EUROPA DANAS
Buonarroti: “Svaki komad kamena u sebi sadrži kip,
a kiparova je zadaća otkriti taj kip.”
Ekskluzivni intervju s Crijevićem!
Turska prijetnja: “Mi im nismo ništa krivi, neka odu i puste nas na miru.”
Kuga udara Firencu!
UREDNICA: MIRTA SABOL
Mračni je oblak nad nama. Smrt čuči iza svakog
ugla. Jesu li to četiri jahača apokalipse koji kasne ili
samo Božja volja? Što god da jest, uzrokovalo je
veliku kugu.
U mnogim gradovima, pa i
prekrasnom Dubrovniku, osnivaju
se karantene. Svi ljudi zaraženi
kugom stavljaju se u karantene i
ostavljaju da umru. Mnoge su
nesuglasice u vezi s tim. Njihovi
najmiliji protive se takvim
postupcima, a ostali gledaju
zaražene kao mrtvace koji će za
sobom u grob povesti još žrtava.
Kuga ne samo da ubija ljude diljem
Europe nego i stvara mnoge sukobe
i razdore među ljudima. Što smo
Bogu skrivili da nas tako kazni? Ne
znamo čime smo zaslužili tu nesreću. Kuga nije
nastala u Europi, došla je izvana. Europa kao da je
cijelo vrijeme bila okružena remenom smrti koji je
čekao da bude stegnut. Naša silna osvajanja na
istoku, križarski ratovi, jeftina trgovanja s Afrikom i
Azijom, sve to u našu korist kako bismo se uzdigli.
Dobro nam je išlo. Malo smo se i previše uzdigli
nad ostalim svijetom koji nam je i poslao tu
pošast. Moglo bi se reći da je to Božja kazna za
našu pohlepnost ili samo
najobičniji princip ravnoteže na
ovome svijetu. Kada se nešto
previsoko uzdigne, nisko pada.
Kuga je naš dvosjekli mač. Težili
smo bogatstvu, moći i kontroli
pa nas je s druge strane
posjekla kuga u vlastitim
redovima. Čini se da je zasjekla
malo prejako. Po proračunima
liječnika kuga je eliminirala
dvije trećine europskog
stanovništva. Je li blagostanje i
šačice bahatih, onih malo viših od
nas, zaista vrjednije od života toliko nevinih ljudi?
Da, nadmašili smo ostatak svijeta, sagradili smo
kulu koju Babilonci nisu uspjeli. Babilonska je kula
previsoka i lagani je povjetarac može srušiti.
Taknuli smo Boga za bradu i vjetar si je dao
zamah. Naš dvosjekli mač bio je malo preoštar na
jednome dijelu.
Liječili smo mnoge
bolesti, možemo i kugu.
Gradovi sakupljaju sve
više liječnika koji ju
pokušavaju izliječiti.
Prepoznatljivi su po
kostimima Charlesa de
l'Ormea. Nose crne
kapute s kapuljačom i
imaju maske vrana. U
„kljunu“ se nalazi
ljekovito bilje koje
sprječava zarazu. Za
sada nije izliječen ni
jedan pacijent, ali vrane
se ne predaju. Iako ne
uspijevau izliječiti kugu,
siju nadu među
zaraženima i barem
nešto opstaje u velikoj
pošasti. Ono što umire
posljednje. Nada.
Dvosjekli mač Europe M A L E V I J E S T I :
Osnovano Karlovo
sveuöilište u Pragu
Laura de Sade umire
od kuge
Dolazi do primirja
između Engleske i
Francuske
Papa brani Židove od
popularnog mišljenja
da su odgovorni za
kugu
Nada u vranama
Kostim liječnika kuge
Europa danas
Teško je naći osobu koja
nije vidjela kugu na djelu ili
bar čula o njoj. Mi iz
'Europa danas' ne znamo
je li kuga došla kao Božja
kazna ili kao rad zemaljskih
sila, ali možemo vas
obavijestiti o sadašnjoj
situaciji. Kuga je prije
mjesec dana stigla u
Firencu i u tom je vremenu
poharala velik dio
stanovnika i unijela strah u
živote zdravih. Danas nam
se za intervju pridružuje
hrabra djeva Pampinea, koja živi u Firenci unatoč
svemu.
Dobrodošla, Pampinea.
Hvala! Uzbuđena sam što sam tu.
Koliko dugo živite u Firenci?
Rodila sam se u Firenci i otada sam ovdje. To znači da
u Firenci živim već dvadeset i osam godina.
Lijepo! Recite nam nešto više o sebi. Kakav Vam je
bio život bio prije kuge?
Prije kuge živjela sam normalan život. Smatram da
sam vrlo spontana osoba - uživam iskoristiti
svaku priliku za avanturu i novo iskustvo.
Nažalost, u zadnje vrijeme ovdje se nema što
raditi osim moliti se Bogu da kuga što prije
prođe.
Možete li mi reći kako je kuga utjecala na
Vas i Vaš život?
Kuga je potpuno promijenila moj život,
nadam se da to razumijete. Još uvijek sam
ista osoba kao i prije kuge, ali mi je teže
pratiti društvena i moralna pravila kada svaki
dan ljudi oko mene umiru i dopuštaju si
griješiti protiv Boga. No, ponosim se svojim
postupcima - na pobožan način, dostojan gospe
poput mene, nosim se s teretom kuge.
Prekrasno rečeno. Za kraj, možete li nam reći kakvi
su Vam planovi za budućnost?
Iskreno, nemam pojma što ću. Imam imanje izvan
Firence koje bi trebalo biti sigurno od kuge. Mada bih
mogla sama otići, neću imati što tamo raditi. Ako se
prikaže prilika da povedem neke prijatelje sa sobom,
odmah ću biti spremna otići.
Dobar plan. Pampinea, hvala Vam puno na Vašem
interesantnom pogledu na situaciju. Mi iz Europe
Danas nadamo se da ćete i Vi i Vaši bližnji ostati
zdravi i preživjeti ovo strašno
stanje.
Kuga udara Firencu—Intervju s mladom djevom
Stanovnici Firence svakodnevno su suočeni sa strašnim
prizorima smrti i bolesti. Umjetnička ilustracija.
Europa danas
Izradili: Lovro Grgić i Karlo Štefić, 2. d
Do prije dvjestotinjak godina
Europljani su poznavali sa-
mo sjeverni dio Afrike i dio
Azije. Nakon križarskih rato-
va, koji su potaknuli Eu-
ropljane na putovanja i
upoznavanje novih krajeva,
nekoliko je pustolova zapo-
čelo putovanja prema
a z i j s k i m z e m l j a m a .
Najslavniji među njima bio
je Marko Polo, rođeni Korču-
lanin. Put ga je odveo u
Kinu, do dalekog Pekinga,
gdje je punih 17 godina
radio u službi velikog Kublaj-
kana. Nakon 24 godine
vratio se u Veneciju s
m n o g i m „ č u d e s i m a “
istočnoga svijeta.
Najveći val geografskih ot-
krića, koji je započeo prije
pedesetak godina i traje još
i danas, posljedica je
čovjekove znatiželje, ali i
potrebe pronalaska pomor-
skog puta prema Indiji. Iako
je ovo članak kojim želimo
barem malo skrenuti pozor-
nost s crnih dana osman-
lijske okupacije naših pro-
stora, ipak se moramo
dotaknuti i naših zlih okupa-
tora. Naime, nakon što su
Osmanlije 1453. prekinuli
kopnene putove prema Da-
lekom istoku, arapski trgovci
više nisu mogli dopremati
Europi toliko potrebnu svilu,
porculan i začine. Stoga se
europski čovjek odlučio
odvažiti na pomorska
putovanja.
koji je doplovio do krajnjeg
juga Afrike 1487. bio je Bar-
tholomeo Dias. Krajnju točku
do koje je Dias stigao portu-
galski kralj nazvao je Rt do-
bre nade, uvjeren da je ot-
kriven put za Indiju. Drugi
portugalski pomorac, Vasco
da Gama, oplovio je Rt dobre
nade i 1498. stigao do Cali-
cuta na jugozapadu Indije.
Uz obalu Afrike i Indije Portu-
galci osnivaju svoje kolonije,
naselja trgovaca.
