gdje jenjihov odraz, i ja se zbunjujem, sudaram se s ogledalom umjesto sa ivim tijelomkoje mi jo pulsira u rukama. To je moja haljina, kaem bez daha, oprostite, ovo jemoja haljina, i blagajnica me sumnjiavo gleda, i dozivam prodavaicu daposvjedoi, i na moju sreu ona kae, da, ona ju je prije probala, i on se tek ondaudostoji podii glavu iz novanika i u udu kae, Jara, to e ti ovdje? I nafrancuskome objanjava svojoj prijateljici, la fij d mon ami, ali se ne trudipredstaviti mi je, i dok ispisuje ek pretjerano ljubazno pitat, kako je mama? Nadamse da joj je bolje, i ja kaem, jest, sad je ve dobro, vidim kako mu je usredotoenostnestala s lica i umjesto nje proirilo se vragolasto zadovoljstvo. Imam kod vaskauciju, objanjava blagajnici i prua joj ek, vraam vam ono to sam kupio prolitjedan, i ona provjerava raun i trai, molim vas broj osobne iskaznice i telefona, ion joj diktira brojeve, polako i glasno, vraa se na broj telefona, i ja ga nijemoponavljam, neujno pomiem usnice. Dok izlaze s velikom vreom, golemom, akveom od prethodne, on mi veselo mahne i kae, puno pozdravi sve doma, i ondadodaje kao da se taj tren sjetio, reci tati da jo ekam njegov odgovor, i ja kaem,dobro, gledam kako se udaljavaju, njegova ruka usmjerava njenu ruku, agresivno jevodi, njihove stranjice miu se u istom ritmu koji ih udaljava od mene, i blagajnicami govori cijenu haljine i ja jedva shvaam, glava mi je ispunjena njegovim

telefonskim brojem, i ona ponavlja cijenu a ja promrmljam, kako moe biti takoskupo, nisam znala da je tako skupa, polaem haljinu na stol i poinjem uzmicatikao da e uskoro eksplodirati, i prodavaica mi se pribliava prijeteim koracima,sva njena ljubaznost zaas nestaje, to to znai, sad smo zbog tebe izgubili kupca, nedolazi u obzir da je sad ne uzme. Nisam obratila panju na cijenu, mucam, moramse posavjetovati sa suprugom, bez veze sam ga spomenula da bih se malo smirila,privila uz njegovo uravnoteeno postojanje, da znaju da nisam sama, da nisamizgubljena kao to se to sada ini, i prodavaica bijesno grabi haljinu, sljedei putprije no to kae da e uzeti provjeri cijenu, i ja kaem, u pravu ste, oprostite,

tuno gledam svoju lijepu barunastu haljinu, koju uope nisam uspjela isprobati,na lutki koja ju je ekala, i stojim pred izlogom, isto kao prije pola sata, promatramnjihovo savreno pristajanje, potpuno savrenstvo trijumfa, i mislim, nita se nijedogodilo, mogu nastaviti kao da nikad nisam ula u taj duan, sve se vratilo u


10/161

normalu, nita se nije dogodilo, no duboko u dlanovima osjeam trnce, kao da su mibolnim kirurkim zahvatom promijenili redoslijed prstiju.

Posramljena, udaljavam se od tog mjesta, a haljina mi iskae pred oima kaocrvena plahta, izazovna; teka, i koraam unatrake, bojim se okrenuti lea, da ih neizloim ubodima gnjeva dviju ena. ini mi se da lutka podie ruku kako bi me

pozdravila, i mirkam prema njoj u znak isprike i zalijeem se u grupu ljudi kojistijenjeni hodaju, i od silne blizine ne uspijevam se izbaviti od njihova stiska, redza redom kao bedemi, i nemam izbora nego da me ponesu dok ne pronaem otvor,i s vremenom to postaje ak i ugodno, takvo pripadanje. Primjeujem da nosesmeu odjeu koja visi s njih u velikim listovima jesenskih boja, njie se sa svakimkorakom, sve dok se odjednom ne zaustave, nasred izlizana plonika, pruaju rukeprema nebu kao da su drvee, i pitam enu kraj sebe, to je to, to vi to radite, i onakae, slavimo jesen, i mrmljaju tihe blagoslove i bubnjaju bubnjevima, i ondazavlada tiina i odjednom upaju listove s odjee i divlje ih komadaju, jakim

udarcima, i ja je pitam, to je to, i ona kae, slavimo oslobaanje od listova,odbacujemo sa sebe svu gnjilost i ostajemo u vlastitoj istoi, kao drvee, samostablo i grane. Njeno lice koje zrai svjetlou hipnotizira me, kosa potpuno sijedaali lice mlado, oduevljeno, i tada poinje s ostalima pjevati gorkoslatku melodiju, ipokuavam izai iz kruga, izmijeati se s obinim ljudima, dio njih podrugljivo sesmjeka, gubite se, luaci, prijavite se u ustanovu, no dio njih upuuje muenikipogled kojim se ljudi koriste pri susretu s profinjenom duhovnou, i udim se,uvijek sam mislila da je drveu ao kad gubi lie, kao roditelji djecu, no moda se iroditelji raduju odvajanju od djece, muevi od ena, moda je svaki rastanakotputanje, proienje, pojednostavljenje stvarnosti, i ba mi se svia da na svijetuima manje boli no to sam mislila. Ohrabrena dobrim vijestima penjem se naplonik, i onda shvaam da sam uranila s veseljem, ne, nema manje boli, koliinaboli ne mijenja se, oni su samo obrnuli uzroke, kod njih su odlasci veseli a susretituni, kao stara zagonetka o usponima i padovima koja uvijek zbunjuje na tren, inadam se da u ih opet vidjeti da ih upitam to rade u proljee, aluju li dok svecvjeta, no vie se nisam htjela zadravati jer sam imala konzultacije na fakultetu panije zgodno kasniti, i kad pogledam na sat da vidim koliko kanjenje mi prijeti,vidim da su moje konzultacije poele jo prije etvrt sata.

Uspanieno sam ula u kafi na kraju ulice i telefonirala Odsjeku za pomo priedukaciji, i na moju sreu Neta mi je odgovorila, svojim uzbibanim glasom za kojinikad nisam mislila da e me tako obradovati, i rekla sam joj, molim te uini miuslugu, Neta, zamijeni me danas i ja u ti to uzvratiti, i ona je odgovorila uzbibano,upravo to i inim, i pitala sam, je li stiglo mnogo studenata? I ona je odgovorila, vesam razgovarala s dvoje i jo ih nekoliko eka, trebaju pomo oko uvoda, gdje si tiuope, i rekla sam, u gradu, putem sam sila s autobusa jer sam htjela isprobatineku haljinu i nisam obratila pozornost na vrijeme. Uivaj u kupnji, rekla je, i ja samposramljeno rekla, ma na kraju je i nisam kupila, bila je preskupa, i Neta se smijala,mogla sam je zamisliti kako trese svojim smeim gustim kovrama koje se neprestano gibaju kao kukci s mnogo nogu, i rekla sam joj da me pokrije danas, nonisam mogla zanemariti pobjedonosni ton u njezinu glasu, ne moe se porei da jeu naem tijesnom suparnitvu koje ve dvije godine traje za predavako prvenstvo


11/161

svaki moj nemar njen dodatni poen, ak i ako to nitko ne dozna, dovoljno je daznamo nas dvije.

Vie nije imalo smisla da odem na fakultet, pa sam sjela vani za stol, udnapovorka je nestala ali ostala je njezina neobinost, i promatrala sam izblijedjelodrvee opasano visokom ogradom, kao da kuje neumornu urotu za bijeg odavde, i

stare zgrade obnovljene samo na viim katovima, ali tko gleda tako visoko, a narazini oiju su bijedni stari duani, rasprodaja pribora za soboslikare, razulje, kute,nepotrebna mjerila, i na proaranim izboinama ljudi provode svoje ivote, pomiuruke i noge jednolinim ritmom koji kao da je unaprijed dogovoren, i meu hodaese petlja crnoputo dijete, pokuava prodati nojeva pera, velike oi u boji njiu seponad tankih stabala, no nitko ne kupuje. I pitala sam se je li itko od svih ovih silnihljudi koji se motaju ovuda ikada osjetio ono to sam osjetila samo prije nekolikominuta, bilo je to kao gutati vatru, uvijek sam htjela znati kako je to gutati vatru,kakav je osjeaj nekoliko trenutaka prije no to ognjena baklja prodre u usta, kakav

je osjeaj dok je unutra, dok prijeti da e opustoiti osjetljiva tkiva, i sada kadaznam, pa to da radim s tom spoznajom, kamo da krenem s njom. I mislila sam nanjegov ud savijen u gaama, i na djevojku savrene frizure, tko je ona uope, inadala sam se da mu je ki ali nisam ba u to vjerovala, a da mu bude ena nekakoje premlada, i kamo su otili s punom vreom i ispunjenim gaama, zato mene nisupoveli sa sobom, jer ja sam tamo neto izgubila, u onoj maloj kabini, izgubila samono to i nisam znala da posjedujem, neznanje o tome to osjea dok guta vatru,jer sa spoznajom pristie uasna prljavtina, jer sve to je manje od toga ne moemi se vie nikad zgaditi.