Dok su Portugalci plovili na
istok, Španjolci su se otisnuli
na zapad.
Krajem 14. stoljeća Portugal
je stekao nezavisnost od
Španjolske. Portugalski kralj
Henrik zvan Pomorac
utemeljio je 1415. godine
prvu pomorsku školu i u njoj
okupio najbolje europske
pomorce i geografe. Portu-
galske pomorske ekspedicije
kretale su se uz zapadnu
obalu Afrike i otkrile da se
oplovljivanjem Afrike može
stići do Indije. Prvi pomorac
V E L I K A G E O G R A F S K A O T K R I Ć A
P O R T U G A L – D O M O V I N A P R V I H V E L I K I H P O M O R A C A N A Š E G D O B A
“Nakon što su
Osmanlije 1453.
prekinuli
kopnene putove
prema Dalekom
istoku, arapski
trgovci više nisu
mogli
dopremati
Europi toliko
potrebnu svilu,
porculan i
začine”
Pišu: Antonio Međurečan i Matej Resler
SAD JE SIGURNO – OKRUGLA JE!
Iz Španjolske nam stiže vijest da se 6. rujna brod Victoria, jedini od pet brodova koji su krenuli na put oko svijeta, sretno
vratio. Time je potvrđena teorija da je Zemlja okrugla, kao i Kolumbova ideja o zapadnom putu do Indije. Doznajemo i
da se Fernando Magellan, vođa ekspedicije oko svijeta, nažalost nije uspio vratiti.
Ovo putovanje oko svijeta vrhunac je dosadašnjih geografskih otkrića. U prijašnjim brojevima izvještavali smo o mnogi-
ma, a u ovom broju prisjetit ćemo se najvažnijih
U Z R O C I O T K R I Ć A
Marko Polo
Henrik Pomorac
nato. Nakon dvomjesečnog putovan-
ja Kolumbo je stigao do otoka ko-
jemu je nadjenuo ime San Salvador
(Sveti Spasitelj) uvjeren da je stigao
do Indije. Zbog toga je i do-
morodačko stanovništvo nazvao
Indijancima. Kristofor Kolumbo umro
je 1506. godine ne znajući da je ot-
krio novi kontinent.
Nešto kasnije drugi je talijanski po-
morac, Amerigo Vespucci, istražujući
ušće velike rijeke Amazone, otkrio da
zemlja u koju je stigao Kolumbo nije
Indija nego — ni više ni manje — novi
kontinent. Amerigu u čast, njemački
je kartograf Waldseemuller novom
kontinentu dao ime Amerika.
carstva amer ičkih do-
morodaca – Maja, Inka i Aste-
ka – posljednjih su godina
prolazila kroz razdoblja suko-
ba i polaganog propadanja.
Dolaskom konkvistadora za-
dan im je posljednji udarac.
Konkvistador Hernan Cortes
Posljednjih godina u Novi
svijet iz Španjolske dolaze
osvajači, konkvistadori, da bi
Novi svijet podčinili ili da bi
ga, potaknuti pričama o ve-
likom bogatstvu, opljačkali.
Postavlja se pitanje: „Koliko je
to ispravno i moralno?“ Velika
uništio je državu Asteka dok
je Francisco Pizarro na
najboljem putu da to učini s
Inkama. Novi su gospodari
osvojene zemlje pretvorili u
kolonije u službi španjolske
krune.
Magellanov prolaz. Potom je
uplovio u novi ocean koji je
tijekom cijelog putovanja bio
miran pa ga je nazvao Tihi
ocean. Nakon toga ekspedici-
ja dolazi do otoka Maktan
gdje se sukobljava s do-
morodcima. Na veliku žalost,
21. travnja 1521. u bitci,
zajedno s još trojicom subora-
ca, pogiba Fernando Magel-
lan. Njegovi su mornari nas-
tavili put i preko Rta dobre
nade i nakon tri godine
putovanja 6. rujna tekuće
1522. godine s brodom Victo-
ria doplovili u Španjolsku.
Malo-pomalo stigli smo i do
putovanja koje nas je ponu-
kalo na ovaj članak.
Portugalac Fernando Magel-
lan, u službi španjolskoga
kralja, 20. rujna 1519. godine
s pet je brodova krenuo ju-
gozapadnim putem preko
Atlantika s ciljem dolaska do
Indije. Plovio je uz obalu
Južne Amerike te otkrio prolaz
koji će, kako sada stvari stoje,
po njemu dobiti i ime –
O T K R I Ć E A M E R I K E
P O S L J E D I C E V E L I K I H G E O G R A F S K I H O T K R I Ć A
P R V O P U T O V A N J E O K O Z E M L J E
L i s t o p a d , 1 5 2 2 .
“U bitci s
domorodcima
21. travnja
1521. godine
pogiba
Fernando
Magellan”
Prihvativši mišljenje da je Zemlja
okrugla, talijanski pomorac Kristofor
Kolumbo bio je uvjeren da se na
istok može stići u smjeru zapada.
Svoj plan utemeljio je na procjeni
Paola Toscanellija da je udaljenost
do Indije samo 5600 kilometara
(kasnije će se ispostaviti da je procje-
na bila pogrešna). Portugal nije želio
financirati Kolumbovo putovanje te
se on okrenuo Španjolskoj gdje je,
zahvaljujući kraljici Isabelli, dobio
novčanu potporu. U kolovozu 1492. s
tri je broda krenuo na put u nepoz-Kolumbo na američkom tlu
F. Magellan
K A N I B A L I Z A M ? !
Članovi Magellanove posade koji su se sretno vratili u Španjolsku svjedoče o pojavi kanibala, ljudi
koji jedu druge ljude, na Dalekom istoku. Također, u spisima Ameriga Vespuccija, spominju se
„prašumski ljudi koji se hrane drugim ljudima“. Postoje li zaista kanibali? Jesu li nam prijetnja?
O toj temi moći ćete opširnije čitati u sljedećem broju.
H. Cortes
Uništio je državu
Asteka. Trenutačno
plovi uz zapadne
obale Amerike
Izradili: Antonio Međurečan i Matej Resler, 2. d
Nakon pristupanja Hrvat-
ske Habsburškoj Monarhiji
svjedoci smo mnogih pobu-
na i protesta. Naime, na
saboru u Cetingradu za kra-
lja Hrvatske izabran je Fer-
dinand Habsburški pod u-
vjetom da u Hrvatskoj drži
1000 konjanika i 200 pje-
šaka. Obećao je da će po-
slati vojsku u Hrvatsku da
brani Hrvatsku od Turaka!
Nezadovoljstvo je sve veće
jer ne izvršava svoja obeća-
nja. Njegov mandat curi, a
Turci su sve bliže.
Dosad smo vidjeli Turke
kako osvajaju dobar dio
Dalmacije i Bosne, a sada,
čini se, kreću u Slavoniju.
Tamo je bio i naš novinar
koji je razgovarao sa stano-
vnicima i uspio nam preni-
jeti stvarnu sliku rata.
Prisjetimo se prijašnjih do-
gađaja. Do sad su Turci uspje-
li okupirati veći dio hrvatskog
teritorija i nanijeti veliku šte-
tu.
Samo su se poneka mjesta
uspjela održati, a granica tre-
nutačno prolazi Klisom, Vele-
bitom, Krbavom, Kupom, Sa-
vom i Dunavom. Situacija je
prilično loša i većina stanovni-
ka u strahu je za vlastiti život.
“Napadi su nepredvidivi i pos-
taje nemoguće osigurati obra-
nu u tako kratkom vremenu”,
ispričao nam je stanovnik Kni-
na.
“Strah nas je i za našu djecu.
Mi im nismo ništa krivi, neka
odu do svog Beča i nas puste
na miru”, govori nam samoh-
rana majka troje djece čiji je
otac poginuo kad je branio
slavonske predjele.
Potresne priče, mnogobrojne
su i dok se mi još nismo opo-
ravili od posljednje bitke, Tur-
ci ponovno napadaju, a ovaj
put dolaze sve do Sigeta u ko-
je je poslan i naš predstavnik
N. Š. Zrinski.
Nismo mogli ni sanjati da će
Turci jednog dana doći ovako
daleko i uzrokovati ogromne
gubitke na području cijele
Habsburške Monarhije.
Dana 5. kolovoza započeli su
opsadu Sigeta, a naš novinar
ušao je u sam Siget kako bi
razgovarao s ljudima koji su se
“Mi im nismo ništa
krivi, neka odu i pu-
ste nas na miru.”
“Vi se svađajte, a mi ć emo
preuzeti teritorij”
N A Z I V P O S L O V A N J A
Turci pod Sigetom N. Š. Zrinski: “Ovo postaje neizdrživo.”
zatekli tamo. Razgovarao je i s
našim herojem Zrinskim koji
je uzeo obranu Sigeta u svoje
ruke.
“Postaje sve teže i teže, a glad
svakog dana uzima svoj da-
nak”, komentirao je Zrinski i
dodao: “Ne znam koliko ćemo
još dugo moći izdržati. Ako
uskoro ne pronađemo pamet-
no rješenje, morat ćemo na-
praviti proboj koliko god to
smrtonosno i ludo zvučalo.
“Zarobili su mi i sina, a sad
šalju pisma braniteljima da ne
gube uzalud glavu. Žele da im
predamo Siget pa će nas još i
nagraditi, ali ni jedan od nas
još nije ni pomislio na predaju
jer koliko god da nam nedos-
taju naše obitelji, čast i ljubav
prema domovini stavljamo na
prvo mjesto”, ispričao nam je
Zrinski i zamalo zaplakao.
“Ne previđa se skori kraj ovoj
bitci i ne zna se kako će završi-
ti. Stanovnici koji su ostali iz-
van kule bili su ubijeni ili su
uspjeli pobjeći, a Turci su pos-
tavili tabor ispred kule
daju stručnjaci.
Sve to došlo je svom kraju pa
su tako jučer, 7. rujna, Turci
zapalili Siget, a Nikola je sa
svojim braniteljima bio prisi-
ljen napraviti proboj.
“Najprije je pucao iz samokre-
sa, a zatim sjekao Turke sab-
ljom”, ispričao nam je jedan
od svjedoka tog povijesnog
događaja.
S i g e t — s t a n i c a d o B e č a
“Nisu imali izbora i njihova
će smrt uvijek biti zapamće-
na kao herojska smrt”, rekla
je Eva, žena Nikole Šubića
Zr inskog, pa dodala:
“Svjedoci govore da su ostali
branitelji stali uz njegovo tije-
lo kad je pao s konja, ali na-
silnici su bili toliko jaki da su
ih sve pobili i uzeli njegovo
tijelo. Sad je tko zna gdje, a
ja ga ne mogu dostojno ni
pokopati”, nije mogla suspre-
gnuti suze.
“Vjerojatno su uzeli tijelo za
trofej ili su ga poslali kao
upozorenje drugim narodima
koje žele pokoriti.”
Neslužbeno smo saznali da
mu je odsječena glava i po-
slana Sokolovićevu bratiću,
paši Mustafi, a daljnja joj se
sudbina ne zna.
Njegov život jedna je velika bitka puna pobjeda, a
ni ovo nije gubitak za njega jer je on moralni pobje-
dnik kojem ćemo jednog dana zahvaljivati na vlas-
titoj državi i svojim vladarima.
"Ja, Nikola knez Zrinski, obećavam najprije Bogu
velikomu, zatim njegovu veličanstvu, našemu sjaj-
nomu vladaru i našoj ubogoj domovini i va-
ma vitezovima da vas nikada neću ostaviti, nego
da ću s vama živjeti i umrijeti, dobro i zlo podnijeti.
Tako mi Bog pomogao!"
Zavjetovao se i tako je i bilo. Ni u jednom trenutku
nije napustio svoju vojsku niti je pomišljao na to.
Nadamo se da će se tijelo vratiti u Hrvatsku, a obi-
telji izražavamo iskrenu sućut.
Autorica: Elizabeta Forjan, 2. d
zatekli tamo. Razgovarao je i s
našim herojem Zrinskim koji
je uzeo obranu Sigeta u svoje
Postaje sve teže i teže, a glad
svakog dana uzima svoj da-
komentirao je Zrinski i
Ne znam koliko ćemo
još dugo moći izdržati. Ako
uskoro ne pronađemo pamet-
no rješenje, morat ćemo na-
praviti proboj koliko god to
smrtonosno i ludo zvučalo.”
Zarobili su mi i sina, a sad
šalju pisma braniteljima da ne
gube uzalud glavu. Žele da im
predamo Siget pa će nas još i
nagraditi, ali ni jedan od nas
još nije ni pomislio na predaju
jer koliko god da nam nedos-
taju naše obitelji, čast i ljubav
prema domovini stavljamo na
ispričao nam je
Zrinski i zamalo zaplakao.
Ne previđa se skori kraj ovoj
bitci i ne zna se kako će završi-
ti. Stanovnici koji su ostali iz-
van kule bili su ubijeni ili su
uspjeli pobjeći, a Turci su pos-
tavili tabor ispred kule” , do-
daju stručnjaci.
Sve to došlo je svom kraju pa
su tako jučer, 7. rujna, Turci
zapalili Siget, a Nikola je sa
svojim braniteljima bio prisi-
ljen napraviti proboj.
Najprije je pucao iz samokre-
sa, a zatim sjekao Turke sab-
ispričao nam je jedan
od svjedoka tog povijesnog
Moda je u naše doba svojevrsni statusni simbol
B ogati građani i ple-
mići nose skupocje-
ne, vezom ukrašene
svilene haljine, krz-
no i pojaseve. Žene, kao i muš-
karci, dnevne haljine nose preko
lanenih košulja. One su najčešće
jednodijelne ili se sastoje od
dvaju dijelova. Jednodijelna ha-
ljina dugačka je od ramena do
stopala. Gornji dio haljine nači-
njen je od tvrdog materijala i sli-
či na muške prsluke, a sredinom
15. stoljeća zamijenjen je korze-
tom. Dvodijelna haljina sastoji
se od pothaljine (lanene košulje
i suknje) i raskošne glavne halji-
ne. Pufnasta pothaljina
nije strogo skrivena i ona se može
vidjeti ispod glavne haljine u pre-
djelu rukava i oko vrata.
Tijekom godina, glavni elementi od-
jeće ostaju isti, a mijenjaju se samo
detalji poput oštrine kroja, visine
kragne, punoće materijala, ovisno o
željama i prohtjevima kraljeva i kra-
ljica koji diktiraju tempo promjena
u modi. Žene se različito odijevaju
tijekom renesansnog razdoblja, a
najčešće varira stil ovratnika. Sredi-
nom 15. stoljeća okovratnici su vi-
soki i zaobljeni. Krajem 15. stoljeća
taj se stil mijenja pa postaje mode-
ran duboki 'V' izrez koji otkriva
gornji dio lanene košulje.
Slojevita odjeća raskošnih materijala kao statusni simbol
Kosa je kod aristokratskih žena skupljena u
pozamašne punđe, ukrašene biserima, ukos-
nicama ili malim šeširima koji dodaju visinu
punđi. Te krune na glavama gospoja čest su
motiv petrarkističke lirike.
Renesansni muškarci najčešće nose slojevi-
tu odjeću koja se sastoji od svilene košulje,
prsluka (doublet), ogrtača, kratkih hlača i
čarapa.
5 najzanimljivijih modnih komada
Autorice: Isabela Pernjak i Lucija Brkić, 2. D
Što nije u redu s Botticellijem?
Pravog imena Alessandro di Mariano Fili-
pepi, rođen je 1. ožujka 1445. godine, a
umire 1498. U dječačkoj dobi njegov ga je
otac povezao s fra Filippom Lippijem,
predstavnikom firen-
tinskog slikarstva ra-
ne renesanse, koji je
onda radio na jednoj
od svojih freski. Fra
Filippo Lippi ostvario
je snažan utjecaj na
mladog Botticellija.
Kasnije, Botticelli je
postao pripravnik u
radionici Andree del
Verrocchija, kipara,
zlatara i slikara koji je
utjecao na mnoge
talijanske umjetnike.
Botticelli je u del
Verrocchijevoj radio-
nici radio i s Leonar-
dom da Vincijem.