U jednome trenu osjetila sam kako mi se miii oputaju, naglo propadanje svihudova, i naslonila sam glavu na mali okrugli stol ugrijan jesenjim suncem, kao nasaiveni jastuk, i pokuala sam se prisjetiti svojih ivotnih planova, svoje disertacijekoju trebam obraniti do kraja godine, djeteta koje trebam zaeti nakon disertacije,stana koji emo kupiti nakon bebe, izmeu toga veere, jednom ih priprema on adrugi put ja, sastanaka s proelnikom Odsjeka, koji mi se divi, misli da je predamnom budunost, haljina koje u isprobavati u tijesnim kabinama, s ogledalom ilibez njega, no sve se ini ispunjeno prainom, kao da je doao vjetar iz pustinje iprekrio svijet tankim sivim slojem pijeska. I sjetila sam se da mi se to ve jednom

dogodilo, takvo posrtanje, ne tako silno ali u tragovima, kao upozorenje, jer prijenekoliko godina, malo nakon vojske, zaljubila sam se u nekog tko je stanovao krajpekarnice, i one jedine noi koju sam provela s njim krevet je bio ispunjen mirisomsvjeega kruha, ali na kraju ga vie nisam vidjela, i inilo mi se da je sva svjeinamoga ivota ostala kod njega u krevetu zato to stanuje kraj pekarnice i plahte mumiriu na kruh. Neko vrijeme bilo mi je teko, no ubrzo sam upoznala Jonija ipotrudila se zaboraviti ga, i samo kad bih osjetila miris svjeega kruha pomislila bihna njega, i sada mi do nosnica dopire miris kruha s okusom vatre, izgorio mi je uglavi, i ugljene oi Arieja Evena opsjedaju me kao mnogobrojne kuglice, iprestravljena sam, hodam kao lovac, imam pogled lovca, i vidim ga kako hodaplonikom i moje se tijelo istee prema njegovu ramenu sa zastraujuom ugodom,meso i krzno. Gutam krik i ustajem i poinjem trati, kao kad ivotinje u umi ujupucanj, i tek se na autocesti osjeam sigurnijom, izmeu svih automobila, i ve sam


12/161

blizu doma svojih roditelja i miris trulog lia na stubama zagluuje me i penjem sedo stana, samo prije tjedan dana on je stajao iza ovih vrata, kao da ovdje stanuje, nosada umjesto njega stoji moja majka.

Makni se odavde, elim joj rei, to sad vie nije tvoje mjesto, njegovo je, njegovo,i ona je iznenaena, zar nisi na fakultetu, i ja kaem, da, na putu sam onamo, samo

sam zaboravila uzeti kaput, a bit e hladno, i ona tri u ormar i vadi staru kariranujaknu i upuuje sumnjiav pogled u vedro jutro, jesi li sigurna da ti nee bitiprevrue? I ja kaem, ne, vani je hladno, i ona popravlja naramenicu i nudi mi kavu,i sjedam s njom u kuhinju i kaem kao usput, srela sam u gradu vaeg prijatelja,Arieja Evena, sa keri, i ona me brzo ispravlja, tatin prijatelj, i smjesta objanjava,nema on ker, uope nema djece. Ja razoarana pokuavam opet, onda mu je toizgleda supruga, kako ona izgleda? Koketna Francuskinja u godinama, izjavljujepobjedonosno moja majka, iako je ja ve dugo godina nisam vidjela, ali te se stvari svremenom ne mogu okrenuti nabolje. Uope ne pokuava sakriti svoju sreu to

postoji trenutak u njezinu ivotu gdje se nalazi ak i ona, koja je strano zanemarilasvoj izgled, rame uz rame s razmaenim Francuskinjama na istoj toki bezpovratka.

A zato nemaju djece? upitala sam, meu mojim prstima vijuga njegova drskamukost, i moja majka krati priu, problemi, zato bi to tebe trebalo zanimati?

Problemi kod njega ili kod nje, bila sam uporna, i ona je rekla, kod njega, to totebe briga? Sad vie nemam vremena za kavu, osveujem joj se, uskoro mi poinjukonzultacije, i uzela sam jaknu i otila u dan koji je postajao sve topliji, sva ozarena

sigurnou da mu to nije ni ki ni ena, samo bezvezna ljubavnica, intimnost meunjima bila je oigledna i jasna, i otila sam kui, gledajui kako zgrade postaju sive,stare, svaki put kad se priblii kua, a ljudi ba bivaju sve mlai, mlade mame vukujednom, rukom kolica a drugom uplakano djetece, i mislila sam o njegovojneplodnosti, toliko sam usredotoeno o tome mislila da sam je osjetila kaosamostalno bie, eto njega i njegove neplodnosti, uplje i udubljene i bodljikavepoput mjeseine, to je on puniji, ona je praznija, smije mu se, izruguje se, to muvrijedi oholi ud u crnim gaama kad ne moe ispuniti svrhu za koju je stvoren, i kodkue sam otila ravno u postelju, kao da sam bolesna, no tamo se nisam smirila,osjeaj tekoga gubitka prekrio je male prozore kao zavjesa, ujem kako mala zvijer

izgladnjelo gricka moju nutrinu, i rekla sam samoj sebi, priekaj, priekaj, ali nisamznala to ekati, sljedee konzultacije? Rublje koje sam ostavila da se osui dosljedeeg jutra? Da padnu temperature? Najkrai dan? Najdulji dan? I kad vienisam mogla! ekati, uzela sam telefon i utipkala brojeve koji su mi divljali u glavi.

Ve sam skoro odustala, ponovo padam na krevet, sve dok on ne odgovori,nakon barem deset zvona, udan i kieni halo, recimo u parikom stilu, njegov tekii neprobojni glas, i upitala sam, jesam li te probudila? I on je rekao, ne, i uzdahnuo,kao da mu smetam usred nekog drugog posla, a ja sam pregrizla jezik i rekla, Jara

je, i on je rekao, znam, i uutio. Samo sam ti htjela rei da sam poruila tati to sitraio, zamuckivala sam, i on je rekao, krasno, hvala, i opet je uutio, i nisam vieznala to bih rekla, samo nisam mogla dopustiti da prekine, pa sam jednostavnorekla, ne prekidaj, i on je upitao, zato, i ja sam rekla, ne znam, i on je upitao, to


13/161

eli, i ja sam rekla, vidjeti te, no on je bio uporan, ali zbog ega, i opet sam rekla, neznam, i on se smijao, previe je stvari koje ne zna, i ja sam se s olakanjempridruila njegovu smijehu, no on ga je presjekao slubenim glasom, sada samzauzet, i rekla sam, onda kad bude slobodan, i on je na tren uutio, kao da seskanjuje, dobro, onda budi ovdje za pola sata, i kratko rekao ime ulice i kuni broj,kao da naruuje taksi.

Odmah sam poalila to nisam kupila onu haljinu, jer nijedan komad u momormaru nije tako dojmljiv kao Mutikline ute hlaice, pripasane uz jaknu bojemeda, i na kraju sam se zadovoljila uskim hlaama i crnom pletenom kouljom istavila pozlaen ukras u kosu, i crnom sam olovkom naglasila plavetnilo oiju, i bilasam prilino zadovoljna, i vidjela sam da je i taksist prilino zadovoljan, im samula upitao je, jesi li udana? I rekla sam, da, naravno, i on je uzdahnuo kao da mu jesrce slomljeno, ali se oporavio i upitao, koliko godina, i ja sam rekla, etiri, skoropet. No, onda je ve dolo vrijeme za neto novo, ohrabrio se, a ja sam rekla, ma

kakvi, volim svog mua, izjava koja je u prostoru taksija primljena s odreenomdozom oprosta, i osjeala sam se smijeno, izjavljujem neto u ovakvimokolnostima, no trebala sam uti te rijei, i on je proaptao, iz usta mu je dopiraolo zadah, moe se voljeti i dvojicu, i pokazao na svoje srce koje je kao jo trenutakprije bilo slomljeno, ovo srce je veliko. Kod mene je ovako malo, rekla sam, i on sesmijao, ini ti se da je tako malo, zaudila bi se kako moe narasti, zar si mislila dasamo kurac moe narasti? I meni je ve bio odvratan taj razgovor i poela samzuriti van, ulice koje se otvaraju i odlaze, i kraj male dotjerane zgrade na kraju ulicestao je, opet s rukom na srcu, za oprotaj.

Gust puui grm prekrio je zgradu kao krzno, i kad sam prila blie, vidjela samdesetke pela kako veselo zuje meu stijenjenim listovima. Eto to je znak, reklasam samoj sebi, to je znak da se gubi odavde, jer oduvijek sam za sebe imalaosjeaj da sam od onih koji umru od uboda pele, pa takve se stvari ne mogu znatiunaprijed, tek onda kad ve bude kasno, i ve sam poela uzmicati, okrenula leazgradi, ali vidokrug, vidokrug bez te zgrade bio je poznat i toliko neist, svijetlikuerci s malim vrtovima, gradskim, kojima je potrebno previe vode, drvee kojemu uvijek iznova zaboravljati imena, sobe koje se naizmjenino prljaju i iste,potanski sanduii koji se naizmjenino pune i prazne, cijela ta golema tvorevina,

koju ne moe zaustaviti nijedan pelinji ubod, izgleda mi tako tuno i beznadno,osim dotjerane zgrade koju prekriva puui grm kao krzno i u kojem bruje desecipela, i okrenula sam se opet prema njoj i opreznim koracima ula na stubite.