Prvo priznanje za
svoje radove dobio
je u crkvi Ognisanti
za djelo „Sveti Augustin“. Godine 1470.
otvorio je svoju radionicu. Papa Siksto IV.
zove Botticellija 1481. u Rim da oslika Sik-
stinsku kapelu.
Ubrzo nakon povratka iz Rima Botticellija
na dvor zovu Mediciji, tadašnji vladari Re-
publike Firence, da dođe raditi za njih. Za
to vrijeme nastala su neka od najpoznati-
jih Botticellijevih djela
poput „Primavere“ i
„Rođenja Venere“.
Botticelli se ostavio sa-
kralnih motiva i slikao
je mitološke i alegorij-
ske prizore. U „Alegoriji
proljeća“ vladaju nes-
tvarni likovi i Botticelli
potpuno zanemaruje
anatomiju. Slikanje na
takav način prati ga ci-
jeli život, ali pri kraju
života vraća se sakral-
nim temama iz kojih
nastaju mnoga prikazi-
vanja Bogorodice.
Botticelli se užasavao
brakova i tvrdio je da
mu pomisao na brak
stvara noćne more. Na-
vodno je patio od jed-
nostrane ljubavi prema Simmoneti Ves-
pucci, udanoj plemkinji za koju se kaže da
je bila model za „Rođenje Venere“.
On je jedan od najpoznatijih slikara svih vremena. On je simbol rane renesanse. On je Fi-
rentinac koji je naslikao neka od najpoznatijih umjetničkih djela. On je Sandro Botticelli
Zašto se Vetranovićeva Euridika osvrnula??
Rodio se 1482. ili 1483 u obitelji dubrovačkog
trgovca Dominika Vetranovića s obiteljskim
nadimkom Čavčić.
Smatra se jednim od najplodnijih hrvatskih
pjesnika, koji je, zajedno s Držićem, obilježio
kraj srednjeg vijeka i početak i samu renesan-
su. Nakon priprema na Mljetu, ulazi u
red benediktinaca 1507. ili 1509. u samostanu
na Lokrumu i školuje se u Italiji u Monte Cassi-
nu. Godine 1549. u dobi od 67 godina, potpu-
no se povlači u osamu otočića Sv. Andrije s
Opće je poznato da se Orfej na putu iz podzemlja s Euridikom osvr-
nuo, ali Vetranović je taj osvrt dodijelio Euridiki i tako zbunio književ-
ne teoretičare
Postoje razne teorije
o tome zašto se to
dogodilo. Je li nam
Vetranović želio po-
slati neku poruku kad
je krivnju prebacio na
ženski lik ili je želio
reći nešto o sebi?
Dorian Piskor, 2. d
Adrian Goršeta, 2. d
kojeg će se preseliti tek na kraju života na ne
mnogo manje izoliranu Višnjicu i u njezin sv.
Jakov gdje je i preminuo 1576. godine u dubo-
koj starosti. Vetranović je bio buntovan bene-
diktinac, u smislu da je bio originalan i da je
odudarao od ustaljenog. Mladenaštvo mu kra-
se, kao i većini umjetnika, ljubavne teme. U
srednjim, razumnim godinama posvećuje se
vjerskoj, moralnoj i društvenoj tematici, a znao
je i nabaciti oštru kritiku.
Shvativši da mu život odmiče, baca se na mito-
loške teme i u zanosu starosti, koliko god da je
ona zanosna, stvara najveća svoja djela.
Leonardo da Vinci
Leonardo je rođen 15. travnja 1452. u malenom
gradiću Vinci blizu Firence u Toskani. Bio je sin
bogatoga firentinskog bilježnika i seljačke žene.
Sredinom 15. stoljeća obitelj se preselila u Firen-
cu, u najvažnije intelektualno i umjetničko središ-
te Italije, gdje je Leonardo učio kod najboljih uči-
telja u gradu, pa tako i kod vodećeg firentinskog
slikara i kipara toga vremena Andree del Ver-
rocchija.
Leonardo je bio talijanski slikar, arhitekt, izumi-
telj, glazbenik, kipar, mislilac, matematičar i inže-
njer.
Ukratko - najveći genij renesanse. Čovjek koji u-
tjelovljuje renesansni ideal svestrana čovjeka -
višestruko nadarena čovjeka neutažive znatiželje i
žudnje za novim spoznajama.
Osim u umjetnosti, dao je doprinose anatomiji,
botanici, geologiji, matematici, optici, mehanici,
astronomiji, hidraulici, niskogradnji, tehnici, proi-
zvodnji oružja i urbanistici.
"Iako je čovjek sa svojim duhovnim sposobnostima otkrio velik broj pronalazaka ... nikad
neće otkriti pronalazak koji može nadmašiti prirodu po ljepoti, jednostavnosti i neposred-
nosti, u čijem stvaranju ne nedostaje ništa i ništa nije prekomjerno. "
Ilan Šepec, Bruno Polančec (2. d)
Kao znanstvenik Leonardo se uzdizao
iznad svih svojih suvremenika. Njego-
ve znanstvene teorije, kao i njegove
umjetničke inovacije, bile su bazirane
na pažljivom promatranju i preciz-
nom dokumentiranju. Shvaćao je bo-
lje nego bilo tko u njegovu ili sljede-
ćem stoljeću, važnost preciznog znan-
stvenog opažanja.
Michelangelo Buonarroti rođen je 6.
ožujka 1475. u firentinskoj obitelji kao
drugi sin osiromašenog plemića, gra-
donačelnika Capresea u Toskani. Tos-
kanu napušta još kao dijete i odrasta
u Firenci gdje je atelje braće Ghirlan-
dio imao velik utjecaj na njega. Usko-
ro je počeo pohađati školu Lorenca
de Medicija gdje je stvarao djela koji-
Michelangelo Buonarroti
ma se nadmetao s antičkima. Bio je opsjednut
ljudskim tijelom i prezentirao je sliku čovjeka kao
heroja. Buonarroti, najvažniji i najsvestraniji um-
jetnik svih vremena, ideal je mnogih generacija
umjetnika. Bio je slikar, kipar, arhitekt i pjesnik.
U svojim je djelima izražavao svoja filozofska i eti-
čka stajališta. Njegova umjetnost bila je dramati-
čna, napeta i snažna. Njegovo najpoznatije djelo i
završni izraz naturalizma 15. stoljeća - David, sma-
tra se remek-djelom renesansnoga kiparstva i u-
tjelovljenje je cjelokupne Michelangelove umjet-
nosti.
Drugo veliko kiparsko djelo mu je bila Pietà na ko-
joj se prvi put potpisao. Tu su i freska Stvaranje
Adama u Sikstinskoj kapeli, kupola bazilike sv. Pet-
ra, a preuređenje trga na vrhu brežuljka Campio-
doglija najveći je posao njegova života.
“Svaki komad kamena u sebi sadrži kip, a kiparova je zadaća otkriti taj kip.”
“Pravo umjetničko djelo, nije ništa drugo doli sjenka božanskog savršenstva.”
Ilan Šepec, Bruno Polančec (2. d)
Leonardo da Vinci (1452.—1519.)
Talijanski slikar, arhitekt, izumitelj, glazbenik, kipar, mislilac, matematičar i inženjer.
Osim umjetnosti, dao je doprinose anatomiji, botanici, geologiji, matematici, optici,
mehanici, astronomiji, hidraulici, niskogradnji, tehnici proizvodnje oružja i urbani-
zmu.
Sv. Ana s Madonom, Kristom i janjetom
(1510.)
Za razliku od srednjovjekovnih slikara,
renesansni umjetnici naglašavaju ljepo-
tu ljudskog tijela bez obzira slikaju li
religiozne ili svjetovne teme. Bogorodi-
ca se više ne krije iza idealiziranog lika
naivnog djeteta, nego je prikazuju kao
lijepu mladu ženu. Iako najpoznatiji kao
slikar, Leonardo da Vinci, genij nad
genijima, ostavio je iza sebe relativno
malen broj slika, ali zato zasigurno
najpoznatiju sliku svih vremena—Mona
Lisu.
Uomo Vitruviano, Homo ad circulum
(Čovjek u krugu)
Crteži anatomije i proporcija ljudskog
tijela pokazuju koliko je Leonardo bio
ispred svog vremena.
Tijekom renesanse Firencom je vladala obitelj Medici,
klan velikih poklonika i mecena umjetnosti. Živjeli su
kraljevskim životom te su okupljali i financirali mnoge
slikare, kipare , arhitekte i glazbenike od kojih su naruči-
vali umjetnička djela blistavih boja, želeći pokazati svu
raskoš grada i svoje vlasti. U 15. stoljeću Firenca je jed-
no od najvažnijih središta nove europske umjetnosti.
Santa Maria del Fiore, katedrala u Firenci
Filippo Brundelleschi, prvi pravi renesansni graditelj,
izgradio je kupolu katedrale, simbol renesanse u
Firenci (1420.—1436.).
Piero della Francesca (1415.—1492.): Isusovo rođe-
nje (1475.?), detalj slike
Sandro Boticelli (1445.—1510.): Rođenje
Venere (1485.)
Ranorenesansni umjetnik iz Firence, primje-
njuje perspektivu s geometrijskom točnošću. U
prvome planu njegovih slika uvijek su ljudi u
nekoj djelatnosti. Teme su iz klasične mitologi-
je ili kršćanske tradicije, a likovi odražavaju
njegovo vrijeme. Biblijski motiv slikar je upot-
punio skupinom anđela pjevača, koji sviraju
lutnje.
Boticellijevo Rođenje Venere jedna je od
najpoznatijih renesansnih slika i izvrstan pri-
mjer sklonosti renesansnih umjetnika antič-
kim motivima.
Firenca – žarište renesanse
umjetnosti
Michelangelo Bounarottti: Pieta
(1500.)
Michelangelo je prvi put pozvan u Rim
1496. godine kada je isklesao poznatu
skulpturu Pieta u bazilici sv. Petra u Ri-
mu. Vrlo uvjerljiva i emocionalno snaž-
na, Pieta je isklesana u mramoru. Ističe
se mladenački svjež lik Marije i raskošni
nabori njezine haljine.
U razdoblju visoke renesanse (1500.—1530.) središtem umjetnosti postaje Rim. U Rim dolaze tri naj-
veća renesansna umjetnika: Leonardo da Vinci (1452.—1519.), Michelangelo Bounarroti (1475.—
1564.), i Rafaello Santi (1483.—1520.). Pape su ih pozivali i od njih naručivali veličanstvena djela s pod-
ručja slikarstva, arhitekture i kiparstva. Najbolji su trajni svjedoci tog vremena Sikstinska kapela i bazili-
ka sv. Petra u Rimu.
Rafaelo Santi: Atenska škola
Najpoznatija freska Rafaela Santija nalazi se u privatnim papin-
skim odajama u Vatikanu. Prikazuje velike mislioce stare Grčke. U
središtu na vrhu stuba stoje Platon (u bradatom, sijedom liku krije
se lice Leonarda da Vincija) i Aristotel. Okruženi su poznatim filo-
zofima i znanstvenicima, poput matematičara Euklida, astronoma
Ptolomeja i drugih.
Morena Mikulec, 2. d
Oni znaju što vrijedi
Rim: Pape, mecene crkvene umjetnosti
“Kada dotaknete
vodu u rijeci, ono
što ste dotakli je
zadnje od onoga
što je prošlo i prvo
od onoga što će
doći. Tako je i sa
sadašnjosti. “
Da Vinci
Kratko o Leonardu
Leonardo da Vinci, umjetnik,
istraživač i pronalazač, rođen je
15. travnja 1452. godine u Vinci-
ju kod Firence kao nezakoniti sin
bilježnika Ser Piera i seljačke
djevojke Caterine. Naukovao je
u radionici Andree del Ver-
rocchija (o. 1435. – 1488.) u Fi-
renci. U firentinski slikarski ceh
primljen je 1472. Sve znanje ko-
je nadilazi osnovne računske
operacije, čitanje i pisanje Leo-
nardo je stjecao sam. Njegov
najveći učitelj bilo je iskustvo.
Potvrđena mu je nadnaravna
sposobnost reagiranja oka, film-
ska točnost i mjesečarski osjećaj
za dramatične trenutke života i
prirode. Bio je angažiran kao
inženjer na dvoru milanskoga
vojvode Ludovica Sforze, kasnije
je bio inženjer i tehnički ratni
savjetnik u vojsci Cesarea Borgi-
je. U području primijenjene me-
hanike smatrao se prethodni-
kom znanosti o strojevima. Uz
naprave za letenje koje nikada
nisu ispunile njegov san o lete-
nju, izumio je stroj za izradu tje-
stenine, ronilačko zvono, sisalj-
ke na tlak, dizalice, tokarski
stroj, vijke, ratne strojeve, pado-
bran, stroj za automatsko pre-
denje.
Stvaralaštvo
Posljednja večera
Sliku je naručio Vojvoda od Mila-
na za blagovaonicu u samostanu
Santa Maria delle Grazie u Mila-
nu. Sliku karakterizira savršen
raspored i geometrijska propor-
cija likova apostola i Isusa Krista.
Uz sliku je vezana misterija da
Vincijeva koda – spekulacija da
je osoba s desna Kristu Marija
Magdalena, Isusova žena.
Mona Lisa
Postavila je nova mjerila u umje-
tnosti portreta. Sliku je naručio
firentinski trgovac Francesco del
Gioconda, a prikazuje njegovu
ženu La Giocondu. To je fasci-
nantno djelo sa najslavnijim os-
mijehom na svijetu. Sliku nikada
nije predao naručitelju, već ju je
zadržao za sebe, a kratko pred
smrt i prodao kralju Franji I. Sli-
ka je renovirana i može se vidje-
ti u samostanu Santa Maria del-
le Grazie u Milanu.
Vitruvijev čovjek
Izveden je tušem i perom na pa-
piru, a prikazuje figuru muškarca
u dva položaja koji se preklapaju
(s raširenim rukama te raširenim
rukama i nogama), dok su oko
njih opisani kružnica i kvadrat.
Čuva se u Galleriji dell' Accade-
mia u Veneciji.
Izumi
Čovjekov let bio je problem na
kojem je Leonardo radio inten-
zivno punih 25 godina. Jedan
od njegovih izuma je padobran
piramidalnog oblika.
Padobran se potvrdio u praksi.
Međutim svi njegovi izumili nisu
bili jednako uspješni. Nije uspio
otkriti tajnu pogonske snage pri
letu, tako da su njegova promat-
ranja i njegova raznolika nastoja-
nja u proučavanju ptičjeg leta
ostala bez učinka. Većina njego-
vih nacrta bavi se izumima o letu
s pomičnim krilima, u kojima čo-
vjek, koji leži na jednoj dasci ok-
renut licem prema dolje, treba
pomicati krila. Izum propelera
u obliku vijka budi još i danas u
inženjerima zračnog prijevoza
velik interes. Njegov dizajn smat-
ra se pretečom helikoptera.
Znanstveni i teorij-
ski projekti
Kao znanstvenik Leonardo se
uzdizao iznad svih svojih su-
vremenika. Njegove teorije
sačuvane su u mnogim biljež-
nicama. Leonardo je preduhit-
rio mnoge znanstvenike svojim
meteorološkim i geološkim
istraživanjima, razjasnio je u-
tjecaj Mjeseca na plimu, pret-
postavio je moderno shvaća-
nje formiranja kontinenata te
je istraživao podrijetlo fosilizi-
ranih ljuštura. Bio je među pr-
vim znanstvenicima koji su po-
stavili znanosti o hidraulici i
vjerojatno je izumio hidrome-
tar. Njegova shema za gradnju
kanala riječnih sustava još i
danas ima praktičnu vrijed-
nost. Projektirao je velik broj
genijalno osmišljenih strojeva,
od kojih su mnogi bili potenci-
jalno upotrebljivi, među njima
i ronilačko odijelo.
Zaključak
Leonardu su često predbacivali
da premalo radi, da je neposto-
jan i da mnogo toga ostavlja ne-
završenim. To je bilo posljedica
goleme pokretljivosti velikoga
duha koji je stalno bio zaokup-
ljen nečim novim. Za Leonarda
da Vincija nema kraja. Život je
proces, smatrao je umjetnik –
istraživač. Bio je univerzalni ge-
nij čiji će izumi u svim vremeni-
ma zaokupljati ljudski mozak.