Dugo ga nije bilo, zacijelo se nije urio pruiti mi zaklon, i tek nakon to samdvaput pozvonila vrata su se otvorila, i on me utke poveo u veliku dnevnu sobu,vrlo lijepo ureenu, sa zidovima koje su prekrivale slike i podom koji su prekrivalitepisi, sve dok mi se nije uinilo da je pod odraz zidova ili obratno. Nosio je novesmee hlae i novu koulju, no upravo je njihova modernost naglaavala njegovuvremenost, i odjednom je izgledao star, jo stariji od mog oca, s dubokim borama

na obrazima i elu, koje su izgledale kao oiljci, i kosom koja je vie sijeda negosrebrna, i vie rijetka nego gusta, i ispod oiju crni oblaci. udno je kako ljudi usvojem domu izgledaju ba takvi kakvi jesu, i tek se vani na njih prospe nekosvjetlo, mislila sam s olakanjem, sjedei na svijetlom kauu, odjednom smirena u


14/161

prisutnosti starosti koja ga je napala isturenim pandama, kao da sad moe ovdjeumrijeti pred mojim oima od infarkta i prestati me uznemiravati. Bez srama uprlasam pogled u lijevi dep koulje, iza njega posljednjim snagama uredno kucanjegovo umorno srce. Razni unutarnji organi nagurali su se preko puta mene,skriveni depom, crvenoplavi, podsjeaju na iznutrice, odvratne i privlane, kao tosam vidjela prije mnogo godina, kad me majka vukla po starinskim mesnicama.Vukla sam je za rukav, mama, daj idemo odavde, no uz muninu preplavila bi mebolna udnja, tuna i pusta, pri pogledu na drvene daske za rezanje natrpane malimi stvarnim ostacima ivota.

Prikovana za dep koji se die i sputa pokuavala sam uskladiti ritam svogdisanja s njegovim, provjeriti koliko je kritino njegovo stanje, moda ak uhvatitinjegov posljednji dah, kao to se hvata val, no dep se podigao i on je odjednomstajao iznad mene, to eli piti, Jara, i ja sam ponosno izjavila, nisam edna,osjeam iznenadnu vrtoglavicu, sretnu, ne, nisam edna ni gladna, ne trebam nita

od njega, i uope me ne zanima koja je to djevojka s mutiklom i to su radili nakonto su izali iz trgovine, to uope imam s njim i on sa mnom, i napadaki samustala iz udobnog kaua, to uope imam s njim i on sa mnom, kui, moram sevratiti kui, Joniju i svojoj disertaciji koju moram obraniti do kraja godine.

Oprosti, rekla sam mu vrstim glasom, s osjeajem radosti, nisam uope trebaladolaziti ovamo, ne znam zato sam dola, ti ima svoj ivot i ja svoj, i oni se nesusreu, ne moraju se susresti.

Naas je oklijevao, pogledao me uznemirenim pogledom, ne iznenaenim, i

ispratio me utke do vrata, ali prije no to ih je otvorio tiho je rekao, kao za sebe,udno, mislio sam da si ti od onih koji istog trena moraju dobiti ono to ele, i inilose da ga vie zabrinjava njegova pogrena procjena nego moj nagli odlazak, ali jasam smjesta progutala mamac i istog trena upitala, ja? to to ja elim?

Uhvatio me za ruku, kao u trgovini, i spustio je sasvim prirodno, ak s dozomumora, na otvor svojih hlaa, i rekao, pa zbog ovog si dola ovamo, i maknuo jesilom, moe ii sada, a moe i za nekoliko minuta, nakon to ga dobije, i ja sampogledala na sat, kao da je to pitanje vremena, i od silne napetosti nisam vidjelanita, i apnula sam, suha i stisnuta grla, to mi ti savjetuje. To je tvoja odluka,

rekao je, i ja sam upitala, ali to ti eli, i on je rekao, meni je potpuno svejedno, pa tisi dola k meni, a ne ja k tebi, i usprkos tome polako je otkopao svoj smei remen.Osjetila sam mekou i slabost, ne mogu uiniti ni korak dalje, ni u stanu ni vani, idoista se nisam trebala pomaknuti, jer on me okrenuo tako da su mi lea bilaprema njemu a lice na vratima, ruke su mi pridravale vjealice na vratima,uzdignute kao da sam zarobljena, moje hlae sputene do koljena, a njegov napetiud istodobno me zakucava na vrata, ne dotiui me ak ni malim prstom, i svevrijeme njegov grubi glas, prost, pita me ravnoduno, bez upitnika na kraju,obavjetava me, je li ti dobro, je li ti dobro, ak me i ne obavjetava nego izgovara u

prostor kue, naglas, drei se nekog skrivenog protokola, je li ti dobro, je li tidobro, je li ti dobro.

Kao pueva sluz moja se pljuvaka razvukla po vratima, prozirna i ljepljiva, i naobrazima sam osjetila kako udubine u drvu araju moje prve bore. Iza mojih lea


15/161

ponosni je ud izvaen, i ula sam ga kako se brzo zamata skrivajui se, i smiak paremen zatvorili su se nad njim. Jedva sam uspjela okrenuti lice prema njemu, mojvrat ukoen od nerazmjera nekakve intimne situacije meu nama i potpunestranosti, nerazmjera koji ba nije bio privlaan nakon samog ina, dok njegovoneplodno sjeme kaplje iz mene i mene je stid kao malu djevojicu koja piki udrutvu, a on mi ne nudi papir ili salvetu, a meni je neugodno pitati gdje je WC, dane bih morala do njega ovako hodati, sputenih hlaa, i samo ih podiem, i gaice mipomirljivo upijaju tekuinu, i krkljajui apem, sad sam edna.

to e piti, pita me, lice mu je zatvoreno, susretljivo ali ne i ugodno, kao da seljuti na mene, i ja kaem kavu, i on sa suzdranom pristojnou, moja supruga seuskoro vraa, bolje neto za to treba manje vremena, i odmah se vraa s aomnaranina soka u ruci, i ispijam polako kako bih dobila na vremenu, bijesno gutamkiselkastu tekuinu, zar ne bismo sada trebali biti bliski, pa zato je on jo otuenijinego prije, Joni se uvijek privije uza me poslije eve, a ovdje nema ni trunice

zadovoljstva. S izraenim nestrpljenjem eka da popijem, kao vlasnik duana kojive eli zatvoriti, i pruam mu ispranjenu au i on hita s njom u kuhinju, i opetkae, moja supruga e se svakog trena vratiti s posla, i ja apem, da, ve odlazim,pokuavam se zbrojiti, pokuavam iscijediti malo topline iz sivih oiju, no one supotpuno ugaene, i ne uspijevam se suzdrati i pitam, tko je bila ona djevojka smutiklom, i on brzo odgovara, neakinja moje ene iz Pariza, zato? Kao da nemato skrivati, i ja kaem, samo tako, i on kae, ah, kao saetak i rastanak, i otvaravrata, koja ak nisu ni bila zakljuana, i ljubazno kae, pozdravi sve doma, i jakaem, hvala, i ve sam s druge strane vrata, i klju se istog asa okrene, sad mu jestalo da zakljua.

Polako se sputam uskim stubama, njiem se kao dijete u svojim prvimkoracima, nestabilnima, no bez djejeg ponosa, i odjednom me zapljusne amarsljepila, nita ne vidim usprkos punom podnevnom svjetlu vani, i izbezumljenasjedam na stube, potpuno ravnoduna prema pelama, s glavom na koljenima,stisnutih oiju, osjeam kako propadam, i bez prestanka si govorim, to si uinila,to to radi, to e napraviti, to to radi, i ula sam kako se kraj mene zaustavioauto i poeo trubiti, sigurno se to vraa njegova ena i trubi mu da joj pomogne svreicama, i ja moram nestati odavde, i jedva sam se uspjela pridii, i netko mi je

priao i podupro me i u zbrci sam vidjela da je to taksist, i on je rekao, prolazio samovuda blizu pa sam doao vidjeti treba li prijevoz kui, i bila sam toliko sretna toga vidim, kao da je on moj izbavitelj. Otvorio mi je vrata i oprezno me posjeo iupitao, to se dogodilo, i rekla sam, ne osjeam se dobro, i on je rekao, jo prije polasata osjeala si se sjajno, i zapucketao jezikom, djevojka kao ti ne treba tako lutati,treba sjediti kod kue, onaj tko te eli neka doe k tebi, i poela sam plakati,ponienje me obavilo sprijeda i straga kao predana molitva, i nastavio je pucketati,bit e sve u redu, ne brini se, i na kraju je zakljuio, kao da naglas razmilja, modaje tvoje srce zaista jo malo, kao bebino, i poloio je ruku punu utjehe na mojekoljeno, ne brini se, ono e narasti, i na ruci je nosio debelu zlatnu narukvicu,enskastu, iz koje su izbijale zasljepljujue zrake, i ja sam zatvorila svoje ranjeneoi, i ak sam kroz njih jo mogla vidjeti kako njegovo srce raste pod kouljom kaotopla dojka prepuna mlijeka, prepuna dobre volje.


16/161

U zamraenoj spavaoj sobi, u koju jedva dopire ukaljano svjetlo, moje sesljepilo poelo povlaiti, no valovi poniranja njihali su me svaki put iznova, ipokuala sam se smjestiti u krevetu tako da se smirim i nisam uspjela doseiJonijevu stranu, kao da je tamo najednom iskrsnuo bedem, bedem moje prijevare.Uvijek je tamo neto bilo, izmeu moje i njegove strane, nerazmjeri, napetosti,uvrijeenost, ali prijevare tamo nije bilo, i osjetila sam kako se krevet dijeli na dvadijela, i pokuavam pruiti ruku na njegovu stranu i zid me spreava, i opet samplakala, to si uinila, to si uinila, jer ak i onda kad ga nisam podnosila, ni nazajedniki ivot, nisam vjerovala da bih ga mogla prevariti, jer vie nego ljubavmeu nama je bila sudbinska povezanost, i prevariti njega inilo mi se kao prevaritisudbinu. Katkad bih se zatekla kako sanjarim o nekom drugom ivotu, ali onakokao to sanjarimo o udu, neto nadljudski, to nije u mojim rukama ni u mojojmoi, a sada se moj svijet okrenuo i prezreo me i ja ne znam kako da ga umirim, ipokuavam kao s makom, uvijek u poricati i na kraju e se istina saviti pred lai,no ovaj put to me ne smiruje, jer irin je maak mrtav a Arie Even je iv, i sve dok je

iv, ivi i moja prijevara, i moje ponienje, i moja ljubav koja se penje u meni kaogorki i zelenkasti probavni sokovi, da, emu nijekati, to je ta rije.