“Željezo hrđa ukoliko
se ne koristi. Voda
gubi svoju čistoću
ukoliko miruje. Na isti
se način neaktivnost
očituje na ljudskom
umu. “
Da Vinci
Izradili: Luka Rajn i Marko Lončar, 2. d
Marko Marulić Splićanin
Naš poznati
Splićanin Marko Ma-
rulić, ili Marcus Ma-
rulus, svojim djeli-
ma ne prestaje zani-
mati europsku čita-
teljsku publiku! Zah-
valjujući svome knji-
ževnom radu, Marulić
postaje središnja oso-
bnost splitskoga hu-
manističkoga kru-
ga. Književna djela
piše na hrvatskom,
latinskom te svoje
umijeće prikazuje i
na talijanskom jezi-
ku (tri pisma i dva
soneta). Njegova
djela tematski su
okrenuta kr-
šćanskom životu,
moralno-teološkim i
kulturnopovijesnim
raspravama, piše
propovijedi, dijaloge,
pisma, epove, poe-
me i kraće pjesme.
20. lipnja 1500. – dovršava
Od naslidovan'ja Isukarstova
(hrvatski prijevod djela De
imitatione Christi Tome Kem-
penskoga).
1464. – Marulić piše najraniji
sastavak koji se može točno
datirati pod nazivom Epitaphi-
um Georgiji et Perinae
1499. – završava De institutio-
ne de bene vivendi per exem-
pla sanctorum, tj. Upućivanje u
čestit život po primjerima sve-
taca.
M a r u l i ć s v o j i m d j e l i m a n e p r e s t a j e z a n i m a t i e u r o p s k u
č i t a t e l j s k u p u b l i k u
P o t a k n u t l e k t i r o m p i š e n i z d i s t i h a o m i t s k i m l i k o v i m a
H u m a n i s t i č k a š i r i n a i n t e r e s a
Maruliću nije do-
voljno samo to,
već se pokazuje
vještim i u tradiciji
renesanse sposo-
bnosti sinteze hr-
vatske, latinske i
talijanske književ-
nosti.
U njegovim djelima
prepoznajemo tipičnu
humanističku širinu
interesa (književnost,
povijest, politika, ar-
heologija, slikarstvo).
M. Marulić
književna djela
piše na
hrvatskom,
latinskom te
svoje umijeće
iskazuje i na
talijanskom
jeziku
S t r a n i c a 1 8
D e i n s t i t u t i o
n e b e n e v i v e n d i
p e r e x e m p l a
s a n c t o r um
M a r k o M a r u l i ć
Svoj opus, Marulić započinje još u srednjoškolskim danima. Potak-
nut lektirom, Ovidijevim Metamorfozama, piše niz distiha o mitskim
likovima.
19. srpnja 1501.
Pismo splitskom ka-
noniku i prijatelju
Jerolimu Ćipiku, s
prevažnom
zabilješkom o Juditi:
"Izradio sam jedno
djelce u stihu na
našem materinskom
jeziku, u rimama,
podijeljeno u šest
knjiga, koje sadrži
pripovijest o Juditi i
Holofernu (...).
Sastavljeno je na
pjesnički način,
dođite i pogledajte
ga, reći ćete kako i
slavenski jezik ima
svojeg Dantea."
te humanist eu-
ropskog formata.
Ostavio je opsežan i
raznovrstan opus,
koji se odlikuje
vrsnom književnom
stilizacijom, sposob-
nošću variranja i
prilagodbe raznov-
Marko Marulić po
općem je sudu
najvažniji hrvatski
pisac 15. i 16. st.,
nacionalni klasik, tvo-
rac prvog epa na
hrvatskom jeziku,
ujedno i klasik
kršćanske književnosti
rsnoj čitateljskoj publi-
ci. I u stihu i u prozi
stvorio je djela bespri-
jekorne vrijednosti i
prvorazredna značen-
ja za nacionalnu kul-
turu.
M j e s t o u h r v a t s k o j i e u r o p s k o j k n j i ž e v n o s t i
M a r u l i ć – t v o r a c t e r m i n a p s i h o l o g i j a
1510. — 1517.
Radi na latinskom
epu Davidias
(Davidijada). Negdje
u tom razdoblju nas-
taje i njegov
spis Psichiologia de
ratione animae hu-
manae (Psihologija, o
naravi ljudske
duše). U tom naslovu
prvi se put u povijesti
rabi riječ "psihologija",
pa se Marulić danas
smatra njezinim
tvorcem.
Biste li vjerovali ka-
da bismo vam odali
tajnu da je Marulić
danas smatran tvor-
cem termina psiho-
logija? Ne? Povijes-
ni izvori ne dijele is-
to mišljenje poput
vas, dragi čitatelji!
“(...) dođite i
pogledajte ga,
reći ćete kako
i slavenski
jezik ima
svojeg
Dantea."
S t r a n i c a 1 9
M a r u l i ć n e s i l a z i s l j e s t v i c a n a j p r o d a v a n i j i h
Marulićeva Judita
Marko Marulić– otac hrvatske
književnosti
Naš svestrani Marulić prevodi s talijanskog na latinski i posljednju
kanconu nenadmašiva Petrarcina Kanconijera – Ad Virginim beatam.
Stela Treščec i Kaltrina Stajku, 2. d
M a r u l i ć — h r v a t s k i D a n t e
CRIJEVIĆ OVJENČAN PJESNIČKIM LOVOROM
S ponosom objavljujemo da smo mi prve hrvatske no-
vine koje su odradile intervju s prvim hrvatskim pjesni-
kom koji je ovjenčan pjesničkim lovorom 1484. godine.
Sigurno već znate o kome je riječ… Predstavljamo gla-
sovitog Iliju Crijevića koji je za svoje Elegije Flaviji dobio
status „poeta laureatus“.
„Dobar dan! Na početku Vam želimo čestitati na postignutom uspjehu s tek 21
godinom i zahvaliti što ste odvojili svoje dragocjeno vrijeme na naš intervju. Poča-
šćene smo što smo baš mi dobile zadatak da Vas intervjuiramo.
CRIJEVIĆ: „Dobar dan! Zahvaljujem na ovoj dobrodošlici i željno iščekujem vaša pita-
nja.“
„Možete li nam se ukratko predstaviti? Gdje ste se i kada rodili?“
CRIJEVIĆ: „Rođen sam 1463. godine u Dubrovniku.“
„Gdje ste se i kako školovali? Tko Vas je poticao u obrazovanju?“
CRIJEVIĆ: „Ispočetka sam se školovao u rodnome Dubrovniku, a zatim me je očev ro-
đak Stjepan Džamanjić kao trinaestogodišnjaka od-
veo na studij u Rim. Poslije sam bio prebačen u Fer-
raru. Na moj je rad podosta utjecao Pomponije Let
(Iulius Pomponius Laetus), osnivač Akademije na
Kvirinalu.“
„Koga ste voljeli ili volite proučavati, a o kome
volite pisati? Tko vam je uzor?“
CRIJEVIĆ: „Oduvijek sam volio proučavati Plauta, a
pisati o Vergiliju. Glavni uzor mi je Katul.“
„Budući da ste ovjenčani lovorovim vijencem,
morali ste latinizirati svoje ime… Kako ono sada gla-
si?“
CRIJEVIĆ: „Aelius Lampridius Cervinus.“
„Slovite za tankoćutnog lirika. Čime su inspirirani
Vaši stihovi?“
CRIJEVIĆ: „Najčešće su to pjesme erotskog sadržaja. In-
spirirane su, naravno, najsnažnijim i najvećim osjeća-
jem—ljubavlju.“
„Možete li nam, za kraj, reći je li Vaša ljubav upuće-
na stvarnoj osobi Flaviji ili je Flavija lik izmišljen sa-
mo za potrebe pisanja?“
CRIJEVIĆ: „Moja je jedina i iskrena ljubav Flavija. Flavija
je stvaran lik i u zbilji, i nije me sram u javnosti iskazivati
ljubav prema njoj. Ta ista ljubav potaknula me da napi-
šem ovo djelo bez kojeg danas ne bih bio gdje jesam.“
Bio je ovo kratak intervju s legendarnim Ilijom Crijevićem i u nastavku možete pročitati ne-
koliko stihova iz njegove, već spomenute, Elegije Flaviji. Slijedi tekst na latinskom, a zatim i
prijevod na hrvatski radi lakšeg razumijevanja ovog remek-djela:
Izradile: Tena Cmrk i Ivona Matovina, 2. d
„Quid tibi vis blando, pulcherrima Flavia, vultu,
Quid tibi cum Musis, ambitiosa, meis?“
„Što želiš, Flavijo lijepa, tim ugodnim licem,
što će tebi, častohlepnice, moje Muze?“
„Exarsi, inque meo vivaces sanguine flammas
Ignis inextincti ventilat acer amor.“
„Izgorjeh, i živo plamenje vatre neugasive
u krvi mojoj potiče ljuta ljubav.“
Nikola Nalješković, Dub-
rovčanin, rođen je 1500.
godine, hrvatski je pjesnik,
dramatičar i—najvažnije
od svega—znanstvenik za
kojeg vrlo vjerojatno nika-
da niste čuli! Za života je
smatran velikim pjesni-
kom i vrlo učenom oso-
bom. Iako je bio suvreme-
nik Marina Držića te pisao
komedije prije njega, nje-
gov je književni i znanstve-
ni opus nekako potisnut te
se o njemu vrlo malo čuje.
Djetinjstvo mu nije bilo
kakvo bi baš svatko pože-
lio, ali unatoč tome uspio je
u životu ostvariti dobru reputaciju. Rodi-
telji su mu umrli kada je bio mlad, a kako
je bio najstariji od svoje braće, morao se
brinuti za njih. Novac je zarađivao baveći
se trgovinom, no kako mu to nije pošlo za
rukom, iskoristio je svoje vještine u mate-
matici te se bavio mjerenjima i bio gradski
pisar (vjerojatno nekim mjerenjima koja
Crtež Dubrovnika u 15. stoljeću
su bila potrebna ljudima
u svakodnevnom životu,
a znamo da nisu baš svi
bili obrazovani pa je tako
zarađivao). Kasnije, kada
su se braća osamostalila,
počeo se baviti onime u
čemu je najviše uživao—
književnošću i znanošću.
Nalješković je autor veli-
koga broja osmeračkih i
dvanaesteračkih epistola
(čak 37 njih), upućenih
prijateljima i književnici-
ma od Zadra do Dubrov-
nika. Pojedine poslanice
imaju iznimnu književno-
povijesnu vrijednost kao
jedini izvor i svjedočanstvo
o nekim, danas nepoznatim, književnim
ličnostima onoga doba! Njegove nadgrob-
nice i duhovno-religiozna lirika (pisana
vjerojatno u autorovim zrelijim godina-
ma), promotreni na podlozi autorove ko-
mediografske i znanstvene djelatnosti,
svjedoče o velikoj stvaralačkoj snazi te
spisateljskoj kompetenciji toga renesan-
snog autora.
Osim za istraživanje hrvatske kulturne po-
vijesti, Nalješkovićeve poslanice (napisane
dvostruko rimovanim dvanaestercima ili u
osmeračkim katrenima), često prožete
osjećajem boli, čežnjom za mirom i slobo-
dom te hrvatskim domoljubljem (uvijek u
pohvalnom tonu), imaju znatnu pjesničku
vrijednost.
Nikola Nalješković
Godine 1579. napisao je Dialogo spora la sfera del mondo
za papu Grgura XIII. To je matematička rasprava o reformi
kalendara (ideja o rješenju problema prijestupnog dana)
koju ga je sam papa zatražio da napiše! To nam govori o
njegovoj važnoj povijesnoj ulozi. Bio je vrlo svestran te se
pored astronomije bavio i lirikom. Napisao je tipični petrar-
kistički kanconijer ljubavnih pjesama pod naslovom Pjesni
ljuvene. Također je pisao maskerate (karnevalske popjevke)
koje odskaču od svog žanra zbog svog lascivnog i erotizira-
nog sardžaja. Njegove prve četiri "komedije" (pisane u sti-
hu) mogle bi se žanrovski odrediti kao pastoralne drame,
tipični renesansni izvedbeni oblici alegorijsko-mitološkoga
sadržaja, u duhu klasične ekloge (tema pastirskog života), s
posve jednostavnom strukturom zapleta. Druge dvije
"komedije" ulaze u žanrovski okvir farse i prvi su pokušaji
toga žanra u Hrvatskoj. Dialogo spora la sfera del
mondo
Možda se pitate jesu li dva veličanstvena komediografa
bila u dobrim odnosima. Marin Držić i Nalješković živjeli
su u isto vrijeme u istom gradu, ali nisu razmjenjivali po-
slanice, što je donekle neobično jer je Nalješković bio pri-
jateljski povezan s Držićevim bratom Vlahom, kojega hva-
li u djelu Dialogo sopra la sfera del mondo, a Nalješković-
eva supruga Nika bila je sestra supruge Držićeva brata
Vicka, Jele. Zapaženo je da Nalješković i Držić nisu bili po-
etički bliski. Vidimo da su bili itekako povezani
(obiteljima), no možemo reći da nisu bili baš u najboljim
odnosima (vjerojatno zbog konkurencije) te bi postig-
nuće jednog potaknulo drugog na još veću predanost ra-
du.
Marin Držić Vidra i Nalješković
Izradili: Bernard Crnković i Tomislav Ogrinec, 2. d
Ovaj se rječnik može
smatrati pravim počet-
kom hrvatske leksikogra-
fije. Pet jezika koji se u
naslovu spominju kao
najplemenitiji jezici su
latinski, talijanski, nje-
mački, hrvatski i mađar-
ski.
Knjiga je mali kvart-
format, ima 6 predgo-
vornih stranica i 128
stranica rječnika. Hrvat-
skih riječi ima oko 3800.
Na posljednjih šest stra-
nica donosi na pet jezika
tekstove deset Božjih
zapovijedi, Vjerovanja, Očenaša i Zdravo Mari-
je.
Klasificirane po značenjskim skupinama, hrvat-
ske se riječi vežu za pojmove
religije, crkvene hijerarhije,
pomorstva, za život u gradskoj
sredini, poljoprivredu, stočar-
stvo.
U rječniku nalazimo i prijedlog
reforme latinice. Cilj mu je bio
ustanoviti grafijski nacrt koji
omogućuje jasan i jednozna-
čan izgovor, odnosno ukloniti
iz hrvatske latinice sve grafij-
sko-pravopisne nedosljednos-
ti i dvomislenosti.
Najozbiljnijim nedostatkom
smatra se to što riječi nisu
leksikografski obrađene, nego
su nanizane u temeljnim oblicima, i to u svim
jezicima ovoga rječnika.
F a u s t V r a n č i ć I z u m i i d j e l a
Faust Vrančić rođen 1551. u
Šibeniku, hrvatski je polihistor,
jezikoslovac, izumitelj, diplomat,
inženjer, svećenik i biskup.
Njegova će se djela stoljećima
spominjati i cijeniti te ćemo vam
kratko predstaviti neka od njih.
RJEČNIK PET NAPLEMENITIJIH EUROPSKIH JEZIKA
(Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum,
latinae, italicae, germanicae, dalmaticae et ungaricae)
NOVE NAPRAVE IZUM PADOBRANA
Novo djelo iznimno je vrijedno tehničko djelo s
49 slika, u kojem je na pet jezika opisano 56
različitih naprava, pronalazaka, uređaja i kons-
trukcija. Među značajnije opise iz spomenuto-
ga djela spadaju viseći most i leteći čovjek,
prikaz padobranca.
U ovome djelu Vrančić prilaže hagiografske životopise opatica šibenskoga samostana sv. Salvatora,
prvenstveno svetica osobito štovanih u hrvatskim krajevima uz jadransku obalu.
Ž I V O T N I K O L I K O I Z A B R A N I H
Padobran je od svih Vrančićevih izuma najpoz-
natiji, izum koji je sam isprobao u Veneciji.