Tree poglavlje

Jo samo jedanput, obeala sam samoj sebi, jedan put koji e izbrisati onaj prijenjega, pretvoriti ponienje u pobjedu, kako mogu ivjeti s tim sjeanjem svojih rukupodignutih na vrata, koje se dre za hladne metalne vjealice, pa nema razlike utome prevari li se jednom ili dvaput, oba grijeha bit e poslije zatvorena u istojkrleci, i ve kad sam to uinila, barem da mi ostane slatka uspomena a ne gorka iguea, tako sam govorila samoj sebi kroza zube, pregledavajui studentske radove,dok sam se predomiljala oko knjiga u knjinici, ispred Jonijeva okruglog lica, uznjegova meka lea nou.

Hajde da to ostavimo tako kako jest, rekao je kad sam naposljetku nazvala,tresui se od uzbuenja. Kako to tako kako jest, upitala sam, i on je rekao, tako kakojest, kao to jest, i rekla sam, ali ja te moram vidjeti, i on je rekao, vjeruj mi, Jara,bolje je da sve ostane tako kako jest.

to je to tako kako jest, provoditi cijeli dan s jednom misli u glavi, misli koja selijepi za mozak i ne ostavlja ga na miru, katkad ga bui a katkad kucka, i katkadvijuga i katkad preklinje i na trenutak se prikrije, i poinjem disati punim pluima ionda me iznenada napadne snagom propuha, kao zimski vjetrovi koji su se svi do

jednoga probudili, vlani, izgladnjeli, otvaraju male prozore, podsmjeljivo mi puuu potiljak, i Joni je rekao, ali nekad si voljela zimu, i ja se uzrujam, pa sad je nepodnosim, pa to, zar se ne smijem promijeniti, zar moram od dvadesete godine dosmrti ostati ista, i njegove oi govore, ali nekad si me voljela, mene, mene.


17/161

Kako da ga ponovo vidim. ini mi se da u ga se uspjeti otarasiti samo ako gavidim, motam se sluajno po stanicama, zavirujem u trgovinu s odjeom u gradu,lutka je ve odjenula debeli vuneni kaput, svaki put iznova penjem se stubama doroditelja, hodam dok mi srce lupa prema zamraenoj dnevnoj sobi, kako je udobnosjedio u velikom naslonjau, leerno ugouje mog ostarjelog oca, stisnutog, punisobu dimom, kako je bilo jednostavno vidjeti ga sasvim sluajno, bez truda, bezplaniranja, a sada sve izgleda nezamislivo, beznadno, vie nikada nee gazitimokrim stubama, vie se nikada nee udaljavati i pribliavati blistavom ogledalu,dok zadovoljno pregledava svoju stranjicu.

I onda sam jedne noi mislila da je sve otilo i bila sam gotovo sretna. Shvatilasam da je onaj tko tu treba neto uiniti moj otac, i nije uope rije o dugotrajnomnaporu, pretjeranom, nego sasvim jednostavno, presjei ivot, jednom rijejuumrijeti. Ako on umre, Arie e sasvim sigurno doi na sprovod i ja u mu plakati naramenu, privit u se uza nj kao da mi je novi otac, i on me nee moi odbiti. Pitanje

je jedino to e moj otac na to rei, sada sve ovisi o njegovoj dobroj volji. Sutraujutro stat u pred njega i upitati, tata, doao je trenutak istine, koliko ti vrijedimoja srea? I moda u rei, tata, shvatila sam da bi mi u ovoj ivotnoj fazi, i udanim okolnostima, tvoja smrt pomogla mnogo vie od tvoga ivota, i utjei seinjenicom da ima i mnogo gorih situacija, imam neke prijateljice koje ni smrtnjihovih roditelja nije uspjela spasiti, zamisli samo kako su tek one izgubljene.

Bilo mu je ve skoro ezdeset godina, mome ocu, i nisam imala predodbukoliko mu je drag ivot, koliko mu je predan, ako uope jest. Mnogo je priao oprolosti, to da, zapravo beskrajno. No vrlo je malo govorio o budunosti. Nije imao

nikakve posebne planove za budunost, koliko mi je bilo poznato, a da ih je i imao,pa planovi su i stvoreni da se ne ostvare. Ono to vrijedi nou, danju se inineutemeljenim, a moda ak i obratno. Dok sam stajala pred njegovim njenim izabrinu tim licem, ve sam bila spremna pogoditi se s njim za teku bolest, kojanapreduje u stadijima, naravno, koja bi prepala njegova prijatelja i on bi ga estoposjeivao. Ja u biti muenica u ulozi predane keri na ija se lea cijela obiteljoslanja, i kad on doe, sigurno e na kraju doi, rei u mu, tata je pitao za tebe, tatate htio vidjeti, i on e protrnuti zbog vremena koje je prolo. Jesam li zakasnio, pitate uplaeno, i ja u ga smiriti, nisi, jo nisi.

to je s onim tvojim prijateljem, Ariejem Evenom? upitala sam ga, i on je rekao,sve je u redu, juer smo se uli. Moda bi bilo dobro da pozovete njega i suprugu naveeru, predloila sam, i odmah zaula kako moja majka vie iz kuhinje, samo mi totreba, taj uobraenko.

Kako ti to govori o mojem najboljem prijatelju, poeo se on ve pjeniti.

Ako ti je tako dobar prijatelj, gdje je bio sve ove godine? Zato se nije javljao?dobacila je iz kuhinje, uspravivi se preko puta njegova kisela lica.

Ti sa svojom mizernom raunicom, urlao je, ja ne pravim raune sa svojimprijateljima.

Jer si naivac, i to u najboljem sluaju, da ne kaem kreten.


18/161

I ak nisu ni primijetili da sam nestala, usisani u svoj gnjili ritual, i poela samkoraati, obraajui panju na svaki djeli puta, koliko je tono koraka od mene donjega, koliko semafora, koliko trgovina mjeovitom robom, koliko voarnica, kolikoljekarni, koliko pjeakih prijelaza, i u glavi se crta karta udaljenosti, svakodnevnegradske stvarnosti, i uz nju jedan drugi svijet, potpuno nov. Nikada nisam ovakovidjela trgovine mjeovitom robom, prepune znaenja i snage, tajanstvenosti iushienosti, pjeaki prijelazi iscrtani prozranim prugama, vatrenozelenisemafori, i moji koraci, nikada prije nisam znala kako je hodati kad stopa progonistopu kao divlja zvijer, i osjeala sam golemu zaudnost, skoro pravo udo, kao dasam kip koji se poeo micati.

Tek sam se zaustavila kraj njegovih vrata, ispred svijetlog natpisa,etverokutnog, utisnutog na njih s vanjske strane, otprilike na mjestu gdje je bilomoje elo s druge strane, ini mi se da sam osjeala kako me bodu zakovice, imislila sam kako su se moji uzdasi upili u stijenjeno drvo i postali dio njih, moda

ih uje njegova ena kako se odande diu i kakljaju joj ui, ni sama nisam znalajesam li ljubomorna na nju ili je saalijevam. Postala je prevarena s tolikomlakoom, istina je, no isto tako s lakoom ga moe vidjeti, svagdje u kui, ne trebastajati posramljena s druge strane vrata i smiljati izgovore.

Ali ni meni nije trebao izgovor, jer njegovo je lice bilo ugodno i ak sretno kadme ugledao, i rekao, duan sam ti kavu, zar ne? I ja sam ozareno kimnula, kao da mije u najmanju ruku ponudio boanski nektar. Ne volim ostati duan, rekao je, iodmah krenuo u kuhinju, i ja plazim za njim u raskonu kuhinju, bljetavu, kakomoe biti da od zimskog sunca kuhinjska vrata imaju takav odsjaj, i njegovi pokreti

puni su veselja, i udim se, ak i ako je sretan to me vidi, zato me pokuao udaljiti,zato je rekao, ostavimo to tako kako jest, kao da je zapravo htio provjeriti mojuodlunost, moju snagu volje, i sada, kad sam poloila ispit, zadovoljan je kao uiteljsvojom uzornom uenicom, gotovo ponosan. Posluio mi je kavu u plaviastoj alicikroz koju je probijalo sunce, i zijevnuo, mrtav sam umoran, rano ujutro vratio samse iz inozemstva. Ozbiljno? zaudila sam se, gdje si bio? I on je rekao, u Francuskoj,preteno, i upitala sam, izlet? I on se smijao, kakav izlet, posao, i sjetila sam se kakoje mama rekla da se on uglavnom bavi tajnim poslovima sigurnosti, i upitala sam,koji posao, i on je rekao, manualni rad, i smijao se, i neto malo intelektualni, i upro

je prstom u svoju veliku glavu prekrivenu sivom mokrom kosom. Izgleda da se tekbio istuirao, i opet je zijevnuo. U tom zijevanju bilo je neeg pretjeranog,teatralnog, i uinilo mi se da je sve izmiljeno, jer mu jednostavno nije ugodno tosam ga ulovila kako kod kue jutrima besposlii, spava dokasna, i sjetila sam se daje moj otac rekao da je juer s njim razgovarao i nisam se mogla suzdrati nego samupitala, jesi li se uo s mojim tatom, i on je rekao, nisam, uope ne, stvarno bih gadanas trebao nazvati da vidim ima li za mene odgovor, i ja sam mislila, to se toovdje dogaa, jedan od ove dvojice lae. Pokuala sam pogoditi tko od njih dvojiceima jai motiv, Arie eli dokazati da je bio vani, a moj tata eli uzrujati moju mamu,kako bi ona vidjela da su u vezi, i sada je pitanje komu vjerovati, i da bi mu priabila uvjerljivija, izvadio je iz ormara kutiju okolade, ravno iz duty free trgovine, ijako vano oljutio omot. Pa kako je bilo, upitala sam, i on je rekao, teko, i napraviovaan i ozbiljan izraz lica, i opet sam se pitala zato on u svom domu izgleda manje