Leonardo da Vinci imao je sličnu zamisao rani-
je, ali je on nacrtao tek grubu skicu padobrana,
piramidalnog oblika, dok je Vrančićev padob-
ran bio pravokutnog oblika, kakvi su padobrani
i danas.
JESTE LI ZNALI…
… da je Vrančić bio kancelar kralja Rudolfa za
Ugarsku i Transilvaniju?
… da se Vrančićeva knjiga često pripisuje Leo-
nardu da Vinciju?
… da se svjednočanstvo o Vrančićevu skoku
nalazi u knjizi koju je napisao engleski biskup
John Willkins?
JOŠ NEKI VRAN-
ČIĆEVI IZUMI:
mlin koji pokreću mor-
ske struje,
žičara,
nova konstrukcija me-
talnih mostova
Autorice: Lorena Lončarić i Mirta Sabol, 2. d
Prvi hrvatski tiskani rječnik objavljen je
u Veneciji 1595. godine. Sadrži oko
4000 hrvatskih riječi uglavnom iz
čakavskoga narječja, ali se pojavljuju i
riječi iz štokavskoga i kajkavskoga nar-
ječja. Autor mu je veliki Faust Vran-
čić*. On ga je uvrstio
među pet najznačaj-
nijih jezika ondašnje
Europe. Knjiga ima
šest predgovornih
stranica i 128 stranica
rječnika. Na posljed-
njih šest stranica na-
laze se na pet jezika
tekstovi Deset Božjih
zapovijedi, Vjerova-
nja, Očenaša i Zdravo
Marije. Taj se rječnik
može smatrati pravim
početkom hrvatske
leksikografije. Nar-
ječna podloga rječni-
ka je čakavska s ikavskom zamjenom
jata, na koju se nadovezuju elementi
štokavskoga. Izrazitije je unošenje što-
kavskih, prvenstveno dubrovačkih lek-
sema u hrvatski niz. Puno toga nam
govori da Vrančić ima pred očima neu-
jednačen hrvatski teren i da leksičko
blago crpi iz svih narječja. Izvjestan
broj riječi dolazi iz crkvenoslavenske
tradicije. Rječnik je zabilježio i talijan-
ske posuđenice, što je očekivano s ob-
zirom na Vrančićevo podrijetlo. Vran-
čić čakavsko narječje
naziva dalmatinskim
jezikom, koje je u ono
vrijeme bilo književni
jezik i njime se govori-
lo na znatno širem po-
dručju nego danas. Ra-
sprostiralo se ne samo
po otocima, nego i na
velikome dijelu dalma-
tinskog područja, do-
piralo do Like, Slavoni-
je i dijela Bosne, a neki
stručnjaci kažu da se
njime govorilo i u sa-
mome Dubrovniku.
Štokavsko je narječje
Vrančiću kao Šibenčaninu bilo najbliže
i on ga je držao najljepšim među trima
hrvatskim narječjima. Hrvatske se rije-
či vežu za pojmove religije, crkvene hi-
jerarhije, pomorstvo, život u gradskoj
sredini, poljoprivredu, stočarstvo…
RJEČNIK PET NAJUGLEDNIJIH EUROPSKIH JEZIKA: LATINSKOGA, TALIJANSKOGA, NJEMAČKOGA,
DALMATINSKOGA I MAĐARSKOGA
(DICTIONARIUM QUINQUE NOBILISSIMARUM EUROPAE LINGUARUM: LATINAE, ITALICAE, GER-
MANICAE, DALMATICAE ET UNGARICAE)
Prvi hrvatski rječnik
Vrančić je prihvatio grafijsku praksu
temeljenu na mađarskoj grafiji - cz = /
c/, cs = /č/, sz = /s/, ly= /lj/, ny= /nj/ .
Cilj mu je bio iz hrvatske latinice uklo-
niti sve nedosljednosti i dvosmislenos-
ti. Najozbiljnijim nedostatkom smatra
se to što riječi nisu obrađene, nego su
nanizane u temeljnim oblicima. Vranči-
ćev rječnik posebno je bio popularan u
Mađarskoj gdje je u 19. st. doživio no-
vo izdanje. Hedvig Sulyok je na temelju
toga rječnika sastavio mađarsko-
talijanski rječnik. Također je bio temelj
za izradu mnogih drugih rječnika.
Rječnik Fausta Vrančića ima čak sedam
izdanja. 1992. godine izišlo je sedmo
izdanje, što je zapravo vjerni pretisak
onoga prvoga. U prilogu Rječnika Vran-
čić je dao otisnuti i Popis dalmatinskih
riječi koje su Mađari prihvatili, a koji
sadrži riječi koje su iz hrvatskoga preš-
le u mađarski jezik.
O Vrančićevu životu
Faust Vrančić rođen je 1551. godine u
Šibeniku. Najvažniji je konstruktor i
tehnički pisac u Hrvata na kraju 16.
stoljeća. Biskup Antun Vrančić bio je
njegov stric, te je još kao dječak otišao
k njemu u Ugarsku. U Padovi je studi-
rao je filozofiju i pravo, a kasnije je te-
meljitije počeo studirati prirodne zna-
nosti i tehniku. U Rimu je istraživao
konstrukcije strojeva i arhitektonske
probleme. Također, upoznao je tehni-
čke crteže Leonarda da Vincija, što je
rezultiralo najznačanjinjim Vrančiće-Izradile: Paula Hruško i Martina Smiljanović, 2d
vim djelom Machinae novae (Mletci
1615. ili 1616. godine). U njemu je opi-
sao 56 raznovrsnih uređaja i tehničkih
konstrukcija s komentarima na latin-
skome, talijanskome, španjolskome,
francuskome i njemačkome jeziku.
Vrančić je djelo oblikovao kao priru-
čnik. Napisao je mnoga djela, a na kra-
ju života živio je u rodnome Šibeniku.
Umro je 27. veljače 1617. godine, a
njegovo je tijelo sahranjeno u crkvi sv.
Marije na otoku Prviću kraj Šibenika.
FAUST VRANČIĆ
Šibenik 1551. - Venecija 1617. godine)
Najnovije vijesti iz Londona
Bogate žene uljepšavaju se izbjeljujući
kožu spojevima boraksa, sumpora i
olova – što je sve bar malo, a katkad i
vrlo, otrovno – jer je blijeda koža
znak vrhunske ljupkosti.
Pivo se pije obilatno, čak i uz doručak. Galon
dnevno – oko 4 litre – bila je tradicionalna
doza za redovnike, a ostali sigurno nisu
pili ništa manje.
Puritancima se kazalište gadilo i krivili su ga
za svaku prirodnu nepogodu, uključujući i
potres iz 1580. Vjerovali su da je kazalište
leglo sodomije i bludnih odnosa svih vrsta.
Shakespeare je bio dramatičar, glumac, djelomični
vlasnik i vjerojatno režiser.
Kraljica je bila zaštitnica kazališ-
taraca. Tajna je u porezu koji
je ubirala od tog unosnog po-
sla.
U vrijeme kada Shakespeare dolazi u London
kazališni život cvjeta. Kazališta su bila na-
čičkana po rubovima grada, izvan zidina
Londona. To progonstvo kazališta su dijelila
s javnim kućama, zatvorima, ludnicama, ba-
rutanama, neposvećenim grobljima i bučnim
poduzećima. Vrata Cityja zatvarala su se u
sumrak i nitko nije mogao ući ni izići do zo-
re. Policijski sat stupao je na snagu s mra-
kom, kada su se zatvarale gostionice, a gra-
đani nisu smjeli boraviti vani.
Kazališta su zbog kuge često
bila zatvarana. Kazalištarci su bili na udaru zakona kao do-
količari.
John Hemings i Henry Condell, Shakespeareo-
vi kolege glumci, sastavljači su izdanja nje-
govih drama poznatog kao The First Folio.
Shakespeare je skovao 2035 riječi! Ne-
ologizmi se pojavljuje nevjerojat-
nom učestalošću, po jedan na dvije
i pol replike u Macbethu , Hamletu
i Learu, npr.
Družine su mogle imati trideset drama na ak-
tivnom repertoaru, pa se od glavnog glum-
ca tražilo da zapamti možda petnaest ti-
suća replika u jednoj sezoni.