19/161

privlano nego u mojoj glavi, kad je sjeo preko puta mene izgledao je kao olinjalitigar, smijei se s ljubaznou domaina, otpija s uitkom kavu koju je napravio isebi, ah, to je dobro, uzdie, ne sjeam se da je pokazao takav uitak prilikom eve,pali cigaretu i dim poinje plesati oko njega, i moja se napetost rastae u prisutnostinjegove iznenaujue ljubaznosti. Liem tamnu okoladu i odmjeravam gaopreznim oima, jer jo nema nikakve bliskosti, nikakve intimnosti, njegovo mi jetijelo potpuno strano, tajnovito, ak i kada je ljubazan, to je bez intimnosti, kao daniega nije bilo, ba niega, i ak se i ini da niega nije bilo, nikada, nikada nijeosjetio svoje bie kako provaljuje u mene s tom istom neugodnom znatieljnomukoenou, emu nijekati, ugodno nije bilo.

Onda, to ima novo, rekao je, i meni je neugodno, zapravo nita, to ja imam snjim, zato bih govorila nekome tko je potpuni stranac, ak i nemam ime poeti, ion pita, kako si provela posljednjih par tjedana, i ja sam mislila o bijednim danima,ispunjenima strahom, sporima, s ponienjem koje tipa, s kajanjem koje satire, s

cvrkutom enje, odjednom mi je sve izgledalo kao nona mora, dugotrajna ibeskompromisna, kao bolest koje se sramimo nakon to ozdravimo, i rekla sam,bilo je teko, jednako kako je on opisao svoje putovanje, i ak sam pokualaoponaati vaan i ozbiljan izraz lica. Zato, to ti je toliko teko, upitao je posvenaivno, kao da on nema nita s tim, no sve sam vrijeme osjeala da su ta pitanjausmjerena prema neemu, da nisu sluajna, kao to ni njegovo zadovoljstvo navratima nije bilo sluajno, i rekla sam, zna li zato, i on je rekao, nemam pojma, i jasam apnula, jer sam te eljela. Mene? nasmijao se s izraajnom zateenou,zaista? I rekla sam, da, tebe, i opet sam ponovila, bilo mi je teko, zato to zapravonisam znala kako da to opiem, to je zvualo tako pretjerano u blistavoj kuhinji, i onje upitao, ali zato, i ja sam apnula, sramei se ispraznih rijei, zato to te volim, ion se opet nasmijao, kao uitelj koji je konano uspio iscijediti iz uenice toanodgovor, i upitao, a zato? to to ti u meni voli? I imala sam osjeaj da je to ciljprema kojem je bio usmjeren itav ovaj razgovor.

to to ja volim u njemu? Pa uope ga ne poznajem, to bih mogla voljeti, a ipak,ako sam to izgovorila, moram stajati iza svojih rijei, i tako se moj odgovorodugovlaio, i to se vie odugovlaio, postajalo je neprilinije, i inilo mi se da onnapeto eka, i na kraju sam promucala, ne znam, ne postoji nita odreeno to

volim u tebi, a usprkos tome znam da te volim.Pa kako me onda moe voljeti, inilo se da je razoaran, ak agresivan, to je

onda samo izjava bez pokria.

Ne, nikako, osjetila sam da se zapetljavam, jednostavno te ne poznajemdovoljno, no ljubav katkad dolazi prije upoznavanja, putem unutarnje spoznaje, iodmah sam znala da zapravo izbacujem fraze, jer to nije ljubav, kako bi to moglabiti ljubav, i onda je on rekao, kao da mi se osveuje zbog izostanka odgovora, ja sadmoram ii. Ne, ne idi, rekla sam dok me hvatala histerija, kao da e mi se ponovo

sruiti svijet ako sada ode, i on se vano uspravio i rekao, gledaj, Jara, ti nisidovoljno oprezna, i isto kao to govori reenice bez pokria, tako si u stanju i initidjela bez pokria, djela za koja ti nedostaje duevna snaga da bi stajala iza njih.Pravi ivot zahtijeva teke odluke s kojima se ti nisi sposobna nositi, pa onda ostani


20/161

zasad u ivotu koji sada ima. Sluaj me, zabranjeno je dopustiti svakoj prepreci date omete na pravom putu, i ja sam se skoro zaguio od dobre volje da ti dokaemsnagu i odlunost, i bio sam teak, no kako da znamo to je prepreka a to praviput? I rekao je, ja mislim da znam, mislim da svatko tko ini pogreku unaprijed znada e pogrijeiti, samo se ne uspijeva zaustaviti. Iznenaenje je zapravo u veliinipogreke, a ne u njenoj biti.

No taj govor pun odgovornosti nije sprijeio njegovu tamnu ruku, s dugimprstima, da se smjesti na mome koljenu, i ja sam mu milovala prst po prst, nisam seusuivala dotaknuti ih sve odjednom, i ak sam ih pogurala nagore, pod suknju, itamo su se zaustavili, ne na onome mjestu gdje sam eljela, ali blizu, toliko blizu dasam osjeala da e doi k meni svakog trena, i od prevelikog uzbuenja nisammogla dovriti kavu, neprestano sam mislila na duge prste koji stoje neodlunipokraj ulaza u moje tijelo.

No onda je iznenada povukao ruku, kao da ga je neto ugrizlo, i demonstrativno

bacio pogled na svoj sat, bio je to golem sat, crn, bez brojki, s prozirnim kazaljkama,i nije se moglo znati koliko je sati, nego samo da nee biti dobro, i uurbano jeustao, moram ii, ve kasnim, no ja nisam mogla odustati, i sve sam vrijeme mislilakako ga zadrati, i na kraju sam rekla, moram na WC, i on mi je nestrpljivo pokazaoput, i ja sam obuena sjela na zahodsku dasku i smiljala kako ga zadrati, kakopostii vlast nad njim, i onda sam pred ogledalom oprala ruke i odjednom spazilacrvenu vlas u umivaoniku, ravnu i tanku, kako otjee s mlazom, i uspjela sam jezaustaviti trenutak prije no to su je progutala usta umivaonika, i prouavala sam jepaljivo sve dok u meni nije iezla sumnja s koje je glave otpala ta vlas. Pred mojim

oima, kao da se zrcali u ogledalu preda mnom, vidjela sam besprijekornu kaciga-frizuru, otmjenu, i sumnjiavo sam se osvrnula, kao da e tajanstvena sestrinaistog trena iskoiti iz kade, i doista sam na njezinu rubu otkrila jo jednu, ovaj putkovravu, malo tamniju stidnu dlaicu, i pomislila sam, to je sad ovo, zar onastanuje ovdje? S njim i njegovom enom? I to me naas umirilo, da, ona izgledauistinu pripada obitelji, no neto mi se i dalje inilo sumnjivim, i da bih dobilapotvrdu, iupala sam vlas s glave i stavila je uz njenu vlas u umivaoniku, i nisam nionu kovravu dlaku htjela ostaviti na miru, i poloila sam pokraj nje svoju, koja jojje iznenaujue sliila.

Kad sam izala, izgledao je smirenije, rekao je, nazvali su me da je sastanakodgoen, imam jo nekoliko minuta vremena, i poalila sam to sam potroiladragocjeno vrijeme u kupaonici, no malo sam se zaudila, jer nisam ula telefon, isjela sam pokraj plaviaste alice, kava se ve bila potpuno ohladila, i njegovo meslubeno lice guilo, i mislila sam, kako sada dalje, to initi, i tada je on upitao, pato onda ti zapravo eli? I ja sam promuklo rekla, to ti eli? Zar ti nema svojeelje? I on je rekao, imam svoju elju, ali meu nama nema ravnotee, ti si takogladna, a ja sam tako sit. Istoga trena ostavila sam nagrizenu okoladnu kuglicu, upokuaju da potisnem njegove rijei, no znala sam da je u pravu, osjeala sam glad

kako me probada iznutra, to je bila prava rije, glad a ne strast, koja vie spada uterminologiju epikurejaca, jer onaj tko je izgladnio prodire sve, i onda je onpogledao svoje ruke, provjeravajui dotjerane nokte, i ja sam takoer gledalanjegove ruke i smiljala kako da ih vratim na sebe, i ula sam kako mi slubenim


21/161

glasom govori, danas neu spavati s tobom, Jara, i ja sam, od silne neugode, upitalazato, i on je rekao, zato to sam danas ve spavao sa enom, ozbiljno i teko, kao dame obavijestio, danas sam ve jeo crveno meso, a moj mi lijenik ne doputa dvaputdnevno. Pa to onda, rekla sam, a on je rekao, ne spavam s dvije ene u jednomdanu, tu se drim pravila, i sve sam se vrijeme nadala da se ali, da e svakog trenaprasnuti u neobuzdan i ugodan smijeh, no to se nije dogodilo, pa sam se na kraju odsilne napetosti ja poela smijati, ne dodue neobuzdanim i ugodnim smijehom, i onje upitao to je smijeno, i ja sam rekla, stvarno nita, i pokuala sam se smiriti, jernita nije bilo smijeno, ba suprotno, i rekla sam, znai treba te se uloviti ranijeujutro, tko prvi njegova djevojka, ili se moe unaprijed dogovoriti termin, ili netoslino. Malo ga je osupnulo moje zadirkivanje i ledeno je rekao, hajde da sveostavimo ovako kako jest, samo sam te htio potedjeti neugodnosti, no izgleda danisam mogla izbjei neugodnost i ambiciozno sam odluila prekriti to njegovopravilo, i rekla sam, uvijek postoje iznimke od pravila, a on je rekao, da, tako samuo, i pogledao me ugaenim oima, i pokuala sam zamisliti njegovo gorue lice

dok s njom vodi ljubav, s djevojkom koja ima mutiklu, pa ona lako moe biti isestrina njegove ene i njegova ljubavnica, te dvije stvari nisu proturjene, ili je snjom bio isto tako kao i sa mnom, ugaen i hladan, a onda je on rekao, sutra ujutrosam slobodan, kao usput, i uputio se prema vjealici i skinuo crni kaput i pomno seumotao u njega, kao to se umata dragocjena posuda. Ja sam navalila na baenukost i upitala u koliko sati, i on je rekao, bit u slobodan oko devet, i otvorio je vrata,pozivajui me da ga slijedim, i mislila sam, to u raditi do sutra u devet, no vrijemeje brzo proletjelo, iako je ira bila zauzeta, ili je tako rekla kako bi me izbjegla, pasam poela istiti kuu, pustila glazbu i plesala s metlom, grlei njena tvrda lea,

osjeala sam se praznino, jer konano sam imala razlog za ekanje, i bojala sam semisliti to e biti poslije, recimo sutra u dvanaest, ili u ovo isto vrijeme, stoga samse usredotoila na ienje, i kad se Joni vratio, gledao je naokolo sretno izadovoljno, bilo mu je teko povjerovati da mu se dogodilo neto tako divno, i bilasam sretna i ponosna to vidim njegovo zadovoljstvo jer ponovo funkcioniram.

Izgleda kao da si se oporavila od bolesti, rekao je, i ja sam rekla, da, tako se iosjeam, i on me zagrlio, bio sam tako oajan, Krtiice, nisam znao to ti je, i odmahse povukao prestraen da u se naljutiti, i ja sam se privila uza nj, osjeam se punobolje, takoriu, oprosti ako sam te povrijedila, i on je rekao, sebe mora moliti za

oprost, a ne mene, jer si prije svega povrijedila sebe samu. Ima pravo, rekla sammu, i sjetila se koliko sam se u poetku trudila zavoljeti ga, kako sam razmiljala onjemu kao oaloeni koji sve vrijeme misli o pokojniku, ne doputa sebi misliti oneemu veselom, i sada mi se ona vraa, moja ljubav prema njemu, kao maka kojase vratila kui nakon to je nestala, irei oko sebe zastraujui miris velikogsvijeta, nesigurna je li eljena, i prihvaam je s radosnim uenjem, kako je samobio u pravu onaj taksist, mogu se voljeti dvojica, ak je mnogo lake voljeti dvojicu,jer onda je u dui ravnotea, dvije ljubavi koje se nadopunjuju, i onda je to manjestrano, kako se toga nisam prije sjetila, i od silna uzbuenja zbog onoga to me

eka sutra ini mi se da me i Joni uzbuuje, i sjedam mu u krilo ljubei mu vrat,hajde da malo izaemo, predem mu na uho, dosadilo mi je stalno biti u kui. Ba sadkad je kua ista trebamo ostati, smije se on, no ja ga vuem za ruku, nemoj sebrinuti, nee se uprljati dok se ne vratimo, i hodamo prema glavnoj ulici, ba su na


22/161

raskriju otvorili novi kafi, i blizu irine uliice, tono tamo gdje sam ula slabaanudarac, koji razdire srce, kaem mu, hajde da je pozovemo da nam se pridrui, noon nije oduevljen time, ali ne protivi se, i ona nam otvara vrata, sjetna lica, ne,zaista nema elju izai, vani je prohladno a ona je prehlaena, i kao usput kae mi,mislila sam da si bolesna jer sam danas vidjela Netu u kantini i rekla mi je da opetnisi dola na konzultacije, i ja sam se lupila po elu, kako sam mogla zaboraviti da jedanas srijeda, to mi je, odjednom nita ne postoji osim njega i izgubit u svojemjesto, samo jednom u nekoliko godina na Odsjeku se oslobodi novo mjesto, i nakraju e ga dobiti Neta a ne ja. inilo mi se da ira uiva to vidi moju paniku,moda je to njena sitna osveta, od one veeri nije ljubazna prema meni, i ne moguse suzdrati pa pitam, to je s Toljom, je li se vratio? I ona kae, nije jo, i Joni kaesvojim umirujuim glasom, sigurno je vrijeme parenja, make uvijek nestanu uvrijeme parenja, i poslije se vrate, i ira procijedi, ali sada nije vrijeme parenja, a jakaem, ba jest, vidjela sam mnoge make kako se pare u okolici, to se osjea uzraku, i ira ravnoduno slijee ramenima, ja ba nita ne osjeam, naslonjena na

ulazna vrata, putate mi hladnou u kuu, odluite elite li ui ili otii, i ja kaem,idemo, i Joni je nagovara, moda bi ipak htjela poi s nama, i ja planem na njega jernema karakter, prvo nije htio a sada odjednom hoe, no ira ima karakter i kae, ne,stvarno ne, neki drugi put.

Dok izlazimo na glavnu cestu, u meni se slijee potitenost, i teko mi jepovratiti prijanju sreu, srea i nije prava rije, nego pomirenje, to je bilo velikopomirenje koje je proizilo iz suprotnosti koje su mi obiljeile ivot, suprotnostiizmeu ljubavi koju osjeam prema Joniju i privlanosti prema zastraujuemovjeku, starom, i umjesto da se osjeam rascijepljeno, osjetila sam kao da se mojirascjepi smanjuju, no mrk irin pogled opet me potresao, kao i pomisao okonzultacijama na koje sam zaboravila, i izgleda da je Joni osjetio kako nestaje mojezadovoljstvo i zabrinuo se, lupka svojim debelim prstima po okruglom stolu kafia imae gore-dolje nogom ustrom kretnjom, nervoznom. Naruili smo juhu od luka ipokuala sam vratiti mirnou, koju doista nije bilo mogue vratiti, jer je bilasmrvljena, pa unutarnji raskol u njoj drhtao je sve vrijeme, i odluila sam da je sutraposljednji put, a onda u zapoeti svoju disertaciju, i opet sam upitala Jonija to jeimao sa irom, i on je rekao nita, i ja sam uporno nastavila, pa zato te ona ondauvijek gleda s takvom enjom, i on je rekao, nemam pojma, stvarno nije nita bilo

meu nama, bili smo prijatelji, kao brat i sestra. Moj se eludac najednom stisnuood silne tuge, jer smo i mi postali takvi, ini mi se, brat i sestra, i tako je tekoslomiti to, i samo na tren, snagom ushienja zbog zastraujuega starog mukarca;uspjela sam se zanijeti i s njim, i uhvatila sam njegovu ruku i stavila je na svojakoljena, ba tamo gdje je proetala tamna glatka ruka, i pokuala sam je gurnuti podsuknju, a on je nastavio sa svojim nervoznim lupkanjem, i suknja se dizala isputala kao da ispod skau maleni skakavci, i tek kad je stigla juha, on je prestao iizvadio ruku i uhvatio glatku licu, srui vrelinu.

U tiini, umaemo kruh u pikantnu juhu, i pomislila sam, bilo je to kao dobitidar, moja srea kad smo se tek upoznali, no to je tako brzo poelo guiti, jer dar nijebio prikladan, a kad sam to otkrila, ve je bilo prekasno da ga zamijenim, a znalasam da drugi neu dobiti, vie nikada. Pokuala sam ga pitati to ima novo kod


23/161

njega na poslu, i rekao mi je da rade na novom programu koji se ini dobar, i postojidobra mogunost da ga prodaju, radio je kod svojeg oca, u uredu za raunala, aonda je zamolio konobara da utia glazbu, jedva smo uli jedno drugo, i konobar jerekao, dobro, nema problema, i nije utiao, moda ak suprotno, i onda je Jonizamolio opet, a konobar se pretvarao da je to prvi put i opet rekao, dobro, nemaproblema, i opet nije utiao. Joni je uzdahnuo mirei se sa stanjem stvari, uvijekjavie volio suzdrati se od bilo kakva sukoba, trpjeti utke sve dok je to mogue, ija sam rekla, hajdemo odavde, no na demonstrativni stav nije ostavio nikakavdojam, zaas se sa strane probilo dvoje mladih i sjeli su na naa mjesta, i napovratku smo hodali drei se za ruke, nebo je bilo teko i prepuno oblaka, pomaloje kakljalo vrh glave, kao baldahin koji dre etvorica niskih i umornih ljudi.

Moda sam zbog toga mislila na njega nou, kad nisam uspijevala zaspati, nasvoga niskog i umornog oca, i imala sam zapanjujue sjeanje kako je neko biovisok i tek se poslije usukao, kao da su ga prepolovili, pola je ostalo s nama a pola je

ostavio za sebe, i pokuala sam ga zamisliti ispred niskih breuljaka nae etvrti,tamo gdje smo stanovali u prijanjem ivotu, preniskih breuljaka, bez ambicije,zato je tamo izgledao tako visok a sada se ini nizak, a to nije zato to sam ondabila dijete a sada sam odrasla, nikad mi nije uspjelo razdijeliti svoj ivot nadjetinjstvo i zrelost, pa sada nisam nita manje dijete no to sam bila tada, nego naprvi ivot i drugi ivot izmeu kojih nema nikakve veze, i u svakom od njih ja samistodobno dijete i odrasla. A moda se nije samo raspolovio ve se raskomadao natri ili etiri dijela, i izgleda da je to ono to se mora uiniti da bi se proivio ivot umiru, raskomadati se na vie dijelova, i to sam vie mislila o svom ocu, to mi je teebilo zaspati, i osjeala sam kako se u meni valja samilost prema njemu, drevna ibeskompromisna, i sjetila sam se teksta koji sam jednom proitala u novinama, ostudentici koja je radila kao animirdama u nekom hotelu, i odjednom se tamopojavio njen otac kao muterija, i opet sam se zapitala, tko je jadniji, ona ili on, isjeam se da je Joni rekao, oboje su bijedni, no mene to nije umirilo, morala samznati tko je vie, komu od njih dvoje da podarim svoje suosjeanje, i zbog toga to jepisalo da je ona studentica sumnjala sam u svaku koja je sa mnom studirala, aksam u Netu sumnjala neko vrijeme, sve dok nisam otkrila da nema oca. Ponovo sampokuala zamisliti to je to bilo, prije no to sam se rodila, u njegovoj slatkojprolosti, koja je bila toliko savrena, toliko zanosna, samo ga je prolost zanimala,

krajolici njegova djetinjstva, prijatelji iz mladosti, poetak njegova kolovanja,unajmljeni stanovi, nikako se nije moglo nadmetati s tom slavnom prolou, a ja,na alost, nisam mogla biti njen dio nego samo dio sive sadanjosti punerazoaranja, i mislila sam da moda sutra u devet, ili u devet i pet, upitam AriejaEvena o toj prolosti, visokoj i budnoj prolosti moga niskog i umornog oca, ali to senije dogodilo, jer sam na kienom kauu u njegovu dnevnom boravku, na tvrdom iuskom runiku koji je paljivo prostro ispod naih stranjica, oznaavajui svojslobodni prostor za kretanje, potpuno na to zaboravila, i sjetila sam se tek nakonnekoliko tjedana na putu u Jafu.


24/161

etvrto poglavlje

Na ogledalo koje je iznad umivaonika u njegovoj kui, tamo sam tvrdoglavosmjestila svoje dvije vlasi, duge i debele, izgledala sam bljedunjavo, gotovoanemino, no ovdje, izmeu vjealica u trgovini, blistam, obrazi su mi rumeni i oigore ognjem uzbuenja i osvete, jer to je moja osveta njemu, za njegove otuenepokrete, za onih nekoliko rijei, ledenih, vie no to je sa mnom razgovarao kaljaoje u moje grlo, ljutim puakim kaljem, beznadnim, automatskim.

Na moju sreu nije bilo one prodavaice, i umjesto nje je neka mlada koja sejedva snalazi, i prekopavam meu vjealicama s haljinama, ako je ona jo tu, to je

znak, i doista, tu je, moja haljina boje vina, jednom je bila tako eljena, a sada nemazainteresiranih, i ja je nosim u usku kabinu za presvlaenje, tijelo mi se puniestokim uzbuenjem, ba kao ujutro, no u trenu kad sam ugledala njegovoravnoduno lice to uzbuenje se rasprilo, sakrilo se kao ivotinja koju su udarili, isada izlazi, samo kad je sa mnom nema straha.

Spaljeni miris njegova tijela die se s mene dok se oblaim, njegov skupi losionposlije brijanja, udan i odbojan miris njegova neplodna sjemena, i sve te miriseprekriva ova lijepa haljina, barunasta, i osjeam njenu ljepotu usprkos tome tonema ogledala u majunoj kabini koja nas je jednom oboje prihvatila, mene i njega.eznutljivo mislim na njegov usredotoen i bolan pogled, ne kao onaj ledenoslubeni s kojim mi je danas otvorio vrata, to je to za njega bilo bolno, moda bablizina crvenokose djevojke s kojom se s takvim arom dopisujem. Ponad haljineoblaim plavi pulover i iroke traperice, koje gutaju sve, i ugriz napetosti i uitkagrabi me kao aka dok izlazim iz kabine, i umjesto da odmah nestanem, zadravamse s olakanjem, motam se po trgovini, pregledavam vjealice, ba kao to saminila onda, u onom prvom ivotu, nakon to je beba umrla, i hodala sam s mamomkroz tjeskobne ulice malenoga grada. Kako da te utjeim, mama, upitala sam je, iona me gledala oima ludima od boli, ne govorei ni rije, i jednom smo prole

pokraj izloga i tamo je bila izvezena haljina, enstvena, kao to je voljela, i reklasam, moda e te haljina utjeiti, mama, i ula sam u trgovinu, ona je sjedila vani naklupi i ekala me, a ja sam obukla haljinu ispod odjee kao i sada, bilo mi je modadeset godina ali bila sam jako visoka, i namjerno sam se jo malo motala potrgovini, da osjetim napetost, i kad sam dola do nje, dala sam joj ruku i poele smotrati, smijui se kao luakinje, rukavi haljine proviruju ispod moga kaputa, iupitala sam, je li te to utjeilo, mama, i ona nije rekla da, ali nije rekla ni ne, i uveerju je odjenula zbog mene i etale smo naseljem zagrljene. Odonda bih joj svaki putkad bih vidjela da je tuna donijela iznenaenje, vratila bih se kui ozarena

svjetlom i ispraznila torbu na krevet u svojoj sobi, samo da je vidim kako se smije,samo da se smijem s njom, i osjetila sam malo otrine ivota, i pokuavam seprisjetiti kada je to prestalo, moda onda kad sam vidjela da je to vie ne nasmijava,i stvari su se gomilale u mojoj sobi, odjea, nakit, knjige, a ona se udebljala i


25/161

porunjela i nosila samo ogavnu odjeu, i bacila je sav svoj nakit, i mene to vie nijeuzbuivalo, postalo je prelagano, no sada, nakon to su prole godine, opet meuzbuuje, i dok izlazim iz trgovine smjekam se mladoj prodavaici, u najnapetijemtrenutku na pragu, kaem samoj sebi, tako mu i treba, to je zasluio, tjeskobanestaje i umjesto nje caruje osjeaj male pobjede, osobne i tajne, koja u mojimoima nagovjetava pobjedu koja e tek doi, njegovu ljubav koja e tek doi, iukradena haljina grli me zagrljajem majinske potpore, titi me kao oklop u mojemnovom ratu.

I toga jutra, nakon nekoliko tjedana, kada mi je telefonirao i pozvao me da idems njim u Jafu, znala sam da je to poetak pobjede. Zapravo nije me ba pozvao, samoje rekao, onako usput, kao za sebe, idem u Jafu, vozim se sam. Toliko sam seiznenadila uvi njegov glas preko telefona, uope nisam znala da ima broj, i odsilne sree ak sam ga malko izazivala i upitala sam, a zato ne bi iao s Mutiklom?Tako sam nazivala sve njegove poznanice, za koje ak nisam znala jesu li stvarne,

on nikada nije nita govorio i samo je katkad znao rei, zauzet sam, ili bio samzauzet, ili bit u zauzet, nejasnim i izazovnim tonom, kao da stado ena pase blizunjegove kue.

Danas su sve Mutikle zauzete, uzvratio je, ti si posljednja na popisu.

A moda sam i ja zauzeta? rekla sam, i on se smijuljio, moda jesi.

Doista sam bila. Imala sam predavanje ujutro, a nakon toga sastanak sproelnikom Odsjeka, u vezi s temom za svoju disertaciju. On je tvrdoglavovjerovao u mene, taj senilni starac, gurao me naprijed, uvijek je imao vremena za

mene i moje nejasne planove, ira je tvrdila da je zaljubljen u mene a ja sam toporicala, no znala sam da tu postoji odreeni sentiment i, kako to ve biva sosjeajima, znala sam da to nee trajati vjeno, da ne smijem previe natezatistrune. Ipak sam nazvala i ostavila poruku u tajnitvu da sam bolesna, a Joniju samnapisala neitku poruku, u nadi da u se vratiti prije no to on doe, ili da se uopevie neu vratiti, da u ostati u Jafi u unajmljenoj sobi u ulozi prilenice, promatratimore i voditi ljubav, i nou jesti ribu i piti bijelo vino, i slala sam oprotajni pogledmalome stanu koji smo zabunom oliili ukastim tonom, i svi su nas tjeili kako es vremenom izblijedjeli, ali on se s vremenom jo pojaao. udno je kako sam se

slabo vezala uz to mjesto, to je ve godinama moja adresa, ali ne i moj dom, imalasam, izgleda, samo jedan dom, svoj prvi dom, u prvome ivotu, a sada u imati samojednoga mukarca, i htjet u od njega samo jedno. No kad sam se odjenula, svojujesenju haljinu boje vina, usprkos hladnoi, i sjajne najlonke i izme, prestraenosam razmiljala o emu emo zapravo razgovarati, nikada s njim nisam bila vie odsat-dva tu i tamo, obino usred dana, s jednim okom na tamnoj mrlji sata, a sadaodjednom ovaj cijeli dan, kao torta s kremom prije no to je dotakne no, izazovnaali kodljiva. Istina, mogu ga samo sluati, bujica njegova hvalisava govora od menene oekuje previe, no ako utihne, to u rei, to mu zapravo imam rei osim da ga

volim, a usto jo i ne znam zato.A onda sam pomislila, eto prilike koju sam ekala, ini mi se da sam je godinama

ekala, da govorim o svom ocu, o svome mladome ocu kojeg nisam imala prilikeupoznati, i odjednom sam osjetila bliskost s Ariejem, pa mi nismo potpuni stranci,


26/161

imamo zajednikog poznanika kojeg oboje dobro poznajemo, ali ne u istoj ivotnojdobi, to stvar ini jo zanimljivijom, i on nas uvijek moe spasiti.

Priaj mi o mom ocu, rekla sam mu im sam ula u auto, jo prije no to sam sevezala, uplaena da e se izmeu nas postaviti trenutak utnje, i on je odmahzaalio to me pozvao, ba mene, da podijelim s njim itav dan njegova

jednokratnog ivota. Opet tjeskoba tog skrivenog suparnitva, toliko skrivena daak ne mogu znati s kime se natjeem, s njegovom suprugom? S djevojkom smutiklom? To mi je ve poelo nalikovati na suparnitvo sa svim enama svijeta,bilo je to toliko nejasno i neodreeno.

O tvome ocu? iznenadio se gnjeei cigaretu izmeu mesnatih usnica,sivosmeih, mislim da ga ti poznaje bolje od mene.

Da, gotovo sam se ispriala, naizgled, ali roditelje se ne moe istinski upoznati,sve je to pretvaranje, pa nikada se nee usuditi vlastitom djetetu pokazati svoje

pravo lice.No onda sam se sjetila da on nema djece i zautjela sam, i malo sam se sagnula

jer smo upravo prolazili pokraj Jonijeva ureda, i pretvarala sam se da neto traimu torbici, i istodobno sam pokuavala smisliti drugu temu razgovora nakon to jeova tako brzo zavrila.

Bio je sjajan momak, ula sam kako kae, kao za sebe, svi su tvrdili da ga ekablistava budunost, no njegova bolest sredila mu je cijeli ivot.

Upravo sam se uspravila i oi su mi zapele za crvenu kronju, usred zime usredgrada, kao tajanstvena baklja, i mislila sam kako sigurno nisam dobro ulaposljednje rijei i rekla sam, bolest? Kakva bolest?

I on je rekao, pomalo preplaen, cigareta mu je nestala u ustima, dim se mijeasa sivim usnicama, to, zar ti to nisu rekli? I ja sam rekla, a to to? Nemam pojma oemu govori, i on je apnuo, ao mi je, izgleda da sam pogrijeio.

A ja sam skoro vrisnula, reci mi, sad kad si ve poeo, nastavi, kakva bolest,tjelesna, duevna?

No on je ve ukljuio radio, bijesno traei stanicu, i lako klizei izlazom izgrada.

Barem mi reci je li to neto nasljedno, pokuala sam, a on je samo govorio, nebrini se, ne brini se, i na kraju je rekao, zaboravi sve to, samo sam se zafrkavao.

A ja sam prislonila elo na hladan prozor, i promatrala dugaku utu zmijurubnika ceste koja nas uporno slijedi. to bi to moglo biti, u nau kuu nikada nisudolazili lijenici, moda tu i tamo, ali nita posebno, nikada nije bio operiran, nabolnikom lijeenju, samo prehlade i angine kao i svi ostali, ak jedva da je bilo

lijekova u kui, pa to bi to onda moglo biti.I onda sam se sjetila onoga dana, tono na sredini prvoga ivota, kada je

poludjeli pas poderao mladune koje je tek omacila naa maka i pomislila sam da


27/161

neto nije u redu s mojim ocem. Oboavao je make, taj pas, no uvijek je pazio da imostavi neku naznaku, kako bi znale da je nekad bio netko i neto a sada vie nije, daba nije posve ispao iz igre, a onda je moj tata pronaao izgrizeno mae na kunimulaznim stubama, i sav je pocrvenio, nisam ga nikad vidjela takva, i uhvatio je maeza uho, izgleda da mu je uho ostalo, i odjurio s njime susjedima, vlasnicima psa, istavio ga na njihov kuhinjski stol, upravo su ruali i u kuhinji je oaravajuemirisalo jelo, ini mi se da ga je ak stavio na susjedov tanjur, izmeu odreska igraka, i zaplakao.

Trala sam za njim, okirana, slijedei krv i jauke, uvijek je bio tih i staloen,osobito se bojao to e drugi rei, uvijek je stiavao majku, koja je bila mnogoglasnija od njega, a sada odjednom potpun nemar za miljenje drugih ljudi. On aknije ni volio make, nikada ih nije gladio, i uvijek nas je samo tjerao da peremoruke, a sada ga cijelo susjedstvo gleda kako divlja zbog maia kojeg je dotad jedvaprimjeivao.

Oprezno sam trala za njim, skrivajui se iza grmlja, i vidjela sam ga kako izlazi,obavijen mirisima njihove kuhinje, mrav i poguren, naginje se prema drvetuakacije i povraa, povraa i rida.

Ni onda mu nisam prila. Bila sam na udan nain sretna to ga vidim da takoneskriveno pati, uvijek sam kod njega osjeala neku patnju, unutarnju i nejasnu ineobjanjivu, toliko skrovitu da ne postoji nain da joj se obrati, da mu se pomogne,a sada je odjednom sva ta bol vani, kao naopako odjeven kaput iz kojega viripodstava i avovi, odjednom je sve otkriveno na mrklom svjetlu zimskoga dana, i

vjerovala sam da u sada, nakon to je izalo, imati drugaijeg tatu, sretnog tatu, jerje itav obujam patnje koju je sadravao izaao i upio se u zemlju. ekala sam tamoda zavri i otetura kui, crven i smrdljiv, u iekivanju sam ga pratila itav dan, davidim to se promijenilo, no on je jedva izaao iz sobe, ak nije htio s nama veerati.Nou nisam mogla zaspati zbog njegovih jauka, sve vrijeme sluala sam kako jaue,kao da je on taj koji je progutao maia i sada on iz njega mjaue. Pred jutro sampoela sumnjati, gdje je on zapravo, izgrizeni mai? Je li ga ostavio tamo, nasusjedovu punom tanjuru, izmeu mesa i graka, ili ga je moda doista progutao ubunilu, upotpunjujui psee ludilo svojim, pa je zato i povraao tamo kraj drveta, iosjetila sam tako snano razoaranje da sam gotovo zaplakala, jer to tek roeno

mae bilo je moje, i u jednom mi se trenutku uinilo da se tata za mene bori, u momratu, i tek sam pred jutro shvatila da je to, izgleda, bio neki drugi rat, osobni i tajni,koji nikada nee izblijedjeli pred mojim oima.

Ujutro sam otila tamo, do goleme akacije, i puzala meu blatom i kamenjem,pokuavajui pronai ostatke maia koje je izbacila utroba moga oca. Zemlja je bilamekana, cijele je noi padala kia, i bilo je teko odrediti pravo mjesto, bilo jemnogo mekih grana, mokrih, koje su nalikovale na repove mnogih maia, iporedala sam ih u vrstu i pokuala ih sortirati, no uto je opet poeo snaan pljusak i

odjurila sam kui, i kad sam opet htjela izai, mama mi je poloila ruku na elo irekla da gorim, da joj od jutra ne izgledam dobro, i stavila me u krevet, koji se istogtrena ispunio bljuvotinom, i usred svega toga bila sam svjesna da ipak neu imatinovog tatu, da je cijela promjena donijela samo pogoranje.


28/161

Ima li to neke veze s makama, ta njegova bolest, upitala sam Arieja, i to mi jezvualo tako blesavo, to moje pitanje, a izgleda i njemu, jer je snano uhvatio volan,s istom neugodnom dominantnou kojom hvata i mene, i upitao je, koja bolest, ibilo mi je jasno da iz njega vie nita neu izvui.

O emu onda da razgovaram s njim? Trebala bih biti profinjena, zabavna,

privlana, a sve to elim jest spavati, teta to nisam tek autostoperica, onda bi sveto meu nama bilo mnogo jednostavnije, otvoreno i prirodno. A da se pretvaramkao da sam autostoperica, predlaem oklijevajui, i on se oduevljava idejom, akeli stati na tren da izaem kako bi me odmah zatim mogao pokupiti, nanajuvjerljiviji nain. Moramo se stvarno u to uvjeriti, kae dok izlazim iz auta, vidimga kako brzo vozi unatrag i zaustavlja se na oblinjoj benzinskoj postaji. Zato sadane bi proao ispred mene bez zaustavljanja? Kako malo povjerenja imam u njega.Uas mogu postati prava autostoperica, no nekog drugog ovjeka.

Gotovo sam se iznenadila kad je stao, ak uz irok osmijeh, koji je blistao kroz

oprani prozor. Otvorila sam vrata i on je rekao, vozim u Jafu, kamo ti ide?

Isto u Jafu, rekla sam i ula u izgorjeli otar miris u autu i pogledala vozaaispitivakim pogledom, sumnjiavim, pa svaka ovakva vonja moe biti i posljednja,i on je to osjetio i rekao, nemoj se nita bojati, nisam ja silovatelj.

A to onda jesi? upitala sam, moda mi se i sluajno pokae istina, a on sesmijao, putujui trgovac, to sam ti ja. Pogledala sam njegov tamni profil, i odjednommi je izgledao kao Indijac, tamne koe i srebrne kose i visokih linih kostiju, stariIndijac pun ivotne mudrosti, i zamislila sam ga s turbanom na glavi i nasmijala se,

Documents

Zeruya Shalev Ljubavni Zivot